 Danas milijuni ljudi otkrivaju dobrobiti kretanja.

 Da bi se susreli sa zahtijevima današnjeg života i 21. stoljeća,

svima nam treba dobra forma. Život nije samo postojanje. On,
bio da je riječ o djeci ili odraslima, nudi bezbroj aktivnosti,
odnosa, interakcija i mogućnosti za užitak i produktivnost što
zahtijeva minimalni stepen vitalnosti i izdržljivosti.

 Djeca možda imaju energije, ali ako su sklona sjedenju pred

televizijom s vrećicom čipsa umjesto da voze bicikl ili se
igraju s prijateljima, onda nisu tako aktivna kao što mislimo.
 Današnjoj je djeci teže biti u formi nego prijašnjim
generacijama: utjecaj televizije na djecu je sofisticiran a
rad na kompjuteru može progutati ogromne količine
vremena.
 Roditleji u prosjeku imaju manje vremena za aktivnosti s
djetetom.
 Čak i djeca koja se bave sportom katkad rijetko imaju
dovoljno koristi od te aktinosti, jer često čekaju da na njih
dodje red i gledaju druge kako igraju.
 Posljedica toga je da su djeca manje aktivna a što onda
povlači za sobom mnoge negativne posljedice koje se
odražavaju na psihosomatski status učenika.
 Razmotrićemo samo neke činjenice koje smo pronašli u
literaturi
 Dvoje od petero djece izmedju 5 i 8 godina je pretilo, ima
povišen krvni pritisak i koloesterol te nije aktivno.
 50 procenata djece ne radi dovoljno tjelesne vježbe da bi se
ojačao njihov kardiovaskularni sistem.
 Djeca ispod 10 godina provode dvostruko više vremena
gledajući TV nego što se aktivno igraju. Postoji direktna
povezanost izmedju vremena provedenog ispred televizora i
tjelesne masti, što više gledaju TV, to su deblja.
 Samo jedno od troje djece izmedju 6 i 17 godina
zadovoljava minimalne standarde kardiovaskularnog
kapaciteta, gipkosti i jakosti trbušnih mišića i gornjeg
dijela tijela
 Zašto potenciram tjelesni razavoj djece. Pa zbog toga što
su djeca neispisana ploča «tabula raza» i ono što ih
naučimo u mladim danima kako ih odgojimo kako ih
naučimo većinu tih stvari oni pamte i nose u sebi cijeli
život. Zato je bitnno prodrmati roditelje
 Djeca moraju razviti zdravo ponašanje a roditelji su u najboljem
položaju da ih tomu pouče. Oni nad djecom imaju ogromonu moć
te se moraju trgnuti. Ž
 Niti jedan savjet neće na dijete imati utjecaja ukoliko je vaš
vlastiti pristup vježbanju slab. Stav roditelja i nihov stupanj
aktivnosti imaju ogroman utjecaj na dijete.
 Ako ste vi aktivni, velika je šansa da će takvo biti i vaše dijete. Ali
ako trčite samo za vrijeme propagandnih poruka na TV- u s ciljem
da uzmete nešto za grickanje, tada ni vaše dijete neće biti baš
aktivno
Značaj igre u životu djeteta
 
J.Hajzing kaže da je igra dovoljna radnja koja se odvija unutar određenih granica, prema dobrovoljno
prihvaćenim pravilima, bez izuzetka, cilj joj je u njoj samoj, prati je osjećaj napetosti i radosti i ona je
nešto drugo od običnog života.
Svaka je igra slobodan čin, igra stoji iznad procesa neposrednog zadovoljenja prohtjeva.
Igra se od svakodnevnog života razlikuje po mjestu i trajanju. Tom i smisao su u njoj samoj.

Suština igre vidi se u:

         Dominaciji sredstava nad ciljevima (igrač je oslobođen tiranije čvrstoodređenog cilja, i udruženja
elemenata ponašanja),
         Umanjivanje rizika od neuspjeha,
         Privremeni prestanak frustracije kod igrača (prepreka kod rješavanja problema prima se sa
ravnodušnošću ili radošću),
         Pružanje slobode i
         Dobrovoljna priroda (igrač postupa slobodno).
Igra omogućava eksperimentisanje koje nije moguće u običnom životu i održava aktivnosti duže nego što
je uobičajeno. Svaka aktivnost uz određene karakteristike može se pretvoriti u igru, a one aktivnosti
koje izgube karakteristike ne zaslužuju naziv igre.
Najbitnija svojstva igre je njena neponovljivost, a odlika je njena
napetost. Tok i smisao su u njoj samoj. Napetost znači neizvjesnost, a
značenje je veće što igra poprima takmičarski karakter. Svaka igra ima
svojstvena pravila. Motivi igre su složeni i nije ih moguće odrediti.
Izvan rada i unutar njega čovjek se igra. Šta traži u igri? Traži
takmičarski triumf, vježbanje mentalnih funkcija. Šta se igrom
postiže? Igra na prvi pogled izgleda kao najnekorisniji čin, a postaje
najkorisnija kada shvatimo da rasplamsava životni žar.
Suština igre vidi se u:
         Dominaciji sredstava nad ciljevima (igrač je oslobođen tiranije
čvrstoodređenog cilja, i udruženja elemenata ponašanja),
         Umanjivanje rizika od neuspjeha,
         Privremeni prestanak frustracije kod igrača (prepreka kod rješavanja
problema prima se sa ravnodušnošću ili radošću),
         Pružanje slobode i
         Dobrovoljna priroda (igrač postupa slobodno).
Igra omogućava eksperimentisanje koje nije moguće u običnom životu i
održava aktivnosti duže nego što je uobičajeno. Svaka aktivnost uz
određene karakteristike može se pretvoriti u igru, a one aktivnosti koje
izgube karakteristike ne zaslužuju naziv igre.
 Ako previše pušite, ili pijete alkohol, hranite se
nezdravo i nerazumno trošite svoju energijum svojem
djetetu šaljete nezdrave poruke. Nije dovoljno govoriti
svome sinu da ne bi smio pušiti, dok vi sjedite u fotelji
i pusite. Vaš pušački kašalj govori glasnije od vaših
riječi.
 Postavlja se opravdano pitanje gdje su djeca
pokupila toliko nezdravih navika. Lakše je dijete
nadzirati kada gleda TV nego kada se igra vani.
Lakše ga je držati kod kuće netgo ga odvesti na
stadion ili livadu. Lakše je djetetu dati čips nego
napraviti zdravi sendvič. I tako
 Redovna i lagana aktivnost – ovdjee govorimo o laganom
hodanju, igranjia plivanju koji mogu smanjiti rizik od
razvijanja bolesti srca, šećerne bolesti i mnogih oblika raka.
 Nemasna prehrana još je jedan način izbjegavanja istih bolesti
te pretilosti.
 Vježba nas čini jačima, produktivnijima često i bolje
koordiniranima. Tjelesno zdravlje u jednom aktivnom načinu
živoata takdojer je poveza sa pozitaivnom slikom o sebi
samopouzdanjem, osjećajem samokontrole i smanjenjem
depresije.

 Poznato je da aktivniji ljudi vode potpuniji život. Ustrajniji su,
otporniji na bolesti i duševno su i tjelesno uravnoteženi. Imaju
više samopouzdanja, manje su depresivni i često, čak i u
kasnijoj dobi života, još uvijek energično rade na novim
projektima.
 Posljednjih je godina medicinsko istraživanje pokazalo da je
većina bolesti izravno povezana s nedostatkom vježbanja.
Svijest o toj činjenici zajedno s punijim saznanjem o brizi za
zdravlje promijenila je način življenja. Val sportskog
entuzijazma nije masovni hir.
 Od bolesti koje su povezane s neaktivnošćču možemo se
obraniti tako da ostanemo aktivni, ne mjesec, ne godinu nego
cijeli život.
 Brojna istra`ivanja su pokazala da se smanjena motori~ka
aktivnost negativno odra`ava naro~ito na organizam u
razvoju i dovodi do promjena, do predpatolo{kih stanja
koja se izra`avaju u br`em zamaranju, kako pri fizi~kom,
tako i pri intelektualnom radu, do slabljenja vegetativnih
funkcija, zaostajanja u razvoju motori~kih svojstava,
poreme}aja u fizi~kom razvitku, poreme}aja sr~anog
ritma i centralnog nervnog sistema itd.
 Motori~ki deficit (hipokinezija) najnepovoljnije se
odra`ava u periodu intenzivnog rasta, zbog ~ega optimalni
kretni re`im upravo u tom periodu dobija i posebno
zna~enje.
 Op}e je poznato da sada{nji kretni re`im kod ve}ine
{kolske i pred{kolske djece ni iz daleka ne
zadovoljava ~ak ni minimalnu higijensku normu.
Prema nekim istra`ivanjima motorna aktivnost
u~enika osnovnih {kola pri tradicionalnom kretnom
re`imu podmiruje tek 50 do 60% prirodnih potreba za
kretanjem. Djeci nedostaje motori~ka aktivnost,
usljed ~ega su onemogu}ena da uspostave pravilno
smjenjivanje umnog i fizi~kog rada.
 Samo za podmirenje prirodnih potreba za kretanjem, djeci se
mora obezbijediti 12 – 15 sati svrsishodnog tjelesnog
vje`banja nedjeljno, a koliko im sada {kola obezbjedjuje, ona
mogu da kompenzuju samo 10 – 20 % higijenske norme.[1]
 Na to je upozorio i poznati engleski psiholog Bauer govore}i
da je mladala{tvo (dje~ije doba) odlu~uju}i period svjesnog
razvoja – »vrijeme kada dijete mo`e mnogo da stekne, ali i
mnogo da izgubi« (Ar{avski, 1968).
 Gubici iz tog perioda po ovom autoru, sa uzrastom se sve te`e
nadoknadjuju, dok ono {to je ste~eno ostaje zadugo.
 Prema tome, sasvim je izvjesno da osuje}enje
potrebe za kretanjem nanosi ~ovje~anstvu
ogromne i nenadoknadive {tete.
 Poznato je da je kinezofilija, tj. mogu}nost da
se du`e usmjereno djeluje na motoriku,
svojstveno dje~ijem uzrastu.
 Sve ono {to se izgubi u tom periodu, prenosi se
na sve kasnije periode razvoja.

 Nastavnici i profesori dobro znaju da se nedostaci
nastali u dje~ijem uzrastu veoma te{ko otklanjaju u
kasnijim periodima, kao i obrnuto, tj. da {to ranije
dijete usvoji odredjene navike, tim uspje{nije i lak{e
nepreduje u razvoju u svim kasnijim periodima.
 U obzir se mora uzeti i ~injenica da tjelesni razvitak
ne proti~e istovremeno.
 Razavoj teče periodi~no i skokovito (heterohrono).
Neravnomjernost u tjelesnom razvitku zapa`a se kod
djece jednog te istog uzrasta.
 Kod pojedine djece ta nejednakost se izra`ava kroz
ubrzani rast i razvitak, a kod druge kroz usporeni.
 Razlika izmedju »biolo{ke i hronolo{ke starosti
nekada mo`e dosti}i raspon 3 – 5 godina.
Medjutim, kre}u se u rasponu od 1,5 – 2 godine i
posebno ih treba uvažavati za procjenu sportske
perspektivnosti.
 Heterohronost se ispoljava u razli~itom tempu i
vremenu proticanja pojedinih morfolo{kih i
funkcionalnih promjena. Ona se posebno ispoljava
u razvoju motori~kih svojstava.
 Zadaci tjelesnog i zdravstvenog odgoja u uzrastu od
9. do 11. godine se baziraju na prethodno realiziranim
zadacima u 1. i 2. razredu. Kao plod prethodnog
sistematskog utjecaja vje`bi na dje~iji organizam,
daljnji zadaci se nastavljaju, ali sada na vi{em nivou.
 Na ovom uzrastu djecu treba uklju~ivati u
intenzivnije tjelesno vje`banje koje razvija mi{i}e,
kosti, plu}a, srce, nervni sistem i ostale tjelesno-
fiziolo{ke kvalitete.
 Za to su najpogodnija tr~anja, skakanja, preskakanja,
akrobatika, plivanje, skijanje i sportske igre. Pored
brzine treba razvijati koordinaciju, eksplozivnu snagu
i snagu mi{i}a trupa.
 Utjecaj razli~itih sportskih djelatnosti – djelatnosti
kretanja na bio-psiho-socijalni status osobe koja
vje`ba, raznolik je i specifi~an. Ne postoji vrsta
sporta koja bi u cjelosti osiguravala svestran
harmoni~an razvoj svih ~ovjekovih sistema i
njegove psihosocijalne biti. Odgovaraju}im
isprepletanjem i dopunjavanjem vi{e medjusobno
razli~itih sportskih disciplina mo`e se osigurati
najcjelovitiji uticaj na mladog ~ovjeka.
 Danas {kolske obaveze kod mladih zahtijevaju visok
stepen koncentracije i veliki opseg rada.
 Za mlade su to ~esto stresne situacije a njih uspje{no
mogu podnijeti samo oni koji imaju vi{e energije i
ustrajnosti, pa valja upozoriti na va`nost vje`banja
izdr`ljivosti i snage.
 Mladi treba da postanu svjesni zna~aja psihofizi~ke
pripreme pri savladavanju zahtjevnih `ivotnih
situacija.
 Dugotrajne cikli~ke aktivnosti, posebno u prirodi,
tr~anje, vo`nja biciklom, plivanje, planinarenje kao
i sistematsko vje`banje u okviru nastave tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, aktivnosti su koje u najve}oj
mogu}oj mjeri osiguravaju razvoj funkcionalnih
sistema, a time i vi{u razinu zdravlja, `ivotne
snage, vitalnosti i du{evne ~vrstine te socijalne
prilagodljivosti.
 Posebnu pa`nju treba obratiti na pravilno dr`anje
tijela, i odr`avati pokretljivost svih zglobova.
 Kod djece ovog uzrasta treba nastaviti stvarati navike
za svakodenevnim vje`banjem i navike za
zdravstveno-higijenske procedure.
 Op}u motoriku treba usavr{avati i oboga}ivati novim
pokretima.
 U~enicima treba pomo}i da sa pasivnog, tj. ~ulnog
posmatranja, pređu na aktivno, logi~ko-misaono
otkrivanje zakonitosti u kretanju tijela.
 .
 Posebno treba razvijati osjećaj za prostor, vrijeme,
napetost i opu{tanje. Treba kod djece stvarati osje}aj
svjesnog i kontrolisanog vje`banja usmjerenog ka
kvalitetu i kvantitetu vje`banja.
 U tu svrhu treba koristiti izobilje pokreta bez sprava, sa
spravama i na spravama.
 U~enike treba u~iti savladjivanju i usavr{avanju
osnovnih elemenata tehnike u atletici, gimnastici,
plivanju, skijanju i sportskim igrama
Na taj na~in mo`e se vrlo lahko do}i do odabira sporta
za koji u~enik ima najvi{e interesovanja i talenta. Tako
dolazi do ranog sportskog usmjeravanja –
specijalizacije.
Kod djece ovog uzrasta treba razvijati dru{tveni duh,
takmi~arske i stvarala~ke sposobnosti, pravilno
vrednovanje svoga i tudjeg rada i `elju za li~nim
sportskim dostignu}ima. Igru treba iskoristiti za
razvitak inicijative, hrabrosti, snala`ljivosti, borbenosti i
za formiranje karakternih osobina.
 Ipak u svemu ovome treba imati granicu i ni u ~emu
ne treba pretjerati, tj. treba ovim i intenzitet
tjelesnog vje`banja prilagoditi uzrasnim
morfolo{ko-funkcionalnim i psiholo{kim
karakteristikama pojedinca.
 U~enike treba upoznati i sa opasnostima, i dati im
sva potrebna uputstva oko ~uvanja, pomaganja i
asistencije u radu. Pored stvarala~kih aktivnosti u
sportskim dostignu}ima, u~enike treba u~iti i
razvijati im i estetske kvalitete.
 Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije,
zdravlje se defini{e kao »stanje potpunog fizi~kog,
du{evnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo
bolesti«.
 Vrlo ~esto, ono se razmatra i kao »dinami~ki proces koji
uklju~uje snagu i sposobnost prilagodjavanja u samom
~ovjeku i njegovoj okolini«.
 Kod nas je ukorijenjeno shvatanje da tjelesno vje`banje
samo po sebi ja~a i unapredjuje zdravlje.
 Otuda i kada se govori o zadacima tjelesnog i
zdravstvenog odgoja, uvijek se na prvo mjesto stavlja
ja~anje i unapređenje zdravlja.
 .
 Naravno to su empirijske i teorijske pretpostavke koje se
mogu dosljedno realizirati samo u optimalnim higijenskim
uslovima, i ako se tjelesno vježbanje trajno i svrsishodno
usmjerava. S obzirom da tjelesno vje`banje zna~ajno utiče
na sve tri kompnonente koje determini{u zdravlje, fizi~ku,
du{evnu i socijalnu, neosporno je da se ono kao takvo mo`e
koristiti i za o~uvanje kao i za unapredjenje zdravlja. Puno
je razloga koji potvrdjuju gore navedene ~injenice
 ^injenica je da se pod uticajem toni~nog i trofi~nog
dejstva tjelesnih vje`bi pospje{uje funkcionisanje
svih vitalnih organa i sistema organizma, {to je i
osnovna pretpostavka dobrog i stabilnog zdravlja.
Pod uticajem mi{i}ne djelatnosti pobolj{avaju se
metaboli~ki procesi i procesi regeneracije u
organizmu (profilakti~ko dejstvo).
 Moraju se uzeti u obzir dejstva motorno-visceralnog
refleksnog mehanizma formiranja kompenzacije i
mehanizma normalizacije funkcija.

 Kompenzacija je trajno ili djelimi~no zamjenjivanje
naru{enih funkcija. To se mo`e objasniti na sljede}i na~in.
Signali o naru{enoj funkciji sti`u u centralni nervni sistem,
koji reorganizuje rad organa i sistema na taj na~in da
kompenzuje promjene.
 U po~etku, medjutim, te promjene nisu sasvim adekvatne, ili
su prejake ili nedovoljne, i tek u daljem toku, na osnovu
novih signala stepen kompenzacije se koriguje i dolazi do
njegovog u~vr{}ivanja.[1]
 Tjelesna vje`ba doprinosi osposobljavanju novih motorno-
visceralnih veza koje usavr{avaju kompenzaciju i stvaraju
mogu}nost za izvr{enje mi{i}nog rada i u uslovima
naru{avanja funkcija.
 Normalizacija funkcija ogleda se u uspostavljanju funkcija
kako povrijedjenog organa, tako i cijelog arganizma pod
uticajem tjelesnih vje`bi.
 Za potpuno ozdravljenje povrijedjenog organa neophodno je
da se normalizuje njegova funkcija, i da se uspostavi pravilna
regulacija svih procesa u organizmu a ne samo da se obnovi
gradja povrijedjenog organa.
 Kineziterapeutske vje`be imaju veliku ulogu u uspostavljanju
motorno-visceralne veze koje, sa svoje strane, imaju
normaliziraju}e dejstvo na regulaciju drugih funkcija.
 Brojna su istra`ivanja pokazala da redovno tjelesno vje`banje –
trening, pozitivno djeluje na rast i biolo{ko sazrijevanje
organizma.
 Osnovni pokazatelji tjelesnog razvoja: visina, masa,
obim grudnog ko{a, spirometrija, dinamometrija itd.
su vi{i kod djece koja se sistematski bave tjelesnim
vje`banjem.
 Tjelesno vje`banje takodjer pove}ava aktivnost
transporta kiseonika prema mi{i}ima i ubrzava
prelazak kiseonika u tkiva, {to dovodi do
pobolj{anja funkcionalnih mogu}nosti aerobnih
potencijala organizma.
 U nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja posebnu pa`nju treba
posvetiti fizi~ki slabije razvijenoj djeci, kao i djeci sa naru{enim
zdravljem.
 Za ovu djecu treba sa~initi i posebne programe koji se moraju
sprovoditi pod poja~anom ljekarskom kontrolom.
 Ti programi u osnovi treba da sadr`e specijalne vje`be koje ispoljavaju
op}i efekat, a koje se ina~e primjenjuju pri bilo kom oboljenju, zatim
vje`be usmjerene na konkretno oboljenje, vje`be op}eg dejstva koje
stimuli{u razvitak svih funkcija organizma i fizi~ki razvitak, kao i
vje`be koje doprinose razvoju pojedinih fizi~kih svojstava.
Hvala
za
p a žnj u