Adolescencija se može odrediti kao psihološko sustizanje fizioloških promjena.

Kada se dostigne pubertet,kada se odigraju sve fiziloške promjene bioloških razvitaka,tada

osoba nastalja svoje razvijanje po prilično ravnoj liniji, bez burnih promjena,dok ne dostigne
svoj maksimum. Osoba može da sazrije u jenom pogledu nego u drugom,a mnogi od nas idu
kroz život,a da nikada ne dostignu „psihološku zrelost“,koju je teško i odrediti.

Bitna psihološka karakteristika adolescenata je buđenje primarnog seksualnog

interesiranja,praćenog svijšću da je sposoban da nešto uradi u vezi sa tim interesiranjem i
željom da se dostigne status odraslog.

Ako pravila i norme kulture u kojoj živimo, adolscentima/icama omogućavaju da budu svjesni
svojih izbora,onda ih uče preuzimanju odovornosti za svoje postupke. Ako sredina u kojoj živi
društvena zajednica i kultura dozvoli adolescentu i nauči ga primjerom da prihvaća
odgovornosti za svoje želje i postupke,sazrijevanje adolescenata će se ubrzati. Najvažnija je
uloga roditelja i porodice u olakšavanju teškoća sazrijevanja adolescenata. Upoznaju se sa
osnovnim uvjetovanostima razvoja,educiraju se,čitaju, razgovaraju i uključuju svoje dijete.

Promjene i prilagođavanje u periodu puberteta i adolescencije

Iz potrebe adolscent/ica da budu prihvaćeni u društvu a da to ne bude problem u kući i u

školi,otkriva i usvaja različita ponašanja i shvati da se može ponašati drugačije,predstavljati sebe
u drugačijem svjetlu i biti različit/a. Ta ponašanja mogu biti potupno različita u različitim
okruženjima. Tako isto adolscent može biti pažljiv,odgovoran,vrlo kulturan ili poslušan u
ophođenju kada je sa svojim ukućanima i sa druge strane,dominantan –agresivan prema svojim
vršnjacima.

Iste promjene dešavaju se i kod momaka i djevojaka . Promjene ne moraju biti ekstremne,ali
svaki adolescent ih osjeti. Njihove potrebe se mijenjaju, kao i načini ostvarivanja. Postaju svjesni
da sa promjenom načina ostvarivanja svojih potreba, ne moraju mijenjati i svoju ličnost, već
mjenjaju svoje uloge, po teoriji socijalnih uloga. U perioda adolescencije dešava se mladi odu
previše u pravcu prihvatanja osobina koje se smatraju poželjnim. Pubertet, kao početna faza
adolescencije, poznata je kao jedna od najznačajnijih faza u životu.

Potepeno uravnotežavanje zahtjeva okruženja i ličnih potreba predstavlja jedan od glavnih

razvojih zadataka tokom perioda adolescencije i to jeste teško. Pubertet je obilježen drmanjem
hormona, burnim fizičko-fiziološkim promjenama, adolescencija, osim razvojih promjena na
svim nivoima koje još nisu završene, opterećena je očekivanjima socijalne sredine koja su često
u suprotnosti: mladi-odrasli-obaveze.
Često je za adolescenta najjednostavniji način da to izvedu upravo to tako što shvate da njihovo
ponašanje ne mora uvijek biti i nije izražavanje njihovog autentičnog osjećenja i interesovanja.

Mladi svjesno odlučuju koje socijalne uloge im olakšavaju prilagođavanje i koriste ih u tu svrhu.

Slična iskustva javljaju se ranije u razvoju djece. Razlika je u tome što u ranijim fazama života
djeca ne razdavajaju svoje ponašanje od svojih emocija. Maloj djeci je pretvaranje strano,kao i
laganje. Ono što se obično zove pretvarnjem kod male djece vezano je za njihove fantazije, i
ispitivanjem se zaista može uvjeriti da oni zaista vjeruju u ono što pokazuju drugima. Kada se
adolescent pretvara, on je vrlo svjesan toga. Njihov razvoj je dostigao tačku u kojoj može
razumjeti da iskrenost ponašanja nije neophodna da bi se cilj ostvario.

Lako je biti veći i pametniji od djeteta.

Dovoljno je da se uspraviš,mrštiš se i vičeš,ali to da si veći i pametniji nisi dokazao.

STRES I SUOČAVANJE SA STRESOM

ŠTA JE STRES?

Stres je odgovor organizma na neku promjenu koja iziskuje fizičku, mentalnu odnosno
emocionalnu reakciju ili neki drugi odgovor. Živimo u vremenu jurnjave, sve se neprekidno
mjenja, tako da je stres danas postao bolest savremenog doba. Stres je sve ono što čovjek sebi
proglasi stresom.

Prema modelu profesora Selija(Sely),stres se može podijeliti na dvije strane: na eustres i

distres.

Eustres je tzv.“dobar stres“koji se javlja u situacijama koje se mogu riješiti; jača nas i
stimulira,uslijed njegovog djelovanja postajemo produktivni,dok distres(uznemirujući
stres)uzrokuje frustraciju,osjećaj nesposobnosti,razočarenja i iscrpljenosti. Potpuni nedostatak
stresa može da dovede do nezainteresiranosti i letargije,dok neprestani stres može da prouzroči
razne druge bolesti.

Situacije koje nam se dešavaju u svakodnevnom životu nas ne čine sretnim, ili uznemirenim ili
zabrinutim,takvim nas čini način a koji tumačimo situacije,a od tog načina na koji razmišljamo
zavisi način na koji ćemo se ponašati i osjećati.
Stres je psihička i fiziološka reakcija čovjeka na stresore, stimuluse/draži različitog porijekla.
Imamo uticaj unutrašnjih i vanjskih stresora. Unutrašnji stresori su naše misli, osjećanja ili
tjelesne senzacije(trnjenje ruku, lupanje srca, kratak dah, glavobolja...), a vanjski brojni i
raznoliki(problemi na poslu, u partnerskom odnosu,ekzistencijalni problemi, rokovi,konflikti,
kvarovi,saobraćajna gužva...).

Opći znakovi stresa mogu biti:

-pretjerano ili neovoljno konzumiranje hrane,

-drugi tjelesni simptomi

-problemi sa spavanjem

-problemi sa disanjem(nedostatk vazduha, bol u prsima),

-pretjerano konzumiranje alkohola pića, pušenja i zloupotreba droga,

-osjećaj preopterećenosti i bespomoćnosti,

-teskoće u koncentraciji i donošenju odluka,

- osjećaj da smo pod stalnim pritiskom nekoga ili nečega,

- zabrinutost, napetost ili napadi panike,

- tuga ili neraspoloženje,

-osamljivanje, svadljivost, razdražljivost.

Siptomi stresa:

Emocionalni simptomi stresa su: razdražljivost,netrepljivost,beznađe,očaj,ljutnja,preosjetljivost.

Emocija je ključni simptom stresa:prva se javlja kao reakcija na stresor nezdrava emocija,pa
potom svi ostali simptomi kao pratioci emocije.

Kognitivni simptomi stresa se manifestuju kao mentalne blokade,teškoće u donošenju

odluka,slaba koncentracija,zaboravnost i sl.

Fiziološki simptomi stresa:glavobolje,bol u prsima, kratak dah(zadihanost),lupanje srca,visok

krvni tlak,probavne tegobe, hladne ili znojne ruke,umor i nesanica-oni su vidljivi ali se pogrešno
tumače.
SUOČAVANJE I STRATEGIJE BORBE PROTIV STRESA

- Eliminacija stresora,
- Promjena perspektive i reakcije na stresor iz nezdrave u zdravu,
- Ublažavanje reakcije na stres,
- Razdavajanje socijalnih uloga u vremenu i prostoru

ELIMINACIJA STRESORA je najpoželjniji način borbe protiv stresa i treba je koristiti kada god je
to moguće.

Primjer 1 –saobraćajna gužva

Korisno je analizirati svoje stavove,odreći se uloge“žrtve“praviti uvid u to koliko obaveza sami

preuzimaju, a ne moraju,da li znaju poredati prioritete,planiraju vrijeme,šta im je dobitna
kombinacija:stalni stres ili promjena uvjerenja i ponašanja.

Za ublažavanje reakcije na stres koriste se brojne tehnike kao pomoćna sredstva:

SMIJEH JESTE LIJEK – SMIJ SE SA ILI BEZ RAZLOGA-SMIJANJE OPUŠTA I IZLUČUJE HORMONE
PROTIV STRESA

TEHNIKE RELAKSACIJE- RELAKSACIJA MIŠIĆA I PRAVILNO DIJAFRAGMALNO DISANJE

ZDRAVI ŽIVOTNI STIL – ZDRAVO SPAVANJE I URAVNOTEŽENA ISHRANA

SOCIJALNA PODRŠKA – PRIČANJE O PROBLEMIMA,DRUŽENJE, SMIJEH

BOLJA ORGANIZACIJA VREMENA(TIME MANAGMENT)-UPRAVLJANJE VREMENOM-PLANIRANJE

RAZDAVJANJE SOCIJALNIH ULOGA U VREMENU I PROSTORU- KORISNO JE PRESTATI NOSITI SVE

SOCIJALNE ULOGE SA SOBOM.KUĆNE OSTAVITI NA KUĆNOM PRAGU, POSLOVNE NA
POSLOVNOM I SL.

PLANIRANJE

DUGOROČNI PLAN

__________________________________________________________________________

MJESEČNI PLAN SEDMIČNI PLAN DNEVNI PLAN

VJEŽBA - RADIONICA : Šta je za vas stres?

-Individualno na papiru napišite svoju najčešću stresnu situaciju,

-Formiranje grupe po 4 do 5 članova/ica i pročitajte svoje situacije u svojoj grupi

- U svojoj grupi izaberite jednu stresnu situaciju,

-izabranu situaciju pripemite za igranje pred velikom grupom,

-sve grupe odigravaju svoje simulacije.

Refleksija na vježbu: podijelite sa grupom uzroke i razloge vaših stresova:

- Kako se tada osjećate? O čemu razmišljate? Kako se nosite s takvom

situacijom-šta tada radite? Koju od tehnika bi mogli primjeniti u nekoj
budućoj sličnoj situaciji?