Putevi penetracije tvari u kožu

 Glavni put: kroz epidermis-transepidermalno

 Kroz folikule dlaka i lojne žlijezde-pilosebacealno
 Kroz žlijezde znojnice-transsudoriferalno.
 Perkutana apsorpcija
 Propustljivost kože, a time i djelovanje kozmetičkog
sredstva zavisi od brojnih uticaja, a najvažniji su:

1. Fizičko-hemijske osobine aktivne tvari (hem.struktura

i veličina čestica, jonizacija tvari, topivost u vodi i
ulju, koncentracija aktivne tvari u podlozi);
2. Fiziološke varijable (izlučivanje loja i znoja,
mikrocirkulacija kože, starost i stanje kože)
3. Uticaj vehikuluma /podloge/ i neposredne okoline, što
se može očitovati u hidrataciji/dehidrataciji rožnatog
sloja i vazokonstrikciji/vazodilataciji.
1. Fizičko-hemijske aktivne tvari

 Tvari koje imaju sposobnost stvaranja H veza

(salicilna kiselina, ditranol) prodiru duboko u kožu-
opasnost od sistemske toksičnosti.
 Složeni polimeri ne prolaze kroz zdravu kožu, ali
ulaze kroz oštećeni rožnati sloj.
 Promjene pH vehikuluma mogu uticati na topivost i
jonizaciju tvari. Važna je topivost tvari u vehikulumu
i rožnatom sloju.
2. Fiziološke varijable

 Vlažna koža propusnija je od suhe.

 Veća količina lipida na površini kože olakšava prodor
lipofilnim, a smanjuje prodor hidrofilnim tvarima.
 Bolja prokrvljenost kože povećava resorpciju.
 Koža odojčadi i male djece koža je jako permeabilna
zbog tankog rožnatog sloja (opasnost od sistemske
toksičnosti-slučaj trovanja sa heksaklorofenom, koji
se stavljao u pudere za djecu, ali je od 1994.
zabranjen u svim kozm.proizvodima).
 Oštećena koža također je permeabilnija od zdrave,
neoštećene kože.
 Djelovanje ovisi i od mjesta primjene
(najpropusnijaje koža skrotuma, lica, u pregibima)
3. Uticaj podloge (vehikuluma)

 Podloga može usporavati ili ubrzavati penetraciju i

apsorpciju aktivne tvari.
 Aktivna tvar mora biti bolje topiva u rožnatom sloju
nego u podlozi, jer je to uslov njenog prelaska u kožu.
 Podloga može ostati nepromijenjena na koži
(parafinski ugljikovodici) ili može brzo ispariti
(etanol, eter); ostale podloge su između ovih krajnosti.
 Ako podloga potpuno ispari, aktivna supstanca ostaje
na koži u 100% koncentraciji (voditi računa da se ne
prekorači propisana doza).

 Podloge tipa ulje u vodi (U/V) sadrže do 70% vode,

brzo gube vodu i izazivaju učinak hlađenja. Kada se
isparavanje vode nastavi, masna faza koalescira-
stvara okluzivni film koji sprečava gubitak vode iz
kože. Tako se vlaži rožnati sloj i povećava propusnost
kože
 Podloge tipa voda u ulju (V/U) –znatno slabije
isparavanje vode i slabiji efekat hlađenja.
4. Barijere koje se opiru prodoru tvari u
kožu

 Kiseli, hidrolipidni zaštitni sloj na površini kože

 Niži dijelovi rožnatog sloja (građa, suhoća, sadržaj
esencijalnih masnih kiselina)
 Epidermodermalna granica
 Zidovi krvnih sudova.
6. Ubrzivači penetracije i permeacije

 Keratolitici (narušavaju integritet rožnatog sloja)

 Kapro-laktami ili azoni (nisu otapala, poboljšavaju
penetraciju aktivnih tvari, bez lokalne ili sistemske
štetnosti)
 Površinski aktivne tvari (povećavaju kontakt aktivne
tvari s membranama stanica, povećavajući
penetraciju, posebno kroz sporedne puteve)
 Alkilni esteri masnih kiselina /npr. Izopropil-miristat/
 Benzil ester nikotinske kiseline (ubrzava cirkulaciju)
 Ovlaživanje kože oblozima
 Jontoforeza
 SUPSTANCE ZA IZRADU
KOZMETIČKIH PREPARATA
 U izradi preparata za ličnu higijenu, njegu,
zaštitu i uljepšavanje lica i tijela koriste se
brojne tvari prirodnog, polusintetičkog ili
sintetičkog porijekla.
 Dio tih tvari ima izraženo farmakološko,
fiziološko, hemijsko ili fizikalno djelovanje
(aktivne tvari), a ostale čine podlogu
(vehikulum) ili su potrebne u tehnološkom
procesu proizvodnje.
 Osnovni zahtjev je da ove tvari nisu štetne za
zdravlje korisnika, a u pogledu čistoće moraju
odgovarati zahtjevima farmakopeje ili dr.
propisima.

 Zato su proizvođači supstanci obavezni za svaku

supstancu provesti toksikološka ispitivanja, kao
i testove iritacije i senzibilizacije.
 Zečevi, zamorci, štakori, miševi i druge manje
životinje koriste se u nekim državama za ispitivanje
sigurnosti proizvoda;
 Draize test na zečevima (iritacija očiju nakon 72
sata,
 Kod testa kožne nadražljivosti, koncentrirana
kemikalija nanosi se na izbrijana leđa životinje i
nekoliko dana se prate učinci.
 Dosad je na životinjama testirano preko 8000
kozmetičkih sastojaka.
 Austrija, Nizozemska, Njemačka i Belgija već su
zabranile testiranje kozmetike na životinjama, a
Danska i Švedska zabranile su prodaju kozmetike
koja sadrži sastojke testirane na životinjama.

 Europski parlament donio je zakon kojim se od 2009.

u zemljama Europske unije zabranjuje većina
testiranja kozmetike na životinjama kao i prodaja u
EU kozmetike koja je drugdje testirana na
životinjama.
 Alternativa testiranju na životinjama

 stanična toksikologija postaje priznata

alternativa testiranju na životinjama.

 testovi na umjetnoj ljudskoj epidermi,

kompjuterskim modelima te pacijentima
dobrovoljcima.
 Izbor supstanci za izradu kozmetičkih
preparata mora biti u skladu s “Pravilnikom o
uvjetima u pogledu zdr.ispravnosti predmeta
opće upotrebe” (koji je usklađen sa propisima
EU)
Podjela supstanci prema načinu djelovanja na kožu:

 Tvari koje djeluju na samoj površini kože (dekorativne i

zaštitne): pigmenti u puderima, rumenilima, ruževima;
silikonska ulja u barijernim preparatima za ruke;
filmogene tvari u lakovima za kosu).
 Tvari koje djeluju keratinotropno (povećavaju elastičnost
kože, kose, noktiju, čiste ih, potamnjuju ili izbjeljuju):
ovlaživači kože, detergenti u preparatima za pranje kože).
 Tvari koje djeluju direktno dermatotropno (prodiru ispod
rožnatog sloja i ulaze u folikule i žlijezde znojnice, potiču
proliferaciju stanica i time epitelizaciju, podstiču rast
kose): aloa vera ekstrakt, vitamini. Alfa-hidrokiseline.
 Tvari koje djeluju indirektno dermatotropno
(vazokonstriktori, vazodilatatori): benzil ester
nikotinske kiseline.

 Tvari koje djeluju sebotropno: neki antibiotici

(eritromicin, klindamicin), preparati sumpora.

 Tvari koje nakon peroralnog ili parenteralnog

davanja ulaze u kožu (hormoni, vitamini,
antibiotici, psoraleni).
1. PRIRODNE SUPSTANCIJE
 Duže vremena u kozmetici prevladava trend primjene
prirodnih tvari, čemu doprinose vijesti o štetnosti
nekih sintetičkih tvari i sve većem zagađenju okoline.
 Proizvođači kozmetike naglašavaju prirodne sastojke
u svojim proizvodima, uvjeravaju potrošače da
prirodne tvari najbolje djeluju i nisu štetne.
 Posljedica toga je otpor potrošača prema sintetskim
tvarima i orjentacija na prirodne proizvode.
 Međutim, mali je broj preparata koji se na tržištu nalaze
pod nazivom “prirodni”, a koji su sastavljeni samo od
prirodnih sastojaka. Tzv. aroma-kozmetika izrađena je
od prirodnih tvari (eterična ulja, prirodna masna ulja).

 Ponekad je sintetička supstanca mnogo jeftinija ili

stabilnija od prirodne tvari. Npr. alfa-bisabolol je jeftiniji
od prirodnog, a sintetički PUR-celini stabilniji i jeftiniji
od prirodnog uzorka (trtična mast patke).
 1. Anorganske prirodne supstance
 To su: kaolin, bentonit, hektorit i druge gline,
dijatomejska zemlja, talk, karbonati, NaCl, oksidi
željeza, neki drugi bijeli i obojeni pigmenti, soli mora i
dr.prirodnih izvora.
 Morska voda djeluje antiseptički i tonizirajuće. Stavlja
se u losione i kupke.
 Obalni mulj iz Bretanje i termalni mulj s otoka Elbe
sadrže minerale koji remineraliziraju i osvježavaju
kožu. U preparate za njegu stavlja se 1-30% usitnjenog
mulja, za njegu kose 5-15%, a za pakovanja 10-30%.
Pakovanja s muljem ubrzavaju cirkulaciju i
metabolizam, pa koža i kosa djeluju vitalnije.
 2. Organske prirodne supstance
 Mogu biti biljnog i životinjskog porijekla. Stanice,
tkiva i proizvodi humanog porijekla (npr. ekstrakti
placente) izričito su zabranjeni.

 Supstance biljnog porijekla su najbrojnije i nalaze se u

lišću, cvijeću, kori, korijenu, gomolju, sjemenu i
polenu.

 Veliki značaj imaju prirodne sluzi i smole, eterična

ulja, masna ulja plodova, sjemena, sokovi i kaše voća i
ovrća. Važne su i biljke sa bojama, taninima.
 Droge sa sluzima: korijen bijelog sljeza, sjeme lana,
listovi i cvijet crnog sljeza, gomolji orhideja, sluz iz
sjemena dunje (za maske).

 Ove sluzi izrađuju se hladnim postupkom-maceracijom.

 Djeluju na kožu blago, emolijentno i zaštitno.

 Preporučuju se za isušenu i ispucalu kožu.

 Alginati i karagenati (iz smeđih i crvenih algi) za
izradu gelova, stabilizaciju pasti za zube, krema,
losiona.

 Aromatično bilje i eterična ulja djeluju na kožu

stimulativno, antiseptički, antiseboroički i umirujuće.
 Za blijedu i devitaliziranu kožu: ruzmarin, lavanda,
kamilica, timijan, bor, kadulja i eterična ulja limuna,
narandže i bergamote.
 Za seboroičnu kožu: lavanda i mirta.
 Za suhu i dehidriranu kožu: eterično ulje sandalovine,
mirta, ruža i polen.
Podjela biljaka prema načinu djelovanja:

 1. Biljke koje sadrže adstrigentne tvari stežu

tkivo i djeluju protuupalno. To su: ekstrakti
podbjela, breze, različka i vrbe.

 2. Biljke koje toniziraju kožu i jačaju

cirkulaciju u koži: eukaliptus i paprika (zato
se npr. Capsici tinktura stavlja u vode za kosu
za bolju prokrvljenost vlasišta).
 3. Biljke koje djeluju protuupalno i
antimikrobno su kamilica, timijan, neven,
ruzmarin, hajdučka trava, sladić.
 Sladić se stavlja u mnoge preparate za
osjetljivu kožu, jer sadrži glicirizinsku kiselinu
koja djeluje poput kortikosteroida, ali bez
štetnih nuspojava.
 U biljkama se nalaze proazuleni (matricin u
kamilici i gvajazulen u eukaliptusu).
 4. Biljke koje djeluju na smanjenje podražaja
kože

 Alantoin uklanja nekrotično tkivo, omekšava tvrdu kožu i

smanjuje alergogeno djelovanje drugih tvari.
 Stavlja se u kreme, losione, preparate za sunčanje, ruževe
za usne, pripravke za djecu.
 S bazama stvara alantoinate koji djeluju produženo
antiperspirantno, a ne iritiraju kožu (dodaju se u
dezodoranse)
 Alantoin-glicirizinat smiruje alergijsku upalu kože i
podstiče epitelizaciju.
 5. Biljke koje djeluju na obnavljanje kože

 Aloa vera djeluje bakteriostatski i baktericidno, vlaži

kožu, zacjeljuje oštećenja i obnavlja kožu.
 Sadrži enzime, vitamine, aminosaharide,
mukopolisaharide i sterole.
 Dodatak 2% gela Aloa vere u emulzije tipa U/V
povećava proliferaciju stanica za 168%.
 Uljni ekstrakti A.vere stavljaju se u ruževe za usne,
make up preparate.
 Artičoka, sjeme soje.
 Flavonidi iz ginka i divljeg kestena smanjuju
odlaganje masti kod celulita.
 6. Biljke koje djeluju protiv bora

 Hmelj (humulon i lupulon), kopriva (acetilkolin,

kremična kiselina), preslica (kremična kiselina)

 Iz lamiacea i leguminoza dobija se biljni

kompleks (flavonidi, proteini, tanini) koji
smanjuje dubinu bora za 8%.
 7. Biljke koje boje kožu i kosu

 Cvekla (betanin), sjemenke Bixa orellana

(biksin),kana (naftokinoni), orah (hidrojuglon),
rimska kamilica (angelika kiselina, izoamil i izobutil
esteri kiselina)
 8. Biljke sa drugim djelovanjem

 Zaštita od UV zračenja (divlja maćuhica, ekstakt iz zelene

kafe)
 Keratolotici (rosopas i mirta)
 Oporavak kose (čičak i alge)
 Protiv peruti (ruzmarin, dragoljub i mirta)

 Emoliensi (masna ulja iz biljaka koja sadrže karotinoide,

esenscijalne masne kiseline i sterole; avokado)
 Antiflogistično i antipruriginozno dejstvo (firosteroli)
 Protuupalno djelovanje (ulje badema, lješnika, bundeve i
lana. Nerafinirano ulje lješnika odlično hidratizira kožu, za
razliku od rafiniranog koje gubi fosfolipide).
 Ulje kamelije (bogato oleinskom kiselinom; za njegu
kose, masažu, preparati za sunčanje).
 Ulje šipka (bogato vitaminima C, B, E i F; hidratizira
kožu i olakšava pigmentaciju)
 Biljni voskovi-karnauba i kandelila vosak (daju
potrebnu čvrstinu i postojanost na toplotu ruževima
za usne, olovkama i krejonima)
 Sheabutter (masna tvar iz afričkog oraha sadrži
masne kiseline, fitosterole i vitamin F; hidratizira
kožu i štiti je od sunca).
 Sokovi i pulpa voća (limun, narandža,
breskva, višnja, jabuka, jagoda) i sokovi
povrća (paradajz, mrkva, salata, krastavac,
celer, bundeva, špinat, grašak, krompir)
djeluju umirujuće na kožu, omekšavaju je,
jačaju i daju joj svježinu.
 Sadrže vitamine, enzime, flavone, organske
kiseline, aminokiseline, tanine, fitohormone.
 Hlorofilini (Mg u prirodnom hlorofilu zamijeni se
bakrom i dobijaju se zeleno obojeni hlorofilini;
antimikrobno i dezodorirajuće djelovanje; dodaju se u
preparate za čišćenje zuba i njegu usne šupljine)
 Polen (sadrži vitamine, enzime, oligoelemente,
sterole, lipide i šećere).
 Lišajevi (sadrže usninsku kiselinu i kalij-usnat;
antimikrobno i dezodorirajuće djelovanje; stavlja se u
dezodoranse).
 Alge i ekstrakti algi (podmlađuju kožu i
poboljšavaju cirkulaciju; posebno u maskama za lice i
preparatima protiv celulitisa; najčešće - smeđa alga)
 Škrobovi (rižin, škrobovi kukuruza i žitarica; ugušćivači ili
sastavni dio pudera)
 Mekinje (badema, žitarica), mljevene ljuske badema i oraha-
piling.

 Alfa-hidroksikiseline ili “Voćne kiseline”- AHA (dobijaju se

iz šećerne trske, kiselog mlijeka, starog vina): glikolna,
mliječna, malinska, vinska. Osnovno djelovanje im je ljuštenje
rožnatog sloja, čime se čiste i otvaraju pore. Visoke
koncentracije AHA stimulišu sintezu kolagena i elastina.
 U preparate protiv bora stavlja se 5-10% glikolne kiseline, za
naboranu i suhu kožu daju se kreme, losioni i gelovi sa 5-8%.
 Za izbjeljivanje staračkih pjega AHA se daje u smjesi sa 2%
hidrokinona.
 Supstance animalnog porijekla

 Dobijaju se iz ovarija, testisa, placente, embrija, mozga,

kože, ovčje vune, kostiju, slezene, timusa, sluznice
crijeva, seruma i dr, tkiva ili su proizvodi životinja
(mlijeko, jaja, med, pčelinja mliječ i propolis).
Upotrebljava se i plankton.

 Nije dopušteno stavljati tkiva i tvari dobijene iz crijeva

goveda, mozga, očiju, tonzila i leđne moždine goveda,
koza i ovaca starijih od 12. mjeseci, te slezene ovaca i
koza (zbog spongioformne encefalopatije).
 Animalni proteini (kolagen, elastin, keratin)
poboljšavaju stanje kože, kose i noktiju.

 Kozmetički aktivni kolagen je topivi prirodni kolagen

sastavljen iz niza aminokiselina sa velikom
sposobnošću vezanja vode. Na cijeni je prirodni kolagen
iz riblje kože i sericin iz svile. Koristi se i prah japanske
svile (u puderima, lakovima za nokte i ruževima).
 Kolagen se može implantirati u kožu injiciranjem
specijalnih pripravaka ko sadrže proćišćeni goveđi
kolagen). Koristi se kod dubokih bora na čelu, oko
očiju, usta i nosa.
 Mukopeptidi iz sluznice crijeva goveda utiču na
površinsku mikrocirkulaciju.
 Ekstrakti iz testisa mladih bikova stavljaju se u
preparate za podmlađivanja.
 Goveđi albumin i albumin iz jajeta djeluju
hidratizirajuće i utiču na smanjenje bora. Stavljaju se
u emulzije 8-10%.

 Proteinska frakcija seruma teladi hidratizira kožu i

stavlja se u hidratantne kreme, kreme za ruke i make
up podloge.
 Ekstrakt iz timusa teladi sadrži proteine sa
posebnom biološkom aktivnosti, vitamine,
esencijalne aminokiseline, nukleinske kiseline.
Povoljno djeluje na rast kose kod androgene ćelavosti
i ćelavosti zbog nepovoljnih vanjskih uticaja.
 Trihopeptid (smjesa 4 ekstrakta: peptid iz seruma
teladi i kože embrija, animalni sulfopolisaharidi i
posebne bakterije) djeluje u liječenju peruti, seboreje
i opadanja kose.
 Enzimatski dobijeni ekstrakti iz tkiva lica prasadi
(Regenerativ-Extract DE1) nude se kao homolozi
ljudskom tkivu lica u svrhu regenaracije kože lica.
 Ekstrakti iz mliječnih žlijezda krava (Regenerativ-
Extract GLM1) daju se za jačanje kože, posebno u
preparatima za jačanje grudi.

 Trefoni (iz embrionalne vreće pileta; podmlađuje

kožu i pospješuje cirkulaciju).
 U posljednje vrijeme preporučuju se biljne
alternative za animalne ekstrakte, naročito one
koje se dobijaju iz teladi i goveda: hidrolizati proteina
iz zobi i pšenice; kolagen iz bagrema, ekstrakt
pšenice (umjesto ekstrakta placente) i ekstrakt srži
bambusa (umjesto ekstrakta iz moždine).

 Hijaluronska kiselina dobija se biotehnloškim

postupkom; vlaži kožu i stavlja se u hidratantne
kreme; često se kombinuje sa natrij-laktatom i
mliječnom kiselinom. U kozmet. se koristi hidrolizat
– hidrolozirani mukopolisaharid, HMP.
 Med (stavlja se u preparate za njegu ruku, maske za
lice, depilatore, sapune. Kvaternizirani med stavlja se u
šampone za kosu i kondicionere).

 Propolis ima baktetriostatsko i baktericidno djelovanje,

djeluje i na Candidu albicans; obnavlja kožu, djeluje
protuupalno. Pogodan je i za dezinfekciju usne šupljine.

 Matična mlječ sadrži proteine i vitamine; djeluje kao

ovlaživač, antiseboroik, tonik, sprečava nastanak bora.
Stavlja se u kreme za njegu zrele kože i pripravke za
cijeljenje rana.
 Često se u kozm.preparatima koriste smjese
propolisa i matične mliječi, smjese propolisa i
meda. Propolisa se stavlja 0,5-1,5%; matične mliječi
0,5-2%; meda 5-10%. Neke maske sadrže i do 40%
filtriranog meda.

 Pčelinji vosak je emolijens, koji se od davnina

upotrebljavao za izradu emolijentnih krema,
adhezivne depilatore, ruževe za usne.
BIOGENI STIMULANSI

 HORMONI
 VITAMINI
 ENZIMI
 1. HORMONI
 Kozm.preparati ne smiju sadržavati hormone. Samo
preparati dermatološke kozmetike smiju sadržavati
kortikosteroide (djeluju vazokonstriktorno,
antiflogistički, antiproliferativno).

 Zbog djelovanja estrogena na kožu u smislu

podmlađivanja, tražene su supstance sa sličnim
djelovanjem koje nisu hormoni. To je pregnelon-
acetat, koji se upotrebljava u liječenju reumatskih
bolesti, ali primjenjen na kožu umanjuje znakove
starenja. Koristi se u koncentraciji do 0,5%.
 2. VITAMINI
 Djeluju na keratinizaciju epidermalnih stanica,
ovlaživanje i omekšavanje kože, struktuiranje
vlasi, zaštitu od UV zračenja, od oksidativnih
promjena, a neki se upotrebljavaju kao bojila
(laktoflavin).

 Zabranjeno je stavljanje retinoične kiseline i

njenih soli, vitamina D2 i D3, ali se oni koriste
u preparatima dermatološke kozmetike.
 Nedostatak C vitamina smanjuje sintezu kolagena i
zato se smanjuje tonus kože. Smjese C vitamina i
dr.sastojaka koriste se za izbjeljivanje pjega, a kao
sinergist koristi se za stabilizaciju preparata
osjetljivih na oksidaciju.

 Biotin (vitamin B7) koristi se lokalno za cjeljenje

rana, liječenje seboreje i psorijaze.
 Vitaminoid inozitol poboljšava rast kose i smanjuje sijeđenje
vlasi.

 Esteri nikotinske kiseline poboljšavaju cirkulaciju, pa se

koriste u preparatima za njegu umorne i slabo prokrvljene
kože.

 Dekspantenol je prekursor pantotenske kiseline; djeluje kao

ovlaživač i emolijens. Koristi se u preparatima za osjetljivu
kožu, u losionima za kosu, šamponima, kremama za kožu.

 Piridoksin (vitamin B6) stavlja se u losione protiv peruti.

 Vitamin A (retinol) reguliše orožavanje kože,
regeneriše kožu i pojačava proliferaciju epidermisa.
U kombinaciji sa vit. E i beta-karotinom sprečava
nastanak aktiničkih oštećenja kože.

 Vitamin E (tokoferol) i njegovi esteri štite kožu od

produkata prirodnih metaboličkih procesa i štetnih
uticaja okoline. Djeluju kao antioksidansi, smanjuju
eritem nakon sunčanja i ubrzavaju regeneraciju kože,
smanjuje transepidermalni gubitak vode.
 Vitamin F smanjuje suhoću i hrapavost kože i jača
njenu obrambenu sposobnost (smjesa esencijalnih
masnih kiselina: linolne, arahidonske i linolenske
kiselina).
 3. ENZIMI
 Bilo je dosta pokušaja primjene enzima u kozm., ali
malo uspješnih jer su nestabilni u preparatima koji
sadrže vodu ili imaju nepovoljnu pH vrijednost.
 Proteolitički enzimi (preparati za čišćenje zuba i
njegu usne šupljine, maske za lice-tripsin, pankreatin).
 Najjednostavniji način primjene enzima su maske od
svježeg voća i povrća (limun-esteraza i fosfataza;
krastavac – oksidaza vezana za C vitamin i Cu-
protein-peroksidazu, vitamini i voćne kiseline)
2. POLUSINTETIČKE
SUPSTANCIJE
 Iz mnogih prirodnih tvari daljim hemijskim
postupcima dobijaju se supstance sa
promijenjenim osobinama koje im omogućavaju
veću primjenu u izradi kozmetičkih preparata.

 Npr. iz različitih škrobova eterificiranjem s tetra-

metilol-acetilen-diureom dobijaju se tzv.
“nebubreći” škrobovi (ANM), važni za izradu
pudera, jer u prisutnosti vode ne bubre.
 Iz celuloze se djelovanjem kiselina dobijaju esteri,
celuloza-acetat i celuloza-nitrat, za izradu lakova za
nokte.

 Hidrogenacijom ricinusovog ulja dobijaju se čvrsti

pripravci koji se stavljaju u ruževe i kreme, kao
sredstvo za povećanje viskoznosti.

 Djelovanjem sulfatne kiseline na maslinovo i

ricinusovo ulje – sulfatizirano ulje – neutralizacija s
jonima natrijuma – nastaje Tursko crveno ulje
(dodatak sapunima i uljnim šamponima)
3. SINTETIČKE SUPSTANCIJE
 Mnoge sintetičke supstance načinjene su
prema prirodnom uzoru (alfa-bisabolol, PUR-
celini, sintetički lanoli, sintetički voskovi i
sintetički tečni trigliceridi).

 Drugi dio sintetičkih supstanci nema prirodne

uzore. To su uglavnom supstance iz skupine
konzervanasa, UV filtera i oksidativnih bojila.
4. RAZLIČITE SKUPINE AKTIVNIH I
POMOĆNIH TVARI
 Tenzidi
 Emolijensi
 Ugušćivači
 Konzervansi
 Antioksidanti
 Bojila
 Supstance za zaštitu od UV zračenja
 Ostale supstance
4. 1. TENZIDI (surfaktanti, površinski aktivne tvari)

 Supstance ambifilnih svojstava, jer posjeduju i

hidrofilne i lipofilne skupine.

 Smanjuju napetost površine, a kod određene konc.

stvaraju micele.

 Primjenjuju se kao stišavači pjene, emulgatori,

sredstva za pranje, solubilizatori, dispergensi i
okvašivači.
  Mogu se podijeliti prema jonogenosti i prema
HLB vrijednosti.
 Prema jonogenosti: anionski, kationski, neionogeni i
amfoterni. Ta podjela omogućava prilagođavanje
tenzida drugim sastojcima preparata. Ne preporučuje
se mješanje anionske i kationske t., jer gube svoje
osnovne osobine u takvoj mješavini (anionski gube
sposobnost pjenjenja, a kationski baktericidnost).
 Prema HLB (Hidrofilno-lipofilni balans) t. se dijele
prema njihovoj sposobnosti djelovanja na granici
dvije faze. Tvari sa HLB<10 imaju bolju topivost u
uljima, a sa HLB>10 bolju topivost u vodi
 I. Sredstva protiv pjenjenja
 Aditivi koji ubrzavaju izjednačavanje
površinske napetosti
 Primjenjuju se pri izradi emulgiranih
pripravaka tipa U/V, jer tada postoji opasnost
od mješanja veće količine zraka
 Protupjenila na bazi silikona, lanolin, masni
alkoholi i sapuni smanjuju volumen pjene
većine sintetičkih tenzida.
II. Emulgatori

 1. Kationaktivni emulgatori rjeđe se koriste.

 Monoalkil kvaterne amonijeve soli, pogodne za
izradu kiselih krema i preparate sa većom količinom
elektrolita. Dobri su baktericidi i dobro se vežu za
kožu i kosu, pa se stavljaju u tečne sapune, šampone,
losione za kosu. Često iritiraju kožu.

 2. Anionaktivni emulgatori
 Najčešće se koriste sapuni stearinske kiseline,
najbolje mješavina 55% stearinske i 45% palmitinske
kiseline, jer je svijetle boje, što je važno za boju
krema, losiona, make up preparata.
 Aminski sapuni pogodni su za preparate koji smiju
imati ph vrijednost oko 8 i daju mekše preparate nego
alkalijski sapuni.
 “Metalni sapuni” Ca, Mg, Zn i Al su viševalentni
alkil-karboksilati i ne koriste se često, i to uglavnom
u noćnim kremama i kremama za čišćenje kože, kao i
puderima.
 Laktilati masnih kiselina upotrebljavaju se u V/U i
U/V tipu emulzija (šamponi, kreme, losioni).
 Alkilsulfati se često koriste kao emulgatori i
detergensi.
 Esteri fosforne kiseline s etoksiliranim masnim
alkoholima ili etoksiliranim masnim kiselinama su
odlični emulgatori.
 3. Neionogeni emulgatori
 Kompatibilni su s jonogenim i neionogenim tvarima,
jer nemaju naboja i ne joniziraju molekule
 Mogu se koristiti u izrazito alkalnim (npr.alkalni
depilatori s tioglikolatima) i kiselim pripravcima
(antiperspiransi).
 Niska iritativnost
 Najznačajniji su: lanolinski alkoholi, dugolančani
masni alkoholi, etoksilirani esteri, polisorbati,
etoksilirani amidi, poloksameri
 4. Amfoterni emulgatori
 To su lecitini, proteini (želatina, kazein) i amfolitski
sapuni (betaini i sulfobataini).

 5. Kompleksni emulgatori
 Sastoje se od bar 1 lipofilnog i bar jednog hidrofilnog
emulgatora
 Npr.samoemulgirajući voskovi su mješavine lipofilnog
cetostearola ili različitih glicerolmonostearata.

 6. Netopljivi emulgatori
 Vrlo usitnjene čestice Mg-trisilikata, bentonita ili Al-
hidroksida.
 III: Detergensi-sredstva za pranje
(eng.detergens, njem. WAS)

 To su hidrofilne površinski aktivne supstance,

sa HLB vrijednostima 13-15.
 Odlikuju se velikom sposobnošću pranja, jer
dobro kvase čestice prljavštine, suspendiraju
ih, emulgiraju ili otapaju, a razvijena pjena
odnosi prljavštinu sa kože i kose.
 Mogu biti kationaktivni, anionaktivni,
neionogeni i amfoterni.
 1. Kationaktivni detergenti
 Zbog iritacije kože i sluznica, ne koriste se u
količinama u kojima se dobro pjene i peru.
 Do 4% dodaje se u šampone i regenaratore za
kosu zbog antistatičkog učinka. Daju sjaj kosi i
olakšavaju češljanje. Što je kiseliji,
kondicioniranje kose je bolje.
 To su: dialkil-dimetil-amonij hlorid i bromid,
amidoamini i aminimidi.
 2. Anionaktivni detergensi

 Dosta se koriste zbog dobrog pranja i pjenjenja

i niske cijene.
 Alkalijski i aminski sapuni nalaze se uglavnom
u sapunima, a ponekad u smjesi s
alkilsulfatima u krem šamponima i kupkama.
 Alkilsulfati koriste se u šamponima i
preparatima za kupanje i tuširanje.
 3. Neionogeni detergensi
 Dobro peru, ali slabo pjene i zato ne mogu biti
osnovne tvari u šamponima i kupkama.
 Otporni su na vodu, a neki od njih su odlični
solubilizatori za mirise i u ulju topive tvari,
kondicioneri za kosu.
 Najvažniji su:
 alkanolamidi masnih kiselina (u šamponima sa
alkilsulfatima u omjeru 1:1, da se poboljša pjenjenje)
 Aminoksidi (antistatici i kondicioneri, dodaju se u
šampone, kolor-šampone, boje za kosu)
 4. Amfoterni detergensi

 Posjeduju i anionsku i kationsku skupinu u molekulu.

 Nisu iritantni i djeluju baktericidno, ali i slabo pjene
(za izradu preparata za djecu)
 Najvažniji su: N-supstituirani alkilamini, N-
alkilbetaini i alkil-amido-betaini.
 Pogodni za bistre šampone i kupke koji ostaju stabilni
i na niskim temperaturama, i kao emulgatori u
kremama za kosu.
 4. 2. EMOLIJENSI

 Tvari i pripravci koji omekšavaju kožu,

poboljšavaju njenu elastičnost i čuvaju vlagu u
koži.

 Lat. emolliens – koji omekšava

 Mogu biti hidrofilni i lipofilni.

 1. Hidrofilni emolijensi

 Tvari koje na sebe vežu vodu (humektansi) i koje

snabdijevaju kožu vlagom (ovlaživači, hidratizeri).
 Najvažniji su:
1. polihidrični alkohol (glicerol, manitol, sorbitol)
stavljaju se u kreme, losione i paste za zube;
2. Natrijeva i kalijeva so PCA odlično vlaži kožu;
3. Urea, glukoza, fitosterini, sluzi su dobri ovlaživači.
4. Urea je čest sastojak krema za ovlaživanje.
5. Ekstrakti Aloa vere
6. Med, matična mliječ, pantenol, AHA.
 Lipofilni emolijensi
 Stvaraju na koži tanak, nepropusni sloj i tako sprečavaju
gubitak vode iz kože.
 Nakon primjene koža je meka, elastična i sjajna.
 Najvažniji su:
1. Dugolančani parafinski ugljikovodici (tečni parafini, bijeli
vazelin, čvrsti parafin, skvalen)
2. Ciklični ugljikovodici (karotin i holesterol)
3. Prirodni trigliceridi (opasnost od sadržaja pesticida i
podložnost oksidativnoj razgradnji, te se dodaju
antioksidansi. Koriste se: ulje badema, ljašnika, iz koštice
breskve, masline, pšeničnih klica, noćurka.
1. Voštane tvari (cetaceum, pčelinji vosak, lanolin,
ulje jojobe)
2. Masne kiseline (laurinska, palmitinska, stearinska,
cerotinska)
3. Kruti masni alkoholi (cetanol, stearol)
4. Silikonska ulja il tečni lipidi
5. Ceramidi (suncokret sadrži ceramid identičan
ceramidu VI u koži čovjeka; stavlja se u pripravke
protiv bora)
 4. 3. UGUŠĆIVAČI (hidrokoloidi)

 Prirodne, polusintetičke i sintetičke supstance koje s

vodom daju koloidne sustave.
 Povećavaju viskoznost, stabiliziraju suspenzije i
emulzije, a na kožu djeluju emolijentno i protupalno.
 Čine glavninu sastojaka u pripravcima koji se izrađuju
u obliku gelova, a pomoćne su tvari pri izradi pasti za
zube, losiona, tečnih pudera, krema, šampona.
 Dugolančani polimer s molarnim masama od 10 3 do
106.
 Prirodni organski hidrokoloidi
 To su gume i sluzi.
 Polisaharidi u kojima su molekule šećera
glikozidno povezane.
 Mogu poticati od algi i viših biljaka.
 To su: agar, Na-alginat, karagen, pektin, sluz
iz sjemena lana i dunje, arapska guma (iz
debla i grana akacija vrsta), guar, karaja guma.
 Eteri celuloze
 Polusintetičke makromolekularne tvari, čiju
osnovu čine molekule glukoze povezane beta-
glikozidnim vezama.
 Najvažniji su: metilceluloza, hidroksi-propil-
celuloza i hidroksi-etil-celuloza.
 Otporniji na mikrobiološko zagađenje od
prirodnih hidrokoloida i daju bijele pripravke.
 Sintetičke makromolekularne supstance
 Polivinil alkohol (paste za zube, kreme,
sapuni, preparati za učvršćivanje frizure)
 polivinil-pirolidin (daje sjaj kosi i olakšava
raščešljavanje)
 polimerizati akrilne kiseline (gelovi za
učvršćivanje kose)
 Anorganski hidrokoloidi
 Važne su različite gline koje se ne otapaju u vodi:

1. Bentonit (za stabilizaciju suspenzija i maske za lice)

2. Aluminij-magnezij silikat (ugušćivanje tečnih
pudera)
3. Silicij-dioksid (uljne suspenzije, puderi)
4. Taložena silicijeva kiselina (oznake VHS I HS,
ugušćivanje pasti za zube).
 4. 4. KONZERVANSI

 Supstance koje se mogu dodavati raznim

kozmetičkim preparatima s namjerom
sprečavanja rasta i razmnožavanja
mikroorganizama.

 Trebaju osigurati trajnost kozm.preparatu i

zaštititi potrošača od štetnog djelovanja
zagađenih proizvoda.
 Idealan konzervans treba imati širok spektar
djelovanja, što manju štetnost i nisku cijenu.
 Mora djelovati bez obzira na promjenu pH
vrjednosti, mora biti hemijski stabilan, tj. ne
smije reagovati s drugim sastojscima.
 Ne smije se vezati na pribor za izradu niti
ambalažu.
 U vodenim otopinama mora djelovati brzo, da
spriječi adaptaciju mikroorg. na konzervans.
 Prema Pravilniku dopušta se 55 konzervanasa, za
svaku je navedeno područje primjene i najveća
dopuštena koncentracija u proizvodu.
 Često smjese konz. daju bolji antimikrobni učinak od
primjene iste količine pojedinačnih konzervanasa.
Zato se na tržištu nalaze gotove smjese vrlo aktivnih
konzervanasa.
 Npr. Nipastat je smjesa estera p-hidroksi-benzojeve
kiseline; Phenopip je tečni konzervans takođe od
estera p-hidroksi-benzojeve kiseline, namijenjen
konzerviranju šampona, krema.
 4. 5. ANTIOKSIDANSI

 Tvari koje se mogu dodavati kozmetičkim

preparatima s namjerom da spriječe oksidativne
promjene aktivnih i pomoćnih suspstanci.
 Najvažniji su:
1. Alkil-galati (za stabilizaciju prirodnih masnoća,)
2. Askorbinska kiselina (sprečava oksidaciju
hidrofilnih tvari)
3. Vitamin E
4. Fural-glicitol (prirodni antioksidans iz pšenice)
 4. 6. BOJILA
 Upotrebljavaju se za direktno bojenje kose, obrva,
trepavica, brkova, brade i usana, te za bojenje
dekorativnih preparata koji se nanose na očne kapke,
lice, nokte.
 Stavljaju se i u higijenske preparate (zbog
psihomarketinga).
 Postignuta obojenost kože, adneksa, odnosno preparata
mora biti postojana na uticaje okoline; boje za kosu i
boje u sapunima i šamponima ne smiju bojiti kožu.
 Boje moraju biti neotrovne, nekancerogene i
nealergogene.
 Naziv bojila obuhvata: boje, pigmente i lak-pigmente.
 BOJE su prirodni ili sintetski spojevi, topivi u
vodi, alkoholu, masnim uljima i dr.rastvaračima.

 PIGMENTI su prirodne ili sintetske

neorganske ili organske tvari koje se ne otapaju
u rastvaračima.

 LAK-PIGMENTI su kompleksne soli kiselih

boja, vezane za anorganski nosač netopive su u
vodi.
 Spisak dozvoljenih bojila regulisan je Pravilnikom.

 Prirodne boje se dobro podnose, ali se rjeđe

koriste, jer su slabijeg intenziteta, osjetljive na uticaj
sunca i skupe:
1. Karmin crvena (iz štitastih uši)
2. Karotini (iz životinskih organa i produkata)
3. Biksin (iz sjemena biljke Bixa orellana)
4. Klorofil
5. Batanin (iz cvekle)
 Sintetičke organske boje
 Iz katrana kamenog uglja.
 Više od 1000 vrsta.
 Ne smiju se koristiti za preparate koji se koriste blizu
oka.
 To su: nitro-, azo- i nitrozo boje, oksazini, tiazini.
 Koriste se u sapunima, šamponima, pjenušavim
kupkama, kremama, itd. Zbog topivosti u vodi slabo
prodiru u kožu i zato je ne boje. Boje topive u uljima
boje kožu i stavljaju se u ulja, providne lakove za
nokte i neizbrisive ruževe za usne.
 Pigmenti
 Netopljive bijele, obojene ili svjetlucave supstance,
koje se koriste u dekorativnim i higijenskim
proizvodima. Moraju biti propisno usitnjeni, jer od
toga zavisi sposobnost prikrivanja.
 Bijeli anorganski pigmenti (titan-doksid nabolje
prekriva kožu pa se dodaje u tzv.teške pudere)
 Obojeni anorganski pigmenti (sienska zemlja,
ultramarin i umbra)
 Od organskih pigmenata važna su crnila kao
npr.biljno crnilo ili crnilo iz kostiju.
 Lak-pigmenti
 Nastaju taloženjem topivih boja pomoću
viševalentnih kationa na netopljivi reaktiv ili
apsorptivni supstrat.
 spojevi barija, kalcija, aluminija i cirkonija.

 Svjetlucavi ili sedefasti pigmenti

 Bizmut-oksihlorid (u ruževima za usne i
lakovima za nokte)
 4. 7. SUPSTANCE ZA ZAŠTITU OD UV
ZRAČENJA

 To su:

 UV- filtri, koji selektivno apsorbuju UV

zračenje i mijenjaju ga u manje štetno
dugovalno zračenje;
 pigmenti, koji fizički štite kožu jer su
nepropusni; oni reflektuju sunčeve zrake.
 UV FILTERI
 Tvari s 1 ili više aromatskih jezgara, koje u alifatskom
dijelu molekule imaju nezasićene hromoforne grupe.
 Imaju zadatak da štite kožu, kosu i usne od UV
zračenja.
 Moraju biti efikasni, hemijski stabilni, neisparljivi i
otporni na znojenje. Smiju samo neznatno prodirati u
kožu, ne smiju bojiti kožu i trebaju biti bez mirisa i
ukusa.
 Moraju biti toksikološki prihvatljivi, podnošljivi za
kožu i sluznice, ne smiju biti mutageni niti teratogeni.
 Ti kriteriji su veoma važni jer se UV filteri koriste u
nepovoljnim uslovima (pod djelovanjem sunca, na
velike površine kože, primjena se ponavlja), a i koža
je često oštećena od sunca.Zato se za ove tvari uvijek
traže toksikološka i farmakološka ispitivanja.

 S tehnološkog stanovišta, UV filteri moraju biti

pogodni za obradu, dobro topivi u osnovnim
kozmet.supstancama, foto i termostabilni, te hemijski
inertni u odnosu na dr.tvari u preparatu.
 Najvažniji su:

1. Para-aminobenzojeva kiselina (PABA)

2. PABA esteri
3. Salicilati
4. Cinamati
5. Benzofenoni
6. Antranilati
7. Derivati kamfora.
 PIGMENTI I ULTRAMIKROPIGMENTI
 Reflektuju UV zračenje, a ultramikropigmenti dio zračenja
apsorbiraju i dispergiraju, a manji dio reflektuju.

 Pigmenti se koriste samo u pripravcima dekorativne

kozmetike ili u pripravcima koji štite od industrijskog
zračenja. Razloge tome je što na koži daju dobro vidljive,
neprozirne, bijele ili obojene premaze.
 Ultramikropigmenti daju prozirne premaze i odlikuju se
velikom moći prekrivanja. Uz njih je dovoljna manja količina
UV filtera, vodootporni su i koža ih dobro podnosi.