Forenzička traseologija

Vanja Elezović
Ostale ozljede
Uporabom vatrenog oružja nastaju tragovi na
oružju, čahuri, zrnu, osobi koja oružje koristi i
prema kojoj ga koristi i na okolnim predmetima.
Mogućnost identifikacije vatrenog oružja na
osnovi zrna i čahura osniva se na pojavi
nastajanja mehaničkih tragova pri ispaljivanju na
njima.
Mehanički tragovi na čahurama i na zrnima
nastaju u procesu opaljenja iz vatrenog oružja, pri
čemu čahura i zrno dolaze u kratkotrajni kontakt s
dijelovima mehanizma vatrenog oružja.
Sve nepravilnosti na oštricama noževa za obradu
metala u procesu proizvodnje dijelova za vatreno
oružje preslikavaju se na dijelove mehanizma
vatrenog oružja. Te nepravilnosti su jedinstvene i
neponovljive.
Pri uporabi vatrenog oružja, zbog pucanja te
neodgovarajućeg održavanja vatrenog oružja
dolazi do pojave lokalnih ogrebotina, korozije i,
općenito, trošenja pojedinih dijelova, što sve
zajedno dovodi do povećanja stupnja
individualnosti tih tragova.
Zrno ispaljeno iz vatrenog oružja sa užljebljenom
cijevi, prolazeći kroz cijev dolazi u mehanički kontakt
sa žljebovima koji se nalaze u unutrašnjosti cijevi.
Na čahurama tipično ostaju mehanički tragovi udarne
igle, čela zatvarača, izvlakača, izbacivača i ležišta
metka, dok na zrnima tipično ostaju mehanički tragovi
od žljebova i polja koja se nalaze u unutrašnjosti cijevi.
Za navedenog kratkotrajnog mehaničkog kontakta na
čahure se utiskuju tragovi udarne igle, čela zatvarača i
izbacivača, dok se tragovi izvlakača nanose grebanjem
izvlakača po rubu čahure.
Na zrnu se, prolaskom kroz cijev, mehanički
ugraviraju negativi žljebova u cijevi.
Mehanički tragovi na čahurama i zrnima
imaju svoje opće i individualne karakteristike.
Po općim karakteristikama mehaničkih
tragova mehanizma vatrenog oružja na
čahurama i zrnima prepoznajemo marku i
model vatrenog oružja iz kojeg su ispaljene
čahure i zrna.
Opaljenjem i prolaskom zrna kroz cijev oružja nastaje
mnoštvo procesa čija posljedica je kontaminacija
površine ispaljenog zrna velikim brojem
mikroskopski malih GSR (Gunshot Residue) čestica.
Kad zrno pogodi neku prepreku, ono u neposrednoj
okolini mehaničkog oštećenja koje načini ostavlja
depozit GSR čestica.
Depozit GSR čestica treba razlikovati od tzv. prstena
barutne gareži tamne boje. GSR čestice su
mikroskopski male i nije ih moguće vidjeti golim
okom, pa čak niti optičkim mikroskopom.
Kod tzv. kratkih cijevi (do 30 cm)
nesagorjele barutne čestice te GSR čestice
mogu se, ovisno o vrsti i konstrukciji
streljiva, naći na krajnjim udaljenostima
pucanja od 50 do 100 cm, a kod dugih cijevi,
ovisno o punjenju i konstrukciji streljiva, od
150 do 200 cm. Nazočnost barutnih čestica u
rijetkim slučajevima moguće je opaziti
golim okom, a najčešće pomoću raznih
kolorimetrijskih kemijskih testova.
U praksi se javlja problem utvrđivanja je li
neka osoba pucala iz vatrenog oružja ili ga je
samo držala u ruci.
Ranije se taj problem rješavao pomoću tzv.
Gonzalesovog testa ili parafinske rukavice,
koji je u praksu USA uveden 1933. godine.
Gonzalesov test su zbog nespecifičnosti,
pozitivnih i negativnih lažnih rezultata te
subjektivnosti procjene rezultata odbacili
stručnjaci na konferenciji INTERPOL-a u
Parizu 1963. godine.
Danas je u Europskoj uniji standardna metoda
dokazivanja tragova pucanja na šakama
osumnjičenika metoda pomoću SEM-EDX
(Scanning Electron Microscope with Energy
Dispersive X-ray).
Tom metodom se na šakama osumnjičenika
pouzdano identificiraju mikroskopske čestice koje
potječu isključivo od procesa opaljenja iz
vatrenog oružja. Ako se na šakama strijelca
dokažu GSR čestice, tada je to materijalni dokaz
da je osumnjičenik pouzdano povezan s
procesom opaljenja iz vatrenog oružja.
Na tijelu osobe zbog djelovanja vatrenim
oružjem moguće je prepoznati više vrsta
ozljeda.
Strijelna rana je ozljeda nastala
djelovanjem projektila ispaljenog iz
ručnog vatrenog oružja. U širem smislu,
prema više autora, ovamo se ubrajaju i
rane nastale djelovanjem strijelnih
naprava.
Dok pri djelovanju sporih projektila,
koji uglavnom samo gnječe tkiva,
smrtni ishod nastupa zbog
ozljeđivanja jednog od vitalnih organa
ili kao posljedica komplikacija
ozljeđivanja, smrt zbog djelovanja
brzog projektila može nastupiti zbog
šoka, a da pritom nije pogođen ni
jedan od vitalnih organa.
Ulazna strijelna rana predstavlja rupičasti
defekt kože neadaptabilnih rubova, nastao
djelovanjem projektila ručnog vatrenog oružja.
Ona je kod okomitog pucanja na kožu okruglog,
a kod kosog pucanja u pravilu eliptičnog oblika.
S obzirom na karakteristike ulazne strijelne rane
treba razlikovati tri mogućnosti ustrijela, i to:
a) ulazna strijelna rana iz udaljenosti,
b) ulaznastrijelna rana iz relativne blizine i
c) ulazna strijelna rana iz apsolutne blizine.
S procjenom udaljenosti iz koje je pucano
nerazdruživo je vezano razlikovanje ulazne
od izlazne strijelne rane (ako je riječ o
prostrijelnoj ozljedi). Naime, rekonstrukcija
tijeka strijelnog kanala omogućuje nam
zaključivanje o smjeru iz kojeg je pucano.
Prepoznavanje ulazne rane na tijelu u
nadležnosti je vještaka sudske medicine, a
obavlja se temeljem njezina karakteristična
izgleda.
 Prilikom protiskivanja projektila kroz kožu, čestice s
njegove površine budu otrte, obrisane o okolnu kožu,
tvoreći tzv. projektilnu brisotinu.
 Ako je projektil na putu do tijela prošao kroz neku
prepreku, primjerice odjeću, brisotinu valja tražiti na
tkanini odjeće. Ova je brisotina predmet bavljenja (u
nadležnosti) balističkih vještaka.
 Izlazna rana je oštećenje kože, u pravilu adaptabilnih
rubova, nastao na mjestu izlaska projektila iz tijela u
slučaju prostrijelne rane. Izlazna je rana u oko 60 posto
slučajeva veća od ulazne. Izgled joj daleko više varira
po obliku i veličini nego što je to slučaj s ulaznom
ranom. Na izgled i veličinu rane utječu brzina, materijal i
građa projektila, kao i karakteristike ozlijeđenoga tkiva.
Strijelni kanal započinje ulaznom strijelnom
ranom i predstavlja njezin nastavak u tijelu. U
slučaju prostrijela, kanal završava izlaznom
strijelnom ranom, dok u slučaju ustrijela kanal
završava slijepo, na mjestu pronalaska
projektila.
Strijelni se kanal rijetko prikazuje kao
šupljina, i to obično kod djelovanja brzih
projektila: tada kanal započinje relativno
uskim prostorom kod ulazne rane da bi se
proširio u opsežnu šupljinu.
Djelovanje sačme ovisi o tome je li pucano
iz blizine, kada na tijelo djeluje odjednom
čitav snop sačme, ili iz takve udaljenosti da
na tijelo djeluju pojedina zrna sačme.
Određivanje udaljenosti pucanja temelji se
na izgledu (morfologiji) ulazne rane, tj. na
odnosu središnjeg snopa sačme i njegova
rasapa na mjestu ulaska u tijelo, kao i na
eventualnoj dubini prodiranja pustenog
čepa u ranu.
Ostale mehaničke ozljede na tijelu čovjeka
su: razdor, penetracija, perforacija,
raskinuće i zgnječenje.
Razdor je ozljeda unutarnjih organa koja
nastaje obično pri jakom djelovanju sila na
širu površinu tijela. Nerijetko se na mjestu
djelovanja sile izvana tragovi ozljede ili ne
vide ili su oni neznatni i u nesrazmjeru s
obujmom ozljeda organa. Ovakve se ozljede
najčešće viđaju pri prometnim nesrećama, pri
padovima s visine i slično.
 Penetracije ne predstavljaju određenu vrstu ozljeda,
već skupni naziv za sve ozljede koje prodiru u neku od
tjelesnih šupljina (prsna, trbušna šupljina), otvarajući ih.
 Perforacije uopće nisu mehaničke ozljede, već
predstavljaju patološka stanja gdje zbog nekog
bolesnog (patološkog) procesa dolazi do otvaranja
nekog šupljeg organa i do komunikacije s okolinom.
 Raskinuće je mehaničko odvajanje, tj. otkinuće dijela
tijela, ali i raskomadanje čitavog tijela (nalet vlaka na
pješaka i slično).
 Zgnječenje je uništenje dijela tijela ili čitavog tijela, što
se viđa isključivo pri djelovanju sile iznimno velike
snage.
Tragovi požara i eksplozija
Kako bi se stvorili uvjeti za požar mora postojati:
a) materijal koji je prikladan za gorenje,
b) određena količina topline dovoljna da zapali gorivi
materijal ili da taj materijal potakne na sagorijevanje, i
c) kisik.

Materijalise u odnosu na gorenje dijele na

nezapaljive ili negorive i na zapaljive ili gorive.
Zapaljivi materijali, koje je moguće zapaliti i nakon
toga mogu gorjeti, nalaze se u čvrstom, tekućem ili
plinovitom stanju.
Uzroci koji dovode do požara mogu biti:
a) izravan dodir s plamenom ili užarenim
materijalom,
b) električna energija,
c) mehaničko djelovanje,
d) samozapaljenje i
e) ostalo.
Očevid na mjestu požara obavlja se, u pravilu,
pod vrlo nepovoljnim uvjetima, jer je mjesto
požara jako destruirano djelovanjem topline,
aktivnostima gašenja ili eksplozijom.
Nerijetko na mjestu očevida ima mrtvih i
ozlijeđenih osoba. Mrtve osobe mogu biti
ugljenisane ili raskomadane tako da je za njihovu
identifikaciju prijeko potrebno sudjelovanje
sudskog medicinara.
Kad je riječ o požarima, treba razlikovati požare u
zatvorenim i otvorenim prostorima.
 Kako bi se utvrdilo mjesto izbijanja požara, koriste se tri
metode: statička, dinamička i metoda eliminacije.
 Statičkom metodom utvrđuju se sveukupne posljedice
koje je izazvao požar. Na temelju njih nastoji se utvrditi
je li požar izbio u objektu ili izvan njega, nakon čega se
proširio i na unutarnje prostore. Nakon postavljanja
verzija prilazi se utvrđivanju tragova.
 Dinamička metoda polazi od rekonstrukcije svih važnih
okolnosti i činjenicapod kojima je nastao požar i širio se
po objektu.
 Metoda eliminacije objedinjava u sebi obje navedene uz
dodatak osobitosti koje one nemaju.
Specifični tragovi kod požara u osnovi se dijele na:
a) tragove iz središta požara,
b) tragove iz dalje i uže okoline požara, i
c) tragove na osumnjičeniku.

Tragovi u središtu požara prikupljaju se s ciljem

utvrđivanja načina na koji je nastala toplina, tj. uzrok
požara, te sastav i svojstva materijala koji se prvi zapalio
i eventualno prisustvo materijala koji je služio
pospješenju požara.
Tragovi iz uže i šire okoline u pravilu su oni tragovi koji
se susreću i kod drugih kaznenih djela, npr. tragovi
obuće, prometnih sredstava, biološki tragovi i sl.
Na osumnjičenom tragovi se mogu pronaći na
njegovoj odjeći, bilo da ih je ostavio na samom mjestu
ili se na odjeći i obući nalaze tragovi koje je "pokupio"
s mjesta događaja. To mogu biti tragovi tekućine,
prašine, čađe, dima, i sl.
Paljevinama se smatraju namjerni ili kriminalni požari
izazvani svjesnom ili namjernom ljudskom aktivnošću
iz različitih pobuda, prema raznim objektima i na
razne načine. Posebni problem predstavljaju tzv.
distancirane paljevine.
Osnovno pitanje s kojim se susreću kriminalisti jest
trilema: prirodni uzrok požara, slučajni uzrok požara
ili paljevina?
Za ovu vrstu očevida vrlo su važne izjave osoba koje
su prve primijetile požar. Od njih treba dobiti što
precizniji opis boja plamena i dima, smjer širenja vatre
i sl.
Sumnju da se radi o paljevini potkrepljuju tragovi i
nalazi koji upućuju na to da im je cilj bio olakšavanje
širenja vatre i otežavanje gašenja požara.
Odgovor na pitanje tko je počinitelj, dobiva se
analizom stanja, načina počinjenja, pravilnim
tumačenjem pronađenih tragova i predmeta,
prikupljenih obavijesti, pretpostavljenog motiva,
pravilnim postavljanjem općih i posebnih verzija i sl.
Termofilni organizmi pod određenim
uvjetima (prisutnost minimalne količine vlage
i sabijenost tvari) mogu izazvati porast
temperature do točke paljenja. Riječ je o tzv.
samozapaljenjima. To su slučajevi vlažnog
sijena i gnojiva i sl.
Kao sredstva potpale javljaju se različite tvari
i sredstva. Paljevine se mogu izazvati
paljenjem inicijalne vatre (šibica, hrpa papira
ili suhog lišća, benzin, lož ulje, barut i sl.)
izravno ili putem tempiranog uređaja.
Kad je riječ o tragovima, prvi zadatak na
očevidu je pronalaženje središta požara
(žarišta).
U samom žarištu mogu se naći tragovi koji
upućuju na uzrok požara, npr. nalaz više žarišta -
uz isključenje udara groma - govori u prilog
paljevine, ako je požar izazvao neki uređaj, naći
će se njegovi ostaci, ako je došlo do
samozapaljenja zbog razvoja termofilnih bakterija,
naći će se karbonizirana jezgra itd.
Paljevine se koriste i radi prikrivanja drugog
kaznenog djela ili zbog drugih motiva.
Eksplozije
Pod pojmom eksplozije podrazumjeva se
naglo oslobađanje energije koje je povezano
sa stvaranjem pritiska koji dovodi do razaranja.
Da bi se neko sredstvo shvaćalo eksplozivnim,
ono mora zadovoljavati slijedeće uvjete:
a)pri eksplozivnom procesu mora oslobađati
veliku količinu energije,
b) pri eksplozivnom procesu produkti moraju
biti, potpuno ili djelomično - plinovi,
c) tijekom eksplozivnog procesa sredstvo mora
brzo mijenjati oblik.
Najčešće je riječ o tzv. tehnološkim eksplozijama, ali se
može raditi o eksplozijama eksplozivnih naprava i sl.
U kriminalističkoj praksi posebna se pozornost poklanja
eksplozijama bombi i eksplozivnim napravama.
Provedbu očevida pri eksplozijama karakterizira to što
je većina mjesta očevida destruirana. Osnovni zadatak je
otkrivanje središta eksplozije, kretanje eksplozivnog
vala i traseološka obrada mjesta očevida - eksplozije.
Registriraju se sve termičke i mehaničke promjene,
deformacije, sekundarne ogrebotine, devijacije
materijala, traže se dijelovi eksplozivnih naprava itd.
Eksplozivna sredstva se dijele:
a) prema agregatnom stanju — u obliku čvrstog
materijala, tekućine , te u obliku želatine,
b) po brzini detonacije - brizantni eksploziv i ne
brizantni (obični) eksploziv,
c) prema namjeni - vojni eksploziv, gospodarski
eksploziv, eksploziv za streljivo i pirotehnički materijal,
d) prema stabilitetu - eksploziv siguran za rukovanje i
neosjetljivi eksploziv, eksploziv osjetljiv na udarac i
termički osjetljivi eksploziv, eksploziv osjetljiv na vatru
U eksplozivna sredstva ubrajaju se:
a) eksplozivi,
b) sredstva za paljenje eksploziva,
c) pirotehnički proizvodi,
d) gospodarsko streljivo,
e) barut, i
f) sirovine eksplozivnog karaktera za
proizvodnju navedenih sirovina.
Kad je riječ o eksplozijama na otvorenom, postavlja
se i pitanje određivanja mjesta očevida. Vrijedi
pravilo da se na zadnju točku nalaza djelovanja
eksplozivnog vala ili primarnih i sekundarnih
fragmenata dodaje još 50% dužine, računajući od
središta eksplozije. Pri eksplozijama na otvorenom
najbolje je da se očevidni tim kreće u koncentričnim
krugovima ili njihovim isječcima.
Nakon očevida slijedi vještačenje uzoraka uzetih s
lica mjesta uz obvezatno izuzimanje tzv. neutralnih
poredbenih uzoraka, pretrage prostora, prostorija i
sumnjivih osoba i sl.
Eksplozije su osobito važne kao modus operandi
terorističkih radnji. U navedenim slučajevima
kriminalističko istraživanje ne treba usmjeriti samo
na konvencionalna sredstva, već treba razmišljati o
prilagodbi sredstava svakodnevne uporabe.
Eksplozivne ozljede nastaju djelovanjem krhotina
rasprsnutog eksplozivnog sredstva.
Najčešće se viđaju ozljede nastale djelovanjem
krhotina rasprsnutih ručnih granata (bombi), koje je
po učinkovitosti moguće podijeliti na ofenzivne
(napadačke) i defanzivne (obrambene).
Vrlo korisno sredstvo za otkrivanje tragova eksploziva je
itemiser (Ion Track Instrument). Itemiser predstavlja novu
generaciju detektora za otkrivanje krijumčarene robe i
identifikaciju supstance, pri čemu predstavlja jedini
detektor sposoban istodobno otkrivati tragove eksploziva
i narkotika na ljudima, prtljazi, teretu, vozilima,
sadržajima, putnim kartama i osobnim dokumentima za
identifikaciju.
Uzorci se prikupljaju usisavanjem ili uzimanjem brisa s
površine sumnjivog predmeta, nakon čega se papirić s
uzorkom umeće u uređaj koji obavlja raščlambu i
identifikaciju u stvarnom vremenu. Prosječno vrijeme
potrebno za raščlambu iznosi između 4 i 10 sekundi po
uzorku.
HVALA!