Smjese (mješavine) idealnih

gasova
Mart, 2021
• U prirodi se rijetko nalaze hemijski čiste tvari, tj. homogene
tvari određenog i stalnog hemijskog sastava i drugih
karakterističnih konstantnih svojstava.
• Nasuprot tome, veliki je broj njihovih smjesa (mješavina), pa
se prilikom rješavanja mnogih tehničkih problema vrlo često
susreću smjese dviju ili više hemijski različitih tvari
pomiješanih u različitim omjerima, različitih gustoća i
agregatnih stanja.
• Tako je npr. zrak smjesa uglavnom dušika i kisika i ostalih u
malom procentu.
• Kvantitativno se sastav smjesa iskazuje fizikalnim veličinama.
• Najčešće su to maseni ili molarni udjeli, ali se upotrebljavaju i
omjeri, dok se sastav otopina iskazuje koncentracijama.
• U tehnici se susrećemo i s drugim plinskim smjesama, npr.
gorivi plinovi, smjese gorivih plinova sa zrakom, dimni plinovi
nastali sagorijevanjem goriva itd.
• Šta nas zanima kod smjesa?
• Da li se i plinske smjese pod određenim uslovima
mogu ponašati kao idealan plin,
• Da li se i na njih mogu primijeniti zakoni koji
vrijede za idealne plinove?
• Računajući da u smjesi koja već egzistira nema
hemijske reakcije između komponenata, onda
važe svi zakoni gasova kao i jednačina stanja u
odgovarajućem obliku.
• Primjer jednog miješanja je ako npr. u jednoj posudi dva
različita plina podijeljena nekom pregradom (na slj.slici) .
• Prije miješanja oni se nalaze na istoj temperaturi i pod istim
pritiskom.
• Jedan zauzima volumen V1, a drugi V2.
• Uklonimo li pregradu, nakon nekog vremena plinovi će se
uslijed difuzije izmiješati.
• Pri tome se neće izmijeniti ni temperatura ni pritisak.
• Međutim, svaki od tih plinova raširit će se preko čitavog
volumena i uspostaviti svoj vlastiti pritisak, neovisno o
drugom plinu.
• Ovaj vlastiti tlak pojedine komponente u ukupnoj smjesi
naziva se parcijalni pritisak.
• Možemo, reći da je parcijalni pritisak pojedinog plina onaj
pritisak kojim taj pritisak djeluje na stijenke posude kada
zauzme volumen čitave plinske smjese.
Miješanje plinova stalnog volumena
Smjese (mješavine) idealnih gasova

Ako se posmatra se posuda u kojoj se nalazi n1 [kmol] komponente 1, n2

[kmol] komponente 2 i tako do ... nn [kmol] neke n-te komponente gasova.

Gasovi se unutar posude miješaju i ako su prije miješanja sve

komponente imale isti pritisak i temperaturu, nakon miješanja će svaka
od komponenti zauzimati zapreminu posude. Ako se jed.stanja primjeni na
smjesu i pomoži sa ukupnim brojem kmol smjese n, i uz izraz

VM  v  M [m3/kmol] dobije se:

Jednačina stanja za smjesu gasova:

p  VM  n  n  MRT
Ova jednačina također se može napisati i u obliku:
 pV   n1  n2  ...  n n  MRT

MRT
p   n1  n2  ...  nn 
V
Gdje je sa V= Vm x n (m3) označena ukupna zapremina posude u kojoj se
nalazi smjesa

- Svaka od komponenti mješavine, u procesu miješanja, zauzima cijelu

zapreminu smjese, ali uspostavlja svoj pritisak nezavisno o ostalim
komponentama smjese.

-Ovaj pritisak pojedine komponente u smjesi naziva se parcijalni pritisak.

-Parcijalni pritisak gasa (komponente smjese) je onaj pritisak kojim taj gas
djeluje na zidove posude kada zauzme zapreminu smjese.

Sabiranjem jednačina stanja za sve komponente smjese dobija se:

MRT
p1  p 2  ...  p n =  n1  n2  ...  nn 
V
Daltonov zakon definiše pritisak smjese kao zbir parcijalnih pritisak
komponenti te smjese:
n
p   pi  i  1,2,3,..., n 
i 1

Ako se u nekoj smjesi nalaze gasovi čije su mase m1,m2, ...mn

onda se maseni udjeli definišu kao mase komponenata smjese i ukupne
mase smjese:

m1 m m
g1  , g 2  2 , ..., g n  n
m m m

Zbir masenih udjela smjese je jednak jedinici:

g1  g 2  ...  g n  1
Zapreminski udjeli

V1 V2 Vn
r1  , r2  , ..., rn 
V V V

r1  r2  ...  rn  1
Odnosno 100%

ri  Vi / V  ni / n  pi / p
gdje su:

ni - broj kilomolova komponente i,

pi - parcijalni pritisak komponente i.
Ako se za svaku komponentu smjese napiše jednačina stanja idealnog gasa
dobije se sistem jednačina:

p1V  m1 R1T

p 2V  m2 R2T
.
.
.

pnV  mn RnT

Sabiranjem jednačina dobija se:

 p1  p 2  ...  p n V   m1 R1  m2 R2  ...  mn Rn T
tj.
 pV   m1 R1  m2 R2  ...  mn Rn  T

Dijeljenjem dobijene jednačine s masom smjese dobija se:

V  m1 m m 
p  R1  2 R2  ...  n Rn  T
m m m m 

Na osnovu definicije masenih udjela može se pisati :

pv   g1 R1  g 2 R2  ...  g n Rn  T

pv  RS T jednačina stanja za smjesu idealnih gasova

Gasna konstanta smjese idealnih gasova:

n
RS   g i Ri  i  1,2,3,..n 
i 1

M S RS  8314,7  J / kmolK 

M S  8314,7 / RS
Veza između masenih i zapreminskih udjela

g i Ri ri M i
ri  n gi  n

g R
i 1
i i rM
i 1
i i

gdje je M S   ri M i
i 1
• LITERATURA:

• Nožić M. : Termodinamika, Mostar 2011

• Bijedić, M., Delalić, S.: Termodinamika i termotehnika, Planjax, Tešanj,
2004.
• Galović, A: Termodinamika I, FSB, Zagreb, 2002
• Fabris O.: Osnove inženjerske termodinamike, Pomorski fakultet u
Dubrovniku, Dubrovnik 1994
• Petrić N., Vojnovic I, Martinac V: Tehnička termodinamika, Hemijsko-
tehnološki fakultet u splitu split, 2007

16