PREVENCIJA MOŽDANOG

UDARA KOD OBOLJELIH OD

HIPERTENZIJE

STUDENT : KUPREŠAK DIVNA Z16/18

 UVOD
 Moždani udar (cerebrovaskularna bolest, šlog, apopleksija) označava prestanak funkcionisanja određenih
grupa moždanih ćelija (oštećenje moždanog parenhima), a nastaje usled nedostatka hranljivih materija i/ili
kiseonika. Nedostatak ovih materija se javlja kao posledica poremećaja krvotoka usled začepljenja krvnih
sudova ili usled njihovog prskanja i izliva krvi u moždano tkivo ili moždane ovojnice. S obzirom da moždane
ćelije ne posjeduju rezerve hranljivih materija i kiseonika, dolazi do njihovog propadanja što se klinički
manifestuje ispadom onih funkcija za čije su izvršenje ćelije odgovorne.

Ovo se klinički manifestuje u vidu oduzetosti pojedinih dijelova

tijela, poremećajem govora, ispadom pojedinih vrsta osjećaja,
smetnjama u koordinaciji pokreta i hoda ili raznim psihičkim
ispadima i poremećajima svesti, a u skoro 33% slučajeva dolazi
do smrtnog ishoda. Po procentu smrtnosti moždani udar se
nalazi na trećem mestu, odmah posle bolesti srca i karcinoma.
Posledice moždanog udara čine najveću i najtežu grupu
invalidnosti.
 Hipertenzija (HT, visoki krvni pritisak, ponekad arterijska hipertenzija) jeste hronično medicinsko
stanje u kojoj je krvni pritisak u arterijama povišen. Često nema prepoznatljive simptome, zbog čega
se naziva i „tihim ubicom“.Posledice akutne hipertenzije su najčešće moždana krvarenja, dok se kod
hronične hipertenzije najčešće ispoljavaju na bubrezima, mozgu i oku.
 Povišenje krvnog pritiska uslovljava da srce radi jače nego normalno da bi krv cirkulisala kroz krvne
sudove. Krvni pritisak obuhvata dva aspekta, sistolni i dijastolni, u zavisnosti od toga da li je srčani
mišić kontrahovan (sistola) ili opušten između otkucaja (dijastola). Normalan krvni pritisak u
mirovanju je u opsegu od 100-140 mmHg sistolnog (prvog otkucaja) i 60-90 mmHg dijastolnog
(poslednjeg) otkucaja. Krvni pritisak je visok, ukoliko se održava na ili iznad 140/90 mmHg nivoa.
 Arterijska hipertenzija glavni je rizični faktor za moždani udar i druge cerebrovaskularne poremećaje
i izrazito šteti srcu i krvnim sudovima. Opasnost od moždanog udara višestruko je povećana kod
hipertoničara, a rizik je veći što je krvni pritisak viši. Većina oboljelih od moždanog udara ima već
od ranije dijagnozu arterijske hipertenzije, a kod nekih se visoki krvni pritisak otkrije prilikom
primanja u bolnicu. Mnogi bolesnici s visokim krvnim pritiskom nisu pravilno liječeni ili ne uzimaju
lijekove u preporučenim dozama. Njihov kardiovaskularni sistem duže vrijeme radi pod povećanim
opterećenjem i ubrzo se troši. Na zidovima njihovih krvnih žila stvaraju se arterosklerotske naslage.
 Između arterijske hipertenzije i cerebrovaskulne bolesti postoji uska uzročnoposljedična veza. Relativni rizik od
moždanog udara kod hipertoničara je 2 – 5 puta viši nego kod normotoničara i razmjeran je visini arterijskog pritiska, što
je od posebne javnozdravstvene važnosti zbog visoke prevalencije hipertenzije u populaciji (25 – 30 % među odraslima).
 Prvi klinički znak moždanog oštećenja povišenim arterijskim pritiskom bude nerijetko glavobolja, posebno jutarnja,
pretežito zatiljna.. Javljaju se i vrtoglavica, zujanje u ušima i omaglica, no najteže su posljedice žilna opstrukcija
(ishemijski inzult), krvarenje (hemoragijski inzult) I hipertenzivna encefalopatija. Moždani infarkt većinom je posljedica
tromboze u sklopu aterosklerotskih promjena, a rjeđe embolije, dok je krvarenje u moždano tkivo izravna posljedica
visokog pritiska i stvaranja tzv. Charcot-Bouchardovih mikroaneurizama. Dokazano je da se primjerenim liječenjem
povišenog arterijskog pritiska učestalost svih moždanih udara može sniziti za više od 40 %, što je i najizdašniji učinak
takve terapije.
 Kao što je spomenuto, hipertenzija ponekad uzrokuje glavobolju, a u rijetki slučajevima i hipertenzivnu encefalopatiju:
oba se stanja uspješno preveniraju svrsishodnin antihipertenzivnim liječenjem. Ipak, glavobolja je mnogo češće
uzrokovana drugim čimbenicima, a neki je antihipertenzivi (npr. amlodipin, dihidralazin, nifedipin) mogu i sami
 izazvati.
 Budući da mozak zavisi o dopremi kisika i glukoze, cerebralni se protok stalno odražava u razmjerno uskim granicama,
između 50 i 55 ml/100 g tkiva/min. Tako moždane žile brzo olabave pri padu i stegnu pri porastu sistemnog arterijskog
pritiska, što se naziva autoregulacijom. Zato ljudski mozak dobro podnosi kolebanja srednjeg arterijskog tlaka između
 70 i 120 mmHg.
 Kod hipertoničara su ti pragovi pomaknuti udesno, na 90-160 mmHg. Ipak, ako srednji arterijski tlak naglo probije tu
gornju granicu, što je tipično za hipertenzivnu encefalopatiju, kontrahirane se arterije nepravilno šire, osobito na mjestima
najtanje medije, pa ubrzo poprimaju izgled niza kobasica ili bisera
 Arterijski pritisak treba odrediti svakoj odrasloj osobi bar jednom u 2 godine. Posebnu pažnju treba
posvetiti osobama iznad 35 godina života, naročito ako su uz to pretile, te ženama na estrogenskoj
supstitucijskoj ili kontracepcijskoj terapiji.
 Normotenzivnim je osobama dovoljno provjeravati arterijski pritisak jednom u 1 – 2 godine,
hipertoničarima I. stepena svakih 6 – 12 mjeseci uz opštemjere, a onima pod farmakoterapijom jednom
sedmično (teškim i hospitaliziranim bolesnicima svakodnevno ili više puta u istom danu), nakon
stabilizacije pritiska jednom mjesečno, a nakon toga svakih 3 – 6 mjeseci. Opravdana sumnja na
sekundarnu hipertenziju u pravilu nalaže specijalističku obradu uz odgovarajuće ciljane pretrage, dok
standardnu obradu i liječenje provode doktori primarne zdravstvene zaštite – porodične medicine.
 LIJEČENJE HIPERTENZIJE

 Cilj je liječenja normotenzija, dakle arterijski pritisak ispod 140/90 mmHg. Optimalna vrijednost
arterijskog pritiska kod liječenih hipertoničara iznosi 138-142/82-85 mmHg, a za podskupine dijabetičara
i nefropata optimalne su vrijednosti 130/85 mmHg ili niže.
 Opšte mjere trebaju sprovoditi svi hipertoničari jer su one osnova za moguće dodatne intervencije. Iako je
individualni doprinos svake pojedine mjere (prestanak pušenja, ograničenje unosa soli, suzbijanje
pretilosti, tjelovježba) razmjerno malen i srednji arterijski pritisak snižava u prosjeku za svega nekoliko
milimetara živina stuba, njihov je aditivni učinak mnogo veći.
 Sigurno je da svi hipertoničari ne moraju uzimati antihipertenzive jer su mnogima dovoljne dobro
provedene opšte mjere. Za ostale je dostupno više skupina djelotvornih lijekova, od kojih prvi izbor
obično pada na diuretike, s-blokatore, ACE-inhibitore, blokatore angiotenzinskih receptora, antagoniste
kalcija ili α1-blokatore.
 PREVENCIJA MOŽDANOG UDARA

 Prevencija označava postupke koji se poduzimaju kod bolesnika kako bi se spriječio nastanak moždanog
udara.
 Tradicionalno se prevencija dijeli na primarnu i sekundarnu.
 Primarna prevencija obuhvata prevenciju u zdravih osoba koje još nisu oboljele, odnosno koje još nisu
zadobile moždani udar.
 Sekundarna prevencija predstavlja identifikovanje i liječenje osoba s vrlo visokim rizikom za nastanak
moždanog udara, kako bi se spriječio nastanak moždanog udara, te liječenje i rehabilitaciju bolesnika koji
su preboljeli moždani udar kako bi se spriječio nastanak novog moždanog udara.
 Primarnom i sekundarnom prevencijom moždanog udara može se produžiti ukupno preživljavanje,
poboljšati kvaliteta života, smanjiti potreba za hirurškim zahvatima, te smanjiti učestalost budućih
moždanih udara. Postupci i strategije primarne i sekundarne prevencije moždanog udara uveliko se
preklapaju.
 U sklopu prevencije moždanog udara primjenjuju se sljedeći postupci:

 Potrebno je djelovati na faktore rizika povezane sa stilom života u cilju otklanjanja nezdravog stila život
i promovisanja zdravog načina života.
 Liječiti bolesti koje predstavljaju faktore rizika i na taj način smanjivati utjecaj tih faktora rizika na
povećanje učestalosti moždanog udara.
 U slučaju ishemijskog moždanog udara uz djelovanje na faktore rizika propisuju se i određeni lijekovi:
protiv zgrušavanja krvi i oralni antikoagulansi i antiagregacijska terapija.
 U slučaju značajne stenoze karotidnih arterija pristupa se operativnom liječenju karotidne stenoze.
 Treba liječiti hipertenziju i održavati
vrijednosti arterijskog pritiska u
normalnim granicama, tj. ispod
130/80 mmHg
Da bi se prevenirao moždani udar kod oboljelih od hipertenzije, pored
osnobog liječenja samog povišenog krvnog pritiska, potrebno je da se
pacijenti pridržavaju sledećeg :
1. PRESTANAK PUŠENJA
Pušenje je povezano s prosječno 88% većim rizikom za moždani udar kod osoba
mlađih od 50 godina.
Najveći rizik se bilježi kod osoba koje najviše puše, no već i prosječno 10 dnevno
popušenih cigareta povećava izglede za moždani udar za 46%.
Osobe koje puše oko 2 kutije cigareta dnevno imaju čak peterostruko veći rizik za
moždani udar nego nepušači, piše stručni časopis Stroke.
U istraživanju su korišteni podaci prikupljeni od 1145 muškaraca u dobi mlađoj od
50 godina.
Sudionici istraživanja su praćeni 3 godine, a utvrđeno je i kako prestanak pušenja
dovodi do dramatičnog smanjenja rizika za moždani udar.
• Istraživači s Penn Instituta za srce i vaskularni sistem napravili su izvanredno otkriće u
razlici između hroničnih pušača i nepušača. Otkrili su da pušenje ometa prirodnu
sposobnost tijela da samo-ispravi krvni pritisak. Razlika je bila značajna. Hronični pušači
doživljavaju skokove krvnog pritiska oko dva puta više nego nepušači. Oni takođe pate od
većeg otkucaja srca u mirovanju i povećanog arterijskog tlaka.

• Pušenje ugrožava sposobnost tijela da samo reguliše krvni tlak, uzrokujući nenormalne
skokove krvnog tlaka koji dovode do hipertenzije. Ovaj je nalaz važan jer mnogi hronični
pušači svoju naviku vide kao mehanizam za borbu protiv stresa. Ispada kako pušenje
dvostruko povećava stres kod tjelesnog krvnog tlaka, dugoročno uzrokujući veći fiziološki
stres.

• Pušenje pospješuje razvoj kardiovaskularne bolesti.

• Pušenje pospješuje proces ateroskreloze gdje dolazi do stvaranja plakova na krvnim
žilama.
• Pušenje povisuje krvni tlak koji pospješuje ateroskrelozu. Plakovi su nakupine masti,
veziva i kalcija koji dovode do suženja i začepljenja krvnih žila. Suženje krvnih žila
dovodi do razvoja krvožilnih bolesti, a posljedica su nedostatnog dotoka krvi u pojedine
dijelove srca i mozga. Arterije postaju uže i nefleksibilne, što znatno otežava protok krvi
kroz njih čime se dotok krvi do organa smanjuje. Dijelovi nastalog plaka se mogu i
otrgnuti te preko krvi putovati u druge dijelove tijela, primjerice mozak, gdje mogu
potpuno začepiti arteriju u kojoj se nalaze i posljedično uzrokovati infarkt.
 Samo čvrsta odluka da uživate u prednostima nepušenja može vam pomoći na putu da postanete i ostanete nepušač.
Inače, poznata je metoda 15 koraka do nepušenja – oni moraju biti jednostavni, razumljivi, lako primjenjivi i učinkoviti.
 1. korak: odaberite prednost nepušenja koje su vam najvažnije – fizičke prednosti odnosno poboljšanje ukupnog zdravlja,
društvene prednosti, emocionalne prednosti i financijske prednosti.
 2. korak: odredite datum prestanka pušenja.
 3. korak: tjelesno se pripremite za prestanak pušenja.
 4. korak: potrebna je i psihička priprema.
 5. korak: planiranje nagrada koje će vas motivirati.
 6. korak: promatrajte nepušače i oponašajte ih.
 7. korak: prestanite pušiti uz mali obred.
 8. korak: uzimati više tekućine u prvom redu vode, prirodni sokovi, pripaziti na prehranu
 9. korak: naći vmena za odmor i opuštanje.
 10. korak: probuditi sposobnost maštanja.
 11. korak: koristiti duhovnu snagu.
 12. korak: smanjivanja žudnje za pušenjem.
 13. korak: ako ste posrnuli i ponovo zapalili cigaretu ne treba odustati već krenuti nanovo.
 14. korak: ne zaboraviti dvostruku pobjedu.
 15. korak: osjećate se dobro zbog samog sebe.
2. SMANJENJE PREKOMJERNE TJELESNE
TEŽINE
 Debljina je definisana kao stanje prekomjernog nakupljanja masnog tkiva koje može narušiti
zdravlje.
 Debljinom se smatra povećanje indeksa tjelesne mase ≥ 30,00 kg/m²
 Povezanost debljine i kardiovaskularnih bolesti je neosporna. Mnoga su istraživanja pokazala
povezanost debljine s koronarnom srčanom bolešću, kao i povezanost debljine i moždanog udara.
 Debljina je jedan od uzroka povišenog krvnog tlaka zbog čega se pri liječenju hipertenzije polazi
od smanjenja tjelesne mase i promjene životnih navika. Poznato je da održavanje tjelesne mase
optimalnom (ITM 18,50 - 24,99 kg/m²) smanjuje krvni tlak 5-20 mmHg. Rezultati mTroso studije
provedene u Norveškoj pokazuju da debljina znatno više doprinosi povišenju tlaka u žena nego u
muškaraca.36 Također, rizik od razvoja povišenog tlaka veći je u debelih osoba s pretežno
abdominalnim tipom debljine u odnosu na osobe kod kojih je suvišno masno tkivo raspoređeno u
predio bedara.
 Kako smanjiti prekomjernu tjelesnu masu i
održavati u granicama normale?
 Pravilna i uravnotežena prehrana:
 jesti puno voća i povrća, proizvoda od žitarica, hrane s malo
ili bez masnoća,
 jesti nemasno meso, ribu, sočiva, perad bez kožice,
 koristiti suncokretovo, maslinovo ili repino ulje,


smanjiti unos soli i šećera,
obavezno doručkovati i jesti najmanje 3 dnevna obroka,
FIZIČKA
 primjenjivati zdravije načine pripremanja hrane kao što je
kuhanje na paru ili u vodi (lešo), pržiti na roštilju ili peći
AKTIVNOST
umjesto prženja na ili u ulju,
 piti najmanje 8 čaša vode dnevno,
 punomasne mliječne proizvode zamijeniti onima s manje
masnoća,
 izbjegavati grickalice, slatkiše, brzu hranu (fast-food),
gazirana pića,
 planirati dnevne obroke unaprijed, kako ne bi došli u
iskušenje.
 Rezultati brojnih istraživanja dokazali su povoljan učinak antioksidansa, prvenstveno biljnih sterola,
vitamina i minerala, na zdravlje krvožilnog sistema. Zajedno s omega – 3 masnim kiselinama i
prehrambenim vlaknima, ove tvari smanjuju apsorpciju holesterola, snižavaju vrijednosti triglicerida
u krvi i povišenog krvnog tlaka, te doprinose čvrstoći i elastičnosti krvnih žila.
 Povoljno djelovanje omega-3 masnih kiselina na zdravlje srca i krvožilja iznimno je dobro
dokumentovano naučnim dokazima. Poznato je djelovanje omega-3 masnih kiselina na smanjenje
nivoa triglicerida u krvi, smanjenje rizika stvaranja krvnih ugrušaka i smanjenje povišenog krvnog
pritiska.
 Kako bi se smanjio rizik nastanka ili ponovnog moždanog udara treba prijeći na zdrav način prehrane
u kojoj dominiraju žitarice, mnogo voća i povrća, nezasićene masti iz maslinovog ulja i plave ribe, te
niskomasni mliječni proizvodi. Ove preporuke uklapaju se u model mediteranske prehrane, koja se
preporučuje i kod bolesti srca.
 Opće preporuke uključuju konzumaciju više manjih obroka. Unos hrane trebalo bi raspodijeliti u
najmanje 3 ili idealno 5 obroka dnevno. Na taj način izbjegava se gladovanje koje obično ima za
posljedicu prejedanje i unos nekvalitetne hrane.
 Unos masti potrebno je ograničiti na 30 posto dnevne kalorijske vrijednosti, od čega nezasićene
masnoće trebaju činiti oko 25 posto ukupno unesenih masnoća. Mlijeko i mliječne proizvode treba
birati sa smanjenim udjelom masnoće i izbjegavati konzumiranje punomasnih sireva (45% m.m.).
 3. REDOVNA FIZIČKA AKTIVNOST

 Dokazano je da je sjedalački način života rizični factor za razvoj brojnih hroničnih bolesti,
uključujući bolesti srca i krvnih žila, vodećeg uzroka smrtnosti razvijenog svijeta. S druge
strane, aktivan život je u izravnoj vezi s brojnim socijalnim i psihološkim koristima, a povezan
je i s produženim očekivanim trajanjem života zbog čega osobe koje se redovito bave
tjelesnom aktivnošću žive duže. Osobe koje su sjedalački životni stil zamijenili aktivnim,
iskazuju zadovoljstvo tjelesnim i psihičkim zdravljem i boljom kvalitetom života.

Svaka osoba treba prilagoditi intezitet tjelesne aktivnosti prema

zdravstvenim i fizičkim sposobnostima organizma (savjetovati se
sa svojim ljekarom). To može biti brzo hodanje, lagano trčanje,
vožnja biciklom, plivanje i sl. Umjerena tjelesna aktivnost 3-4 puta
tjedno snižava krvni tlak za 5-10 mmHg, održava poželjnu tjelesnu
težinu te je dobar put za oslobađanje od stresa, a sve su to rizični
čimbenici za nastanak kardiovaskularnihi bolesti, odnosno
moždanog uadra
 Tjelesna aktivnost, zdravlje i kvaliteta života su blisko povezani. Bez obzira kojoj dobnoj skupini pripadali važno je da
dnevno usvojite i održite trajnu tjelesnu aktivnost kao važnu životnu naviku.
 Djeca i mladi sudjeluju u raznim oblicima tjelesne aktivnosti kroz uobičajenu dječju igru ili bavljenjem sportom. Međutim,
današnje dnevne navike se mijenjaju zbog novih oblika razonode (TV, internet, video igre i sl.) što posljedično dovodi do sve
većeg broja djece i mladeži s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilosti. Zbog toga se javlja zabrinutost da su nove navike
i sjedRedovita tjelesna aktivnost pomaže unaprijediti sveukupno zdravlje i tjelesnu kondiciju i smanjiti rizike za razvoj
brojnih bolesti i stanja
 Redovna fizička aktivnosti:
 smanjuje rizik za razvoj bolesti srca i krvnih sudova
 sprječava i/ili odgađa razvoj povišenog krvnog tlaka (arterijske hipertenzije), a kod osoba koje boluju od hipertenzije pomaže
u održavanju vrijednosti krvnog tlaka u poželjnim granicama
 poboljšava funkciju srčanog i dišnog sustava
 održava metabolizam organizma i smanjuje rizik od razvoja šećerne bolesti (dijabetesa) neovisnog o inzulinu
 povećava iskorištavanje masti čime pomaže u održavanju poželjne tjelesne težine i smanjivanju rizika od razvoja debljine
(pretilosti)
 poboljšava mineralizaciju kosti u mlađoj dobi čime pridonosi sprječavanju razvoju osteoporoze i prijeloma kod starijih osoba
 poboljšava I regulišeprobavu
 održava i unaprjeđuje mišićnu snagu i izdržljivost, čime se povećava sposobnost uspješnog obavljanja dnevnih zadataka
 održava motoričke sposobnosti tijela kao što su snaga i ravnoteža
 4. SMANJENJE UNOSA
ALKOHOLA
 Prema novom švedskom istraživanju, svakodnevno ispijanje više od dva alkoholna pića znatno povisuje
rizik od moždanog udara u srednjim godinama.
 Istraživanje je bilo provedeno na 11 644 odrasla blizanca među kojima je tokom 43-godišnjeg praćenja,
30 % doživjelo moždani udar.
 Podrobna analiza je pokazala da neumjerena konzumacija alkohola, definisana kao ispijanje više od dva
alkoholna pića dnevno, može povisiti rizik od moždanog udara za čak 34 %. Neumjereni unos alkohola
najčvršće je bio povezan s rizikom od moždanog udara tokom 50-ih i 60-ih godina života.
 Podaci o životnim navikama parova blizanaca među kojima je jedna osoba doživjela moždani udar, a
druga nije, pokazali su da je negativan utjecaj alkohola nezavisan i o genetskim čimbenicima te životnom
stilu tokom djetinjstva.
7 KORAKA SZO ZA ZDRAV, KVALITETAN
I DUG ŽIVOT
 1. Redovno spavajte 7-8 sati,
 2. redovno se bavite fizičkom aktivnošću (najmanje 30 minuta na dan),
 3. redovno doručkujte,
 4. jedite razborito, hrana neka ne bude s odviše energije, masnoća i soli, a neka u njoj bude
više povrća i voća,
 5. izbjegavajte uzimati hranu između obroka i održavajte poželjnu tjelesnu težinu,
 6. smanjite ili prestanite pušiti cigarete,
 7. alkohol uzimajte umjereno ili ga posve izbjegavajte.
 LITERATURA
 1. Marušić M. I sar. Uvod u znanstveni rad u medicini. 4. izd. Udžbenik. Zagreb:
Medicinska naklada; 2008.
 2. Teodorović J. I sar. Interne bolesti sa njegom za III razred medicinske škole. 13. izdanje.
Beograd; 2004
 3. Lučić V. Završni rad. 2017 https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:152:356952
 4. https://hdning.hr/wp-content/uploads/2018/10/Prevencija-mozdanog-udara.pdf