Jakov se konačno vratio u obećanu zemlju. Sada je morao da se suoči s besom svog brata Isava zbog svojih grešaka iz prošlosti. Tražio je oproštaj i od Boga i od svog brata i postao je novi čovek, Izrael. Neki problemi su se pojavili u njegovoj porodici, pa ih je ohrabrio da napuste svako idolopoklonstvo i da prigrle zavet s Bogom.
Jakovu je oprošteno => Izrael:
Božiji oproštaj. Post. 32. Ljudsko praštanje. Post. 33. Porodični problemi: Nasilje rađa nasilje. Post. 34. Napuštanje idolopoklonstva. Post. 35,1-15. Rahiljina smrt. Post. 35,16-29. BOŽIJI OPROŠTAJ „I reče, ’Neće ti se više zvati Jakov, nego Izrael; jer si se borio s Bogom i s ljudima, i pobedio si’“ (Postanje 32,28). Zašto se Jakov plašio Isava (Postanje 32,11)? Isav je obećao da će ubiti Jakova (Postanje 27,41). Jakov je hteo da se pomiri sa njim, ali je Isav dolazio sa 400 ljudi. Jakov se molio i držao se Božjih obećanja (Postanje 32,9-12).
Jakov nije mogao ništa drugo te se molio i
tražio od Boga oproštaj. Njegova duhovna borba postala je i telesna (Postanje 32,13-24). Najzad, Jakov se držao „čoveka“ jer je shvatio da je on sam Bog (Postanje 32,30). Jakov je tražio Njegov blagoslov (Postanje 32,26). Bog ga je uverio: „ti si pobedio“ (Postanje 32,28). „Iz one noći rvanja pored Javoka, Jakov je izašao kao drugi čovek. Njegovo samopouzda-nje bilo je iskorenjeno. Nekadašnje lukavstvo od tada više nije postojalo. Umesto preprede-nošću i prevarom, njegov život bio je obeležen jednostavnošću i istinom. Naučio je lekciju jednostavnog oslanjanja na ruku Svemogućega, usred nevolja i stradanja u skromnoj poniz-nosti pokorio se Božijoj volji … u Jakovu se pojavila nepomešana Avramova i Isakova vera.“
Elen Vajt, Patrijarsi i proroci, str. 208.
LJUDSKI OPROŠTAJ „Jakov reče: … videh lice tvoje kao da videh lice Božje, tako si me lepo dočekao.“ (Postanak 33,10) Jakov je svom bratu poslao poklone. Pred njim se klanjao sedam puta (Postanje 33,1-3). Želeo je jasno da stavi do znanja da neće zahtevati ispunjenje blagoslova njihovog oca (Postanje 27,29). Isavova reakcija zaprepastila je Jakova. Njegov brat mu je oprostio! (Postanje 33,4). Božije reči su se ispunile, „Borio si se s Bogom i s ljudima, i pobedio si. (Postanje 32,28) Jakov je postao novi čovek, Izrael. Oprostili su mu i Bog i njegov brat. Znao je da ništa od tog nije zaslužio. To je BLAODAT. NASILJE RAĐA NASILJE „Sinovi Jakovljevi … bili su ojađeni i vrlo ljuti što on učini nedelo u Izrailju legavši s Jakovljevom ćerkom, što ne priliči. (Postanak 34,7)
Izrael je konačno živeo u miru. Kupio je svoj prvi komad zemlje u
Hananu i sagradio oltar Bogu (Postanje 33,18-20). Mir je ubrzo nestao. Sihem je silovao Dinu, Jakovljevu ćerku. Međutim, bio je spreman da se popravi (Post. 34,1-4, 8). Simeon i Levije su želeli da sve bude po Božijoj volji. Ipak, oni su izneverili, ubijali i pljačkali (Postanje 34,13-17, 25-29).
Jakov je bio više zabrinut za posledice dela svojih sinova
nego zbog samih zlodela (Postanje 34,30-31). Očigledno, Bog to nije odobravao. Radio je na tome da dovede ovu porodicu u novi odnos sa Njim. NAPUŠTANJE IDOLOPOKLONSTVA „I Jakov reče porodici svojoj i svima koji behu s njim: Bacite tuđe bogove što su u vas, i očistite se i preobucite se.“ (Postanak 35,2) Bog je odlučio da obnovi svoj zavet s Jakovom. Ovog puta će i cela njegova porodica biti uključena (Postanje 35,3). Jakov je razumeo da njegova porodica mora da se približi Bogu. Zamolio ih je da uklone sve svoje idole. Odgovor je bio jednoglasan (Postanje 35,4). Bog ih je zaštitio (Postanje 35,5-6). Jakov je sagradio oltar kao podsetnik na svoj prvi susret sa Bogom (Postanje 35,7). Šta je uključivao Božiji blagoslov Jakovu-Izraelu (Postanje Biti plodan i nositi Posedovanje 35,11-12)? mesijansko seme obećane zemlje (st. 11) (v. 12) RAHILJINA SMRT „I umre Rahilja, i pogreboše je na putu koji ide u Efratu, a to je Vitlejem.“ (Postanak 35,19) Jakov je morao da se suoči sa smrću svojih dragih. Njegova majka Reveka umrla je pre nego što se vratio kući. Devora, Revekina dojilja, umrla je u Vetilju (Post. 35,8). Rahilja je umrla na njihovom putu za Vitlejem dok je rađala sina Venoniju („sin moje tuge“). Jakov ga je nazvao Venijamin, „sin desnice“ (Postanje 35,16-18). Ubrzo nakon toga, Ruvim je obeščastio svog oca spavajući sa Valom (Postanje 35,22). Izrael je tada ćutao, ali je na kraju zbog toga oduzeo prvenaštvo Ruvimu (Post. 49,3-4). Izrael i njegova porodica nisu bili savršeni. Međutim, Bog je bio voljan da ispuni svoj plan s njima ma koliko oni bili nesavršeni. „Isus poznaje stanje svake duše. Možeš reći: Ja sam grešan, veoma grešan. Možda i jesi; ali što si gori utoliko ti je više potreban Isus. On ne odbija nikoga koji plače i koji se kaje. Iskreno će oprostiti svima koji dođu k Njemu tražeći oproštenje i obnovljenje.“