ÖMER SEYFETTİN

(1886-1920.)
PREDSTAVNIK NACIONALNE KNJIŽEVNOSTI I UTEMELJITELJ MODERNE
PRIPOVIJETKE U TURSKOJ KNJIŽEVNOSTI
BIOGRAFSKI PODACI

• Ömer Seyfettin je pripadnik generacije rođene krajem 19. stoljeća koja je odigrala važnu
ulogu u stvaranju nacionalnog identiteta Republike Turske.
• Rođen je 1884. u Gönenu u pokrajini Balıkesir.
• Njegov otac Omer Şevki Bey po zanimanju je bio oficir.
• Prvu naobrazbu stekao je u Gönenu odakle odlazi u Istanbul na dalje školovanje.
• U Istanbulu pohađa vojnu školu „Mekteb-i Osmani“, a potom srednju vojnu školu
„Askeri Baytar Rüştiyesi’’.
UTJECAJ TANZIMATA

• Nakon završetka srednje vojne škole 1896. godine obrazovanje nastavlja u gimnaziji u
Edreni.
• Svoje pjesme piše u Edreni.
• Pročitao je veliki broj divana, svoje prve pjesme pisao u formi gazela.
• U Edreni se upoznaje sa književnošću „Tanzimata“ i „Servet-i Fünuna’
• Sa oduševljenjem čita književnike Tanzimata: Ekrem Bey, Tevfik Fikret, Halit Ziya
Uşaklıgil, Hüseyin Cahit.
PRVE PJESME I PRIČE

• S dozom kritike posmatra kitnjasti jezik Tevfika Fikreta. Smatra da književni jezik treba
biti prilagođen govornom jeziku.
• 1900. godine vraća se Istanbul.
• 1901. u zborniku Mecmua-i Edebiye objavljuje svoju prvu pjesmu pod naslovom Yad.
• 1903. završava višu vojnu akademiju.
• Biva izabran je za potporučnika pješadije, te odlazi u Izmir gdje boravi 5 godina.
• Nastavlja da piše pjesme i priče koje su objavljivane u solunskim časopisima.
• Usavršava znanje francuskog jezika.
• Posebno zanimanje pokazuje prema djelima francuskog pisca novela i kratkih priča Guy
de Maupassanta.
• Zahvaljujući Mauppasantovim novelama zavolio je ovaj književni žanr u kojem će se
kasnije i ostvariti kao književnik.
• Preuzet će ovaj žanr i u njega utkati tursku narodnu notu.
GODINE KNJIŽEVNOG STASAVANJA

• 1906. godine postao je učitelj u Vojnoj poručničkoj školi.

• 1908. nakon proglašenja II Mešrutijeta (Ustavna monarhija) prebačen je u pogranične
dijelove Turske uz bugarsku granicu.
• To je vrlo plodan period njegovog književnog stasavanja.
• Putem pisama i književne kritike sprijateljio se sa piscem Ali Canipom.
YENİ LİSAN İ NACIONALNA KNJIŽEVNOST

• 1910. godine napušta vojsku i život posvećuje književnosti.

• U Solunu postaje saradnik časopisa Genç Kalemler.
• U časopisu objavljuje programatski članak pod naslovom Yeni Lisan.
• Članak nailazi na snažan odjek u javnosti.
• 1911. godine časopis mijenja ime u Yeni Lisan i prerasta u snažan pokret i književnu struju.
• Upoznaje se sa Ziya Gökalpom.
• Ömer Seyfettin, Ziya Gökalp i Ali Canip udarili su temelje novoj književnoj struji i
kulturnom životu s početka 20. stoljeća.
ŽIVOT IZMEĐU BOJNOG I KNJIŽEVNOG POLJA

• 1912. godine započinju Balkanski ratovi, a Omer pada u zarobljeništvo Grcima.

• Jednu godinu zarobljeništva proveo je pišući.
• Nakon povratka u Istanbul pokreće časopis Türk Sözü.
• 1914. godine prihvatio je posao nastavnika književnosti u Istanbulskoj muškoj gimnaziji.
• Razdoblje od 1917. do 1920. je najplodniji period njegovog stvaranja.
• Umro je 1920. godine u Istanbulu u 36. godini života.
KNJIŽEVNI OPUS

• Napisao je oko 110 pripovjedaka, nekoliko romana i programatskih članaka.

• Istaknuo se u žanru pripovijetke.
• Zbirke pripovjedaka:
• İlk Düşen Ak, Yüksek Ökçeler, Gizli Mabet, Efruz Bey, Beyaz Lale, Mahcupluk
İmtihanı, Bomba, Bahar ve Kelebekler, Tarih Ezeli Bir Tekerrürdür, Dalga.
KNJIŽEVNI OPUS

• Prevodio je Homerovu Ilijadu.

• Započeo pisanje narodnog spjeva Köroğlu Destanı.
• Prve pjesme je napisao po uzoru na tanzimatske pjesnike u aruz metru.
• Kasnije pjesme je pisao u skladu sa nacionalnim shvaćanjem jezika i kulture, u
slogovnom metru.
• U turskoj historiji književnosti značajan je kao pripovjedač.
• Smatra se utemeljiteljem moderne turske pripovijetke.
KNJIŽEVNI MANIR

• Slijedi struju Edebiyat-ı Cedide (Nova književnost) koja je pod utjecajem tokova zapadne
književnosti, te piše u duhu realizma.
• Realistično i krajnje objektivno prikazuje život 20. stoljeća.
• Izbliza posmatra raspad Osmanske imperije, postaje svjestan unutrašnjeg truhljenja
države.
• Svoja zapažanja objektivno, realno i iskreno oslikava u svojim pričama.
STIL I TEMATIKA PRIPOVJEDAKA

• „Ben her şeyden, en ehemmiyetsiz bir fıkradan, bir cümleden bir hikaye, koca bir roman
çıkarabilirim’’ (Ömer Seyfettin, 2001: M.1, 264)
• Književnu inspiraciju crpi iz svakodnevnice.
• Prikazuje svu zamršenost društva i stvarne životne situacije.
• Njegovi junaci su „obični“, „mali“ ljudi koje opisuje izvrsnom psihološkom
pronicljivošću.
HUMORISTIČNI ELEMENTI

• ‘’Onun hikayesi mevcut olanla olması gereken arasındaki büyük tezada dayanır. Bu
durum hikayelere sıklıkla ince bir mizah duygusunun yerleşmesine yol açmıştır. Ömer
Seyfettin hikayesinin göz ardı edilemeyen özelliklerinden birisi de bu mizahtır.’’ (Enginün,
1991: 166)
IDEALIZIRANJE PROŠLOSTI

• Važna odlike njegovih pripovjedaka je idealiziranje prošlosti i junaštva.

• Oživljavanje vlastite prošlosti postaje instrumentom nacionalnog buđenja
• Cilj takvih pripovjedaka da ojača moralnu snagu naroda pokošenog ratovima i da im
ponudi inspiraciju evociranjem slavnih vremena i junaka.
• Pisac je pripovijetke sa ovom tematikom skupio pod naslovom Eski Kahramanlar.
• Te priče otkrivaju drevne junake pune dostojanstva, vjernosti i pokornosti prema državi,
potpune odane vladaru.
GLORIFIKACIJA JUNAŠTVA

• Neke od pripovjedaka sa mitskom i junačkom tematikom:

• Başını Vermeyen Şehit,
• Kütük,
• Vire,
• Ferman,
• Pembe İncili Kaftan,
• Teke Tek,
• Topuz,
• Kızıl Elma Neresi?
JEDNOSTAVAN JEZIK

• Vrlo rano spoznaje tijesnu vezu između nacionalnog jedinstva i nacionalnog jezika.
• U časopisu Yeni Lisan potiče mlade da se odazovu pozivu stvaranja jedinstvenog
nacionalnog jezika.
• Yeni Lisan je osmišljen kao jezični, a potom književni pokret.
• Pokret je otvorio novi period u turskoj književnosti – period Nacionalne književnosti (Milli
Edebiyat).
• Kritikuje nemaran odnos prema jeziku te otuđivanje od vlastitog govora i potpadanje pod
tuđe utjecaje.
JEDNOSTAVAN JEZIK

• Stvarao je na narodnom jeziku kako bio stekao široko čitateljstvo i time nastojao
pridonijeti širenju znanosti, umjetnosti i književnosti.
• Njegov stil je jednostavan i pročišćen.
• Ima izrazitu umjetnički snagu i slikovitost.
• U nekim pripovijetkama donosi i vlastita iskustva i sjećanja ispričana sa nevjerovatnom
lahkoćom, jednostavnošću i realizmom.
RAZNOVRSNOST LIKOVA

• Posjeduje veliku moć zapažanja detalja.

• U svom velikom opusu priča stvorio je čitavu galeriju najrazličitijih ljudskih
karaktera.
• U pripovijetkama istaknuto mjesto zauzimaju likovi koji društveno blagostanje drže
važnijim od blagostanja pojedinca.
• To su ličnosti koje su osposobljene da ponesu teret i odgovornost za društvo kojem
pripadaju.
• Individualnost njegovih likova ostaje u drugom planu:
• „Ömer Seyfettin hiçbir şeyi ferdin özel meselesi olarak almaz. Ona göre her ferdi
görünüşe sahip mesele, aslına sosyal boyutları olan bir durumdur. Bu sebeple o, bütün
meselelere, içinde özeli taşıyan genelliği açısından bakar. Fertleri anlatırken kalabalıkları
işaret eder.’’ (Argunşah, 2003: 227)
ŽIVOT POSVEĆEN IZGRADNJI NACIONALNOG
IDENTITETA
• Svoj kratki životni vijek posvetio je očuvanju i buđenju tradicije, pojednostavljenju
jezika i vraćanju naroda njegovim korijenima.
• Njegova misao se neprestano vraćala turskim mitskim i povijesnim izvorima kao
nepresušnom vrelu iz kojega je ponikla prava, autentična turska misao i riječ.