McDonald’s

Zvonimir Krešić III.1

 Općenito
• McDonald's je američka tvrtka prehrambene industrije i svjetski lanac restorana brze hrane.
McDonald's prvenstveno prodaje hamburgere, cheeseburgere, proizvode od piletine, pržene
krumpiriće, bezalkoholna gazirana pića (Coca-Cola, Sprite), frape pića i deserte. Nedavno, počeo je
nuditi salate, savijače, tj. verzija burrita koja uključuje tradicionalno punjenje za sendvič omotano u
mekanu tortilla. Najpoznatija McDonald’s jela su: Big Mac, Royal Cheese, McCountry, Dupli
Cheeseburger, McToast, McChicken, McFlurry…
• McDonald'sovi prihodi su narasli 27 % kroz 3 godine završavajući tako 2007. godinu s 22,8 milijardi
američkih dolara, i 9 % rasta kod poslovnih prihoda završavajući s 3,9 milijardi američkih dolara.
• Trenutan broj zaposlenih je 420.000
• Poznati slogan: I’m lovin’ it!
 Priča o nastanku McDonald’s-a
• Kada su braća Richard James zvani Dick i Maurice James zvani Mac McDonald 1940. u San Bernardinu
u Kaliforniji otvorili restoran brze hrane, najvažnije su im bile dvije stvari: brzina i postojanost. A to je
značilo sljedeće: hamburger i krumpirići što prije moraju doći do kupca, a svaki taj obrok mora biti
potpuno isti okusom i oblikom. Bilo je to doba kada je prohibicija bila mrtva i malo ju je tko više i
spominjao, ali su ljudi svih uzrasta hrlili u restoran s bezalkoholnim pićima. Naprosto, bilo je nešto
očaravajuće u tome da ručak dobijete samo nekoliko sekundi nakon što ste ga naručili. Irskoj braći (i
otac i majka su im rođeni u Irskoj i preselili su se u SAD) nije bilo primarno brzo bogaćenje, već lagani
razvoj biznisa i eventualno širenje u druge gradove. Sanjali su o tome da do 50. godine života zarade po
milijun dolara. Nije im se žurilo. Kad su počeli otvarati franšize, shvatili su da novi vlasnici restorana ne
drže do njihovih recepata ni do kvalitete. I odustali. Pa kako je onda McDonald’s, danas sinonim
globalizacije i širenja američkog načina života, postao najrašireniji i najpoznatiji lanac brze prehrane na
svijetu? Odgovor leži u imenu Ray Kroc.
• Kroc je, naime, prodavao miksere i bio iznenađen kad su mu braća McDonald naručila osam komada. Bila je to
1955., točno 15 godina otkako su braća krenula s poslom. Bili su beskrajno pedantni, stalno su visili u kuhinji i
nadgledali svoje radnike. I na najmanju sitnicu bi reagirali i vraćali proces pripreme hamburgera na početak. Ako
hamburger ne bi bio napravljen točno onako kako su oni zacrtali, letio bi u smeće. Slično je bilo i s krumpirićima.
Stalno su isprobavali nakon koliko sekundi i na kojoj temperaturi su krumpirići idealni, a kad su došli do konačne
formule, krumpirići ni sekundu dulje nisu smjeli biti u vrelom ulju. Kad je Kroc te 1955. parkirao pred prvim
McDonald’som, bio je šokiran dugačkim redom ispred njega, ali mu je jedna žena rekla da se ne brine jer sve ide
jako brzo. Stao je u red i u tren oka se našao pokraj prozorčića gdje se naručuje hrana – tada je McDonald’s bio
poput velikog kioska u koji se nije ulazilo. Kroca je zbunilo što je nakon samo nekoliko sekundi dobio
krumpiriće, hamburger i kolu, a još ga je više zbunilo kad je shvatio da nema pribora za jelo, stol ni stolicu. Sjeo
je na klupu i počeo jesti – bio je to najbolji hamburger u životu koji je pojeo, a čekao je samo nekoliko sekundi da
mu se pripremi. Odmah je shvatio da ovo ima velikog potencijala da eksplodira diljem Amerike. Vrlo će se brzo
pokazati da ima potencijala i da pregazi cijeli svijet.
• Braća McDonald su, iz nepoznatog razloga, odlučila za večerom ispričati svom poslovnom partneru
Krocu gotovo sve svoje tajne. Naročito je fascinantna bila priča Maca McDonalda, koji je bio mozak
cijele operacije. Njegova ideja kako mala kuhinja od samo nekoliko kvadrata mora funkcionirati tako
da je sve u stalnom pogonu i da proizvodi stotinu hamburgera i porcija krumpirića u samo jednom
satu doista je revolucionarna. Bila je to ideja koja je trebala i primjerenu prezentaciju prije same
gradnje pa je Dick okupio kuhare na betonskom igralištu i kredom iscrtao kuhinju na podu. Kuhari su
se u početku sudarali i Dick je mijenjao planove sve dok nije došao do savršene formule. Kroc
informacije nije zloupotrijebio, dapače, bio je fasciniran braćinom pedantnošću i inzistiranjem na
kvaliteti hamburgera i krumpirića. Točno se znalo koliko kapljica kečapa i majoneze ide u hamburger,
koliko se meso dugo peče, uvijek idu dva krastavca... Braća McDonald su otpočetka postavila visoke
standarde fast fooda, ali nisu imala ambicija baviti se širenjem. Ali imao ih je Kroc.
• On je od prvog susreta s braćom u svojoj glavi ponavljao samo jednu riječ: franšiza. Potpisali su ugovor
da Kroc slobodno širi restorane po strogo utvrđenim pravilima i, naravno, daje visoki postotak braći.
Prvi McDonald’s otvorio je u Des Plainesu u Illinoisu i u njemu je ostao aktivan do kraja života. Kažu
da je gotovo svaki dan gnjavio menadžera na suprotnoj strani svoje ulice i podsjećao ga kako restoran
moraju ispravno počistiti. Ostao je do kraja života vezan za taj restoran jer je s njim počeo i već mu je
prvoga dana donio stotine dolara zarade, što je u to vrijeme bilo pravo malo bogatstvo. Kroc je tada
krenuo dalje, ali je bio u dvojbi kako kontrolirati više restorana i kako znati da se u njima održava
standard McDonald’sa, odnosno da se doista prave izvorni hamburgeri i krumpirići čije su recepte
osmislili Dick i Mac? Kroc je znao da je to nemoguće, pogotovo zato što su neke od prvih franšiza koje
je ustupio biznismenima počeli izigravati dogovor. Ne samo da su pravili hamburgere mimo recepta, već
su uvodili i piletinu i drugu hranu u ponudu. Osim toga, nisu držali do čistoće, smeće se bacalo posvuda,
standardi su ozbiljno narušeni.
• To ga je razbjesnilo, ali mu je na um pala ideja da svaku novu franšizu koju otvori ustupi urednom bračnom paru koji će s lakoćom
održavati pravila te zaraditi pristojan novac. Ipak, i zarada se uskoro pokazala problematičnom, braća nisu htjela smanjiti svoj
postotak zajamčen ugovorom, a nisu htjela pristati ni da se rade milkshaekovi iz praha, što bi restoranima smanjilo goleme troškove
struje zbog hlađenja, ali i pojeftinilo proizvodnju. Bila su zadovoljna zaradom i nisu pokazivala namjeru da šire svoje carstvo
nauštrb kvalitete. Ali tim svojim tvrdim stavom sputavali su Kroca zbog čega je on bio frustriran. Kad je već bio na rubu, pritisnut
kreditima i bankarima, Kroc je sreo Harryja J. Sonneborna koji mu je ponudio ideju koja će se pokazati spasonosnom. Predložio mu
je da, kad planira otvarati nove restorane, najprije kupi zemljište, a onda na njemu gradi objekt. Tako će praktički biti vlasnik na
daljinski. Njih su se dvojica udružila i to je početak zgrtanja bogatstva. Braća su nemoćno promatrala kako ih Kroc guta poput dva
mala hamburgera i to je bio početak njihova kraja, ali i pravi početak za McDonald’s. Godine 1961. Kroc je kupio tvrtku za 2,7
milijuna dolara – kad se odbio porez, svakome od dvojice braće pripao je po milijun. Ugovorom su tražili i da im Kroc ostavi prvi
restoran u San Bernardinu, na što je on pristao, ali ih je ubrzo prisilio da promijene naziv i pokraj njihova restorana sagradio – svoj
McDonald’s. Na koncu, braća su tražila da im doživotno ide 1,9 posto od sveukupne zarade, što Kroc nije htio potpisati, već je
inzistirao da taj dio riješe stiskom ruke. I tu ih je Kroc izigrao i nikada se nije držao dogovora. Kad ga je Dick McDonald upitao
zašto im jednostavno nije ukrao ideju i otvorio sam svoj lanac brze prehrane, odgovorio mu je: “Zato što sam znao da je kvaka u
imenu. McDonald’s je zvučalo sjajno, tko bi uopće htio kupiti hamburger da se restoran zove – Kod Kroca?”
• Ipak, Kroc je znao da ne smije ispustiti braćin standard iz ruku, držao se
pokretne trake za pripremu hamburgera po izvornom nacrtu braće
McDonald, ali je i dodatno standardizirao pripremu jela, osiguravajući da
svaki hamburger u svakom restoranu u Americi ima isti okus. Pravila o
veličini hamburgera, metodi pripreme i vremenu bila su vrlo stroga.
Odbacio je mjere za smanjenje troškova koje su se odnosile na ubacivanje
soje u pljeskavice za hamburgere. Uveo je i službu za korisnike i pravilo da
svakom kupcu kojemu ne bude ispoštovana narudžba ili koji na narudžbu
čeka duže od pet minuta bude vraćen novac.
 Zanimljivosti o McDonald’s-u
• 1. Svaki osmi Amerikanac radio je u McDonaldsu
• Ovaj popularni fast food lanac godišnje u Americi zapošljava oko milijun ljudi, što je više od bilo koje druge tvrtke. Plaće su male i zbog toga mnogi na poslu
ostaju tek nekoliko mjeseci.

• 2. Logo poznatiji od križa

• McDonalds na oglašavanje i marketing troši godišnje oko dvije milijarde dolara što je svjetski rekord, a anketa je pokazala da 88% ispitanika prepoznaje Mc
Donaldsov logo, dok ih tek 54% prepoznaje krršćanski križ.

• 3. Najveći svjetski distributer igračaka

• Svake godine McDonalds distribuira čak 1,5 milijardu igračaka čime nadmašuje američku konkurenciju – "Toys R Us" i "Walmart". Na taj način žele privući
djecu najranije dobi, a prema istraživanjima to im itekako uspijeva.

• 4. Svake sekunde proda se 75 hamburgera

• Svakoga dana u McDonaldsu hrani se čak 68 milijuna ljudi, što je 1% svjetske populacije. Zanimljiv je i podatak da se svakih 14 i pol sati u svijetu otvara novi
McDonalds restoran.
• 5. Hamburgerologija
• Vjerovali ili ne, u pregrađu Chicaga postoji Fakultet hamburgerologije. Osnovan je 1961. kao mjesto izobrazbe voditelja i vlasnika restorana, a
"hamburgerologiju" podučava 19 instruktora koji predaju na čak 28 različitih jezika.

• 6. Cezar salata ima više kalorija od cheeseburgera

• Zbog velikih kritika na račun nezdrave hrane, McDonalds se posljednjih godina okrenuo i zdravim opcijama poput salata, flaširane vode i sl. No ipak, ako
želite smršaviti, čuvajte se Cezar salate jer zajedno s krutonima i preljevom ima 125 kalorija više od cheeseburgera.

• 7. Sve je počelo s hot dogom

• Iako je najpoznatiji po hamburgerima, McDonalds je svoju uspješnu priču započeo s hot dogovima. Zašto su ih kasnije maknuli iz ponude nije razjašnjeno.

• 8. Mc Donalds je bogatiji od Mongolije

• Kao jedna od najprofitabilnijih svjetskih kompanija, Mc Donalds dnevno zarađuje 75 milijuna dolara, a na godišnjoj razini 27 milijardi.