Stigmatizacija zavisnika,

psihijatrije i psihijatara.
dr Ljubinko Kaluđerović
psihijatar-narkolog
šef CMZ, Dom zdravlja Podgorica
Kod ljudi postoje stereotipi “ludila” koji se formiraju još u djetinjstvu.
Psihičko oboljenje se doživljava: kao nešto što plaši,nerealno, neizlečivo,
nešto čega se treba plašiti, ponekad i kao nešto što je izmišljeno.
Psihički pacijenti se doživljavaju kao: opasni, nepredvidljivi, neko na koga
se ne možete osloniti, nestabilni, lijeni, slabi, bezkičmenjaci, slabići.
Za njih ne postoji adekvatno liječenje.
Samim tim stigma dovodi do toga da se pacijent stidi da prizna da ima
određene simptome i odustaje od liječenja. Stigma dovodi do
autostigmatizacije.
Stigmatizacija psihijatrije:
Sistem nije u stanju da izliječi pacijente, već samo još više otežava
njihovo stanje.
Ne samo da je nemoguće izliječiti već je i uskraćena sloboda.
Stigmatizacija psihijatrije:

Neke procedure izgledaju kao kazneno nasilje!

Psihijatrija kao kazna za drugačije mišlenje.
Stavovi koji doprinose stigmatizaciji:
Jednom zavisnik, uvijek zavisnik.
Drogiranje je dobrovoljno ponašanje.
Drogiranje je nedostatak kakraktera.
Pravila ili izuzeci?
Rigidnost ili tolerancija?
Stigma psihijatara koji se bave bolestima zavisnosti od strane društva,
od strane kolega.
Koliko je izbor lijeka i mogućnost negove zloupotrebe doprinijelo
dopunskoj stigmatizaciji?
HVALA NA
PAŽNJI