DRUŠTVENA SUPERSTRUKTURA –

FILOZOFIJA, ZNANOST, UMJETNOST,

IDEOLOGIJA, RELIGIJA
Što je superstruktura?

• pojam iz Marxove teorije

• superstruktura se odnosi na odnose i ideje društva koji nisu izravno povezani s
proizvodnjom, odnosno na duhovne strukture
• odnos baze i superstrukture nije striktno jednosmjeran, one utječu jedna na drugu
• u duhovnu superstrukturu spadaju: filozofija, znanost, religija, ideologija i
umjetnost

Osnovne funkcije superstrukture su:

a) spoznavanje samog sebe kao društvenog bića

b) procjenjivanje sebe i vlastitih djela
c) usmjeravanje ka budućnosti
d) ostvarivanje mogućnosti kontakata s drugima
e) stvaranje grupne identifikacije i ublažavanje
stvarnih životnih teškoća
FILOZOFIJA

• ljubav prema mudrosti (grč.)

• „Znanost koja se bavi problemima odnosa objektivne stvarnosti i mišljenja te
karaktera, izvora spoznaje i njenih dosega”
• Je li uopće znanost?

Problem istine

Subjektivno: svaki pojedinac na

Objektivno: istina postoji u principima jasnoće, očevidnosti,
stvarnosti objektivno, nužnosti, korisnosti ili koherentnosti
neovisno o čovjeku ljudskog mišljenja može za sebe
utvrditi što je istina

Modernizam – postmodernizam?
 Nebo je plavo…

Istina  više stvar dogovora nego neke inherentne kvalitete

svijeta

Ono što smatramo istinitim ili stvarnim uvijek je proizvod kulture i

povijesnog razdoblja u kojem postojimo….

„Tko ima veći štap ima veće šanse nametnuti svoju viziju
stvarnosti…” (Berger i Luckmann, 1966.)
ZNANOST

• znanost je sustav znanja o svijetu do kojeg se dolazi objektivnim, racionalnim i

sustavnim postupkom, a pomoću kojeg čovjek mijenja uvjete življenja
• nadopunjuje se s filozofijom
• prema ciljevima istraživanja dijele se na: FUNDAMENTALNE (imaju za cilj stvaranje
polaznih premisa za izvođenje primijenjenih znanosti – logika, matematika, teorijska
fizika, opća kemija itd.) i PRIMIJENJENE (Bave se praktičnim problemima i neposredno
objašnjavaju iskustvene pojave)
• prema stupnju općenitosti dijele se na OPĆE (proučavaju neki dio stvarnosti u
potpunosti – opća biologija, opća sociologija) i POSEBNE (bave se istraživanjem samo
jednog dijela cjeline – zoologija, genetika, sociologija kulture)
• prema odnosu prema činjenicama dijele se na ČINJENIČNE (istražuju kakva stvarnost
jest) i NORMATIVNE (što bi trebalo biti da bi se postigao neki cilj)
• prema pristupu se dijele na TEORIJSKE (istražuju postojeću stvarnost i nastoje utvrditi
zakonitosti) i POVIJESNE (proučavaju povijesni aspekt)
• Prema načinu interpretacije dijele se na OPISNE (opisuju i klasificiraju pojave –
geografija, etnografija), EKSPLIKATIVNE (objašnjavanje i interpretiraju) i
INSTRUMENTALNE (nude instrumente)
UMJETNOST

• poseban vid kulture koji u estetskim formama izražava široku oblast iskustva
(osjećaji, doživljaji, razmišljanja i postupci) oblicima koji se obraćaju osjetilima
• cilj joj je izazvati reakcije (osjetilne, intelektualne)
• inzistira na subjektivnoj interpretaciji
• utjecaj društva na umjetnost i umjetnosti na društvo

Umjetnost utječe na društvo mijenjanjem mišljenja, usađivanjem

vrijednosti i prenošenjem iskustava kroz prostor i vrijeme.
Istraživanja su pokazala da umjetnost utječe na temeljni osjećaj
sebe. Slikarstvo, kiparstvo, glazba, književnost i druge umjetnosti
često se smatraju skladištem kolektivne memorije društva..
• Modernizam u umjetnosti: odbacivanje povijesti i konzervativnih vrijednosti (kao
što je realistično prikazivanje tema); inovativnost i eksperimentiranje s formom
(oblici, boje i linije koje čine djelo) s tendencijom apstrakciji; naglasak na
materijalima, tehnikama i procesima. Modernizam je također vođen različitim
društvenim i političkim programima. One su često bile utopijske, a modernizam se
općenito povezivao s idealnim vizijama ljudskog života i društva te vjerom u
napredak.

Salvador Dalí
Metamorphosis of Narcissus
(1937.)
Tate
Raoul Hausmann
The Art Critic (1919. – 1920.)
Tate
Hausmann, jedan od osnivača berlinske Dada grupe,
razvio je fotomontažu kao sredstvo satire i političkog
protesta. Fragment njemačke novčanice iza kritičarevog
vrata sugerira da ga kontroliraju kapitalističke sile. Riječi
u pozadini dio su plakata s pjesmama koje je izradio
Hausmann za lijepljenje na zidove Berlina.

Guerrilla Girls
Do Women Have To Be
Naked To Get Into the
Met. Museum?
(1989.)
Tate
 Guerrilla Girls: You’re Seeing Less Than Half The Picture, 1989.

The Artist as activist – Ai Weiwei: https://www.tate.org.uk/tate-etc/issue-20-autumn-2010/artist-activist

IDEOLOGIJA
• iskrivljeno objašnjenje društvene stvarnosti koje se prenosi društvu (Marx) 
stvarnost se iskrivljava kroz prizmu interesa društvene skupine koja je na poziciji
moći
• dva značenja prema Marxu:
a) u prvom značenju ideologija je nadgradnja, koja obuhvaća sva područja duhovna
djelatnosti – moral, religiju, znanost i dr.
b) u drugom značenju ideologija je izvrnuta, lažna i kriva svijest i spoznaja, što proizlazi
iz njezine posebne klasne uvjetovanosti i određenosti. U njoj se zbiljski odnosi
izokreću naglavce kao u camera obscura, ona izražava interes onoga koji spoznaje
sliku o sebi i društvu u kojem živi
• za Marxa ideologija prikazuje neki poseban interes kao opći, ono što je povijesno i
prolazno proglašava prirodnim i stoga nepromjenjivim, pa je ona zato u biti točna,
ali ne i istinita spoznaja o postojećem
• vladajuće ideje nekog doba uvijek su ideje vladajuće klase, one su samo izraz
vladajućih materijalnih odnosa. Ideolozi vladajuće klase stvaraju iluzije te klase o
samoj sebi te podupiru privid da su njezine misli izraz općih interesa
U starom vicu iz Njemačke Demokratske Republike, njemački radnik
dobiva posao u Sibiru; svjestan kako će svu poštu čitati cenzori, on govori
svojim prijateljima: „Uspostavimo šifru: ako je pismo koje ćete dobiti od
mene napisano običnom plavom tintom, istina je; ako je napisano
crvenom tintom, lažno je.” Nakon mjesec dana njegovi prijatelji dobivaju
prvo pismo napisano plavom tintom: „Ovdje je sve divno: dućani su puni,
hrane ima u izobilju, stanovi su veliki i dobro grijani, u kinima se prikazuju
filmovi sa Zapada, ima mnogo lijepih djevojaka spremnih za aferu—jedino
što nije dostupno je crvena tinta.” (Slavoj Žižek)
• skup ideja čiji su nositelji društvene zajednice, grupe
ili pojedinci (Mannheim)  ideologija označava i
utopijske orijentacije, vizije budućeg razvoja pa ima i
razvojnu funkciju
• Mannheim je smatrao da svaka društvena grupa (npr.
generacija), a ne samo klase kao što je Karl Marx
tvrdio, prozvodi svoju ideologiju
• Mannheim u svom djelu navodi tri tipa ideologijskog
iskrivljavanja:
1. zastarjela etička norma postaje ideologijom
2. pokušaji prekrivanja društvenih odnosa i falsificiranja
elementarnih činjenica o ljudskom životu
3. kada ideologija kao oblik spoznaje nije više adekvatna
za razumijevanje stvarnosti
SOCIJALNE FUNKCIJE IDEOLOGIJE

• ideologije su skupovi ideja i vrijednosti pomoću kojih ljudi objašnjavaju svijet i

opravdavaju svoje djelovanje u njemu, iskazuju vrijednosti na kojima treba
zasnovati zajednički život te način očuvanja ili ozbiljenja tih vrijednosti
• one iskazuju kolektivnu svijest i volju da se postigne relevantna društvena i
politička moć, a istodobno zadovoljavaju važnu potrebu čovjeka za identitetom,
kontinuitetom, orijentacijom i sigurnošću u svijetu

• ideologija:
1. pridonosi ispunjenju osobne potrebe za identitetom i razvojem ljudskih bića;
2. ideologija pribavlja perspektivu pomoću koje se svijet može razumjeti i
protumačiti;
3. motivira djelovanje koje može biti usmjereno na uspostavljanje ili održavanje
određenih vrijednosti i vjerovanja, stvaranje socijalnog pritiska radi postizanja
željene društvene promjene ili na osnaživanje otpora prema njoj;
4. djeluje kao oblik socijalnog cementa, opskrbljujući socijalne grupe ili cijela društva
skupom ujedinjujućih načela i vrijednosti
KRAJ IDEOLOGIJE?

Daniel Bell: „Kraj ideologije” 1960.

Starije, velike humanističke ideologije proizašle iz 19. i ranog

20. st. su iscrpljene. Bell tvrdi da je politička ideologija postala
irelevantna među „razumnim” ljudima i da će državna politika
budućnosti biti vođena postupnim tehnološkim prilagodbama
postojećeg sustava. S usponom bogatih država blagostanja i
institucionaliziranim pregovaranjem između različitih skupina
revolucionarni pokreti koji imaju za cilj svrgavanje liberalne
demokracije više neće moći privući radničku klasu.

Francis Fukuyama: „Kraj povijesti” 1989.

Fukuyama sugerira kako je liberalna kapitalistička demokracija

„najbolji od svih svjetova”. No liberalno-demokratska društva
oslikana su kao samozadovoljna i isprazna te bez unutarnje sile da
dinamiziraju daljnji razvitak. Kroz taj paradoks Fukuyama je ukazao
da će tek budućnost pokazati „konačnni oblik društva” -
sugerirajući da takvoga oblika najvjerojatnije i nema.
• nepobitna je stvarnost današnjeg značenja ideologija njeno je pozicioniranje u
samu srž političkih procesa. Ideologije čine uporište političke vještine te je njihov
utjecaj na tijek prošlih, sadašnjih, ali i budućih događaja ogroman. One su trajan i
neuklonjiv element društvenog života, istodobno kreativan i konsolidativan
• ideologija, osim svega navedenog, ima i snažnu emocionalnu dimenziju upravo jer
je proizvod i manifestacija politike. Politika se nikad ne može reducirati na najbolje
ili dobro društvo ili na racionalnu eliminaciju konflikta. Ona uvijek uključuje
uporabu moći i manipulacije, ulogu osobnosti, projekciju socijalne imaginacije –
kategorije koje se lako mogu oteti kontroli
• ostaje činjenica kako doba ideologija nikako nije doba prošlosti, te njen zalog za
budućnost – stvoriti svijet koji će biti imun na pogubna ideološka iskrivljavanja, te
ga transcendirati