Postupak optuživanja (II)

Izjašnjenje o krivnji i pregovaranje o krivnji

Datum on-line predavanja: 17.4.2020.
• Ova predavanja povezana su sa izlaganjima o postupku optuživanja
koja su objavljena 10.4.20.
• Posebno su na tim predavanjima apostrofirane amandmani na
procesne zakone u pogledu rokova za podizanje optužnice (što je opet
u vezi sa rokovima u istrazi, te obustavom istrage). Zato, ponovo na to
skrećemo pažnju.
• Također, prethodna predavanja su bila posvećena redovnom odvijanju
stadija optuživanja a ova će biti usmjerena na konsenzualne modele u
tom istom stadiju!
 1. Izjašnjenje o krivnji
Izjašnjenje o krivnji
- “jednakost oružja”
Izjavu o krivnji optuženi daje sudiji za prethodno saslušanje u
prisustvu tužioca i branioca.
Izjava o krivnji i datim upozorenjima unosi se u zapisnik.
 1. 1. Ako se optuženi izjasni da je kriv:

a) Ročište (pred sudijom, odnosno vijeće, funkcionalna nadležnost!)

b) Prihvatanje izjave na tom ročištu ima za posljedicu: pretres
c) Ne prihvatanje izjave na ročištu i dokazna vrijednost izjave na
budućem glavnom pretresu

a) + b) = pretres na kome se izriče sankcija

• C) predmet se upućuje na glavni pretres
Prilikom razmatranja izjave o priznanju krivnje na
ročištu sud provjerava:
• da li je do izjave o priznanju krivnje došlo dobrovoljno, svjesno i sa
razumijevanjem,
• da li je optuženi upozoren i razumio da se izjavom o priznanju krivnje
odriče prava na suđenje,
• da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuženog,
• da li je optuženi upoznat i razumio moguće posljedice vezane uz
imovinskopravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene
krivičnim djelom,
• da li je optuženi upoznat sa odlukom o naknadi troškova krivičnog
postupka i sa pravom da bude oslobođen naknade
• A) + B) = Ako sud prihvati izjavu o priznanju krivnje, izjava
optuženog će se unijeti u zapisnik i nastaviti sa pretresom za
izricanje krivičnopravne sankcije.
• C) Ako sud odbaci izjavu o priznanju krivnje, to će saopštiti
strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik. Izjava o priznanju
krivnje ne može se koristiti kao dokaz u daljem toku krivičnog
postupka.
 1. 2. Ako se optuženi izjasni da nije kriv, ili se brani šutnjom:

Ako se optuženi izjasni da nije kriv ili se ne izjasni:

• glavni pretres (30 + 30 dana)
• dokaze koji potkrepljuju navode optužnice sud vraća tužiocu

Dokazna vrijednost izjave o poricanju krivnje!

 2. Pregovaranje o krivnji (eng. plea
bargaining) – uopšte i u BiH
• Stranačko “upravljanje” krivičnim postupkom.
• Dispozicija glavnih učesnika krivičnoprocesnog odnosa.
• Zakonodavac ne postavlja nikakva ograničenja vezana za težinu krivičnog
djela ili zaprijećenu kaznu. Dakle, pregovaranje o krivnji je otvoreno za
sva krivična djela, kako ona lakša, tako i za najsloženija.
• Prema važećim zakonskim odredbama predmet pregovaranja ne može
biti odustanak tužioca od krivičnog gonjenja za neka od krivičnih djela za
koje se osumnjičeni, odnosno optuženi tereti, niti tužilac može ponuditi
blažu pravnu kvalifikaciju djela u slučajevima postojanja dokaza koji
upućuju da je izvršeno djelo koje bi se trebalo teže pravno kvalifikovati.
Pregovaranje o krivnji u BiH
• Pregovaranje je o krivičnoj sankciji
• Pregovaranje se odvija u toku cijelog krivičnog postupka, kako prvostepenog tako i
drugostepenog:
iz izloženog se može zaključiti da se pregovaranje o krivnji može odvijati u toku
istrage, odnosno prije podizanja optužnice. U ovoj situaciji sporazum stranaka u
pisanoj formi o priznanju krivnje bi uslijedio nakon podizanja optužnice. Dakle,
sporazum o priznanju krivnje sačinjava se u pismenom obliku i uz optužnicu se
dostavlja sudiji za prethodno saslušanje, sudiji, odnosno vijeću. Nakon potvrđivanja
optužnice sporazum o priznanju krivnje razmatra i izriče krivičnu sankciju predviđenu
sporazumom sudija za prethodno saslušanje sve do dostavljanja predmeta sudiji,
odnosno vijeću radi zakazivanja glavnog pretresa. Nakon dostavljanja predmeta radi
zakazivanja glavnog pretresa o sporazumu odlučuje sudija, odnosno vijeće.
Pregovaranje o krivnji u BiH - zaključak
• U toku cijelog krivičnog postupka
• Tužilac i osumnjičeni/optuženi i branilac
• Šta je predmet pregovora: - činjenični i pravni navodi o djelu, -
okolnosti in peius i in favorem, - stav o optužbi i – krivičnopravna
sankcija
• Sporazum u pismenoj formi i optužnica
Razmatranje sporazuma nakon potvrđivanja
optužnice
• Razmatranje sporazuma:
- Šta se provjerava? (povezati sa izjašnjenjem o krivnji i uočiti sličnosti i
razlike)
- Posljedice razmatranja:
a) prihvatanje sporazuma i izricanje predviđene krivičnopravne
sankcije
b) odbacivanje sporazuma
 ESLJP i sporazum o priznavanju krivnje. Presuda u predmetu
Natsvlishvili i Togonidze protiv Gruzije (2014)
• prva presuda u kojoj je Sud ispitivao kompatibilnost sporazuma o
priznanju krivnje s pojmom pravičnog postupka u smislu čl. 6. EKLJP,
naročito s aspekta odricanja od određenih procesnih prava i pitanja da
li je odricanje od prava bilo praćeno efikasnom zaštitom u konkretnom
krivičnom postupku.
• ESLJP je naveo da su sporazumi o priznanju krivice između tužilaštva i
odbrane uobičajeni za evropske sisteme krivičnog pravosuđa. Inicijative
koje za cilj imaju smanjenje kazne ili izmjenu optužbi u zamjenu za
priznavanje krivnje ili saradnju sa istražnim vlastima nisu same po sebi
predmet kritike. Važno je utvrditi da li takva procedura uključuje zaštite
kako bi se spriječila zloupotreba.
Šta je ESLJP utvrdio u pomenutom
predmetu?
Po pitanju činjenica je utvrdio: (i) podnosilac predstavke je dobrovoljno sklopio sporazum o
priznanju krivice uz potpunu svijest o relevantnim okolnostima i posljedicama (ustvari, sam
podnosilac predstavke predložio je sklapanje sporazuma); (ii) podnosioca predstavke su u svim
fazama zastupali advokati, uključujući i za vrijeme pregovora o sporazumu o priznanju krivnje s
tužilaštvom; (iii) podnosilac predstavke je u nekoliko navrata pred tužiocem i sudijom koji je
nadzirao valjanost sporazuma izjavio da razumije njegov sadržaj i pravne posljedice; (iv) tačni
uslovi sporazuma koji je podnosilac predstavke potpisao i koji je uključivao sažetak pregovora
koji su mu prethodili podnijeti su pretresnom sudiji na razmatranje na javnom ročištu; i (v)
pretresni sudija nije bio pod obavezom da odobri sporazum. Sudija je mogao odbiti sporazum
ako bi se uvjerio da su njegovi uslovi ili prateća procedura sadržavali elemente nepravičnosti.
Sud je na osnovu toga zaključio da je podnosilac predstavke bez sumnje svjesno i dobrovoljno
prihvatio sporazum o priznanju krivnje, da ta odluka nije proizvod bilo kakve prinude ili lažnih
obećanja tužilaštva, naprotiv, praćena je dovoljnim zaštitama od moguće zloupotrebe procesa.