Aurelije Augustin

(354.-430.)
• Najznačajniji mislilac i jedan od najvećih
filozofa kršćanstva

• Rođen je u Tagasti, u Namidiji

• Djelovao je kao učitelj gramatike i retorike

• U djelu “Ispovijesti” opisao je svoju burno

proživljenu mladost
 Borbeni kršćanin
• U zreloj dobi oduševio se kršćanstvom

• Pokrstio se u Milanu i posvetio svećeničkom

pozivu

• Strastveno se bori za jedinstvo crkve,

suprotstavlja krivovjercima, polemizira sa
skepticima
• Izlaz iz skepse nalazi on u
činjenici samoizvjesnosti
“Sumnjam, dakle jesam”

• Prethodnik je novovjekovnog
mišljenja koje s Descartesom
počinje također nepobitnom
istinom: “Mislim, dakle jesam”
 Teocentrizam
• Bog stvara svijet odlukom svoje volje

• Augustin želi spoznati dušu i Boga

• Za njega je Bog uzrok i cilj svega, svemoćan je,

premudar i predobar

• Sve dobro potječe od Boga, a zlo je samo

nedostatak dobra
 Voluntarizam
• Prvi u povijesti zastupa voluntarističo gledište;
volja je bitna moć

• Volja je nadređena razumu, njome se čovjek

opredjeljuje u pitanjima vjere i prihvaća istinu
objave

• Čovjekova je volja nezavisna od razuma i svijesti

• Bog unaprijed zna kako će čovjek djelovati, no
Božje predznanje ne znači da čovjek zapravo
griješi po nužnosti

• Čovjek djeluje po slobodnoj volji i odgovoran je

za svoje djelovanje: za dobra djela treba ga
nagraditi, a za loša kazniti
 Nebeska i zemaljska država
• U djelu “O državi Božjoj” Augustin
je prvi postavio problem filozofije
povijesti

• Podijelio je čovječanstvo u dvije

vrste tj. dvije države : na ljude koji
žive po Bogu te s njim vladaju
vječito u njegovoj zajednici, i one
koji žive po ljudima trpeći vječitu
kaznu s đavlom
 Voditeljska uloga Crkve
• Isto dualističko načelo bori se i u čovjeku

• Na putu spasenja čovjek se ne može osloniti samo

na sebe nego mu je potrebna milost Božja

• Tako je Augustin Crkvi formulirao zadatak koji je

ona kasnije ponekad provodila na štetu tijela i
zemaljskog života onih pojedinaca o spasu duše za
koju se brinula