• Počinje od druge polovine 19. stoljeća • Okreće se problemima egzistencije. • Egzistencija – specifičan način čovjekovog postojanja. • Javlja se i pozitivizam – zahtijeva apsolut znanosti. • I filozofija se pokušava sistematizirati kao znanost. Soren Kierkegard • Ne prihvata Hegelovo određenje istine kao cjeline, već tvrdi da je “Istina samo ono što je istina za mene”. • Egzistencija (čovjek) je biće slobode, mogućnosti ali i odgovornosti za vlastitu sudbinu. • Još jedna bitna karakteristika čovjeka jeste tjeskoba (unutrašnji nemir) koji potiče upravo iz slobode (mogućnosti izbora). • Stepeni egzistenije:
• 1. Estetski stil – ogleda se u hedonizmu
(tjelesnom uživanju), najniži je stepen egzistencije, • 2. Etički stil – ogleda se u samostalnosti izbora, slobodi – uzor je Sokrat • 3. Religiozni stil – potiskivanje svjetovnog i prolaznog u cilju stupanja u odnos sa Bogom, vjera. • Vjera je, po Kierkegardu, jedini izlaz i spas za čovjeka od tjeskobe koja proističe iz njegove slobode. • Vjerom čovjek postiže utočište u beskonačnom. • Prelazak iz jednog stepena egzistencije u drugi moguć je “slobodnim skokom egzistencije”. • Kritikuje religiju (kršćansku crkvu), jer ona nameće “opću shemu” približavanja Bogu. Fridrih Niče • Druga polovina 19. stoljeća. • Njegova sestra, Elizabet, uzela Ničeovo spise i preko svog muža predala iste nacistima. • Niče kaže da se ljudski rod razvijao između dva suprotna principa: a. dionizijskog (element snage, hedonizma, “prava jačeg”) i • b. apolonskog (mir, strpljenje, savjest...) • Sokrat je prvi koji je pokrenuo proces u korist apolonskog elementa. • Sokrat je svojom etikom (moralom) oslabio ljudski rod. • Tu dekadenciju (propast) nastavilo je kršćnastvo svojim učenjem o jednakosti svih ljudi, obećanjem spasa na budućem svijetu. • To je dovelo do nihilizma (uništavanjem svih vrijednosti) • “Povijest borbe morala protiv osnovnih instikata života života najveći je nemoral za koji je ikad znao svijet.” • Svijetom ne vlada nikakav logos (zakon i red), već haos. • Život je borba, njegova je osnova volja za moć. • “Gdje god sam našao ono što živi, našao sam i volju za moći; i još u volji sluge našao sam volju da bude gospodar.” • Sve što jača dobro je, sve što slabi loše je. • “Ono što pada valja još i gurnuti. I onoga koga ne možete naučiti da leti, toga naučite da brzo pada.” • Zbog toga treba prevrednovati sve vrijednosti, obezvrijedniti dosadašnje a postaviti nove vrijednosti. • “Bog je mrtav” – učim vas nadčovjeku.” Znači da je svijet metafizike uništen. • Moral kakav je čovjek proklamirao je pun laži, nadčovjek (kao ideal) treba da prevrednuje sve vrijednosti i usmjeri čovječanstvo ka napredku. • Vječno vraćanje istog - U životu ne nastaje ništa novo, samo se ponavlja ono što je već bilo. • Umjetnost – (kao estetska kategorija) je sinteza dionizijskog i apolonskog je jedini način prevladavanja pesimizma koji vječno vraćanje istog sa sobom nosi. • Sizif se shvata kao sretan.