Uvod u nervni sistem

Mentor: Prof. Dr. Sc. Milorad Vujnić

Studenti: Ahmed Sejmen, Azra Čobo, Berina Begagić, Emina Alibegović
Anatomija nervnog sistema

Centralni nervni sistem (CNS):

 Mozak: Središnji organ CNS-a koji se sastoji od velikog mozga, malog mozga, srednjeg
mozga, moždanog debla i produžene moždine.
 Kičmena moždina: Dugačka, cjevasta struktura smještena unutar kičmenog kanala koja se
proteže od baze lubanje do lumbalne regije kičmenog stuba.
 Moždane opne (meninge): Zaštitne membrane koje obavijaju mozak i kičmenu moždinu.
Sastoje se od tvrde moždane ovojnice (dura mater), paučinaste moždane ovojnice
(arachnoid mater) i meke moždane ovojnice (pia mater).
 Periferni nervni sistem (PNS):
 Kranijalni živci: Dvanaest parova živaca koji izlaze iz baze lubanje i inerviraju strukture
glave i vrata.
 Spinalni živci: 31 par živaca koji izlaze iz kičmene moždine kroz međukralježnične otvore
i inerviraju ostatak tijela.
 Somatski nervni sistem: Dio PNS-a koji upravlja voljnom kontrolom mišića i osjetilnim
informacijama.
 Autonomni nervni sistem: Dio PNS-a koji kontrolira nevoljne funkcije tijela, kao što su rad
srca, disanje, probava i regulacija tjelesne temperature.
 Neuroni: Osnovne funkcionalne jedinice nervnog sistema, specijalizovane za prenos
električnih impulsa. Sastoje se od tijela stanice, dendrita (ulazne strukture) i aksona
(izlazna struktura).
 Glialne stanice: ćelije koje podržavaju i štite neurone. Uključuju astrocite, oligodendrocite,
Schwannove ćelije i mikrogliju.
 Sinapse: Mjesto prenosa signala između neurona
 Krvno-moždana barijera:
Fizička barijera koja reguliše protok
supstanci između krvi i mozga,
održavajući konstantnu mikrookolinu
mozga.
Fiziologija nevnog sistema

 Električna transmisija: Akcioni potencijal – električni impuls koji se generiše u

neuronima i prenosi se duž nervnih vlakana radi komunikacije između ćelija.
 Integracija senzonih informacija
 Motorna kontrola
 Homeostaza
 Kognitivne funkcije
 Emocionalna regulacija
Sinapsa
 Sinapsa je struktura koja omogućava komunikaciju između neurona, što je osnovni
mehanizam prijenosa informacija u nervnom sistemu. Sinapse se sastoje od tri osnovne
komponente: presinaptičkog neurona (donosioca signala), postsinaptičkog neurona
(primaoca signala) i sinaptičkog prostora (prostora između ta dva neurona).
 Akcioni potencijal se generiše u presinaptičkom neuronu i putuje duž aksona prema kraju
nervnog vlakna.
 Kada akcioni potencijal stigne do kraja nervnog vlakna, dolazi do depolarizacije
membranske površine presinaptičkog neurona.
 Depolarizacija presinaptičkog neurona aktivira otvaranje kanala za kalcijum (Ca2+) u
presinaptičkom terminalu.
 Ulazak kalcijuma u presinaptički terminal pokreće otpuštanje neurotransmitera iz
specijaliziranih vezikula smještenih unutar presinaptičkog terminala u sinaptički prostor.
 Neurotransmiteri difuzijom prelaze preko sinaptičkog prostora i vežu se za receptore na
membrani postsinaptičkog neurona.
 Vežanje neurotransmitera za receptore na postsinaptičkom neuronu pokreće otvaranje
ionotropnih kanala, što rezultira promjenom električnog potencijala postsinaptičke
membrane.
 Promjena električnog potencijala postsinaptičke membrane može rezultirati ili
ekscitacijom (pozitivna promjena) ili inhibicijom (negativna promjena) postsinaptičkog
neurona, ovisno o vrsti neurotransmitera i receptorima.
 Neurotransmiteri koji nisu vezani za receptore se vraćaju u presinaptički neuron ili se
razgrađuju enzimskom aktivnošću kako bi se prekinula njihova akcija.
 Neurotransmiteri

 Neurotransmiteri su hemijske
supstance koje omogućavaju
komunikaciju između neurona u
nervnom sistemu. Oni su odgovorni
za prenos signala preko sinapsi, tj.
tačaka kontakta između neurona.
Postoji veliki broj neurotransmitera
koji obavljaju različite funkcije i
igraju ključnu ulogu u regulaciji
različitih procesa u nervnom
sistemu
 Glutamat: Najzastupljeniji ekscitatorni neurotransmiter u nervnom sistemu. Ima ulogu u
učenju, pamćenju, senzornoj percepciji i regulaciji motoričkih funkcija.
 GABA (gama-aminobutirna kiselina): Najzastupljeniji inhibitorni neurotransmiter u
nervnom sistemu. Ima ulogu u smanjenju ekscitabilnosti neurona i regulaciji anksioznosti.
 Dopamin: Ima ključnu ulogu u regulaciji raspoloženja, motivacije, nagrade, motoričkog
kontrole i učenja. Povezan je sa neurodegenerativnim poremećajima poput Parkinsonove
bolesti i sa mentalnim poremećajima poput depresije i shizofrenije.
 Serotonin: Ima ulogu u regulaciji raspoloženja, spavanja, apetita, agresivnosti i seksualnog
ponašanja. Povezan je sa poremećajima kao što su depresija, anksioznost i poremećaji
ishrane.
 Noradrenalin (norepinefrin): Ima ulogu u regulaciji budnosti, koncentracije, stresa, i
reakcija "bori se ili bježi". Povezan je sa regulacijom krvnog pritiska i simpatičkim
odgovorom organizma.
 Acetilholin: Ima ulogu u regulaciji mišićnih kontrakcija, kognitivnih funkcija, pamćenja i
pažnje. Povezan je sa neurodegenerativnim poremećajima poput Alzheimerove bolesti.
 Endorfini: Grupa neurotransmitera koja ima ulogu u regulaciji bola, osjećaja zadovoljstva i
regulaciji emocionalnih odgovora.
Patofioziologija nervnog sistema
 Neurodegenerativne bolesti: To su bolesti koje karakteriše progresivni gubitak neurona u
određenim dijelovima nervnog sistema. Primjeri uključuju Alzheimerovu bolest,
Parkinsonovu bolest i Huntingtonovu bolest.
 Moždani udar: Moždani udar nastaje zbog prekida ili smanjenog protoka krvi u mozgu, što
dovodi do oštećenja neurona. Može biti uzrokovan trombozom, embolijom ili krvarenjem.
 Traumatske povrede mozga: Povrede mozga mogu rezultirati oštećenjem neurona i
disfunkcijom nervnog sistema. To uključuje kontuzije mozga, potrese, penetrirajuće
povrede i druge oblike traume.
 Neurodegenerativne bolesti motornog neurona: Ove bolesti karakterizira degeneracija
motornih neurona koji kontroliraju mišiće. Primjeri uključuju amiotrofičnu lateralnu
sklerozu (ALS) i spinalnu mišićnu atrofiju.
 Epilepsija: Epilepsija je neurološki poremećaj koji se karakteriše ponavljajućim
epileptičkim napadajima. Napadaji su rezultat abnormalne električne aktivnosti u mozgu.
 Multiple skleroza: Multiple skleroza je autoimuna bolest koja dovodi do upale i oštećenja
mijelinske ovojnice nervnih vlakana. To može uzrokovati različite simptome, uključujući
probleme s pokretom, osjetilnim funkcijama i kognitivnim sposobnostima.
 Psihijatrijski poremećaji: Patofiziologija nervnog sistema također obuhvata proučavanje
psihijatrijskih poremećaja kao što su depresija, anksioznost, šizofrenija i bipolarni
poremećaj. Ovi poremećaji često imaju kompleksne mehanizme i uključuju
neurotransmitersku neravnotežu i promjene u funkciji mozga.
Simptomi i znakovi

 Glavobolja: Glavobolja je čest simptom neuroloških bolesti, kao što su migrena, tenzijska
glavobolja, cluster glavobolja ili intrakranijalni tumori.
 Promjene u motoričkoj funkciji: To može uključivati slabost mišića (pareza ili paraliza),
nemogućnost koordinacije pokreta (ataksija), nevoljne pokrete (diskinezija) ili problem s
kontrolom mišića (dizartrija).
 Osjetilne promjene: Pacijenti mogu iskusiti promjene u osjetilnim funkcijama, poput
gubitka ili smanjenja vida, sluha, okusa ili mirisa. Također se mogu pojaviti trnci, utrnulost
ili promjene u osjetljivosti na dodir.
 Promjene u govoru i jeziku: Neurološki poremećaji mogu utjecati na govor i jezik.
Pacijenti mogu imati poteškoća u izražavanju sebe ili razumijevanju govora, poremećaje
artikulacije ili promjene u ritmu govora.
 Promjene raspoloženja i mentalnog stanja: Neurološke bolesti mogu uzrokovati
promjene u raspoloženju, kao što su depresija, anksioznost ili promjene u ponašanju.
Također mogu utjecati na kognitivne funkcije poput pamćenja, pažnje, koncentracije i
razmišljanja.
 Problemi s ravnotežom i koordinacijom: Pacijenti mogu imati nestabilnost pri hodanju,
vrtoglavicu, nemogućnost održavanja ravnoteže ili promjene u kontroliranju pokreta očiju
(nistagmus).
 Napadi: Epileptički napadaji su uobičajeni simptom neuroloških bolesti, kao što su
epilepsija ili moždani udar.
 Problemi s autonomnim funkcijama: Neurološke bolesti mogu utjecati na autonomni
nervni sistem, što može rezultirati simptomima kao što su promjene krvnog tlaka,
poremećaji probave, problema s mokrenjem ili promjenama u znojenju.
 Promjene u osjetljivosti na bol: Pacijenti mogu imati promjene u osjetljivosti na bol, što
može uključivati povećanu osjetljivost (hiperalgezija), smanjenu osjetljivost (hipoalgezija)
ili nemogućnost osjećanja boli (analgezija).
 Promjene u svijesti: Neurološke bolesti mogu uzrokovati promjene u stanju svijesti, poput
gubitka svijesti (sinkopa), konfuzije ili promjene razine svijesti.
 Koordinacijski problemi: Pacijenti mogu imati teškoća u izvođenju preciznih pokreta,
npr. pisanje, vezivanje čvorova ili obavljanje finih motoričkih zadataka.
 Problemi s gutanjem: Određene neurološke bolesti mogu utjecati na funkciju mišića
uključenih u gutanje, što dovodi do disfagije (otežanog gutanja) ili aspiracije hrane ili
tekućine.
 Problemi s memorijom i koncentracijom: Neurološke bolesti, poput demencije ili
moždanog udara, mogu utjecati na kognitivne funkcije, uključujući memoriju, pažnju,
koncentraciju i sposobnost rješavanja problema.
 Promjene u spavanju: Pacijenti mogu iskusiti poremećaje spavanja, kao što su nesanica,
prekomjerno spavanje ili poremećaji ritma spavanja i budnosti.
 Promjene u kontroliranju mokraće i stolice: Neurološke bolesti mogu uzrokovati
urinarnu ili fekalnu inkontinenciju ili, obrnuto, poteškoće s mokrenjem ili pražnjenjem
crijeva.
Pregled pacijenta
Anamneza:
Neurološki pregled: Liječnik će provesti detaljan pregled neuroloških funkcija, uključujući
sljedeće aspekte:
 Mentalni status: Procjenjuje se orijentacija, svijest, pažnja, pamćenje, jezik i sposobnost
rješavanja problema.
 Motorička funkcija: Procjenjuje se snaga mišića, tonus, koordinacija pokreta, sposobnost hodanja,
držanje tijela i refleksi.
 Osjetilna funkcija: Procjenjuje se osjetljivost na dodir, bol, temperaturu, vibracije i položaj tijela.
 Vid: Provjerava se oštrina vida, vidno polje i refleksi oka.
 Sluh: Provjerava se sluh i ravnoteža.
 Govor: Procjenjuje se artikulacija, razumijevanje i sposobnost izražavanja sebe.
 Koordinacija i ravnoteža: Procjenjuje se sposobnost izvođenja preciznih pokreta, koordinacija
ruku i nogu te održavanje ravnoteže.
 Refleksi: Provjerava se refleksna aktivnost, kao što su tetiva koljena ili refleksi stopala.
 Dodatni testovi: Ovisno o rezultatima neurološkog pregleda, liječnik može preporučiti
dodatne testove, poput magnetske rezonancije (MR) mozga, elektroencefalografije (EEG),
krvnih pretraga ili biopsije, kako bi se utvrdila točna dijagnoza i uzrok simptoma.
Hvala na pažnji