LAND ART

Slikati brdima
• Kopaju rupe u zemlji i nasipavaju ogromnje
nasipe uz pomoć rovokopača i gusjeničara.
Započela je nova intervencija u krajoliku, koja je
rezultirala umjetničkom ekspanzijom, koristeći
stvarne materijale, formaciju tla, obzor,
vremenske uvjete, eroziju.
Izraelski umjetnik Dani
Karavan postavio je u
razdoblju od 1963 do 1968.
Godine arhitektonski pejzaž
svog „Spomenika u miru“ u
pustinji Neger.
Duž udubljenja, tok vode i
strujanje vjetra okolnog
prostora pretvara se u
skulpturu.
 Smithsonovo posljednje djelo
Spiralni Jetty ogromna spirala
„ Ammarillo Ramp“ u Texasu
isunjena crvenom vodom. To
nije samo u pustoš napravljen
je spiralni vjetroban danas
spomenik on obuhvata
poplavaljen. Organski rast
umjetno jezero Tecova i
spirale označava vječno
podzemna spremišta helija u
neprijateljstvo prema životu
neposrednoj brlizini
kao i geološku i entropijski
raspad.
Brojni umjetnici rade s
vremenom. Tako Deniss
Oppenheim uz pomoć
„snijegomobila“ reže led i
oblikuje Godove. Ili prolazi kombajnom poljem
dozrele pšenice oblikujuci
kružne uzroke , potom
spriječava bilo kakvu prodaju
djela i to uspoređuje sa
zaustavljanjem sirovog
pigmenta, razvijanjem
iluzionističke snage na platnu.
Jedno od najzančajnijih djela
land arta je De Marijino „Polje
minja“ sjeverno od quemeda
u New Mexicu, koje je na
dramatičan način prikazuje
prirodu, oluje i sunčeve zrake
u precizno odmjerenom
geometrijskom ritualu
sastavljeno od 400 čeličnih
gromobrana koji privlačie isto
toliko munja.
• Pustinja postaje metafizičko mjesto, ekstremni
pejzaž kao prostor doživljava sublimacije. Richard
Long se doima kao pravi engleski šetač. Njegova
djela nisu ni monumentalna ni herojska, već
prolazna. Već kao student 1967 godine hodajući
naprijed nazad povlači crtu u travi i dokumentira je
fotografijom. Isti senzibilitet ostavljanja tragova u
prirodi karakterizira i njegovo kasnije „epsko“
pješačenje po Himalajima u Andama, Australiji,
Japanu i Islandu. Ta napuštena mjesta on pronalazi
a zatim obilježava krugom od kamena, kvadratom
trave ili spiralom algi, također ih fotografirajući.
•
Richard Long
Krug na Islandu, 1974
Dimenzije nepoznate
(uništeno)
Christo i Jeanne Claude
• Nasuprot usamljenom romantičaru Richardu
Longu, stoji kozmopolitsko djelo Christa i
Jeanne Claude. Njihovi povremeni veliki projekti
ne zahtjevaju samo politički proboj,
organizacijski talenat, nezavisno finansiranje i
brojne kolaže i pripremne crteže, već se u
trenutku svog nastajanja otvaraju medijskoj
pozornosti i rezultiraju knjigom ili filmom.
Važan dio tih radova ima upravo socijlno-
politički i ekonomski okvir uz velike projekte u
prirodi kao što je Wrappec Coast sjeverno od
Sidneya. Runing Frence u Kaliforniji (1976),
Okruženi otociu blizini Miamija (1983)
 Kišobrani na američkoj
Okruženi otoci u blizini zapadnoj i japanskoj istočnoj
Miamija (1983) obali (1991),
 Reichstag u Berlinu 1995.

Pont Neuf u Parizu 1985

Bruce Nauman i tijelo kao medij
• Umjetnik Bruce Nauman kao i njegovi
prethodnici uzima tijelo kao medij, također to
primjenjuje na vlastitom iskustvu „izvodimo li
tjelesne aktivnosti doživljavamo posebne
oblike svijesti“.
• Nakon 1965 godine u skladu s time, vlasiti tijelo
upotrebljava kao instrument za otkrića u
umjetnosti identitetu umjetnika.
• Ponekad izduženi odlijevi koljena, ruku, šaka,
ušiju ukazuju na postojanje ili na Duchampove
igre riječima. Djelo sastavljeno iz komada šake,
ruku i usta naziva se „iz ruku u usta“.
• Nauman radikalno sprovodi međusoban odnos
fizičkoga i prostranog doživljaja.
• Nakon 1967 godine snimanjem na vrpcima
bilježi promatranje samog sebe u vlastitom
ataljeu, hodanje u kvadratu, lopatanje u ritmu,
pravljenje grimasa. To su vježbe pokreta u
psihofizičkom prostoru, s tjelom kao predmetom
proučavanja.
• Godine 1970 prostor postaje zasebna tema.
Sobe, hodnici, kasnije i obrnute piramide i tuneli,
filtriraju opažanje.
Prostori su izolirane ćelije u kojima se ego vraća
samome sebi i postaje svjestan svojega ja. Nakon
brojih eksperimenata s neonskim natpisima,
filmom, videom, fotografijom i hologramima.
Nauman 1976 izrađuje skulpturu od željeza, drva i
staklene vune u obliku velikih međusobno
apstraktnih prstena i dijelova koluta koje
postavlja kao mostove otvorenih spojeva i labilnih
ležajeva. Njihov poprečni presjek u obliku klina
uvijek je otvoren na drugome mjestu.
Bruce Nauman
Životinjska piramida, 1989
Pjenasta guma, željezo, drvo i
žica