LEKTIRA

I.G.KOVAČIĆ
JAMA
 BILJEŠKA O PISCU
• KOVAČIĆ, IVAN GORAN, HRVATSKI PJESNIK, PRIPOVJEDAČ, ESEJIST I PREVODITELJ (LUKOVDOL, 21. III.
1913 – OKOLICA FOČE, BOSNA I HERCEGOVINA, ? 12. VII. 1943). JEDAN OD NAJISTAKNUTIJIH HRVATSKIH
KNJIŽEVNIKA U RAZDOBLJU PRIJE I TIJEKOM II. SVJETSKOGA RATA, AUTOR ZNAMENITE PROTURATNE
POEME JAME.

• RANO JE DJETINJSTVO PROVEO U RODNOME MJESTU, GIMNAZIJU JE POHAĐAO U KARLOVCU I ZAGREBU,

GDJE JE ŽIVIO OD 1926. U ZAGREBU JE POTOM STUDIRAO SLAVISTIKU NA FILOZOFSKOME FAKULTETU, ALI
JE STUDIJ 1935. PREKINUO KAKO BI SE POSVETIO NOVINARSKOM I KNJIŽEVNOMU RADU. TE JE GODINE
DODAO IME GORAN KAO ZNAK PRIPADNOSTI ZAVIČAJU. BIO JE SURADNIK I UREDNIK U HRVATSKOME
DNEVNIKU (1936–40), ZATIM U NOVOSTIMA (1939–41).
JAMA
• VRHUNAC JE NJEGOVA PJESNIČKOGA OPUSA PROTURATNA, VIZIONARSKA POEMA JAMA, NAPISANA 1943. ZA PJESNIKOVA
BORAVKA NA PARTIZANSKOME TERITORIJU (ZBOG KOVAČIĆEVE POGIBIJE MJESTIMICE NEDORAĐENA), OBJAVLJENA POSMRTNO
1944. U ITALIJI. TEMA JE POEME RATNI ZLOČIN: TEMELJI SE NA ISKUSTVU MASOVNIH SMAKNUĆA POČINJENIH NA TERITORIJU
NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE U PRVIM GODINAMA RATA. PREMDA U POEMI POPRIŠTE, ŽRTVE I POČINITELJI NISU IMENOVANI,
SMATRA SE DA JE RIJEČ O USTAŠKOME ZLODJELU. U JAMI SE ZLOČIN OPISUJE SA STAJALIŠTA ŽRTVE, ZAROBLJENOGA SEOSKOGA
ČOVJEKA KOJI JE SLUČAJNO PREŽIVIO POKOLJ TE JE ZAJEDNO S LEŠEVIMA SVOJIH SUPATNIKA BAČEN U JAMU. IZ NJE SE POD
OKRILJEM NOĆI IZVLAČI NA LEDINU, GDJE SKRIVEN U TRAVI DOČEKUJE PROTUNAPAD PARTIZANA, KOJIMA NASUMCE KREĆE
USUSRET TE OD NJIH PRIMA NJEGU. U SVOJEM MONOLOGU ŽRTVA TREZVENO OPISUJE POJEDINAČNE ETAPE ZLOČINA, A ZATIM
GRČEVITU BORBU ZA OPSTANAK MEĐU LEŠEVIMA U JAMI. OD MUČNE GLAVNE TEME ODSTUPAJU SJEĆANJA NA MIRNODOPSKI
SEOSKI ŽIVOT TE ZAKLJUČNA SCENA S PARTIZANIMA, GDJE PREVLADAVA OSJEĆAJ PONOVNO PROBUĐENE NADE I OLAKŠANJA.
• POEMA JE STRUKTRIRANA U DESET DIJELOVA OZNAČENIH RIMSKIM BROJKAMA. STIH JE JAMPSKI
PENTAMETAR (JEDANAESTERAC), A STROFA SESTINA S RIMOVNOM SHEMOM ABABCC. OD TOGA ODSTUPA
SAMO ULOMAK O SEOSKOME ŽIVOTU IZ ZAVRŠNOGA DIJELA, GDJE SE U KATRENIMA S UNAKRSNOM
RIMOM PRAVILNO IZMJENJUJU TROHEJSKI REDCI. ČVRSTA STIHOVNO-STROFIČKA ORGANIZACIJA POEME
U PRIVIDNU JE NESKLADU S IZRAŽENIM EMOCIONALNIM NABOJEM NJEZINIH SADRŽAJA, ALI UPRAVO TO
POSPJEŠUJE POSTUPNOST I PODROBNOST U OPISU ZLODJELA, U DOČARAVANJU PATNJE GOVORNOGA
SUBJEKTA TE NJIHOVU POETSKU SUBLIMACIJU U NADMOĆ LJEPOTE (SVJETLO) NAD ZLOČINOM (TAMA),
ŠTO SE SMATRA GLAVNOM ZNAČAJKOM I VRLINOM DJELA.
• U VEĆEM JE DIJELU JAME PREPOZNATLJIV UTJECAJ NAZOROVA PJESNIŠTVA. U POJEDINIM ULOMCIMA
KOVAČIĆ JE BLIZAK IDILIČNOJ LIRICI HRVATSKE MODERNE (ANTUN GUSTAV MATOŠ, GRIČANI), A OD
VELIKIH DJELA SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI U POEMI JE KAO SVOJEVRSTAN PROTOTEKST PRISUTNA
BOŽANSKA KOMEDIJA DANTEA ALIGHIERIJA.
• JAMA JE VAŽNO DJELO MODERNE HRVATSKE KNJIŽEVNOSTI I HRABAR POKUŠAJ DA SE POJAVNI OBLICI RADIKALNOGA
ZLA TRAŽE U IDEOLOGIJAMA, POLITIČKIM OPCIJAMA I RATNIM CILJEVIMA VLASTITE SREDINE, A NE SAMO U
DJELOKRUGU KOLEKTIVITETA KOJI NACIJU UGROŽAVA IZVANA. IAKO JE NASTALA KAO ANGAŽIRAN ODGOVOR NA
AKTUALNE ZLOČINE, SVOJIM HUMANIZMOM I KNJIŽEVNOM VRIJEDNOŠĆU – VISOKOESTETIZIRANIM, ALI
NESENTIMENTALNIM JEZIKOM TE TRADICIONALNOM PJESNIČKOM FORMOM – I DANAS OSTAVLJA SNAŽAN DOJAM NA
ČITATELJA. U SOCIJALISTIČKOJ EPOHI POEMA SE ČESTO OBJAVLJIVALA I JAVNO RECITIRALA, IMALA JE ODJEKA U
LIKOVNIM UMJETNOSTIMA (1944. GRAFIČKA MAPA EDE MURTIĆA I ZLATKA PRICE), VIŠE JE PUTA UGLAZBLJENA
(NIKOLA HERCIGONJA, EMIL COSSETTO, STANKO HORVAT), A DOŽIVJELA JE I INOZEMNU RECEPCIJU (FRANCUSKI
PJESNIK PAUL ÉLUARD NAPISAO JE PJESMU O KOVAČIĆEVU GROBU KAO PREDGOVOR FRANCUSKOM IZDANJU 1948,
KOJE JE LIKOVNO OPREMIO PABLO PICASSO). U HRVATSKOJ KULTURI NAKON 1990. NA RECEPCIJU I TUMAČENJE JAME
DJELOVALE SU REVIZIONISTIČKE TENDENCIJE (O IDENTITETU POČINITELJA I ŽRTVE), ŠTO SE OČITOVALO I U
SMANJENJU ZANIMANJA ZA POEMU I SLABLJENJU MEDIJSKE PREZENTACIJE.
 ODLOMAK IZ PRICE
KAD PRVA ŽRTVA POČELA DA KRKLJA. AL SILNA SVIJEST PAŽNJOM ME OPSJEDNU:

ČUH MEKI UDAR, I MESNATA VREĆA

U SLUH SE ŽIVCI, KRV, MESO I KOŽA
• PADAŠE DUGO. ZNAO SAM: U GRKLJAN

• DOLAZI PRVI UBOD, MEĐU PLEĆA NAPREGLI. ZBROJIH TRIDESET I JEDNU

• DRUGI, A RUKA NAGLO ŽRTVU GRUNE

• U JAMU GDJE ĆE S DRUGIMA DA TRUNE. ŽRTVU; ŠEZDESET I DVA BODA NOŽA.

•
SLUŠO SAM UDAR KOJOM SNAGOM PADA,
• NETKO SE MRTVO ISPRED MENE SLOŽI.

• IL IZA MENE, RIKNUVŠI OD STRAHA, I MENI OPET VRATILA SE NADA.

• A JA UDARCE SILNOM SVIJESTI MNOŽIH,

• ODBIJAJUĆI PALE ISTOG MAHA,

• MADA SAM SVAKOG – ŠTO KRIKNU, ZAGRCA –

NA JAUK IZ BEZDNA SADA NOVA PRASNE
• ĆUTIO KAO UGRIZ U DNO SRCA.

• BOMBA UZ TUTANJ. I MRTVA TJELESA

• ČOVJEK IZ JAME JECO JE KO DIJETE,

• TEK PRIKLAN; CIKTO JEZIVO MU GLASAK. PADAHU SAD UZ PLJUSKE MANJE GLASNE,

• STREPTIH DA RAČUN MOJ SE NE POMETE.

KAO U VODU, POVRH KAŠE MESA.
• TAD BUKNU U DNU BEZDNA BOMBE PRASAK.

• TLO SE ZALJULJA. KLONUĆE ME SVLADA.

UTO OĆUTJEH DA PO KRVI KLIŽEM.
• NESTALA U SPAS POSLJEDNJA MI NADA.
• PROTRNUH: EVO, I JA K JAMI STIŽEM!
RADIO : IMRAN SIPOVIĆ