ŠTO NAM SE TO DOGAĐA?

ŠTO NAM SE TO DOGAĐA? (IZVANA)

TRAUMATSKI DOGAĐAJ

Iznenadan i rijedak događaj koji djeluje izrazito uznemirujuće na većinu ljudi, povezan s osjećajem gubitka kontrole i sigurnosti.

Izbacuje osobu iz psihičke ravnoteže i teško joj je ponovno ju vratiti.

Reakcije su univerzalne i mogu trajati od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci.

RETRAUMATIZACIJA

Situacije ponovnog javljanja simptoma traumatizacije zbog događaja ili interakcija

koje osobu podsjećaju na prethodno traumatsko iskustvo.
 • Hoće li se dogoditi novi potres, kada, gdje, koliko će biti jak?
• Hoće li uzrokovati (dodatna) oštećenja imovine?
NEIZVJESNOST • Trebamo li bježati? Gdje bježati?
• Kako zaspati?
• Što spakirati u ruksak za evakuaciju?

Ta je neizvjesnost neugodna, izaziva osjećaj nesigurnosti i onemogućuje nam da se opustimo.

Ona je zapravo posljedica spremnosti našeg tijela da nas održi na životu.

Naše je tijelo stroj za preživljavanje pa tako u izvanrednim situacijama, kada je prijetnja moguća u bilo kojem trenutku,
odgovara pojačanom aktivnošću i osjetljivije je na potencijalne znakove prijetnje.

Zbog toga se sada možda trzate na svaki zvuk, teško vam je zaspati ili se bojite otuširati.
Informacije (slike, zvukovi…) prikupljene u kriznim situacijama, kao i naše misli i osjeti koje smo doživjeli, ostaju dobro upamćeni.
Vjerojatno ćete se još dugo sjećati točno gdje ste bili i što ste radili u trenutku potresa.

Svaka slična situacija s kojom se u budućnosti (pogotovo bliskoj) susretnemo

može aktivirati sustav za preživljavanje i reakciju sličnu onoj u traumatskoj situaciji.

Zbog toga nije neuobičajeno da se reakcije na traumatske događaje zadrže danima, tjednima, pa čak i mjesecima.

Ako simptomi uslijed traumatskog događaja traju duže od mjesec dana,

moguć je razvitak posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP-a) te je važno potražiti stručnu pomoć.

Kod velike većine ljudi reakcije se ipak povuku nakon određenog vremena, odnosno samo mali broj ljudi u konačnici razvije PTSP.
Međutim, potresi su specifični po tome što se ponavljaju. Nakon glavnog potresa uobičajeno je smirivanje tla
koje se očituje u seriji slabijih potresa, koji mogu biti manjeg ili većeg intenziteta i pojavljuju se nasumično.

Naknadni nas udari podsjećaju na glavni udar i u nama mogu izazvati čak i veću uznemirenost
od prvotnog potresa jer ponovno potiču ’što ako’ pitanja i pojačavaju osjećaj uznemirenosti.

Ono što se događa u psihološkom smislu je retraumatizacija – ponovno proživljavanje iste traume.

Nije neobično da se nakon retraumatizacije ponovno jave reakcije koje smo doživljavali nakon inicijalne traume,
čak i ako su one u međuvremenu oslabile.

Dakle, ako nakon nekoliko mjeseci osjetite slabiji potres i ponovno nekoliko dana imate teškoća sa spavanjem,
to nije pokazatelj da ste razvili PTSP.

Radi se o reakciji na retraumatizaciju koja će opet proći s vremenom.

 STRES vs. TRAUMA

Traumatski se događaji razlikuju od stresnih događaja po tome što su uznemirujući za sve ljude.

STRESNI DOGAĐAJ TRAUMATSKI DOGAĐAJ

npr. gubitak posla npr. potres

očekuje se da će svi ljudi koji dožive

kod nekih ljudi može izazvati
traumatski događaj osjećati različite
značajnu uznemirenost,
fizičke i psihičke reakcije poput
dok će drugi ljudi preko njega prijeći
nesanice, dezorijentiranosti,
bez većih teškoća
straha od ponovnog potresa i slično
Reakcije na traumatske događaje smatraju se neizbježnima i univerzalnima.

One se mogu razlikovati od pojedinca do pojedinca, ali u pravilu svi ljudi imaju nekakvu reakciju.

Pritom traumatski događaj nije samo onaj koji osoba direktno doživi,
već i onaj koji se proživi kroz svjedočanstvo ili saznanje da se dogodio drugoj osobi.

Dakle, traumatično iskustvo može biti i vožnja kroz potresom pogođeno područje,
Gdje nas razrušene kuće i svjedočenje rasulu mogu uznemiriti čak i ako nismo osobno doživjeli potres.
Potres predstavlja posebnu vrstu traumatskog događaja jer pripada kategoriji prirodnih katastrofa.

Zbog njegovog nenajavljenog pojavljivanja, kao i nemogućnosti predviđanja kada i gdje će se

dogoditi te koliko će biti jak, potres predstavlja udarac na naše osjećaje kontrole i sigurnosti.

Situacija pandemije natjerala nas je da više vremena provodimo u svojim stanovima i kućama
te je kod nas utvrdila dojam doma kao sigurnog mjesta gdje se čuvamo od zaraze.

Potres je tu sigurnost doveo u pitanje

Zbog toga smo dodatno osjetljivi na trenutne potrese – ne znamo kada bi se idući potres mogao dogoditi,
trzamo na gotovo svaki pokret i zvuk u strahu od ponovnog potresa, lošije spavamo i budimo se po noći.

Sve su ovo prirodne reakcije nakon potresa.

ŠTO NAM SE TO DOGAĐA? (IZNUTRA)

NORMALNE REAKCIJE ODGOVORI NA

NA NENORMALNE OKOLNOSTI UGROŽAVAJUĆI DOGAĐAJ (3F)

EMOCIONALNE FIGHT (borba) - MIJENJANJE situacije

TJELESNE FLIGHT (bijeg) – IZBJEGAVANJE situacije

MISAONE FREEZE (blokada) – PRIHVAĆANJE situacije (hibernacija)

PONAŠAJNE
REAKCIJE NA TRAUMATSKI DOGAĐAJ (UNIVERZALNE)

EMOCIONALNE strah zaleđenost bespomoćnost gubitak kontrole ljutnja tuga sram krivnja

zabrinutost razdražljivost

TJELESNE bol i mučnina u želucu glavobolja teškoće s disanjem nemir vrtoglavica

slabost umor teškoće usnivanja

MISAONE šok i nevjerica intruzivna sjećanja (slike, zvukovi) teškoće pažnje i koncentracije mnoga pitanja

gubitak interesa za uobičajene aktivnosti potreba da se priča o događaju pesimističnost poricanje

PONAŠAJNE povlačenje osamljivanje regresivno ponašanje dezorganiziranost dezorganiziranost

pojačana potreba za društvom agresivno ponašanje

REAKCIJE NA TRAUMATSKI DOGAĐAJ (DJECA PREDŠKOLSKE DOBI)

EMOCIONALNE strah da će se događaj ponoviti uznemirenost (pre)osjetljivost tuga ljutnja

TJELESNE smetnje spavanja smetnje apetita bolovi (trbuh, glava, grudi) znojenje mišićna napetost

MISAONE teškoće s pažnjom i koncentracijom negiranje ili iskrivljavanje događaja

ponavljajuće misli ili slike vezane za događaj ponavljajuće misli ili slike vezane za događaj

PONAŠAJNE regresija repetitivne igre stalno prepričavanje događaja postavljanje pitanja

motorički nemir tik jake reakcije na zvukove neposlušnost agresivnost ispadi bijesa

plačljivost cendravost nezainteresiranost povlačenje separacijske teškoće

REAKCIJE NA TRAUMATSKI DOGAĐAJ (DJECA ŠKOLSKE DOBI)

EMOCIONALNE briga za vlastitu sigurnost strah da će se događaj ponoviti tuga ljutnja razdražljivost

osjećaj krivnje zaleđenost stid radi bespomoćnosti pojačan strah od škole tjeskoba zbunjenost

TJELESNE povećana sklonost nezgodama probavne smetnje snižen ili povišen apetit pretjerano znojenje

mučnina glavobolja neodređene pritužbe i bolovi stalni umor noćne more i problemi spavanja mišićna napetost

MISAONE nedostatak koncentracije gubitak usvojenih znanja često sjećanje na događaj i potreba da se priča

gubitak interesa zaboravljivost doživljaj besmisla pesimistička percepcija budućnosti pitanja o smislu praznovjerje

PONAŠAJNE teškoće u kontroliranju agresije sklonost povlačenju ili osamljivanju pretjerana ovisnost o vršnjacima

preuzimanje uloge odraslog plačljivost regresija bježanje s nastave smanjeno sudjelovanje u uobičajenim aktivnostima
NAJČEŠĆE ZABLUDE O DJECI NAKON TRAUMATSKIH DOGAĐAJA

Dijete nije svjesno onoga što se događa (pogotovo kod male djece).

Bolje ne pričati o tome, samo će se uznemiriti.

Ako ne govori o tome ili ne plače – zaboravio je.

Igra se ili izlazi s prijateljima – dobro je.

Najbolje da zaboravi – treba ga zaokupiti drugim stvarima.

Ne smijem plakati pred djetetom da ga ne uznemirim.

 ŠTO POMAŽE?
Ne liječi vrijeme sve rane. Liječe ih ljudi. Sami sebi i jedni drugima.
1. OSIGURATI SE KOLIKO JE TO MOGUĆE

• pokazati djeci koja su sigurna mjesta u prostoru na koja trebaju otići u slučaju ponovnog potresa

• dogovoriti i napisati prve korake nakon potresa ako se on ponovi

(1. čekam da potres prođe, 2. izađem na sigurno, 3. ne idem liftom, 4. zovem odrasle…)

• imenovati ljude koji su tu da o njima brinu (članovi obitelji, tete u vrtiću, učitelji u školi, susjedi…)
i staviti njihove kontakte u mobitel (ako ga imaju) ili na komad papira koji će biti uz njih

• dogovoriti mjesto sastanka na kojem se obitelj nalazi u slučaju ponovnog potresa

i otići jednom tamo s njima (mjesto na otvorenom i na čistini)

• spakirati zajedno s djecom (starije dobi) torbu sa osnovnim potrepštinama

i njima važnim predmetima koje oni mogu nositi

NE ULAZITI U DETALJE I PUNO ELABORIRATI, VEĆ DOGOVORITI NA RAZINI PONAŠANJA I PRAVILA.

2. ZNATI DA JE NORMALNO I DA ĆE PROĆI

• čini se da nikada neće proći no to nije točno, iako je normalno da se tako osjećamo

• može pomoći sjećanje na neke teške događaje u životu koji su se tada činili kao smak svijeta
i sagledati ih iz današnje perspektive – ne ulaziti u detalje tih događaja,
već naglasiti kako smo sada nakon njih dobro iako se tada činilo da nikada nećemo biti

• usmjeriti se na današnji dan i tako dan po dan – ova situacija to zahtjeva

• ponoviti sebi da smo svi mi, i veliki i mali, napravljeni tako

da možemo proći kroz jako teške događaje u životu i nakon njih biti dobro

ZNATI DA JE NORMALNO I DA ĆE PROĆI I OSJEĆATI TO NIJE ISTO,

ALI ZNATI I PODSJEĆATI SE DOBAR JE POČETAK.
3. VODITI RAČUNA O POTREBAMA

PREDŠKOLSKA DOB OSNOVNOŠKOLSKA DOB ADOLESCENTI

stalna skrb odraslih izražavanje fantazija i emocija povezanost događaja

s ponašanjima i osjećajima
ponavljanje objašnjenja pružanje realističnih informacija
razumijevanje reakcije
imenovanje i pomoć povezivanje osjećaja s događajem
u verbalizaciji osjećaja plan ponašanja
slušanje i razumijevanje
igra kontakti s vršnjacima
organiziranje
konstruktivnih aktivnosti

igra
 ŠTO JE POTREBNO SVOJ DJECI
NAKON TRAUMATSKOG DOGAĐAJA?

• fizička blizina bliskih ljudi kako bi se povratio narušen osjećaj sigurnosti

• dovoljno vremena i prostora da prepričavaju, crtaju i kroz igru prožive to što se dogodilo

• pomoć odraslih da događaj integriraju u cjelovitu priču

tako da im daju riječi tamo gdje ih dijete nema, a kako bi objasnili što se dogodilo

• pomoć odraslih pri povezivanju osjećaja, misli i osjeta u tijelu

• normalizacija

• omogućiti kontakte s prijateljima i važnim ljudima

• omogućiti distrakciju od teških sadržaja kroz igru, zabavu, crtiće, filmove i igrice
4. BITI PODRŠKA

Biti tu, biti uz dijete, pogotovo kad je teško.

Slušati, razgovarati, zagrliti, pomaziti, namignuti, osmjehnuti se.

Voditi računa o tome da potrebe djeteta budu zadovoljene.

KAKO PODRŽATI DIJETE:

• pokazati empatiju
• vjerovati onomu što kaže i shvatiti ozbiljno
• razgovarati nije isto što i govoriti
• staviti flaster na usta i slušati, slušati, slušati
• ne umanjivati, negirati i ismijavati ono što dijete kaže
5. ADEKVATNO KOMUNICIRATI

ŠTO REĆI DJECI ŠTO NE REĆI DJECI

• reći činjenice i koristiti se jednostavnim rječnikom „Ma nije to ništa.”

„Nemoj se bojati, plakati, ljutiti…”
„Brzo ćemo to zaboraviti i sve će biti kao i prije.”
„Potres se događa rijetko i traje kratko, može biti različite jačine.” „Vidiš kako druga djeca…, a ti…”
„Znam da si uznemiren/a, ljut/a, tužan/na, prestrašen/a, „Ne budi zločest/a, vidiš da je mami i tati
i to je normalno.” i bez toga već dovoljno teško.”
„Radimo na tome da budemo dobro.” „Moraš biti hrabar/ra zbog mlađeg brata, sestre.”
„Tu smo, zajedno smo, volim te.” „Kada plačeš i mama je tužna.”
„Ti nisi ništa kriv/a.” „Da si pospremao/la igračke sada bi ti možda neka i ostala.”
„Potres je čudovište koje živi u zemlji i svako malo se počeše.”

• djeca pitaju onoliko koliko imaju kapaciteta za čuti i razumjeti

• otvoriti prostor za razgovor, ali ne preplaviti informacijama

Dječje fantazije nekada su gore od realiteta!

6. IGRATI SE (MALI) I DRUŽITI (VELIKI)

• djeca, značajno više nego odrasli, imaju kapacitet za živjeti ovdje i sada, radi čega će se
ispreplitati trenuci zabrinutosti i uznemirenosti sa trenucima igre i uobičajenih aktivnosti

• koliko god je to moguće osigurajte djeci uvjete za igru ili ih slijedite

i dopustite im njihove spontane aktivnosti

• za adolescente komunikacija i druženje s vršnjacima nije želja,

već razvojna potreba koju je potrebno podržati i poticati

• probajte naći vrijeme u danu kada se igrate i družite zajedno (tada ostavite mobitele sa strane kako bi se što bolje posvetili djetetu)

• smanjite očekivanja – to mogu biti jednostavne i banalne igre (pogađanje životinja, križić-kružić, i sl.)
– važno je da ste zajedno i da se koliko je moguće odmaknete od teških stvari oko vas

• natjerajte se da započnete – nakon par minuta većina se može barem na kratko opustiti – sjetite se, i malo se broji!
7. ISKLJUČITE MEDIJSKE SADRŽAJE I APLIKACIJE ZA DETEKCIJU POTRESA

• razumljivo je da imate potrebu pratiti medije jer informiranost daje prividan osjećaj kontrole

• naravno da je potrebno i imati informacije koje su važne za vaš trenutni svakodnevni život

• ali djeci to nije potrebno i može ih se dodatno opteretiti (a nepotrebno uznemiruje i odrasle)

• probajte pratiti vijesti tako da djeca nisu prisutna – ako to nije moguće stavite slušalice
ili nađite jednu odraslu osobu koja će biti sa djecom dok vi pogledate vijesti

• provjerite s djecom što su čula i vidjela (pogotovo sa starijom djecom kojoj su mediji
i društvene mreže dostupni) i ispravite netočne informacije koje je moguće da imaju

• probajte odrediti nekoliko sati u danu kada ste isključeni

• vodite računa o tome da televizija i radio nisu kontinuirana zvučna kulisa

u prostoru u kojem boravite
8. FIZIČKA AKTIVNOST
• odredite prostor i vrijeme u danu za vježbu
• prilagodite vrstu aktivnosti uvjetima u kojima se nalazite
• sve se broji, pa i najmanji koraci
• dajte djeci da vode vježbe ili predlažu aktivnosti i svi sudjelujte

ZAPAMTITE!
Fizička aktivnost jedan je od najboljih pomagača u otpuštanju napetosti koja je prisutna u tijelu!

• zbog stalnog stanja pripravnosti na opasnost u tijelu se gomila energija i napetost

koju je potrebno izbaciti jer nam onemogućava da se umirimo – važno je da mišići budu aktivni

• pokušajte u svoju svakodnevnu rutinu uvrstiti neki oblik tjelesne aktivnosti ili igre
(hodajte što više, obavljajte kućanske poslove (obrištite prašinu, presložite ormar…))

• tako ćete misli skrenuti s potresa i svoju energiju preusmjeriti na nešto drugo
9. STJECANJE (PONOVNOG) OSJEĆAJA MOĆI I KONTROLE

• pokušajte se držati uobičajenih obiteljskih rutina koliko god je to moguće

• to ne moraju biti velike stvari

PUSA I ZAGRLJAJ ZA LAKU NOĆ PRIČA PRIJE SPAVANJA CRTIĆ ZA DOBRO JUTRO SLATKIŠI TEK NAKON GLAVNOG JELA

PRANJE ZUBA PRIJE SPAVANJA POSPREMANJE IGRAČAKA PRIJE SPAVANJA PROSTIRANJE STOLA PRIJE RUČKA JEDAN ZAJEDNIČKI OBJED DNEVNO

• dopustite djeci da pomažu u aktivnostima obnove onoliko

koliko to dopušta njihova dob i sigurnost prostora u kojem se nalazite

• potičite djecu u samostalnosti, pogotovo u onim aspektima u kojima su to bila i ranije

• pohvalite djecu i ukažite im na učinkovite mehanizme nošenja koje primjećujete

„Činilo mi se da ti je jučer navečer malo bila frka ići spavati sama i ponosna sam na tebe što si u tome uspjela.”
„Znam da ti nije bilo lako ostati u vrtiću danas – bravo ti!”
„Oho, danas si zatvorio vrata od kupaone kada si išao na WC – tri put hura za tebe!”
10. BRINITE O SEBI

Mnogi roditelji kažu ”lako za mene, glavno da mi je dijete dobro”.

Koliko god je to normalna roditeljska reakcija, to nije baš tako.

• vi ste njihovi glavni pomagači i ako ste vi dobro (ili onoliko dobro koliko je to moguće) biti će i oni
• djeca gledaju vaše ponašanje i reakcije – brinući o sebi šaljete im poruku da su u sigurnim rukama, a to je
jedna od najvažnijih stvari koje im možete pružiti nakon gubitka osjećaja sigurnosti poljuljanog traumatskim događajem

• to ne znači da morate stalno biti dobro ili se praviti da jeste ako ti niste, no koristi reći:

„Baš me preplašilo ovo podrhtavanje sad pa ću nazvati prijateljicu da malo popričamo i biti će mi lakše.”
„Znam da si me jučer vidjela kako plačem, baš mi je bilo teško, ali nakon što sam malo prošetao bilo mi je bolje.”
„Ma danas nećemo slušati vijesti, ajmo radije svaki dan odabrati po jednu pjesmu koju ćemo poslušati.”

• vodite računa o svojim osnovnim fiziološkim potrebama

• radite ono za što znate da vam inače pomaže
• smanjite očekivanja, ovo nije vrijeme za biti super roditelj, nego za biti dovoljno dobar roditelj
10. BRINITE O SEBI
Posvetite se vlastitim potrebama.

• u redu je da trenutno nemate kapaciteta za bavljenje uobičajenim obavezama na način i u mjeri u kojoj ste do sada navikli (ili uopće)

• pokušajte se svakodnevno upuštati u aktivnosti za koje znate da vam i inače čine dobro,
a neki od primjera mogu biti:
• tjelovježba ili plesanje
• meditacija, mindfulness ili vježbe kontroliranog disanja
• pripremanje hrane
• dug topao tuš
• čitanje, crtanje ili pisanje
• spavanje
• aktivnosti distrakcije
• razgovor i druženje s bližnjima

Pokušajte strukturirati svoj dan kako biste vratili osjećaj kontrole.

Prisilite se da jedete dovoljno i što kvalitetnije.

 KAKO POMOĆI DJETETU
DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
 KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
RAZGOVARAJTE

• potres je iznenadan i ne daje nam vremena za pripremu

• mnogi su od nas bili uplašeni, a posebice oni najmlađi
• djeca često ne znaju imenovati svoje osjećaje, već ih pokazuju kroz tjelesne reakcije
• osim toga, ne znaju ni čemu strah služi
• kroz razgovor ih poučite o osjećajima i njihovoj korisnoj ulozi

Zbog narušenog osjećaja sigurnosti mnogima se sada mogu javiti i različiti strahovi koji nisu izravno povezani s potresom:

• možda se bojite mraka

• bojite se biti sami u stanu/kući ili samoće općenito
• strah vas je zaraze koronavirusom više nego prije potresa
• bojite se da će vas zadesiti još neka nesreća ili bolest

Ovi su strahovi rezultat toga što smo sada pojačano na oprezu i pretjerano svjesni različitih prijetnji oko sebe.

Iako su neugodni, oni su prirodna posljedica smanjenog osjećaja sigurnosti i s vremenom će oslabiti.
 ŠTO JE STRAH?
Kada su strah i brige maleni, onda su ljudima korisni.
Svi ljudi, bez obzira bili mali ili veliki, stari ili mladi,
ponekad osjećaju strah.
Strah je neugodna emocija koju možemo osjetiti
u različitim dijelovima svojeg tijela –
možemo imati negativne misli,
vidjeti ružne slike kada zatvorimo oči,
može nas boljeti trbuh ili glava,
može nam jako lupati srce.
ČEMU STRAH SLUŽI?
Strah nas štiti od opasnosti tako da znamo
što napraviti ili ne napraviti kako bismo je izbjegli.
Na primjer, mali strah od pčela upozorava nas
da nas one mogu ubosti i zato ih nećemo dirati.
S druge strane, veliki strah od pčela
može dovesti do toga da se bojimo biti u prirodi
i da cijelo vrijeme razmišljamo o pčelama
te zbog toga ne uživamo u suncu i igri.
Dakle, kada strah naraste on nas može preplaviti
i tada nam više nije koristan.
 KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
RAZUMIJTE

Ono što je djeci potrebno jest netko tko će im biti podrška, razumjeti ih i prihvatiti njihove osjećaje.

• stoga nemojte brinuti o poznavanju odgovora na svako dječje pitanje

• imajte na umu da je u redu odgovoriti s “ne znam”

U ovom se razdoblju kod djece mogu javiti razne reakcije i važno je vratiti im osjećaj sigurnosti.

• mogu biti pojačano zabrinuta radi odvajanja od roditelja, posebice prije spavanja
• u redu je da djeca žele i trebaju vašu blizinu u ovim zastrašujućim vremenima
• budite prisniji sa svojim djetetom i koristite moć dodira jer će, neovisno o dobi, od njega imati korist
• ćešće grljenje, ljubljenje ili umirujuće tapšanje po leđima pomoći će vratiti osjećaj sigurnosti u okolinu
• osim toga, moguće je i da su djeca pod utjecajem traumatskih situacija zaboravljiva
te da će ih trebati češće podsjećati na školske obaveze (ali ih zbog toga ne treba koriti)
KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
RAZUMIJTE

Uvažite djetetove osjećaje jednostavnim rečenicama.

“Vidim da si ljut/a, tužan/na…” (ili bilo koja druga emocija koju primijetite)

Nastojte normalizirati djetetove osjećaje.

• recite da je u redu osjećati se preplašeno i da se sada mnogi, i djeca i odrasli, osjećaju tako

Također imajte na umu da svi mi na traumatske događaje reagiramo drugačije

• možda će neka djeca imati naglašenu potrebu za bliskošću, dok će druga provoditi više vremena sama
• kako god vaše dijete reagiralo, nemojte omalovažavati iskazivanje emocija rečenicama poput
“Nemoj biti tužan.” jer time šaljete poruku da ono što dijete osjeća nije važno

Naglašavajte da je normalno razgovarati o osjećajima

i dajte do znanja djetetu da vam se uvijek može obratiti!
KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
POKAŽITE

Djeca u svojim roditeljima vide model kako se treba ponašati i što osjećati.

• budite im primjer i pokušajte djelovati što smirenije te, kada govorite o potresu,
nastojte neverbalnim porukama (gestama, tonom glasa) prenijeti dojam staloženosti i smirenosti

Djeci možete iskreno reći i pokazati kako se osjećate, ali ih pritom ne preplavljujte svojim brigama.

• tako djeci dajete do znanja da je u redu pokazati kako se osjećaju, bez bojazni od sramoćenja
• primjerice, možete djeci reći da se sada osjećate zabrinuto, ali da biste voljeli zajedno crtati kako biste se
osjećali bolje tako ćete im pokazati i korisne načine upravljanja svojim osjećajima
• na kraju pitajte dijete kako se osjećalo dok ste zajedno nešto radili
KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
POKAŽITE

Poslužite se različitim metodama opuštanja poput vježbi disanja

i objasnite djeci neke od načina ublažavanja strahova:

– Zatvori oči i zamisli kako izgleda tvoj strah, možeš ga čak i nacrtati. Zadaj mu neko ime, koje god poželiš, na primjer Strahimir,
Potresor, Viruslav. Kada se strah pojavi, primjerice prije spavanja, možeš reći: „Znam da si to samo ti, Strahimire, ja te ne trebam i
želim ići spavati! Preporučam i tebi da odeš spavati, a ako nećeš onda odlazi, Strahimire!“

– Zamisli neku smiješnu sliku u glavi pa je možemo pokušati nacrtati. Strah se jako boji smijeha. Evo, na primjer, ja sam zamislila plavu
mačku s krilima na glavi koja ne mijauče, nego ima glas kao tata. Što si ti zamislio/la?

– Zamisli sebe kao superheroja sa štitom, plaštom, kapom ili bilo kakvim drugim predmetom koji te štiti od svega onoga čega se bojiš.
Kada strah dođe, zamisli da si na nekom lijepom mjestu koje jako voliš i da imaš sa sobom svoj predmet protiv straha. Zamisli kako te
tvoj predmet štiti od svega čega se bojiš, zamisli što sve radiš na svom lijepom mjestu, čega se igraš.

– Duboko i polako diši. Udahni dok brojiš do 5 i onda izdahni dok brojiš do 5. To ponovi nekoliko puta. Kada udahneš, zamisli da udišeš
svoju najdražu boju ili svoj najdraži miris, a kada izdahneš zamisli da izdišeš svoju najmanje dragu boju ili miris.
KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
DJELUJTE

Povratak osjećaja kontrole temeljni je zadatak u uspješnoj proradi traumatskog događaja.

POKUŠAJTE ODRŽAVATI STRUKTURU I RUTINU.

Stariju djecu (školarce), važno je ne opterećivati ih s previše odgovornosti i ne davati im zadatke za odrasle -
sjetite se da, iako su se okolnosti promijenile i iziskuju više truda od ukućana, dijete ostaje dijete - dajte im razvojno
primjerene zadatke (poput pospremanja sobe i sl.), kako bi i oni imali osjećaj da pomažu i doprinose rješavanju situacije

POKUŠAJTE ZAJEDNO S DJECOM SMISLITI UGODNE AKTIVNOSTI, IGRE I NAČINE DRUŽENJA.

Nakon potresa važno je zaokupiti dječju maštu i pomoći im da ne razmišljaju stalno o onome što se dogodilo.
Ovime se vraća i osjećaj normale. Kada se strahovi izazvani potresom smire,
dopustite da djeci povremeno bude i dosadno jer ćete time potaknuti njihovu kreativnost.
KAKO POMOĆI DJETETU DA PREBRODI STRAH OD POTRESA?
DJELUJTE

BRINITE O SEBI I SVOJEM ZDRAVLJU.

Djetetu možete najviše pomoći kada ste i sami smireni.

Stoga razgovarajte s rodbinom i prijateljima o onome što se dogodilo i nemojte se ustručavati razgovora o onome što osjećate.

Međutim, ako se ikada osjećate preplavljenima, ovdje ćete naći korisne brojeve telefona.

Na internetu postoji mnoštvo aplikacija koje mogu pomoći djeci i roditeljima, a primjer je besplatna aplikacija Stella
- na hrvatskom je jeziku, a usmjerena je ka zaštiti mentalnog zdravlja te prevenciji anksioznosti i depresije kod djece i mladih.
ZAPAMTITE!

• traumatski događaji uvijek mijenjaju ljude, ali to ne znači da ih unište

• svi mi ljudi, i veliki i mali, imamo kapacitet biti dobro nakon traumatskih događaja
• oporavak uglavnom traje duže nego što želimo i ne teče glatko, biti će boljih i lošijih dana
• sve što sada osjećate je prirodno i dopušteno
• uspostavite osjećaj sigurnosti kroz npr. protupotresne vježbe, pripremu torbe za evakuaciju i sl.
• potrudite se da zadovoljite svoje primarne potrebe (redovito i dovoljno spavajte, hranite se i pijte),
kao i potrebe svoje djece, opustite se koliko je to moguće te da ste tjelesno aktivni