UNIVERZITET U SARAJEVU

FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU KRIMINOLOGIJU I SIGURNOSNE

STUDIJE
SMJER SIGURNOSNE STUDIJE

FOBIJE
Seminarski rad iz predmeta Psihologije

Mentor: Studentica:
Prof. dr. Elvira Cekic Melisa Rizvanović
Sarajevo, 2023.
SADRŽAJ
1. UVOD..................................................................................................................................3
2. STRAH................................................................................................................................4
2.1. Djelovanje straha..........................................................................................................4
2.2. Socijalno uvjetovani strahovi.......................................................................................5
3. FOBIJE................................................................................................................................6
3.1. Razvrstavanje podražaja...............................................................................................6
4. ANKSIOZNI POREMEĆAJI..............................................................................................7
4.1. Podjela anksioznih poremećaja.....................................................................................7
5. SIMPTOMI FOBIJA...........................................................................................................8
6. VRSTE FOBIJA..................................................................................................................9
6.1. Arahnofobija-strah paukova.........................................................................................9
6.2. Ofidiofobija-strah od zmija.........................................................................................10
6.3. Akrofobija-strah od visine..........................................................................................11
6.4. Kinofobija-strah od pasa.............................................................................................12
6.5. Tripanofobija-strah od injekcija..................................................................................13
7. ZAKLJUČAK....................................................................................................................15
8. LITERATURA..................................................................................................................16

2
 1. UVOD
Fobije su iracionalni i onesposobljavajući strahovi uzrokovani određenim predmetima, osobama
ili situacijama. Fobije spadaju u tjeskobne poremećaje. Uz postojeći strah dolazi i jaka potreba
izbjegavanja onoga čega se bojite, što pak može izazvati ozbiljne probleme u funkcioniranju
osobe. Iako fobična osoba shvaća da je njen strah pretjeran ili neosnovan, odupiranje samo
izaziva još jaču tjeskobu. Fobične se osobe obično ne boje samog objekta, već neke strašne
posljedice, primjerice utapanja u moru. Fobije su dosta česta pojava. Ponekad započnu u
djetinjstvu bez određenog razloga ponekad se jave kao reakcija na neki traumatski događaj, a
ponekad se razviju kao pokušaj objašnjenja neočekivanog i intenzivnog osjećaja tjeskobe ili
panike. Strah i izbegavanje je toliko izraženo da može uticati na vašu svakodnevnu rutinu; posao,
partnerske ili prijateljske odnose, i da nanese značajan stres vašem organizmu. Iako prepoznajete
da je strah iracionalan, specifična fobija vam može proizvesti visok stepen anksioznosti.

3
 2. STRAH

Strah je intenzivan i neugodan negativni osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi ili očekuje
opasnost, bila ona realna ili nerealna (nestvarna, tj. opasnost zapravo ne postoji). Strah nastaje
usred opažanja ili očekivanja stvarne ili zamišljene opasnosti, ili ozbiljne prijetnje. To je
urođena, genetski programirana reakcija na prijeteći ili bolan podražaj. Strah je primarna
emocija, kao i sreća, tuga, iznenađenje, ljutnja i gađenje, što znači da se u različitim kulturama
izražava na isti ili sličan način, odnosno da izražavanje straha nije naučeno.

2.1.Djelovanje straha

Reakcije straha se mogu manifestirati na sljedeće načine:

• Strah se uvijek manifestira na tijelu. Osoba koja se nečega boji, kreće se drugačije od
osobe koja se ne boji u određenoj situaciji.
• Osobi u strahu se ramena nesvjesno podižu, glava je pognuta, a mimika izražava
zatvorenost.
• Osoba koja se boji, izbjegava gledati u lice sugovornika, a pogled često usmjerava prema
tlu ili gleda u stranu.
• Geste i pokreti od osobe koja se boji djeluju ukočeno i kruto ili je obrnuto, pa su pokreti
osobe prenapadni, neprimjereni te izuzetno izraženi.
• Strah poremeti tempo disanja, a struja zraka nailazi prepreku na tijelu. Nakon što se
pretrpi neki strah, duboko disanje oslobađa nakupljenu energiju, a zatim slijedi olakšanje
koje osobu oslobađa tereta straha.
• Strah proširuje zjenice i na taj se način ističe na licu.
• U situacijama povezanim sa strahom se pojačava lučenje znoja što nije moguće
kontrolirati jer je uzrokovano radom vegetativnog živčanog sustava.
• Kada je osoba u strahu, moguć je porast krvnog tlaka. U tom je slučaju moguće da koža
pocrveni ili se naježi.
• U strahu je tijelo ispunjeno unutarnjim nemirom visokog intenziteta što može dovesti do
povećane crijevne aktivnosti ili može izvršiti pritisak na mokraćni mjehur.

Uz posljedice iskazane na tijelu, postoje i psihički simptomi straha:

• Osobi se javlja osjećaj nelagode u grudima, osjećaj da nema dovoljno zraka.
• Strah može izazvati veliki umor. Nakon vala straha često dolazi do iscrpljenosti, koja
vodi u dubok san.
• U strahu se sve čini veoma opasnim.

4
 • Strah i nesvijest su često povezani na način da osoba koja se boji nema dovoljno snage da
se sama suprotstavi strahu stoga izgubi kontrolu nad sobom pa joj se javlja osjećaj
bezizlaznosti.
Pri svakom doživljaju straha se u osobi odvijaju prirodni procesi koji joj pomažu pri suočavanju
sa strahom i prevladavanju straha. S jedne strane strah upozorava na opasnost i potiče nagon za
bijegom i udaljavanjem, a s druge strane se u osobi bude određene snage koje nastoje izdržati ili
pobijediti nastalu situaciju. Ako dođe do toga da situacije koje izazivaju strah dugo ostanu
neriješene, to može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih poremećaja.
Trajna spremnost na strah podrazumijeva povećavanje unutarnjeg nemira koji se onda više ne
može isprazniti vanjskim utjecajem. Strah osobu upozorava na opasnost, dovodi je u stanje
povećane budnosti i priprema je na suočavanje s prijetećom situacijom. Isprva sve novo osobi
predstavlja prijetnju, jer se ne može svrstati u neki poznati obrazac, stoga joj to izaziva strah.
Takvo iskustvo dovodi ili do prestrašena povlačenja ili do porasta interesa. Obje reakcije su
popraćene strahom i predstavljaju prirodan način prilagodbe opasnoj situaciji. Prestrašeno se
ponašanje smatra porazom, a porast interesa se doživljava kao pozitivna i uzbudljiva reakcija.

2.2.Socijalno uvjetovani strahovi

Svaki razvoj u životu praćen je osjećajem straha. Sve prijelaze prema novim mogućnostima
razvoja prati intenzivan osjećaj straha. Taj strah nestane kada se dosegne novi stupanj razvoja, pa
se stoga sposobnost prerade straha smatra jednim od kriterija zrelosti. Određeni strahovi se
pojave tek kada osoba dosegne određen stupanj zrelosti. To ukazuje na to da osobe koje se ne
boje pokazuju određen nedostatak na području svoje emocionalnosti (Ennulat, 2010).
Za djecu vrtićke dobi je tipična stidljivost koja se javlja u dobi od 8 mjeseci, a signalizira
razvojni korak kada je riječ o njihovoj povezanosti s osobom s kojom se poistovjećuju. Djeca
rano pokazuju strah od gubitka, napuštenosti, odvajanja i nepoznatih osoba što se ujedno smatra i
najčešćim vrstama straha. Djeca dugo trebaju bezuvjetnu pažnju odraslih i ljubav stoga se uz
navedene strahove često boje da će prestati biti voljena (Ennulat, 2010). Mnoga djeca pokazuju
velik oprez u prisutnosti nepoznatih osoba, ali ne uvijek. Reakcija na nepoznate ovisi o djetetovu
temperamentu, jer su neka djeca općenito više plašljiva. Ovisi i o prethodnim iskustvima s
nepoznatima te trenutačnoj situaciji. Način kojim odrasla osoba prilazi djetetu može smanjiti
djetetov strah, poput izražavanja topline, pokazivanja privlačne igračke, igranje poznate igre i
slično (Berk, 2008).
Svaki je čovjek društveno biće, ovisan o zajednici koji se nastoji prilagoditi postojećim
društvenim vezama. Svako procesiranje društvenih grupa je popraćeno strahom, jer uvijek
postoji osoba koja je u grupi na poziciji za izrugivanje, zadirkivanje, ismijavanje i dr (Ennulat,
2010).

5
Postoje strahovi koji su nenamjerno izazvani prijetećim gestama osobe s kojom druga osoba
komunicira. Djeca su ta koja se najlakše prestraše mimike, gesta, mračna izraza lica ili stisnute
šake. U ovo područje spada i srednji prst koji se u posljednjih nekoliko godina pretvorio u
prijeteću gestu koja izaziva agresiju. Agresivne geste služe obilježavanju područja, izražavaju se
u fazama kao npr. dolazak novog člana u grupu. Iza takvih agresivnih izraza se krije strah, a
svako iskustvo nemoći može završiti agresivnim izljevom bijesa. Događaji povezani sa strahom
se čvrsto urezuju u pamćenje stoga i sama pomisao na njih može izazvati strah, poput odlaska
zubaru ili liječniku.

3. FOBIJE

Fobije, odnosno pretjerane strahove doživljava od 3 do 8% djece. Premda je većina strahova

prolazna i nestane tijekom prva tri mjeseca, neki mogu biti i dugotrajniji. (Bernstein i Borchardt,
1991; prema Wenar, 2003), fobije se javljaju kod 2,4% djece i upornije su od strahova, a većina
ih povuče tijekom dvije do tri godine uz liječenje ili bez, no psihoterapija ubrzava njihov
oporavak. Ne može se točno procijeniti i unaprijed znati koja će djeca pobijediti svoje fobije.
Djeca s fobijama imaju i različite druge probleme te postoji i bliska veza između fobija i
depresije. Mali broj dječjih fobija, poput fobija od životinja, strah od tjelesne ozljede i psihičkog
stresa, mogu trajati i do odrasle dobi. Dječje fobije mogu dovesti do nefobičnih smetnji u
odrasloj dobi, premda nema dokaza da dovode do poremećaja ophođenja (King, Hamilton i
Ollendick, 1988; prema Wenar, 2003).
Četiri podtipa specifičnih fobija:
• fobije od životinja
• fobije od prirodnog okoliša, odnosno visine, vode, gromova
• fobije od krvi, injekcije i ozljede, popraćene intenzivnim osjećajem nelagode i slabosti
• situacijske fobije, obuhvaćaju javni prijevoz, tunele, mostove, liftove, letenje, vožnju i sl.

3.1.Razvstavanje podražaja

Primjer jačine fobije s obzirom na dob prema Wenar (2003):

I petogodišnja i petnaestogodišnja djeca boje se pljačkaša iako ne postoji dokaz da je
predškolsko dijete zabrinuto zbog oduzimanja njegovog vlasništva kao što je adolescent. Za
predškolsko dijete je pljačkaš nepoznata, zla, opasna osoba koja je sličnija duhu nego stvarnom
čovjeku.

6
Strah nije apsolutni već uvjetovani odgovor na podražaj osobito u ranim godinama. Na primjer,
devetomjesečno dijete može reagirati na stranu osobu sa zanimanjem dok sjedi u majčinu krilu,
no s prestravljenošću ako sjedi nekoliko koraka od majke. Opća sigurnost djeteta ovisi o tome
hoće li podražaj izazvati strah, a na opću sigurnost djeteta ovisi činjenica je li socijalna ili fizička
okolina poznata ili nepoznata, stupanj kognitivnog razvoja koji određuje hoće li se određeni
događaj smatrati poznatim ili stranim, kao i djetetovo trenutačno stanje te dugotrajnije
karakteristike temperamenta poput osjetljivosti, ustrašenosti i slično (Sroufe, Waters i Matas,
1974; prema Wenar, 2003).

4. ANKSIOZNI POREMEĆAJI
Fobije su tipovi anksioznog poremećaja. Moguće je da ljudi ne osjete nikakve simptome, sve dok
se ne susretnu sa izvorom njihovih strahova. Međutim, u nekim slučajevima, i sama pomisao na
izvor straha može kod ljudi da izazove osjećaj anksioznosti i panike. Ovo stanje se naziva
anticipatorna anksioznost, a izaziva simptome kao što su:
• Gubitak ravnoteže, vrtoglavica i nesvjestica
• Mučnina
• Znojenje
• Ubrzan rad i lupanje srca
• Otežano disanje
• Drhtavica
• Nemir u želucu.
Važno je napraviti granicu između fobije i anksioznosti. Iako sama fobija prema klasifikaciji
bolesti predstavlja anksiozni poremećaj, razlika između fobije i anksioznog poremećaja je ta što
kod ovog drugog nema fobične strukturacije. Drugim rječima, generalizovani anksiozni
poremećaj, kao i panični poremećaj, nemaju konkretan objekat koji izaziva strah. Kod njih je
dominantno isključivo osećanje snažne anksioznosti ili lebdećeg, stalno iščekivajućeg straha i
brige koje je trajno, sa varijacijama u intenzitetu. Sa druge strane, kod fobija takođe karakteriše
osećanje anksioznosti, ali samo u situacijama kada se osoba susretne sa objektom fobije, ili kada
ga anticipira, odnosno predviđa njegovo pojavljivanje. Fobija se jako rijetko javlja izolovano.
Uglavnom postoji zajedno sa drugim, prije svega anksioznim, ali i depresivnim poremećajima.

4.1. Podjela anksioznih poremećaja

Anksiozni poremećaji često se preklapaju i međusobno, a i s drugim psihijatrijskim

poremećajima, posebice s depresivnim poremećajem.
Možemo ih i nabrojati:
• poremećaji prilagodbe (oni su reakcija na vanjske stresore),

7
 • disocijativni (konverzivni)
• poremećaji (kada osoba neželjenu anksioznost odvaja od svoje svijesti),
• somatoformni poremećaji (kada se anksioznost premješta na tjelesnu razinu) i
• anksiozni poremećaji (kada se anksioznost manifestira kao vodeći simptom) i tu spadaju:
• generalizirani anksiozni poremećaj (intenzivna sveprisutna briga u vezi s gotovo svakim
aspektom života, udružena s tjelesnim manifestacijama anksioznosti),
• panični poremećaj s ili bez agorafobije (ponavljajući neočekivani panični napadaji),
• agorafobija bez paničnog napadaja (anksioznost kada je osoba na mjestu ili situaciji iz
kojih bi bijeg bio težak),
• specifična fobija (jednostavna fobija, iracionalan strah koji je pretjeran i javlja se pri
izlaganju jasno definiranim situacijama ili objektima),
• socijalna fobija (uključuje strah od društvenih situacija), opsesivno-kompulzivni
poremećaj (opsesivne misli i kompulzivne radnje),
• akutna reakcija na stres i posttraumatski stresni poremećaj.

Određene značajke pojedinih anksioznih poremećaja zapravo su dosta česte, a o poremećaju

govorimo onda kada te smetnje predstavljaju za osobu značajno ograničenje u njenom
svakodnevnom socijalnom i radnom funkcioniranju.

5. SIMPTOMI FOBIJA

Fobije ubrajamo u tjeskobne poremećaje koje možemo svrstati u tri kategorije. Kod specifične
fobije osoba osjeća neobjašnjiv strah od određenih pojava, predmeta ili stanja kao što su visina,
letenje, zmije, krv, pauci itd. Osobe koje strahuju od preispitivanja ili kritiziranja pate od
društvene fobije. Od agorafobije pate osobe koje se boje napustiti kuću ili biti izvan kuće u
situaciji u kojoj bi se mogle osjećati bespomoćno. Spomenute situacije kod fobičnih osoba
izazivaju crvenilo obraza, snažno udaranje srca, znojenje, drhtanje, zamuckivanje ili nesvjesticu.
Za uzrok fobija smatra se da ne postoji samo jedan uzrok fobija već da postoje još neki koji su
traumatični, a to su:
• Posebni incidenti ili traume (ako osoba doživi saobraćajnu nesreću može se izazvati traumatska
iskustva i fobiju da se ne ponovi takvo nešto pogotovo ako dođe do gubitka voljene osobe)
• Genetika je također jedna od mogucnosti jer pojedina istraživanja dokazuju da se može razviti
određena fobija genetskim putem.
• Na paniku ili strah možemo da imamo jaku reakciju i ljudi oko nas mogu nas osuđivati zbog
našeg načina reagovanja i zbog toga nam se može pojaviti strah od ponavljanja te iste reakcije
ljudi.

8
• Dugotrajni stres može uzrokovati tjeskobu, pa čak i depresiju te smanjuje našu sposobnost
suočavanja s određenim situacijama
• Važni čimbenici su ljudi oko nas, kao što su naši roditelji, koji, ako su jako anksiozni, mogu
utjecati na to kako ćemo se nositi s anksioznošću kasnije u životu

6. VRSTE FOBIJA

6.1. Arahnofobija-strah od paukova

Arahnofobija je strah od paukova i sličnih životinja. Ova fobija je česta pojava, pogađa čak 1 od
3 žene i 1 od 4 muškarca. Prizor pauka može izazvati reakciju straha, ali u nekim slučajevima,
jednostavno slika paučina ili pomisao na pauka može dovesti do osjećaja snažnog straha i
panike. Za razliku od običnog straha, arahnofobija može izazvati poprilično intenzivne
simptome. Simptomi arahnofobije mogu se pojaviti prilikom pojave pauka ili samo kada se o
njima razmišlja. Simptomi će biti pojačani kod vizualnih osoba. Ovo su neki od najjasnijih i
najčešćih simptoma fobije od pauka:
• osjećaj straha i anksioznosti prilikom susretanja s paukom
• osjećaj straha i pomisao da bi pauk mogao nešto učiniti
• osjećaj da je pauk vrlo opasan
• izbjegavanje pauka i razgovora o njima
• teško disanje
• ubrzani rad srca
• mučnina
• tresavica, drhtanje mišića
• pojačana želja za bijegom
• plakanje
Simptomi arahnofobije mogu utjecati na svakodnevan život, posebice kod osoba koje žive u
toplijim krajevima gdje je pojava osmonožnih životinja češća pojava. Neke osobe zbog fobije
mogu izbjegavati boravak u prirodi ili čak u vlastitom domu ako su negdje u sobi vidjele pauka.
Zanimljivo je i da arahnofobi ne prave razliku između malih i velikih paukova ili različitih vrsti
svi pauci mogu izazvati neugodne simptome i strah.
Postoji nekoliko uzroka zbog kojih bi se mogla razviti arahnofobija kod osobe. Najčešće je riječ
o traumatičnim događajima s paucima koji su doveli do sustavnog straha. Stoga nije neobično da
osoba koja je doživjela strah kao dijete i dalje osjeća neugodu pri prisutnosti pauka. Veći strah
može biti izražen i kod osoba koje imaju poteškoća s mentalnim zdravljem. Vjeruje se i da na
postojanje arahnofobije utjecaj ima i genetika. Naime, smatra se da su određeni geni skloniji

9
stvaranju fobija. Uzrok može biti i roditeljski strah. Primjerice ako se majka boji pauka i
otvoreno to pokazuje, nije neobično da i dijete pokupi tu naviku pa i samo razvije arahnofobiju.
Kao i sa svim drugim fobijama, liječenje nije previše jednostavno, ali je moguće. Za liječenje
arahnofobije se najčešće koristi kognitivno-bihevioralna terapija u kojoj se pacijenta traži da se
fokusira na zaustavljanje negativnih misli koje su povezane s objektom straha, u ovom kontekstu
paucima.
Tehnika koja se koristi u terapiji protiv fobije je sistemska desenzitizacija. Radi se o metodi u
kojoj se prakticiraju metode opuštanja nakon kojih slijedi suočavanje sa strahom. Osim toga
mogu se koristiti i druge kognitivne teorije kroz čije metode se radi na smanjivanju stresne
reakcije te sagledavanju problema objektivno i tako postupno dolazi do ublažavanja simptoma
arahnofobije.
Za liječenje fobija se mogu davati i lijekovi iako se oni ne preporučuju kao prva metoda
suzbijanja straha. Osoba i sama može isprobati razne mehanizme za opuštanje i rješavanje straha,
a među prvima je pravo opuštanje, a u nekim slučajevima i suočavanje sa strahom. Smanjivanje
anksioznosti i generalnog nezadovoljstva moglo bi pomoći u smanjivanju neugodnih simptoma
straha od pauka.

6.2.Ofidiofobija-strah od zmija

Ofidiofobija je strah od zmija. Ova fobija je vrlo česta i često se pripisuje evolucijskim uzrocima,
osobnim iskustvima ili kulturnim utjecajima. Budući da su neke zmije otrovne, naši preci koji su
izbjegavali takve opasnosti i preživjeli su prenijeli svoje gene. Druga teorija sugerira da bi strah
od zmija i sličnih životinja mogao proizići iz inherentnog straha od bolesti i kontaminacije.
Općenito, postoje četiri kategorija fobija, a to su: strah od životinja, strah od ozljeda, strah od
prirodnog okruženja i strah od situacija. Strah od zmija spada u prvu kategoriju, a može se
pojaviti zbog prijašnjeg lošeg iskustva sa zmijama. Možda je osoba koja pati od ofidiofobije
kada je bila mlađa imala neugodan susret sa zmijom pa se taj osjećaj straha i trauma provlači
kroz cijeli život. Ofidiofobiju je najlakše kod osoba prepoznati po tjelesnim reakcijama koje se
pojavljuju pri spominjanju zmija ili kada se nađu u blizini zmija u kontroliranim uvjetima, kao
što je zoološki vrt. Nekada osoba neće uopće moći biti u prostoriji s ovim životinjama, iako se
one nalaze u terariju. Neki od simptoma koji se pojavljuju u ovim situacijama su:
• vrtoglavica
• znojenje
• mučnina
• ubrzano disanje
• ubrzani rad srca
• drhtanje
Ovi simptomi neće biti jednako izraženi kod svih, već će ovisiti o razini straha osobe.
10
Postoji više načina kako se riješiti ofidiofobije.
Jedna od njih je terapija izlaganja koja traje do 12 mjeseci, a gdje se u kontroliranim uvjetima
pacijenta približava njegovim fobijama. Terapija se odvija postepeno tako da će se pacijentu
prvo pokazivati fotografije sa zmijama ili će se virtualnim putem upoznavati sa zmijama, a
zadnje na redu je da se pacijent stavi u prostoriju sa zmijama, u okruženje koje mu je neugodno.
Za vrijeme svih metoda proučava se reakcija pacijenta i radi se na metodama kako da se prebrodi
strah.
Druga vrsta terapije koja može pomoći je kognitivno bihevioralna terapija gdje se razgovorom
mijenja percepcija zmije, odnosno predstavlja se kao životinja koja nije opasna i koja ne
predstavlja ugrozu. U ovoj terapiji tako može pomoći činjenica da su samo dvije vrste zmija
klasificirane kao opasni agresori, to su crna mamba i kobra. Također, samo je nekoliko zmija
otrovno.

6.3. Akrofobija-strah od visine

Akrofobija ili strah od visine može dovesti do napada anksioznosti i izbjegavanja visokih mjesta.
Ljudi koji pate od ove fobije izbjegavaju visoka mjesta kao što su mostovi, kule ili visoke
zgrade. Dok u nekim slučajevima ovaj strah od visine može biti rezultat traumatskog iskustva,
ponekad se taj strah razvio kao prilagodba okolini u kojoj pad s visine predstavlja značajnu
opasnost. Iako je uobičajeno da ljudi imaju određeni stupanj straha kada se susreću s visinama,
fobija uključuje ozbiljan strah koji može rezultirati napadima panike i izbjegavanjem.
Akrofobija se ponekad razvija kao odgovor na traumatično iskustvo koje uključuje iskustvo s
visinama, poput:
• pada s visokog mjesta
• gledanje kako netko drugi pada s visokog mjesta
• napadaj panike ili neko drugo neugodno iskustvo dok ste bili na visokom mjestu
Većina fobija, kao i ona od visine, mogu se razviti bez poznatog uzroka, a u tim slučajevima
obično je riječ o utjecaju genetike. Drugim riječima, vjerojatnije je da ćete razviti akrofobiju ako
netko iz vaše obitelji pati od ove fobije.
Ako imate akrofobiju, čak i razmišljanje o prelasku mosta ili pogled na planine i okoline doline
može izazvati paniku i osjećaj tjeskobe. Ovaj iracionalni strah može biti toliko jak da utječe na
vaš svakodnevni život.
Fizički simptomi akrofobije uključuju:
• pojačano znojenje
• bol i stezanje u prsima
• pojačan rad srca

11
 • osjećaj omamljenosti kada razmišljate ili jeste na visokom mjestu
• drhtavica
• vrtoglavica
• mučnina
• bolovi u želucu
• povišena tjelesna temperatura
Psihološki simptomi akrofobije uključuju:
• panika na visokim mjestima ili samo razmišljanje o njima
• ekstreman strah od toga da ne budete zarobljeni na visini
• tjeskoba kada se morate penjati stepenicama, gledati kroz prozor ili voziti ispod
nadvožnjaka
• pretjerana briga zbog susreta s visinama u budućnosti
Liječenje akrofobije
Najučinkovitija metoda za liječenje akrofobije je provođenje kognitivno-bihevioralne terapije.
Ona uključuje postupno izlaganje situaciji koje se bojite kroz strukturiranu hijerarhiju situacija
od manjeg do većeg utjecaja. Kako bi terapija bila učinkovita, potrebno je između izlaganja
objektu straha ili strašnoj situaciji provoditi tehnike opuštanja za stabiliziranje tjeskobe osobe

6.4.Kinofobija-strah od pasa

Kinofobija je strah od pasa koji se najčešće povezuje s nekim specifičnim osobnim iskustvom
poput napada ili ugriza psa u djetinjstvu. Takvi događaji mogu biti jako traumatični i rezultirati
osjećajem straha kasnije u životu. Po nekim procjenama, čak preko 35% osoba koje traže pomoć
zbog neke fobije, imaju uprav kinofobiju. Ova fobija nije samo strah prema nepoznatim psima,
nego može biti smetnja svakodnevnom funkcioniranju: osobe koje boluju od kinofobije mogu se
bojati ulicom na kojoj mogu sresti pse što može značajno otežati život.
Osobe koje pate od kinofobije ispoljavaju simptome straha kada ugledaju psa, čak i ako je na
povodcu ili u ograđenom prostoru. Kod pojedinih ljudi dovoljno je da čuju lajanje ili da ugledaju
sliku psa, dok je nekima okidač i samo razmišljanje o psima.
Karakteristični simtpomi su:
• znojenje
• drhtanje
• otežano disanje i ubrzani rad srca
• mučnina vrtoglavica
• uznemireni stomak.
Fizičke simptome prate emocionalni. Tu spadaju

12
 • napadi panike
• anksioznost
• osećaj gubitka kontrole
• želja za bijegom i skrivanjem
Zbog toga se javlja i potreba da se izbegnu sve situacije u kojima postoji mogućnost da se
susretnu sa psima. Kao posljedica toga nastaje socijalna distanca.
Za ljecenje ove fobije najbolje je postupno upoznavati se sa psima, uz pomoć voljene osobe ili
trenera pasa. Započnite seanse s nježnim ili starijim psom čije će ponašanje biti manje
nepredvidljivo od ponašanja šteneta. Razumijevanje načina na koji životinja radi pomoći će
smanjiti strah.

6.5. Tripanofobija-strah od injekcija

Tripanofobija je strah od igle, odnosno strah od injekcija, cijepljenja i sličnih zahvata. Strah se
javlja i kod vađenja krvi, a osobe koje imaju ovu fobiju mogu pasti u nesvijest kod bilo kakve
procedure koja uključuje iglu. Ovaj strah je najčešći kod djece, ali može se pojaviti i kod odraslih
osoba. Do ove fobije može dovesti neugodno iskustvo ili trauma iz djetinjstva, zatim ako netko u
obitelji ima istu fobiju, te čitanje ili slušanje priča o neugodnim i negativnim informacijama i
iskustvima. Osim stresa i anksioznosti koje ovaj strah izaziva kod na sam spomen pretrage ili
zahvata, ova fobija ima i puno opasnije posljedice. Na primjer, osoba koja se boji vađenja krvi
nikada ne odlazi na preglede i ne vadi krv, a zbog toga može doći do propuštene dijagnoze i
neliječenja određenih stanja koja mogu biti opasna za život. Simptomi ove fobije ovise od osobe
do osobe i mogu biti ili slabiji ili intenzivni. Neki od simptoma se javljaju na sam spomen igle ili
krvi, a neki neposredno prije vađenja krvi, dok su simptomi najjače izraženi za vrijeme vađenja
krvi.
Simptomi uključuju:
• pojačano znojenje
• anksioznost
• nervozu
• vrtoglavicu
• ubrzani rad srca
• visoki krvni tlak
• izbjegavanje samog postupka
• nesvjesticu
• napadaje panike
Strah od vađenja krvi je iracionalan strah do kojeg dolazi ili zbog straha od igle ili zbog straha od
krvi. U oba slučaja važno je prepoznati kako se radi o neprirodnoj reakciji tijela koja se treba

13
tretirati. Pomoći mogu terapije, lijekovi, duboko disanje i određene metode kod samog vađenja
krvi.

14
 7. ZAKLJUČAK

Fobije predstavljaju složene emocionalne reakcije koje proizlaze iz različitih faktora, uključujući
genetiku, traumatska iskustva i biološke čimbenike. Razumjevanje ovih uzroka ključno je za
prilagodljiv pristup lječenju fobija. Terapeutske metode, poput terapije izlaganja i kognitivno-
bihevioralne terapije, pokazale su se efikasnima u pomoći pojedincima da prevaziđu svoje
strahove. Važnost podrške zajednice i profesionalne pomoći ne može se dovoljno istaći u
procesu suočavanja s fobijama. Kroz ove strategije, moguće je postići značajan napredak u
poboljšanju kvaliteta života osoba koje se suočavaju s fobijama. Kroz ovaj rad, nadam se
podizanju svijesti o ozbiljnosti fobija i unapređenju pristupa koji će poboljšati kvalitetu života
osoba koje se suočavaju s ovim izazovima.

15
8. LITERATURA
https://www.fitness.com.hr/zdravlje/ozljede-bolesti/10-najcescih-fobija.aspx
https://n1info.hr/zdravlje/arahnofobija-zasto-tocno-nastaje-i-kako-se-lijeci-strah-od-
paukova/
https://n1info.hr/zdravlje/sto-je-ofidiofobija-jedan-je-od-najcescih-strahova-na-svijetu-
moze-se-lijeciti/
https://n1info.hr/zdravlje/akrofobija-strah-od-visine-zasto-se-javlja-i-kako-izlijeciti-ovaj-
problem/
https://psiholoskosavetovanje.rs/kinofobija/
https://n1info.hr/zdravlje/strah-od-vadenja-krvi-zasto-nastaje-i-kako-pobijediti-ovu-fobiju/
https://stoimalima.hr/strahovi-i-fobije/
https://simptomi.org/fobije/
https://www.psihocentrala.com/poremecaji/anksioznost-fobije-panika-i-
somatizacija/razumimo-fobije/
https://www.ssc.uniri.hr/files/Fobije.pdf

16