Seminarski rad, Logoterapija, grupa E

Darko MESEK, Studeni 2019

Tema: Logoterapijski rad sa strahovima i fobijama

Uvod
Nije naučio lekciju života tko svaki dan ne nadvlada strah. (Ralph Waldo Emerson)

Strah spada u primarnu, moglo bi se reći „temeljnu“ ljudsku emociju. Unatrag tisućljeća
evolucije, strah je predstavljao zaštitni mehanizam usmjeren na preživljavanje. Strah od opasne
situacije bio je tako jedan od najznačajnijih faktora preživljavanja. U moderno doba, zbog
kompleksnosti života i brojnih „stresora“ razlozi za strah su daleko veći i brojniji nego ikada. Iz
tog razloga, poremećaji straha i anksioznosti spadaju među najbrojnije psihičke zdravstvene
probleme. Prema statistikama, ca. 9% muškaraca i 16% žena (Ontario Health Survey) boluju od
raznih vrsta anksioznosti.
Strah kojeg najčešće negiramo, duboko je ukorijenjen u nama i našoj kulturi. Možemo
ga naći skrivenog u raznim tjelesnim boljkama i bolestima, nezainteresiranošću, pretjerivanju,
egoizmu, pedantnosti, tvrdoglavosti i obezvrjeđivanju. Sociolog Ulrich Beck je stoga ustvrdio da
je odnošenje prema strahovima „ključna civilizacijska kvalifikacija“.
Kako bi terapeuti bolje shvatili psihologiju straha i njenu povezanost sa ljudskim
karakterom u radu će se predstaviti teorijski model i smjernice za liječenje prema principima
logoterapije.

Strah, primarna ljudska emocija

Nema razloga za strah.

Ono što Vas blokira Vaša je mašta, kao drveni trn koji drži vrata.
Zapali taj trn
(Rumi)

Strah kao ljudska primarna emocija duboko je ukorijenjen iz daleke prošlosti i može se
reći da se je razvijao paralelno sa našom „autonoetičkom svjesti“ svijesti
(https://en.wikipedia.org/wiki/Autonoetic_consciousness) koja je specifično ljudska i koja nam
omogućuje da se misaono „prenesemo“ u prošlost ili u budućnost. Naša sposobnost
predviđanja budućnosti uzrok je naših strahova od budućih „negativnih“ ishoda po egzistenciju.
Emocija straha postala je tako naša svakodnevnica, naš svakodnevni „pakao na zemlji“. I ako
možemo reći da je današnji svijet opasniji za život neko u davna vremena, tada nije čudo što su
bolesti straha - anksioznosti i fobije, u stalnom porastu.
Emocija straha, kao signal za opasnost, u sebi ima dvostruki karakter, ona je impuls za
akciju - suočavanje sa strahom ali i signal za „blokadu sustava“, ona nas paralizira. Prihvaćanje
strahova i suočavanje sa njima predstavlja tako korak naprijed u ljudskom razvoju dok njegovo
izbjegavanje predstavlja stagnaciju. Ljudska situacija je stoga uvijek balansiranje između
1
 procjene da li ići u borbu sa stvarnim izvorom straha ili odustati. Ukoliko smo „hrabri“, borit
ćemo se čak i sa velikim strahovima a ukoliko to nismo, onda će nam i najmanji strah uzrokovati
problem. Naša hrabrost očituje se u suprotstavljanju sa nečim novim, nečim što još nismo
doživjeli a ipak vjerujemo da će sve uspješno završiti. Strah je stoga naš stalni pratitelj u životnoj
avanturi i u svakom dobu stavlja pred nas nove izazove koje moramo riješiti. Svaki korak u život
predstavlja za nas izazov nadvladavanja strahova od novog i kretanje u nepoznato.

Strah i karakter

Sklonost prama negativnim emocijama straha („negativni bias“) javlja se u djeci već
nakon prve godine, kada je broj negativnih emocija počinje prevladavati u odnosu na pozitivne.
Iz toga se može zaključiti da je strah jedan od temeljnih faktora koji formiraju naš karakter od
najranijeg doba. Kako se osoba bori sa strahovima uvjetuje njegov karakter. Razvojna
psihologija (F. Riemann) razlikuje četiri osnovne vrste karaktera koje ovise o strahova koje
formiraju naš karakter:

- Šizoidni tip ima strah od predavanja (sebe) / distancirani karakter

- Depresivni tip ima strah biti samostalan / karakter blizine
- Histerični tip ima strah od ograničavanja slobode / „životni“ karakter
- Manični tip ima strah od promjene / karakter kontinuiteta

Maničan karakter
Strah od promjene
Karakter kontinuiteta

Depresivni karakter Šizoidni tip

Strah od samostalnosti Strah od predavanja

Karakter blizine Distancirani karakter

Histerični karakter
Strah od ograničenja slobode
Promjenljiv karakter
2
 Svaka osoba je kombinacija više vrsta osnovnih strahova a tijekom života se u većoj ili
manjoj mjeri razvijaju mehanizmi obrane od strahova. Zdrava osoba se nalazi u dinamičkoj
ravnoteži borbe protiv strahova. Navedeni tipovi predstavljaju samo najizraženije
karakteristike, polja kod kojih osoba nije razvila obrambene mehanizme.
Za terapeuta, poznavanje tipova tipove karaktera u ovisnosti o strahovima je dobro,
kako bi shvatio psihološku strukturu klijenta i prilagodio terapiju.

Patologija strahova

Opis : U stanju anksioznosti, osoba se ne osjeća sigurno u određenim situacijama te pokazuje

neadekvatne reakcije. Posljedične reakcije uzrokuju pojačanje zabrinutosti u vezi situacije i vode
ka začaranom neurotskom ciklusu (Lukas 1986).
Za razliku od „normalnih“ strahova, stanja anksioznosti su uzrokovana povišenom
svjesnošću o ranjivosti osobe, ne samo fizičke već i njene osobnosti. Osobe koje vjeruju da mogu
biti „uništene“ fokusiraju se na strategije preživljavanja izbjegavanjem ili (patološkim)
vezivanjem za druge ljude radi zaštite. Ako ovakvo stanje traje duže, vegetativni sustav se stavlja
u stanje alarma što samo pojačava anksioznost.
Pored realnih ljudskih strahova od ratova, kriza i teških bolesti, postoje i specifične
bolesti vezane uz strahove kod kojih ne postoje objektivni razlozi za strah. Ovakvi poremećaji
se dijele u:
A Strahovi bez konteksta: opći poremećaji strahova i
B Strahovi u kontekstu (fobije): strah od mjesta, izolirani strahovi
(pauci, visina i dr.) i socijalne fobije.

Psiholog Serge K.D.Schulz uočio je slijedeće karakteristike bolesti vezanih uz strahove:

- Strahovi mogu izazvati vegetativne tegobe i kao posljedicu tjelesne bolesti

- Strah je neugodan osjećaj koji je karakteriziran sa nesigurnošću i gubitkom sigurnosti
- Strah je osjećaj sa subjektivnim doživljajem tjeskobe ili sličnim osjećajem kao npr. užas,
prijetnja ili panika
- Strah je praćen sa percipiranim i mjerljivim tjelesnim reakcijama
- Strah je usmjeren na budućnost pri čemu nastaje osjećaj ugroženosti bez nade da će se
situacija riješiti
- karakteristika straha je da stvarna ugroženost i reakcija na nju ne stoje u razumnoj
korelaciji

Tjelesni simptomi koji upućuju na stanje anksioznosti su:

- snažno i ubrzano kucanje srca
- sklonost znojenju
- drhtanje
- suha usta
- nedostatak zraka, osjećaj stješnjenosti
- bolovi toraksa (prsni koš ili „bol u srcu“)

3
 - mučnina i vrtoglavica
- doživljaj „nestvarnosti“ (depersonalizacija)
- strah od straha
- strah da se ne poludi
- osjećaji vrućine ili hladnoće
- gubitak osjeta ili jaki trnci
- jaki poremećaj koncentracije
- povećana osjetljivost
- poremećaji spavanja
- nemir
- „knedla u grlu“
- Kronične napetosti mišića

Prema klasifikaciji bolesti, postoje slijedeći oblici bolesti vezanih uz strahove:

1. Panični poremećaj (sa i bez agorafobije)

2. Specifična fobija
3. Socijalna fobija (socijalni anksiozni poremećaj)
4. Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP)
5. Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)
6. Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP)
7. Akutni stresni poremećaj
8. Poremećaj prilagodbe

Terapija strahova

Prvi i najvažniji korak u terapiji strahova je pozitivan odnos sa klijentom pun podrške i
stvaranje radne okoline koja omogućuje klijentu optimalne uvjete terapijskog rada.
Prema Logoterapiji, glavni uzrok anksioznosti je noogena neuroza. Logoterapija pruža
nekoliko standardnih tehnika koje su izuzetno prikladne za rad sa strahovima:

- koncentracija je na izlazak iz „začaranog kruga“ anksioznosti a ne na analizi uzroka

- U akutnom stanju, smanjiti efekte straha (derefleksija i vježbe protiv stresa)
- jačanje klijenta (eng. empowerment) i njegovog samopouzdanja
- suočavanje sa strahom (paradoksna intencija)
- promjena nezdravih stavova i odnosa prema strahu (promjena stavova)
- spajanje sa duhovnom dimenzijom, korištenje krize kao prilike za duhovni rast (traženje
smisla, prkosna moć duha, samoodgovornost i humor)

4
Derefleksija straha

Tehnika derefleksije pogodna je za rad sa fobijama i strahovima kada se strah ne može

adresirati direktno (npr. akutna faza). Derefleksija uzima odmak od preuveličanog problema u
područje pozitivnih aspekata klijenta, slobode i duhovno područje „samo-transcedencije“.
Primjena derefleksije ima slijedeće korake (Marshal 2011):

1. Utvrditi korijene hiper-refleksije i hiper-namjere

2. Objasniti vezu između hiper-namjere i hiper-refleksije i trenutnog simptoma
3. Usmjeriti svijest pacijenata prema pozitivnim aspektima
4. Stvoriti "alternativni popis" značajnih aktivnosti
5. Pomoći pacijentu da se oslone na njihov alternativni popis, kad god primijete da su
u stanju hiper-refleksije ili hiper-namjere.

Paradoksna intencija straha

Logoterapijska tehnika paradoksne intencije bazira se na činjenici da su strah i želja

nespojivi. Željeti nešto poništava strah od toga. Ova tehnika vrlo je pogodna za prekidanje
„spirale straha“ u kojoj se klijent na kraju više boji „straha od straha“ nego početnog uzroka koji
se ustanovio „obrazac straha“. U prvom koraku, terapeut radi sa klijentom na
„samodistanciranju“ od problema kako bi klijent mogao vidjeti problem iz perspektive koja nije
zahvaćena problemom. U drugom koraku terapeut pomaže klijentu da se suoči sa strahom
direktno ga namjeravajući (paradoksna intencija). U trećem koraku ove tehnike, terapeut može
iskoristiti i resurs duha – humor kako bi se prema Franklu (1994) „fobiji izbio vjetar iz jedra“.
Primjena paradoksne intencije za liječenje anksioznosti ima slijedeće korake (Marshal, 2011)
1. Isključiti sve medicinske razloge koji mogu izazvati anksioznost
2. Samo-distanciranje od simptoma kako bi se dobila perspektiva
3. Detaljno objašnjenje tehnike paradoksne intencije i navođenje primjera
4. Zajednička suradnja u stvaranju „pretjeranih simptoma“ na načine koji odgovaraju
pacijentovom karakterističnom smislu za humor
5. Igranje uloga u šaljivim formulacijama tijekom terapijskih sesija dok se pacijentov humor
ne aktivira u potpunosti
6. Vježbanje šaljivih formulacija prije ili u stvarnim anksioznim situacijama.

5
Promjena stavova

Tehnika promjene stavova u terapiji strahova provodi se traženjem „nezdravih“ stavova

klijenta i stava prema strahu i fobiji. Tehnika promjene stavova ima slijedeće korake (Marshall,
2011):
1. Istražiti pacijentovu trenutnu situaciju i razumjeti uzrok patnje koju proživljava
2. Naći korijene patnje i vidjeti gdje postoje realna ograničenja
3. Uočiti snage i mogućnosti koje stoje na raspolaganju
4. Uočiti (nezdrav) stav koji povećava patnju i pokušati ga promijeniti
5. Upoznati pacijenta sa nalazima i otvoreno ih raspraviti
6. Pomoći u utvrđivanju uvjerenja u životnu smislenost i neograničenu osobnu vrijednost

Ključna vještina terapeuta je u koraku 4 u kojemu terapeut pažljivo osluškuje koji od

klijentovih stavova imaju po njega negativne posljedice. U dijalogu „bez osuđivanja“ takvi
stavovi se preispituju u svjetlu traženja smisla situacije.
Terapeut može također pomoći klijentu da ustraje aktivirajući njegovu „prkosnu moć
duha“, koji je također stav „Ja to mogu usprkos i unatoč svemu !“.

Upotreba simbola i metafora

Upotreba simbola i metafora se koristi u situacijama kada je za klijenta potrebno
napraviti odmak od situacije koja je problematična ali da se sa njome može i dalje raditi. Tipičan
primjer je rad sa anksioznim klijentima kojima se predloži da predmet straha dobije svoje ime
ili simbol koji ga predstavlja. Metafore i simboli mogu biti „vidljivi“, svakodnevni predmeti koji
imaju poveznicu prema problemu na kojemu se radi. Rezultat rada sa metaforama su uvidi koje
klijent dobiva i koji se nakon toga reflektiraju u stvarni život. Rad sa metaforama zahtjeva
kreativnost terapeuta i klijenta.

6
Vježbe za relaksaciju i opuštanje

Stanje straha i anksioznosti osim duhovne blokade uzrokuje i fizičku blokadu koju je
moguće tretirati prikladnim fizičkim ili psihičkim vježbama.

1. FIZIČKE VJEŽBE

1.1. Opuštanje
Sve mišiće lica napeti do krajnjih granica, usne stisnuti, oči stisnuti, zube stisnuti.. napeti sve do grimase,

 ramena podići čim više i zgrčiti ih, tako da glava bude uvučena među ramena, disanje zadržati,
 osjetiti maksimalnu napetost svega,
 u najvišoj točci napetosti sve najednom otpustiti,
 pauza disanjem.
Sve ponoviti 3-5 puta.

1.2 Rasklimavanje i istresanje emocija

U stojećem položaju, krećite se po potrebi:

 klimajte olabavljene šake u zglobu, zapešću ruke, tresite ih...

istresite napetosti iz šaka, sve opterećujuće: brige, težine, negativne emocije ljutnje, bijesa,
straha....,

 isto činite iz lakta, istovremeno s obje ruke, sve i otresite u različitim smjerovima,
 isto činite iz ramena, u svim smjerovima,
 klimajte otresajući stopala iz gležnja,
 klimajte, istresajući iz koljena, ritajući se na različite strane,
 isto iz kuka...,
 promijenite nogu, stopalo, potkoljenicu, cijelu nogu,
 uključite glavu: klimajte ju, neka visi, lamata, puštajući glasove, zvukove,...
 opustite vilice, neka Vam se sva koža lica trese, otpuštajte glas....
 sve istovremeno istresajte: ruke, noge, glavu, glas....!
Sami osjetite gdje Vam je mjera.

1.3. Dlanovi – stopala (odterećuje i harmonizira energetski)

Sjedeći na podu ili rubu stolice, može i stoječki:

a) Ispružite ruke ispred sebe i maksimalno raširite prste, pa ih skupite snažno u šaku 10 puta, vrtite
otvorenim dlanovima u zglobovima, udesno 10 puta, potom ulijevo 10 puta,
b) Sjedeći na podu ili rubu stolice:
 podignite ispružene noge sa ispruženim stopalima, nožne prste ispružite, te maksimalno
podignite na gore; gore - dole 10 puta,
(pauza ako je nužno),

 ispružite stopala čim jače, te ih podignite na gore čim više, 10 puta gore – dole.
Povećajte broj ponavljanja dijela b) prema potrebi ili ponovite cijelu vježbu.

7
1.4. Branje naranči
(isteže kralježnicu, opušta područje ramena i glave, te energetski harmonizira)

Stoječki, vizualizirajte si drvo naranče, puno zrelih naranči:

Propinjite se na prste jedne noge i krajnje ispruženim rukama berite najviše naranče, koje jedva dosižete.
Naizmjence mijenjajte noge nakon svake ubrane naranče.... Berite tako dugo dok ne osjetite da vam se
kičma dobro istegla i da imate osjećaj rasterećenosti.

1.5. Kruženje jezikom (opušta gornji pol glave: harmonizira funkcije glave, stvara osjećaj lakoće,
opušta disanje)

U zatvorenim ustima pritisnite jezikom čim snažnije u prednjem gornjem dijelu iznad zubi, a na
unutrašnjost gornje usne.

 Kružite jezikom udesno-dole-lijevo-gore. Stalno čim jače upirući jezikom na unutrašnjost usana.
 Kružite 30 - 40 puta udesno (u početku će vam biti teško toliko kružiti),
 Kružite 30 - 40 puta ulijevo.
Nađite svoju mjeru.

1.6. Hodanje stražnjicom (izuzetno osnažuje donji pol snage i volje, budi toplinu)

Sjednite na pod; uvucite stopala malo k sebi, tako da koljena tvore kut od ca. 45 stupnjeva,

 Stavite dlanove na koljena i hodajte prema naprijed krećući se iz donjeg pola, lijevo, pa desno.
 Kad dosegnete prostornu granicu kretanja ka naprijed, onda se krečite unazad na isti način.
Trajanje: ca 5 min. U početku morate početi sa manje.

2. EMOCIONALNE VJEŽBE
2.1 Tehnika disanja
Emotivne rane ozdravljuju kada se očiste !

Dah ljubavi:

Pažnju usmjeriti na disanje. Udahnuti Ljubav koja je uvijek u zraku. Izdahnuti čistu ljubav.

Postupak koji se ponavlja:

- Očistite um,
- Zaustavite razmišljanje,
- Prekinite osuđivanje,
- Uočite sva sjećanja koja spontano dođu u svijest. Sve što dođe je važno !
- Zadržite u svijesti na kratko sjećanje koje vas je ranilo te ga očistite dahom ljubavi.
Svjesnost povežite sa voljom koja će prizvati dublja sjećanja na emocije i ponovite postupak.

8
Varijacija tehnike rekapitulacije i disanja za žene:

Nakon što povežete svoju svijest sa voljom, postanite svjesni svojeg srca.

Prenesite ritam srca u maternicu.

Prenesite svoje disanje u maternicu.

Počnite sa rekapitulacijom (prisjećanjima).

Neka uspomene dođu spontano.

2.2 Produbljeno opušteno disanje (opušta i harmonizira cjelinu, budi svijest ritma i vlastitog
središta)

Bez nametanja tempa i dubine udaha, usmjerite pažnju na udah, samo ga pratite i budite svjesni: "Ja
udišem!",

 učinite isto sa izdahom, samo ga pratite sa sviješću: "Ja izdišem!"

(Kad se pojave razne misli ili osjećaji, pustite ih da prođu, kao što su i došle..

Vi stalno nanovo vraćajte vašu pažnju na dah),

 Nakon nekog vremena praćenja udaha i izdaha, primijetite i osjetite kako vam se ritam disanja sam
od sebe odvija, podsvjesno ga pratite i puštajte mu se,
 Lagano i postepeno sve više opuštajte i spuštajte udah sve dublje u trbuh .... pa kasnije sve do u
karlicu ... vizualizirajući to produbljenje,
 Produbljivanje ćete olakšati ako stavite dlan na trbuh i pri udahu, punjenju trbuha zrakom osjetite
kako vam se dlan podiže skupa sa trbuhom,
 Kad izdišete, važi za vježbu od početka, brinite se da potpuno izdahnete sav zrak,
 Stalno neka vam unutrašnje zvuci svijest pažnje: "Ja udišem!" i "Ja izdišem!".

Napomena: Koga ta vježba previše uspavljuje, može u drugom dijelu vježbe umjesto "Ja udišem!" i "Ja
izdišem!" osvjestiti samo "Ja sam!" u toj sredini ritmičkog prostora disanja. Nekima se ta svijest
koncentrira prije svega u blizini srca. Trajanje: 5 - 20 minuta.

2.3. Snaga - osmijeh ( harmonizira cjelinu)

Lagano duboko udahnite, pratite udah i izgovorite u sebi (osjećajući):

"Ja udišem i osjećam svoju snagu!",

 Pri laganom produbljenom izdahu, unutrašnje:

"Ja izdišem i osmjehujem se!".

Pri tom se stvarno i osmjehnite.

Ponovite vježbu 5 puta.

9
2.4. Emocionalna higijena (čisti od negativnih emocija i utemeljuje stabilnost)

Vježbu koristiti po snažno doživljenoj emociji ljutnje, bijesa, iziritiranosti, opterećenosti, ... dok ju još
osjećate. Isto ju možete koristiti za svaku staru negativnu emociju, naročito ako se nekontrolirano sama
vraća.

3 - 10 puta lagano produbljeno udahnite i izdahnite, pažnjom samo prateći disanje,

 emociju ili osjećaj čim snažnije osjetite,

 locirajte mjesto u tijelu čim jasnije, gdje je najprisutnije,
 pitajte se i dalje osjećajući: kakvog je oblika taj osjećaj, okruglog, četvrtastog, nazubljenog ,,,?
 To je nježno opipavanje, više osluškujući ...
 Pitajte: Je li oblik osjećaja više otvoren ili više zatvoren, stisnut ili opušten?
 Pitajte: Kakva boja najviše odgovara tom osjećaju?

Kad je osjećaj na takav način čim više konkretiziran:

 Pri izdahu vizualizirajte sivo-tamni dim koji izdišete iz tog osjećaja, iz te lokalizirane forme osjećaja.
Vizualizirajte naročito njegovo izdisanje kroz nos.
 Pri udahu vizualizirajte bijelu ili zlatnu svjetlost u zraku udaha i usmjerite je na mjesto osjećaja.
Nastavite tako izdisati i udisati dok se ne pojavi osjećaj olakšanja ili očišćenosti.

Trajanje 5 - 20 minuta.

MENTALNO DUHOVNE VJEŽBE

Vježba koncentracije na predmet (vodi ka sabiranju i kontroli misli, osnažuje samosvijest i
prisutnost duha)

Izaberite iz svoje okoline jedan jednostavni predmet: olovka, knjiga, stolica i sl.

 Usmjerite pažnju zapažanja ka tom objektu: promatrajte čim egzaktnije moguće oblik, veličinu, boju,
težinu .... sve materijalno zamjetljive aspekte tog predmeta, ostajte pri fizički vidljivim,
 Zamislite kako bi isti predmet još mogao izgledati, kako bi u drugačijoj verziji izgledao; egzaktno si
predočite, istražite kako nastaje, kako se proizvodi taj predmet: od ideje pa do materijalne izvedbe,
 Što se s njim događa, što čovjek s njim radi kad je kao upotrebni predmet gotov, koja mu je namjena,
svrha, smisao, .... sudbina, kako završava,
 Koja je ideja tog predmeta?

Izvodeći vježbu imajte fizički prisutni predmet stalno pred očima. Kad vas fantazija ili druge misli
odvedu negdje drugdje vratite se natrag predmetu i nastavite gdje ste stali.

Ukoliko vježbu radite više dana zaredom, što je poželjno, najviše ćete postići ako izaberete isti predmet.

Trajanje: ca 5 min.

10
3.2 Ja sam više.... (Utemeljuje cjelovitost bića, transcendirajući dijelove. Budi novi identitet.)

3 - 15 puta lagano produbljeno dišite, samo prateći udah-izdah, bez forsiranja,

 Osjetite središte vašeg bića, vjerojatno u prsnom kosu i unutrašnje ga pozdravite,

 Krenite pažnjom po vašem tijelu od stopala na više: stopala, gležnjevi, potkoljenica,
koljena, natkoljenica, stražnjica zdjelica, trbuh, leđa, prsni kos, ramena, ruke, šake, vrat i glava. Svaki
dio osjetite i unutrašnje pozdravite. Ako je negdje napetost ili slično, samo registrirajte to i
pogledajte što taj dio treba..
 Osjetite cjelinu tijela i unutrašnje posvjestite izgovarajući: "Ja imam tijelo, ali ja sam više!",
 Pažnjom krenite istraživati koji se osjećaji u vama upravo sada kreću... registrirajte: nesigurnost,
nemir, brigu, strah, žalost, bol, ljutnju, bijes, .... sve što se samo i za trenutak pojavi,
 Potom osjetite osjećaje u cjelini i unutrašnje posvjestite izgovarajući: "Ja imam osjećaje, ali ja sam
više od osjećaja!",
 Snimite utihnutom pažnjom koje vam se sve misli šuljaju unutrašnjošću, pa makar samo i za
trenutak, samo zapažajte.... Potom zaokružujući: "Ja imam misli, ali ja sam više!".

Za vježbu je naročito važno da uvijek i osjetite izgovorenu dimenziju:

"Ja sam VIŠE!"

Pri vježbi je važno ne žuriti i njegovati fina unutrašnja zapažanja koja postaju konkretnija samo kroz
vježbu. Trajanje: ca 5 min.

3.3 Vježba uzemljenja

Stojeći sa malo raširenim nogama, osjetite da sa obje noge stojite na podu/tlu,

 Težinu tijela osjetite kao lagano opuštenu kako (s vama) pritišće pod/tlo,
 Osjetite i laganu opuštenost u koljenima, neka nisu napeta, već malo povijena,
 Duboko udahnite i temeljito izdahnite. Dok udišete, predočite si, vizualizirajte da iz zemlje usisavate
snagu/energiju u vaše tijelo. Punite ga,
 Dok izdišete ostajte u osjećaju povezanosti između vašeg tijela i poda/tla
(u stvari zemlje) pod vašim nogama,

 Punite se energijom koju udišete iz zemlje do u svaki vaš organ, mišić, dio tijela, ... do u svaku stanicu.
Sve napunite, prožmite tom energijom,

Kao uvod u vježbu možete promatrati sebe, pitajući se kakvu snagu, kakvu energiju, za što sada
trebate i ona se upravo tom-takvom energijom punite udišući je iz zemlje. Nekome vježba biva osnažena
ako udišuću energiju vizualizira u određenoj boji.

Još jedan mogući uvod u vježbu:

 Nakon što ste stali uspravno, a opušteno, malo raširenih nogu, usmjerite pažnju na vaša stopala,
osjetite kako ona dodiruju pod/tlo,
 Predočite si svoje ukorjenjivanje: kroz vaša stopala urastate u zemlju. Kroz vaša stopala vaše
korijenje (vizualizirajte ga čim konkretnije) urasta čim, čim dublje u zemlju. Osjetite uraslost i sraslost
sa zemljom,
 Sada možete nastaviti sa gore opisanom vježbom udisanja energije iz zemlje.

Trajanje: ca. 10 min.

11