postignućima ili posjedovanjem bilo čega, za što mislimo da nam je

neophodno kako bismo se osjetili sigurnima.

Ono što zapravo radimo, je traženje novih situacija na koje ćemo
projicirati svoj strah. Pobrinemo se za jednu od »potreba«, i čini se da
je strah nestao, no on se pojavljuje na površini na nekom drugom
mjestu, što nas tjera na pomisao, da sad moramo riješiti ovu drugu
»potrebu«. Ove se potrebe čine stvarnima i opravdanima. Ne uviđa­
mo, da nam ih zapravo donosi naš suspregnuti strah. Ciklus se
nastavlja, jer se nikad ne suočavamo sa samim strahom, niti ga ne
integriramo, a upravo on se nalazi iza svih ovisnih nagona središta
Opstanka. S tim se strahom izravno suočavamo kroz naš postupak.
Ishod je integracija i pročišćenje, a ne samo njegovo privremeno
suzbijanje.
Ako nismo integrirani na razini Opstanka, to je stoga što se opi-
remo strahu od gubitka, i suzbijamo strahove od neimaštine, fizičke
boli ili bolesti, no uglavnom je strah od smrti. Rezultat toga je, da se
suzbijeni strah neprekidno pojavljuje kao tjeskoba (anksioznost). Po­
stajemo progonjeni tjeskobom, nalazimo se u zamci i neprekidno nas
opsjeda središte svijesti Opstanka.
Tjeskobu projiciramo na određene, samovoljno i despotski oda­
brane situacije; postajemo sumnjičavi, nepovjerljivi i paranoidni.
Osjećamo izolaciju, jer je ovo prvo središte svijesti usmjereno samo
na sebe više od sviju ostalih. Zamišljamo da bismo bili sretni i sigurni
imajući u svom posjedu još samo ovo, ili još samo bolji posao, nešto
više novca, ili bilo što drugo. Ovakve uobrazilje (fantazije) nailaze
zato, jer smo usmjereni jedino na prvo središte, ali ne i integrirani u
njemu. Možda ste već i sami zamijetili - upravo bi ovdje većina ljudi
danas mogla pronaći sebe.
Osjećaji vezani uz ovo središte, koji će ipak spremno odgovoriti
na postupak, bili bi: strah - općenito uzevši, no da budemo točniji,
strah koji nastaje zbog prijetnje od materijalnih gubitaka ili nedostat­
ka sredstava, od tjelesnih povreda i bolesti, od smrti; opća tjeskoba,
posesivnost, sebičnost, nesigurnost, paranoja; osjećaj ograničavanja
ili kašnjenja, osjećaj napada na vlastite fizičke ili psihološke granice,
te želja za zaštitom, sigurnošću i u osnovi - za preživljavanjem.
Ako ste integrirali ovo središte, onda su vaša viša središta već
aktivirana. Tada središte Opstanka doživljavate na pozitivniji način.
Već shvaćate da su promjene u životu neizbježne, te da vas težnja za