djeca udaljavaju od njega, a morao je prihvatiti i patnju koja bi

nailazila s tim u vezi. Naglasio sam mu, da je njegova patnja već bila
prisutna u njemu i prije nego što je došlo do ove situacije, te da je
svrha same situacije i bila da se ona ukaže na površini.
Spoznaja o tome se pokazala njegovom prekretnicom. Jim ni­
kada ranije nije preuzeo odgovornost za patnju koju je uzrokovao
gubitak djece. Stoga sam mu ukazao na to koliko je bio ovisan o
svojoj djeci, smišljajući za njih idealističke planove, pokušavajući
kroz njih pronaći osobno ispunjenje, gledajući na njih kao na one koji
će dati puni smisao njegovu životu. A ono, što se zapravo dogodilo,
bilo je samo to, da je život naprosto pronašao načina pokazati mu,
kako ispunjenje traži na pogrešnom mjestu - izvan samog sebe.
Sama njegova očekivanja i ogromne nade koje je polagao u djecu već
su jednom uzrokovale patnju zbog istog gubitka. Zato se sad trebao
suočiti sa samom patnjom zbog tog gubitka, i integrirati je da bi na-
dišao svoje blokade na ovoj razini.
Njegove težnje za važnošću i značenjem u društvu, koje su se
trebale ostvariti kroz djecu, pokazale su se kao sljedeći rezultat njego­
va neintegriranog središta Moći, u kojem se i nalazio dom njegove
srdžbe. Morao je prestati tražiti zadovoljenje tih svojih prisilnih po­
treba kroz vlastitu djecu. Jer, prisilna žudnja za značajem bila je
sljedeći osjećaj koji je trebao integrirati, i prestati se njime motivirati.
Radili smo sa shvaćanjem prihvaćanja, i predavanja rezultatima
rada njegovog višeg Ja. Jimu je ovo već bilo poznato iz njegovih ra­
nijih duhovnih vježbi, no nikada još nije radio s takvim osjećajima na
toliko osobnoj razini. Postupno je razvio zavidan stav u odnosu na
svoju patnju. Predavanje višem Ja postalo je vrlo korisna i važna
snaga u njegovu životu.
U svojim osobnim vježbama, Jim je nastavio primjenjivati na­
čela o kojima smo govorili. Najčešće se bavio radom na svojoj srdž­
bi; na bespomoćnosti i patnji zbog gubitka djece; na svom osjećaju
beznačajnosti. Naučio je vrlo brzo aktivirati Promatrača u sebi, te
donijeti iscjeljenje tim bolnim osjećajima. Za dovođenje osjećaja ko­
ristio je misli o svojoj ženi i djeci, a zatim bi svjesno odbacio okri­
vljavanje te krenuo u proživljavanje osjećaja. Ponekad bi samo radio
s disanjem, i našao se uz ma koji osjećaj koji bi se tada pojavio. Ra­
dio je i s jednostavno oblikovanim potvrđivanjima, koja su učvršći­
vala njegovo prihvaćanje samog sebe: »Posve je u redu da sam ljutit;