među njima (on je bio dosta stariji), a i znatno boljeg materijalnog

stanja. Napomenuo mi je kako se baš ne osjeća ugodno u toj ulozi, te

da čak ponekad misli, da ga ona samo iskorištava. Kad sam o tome
popričao sa Sandy, započela je uviđati postojanje mogućnosti da je na
Richarda uistinu projicirala ulogu oca, iako se u početku bunila i
odbacivala i samu takvu pomisao; uostalom, na isti bi način nepo­
grešivo reagirala i kad bi sam Richard pokušavao s njom načeti ovu
temu.
Njen je pravi otac bio alkoholičar, te stoga i emocionalno i dje­
latno neprekidno odsutan. Upravo je zato Sandy i privukao također
emocionalno udaljen čovjek, koji ju je time podsjećao na biološkog
oca, čime je samo potvrdila svoj raniji odabir, birajući kao partnera
upravo Richarda, u nesvjesnom pokušaju da sve te osjećaje dovede
do stupnja pročišćenja; a ljubavna veza s njim upravo je to i učinila.
Istražili smo i ove osjećaje. Od veze je očekivala da se u njoj
osjeća sigurnom, okružena podrškom, no da mora mirno prihvatiti
kad joj Richard ukaže na to, kako je neki od njenih zahtjeva nera­
zuman, ili da ga naprosto ne prihvaća u vezi kakvu on želi i zamišlja;
no, usprkos tome, ona bi se neprekidno odupirala. Stvorila je i pravu
strukturu onoga što se događa: njen partner je ne želi podržati. Tradi­
cionalni psiholozi rekli bi na ovom mjestu, da je naprosto prenijela
svoj prezir prema ocu koji je nije podržavao - na svog partnera, no mi
smo već naglasili da bi se moglo doći i do još osnovnijeg uzroka za
to, u njenoj karmi iz ranijeg života.
Zatražio sam od nje da prihvati ove osjećaje prijezira prema ocu,
jer joj nije pružao nikakvu podršku. Zašli smo u njene osjećaje iz raz­
doblja posvemašnje ovisnosti, kad je još bila dijete; regresijom u alfa
stanju i meditacijom stigli smo do njenih najmlađih dana. Iznova je
proživjela svoju ovisnost i iskustvo ogromnog straha koji bi je obu­
zimao kad bi je ostavljali posve samu, ili kad bi se otac pojavio pijan
i započeo joj dijeliti pljuske. Tijekom čitavog vremena, dok je proži­
vljavala sve ove događaje, neprekidno sam je podsjećao da ne treba
okrivljavati niti sebe niti druge, te da bez okrivljavanja promatra i
uđe u osjećaj; da dozove ljubav prema sebi i iscjeljujuću energiju,
kako bi njome obradila patnju zbog svoje napuštenosti i samoće,
zbog toga što su je kao dijete tukli.
Tijekom tri naša sastanka radili smo s regresijom. Treći put, po­
veo sam je do njenih sanjarija u doba djetinjstva, u vrijeme koje nije