su izgledale gotovo kao konjunkcije.

Presjecište je bilo usporedno ili

protuusporedno unutar 20 minuta, što je jako utjecalo na planete Plu-
ton, Mars, te Sunce i Veneru. Kako su mu Pluton, Mars i Sunce bili
međusobno povezani (usporednicom), to je ukazivalo na moćnu, a
moguće i nasilnu energiju, te tešku karmu. Obrasci koje je trebalo
integrirati bili su: Sunce povezano s Plutonom - manipulacija, borba
za moć. Jim je privukao u svoj život ženu koja bi se i inače uistinu
tako i ponašala, ali je povrh toga još na nju i projicirao, videći je kao
osobu bez imalo srca, opsjednutu nadzorom nad njim; Sunce poveza­
no s Marsom, Mars nasuprot Ascendentu - ogromne količine suzbi­
jene srdžbe, koje su se iskazivale kao sukobi s autoritetima; Mars po­
vezan s Plutonom - mogućnost javljanja nasilja, bilo kao žrtve ili kao
samog nasilnika.
Usprkos svim ovim nevoljama, Jim je bio osoba visokih ideala,
aktivno se trudeći da bude pun ljubavi i duhovnosti, što je pokazivala
pozitivna strana njegove karte: Sunce povezano s Venerom; Venera
sekstil Jupiteru; Neptun u trojnom aspektu s Ascendentom, sekstil
Merkur, sekstil Pluton, trojni aspekt Urana. Međutim, s Južnim Pre-
sjecištem koje se smjestilo u jedanaestoj kući - kući ideala, značilo je
da njegov idealizam nazaduje, da izbjegava pitanja i probleme, te da
odbacuje sebe.
Tijekom prvog mjeseca, dok smo se još sastajali jednom tjedno,
razgovarali smo o svim stranama integrativnog postupka i primjenji­
vali ih, no uglavnom bismo se usredotočili na svijest o postojanju
njegovih osjećaja. Znao sam da Jim još nije spreman uistinu započeti
s radom na svojoj negativnoj energiji, sve dok jasno ne prepozna, a
zatim i ne dođe u posjed svojih vlastitih osjećaja. No, zbog njega sa­
mog je bilo važno, da sagleda i onaj idealizam koji ga je ispunjavao.
Jim se, naime, često zabavljao smišljajući razne idealističke ci­
ljeve, misleći da bi se sve sredilo, samo kad bi ih uspio ostvariti.
Jedan je od njih bio - živjeti u nekoj duhovnoj zajednici. Drugi -
započeti s radom na pomaganju drugima. Pokušao sam mu ukazati na
mogućnost, da bi to mogli biti ciljevi koje pred sebe postavlja već
integrirana osoba, no da ga oni neće dovesti do integracije, te da za­
okupljenost njima služi jedino tome, da suzbije njegove stvarne osje­
ćaje. Idealizam je, naime, bio način na koji je Jim odbacivao samog
sebe, način na koji je bježao iz sadašnjeg trenutka i doživljavao sebe
onakvim, kakav je jednom možda i bio. Trebalo mu je vremena da