jednom tjedno.

Ellen se očito posvetila svom osobnom vježbanju kod

kuće, pa sam osjećao da već raspolaže sposobnostima da nastavi i
sama. U tom smo trenutku radili zajedno već oko četiri mjeseca.
Tijekom svih naših sastanaka, nikada nije doživjela nikakve vr­
hunce pročišćenja, emocionalnog pročišćenja bilo kojeg oblika; nije
čak niti zaplakala baveći se svojim strahovima vezanim uz ozljedu u
djetinjstvu ili strahovima u svojim prošlim životima. Pa ipak, činilo
se da dovoljno izvorno doživljava pročišćenje svog suzbijenog i ne­
uobičajeno velikog straha. Na jednom od naših, sad već prorijeđenih
sastanaka, izvijestila me o iskustvu koje je proživjela radeći sama,
kod kuće.
Čitala je neku knjigu o uzjamnim ovisnostima, i započela raz­
mišljati o svojoj ljubavnoj vezi -je li i ona uzajamno ovisna. Sjedila
je tijekom meditacije sa svojim strahom, kad je odjednom osjetila da
se boji svog partnera. Istog je trenutka došla u dodir i sa svojom
srdžbom - srdžbom na partnera o kojem je ovisila i istovremeno ga se
bojala. Ta ju je spoznaja dovela do pravog pročišćenja ove srdžbe.
Zahvatio ju je dubok emocionalni stres, i plakala je, uvidjevši tako da
je njena duboka nesvjesna mržnja prema partneru bila pravi razlog,
koji je uglavnom i doveo do njihovih emocionalnih i seksualnih
problema. Povezala je svoju sadašnju ljubavnu vezu sa svojim ocem,
i činjenicom da je u osnovi prema njemu gajila vrlo slične osjećaje.
Znala je već dovoljno kako bi dopustila da se pročišćenje nastavi, pa
je nastavila plakati još gotovo puna dva sata.
Naravno, ja sam odmah - još kad smo se sreli po prvi put -
uočio, da je Ellenina ljubavna veza duboko uzajamno ovisna. Nisam
to tijekom rada želio naročito isticati, jer sam znao da je njen problem
sa strahom onaj koji je izvoran, a bilo ga je ionako vrlo mnogo za in­
tegrirati. Bilo mi je drago što je samostalnim radom naišla na pitanje
ove svoje ovisnosti.
Sada, oko osam mjeseci nakon našeg prvog susreta, Ellen i dalje
nastavlja s radom na sebi. Izvještava me koliko su se dramatično
smanjili njeni strahovi i tjeskoba, no da još uvijek ima štošta za inte­
griranje po tim pitanjima. Rekao sam joj kako joj to možda i jeste
životna zadaća, pa je prihvatila i da taj osjećaj možda nikada niti
neće uspjeti pročistiti do kraja. Međutim, bitno je, da je strah više
nije motivirao; dopustila mu je da postoji kao njena podosobnost.
Više ga se niti ne boji, već nježno brine o njemu. A to su okolnosti