Stres kod djece

Izvori traumatskih iskustava kod djece i adoleacenata

 Ranije se mislilo da traumatska i stresna iskustva nemaju utjecaja na djecu
 Prvi put se PTSP kod djece spominje u DSM III priručniku
 Djeca mogu doživjeti traumatski stres jednako kao i odrasli – može utjecati na njihov
razvoj i izazvati negativne posljedice

Klasifikacija i prevalencija traumatskih iskustava kod djece i adolescenata

 Traumatska iskustva kod djece mogu predstavljati ozbiljan rizik jer mogu narušiti
osjećaj sigurnosti i zaštićenosti kod djece
 Traumatskom stresu nisu izložena samo starija djeca već i dojenčad
 Klasifikacija uzroka traumatskih iskustava (Terrova):
o Trauma tipa I – jedan nepredvidivi, šokantni intenzivni traumatski događaj
o Trauma tipa II – dugotrajni ili ponavljani događaji od kojih je prvi intenzivan i
neočekivan a drugi su očekivano
o Prijelazni oblik traume – događaji koji se javljaju pojedinačno ali kasnije dijete
dovode u situaciju hronične izloženosti stresorima i životnim promjenama
 Tipologija dječjih traumatskih iskustava (Pynoos):
o Prirodne i tehnološke nesreće velikih i malih razmjera
o Nesreće
 Saobraćajne nesreće
 Teška slučajna ranjavanja
o Nasilje u i izvan obitelji
 Otmice i uzimanje talaca
 Nasilje u zajednici
 Političko, rasno, religijsko i nereligijsko nasilje
 Masivne katastrofične traume
 Svjedočenja silovanju, ubistvu, nasilju i sl.
 Seksualno i tjelesno zlostavljanje, incest, izrabljivanje
o Po život opasne bolesti i medicinski postupci
 Stresori u doba djetinjstva i adolescencije:
o Hronične tjelesne bolesti
o Tjelesne ozljede
o Spolni razvoj
o Srets u obiteljskom kontekstu
o Stres u školskom kontekstu
o Stres u vršnjačkom kontekstu

Rat kao izvor traumatskog stresa kod djece i adolescenata

 Rat može spadati i u katastrofične događaje i u rutiniranu traumatizaciju (dešava se
odjednom ali nekada traje i više godina i stalni je izvor stresa)
 Ratno iskustvo je po svojoj prirodi puno razornije i traumatičnije nego neratna trauma
o Rat će inducirati više PTSP-a
 Zahvataju gotovo cijelu populaciju u zemljji zahvaćenoj ratom a ne pojedinca
  Metodološke prepreke istraživanja:
o Postoji efekat kumulativne izloženosti ratu pa je teško razdvojiti posljedice
pojedinačnih iskustava
o Nedostatak adekvatnih kontrolnih grupa
o Nedostatak sistematizirane standardne i sveobuhvatne procjene
o Nedovoljan broj longitudinalnih studija
 Tipovi ratnih dječjih traumatskih iskustava:
o Nasilna smrt roditelja
o Svjedočenje ubistvu bliskog člana porodice
o Separacija i raseljeništvo
o Teroristički napadi, kidnapovanja, životna ugroženost
o Učešće u činu nasilja
o Bombardovanje, pucanje i granatiranje
o Svjedočenje strahu i reakcijama roditelja
o Fizičko ranjavanje i hendikepi
o Ekstremno siromaštvo i glad
o Druge prijetnje i strahovi koje nije lako klasificirati

Posljedice traumatskih iskustava po djecu i adolescente

 Podjela reakcija na traumatske doživljaje:
 S obzirom na vrijeme pojave:
o Traumatske – sklop osjećaja, misli i postupaka koje se javljaju dok događaj traje
o Posttraumatske - sklop osjećaja, misli i postupaka koje se javljaju sjećanjem na
traumatski događaj
 S obzirom na to u kojem se području javljaju (međusobno su povezane):
o Emocionalni plan
o Kognitivni plan
o Ponašajni plan
o Tjelesni plan
 S obzirom na razvojne i dobne specifičnosti djece
o Reakcije predškolske djece
o Reakcije školske djece
o Reakcije adolescenata
 S obzirom na kvalitetu ishoda:
o Patološke posljedice/negativne i nepoželjne
o Nepatološke posljedice/pozitivne i poželjne
 S obzirom na trajanje traume:
o Posljedice nakon pojedinačnih ili akutnih trauma
o Posljedice hroničnih ili višestrukih traumatskih iskustava

Patološke posljedice traumatskih iskustava po djecu i adolescente

 Posttraumatski stresni poremećaj
o Neke reakcije kod djece se teže mjere ili manifestiraju drugačije nego kod
odraslih
o PTSP je definisan na osnovu etiologije – vanjskog stresora
 o Javlja se nakon ekstremno traumatskih događaja i ima specifične simptome:
 Intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasnutost
 Dezorganizirano ili agitirano ponašanje kod djece
 Stalno ponovno proživljavanje traumatskog događaja
 Sjećanja, snovi, zvukovi, u crtežima dominira tema traume
 Stalno izbjegavanje poticaja vezanih za traumu i otupljenost opće
reaktivnosti
 Izbjegavanje misli, osjećaja, razgovora, mjesta, osoba
 Konstantna pojačana pobuđenost organizma
 Otežano uspjavljivanje i održavanje sna, ljutnja, ispadi agresije
 Svi simptomi moraju trajati duže od mjesec dana
o Ako simptomi traju 3 mjeseca ili manje u pitanju je akutni PTSP, a duže je
hronični

Drugi simptomi i patološki ishodi traumatizacije u djetinjstvu i adolescenciji

 Generalizirani i drugi anksionzni poremećaji
 Somatomorfni poremećaji
 Alkoholizam i zloupotreba opojnih sredstava
 Depresija i poremećaji ličnosti
 Često se javljaju sa PTSPom komorbiditetno
o Depresija, anskiozni i psihosomatski simptomi su uključeni u kriterije za PTSP
 Djeca nakon razvijanja PTSP-a mogu manifestirati mnoge druge simptome i reakcije
o Fobije, druge aksiozne poremećaje, poremećaje ponašanja i vezivanja, deficit
pažnje, ADHD, depresiju, korištenje droga, disocijativni poremećaj itd.
 Djeca nekad razviju specifične za traumu vezane strahove
o Počnu se bojati specifičnih situacija koje ih podsjećaju na traumatsko iskustvo
 Traumatska iskustva mogu pojačati simptome koji su postojali prije traume
 Kao i PTSP mogu biti akutnog ili hroničnog karaktera

Nepatološke posljedice traumatskih iskustava po djecu i adolescente

 Djeca mogu razviti vrlo kratkotrajne i slabe posljedice (osjetljivost na zvuk, simptomi
straha i anksioznosti, enurezu i sl) nakon kojih je vrlo velika šansa za oporavak
 „Otporna“ djeca razviju adaptivni oblik funkcionisanja nakon traume i lako se prilagode
na novonastalu situaciju sa relativno malo simptoma
 Traumatska iskustva mogu izazvati pozitivne promjene kod pojedinca
o Posttraumatski rast se manifestira kroz promjene u 3 područja:
 Promjene u percepciji ličnih mogućnosti i snage
 Promjene u odnosima s drugim ljudima
 Promjene u razumijevanju života
o Osobe dožive jači osjećaj samopouzdanja i psihičke snage
o Trauma može pružiti osjećaj ranjivosti i osjetljivost što je pozitivno za ljude koji
se osjećaju neranjivim
 Dva faktora posttraumatskog rasta, uspjeha i napredovanja djece:
o Potreba da se psihološki, fizički ili socijalni hendikepi iz djetinjstva kasnije
kompenziraju uspjehom i kreativnim postignućem
 o Visoko inteligentna djeca koja su u djetinjstvu propatila su imala mogućnost da
pobjegnu u kreativni umjetnički svijet ili svijet nauke da izbjegnu bolna iskustva

Utjecaji traumatskog stresa na razvoj

 Trauma kod djeteta će prije izazvati gubitak postignuća koja su tek razvijena nego
ranije stečenih postignuća
 Trauma može izazvati značajna oštećenja u području psihoseksualnog razvoja
pogotovo kod gubitka majke ili seksualnog nasilja
 Traumatski stres dugoročno najviše interferira s normalnim razvojem ličnosti
o Osoba može razviti nekonzistentne i nekongruentne osobine ličnosti
 Interakcija traumatskog stresa i razvoja ličnosti se odvija u 6 sfera:
o Dostizanje psihološke i fiziološke zrelosti
o Hijerarhijska integracija kompetencija
o Intrapsihičko strukturiranje unutrašnjih i vanjskih opasnosti
o Shematizacija sigurnosti, bezbjednosti, rizika
o Bihevioralni atributi straha, hrabrosti i bojažljivosti
o Razvoj interventnih fantazija

Posljedice ratne traumatizacije

 Efekti na djecu i adolescente su manje intenzivni nego što se očekuje
 Negativne:
o Visok rizik za PTSP, depresiju i ostale patologije
o Dugotrajna izloženost može dovesti do trajnih promjena u sklopovima
ponašanja
 Pozivitne:
o Neka ratna dešavanja mogu izazvati alruistična osjećanja kod djece, empatiju
za ljudsku patnju i potrebu da pomažu ljudima
o Može ojačati plansko ponašanje i potaknuti preuzimanje inicijative

Vidanović: Mentalna higijena, poglavlje 3: Mentalna higijena

predškolske djece
Prenatalni razvoj
 Od velikog značaja je prenatalna interakcija između fetusa i majke
 Različita emocionaln stanja majke (strahovi, stres, depresivnost) mogu negativno
utjecati na fetus i dovesti do povećane osjetljivosti djeteta na različite frustracije i
sklonosti ka različitim psihopatološkim manifestacijama u ranom djetinjstvu

Neki aspekti prenatalne interakcije majka – dijete

 Stres kod majke – prenatlna panika kod fetusa i prevelika pokretljivost fetusa –
HIPERAKTIVNI FETUS – ubrzan rad srca i pojačana pokretljivost organa za varenje

Značaj željenosti djeteta

 Neželjena trudnoća je za buduću majku veliko opterećenje i ona na tu situaciju
odgovara svjesnim ili nesvjesnim agresivnim osjećanjima prema fetusu
 o Može dovesti do snažnih psihosomatskih reakcija npr. intenzivno povraćanje u
trudnoći i snažne kontrakcije maternice

Proces socijalizacije djeteta

 Odnos između roditelja je jako važan za razvoj djeteta
 Dječje socijalno ponašanje je pod utjecajem roditeljskog stila odgoja

Početna faza socijalizacije – uloga majke

 Rani odnos majka dijete – DIJADNI ODNOS – simbiotska zajednica – prva socijalna
zajednica u razvoju čovjeka
 PRIMARNA MAJČINA PREOKUPIRANOST – da bi majka mogla biti dovoljno senzitivna u
odnosu majka-dijete u prvim sedmicama poslije poroda mora da se nalazi u posebnom
emocionalnom stanju
 HOLDING – fizička zaštita, njega djeteta i majčina empatija za njihove najsuptilnije
psihološke potrebe
o Majka mora imati kapacitet za adaptaciju na potrebe dojenčeta
 Posebno mjesto zauzima hranjenje u bliskom odnosu majke i djeteta
 Frustracije pri hranjenju u ovom periodu (prerano odbijanje od dojki, majčino
nestrpljenje pri dojenju i sl) – pojava anoreksije kod dojenčeta
 Razvoj ranog emocionalnog odnosa između djeteta i roditeljskih figura prolazi kroz 3
faze:
o Od rođenja do 2 mjeseca – djeca socijalno reaguju skoro prema svakome
o Od 2 do 7 mjeseca – socijalno reaguju uglavnom na članove porodice i razvijaju
jedinstven afektivni komunikacijski sistem s majkom
o Od 6 do 8 mjeseci – dijete je razvilo jasnu privrženost
 Za ovaj rani emocionalni odnos Bowlby uvodi pojam privrženosti ili emocionalnog
vezivanja „attachment“
o Sigurna privrženost, anskiozno nesigurna
 Strah 8og mjeseca ili ANAKLITIČKI STRAH – strah kao posljedica djetetovog odvajanja
od majke koji se javlja u 8 mjesecu kada dijete počinje da majku zapaža i prepoznaje
kao zasebnu ličnost
o Traje do 16tog ii 17tog mjeseca

Proces separacije – individualizacije

 Na uzrastu poslije 8 mjeseci simbiotski odnos s majkom djetetu postaje sve manje
potreban
 SEPARACIONI STRAH – u periodu od 6 do 10tog mjeseca dijete se fizički udaljava od
majke i stalno je suočeno s prijetnjom gubitka majke u procesu upoznavanja okoline
o Za lakše prevazilaženje separacionih strahova mnoga djeca koriste prelazne
objekte
 TRANZITORNI ILI PRELAZNI OBJEKT – predmet ili dio predmeta koji malo dijete uzima
kao surogat pravog ljudskog objekta
o Ukoliko je separacioni strah jako izražen i nedovoljno prerađen od strane
majke dijete se povlači a potreba za bliskošću i zaštitom se pojačava i produžava
  Intenziviranjem straha od separacije može se razviti PATOLOŠKI SEPARACIONI STRAH
koji se nalazi u osnovi neurotskih poremećaja kod djece

Uloga oca
 Očeva uloga se sastoji u:
o Emocionalnoj podršci trudnoj majci
o Emocionalnoj podršci za vrijeme poroda
o Pomoći pri njezi djeteta
o Podsticaju separaciji djeteta iz simbiotskog jedinstva s majkom
 Učešćem oca u njezi dijete stiče i u njega osnovno povjerenje
 Poslije primarne identifikacije s majkom djeca oba pola imaju težnju za identifikacijom
s ocem
o Otac je figura koja unosi u djetetovo mentalno funkcionisanje princip realnosti
umjesto principa zadovoljstva
 Do pozitivne identifikacije s ocem dolazi kao je otac emocionalno, intelektualno i
socijalno zreo i u tom slučaju će dijete prihvatiti očeve socijalno poželjne osobine
o Važan je i u modeliranju djetetovih agresivnih težnji
o Uključuje i zabrane koje su dio procesa socijalizacije pa samim time očevi imaju
veći značaj u formiranju superega od majke

Roditelji kao par

 Da bi roditelji kao par bili uspješni u odnosu s djecom neophodno je da imaju
usaglašene vaspitne stavove
 Za mentalno zdravlje djece važni su sljedeći procesi:
o Brižnost roditelja
 Roditeljski odnos ispunjen ljubavlju, toplinom, razumijevanjem i
prihvatanjem djeteta
 Nasuprot brižnosti, prezaštićivanje predstavlja neadekvatan odnos
između roditelja i djeteta
 Prezaštićujuća majka ne može da dopusti samostalnost djetetu jer na
taj način dijete „odlazi“ a njoj ostaje doživljaj da je ostavljena,
napuštena i usamljena
o Emocionalno vezivanje ili privrženost
 Stabilna ili sigurna emocionalna vezanost je posljedica takvog odnosa
između djeteta i roditelja u kojem su roditelji adekvatno pružili djetetu
ljubav, zaštitu i pomoć i pravovremeno odgovarali na signale djeteta i
njegove potrebe
 U sigurnoj privrženosti dominantno je osjećanje sigurnosti, djeca su
raspoložena i prilagodljiva
 Kod anksiozno izbjegavajućeg tipa privrženosti djeca su u kasnijem
razvoju povučena, nepovjerljiva, izbjegavaju se igrati s drugom djecom
o Osnovno povjerenje
 Sticanje osnovnog povjerenja jedan je od najbitnijih preduslova
mentalnog zdravlja
  Obuhvata pozitivan stav osobe prema sebi i drugima, osjećanje
povjerenja u druge i osjećanje samopouzdanja
 Formira se tokom prve godine života
 Deficit osnovnog povjerenja se javlja kad majke nisu dovoljno
empatične i kad su nesposobne da izgrade emocionalni odnos sa
djetetom
o Bazična sigurnost
 Kod većine djece do 5 godine dolazi do usvajanja modela odnosa s
roditeljima i u ličnost se ugrađuje sigurnost i samopoštovanje
 Blizina i zaštita koju djetetu pružaju roditelji u ranom razvoju daje
djetetu osjećaj sigurnosti
 U kasnijem životu omogućuje osobi da ima kvalitetne odnose s drugim
ljudima, da ima stabilan brak, i da sa svojom djecom razvija zdrav odnos
 U slučaju intenzivne vezanosti za roditelja suprotnog spola, dijete postaje veoma
ljubomorno, posebno u situacijama kada roditelji pred njim ispoljavaju međusobnu
naklonost
 Edipov kompleks – erotska vezanost dječaka za majku i ljubomora koju osjeća prema
ocu jer otac „posjeduje majku“
o Zbog agresivnih težnji prema ocu i nedozvoljenih incestuoznih želja prema
majci dječak se boji kazne od odsijecanja penisa – kastracijski strah
o Razrješava se identifikacijom s roditeljem istog spola, ali za ovu identifikaciju
važan je ne samo Edipov kompleks već i to kako se roditelji odnose jedno prema
drugom i kako se odnose prema djetetu
 Dječji strahovi u predškolskom uzrastu (posebno između 3 i 5 godine) – strah od
životinja, čudovišta, vještica i vampira
o Od velikog je značaja odnos djeteta s roditeljima i njihovi stavovi prema strahu
 Važni su odnosi između roditelja i djece u okolnostima rođenja mlađeg brata i sestre
o Pažnja je preusmjerena na novorođenu bebu
 Ljubomora poslije rođenja mlađeg brata ili sestre se najčešće ispoljava sljedećim
simptomima:
o Mirno i poslušno dijete postaje prkosno, nemarno, odbija obaveze
o Latentno ili manifestno je agresivno prema mlađem djetetu
o Počinje da nakon uspostavljene kontrole sfinktera ponovo nekontrolisano
mokri (enureza) ili defecira (enkopreza)
o Javljaju se teškoće u ishrani (želi da jede kao beba, da ponovo koristi flašicu,
odbija uzimati hranu i sl)
o Gubi već usvojeni fond riječi
o Nazaduje u usvojenim motoričkim vještinama
 Važan je i odnos porodičnog okruženja prema zdravlju i bolesti
 Reagovanje strahom do nivoa panike kod djeteta dovodi do različitih osjećanja:
o Da je u ozbiljnoj opasnosti
o Da je ugroženo, oštećeno, manje vrijedno ili bezvrijedno
o Da je teret roditeljima
o Da je kažnjeno zbog nekog ranijeg lošeg ponašanja
Nagrade i kazne
 Neki roditelji su skloni da kažu djetetu da ako je nemirno i neposlušno da će mu umrijeti
jedan od roditelja, to može da uslovi pretjeranu vezanost i teško odvajanje djeteta od
roditelja
 Tipovi roditeljskih kazni:
o Pokazivanje moći – naredbe, prijetnje, primjena fizičke sile
o Uskraćivanje ljubavi – verbalno neodobravanje, manje nježnosti
o Indukcija – objašnjavajući razgovori o nemoralnosti postupaka

Rano afektivno lišavanje djece i posljedice

 RANO EMOCIONALNO LIŠAVANJE – trajni emocionalni odnos između majke i djeteta u
ranom djetinjstvu nedostaje
 HOSPITALIZAM – obuhvata poremećaj ponašanja, zastoj emocionalnog i
intelektualnog razvoja i tjelesnu osjetljivost djece
o Da bi se spriječio neophodno je da boravci manje djece u bolnici uvijek budu u
pratnji majke
 PORODIČNI HOSPITALIZAM – pored prisustva majke djetetove emocionalne potrebe
nisu zadovoljene i djeca su grubo frustrirana
o Ovo se dešava u uslovima nedostatka emocionalnog odnosa majka-dijete
usljed:
 Psihičke poremećenosti majke
 U uslovima poremećenih porodičnih odnosa s napetom porodičnom
atmosferom (alkoholizam, stalni konflikti)

Problemi zanemarivanja i zlostavljanja djece

Zanemarivanje djece
 ZANEMARIVANJE – akt nezadovoljavanja osnovnih fizičkih, emocionalnih, socijalnih i
drugih razvojnih potreba djeteta od strane roditelja
 Osnovne forme su:
o Fizičko – neadekvatno zadovoljavanje potreba djeteta za hranom, odjećom,
smještajem, odmorom i higijenskim
o Edukativno – ozbiljan propust da se obezbijedi motivacija i podsticaj za učenje ili
prihvatanje obrazovanja u skladu sa djetetovom sposobnošću
o Zdravstveno – propusti u obezbijeđenju obavezne i situacione zdravstvene zaštite
djeteta
o Emocionalno – zapostavljanje djetetovih bazičnih emocionalnih potreba
privrženosti, pripadanja, stalnosti i sigurnosti
o Vaspitno – nekontrolisan proces socijalizacije, izlaganje ili prepuštanje djeteta
neprimjerenim vaspitnim utjecajima i propust u obezbjeđivanju odgovarajuće i
konstruktivne discipline i socijalizacije koja priprema dijete za život u društvenom
okruženju
o Neadekvatan nadzor – ostavljanje djeteta bez nadzora ili s nadzorom koji ne
odgovara uzrastu i specifičnim potrebama djeteta
o Eksploatacija – korištenje djeteta za pribavljanje materijalnih stredstava
upućivanjem na poslove koji su izvan fizičkih snaga djeteta, opterećenje
 pretjeranim odgovornostima za poslove u kući i upućivanje djeteta na prošnju,
krađu i slične aktivnosti
o Napuštanje djeteta – potpuno ili relativno trajno ostavljanje djeteta bez staranja
roditelja ili odgovarajućih njegovatelja
 Znakovi koji ukazuju na postojanje zanemarivanja:

Zlostavljanje djece
Bihevioralni pokazatelji
Fizički pokazatelji
 Nesigurnost u komunikaciji
 Zastoj u razvoju dojenčeta ili malog djeteta  Usporen psihofizički razvoj
 Loš fizički izgled djeteta  Psihosomatski poremećaji
 Akcidentna povrijeđivanja  Roking – udaranje glavom kod mlađe djece
 Odsustvo standardne pedijatrijske njege  Emocionalna tupost, povlačenje
 Neredovno pohađanje škole  Ponašanje koje nije u skladu s godinama
 Nezainteresovanost za školu i učenje
 Posljedica nasilja u porodici u
 Bježanje od kuće, skitnja ili prosjačenje
slučajevima akutnog ili hroničnog
poremećaja ravnoteže emocionalnih snaga u partnerskim ili porodičnim relacijama
 Sadržaji i forme nasilja nad djecom obuhvataju:
o Fizičko zlostavljanje
 Podrazumijeva upotrebu fizičke sile čime se djeci nanese bol, ozljeda ili
rane i ugrožava zdravlje ili život
 Bihevioralni pokazatelji:
 Zaleđena opreznost u odnosu na odrasle ili pretjerana
ljubaznost
 Trzanje i povlačenje pri svakom pokušaju dodira kod mlađih
 Neadekvatno oblačenje u odnosu na vrijeme (sakrivanje
modrica)
 Nasilno ponašanje u igri sa mlađom djecom
 Laganje i krađa
 Ekstremi u ponašanju (pasivnost ili agresivnost)
o Emocionalno zlostavljanje
 Najzastupljeniji vid zlostavljanja i težak za detekciju
 Definiše se okvirima 8 tipova ponašanja roditelja:
 Odbacivanje
 Degradacija ili obezvrijeđivanje
 Terorisanje
 Izolacija
 Kvarenje
 Eksploatacija
 Uskraćivanje esencijalne stimulacije, emocionalne razmjene ili
raspoloživosti
 Nepouzdano i nekonzistentno roditeljstvo
 Bihevioralni pokazatelji:
  Neuobičajene emocionalne reakcije (fobije, hipohondrija,
opsesivnost)
 Ekstremi u ponašanju
 Anksioznost
 Neprimjereno infantilno ponašanje
 Iznenadne promjene u školskom uspjehu ili izgledu djeteta
 Depresija, pokušaj samoubistva
 Izjava djeteta ili svjedoka zlostavljanja djeteta
 Napuštanje djeteta
o Seksualno zlostavljanje
 Korištenje djece radi zadovoljavanja nečijih seksualnih poriva, potreba i
nagona
 Može biti u porodici (incest) ili van nje
 Bihevioralni pokazatelji:
 Strah od dodira
 Pretjerana masturbacija kod male djece
 Ispoljavanje brojnih strahova, veća potreba za utjehom nego
obično, vezivanje uz jednog roditelja
 Lošiji odnosi s vršnjacima
 Izjava djeteta
 Fantaziranje
 Razvojna regresija
 Nesposobnost koncentracije
 Posljedice zlostavljanja:
o Ozbiljno ugrožava bazične dječje potrebe za ljubavlju i sigurnošću
o Ugrožava dječja prava
o Zlostavljana djeca često zaostaju i stagniraju u razvoju
o Stvara se tzv lanac nasilja tsko što zlostavljana djeca postaju potencijalni
nasilnici
o Nasilje eskalira tako što jedan oblik nasilja povlači drugi
o Fizičko zlostavljanje gotovo uvijek je praćeno psihičkim
 Prevencija i tretman:
o Cilj rane prevencije je spriječiti zlostavljanje u najranijim fazama života i
unaprijediti roditeljske uloge
o Postoji 6 suštinskih principa programa rane prevencije:
 Rana identifikacija
 Uvođenje podrške za vrijeme trudnoće i neposredno poslije poroda
 Obezbjeđivanje dobrovoljnog učešća porodica
 Pružanje usluga kod kuće
 Timovi podrške za pojedinačne slučajeve
 Edukacije i usmjeravanje
  Koncept tretmana:
o Glavni koraci u zaštiti djece od zlostavljanja i zanemarivanja podrazumijevaju:
 Intervencije u otkrivanju, identifikovanju i potvrđivanju slučajeva
zlostavljanja
 Ispitivanje stepena disfunkcionalnosti
 Planiranje, sprovođenje i evaluacija tretmana upućenih djetetu,
porodici i društvu
 Aspekti tretmana:
o Prema vrsti zlostavljanja

Prema sistemu u kome se Prema pristupu: Prema uzrastu klijenta:

sprovode:
 Intradisciplinarni  Dijete
 Primarno pravni  Interdisciplinarni  Adolescent
 Primarno socijalni  Odrasli
 Primarno medicinski Prema ulozi u nasilju:
 Primarno obrazovni  Preživjeli Prema nivou terapijskog
 Počinilac zahvata

 Ciljevi tretmana  Svjedok  Krizne intervencije

o Prekid zlostavljanja  Savjetovanja
o Obezbjeđivanje sigurnosti, vjerovanja i uvažavanja  Terapije
o Smanjenje rizika od ponavljanja zlostavljanja
o Saniranje poslljedica zlostavljanja
o Promjena porodičnih odnosa
o Odgovornost počinioca za zlostavljanje
o Praćenje i evaluacija toka i ishoda tretmana

Vidanović: Mentalna higijena, poglavlje 5: Mentalna higijena djece

školskog uzrasta
Priprema djece za polazak u školu
 Ličnost učitelja je najvažnija u procesu vaspitanja i učenja
 Spremnost djeteta da se uključi u nastavu i prihvati nove obaveze zavisi od stepena
identifikacije sa učiteljem
o Identifikacija može da bude ometena zbog nesposobnosti djeteta ili pretjerane
identifikacije s roditeljima
 Odnos roditelja i nastavnika je značajan tokom cijelog školovanja
 Dijete je, zahvaljujući novim sposobnostima, pripremljeno za uspješno savladavanje
novih zadataka koje nameće škola
 Bandura – dijete treba naučiti da samo sebe potkrepljuje tokom učenja
o Faze procesa učenja:
 Usmjeravanje pažnje
 Zadržavanje modelovanog ponašanja
 Reprodukcija ponašanja
 Motivacija za ponavljanjem ponašanja
  Kod mentalno retardirane djece vrši se kategorizacija i djeca s lakom mentalnom
retardacijom se uključuju u specijalne škole
 Specifične nesposobnosti kod djece:
o Razvojna disleksija – teškoće u savladavanju čitanja u djetinjstvu
o Razvojna disgrafija – teškoće u savladavanju pisanja
o Razvojna diskalkulija – teškoće u savladavanju računskih operacija
 PSEUDOZAOSTALOST – pojava gdje djeca zbog emocionalnih poremećaja djeluju kao
mentalno zaostala i pokazuju lošije rezultate na testovima inteligencije

Škola, učitelji i mentalno zdravlje

 Školski razred po mnogim karakteristikama podsjeća na porodičnu grupu

Karakteristike ličnosti učitelja

 Funkcije učitelja
o Prenošenje znanja i vještina
o Procjena stepena zrelosti djece u razredu i njihovih prethodnih znanja i iskustava
o Motivacija učenika za saradnju u procesu učenja i vaspitanja
o Sposobnost kritičkog razmišljanja, prepoznavanja problema i rješavanja problema
 Emocionalna dimenzija odnosa između učitelja i djeteta je faktor koji u velikoj mjeri
određuje dinamiku usvajanja znanja kod učenika i prihvatanja vaspitnih pravila
o Neki učitelji su skloni da se prema određenim učenicima odnose zaštitnički dok
prema drugima ostaju uzdržani ili negativno raspoloženi

Paranoidne karakteristike učitelja Opsesivni učitelji

 Sumnjičavost  Pedantni
 Nepovjerljivost  Skloni perfekcionizmu
 Stalno traže učenike za koje misle da ih ne vole  Prezahtjevni
i da otkrivaju prevare od strane učenika  Nefleksibilni
 Nekontrolisana agresivnost prema učenicima  Tvrdoglavi
koju ne prepoznaju  Kod učenika razvijaju osjećaj krivice ako nisu
zadovoljili očekivanja učitelja
 Emocionalno nezreli učitelji
o Skloni da prave šale na određene i osjetljive teme i time projektuju svoje neke
neriješene psihičke probleme
 Poželjne osobine ličnosti učitelja:
o Učenika potstiču na motivaciju za učenje
o Ohrabruju samostalnost učenika
o Podupiru i podstiču povjerenje učenika u sopstvene vrijednosti
o Smanjuju strah
o Izbjegavaju frustracije
o Suzbijaju eskalaciju konflikata
o Ulivaju vjeru i nadu u budućnost

Dinamika odnosa u školskoj grupi

 Škola se smatra razrednom zajednicom, a u njoj vladaju odnosi koji su karakteristični
za sve socijalne grupe
  U razredu se jasno zapažaju učenici koji su dominantni i oni koji su povučeni i
submisivni
 Učitelj se obično doživljava kao roditeljska figura i predstavlja identifikacioni uzor za
djecu
 Djeca s RAZVOJNIM HIPERKINETSKIM SINDROMOM imaju problem prilagođavanja na
pravila školske discipline
 HIPERKINETSKI SINDROM DJEČJE DOBI – karakterisan je hiperaktivnim ponašanjem,
slabošću pažnje, impulsivnošću i funkcionalnim problemima u školskom i porodičnom
funkcionisanju i teškoćama u odnosu sa vršnjacima i nastavnicima

Školski neuspjeh
 ŠKOLSKI NEUSPJEH – neuspjeh u prilagođavanju na grupu djece na školsku atmosferu
i neuspjeh u učenju
 Određen je odnosima u porodici u kojoj je dijete odrastalo
 Neadekvatni odnosi u porodici, česti konflikti između roditelja, alkoholizam jednog od
roditelja i napeta porodična atmosfera otežavaju adaptaciju djeteta na školu
 Školski neuspjeh kod djece koja imaju normalne intelektualne sposobnosti je najčešće
posljedica emocionalnih poremećaja tj unutrašnjih konflikata
 Može da stvori sekundarne emocionalne teškoće: ravnodušnost, depresivnost,
zabrinutost, napetost, anksioznost, promjene u ponašanju
 Motivaciju za učenje mogu da remete i različite neurotske smetnje:
o Koncentracija prelazi sa učenja na unutarnje konflikte
o Različiti anksiozno fobični poremećaji, OKP
o Djeca s neurotskim smetnjama nikad ne uspijevaju u potpunosti pokazati svoje
znanje, a kad je strah intenzivniji izbjegavaju školu
 Neuspjeh u učenju može da nastane zbog:
o Disleksije
o Disgrafije
o Diskalkulije
o Intelektualne inhibicije - inhibicija zahvata samo intelektualne funkcije, dok
ostale aktivnosti djeteta nisu narušene
 Dijete želi da uči ali ne može usmjeriti pažnju na učenje, po nekoliko
puta čita tekst bez razumijevanja
o Hiperkinetskog sindroma

Bježanje od škole
 Obično se javlja kod starijih učenika i najčešće je uslovljeno strahom od ispita ili
predstavlja zadovoljenje potrebe za igrom i zabavom odlascima u kino i
upražnjavanjem različitih sportskih aktivnosti
 Drugi tip učenika koji bježe iz škole su djeca s poremećajima ponašanja
 Treći tip su učenici koji izbjegavaju školu zbog različitih neurotskih stanja
Školska savjetodavna služba
 Osnovni zadatak stručnjaka je da se bave različitim problemima učenika i organizacije
nastave kako bi pronašli najbolji način za primjenu mentalno higijenskih principa u
prevenciji i terapiji
 Preventivne aktivnosti uključuju:
o Aktivnosti za unaprijeđenje i njegovanje saradnje između porodice i škole
o Stručnjaci različitih profila koriste metodu savjetovanja i druge oblike pomoći
učenicima s različitim psihosocijalnim teškoćama
o Ostvaruje se stalni kontakt sa nastavnim osobljem
o Školska savjetodavna služba se angažuje i u razvijanju mreže saradnje s
institucijama koje se bave razvojnim i drugim problemima mladih

Vidanović: Mentalna higijena, poglavlje 6: Mentalna higijena u

adolescenciji
Pojam adolescencije
 ADOLESCENCIJA – karakterišu je mnogi razvojni problemi i smatra se najtežim i
najznačajnijim priodom u životu čovjeka
o Počinje u 11. ili 12. godini a završava do 25.-26.te godine
 Početak adolescentskog perioda je individualan i zavisi od bioloških i nasljednjih
faktora ali i od prethodnog emocionalnog i socijalnog iskustva osobe
 Kraj adolescentskog perioda je individualno značajno različit i neodređen je vremenski
 Margaret Mead i Ruth Benedict – ponašanje pojedinca i njegovo sazrijevanje zavisi od
kulturnog konteksta u kojem odrasta
o Mead – burna dešavanja u adolescenciji su posljedica stava društva prema
pubertetu
o Ruth – od kulturne sredine zavisi da li će razvoj biti kontinuiran ili diskontinuiran
 Tri oblasti u kojima se adolescenti razlikuju:
 Oblast seksualnih uloga
 Razvoj odgovornosti
 Oblast razvoja nezavisnosti i dominacije

Faze adolescentskog perioda

Predadolescencija
 Burne pubertalne tjelesne promjene
 Ja-ideal: reguliše ponašanje osobe tako što postavlja ciljeve i aspiracije koji kada se
dostignu stvaraju osjećaj ponosa i sopstvene vrijednosti
 Dezidealizacija roditelja – nisu tako veliki i moćni kao ranije u očima adolescenta

Rana adolescencija
 Napuštanje vezanosti za roditeljske figure
 Uspostavljanje bliskih odnosa sa vršnjacima istog pola što kasnije rezultira
potencijalom za bliskost i intimnost
Srednja adolescencija/prava adolescencija
 Uspostavlja odnose sa vršnjacima suprotnog pola
o Ovome prethodi reaktiviranje Edipovog kompleksa i njegovo konačno
razriješavanje
 Ponašaju se egoistično, interesuju se samo za sebe, svoj izgled i reaguju defanzivno na
kritiku – važno im mišljenje drugih

Kasna adolescencija
 Imaju više samopoštovanja i jasnije formiran identitet
 Završne godine škole i početak studija
 Period uobličavanja identiteta ali i period kriza koje mogu ometati aktuelno
funkcionisanje adolescenta
 Izlaze iz ove faze sa stabilnijim samopoštovanjem i jasnijom predstavom o sebi

Postadolescencija
 Mlada osoba je razvila osjećanje sopstvene ličnosti i uspostavila je životne ciljeve
 Započinje i traje različito dugo i određena je prijašnjim iskustvima
 Dolazi do KONSTITUCIJE – autentičnog selfa, doživljaja sebe

Ključni procesi u adolescenciji

 Ključni su sljedeći procesi:
o Proces separacije od roditeljskih figura
o Konflikt sa roditeljskim i drugim autoritetima
o Razvoj seksualnosti
o Odnosi sa vršnjacima

Proces separacije od roditeljskih figura

 Dovodi do doživljaja gubitka objekta što opet dovodi do prolaznog vraćanja na
narcistički odnos u funkcionisanju adolescenta
 Blos – adolescencija je kao druga faza individuacije
 U ranoj fazi adolescencije imaju jaku težnju da se psihološki distanciraju od roditelja
 U srednjoj fazi imaju potrebu da se ponovo vraćaju roditeljima u traženju sigurnosti i
podrške iako su se već osamostalili
 Adolescent će u procesu separacije koristiti više nedovoljno neutralisane agresivne
energije ako je odnos sa roditeljima kompleksniji
 Oslobađanje od infantilne vezanosti je ključno za uspostavljanje zdravih odnosa sa
drugim osobama kasnije
 Za adolescentsko doba su najčešći odbrambeni mehanizmi intelektualizacija i
racionalizacija

Konflikt sa roditeljima i njihovim zahtjevima

 Porast konflikata u ranoj adolescenciji
 Problemi nastaju kada adolescenti traže nove vrijednost koje su različite od roditeljskih
i kada pokušavaju izgraditi drugačiji sistem vrijednosti
Seksualnost u adolescenciji
 Pod utjecajem seksualnog nagona adolescent ima potrebu za bliskošću sa suprotnim
spolom
 Ako su emocionalni odnosi sa roditeljima loši adolescent će prije stupiti u seksualne
odnose i biti promiskuitetan
 Masturbacija je od velikog značaja – nije štetna kako se prije mislilo
o Predstavlja prvi oblik eksperimentisanja
 SEKSUALNA ULOGA – zbir osobina, pravila, očekivanja i normi ponašanja koje socijalna
sredina dovodi u vezu sa jednim ili drugim polom, a koje su uključene u cjelokupni
identitet
 Važno seksualno vaspitanje

Odnosi sa vršnjacima – vršnjačke grupe

 Najčešći oblik socijalnih komunikacija adolescenata
 Pokušavaju steći samostalnost i odvojiti se od roditelja kako su bili povezani ranije a tu
vršnjaci pomažu
 Samopoštovanje se razvija kada su prihvaćeni od strane vršnjaka
 ADOLESCENTSKA GRUPA – važan faktor u formiranju ličnosti, imaju potrebu da
pripadaju grupu i budu shvaćeni od te grupe
o Grupa ima unutrašnju koheziju jer su članovi međusobno privrženi i zavisni
 DRUŠTVO – manje grupe vršnjaka koji se okupljaju na različitim zabavama, druženjima
 Adolescent mora imati dovoljno čvrsto samopouzdanje prije ulaska u grupu da ne bi
gubio svoju samostalnost u grupi – stapanje u GRUPNI IDENTITET VRŠNJAKA
 Uspostavljanje bliskih prijateljskih odnosa je važno jer im je važno tuđe mišljenje
 Bliskost ima nekoliko funkcija:
o Mogućnost upoznavanja sebe kroz refleksiju od drugih
o Mogućnost izražavanja problema drugome
o Osjećaj zadovoljstva zbog ravnopravne komunikacije
 POTREBA ZA INTIMNOŠĆU – potpuna otvorenost i autentičnost u odnosu sa drugim

Razvoj identiteta i poremećaji

 IDENTITET – doživljaj sebe, doživljaj sopstvene ličnosti, doživljaj lične istovjetnosti i
kontinuiteta osjećanja, životnih ciljeva i namjera
o Uključuje usvajanje smislenog pojma o sebi gdje su prošlost, sadašnjost i
budućnost povezane u jednu cjelinu
 U periodu adolescencije formiranje identiteta podrazumijeva integraciju raznih
identifikacija iz dosadašnjeg života
 Identitet je odgovor na pitanja: Ko sam? Odakle dolazim? Gdje idem?
 Određuje sljedeće dimenzije ličnosti:
o Jedinstvenost
o Istovjetnost
o Kontinuitet
o Postojanje
o Istrajnost i pripadnost određenoj sredini
  Erikson: ego-identitet predstavlja opći stil čovjekove individualnost a lični identitet
predstavlja svjesno osjećanje posebnosti, samoistovjetnosti i kontinuiteta
 Formiranje identiteta u adolescenciji uključuje različite procese:
o Uspostavljanje doživljaja istovjetnosti
o Ličnu ideologiju i životnu filozofiju
o Prihvatanje lične prošlosti i uspostavljanje kontinuiteta u iskustvima
o Orijentaciju prema budućnosti
o Uspostavljanje koherentnog sistema vrijednosti
 IMITACIJA – preuzimanje vanjskih karakteristika roditeljskog ponašanja
 Djetinjstvo – identifikacioni uzori su osobe iz porodičnog okruženja
 Adolescencija – uzori se pročiruju na vršnjake, profesore i sl.
 TJELESNI IDENTITET – predstava o vlastitom tijelu, pozitivna ili negativna, značajan za
formiranje identiteta
 DISMORFOFOBIJA – kada adolescenti uporno misle da je njihovo tijelo ružno i nakazno
 Predstava o sebi obuhvata dva pojma:
o Sposobnost opisivanja samog sebe (self-koncept)
 U ranoj adolescenciji raste pojam svjesnosti o sebi – formira se na
osnovu toga kako se drugi ponašaju prema nama
 U srednjoj fazi adolescencije samoprocjena predstavlja važan proces u
stvaranju svjesnosti o sebi – obilježene individualnim opisima sebe koji
kasnije stvaraju konstantan doživljaj sebe
o Samopoštovanje (samopouzdanje)
 Odnosi se na osjećanja koje adolescent veže uz doživljaj sebe
 U početku adolescencije varira ali kasnije se stabilizira

Krize adolescencije
 ADOLESCENTSKA KRIZA – manifestacija konflikta adolescentnih razvojnih potreba za
faktorima koji ih ometaju
o Neki tvrde da je normalan razvojni proces, drugi da je riječ o poremećajima
prilagođavanja

Normativna kriza
 NORMATIVNA KRIZA – adolescentovo osjećanje identiteta je u krizi jer postaje
povišeno osjetljiv na sva dešavanja u njegovoj okolini
 Nije psihički poremećaj jer ne troši psihičku energiju i ne dovodi do funkcionalnih
smetnji
 Posjeduje razvojni potencijal za brži intelektualni razvoj, razvijanje mašte, novih
ambicija
 Vulnerabilni adolescenti – mogu se osjetiti anksiozno, patiti više nego ranije ili da doživi
unutarnje sukobe jer više eksperimentišu sa životnim ulogama
 Razrješava se spontatno tokom vremena uz podršku okoline, ne remeti razvojni proces

Kriza (konfuzija) identiteta

 KRIZA IDENTITETA – kompleksan bio-psiho-socijalni razvojni fenomen od kojg zaviti
kvalitet života odrasle osobe
  Po Eriksonu traje cijeli život, ali je naizraženija u adolescenciji
 Predstavlja proces osmišljavanja sebe i svijeta oko sebe a njeni konflikti mogu da
doprinesu razvojnom procesu i intrapsihičkom kvalitetu u kasnijem životu
 Osobe ne mogu lako donijeti odluke o važnim životnim pitanjima
 Ispoljava se na različite načine: osjećaj otuđenosti i napuštenosti, nepovjerenje,
sumnjičavost, beznađe, krivica, stidljivost itd.
 Moguće manifestacije:
o Difuzija identiteta – ne mogu donositi životne odluke, doživljavaju unutražnju
prazninu i izolaciju, teško uspostavljaju socijalnu komunikaciju, teško
uspostavljaju seksualne odnose
 Nastaje KRIZA SELFA – nestabilnost i nepredvidljivost u ponašanju
o Negativni identitet – pokazuju neprijateljstvo i prezir prema ulogama koje mu
se nude u porodici ili široj socijalnoj sredini
 Postaje vidljiva kada je adolescent izložen pritiscima i zahtjevima
o „Kao da“ ili lažni self – lažni self koji se odvaja od pravog selfa i lišen je
mogućnosti ekspresije i potvrđivanja
 Adolescenti obezvrijeđuju svoj pravi self i pate od depresije i beznađa

Kriza autoriteta
 Adolescent se konfrontira sa osobama koje ne prihvataju njegove psihosocijalne
potrebe i nastojanja i stavljaju mu prepreke i ograničenja i taj sukob se zoove KRIZA
AUTORITETA
 Značajni su stav roditelja i emocionalna ili realna odsutnost jednog od roditelja uz
preveliku angažovanost drugog
 Adolescent preispituje i sebe, svoja uvjerenja, sistem vrijednosti i upoređuje ih sa
roditeljskim ili vršnjačkim

Kriza seksualnosti
 KRIZA SEKSUALNOSTI - nastaje zbog konflikta između potrebe za zadovoljenjem
naraslih seksualnih impusla i realnih zabrana i ograničenja koje postavlja društvena
sredina
 Manifestuje se kroz različite forme asketskog ponašanja ili suprotno – slobodnim
seksualnim ponašanjem
 ASKETIZAM – odbacivanje nagonskih impulsa i zadovoljstava koja iz njih proizilaze, a
često je i samokažnjavanje
 PROMISKUITET – pretjerano etotiziranje svih odnosa

Hipohondrija
 Dolazi do preokupacije tjelesnim nedostatcima koja će smanjiti napetost adolescenata
 HIPOHONDRIJAZA – stahovi za tjelesno zdravlje i strahovi od teških oboljenja
 Značajni su i doživljaj lične bezvrijednosti i nepovjerenje vlastitom tijelu što se kasnije
proteže i na cjelokupnu ličnost
 Adolescenti zbog osjećaja nesigurnosti razvijaju „kao da“ ponašanja – pretjerana
odvažnost, sigurnost, hrabrost, težnju prema originalnosti itd
Poremećaji adolescentskog uzrasta  Izbjegavanje škole
Izbjegavanje škole  Pokušaj samoubistva
 Najčešće motivisano dosadom u školi  Mentalna anoreksija
 Većinom se nikada nisu mnogo interesovali za  Delinkventno ponašanje
školu i motivacija za učenje je od početka niska, pa  Toksikomanija
nije ni čudno da izbjegavaju školu
 Može biti uslovljeno strahovima od škole – ispitivanje, određeni profesori, loše ocjene

Pokušaji samoubistva
 Žele skrenuti pažnju na sebe i sovje probleme i uputiti apel za pomoć
 Nisu težnja za smrću nego za prestankom patnje
 Povodi za pokušaj su najčešće različita uskraćenja koja izazivaju bijes, koji se onda
pretvara u autodestrukciju
 Najčešće je uzimanje prevelike količine lijekova
 Češće se javljaju u porodicama sa poremećenim odnosima gdje su bili rastrzani između
roditelja
 Direktan uzrok pokušaja suicida je ipak u samim adolescentima – pokušava suicidom
uništiti svoj lažni self (očekivanja i zadatke koje mu daje okolina) i ne shvata da uništava
i pravi i lažni self
 Također, pokušaj suicida može označavati posljednje sredstvo očuvanja sopstvenog
identiteta

Mentalna anoreksija
 MENTALNA ANOREKSIJA/ANOREKSIJA NERVOZA – smanjeno uzimanje hrane ili
odbijanje nekih ili svih vrsta hrane koje je uslovljeno psihološkim razlozima
o Javlja se češće kod djevojaka u ranoj adolescenciji
 Strah od debljine je većinom uzrokovan poremećajem percepcije slike tijela
o Imaju jaku potrebu da smršaju i kontrolišu svoje tijelo
 Nekada se pojavljuju i bulimične faze – kada pojačano uzima hranu pa je izbacuje, ili se
smjenjuju anoreksične i bulimične faze
 Teško prihvataju sebe kao seksualno biće – ne mogu prihvatiti razvoj i trude se
dijetama izbrisati seksualne karakteristike svog tijela
 Porodični faktori – postojanje unutarporodičnog konflikta, sklonost prezaštićivanju
djece
 Sociokulturalni faktori – favorizovanje mršavosti kao ideala ljepote
 Liječenje anoreksije:
o Individualna psihoterapija adolescenta
o Rad sa porodicom (savjetovanje, porodična psihoterapija)

Poremećaji ponašanja i delinkvencija

 POREMEĆAJ PONAŠANJA – sva odstupanja u ponašanju mladih koja označavaju
neprihvatanje ili suprotstavljanje uobičajenim normama zajednice
o Široka skala asocijalnih postupaka od pretjerane neposlušnosti u ranom
djetinjstvu sve do prestupničkog ponašanja
 Upereni protiv okoline, društvenih normi i običaja
  Posljedica: angažovanost socijalnih i drugih službi radi prevencije,
otkrivanja, ispitivanja i tretmana
 Pojam maloljetnika:
o Određuje se limitiranjem starosne granice gdje se odvajaju pojmovi dijete –
maloljetnik – odrasli
o 4 kategorije:
 Djeca do 14 godina koja ne podliježu krivičnoj odgovornosti
 Mlađi maloljetnik 14-16 god
 Stariji maloljetnik 16-18 god
 Mlađi punoljetnik 18-21 god
 Vrste delinkta:
o Radnje destruktivno uperene protiv integriteta drugih ličnosti
o Radnje destruktivno usmjerene protiv vlasništva i materijalnih dobara drugih
o Radnje prosjačenja
o Radnje samouništenja
 Prema vrsti propisa koji se krše:
o Prestupi krivično-pravnih normi
o Prestupi prekršajnih normi
o Prestupi moralnih normi

Najčešće manifestacije poremećaja ponašanja

Imovinski prekršaji Kriminal nasilja
Asocijalna (predelinkventna
ponašanja)  Ponašanja koja su sankcionisanja
 Krađe, džeparenja,
krivičnim zakonom
 Često bježanje iz škole pljačke, razbojništva
  Razbojništva i teška krivična djela
 Bježanje od kuće Agresivni, impulsivni,
iskrivljen moral
 Etiologija:
o Teorija naslijeđa
o Sociološke teorije – obraćaju pažnju na faktore makro socijalne prirode
o Psihološko-psihijatrijske teorije – pažnja je na djetinjstvu odnosno faktorima
formiranja moralne svijesti
 Tipovi roditelja koji uslovljavaju poremećaje ponašanja:
o Roditelji koji aktivno odbacuju dijete – nesocijalna i agresivna djeca
o Nezainteresovani roditelji – djeca bježe od kuće, kadu i sl.
o Striktni i rigidni roditelji – teško inhibirana djeca, povučena, apatična, stidljiva
 Dva osnovna tipa poremećaja ponašanja:
o Asocijalni tip 1 – asocijalno ponašanje neurotičnog tipa
 Proizvod pretjerano strogih roditelja
o Asocijalni tip 2 – moralna svijest je defektna
 Rezultat ranog onemogućavanja
 Posebno se ispituju sljedeća područja:
o Emocionalna stabilnost ličnosti
o Egocentričnost
o Vrijednosti i vrijednosne orijentacije
 o Stavovi prema društvenim institucijama, neurotičnost i sl.

Toksikomanija
 TOKSIKOMANIJA – zloupotreba i zavisnost od psihoaktivnih supstanci – droge, alkohol,
tablete i cigarete
 Javlja se oko 16. ili 17. godine, čak i ranije
 Politoksikomanija – upotreba više supstanci odjednom
o Većinom u kasnijoj adolescenciji
 Obično su adolescenti PROBANTI/NARKOFILI – probaju supstancu jednom zbog
utjecaja društva i ne nastave dalje
 Motivi za uzimanje:
o Radoznalost
o Bijeg od realnosti i problema
o Pokušaj da se preovladaju vremenski i prostorni okviri
 Faktori rizika:
o Nedostatak sigurnosti i samopoštovanja
o Psivnost i zavisnost
o Niska frustraciona tolerancija
o Niska adaptibilnost
o Stalan doživljaj nedostatka ljubavi i razumijevanja
 Uzimanje alkohola počinje sa željom da se smanji nesigurnost – neki se odmah
intenzivno opijaju
 Model ponašanja adolescenata toksikomana – odražava dinamiku njegovih odnosa
prema porodici i otvaranje prema društvu
o Odbacuju uvjerenja roditelja i okreću se drugima
 Porodični odnosi su obično poremećeni
 Socijalne interakcije ostvaruju se na nivou malih grupa satsavljenih od adolescenata
koji većinom uzimaju iste supstance

Prevencija kriznih stanja u adolescenciji

 Za sprovođenje efektivnih preventivnih programa za mlade potrebno je:
o Šira saradnja na nivou zajednice koja se odnosi na potrebe i probleme mladih
kao i programe i servise koji bi se bavili ovim problemima
o Rana identifikacija rizičnih ponašanja i rane intervencije
o Škola ima velik značaj u sprovođenju ranih preventivnih programa kao i ranom
otkrivanju rizičnih ponašanja
o Sprovođenje preventivnih programa u vanškolskim ustanovama
o Trening iskusnih stručnjaka da bi ljudi znali provesti programe prevencije
o Trening socijalnih vještina mladih
o Uključivanje roditelja
 Primarna prevencija – usmjerena na rad na unaprijeđenju mentalnog zdravlja mladih

Seksualno vaspitanje
 Jedna od najvažnijih mjera, ne smije se posmatrati odvojeno od općeg vaspitanja
 Trenutno je slabo i nedovoljno
  Nije dovoljno da roditelji vaspitaju djecu o ovome, potrebno je i u školama uvesti
 Adolescenti pokušavaju pitanja razriješiti sa vršnjacima, što obično nije uspješno
 Seksualno vaspitanje se mora sprovoditi stručno, profesionalno, sistematski i po
određenoj doktrini

Mjere za sprječavanje nastanka poremećaja

 Sredstva javnog informisanja
o Različita predavanja za roditelje i adolescente o adolescentskim krizama
 Važan je pravilan stav roditelja o vršnjačkim druženjima
 Roditeljima treba pomoći u formi savjetovanja ili putem edukativnih predavanja o
adolescenciji i mogućim poremećajima
o Treba im pomoći da kontrolišu svoje strahove u vezi boravka adolescenta vani

Sekundarna prevencija
 Mjere ranog otkrivanja već nastalog problema ili poremećaja i njegovo zbrinjavanje
 Sprovode se u dispanzerima za mentalno zdravlje i u psihohigijenskim
savjetovalištima, te za neke ljude u centrima za socijalni rad
 Socioterapijski klubovi za adolescente – imaju za cilj sticanje bogatijeg životnog
iskustva u interpersonalnim odnosima adolescenta kroz različite aktivnosti
o Koriste se kombinacije socioterapijskih i psihoterapijskih postupaka
o Stvara se osjećaj pripadanja grupi
 Centri za socijalni rad – organizuju socioterapijske klubove za adolescente kojima su
izrečene mjere pojačanog nadzora
 Svaki zaposlenik mora da poznaje i razumije iskustveno dinamiku grupnih odnosa i
psihodinamiku osnovnih tipova konflikata tog razvojnog perioda

Vidanović: Mentalna higijena, poglavlje 7: Mentalna higijena

odraslih
 ODRASLI – hronoloüki uzrast koji se definiüe kao punoljetstvo ili kasna adolescencija

Izbor zanimanja – profesionalno osposobljavanje

 Kontinuirani proces koji počinje maštanjem u ranom djetinjstvu
 Uticaj porodice na izbor zanimanja – tradicija, identifikacija sa roditeljima i njihovim
zanimanjem
o Može se ispoljijti i preko braće i sestara, ugledanje na uspjeh starijeg brata ili
rivalitet
 Značaj profesionalnog savjetovanja je važan zbog toga što:
o Smanjuje rizik od pogrešnpog izbora zanimanja i radnog mjesta
o Spriječava se nezadovoljstvo izabranom školom ili poslom
o Spriječava se osjećaj neadekvatnosti i neprilagođenosti radnom mjestu
o Spriječava se osjećaj nesigurnosti i nerealizovanosti na poslu
o Smanjuje se vjerovatnoća pojave profesionalnog oboljenja
 Tri razvojna perioda u izboru poziva s obzirom na uzrast
o Period „fantazije“
 6-11 godina, dijete misli da može postati sve što zamisli i zamišlja se kao
odrasla osoba
o Period „proba“
 12-17 godina, izbori su probnog karaktera i dijete prihvata činjenicu da
su potrebni različiti praktični elementi za pronalazak zanimanja
o Period „realizma“
 Iznad 17 godine, osoba dovodi u ravnotežu sve elemente i pravi
kompromise izmađu šansi koje ima u realnim okolnostima

Profesionalna orijentacija
 PROFESIONALNA ORIJENTACIJA – postupak pomoći osobi da razvije i prihvati
integrisanu i adekvatnu sliku o sebi i svojoj profesionalnoj ulozi, da je testira u odnosu
na životni realitet i da je transformiše u još realniju sliku
 PROFESIONALNO SAVJETOVANJE – ima za cilj podsticanje procesa profesionalnog
razvoja kroz to što pomaže osobi da shvati, prihvati i razvije realnu predstavu o sebi
 Ciljevi profesionalnog savjetovanja:
o Pomoć kandidatu da bolje procijeni sebe is voje mogućnosti
o Pomoć kandidatu da napravi odgovarajući izbor zanimanja ili škole s obzirom
na njegove lične karakteristike i mogućnosti
o Pomoć kandidatu da prihvati odgovornosti za svoj izbor
o Pomoć kandidatu da napravi potrebne korake u cilju njegove realizacije
 Neophodna je analiza psiholoških karakteristika obrazovnih programa i zanimanja
 Ona mora da sadrži:
o Mentalne sposobnosti
o Psihomotorne sposobnosti
o Senzorne sposobnosti
o Osobine ličnosti u užem smislu
o Stručna znanja i vještine

Savjetodavna služba
 Važno je ustanoviti sljedeće aspekte ličnosti:
o Odnos prema sebi
o Emocionalna stabilnost
o Kvalitet odnosa s drugima
o Komunikacione sposobnosti
o Verbalna fluentnost
o Odnos prema radu i zanimanju
o Motivacija
 PROFESIONALNO INFORMISANJE – obuhvata relevantne informacije koje se odnose na
pripremu za zanimanje, potrebne kvalifikacije, informisanje o prirodi rada

Izbor partnera
 Proces izbora partnera nije slučajan i podliježe psihološkim zakonitostima – ZAKONU
PARTNERA
 Izbor se vrši na dva načina:
o HOMOGAMNI PRINCIP – slično privlači slično
 o HETEROGAMNI PRINCIP – suprotnosti se privlače
 PRINCIP INTERAKTIVNIH ODNOSA – kvalitet naših interakcija s drugim ljudima zavisi i
od nas i od čovjeka s kojim smo u komunikaciji
 FREUD – izbor partnera teče putevima nesvjesnog i odvija se na osnovu nesvjesnih
motiva
o Muškarci biraju partnerke na način uslovljen ranim razvojem i triangularnom
situacijom – odnos otac-majka-dijete
 DISOCIJACIJA ZADOVOLJSTVA – proces do kojeg može doći a podrazumijeva da
muškarci dijele žene na one „previše loše“ za bilo šta osim povremenog seksualnog
odnosa i one „previše dobre“ da bi se mogli ostvariti seksualni odnosi, pa često ostaju
samo prijatleji
 PROSTITUTKA-MADONA KOMPLEKS – radi disocijacije zadovoljstva muškarci ne budu
sposobni za seksualnu privlačnost prema ženi koju vole, ostvaruju je samo sa ženama
prema kojima nemaju osjećaja

Karakteristike partnerskih odnosa

 INTIMNOST – visoko specifična interakcija sa partnerom obilježena odnososm otvorenosti,
bliskosti i topline koja se ne ostvaruje sa odnosima s drugim osobama
 Muškarci češće ispoljavaju intimnost tjelesno a žene verbalno

Muškarci tokom socijalizacije nauče ispoljavati: Žene tokom socijalizacije nauče ispoljavati:

 Takmičenje  Hranjenje u psihološkom smislu

 Asertivnost  Emocionalnu ekspresivnost
 Autonomiju  Sklonost verbalnom izražavanju osjećanja
 Samopouzdanje  Toplinu
 Tendenciju da ne ispoljavaju intimna osjećanja

 Stanje zaljubljenost i seksualne privlačnosti

dovode do uspostavljanja heteroseksualnih veza a razvoj ljubavi ih održava
o Ako ne dođe do razvoja ljubavi odnos se prekida
 Razvoj ljubavi zavisi od psiholoških kapaciteta čovjeka za njeno doživljavanje, davanje i
primanje
 Tek nakon perioda zaljubljenosti se vide riješeni ili neriješeni konflikti sa kojima su partneri
ušli u odnos
 Ljubav se ponekad javlja i kao neka vrsta zaštite i odbrane kako partnerski odnos ne bi
doživio poraz
 Kada se veza raskine velika je šansa da će osoba praviti iste pogreške u idućoj vezi ukoliko
ne razriješi psihoterapijom svoje neurotske konflikte

Priprema za brak i porodicu

 PRIPREMA ZA BRAK – završavanje odvajanja od roditelja
o Povezana je sa uspostavljanjem bračnog identiteta
 Do konflikta u braku će doći ukoliko se ulazi sa pretpostavkom da će brak ispuniti
infantilne potrebe koje on kao takav ne može ispuniti
 Neke osobe ulaze u brak sa edipalnim potrebama – žene biraju mnogo starije muškarce
  Neke osobe ulaze u brak jer misle da će to riješiti probleme iz njegove primarne
porodice
 Uspješnost braka često zavisi i od uspješnosti braka roditelja
 Dubina i ozbiljnost krize u predbračnom periodu i prvim mjesecima braka zavisi od:
o Psihološke spremnosti osobe za brak
o Opće integrisanosti ličnosti mladog čovjeka
 Osoba prvo treba obaviti proces žalovanja za primarnom porodicom i svojom
„mladosti“
 Period zaljubljivanja – početak odnosa je karakterisan idealizacijom partnera i sebe
 Krizu mogu izazvati određena seksualna ponašanja jednog od partnera
o Sadizam, mazohizam izazivaju hostilan stav oba partnera

Predbračno partnersko savjetovanje

 Ranije obavljale porodice partnera
 Predbračno savjetovanje ima za cilj educirati partnere o tome šta ih očekuje u braku i
pripremiti ih za brak
 Mladi moraju razviti sposobnost podnošenja odsustva i razdvojenosti od partnera na
način da održe uvjerenje da ljubav postoji i kada nisu u neposrednom kontaktu
 Važno je pripremiti ih da je normalno da se u intervalima jave manje poželjne emocije
prema partneru kao što su rivalitet, netrpeljivost, mržnja

Brak
 BRAK – primarno emocionalno-seksualna veza, a kada se pojavi novi član (dijete) tada
brak prerasta u društvenu i pravno regulisanu zajednicu – porodicu
 Bračno-porodični odnos je evolutivni proces od individualnog ka interpersonalnom
 SISTEMSKI PRISTUP – porodica je otvoren sistem čije su komponente članovi porodice
u interakciji
 U početku bračnog odnosa partneri moraju naučiti funkcionisati u DIJADNOM ODNOSU
o Uspostavljaju granice prema roditeljskim porodicama
 Tad počinje proces unutrašnje organizacije bračnog odnosa

Porodica – razvojni ciklusi

 Razlika od braka: porodica ispunjava i biološke potencijale partnerskih odnosa i
posjeduje komponentu odnosa roditelja s djecom
o Trebaju biti zadovoljene emocionalne, socijalne, vaspitne i ekonomske potrebe
njenih članova
 Početak roditeljskih godina može dovesti do krize
o Praćene i krizom intimnosti i bliskosti – mogućnost stvaranja izvanbračnih veza
 SAVREMENI PRISTUP – porodica je ekološka grupa
o Predstavlja individuu i osobe u njenom socijalnom polju koje su najznačajnije u
njenom socijalnom životu
 EKOLOŠKI PRISTUP – ne obuhvata samo interakcije između članova porodice nego i
interakcije porodice sa njenim socijalnim okruženjem
 ŽIVOTNI CIKLUSI – specifične faze razvoja unutar kojih se dešava kretanje porodice kroz
vrijeme
 Svaki sistem se može posmatrati u dvije dimenzije:
o Historijskoj (vertikalnoj)
 Podrazumijeva porodičnu historiju, obrasce odnosa i funkcionisanja koji
se pomjera kroz generacije
o Razvojnoj (horizontalnoj)
 Prikazuje porodicu kako se pomjera kroz vrijeme suočavajući se sa
promjenama koje donosi svaki ciklus
 Svaki bračno-porodični odnos prolazi kroz 8 razvojnih ciklusa:
o Početna porodica
o Porodica sa malim djetetom
o Porodica sa predškolskim djetetom
o Porodica sa adolescentom
o Rasturanje porodice – odlazak djece od roditelja
o Postroditeljska porodica
o Ostarjela porodica
 FUNKCIONALNOST PORODICE zavisi od stepena ostvarivanja aspekata zajedničkog
života ali i od realizovanja brojnih funkcija porodice:
o Treba obezbijediti zaštitu i egzistencijalnu sigurnost članova, da bude
integrisana unutar sebe i u širim socijalnim odnosima
o Treba obezbijeditit takve odnose svih svojih članova koji potiču individualnost i
autonomiju svakog člana
o Mora njegovati realistične ciljeve i pomoći članovima da izgrade adekvatne
sisteme vrijednosti
o Treba obezbijediti uslove za optimalan razvoj djece, a roditleji se međusobno
trebaju razumjeti
o Briga za djecu mora biti zajednička i roditelji moraju sarađivati
o Potrebna je tolerancija međusobnih razlika i eventualnih nezrelih potreba uz
stalno podsticanje razvoja samostalnosti i autonomije
 HOMEOSTAZA U PORODICI – osnovni princip održavanja cjelovitosti i kontinuiteta
porodičnog funkcionisanja
 Ackerman/Ekerman je porodična neprilagođavanja klasificirao u grupe:
o Izolovana porodica – bez emocionalnih veza sa širom porodicom i prijateljima
o Prema vani integrisana porodica – nedostatk unutrašnjeg jedinstva se
kompenzira održavanjem kontakta sa širom socijalnom sredinom
o Iznutra neintegrisana porodica – unutrašnji život porodice je nepotpun
o Neplanirana porodica – potrebe djeteta su podređene potrebama roditelja
o Nezrela porodica – zavisna od roditeljskih porodica partnera
o Devijantna porodica – postoji pobuna protiv vrijednosnih sistema i vladajućih
pravila u društvenoj zajednici
o Dezintegrisana porodica – valadaju regresivne potrebe, članovi su u stalnom
konfliktu i porodica se izoluje ili raspada
Vidanović: Mentalna higijena, poglavlje 8: Poremećaji bračnih i
porodičnih odnosa
Konflikti u braku
 Mogu da se jave u odnosu na:
o Lične karakteristike i navike partnera
 Kreativniji partneri lakše izlaze na kraj sa ovim, kod drugih može biti
uzrok velikih konflikata i bračnih kriza
o Stav prema svojim i partnerovim roditeljima i rodbini
 Uspostavljanje granica je jako važno u formiranju zrelog braka
 Vodi sukobima ako brak ostaje pod značajnim utjecajem roditelja
o Seksualni život
 Uzrok konflikta ako su partneri neusklađeni u seksualnim potrebama,
ako jedan partner ima neku disfunkciju ili ima perverzna seksualna
ponašanja
o Zajedničko trošenje novca
o Disfunkcionalne komunikacije među partnerima
 Sadrže nejasne poruke sa neodređenim značenjem, partneri se
međusobno optužuju za početak svađe

Bračna kriza
 BRAČNA KRIZA – suočavanje partnera sa realnim karakteristikama njihovog odnosa koji
su rnaije bili karakterizirani u kontekstu idealizacije partnera i odnosa
o nije psihopatološka pojava, ali ukoliko je produžena i intenzivna može dovesti
do razvoja psihopatologije
 Faktori koji doprinose razvoju krize:
o Nepripremljenost za brak i nerealna očekivanja od braka
o Nezavršena separacija od roditelja
o Neprihvatanje kulturno vrijednosnog sistema svog partnera
o Rivalitet među partnerima
o Razočaranost bračnom ulogom
o Seksualni poremećaj kod jednog ili oba partnera
o Karakterna nepodudarnost sa tendencijom ka stalnim konfliktima
o Gubitak međusobne tolerancije
 Ovi faktori mogu dovesti do nerazumijevanja ili konflikata između partnera ili do
povlačenja partnera i njihovog udaljavanja
 Bračni konflikti oštećuju kvalitet roditeljstva
 Kod ozbiljnih neurotskih konflikata može doći i do tjeleskog obolijevanja partnera i
razvoja raznih mentalnih poremećaja

Neki od modaliteta poremećenih bračnih odnosa

Ljubomora
 Govori o velikoj nesigurnosti partnera i nedostatku povjerenja
 Može biti posljedica egocentričnosti osobe i nedovoljno autentične ljubavi
Bračni trougao
 Obično traju dugo, nekad godinama a nekad cijeli život
 Osoba ne može da se opredijeli između bračnog partnera i ljubavnika/ce
 Često i kada se raskinu partnerski odnosi, osoba ponovno stvara trougao

Seksualne disfunkcije
 SEKSUALNE DISFUNKCIJE – grupa psihoseksualnih poremećaja karakterisana
postojanjem smetnji u seksualnom funkcionisanju kao posljedica nepovoljnog
djelovanja psihičkih faktora na neku od faza seksualnog odgovora (želja, uzbuđenje,
orgazam) a manifesuje se seksualnom neuspješnošću
 Posljedice: psihološka distanciranost i neurotizacija oba partnera, nerijetko i raskid
bračne zajednice

Poremećeni porodični odnosi

 Neki od članova se vežu za određenu poziciju i tako ne dopuštaju drugim članovima da
napreduju
 PORODIČNA KRIZA – poremećaj funkcionisanja porodice u njenim najznačajnijim
funkcijama, odnosima i ulogama
 Sindrom praznog gnijezda
 Porodice sa rigidnim porodičnim ulogama – teškoće u identifikaciji i formiranju bliskih
odnosa
 Porodice sa labavim i polupropusnim granicama – uključuju neporodične članove u
donošenje važnih porodičnih odluka, porodica postaj nekompetentna za rješavanje
problema
 PARENTIFIKACIJA – pritisak odraslih na mlađe članove da prihvate uloge koje nisu
adekvatne njihovom uzrastu
o Ova djeca kasnije postižu značajne, ali prazne uspjehe koji ih ne ispunjavaju
 Alkoholizam u porodici – nekad je disfunkcionalna porodica a nekada nije
 PORODICA ALKOHOLIČARA – prototip hronično maladaptivne i disfunkcionalne
porodice
o Disfunkcionalne komunikacije
o Poremećaj interakcija između članova porodice
o Neadekvatnost ili konfuzija porodičnih uloga i poremećaj porodične hijerarhije
o Stvaranje patološke homeostaze
o Postojanje posebnih pravila, pogodbi i tajni između članova
o Poremećaj sistema vrijednosti – neusaglašeni sa sistemom socikulturne sredine
 Funkcionisanje ovakve porodice postaje sve više zavisno od alkohola
 Najčešći simptom je izbjegavanje odgovornosti kod oba partnera
 Ako se terapija ne započne, moguća su dva ishoda:
o Hronična patološka ravnoteža – doživotno opstaju u kompenzovanom stanju
o Razvod braka ili emocionalni razvod – slom kohezivnosti porodice i značajno
narušavanje komunikacija
 Ako se alkohol izbaci iz prodičnog sistema može doći do ozbiljnih poremećaja u bračno-
porodičnom funkcionisanju
o Izostaje stabilizirajući i kamuflirajući efekat alkohola
Razvod braka – problem povjeravanja djece
 RAZVOD – posljedica dugotrajnije bračne nesloge i konflikata, jedan od najstresnijih
životnih događaja
o Rizik za pojavu psihopatoloških ispoljavanja, porast stope suicida itd
 Do razvoda braka dolazi onda kada jednog ili oba partnera odnos sa partnerom ili
supružnikom i njegovo ponašanje ne zadovoljava i ometa u životu u toj mjeri da nije
spreman da takav odnos više podnosi i spreman je da se takva bračna veza prekine
 Prolaze kroz dodatne stadije razvoja:
o Bračna nesloga
o Separacija i razvod
o Povjeravanje djece – odnosi nakon razvoda
o Resocijalizacija, udvaranje, ponovni brak

Bračna nesloga
 Do nje dovode svi faktori koji mogu uzrokovati krizu
 Obuhvata bračno-porodične poremećaje:
o Akutne situacione poremećaje bračnih odnosa
 Neadekvatno reagovanje partnera ima uzrok u vanjskoj sredini
 Mogu se riješiti u procesu mirenja pa nisu često razlog razvoda
o Simptomatski poremećene bračne odnose
 Konfliktna situacija je zamaskirana prisustvom simptoma kod jednog
partnera, brak se može spasiti ako se oni otkriju i riješe na vrijeme
o Sistematski poremećene bračne odnose
 Ako se konflikti iz simptomatskog ne riješe, prerastaju u sistematske
 Mogu biti od veoma intenzivnih konflikata do značajne emocionalne
distance parova, stopa razvoda je jako velika
 MIRENJE BRAČNIH PARTNERA – traje 3 mjeseca i obavlja ga centar za socijalni rad,
obuhvata savjetodavni rad sa partnerima
o Ima smisla samo kada oba partnera pokazuju spremnost na saradnju
o Kada je u pitanju zlostavljanje, zanemarivanje partnera ili djece ili u situaciji
kada je jedan partner već napustio bračnu zajednicu odavno postupak mirenja
se ne provodi

Separacija i razvod
 Relativno mali broj parova traži pomoć u smislu savjetovanja ili terapije prije razvoda
 Malo toga se može postići ako jedna strana želi saradnju a druga izričito odbija
 Važno je započeti restrukturiranje odnosa sa partnerom i djecom

Odnosi nakon razvoda, resocijalizacija i ponovni brak

 Ključno je završavanje procesa žaljenja, završavanje restrukturiranja odnosa sa djecom
i bivšim partnerom i postizanje stabilnog identiteta kao bivše udate/oženjene osobe
 Kada ovo uspije, osoba se emocionalno stabilizuje
 Može ali i ne mora uslijediti formiranje novog braka jednog ili oba partnera
 Faktori koji utječu na uspostavljanje bračnog odnosa:
o Pol
 o Starost
o Ekonomski izvori
o Snalažljivost i socijalno funkcionisanje partnera poslije razvoda
o Prisustvo djece
 Djeca obezbjeđuju društvo roditelju nakon razvoda i važni su za emocionalno
funkcionisanje roditelja
 Stepen prilagođavanja partnera na separaciju i razvod zavisi od:
o Stavova prema braku i razvodu
o Odnosa sa bivšim supružnikom
o Psiholoških karakteristika ličnosti
o Razvijenost „coping“ strategija
o Socijalne podrške
o Ekonomskih uslova i edukacije
 Djeca većinom na razvode reaguju ljutnjom, tugom, strahom, konfuzijom ili odbijanjem
prihvatanja
o Kod komplikovanijih razvoda moguć je PTSP, slab uspjeh u školi, općenito
psihopatologije
 Na ozbiljnost dječjih problema utječu:
o Uzrast djeteta
o Razvojne karakteristike
o Nivo stresa u porodici
o Intenzitet bračnih konflikata
o Ranije iskustvo djeteta sa nasilništvom u porodici
o Odnos roditelj-dijete
 Poremećaji ponašanja kod djece se razvijaju ako poslije razvoda ne dođe do smirivanja
situacije u odnosima između roditelja
 BRAČNE VJEŽBE – program prevencije, semistrukturirana serija sastanaka koji se
sastoje od kratke edukacije, grupne diskusije ili diskusije parova
 Preventivni programi značajni su za:
o Održavanje zdravih međusobnih odnosa između partnera
o Učenje uspješnijih obrazaca partnerske komunikacije
o Sticanje vještina razrješavanja konflikata
o Modifikacija disfunkcionalnih stavova, uvjerenja i neadekvatnih očekivanja
o Pripremanje partnera za zajedničko rješavanje problema
o Pomoć partnerima u traženju puteva za obogaćivanje njihovog odnosa i
povećanje zadovoljstva partnerskim odnosom

Roditeljsko staranje nad djecom poslije razvoda

 Važno je prolažanjenje najmanje štetne alternative za dijete
o Ovim se bavi stručni tim organa starateljstva centra za socijalni rad
 Sud donosi odluku o povjeravanju djece u specifičnim okolnostima razvoda – kada su
oba roditelja neadekvatni roditelji
 Može se tražiti psihološko vještačenje roditelja
 Djeca se ne povjeravaju psihotičnim, dementnim, mentalno retardiranim roditeljima,
alkoholičarima i zavisnicima od psihoaktivnih supstanci
  Dijete uzrasta do 5 godina se češće povjerava majci
 Za djecu preko 10 godina starosti se pita i mišljenje djeteta
 U obzir se moraju uzeti kako psihičke tako i ekonomske mogućnosti roditelja
 Važno je regulisati viđanje sa roditeljem kojem dijete nije povjereno – održavanje
kontakta je neophodno
o Ponekad jedan roditelj brani kontakte djetetu sa drugim roditeljem zbog lične
osvete ili slično

Uloga partnerskog bračnog savjetovališta

 Stručni tim čine psiholog, socijalni radnik, defektolog, pravnik a ponekad i psihijatar
 Uloga stručnog tima:
o Predbračno partnersko savjetovanje
o Savjetovanje i psihoterapija u bračno-porodičnim krizama
o Terapija seksualnih poremećaja
o Savjetovanje i terapija kod poremećaja porodičnih odnosa
o Savjetovanje i terapija u slučajevima razvoda braka
o Rješavanje kriza separacije pri razvodu
o Procjena i vještačenja pri dodjeli djece
o Rad na restrukturaciji narušenih odnosa između roditelja i djece poslije razvoda
o Rad na restrukturaciji narušenih odnosa između bivših supružnika
o Provođenje bračne terapije za komplikovanije slučajeve poremećenje odnosa

Bračno savjetovanje i bračna terapija

 BRAČNA TERAPIJA – koristi se kod komplikovanijih partnerskih i bračnih poremećaja
 BRAČNO SAVJETOVANJE – koristi se za lakše krizne situacije
 Bračna terapije često prelazi u porodičnu
o Porodična se ne može koristiti kod klijenata sa ubistvenom agresijom ili
seksualnim disfunkcijama i perverzijama a bračna može
 Teorijski pristupi bračne i porodične terapije:
o Psihodinamički
o Opća teorija sistema
o Bihevioralni
o Kognitivni
 Za partnersko-bračnom terapijom ima potrebe kada postoje:
o Poremećaji partnerske interakcije uslovljeni konfliktima na planu zajedničkog
iskustva
o Problemi komunikacije među partnerima, kada jedan ili oba partnera nisu u
mogućnosti u odnosu slobodno izraziti svoje misli i osjećaje
o Krizne situacije pred brak
o Poremećaji bračnih odnosa u alkoholičarskim brakovima
o Poremećaji partnerske ravnoteže usljed individualne psihoterapije jednog od
partnera