Sjena Duše-Jadranka Varga

Jadranka Varga
Sjena due
napisano: 2003.-2011.
http://shadowofsoul.blog.hr
Jadranka Varga
Sjena due
Jadranka Varga SJENA DUE
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Podaci o knjizi
Autorica: Naslov: Naklada: Tisak: Urednik: Recenzenti: Autorica slika u knjizi: Slike: Lektura: ISBN: Objava: Zorica Viskovi nepoznati autori sa interneta prof. Olgica Smoli 978-953-7673-60-4
http://www.digitalne-knjige.com/varga.php
Jadranka Varga Sjena due vlastita naklada Redak d.o.o., Iloka 19, 21000 Split Nenad Grbac Zdenko Jeli Dijana Jeli
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
O autorici
Moje ime je Jadranka Varga. Roena sam 5.5.1957. u Zagrebu, gdje sam zavrila osnovnu kolu, gimnaziju opeg smjera i Ekonomski fakultet, steena struna sprema VS. Od 1976. godine sam zaposlena, ivim i radim u Zagrebu, udata sam, bez djece. Poeziju piem od 1969. godine kad sam napisala moje prve tri pjesme i od tad se nisam zaustavila. Ova zbirka pjesama, Sjena due, nastajala je u razdoblju od 2003. do 2011. godine i proima 8 godina mog ivota, okreui me meni samoj, u taj jedinstveni izriaj refleksivno-ljubavne poezije, ije objavljivanje je krenulo na internetu na web stranici
da bih nastavila sa pisanjem i izvan gore navedene web stranice.
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
ZAHVALA
Kako je ovo moja prva knjiga, eljela bih se zahvaliti sljedeim osobama koje su mi bile velika pomo oko stvaranja te izdavanja Sjene due: 1. moja mama, koje vie nema, uvijek je vjerovala u mene i podravala moje pisanje, 2. moj tata, kojeg isto vie nema, vjerovao je u moju upornost i temeljitost,
3. moj Davor, inspiracija veine tekstova Sjene due, uz iju pomo i
vjerovanje mogu prolistati ovu Sjenu due,

4. gospoa Dijana Jeli, koja je svojom recenzijom obogatila ovu
knjigu poezije,
5. gospodin Zdenko Jeli, suprug ge. Dijane Jeli, bez ijih bi
uvodnih rijei ova Sjena due bila zakinuta za predivnu recenziju, 6. teta Ramona, vjena prijateljica, moja druga mama, koja je uvijek vjerovala u mene i podravala me u svemu, jer je znala da u ono to odluim i provesti u djelo,
7. moj blog
http://shadowofsoul.blog.hr gdje su i nastajali ovi
stihovi i gdje sam ulazila u moj noni svijet mate i snova.

8. moj izdava, Nenad Grbac i tvrtka Redak d.o.o., Iloka 19, 21000
Split, 9. ... i na kraju... Ljubav, kao Ljubav, koja mi se poklonila u svojoj uzvienosti... Jadranka Varga panjolska 1, 10090 Zagreb 091 555 92 88 01 3456 535
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
RECENZIJE
KLJUEVI PJESNIKOVOG SVEMIRA.
Poezija, prema grkoj rijei poiesis, stvaranje ili pjesnitvo je umjetnost koja izrasta iz prevoenja svakodnevnog jezika na jezik pjesnikove due. Danas je poezija postala iroki pojam iza kojega se skriva veliki spektar umijea izriaja. Stvaralaka energija, umjee oslikavanja udnje, enje, boli, sree, umijee skladanja rapsodija, simfonija, sonata rijeima koje u svakom stihu imaju drugaije znaenje, drugaiju nijansu boje, drugaiji zvuk. Da to je onda poezija satkana od tkiva umjetnike due koja slovima svoje zvjezdane praine, svog irokog univerzuma tka predivno zdanje u koje italac ulazi otvorena srca i hrani svoju duu. U tom zdanju um poinje svoj spiralni ples i sjedinjuje se pjesnikovom duom, osjea je kao dio sebe, uje njegove osjeaje, nasluuje ritam njegova srca. Prema Schopenhaueru vrhunska poezija ne izraava pojave, ve bit pojava. Tkivo poezije je svakodnevni jezik koji pjesnik svakom pjesmom pretvara u novi doivljaj, u novo osjeanje osjeaja. Osnovna osobina poezije je ritam koji ne smije postati shematska slogovna podjela, jer pored ovog konvencionalnog racionalnog ritma, u dubini due istinskog pjesnika postoji dublji istinskiji ritam pjesnikova jezika, imaginativna struktura, kojoj nije bitno jeli reenica strukturirana u uobiajenim mjerljivim jedinicama. Formalno je glavna odlika poezije poseban sklad i smjetaj samoglasnika i suglasnika iz kojih nekada izrastaju nezgrapne rime. Dublji smisao pjesnitva je u imaginativnosti, stvaranju dojmova, zajednikoj odlici ukupnog umjetnikog izraavanja. Poezija Jadranke Varge je upravo to, ona rijeima stvara impresionistike slike, sklada ljubavne balade i simfonije snova. Ne postoje rijei kojima se moe ocijeniti i procijeniti njeno pjesnitvo, njene pjesme treba itati jer one nam same govore. Poezija je u svom praobliku, u svom izvornom stadiju odraz uzviene duhovnosti i neodvojiva je od pjesnikove due. itajui Jadrankine pjesme osjetih taj praiskon, jedinstvo duha, osjeaja i
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
razuma, koji se izmjeao s njenom osobnou i izrastao u jedinstvo individualne i kolektivne svijesti. Njena poezija je zagrljaj sakralnog i svakodnevnog, zagrljaj mudrosti i znanja, zagrljaj due i tijela. "Rjeavam se mnogih tereta, oblaim zlatne boje i nosim ih u ove dane to slijede. Moda igrom privida srea kuca na moja vrata. Moda mi bezdan ponovo uzvrati pogled i ponese me na svoje mekano dno......" Jadranka nam ovim stihom daruje kljueve njenog unutarnjeg svemira i apue nam "Srce nikad ne lae. Istina je u srcu, koje svoju vlanu opnu uvijek otvara na istom mjestu. Tu je prolaz za ljubav. Tu je tajna i klju naeg unutarnjeg svemira. " Da, srce nikada ne lae, srce pjesnika uvijek govori istinu.
Zdenko Jeli
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
IZVIRANJE
itam i uvijek se iznova vraam u to beskrajno more ljepote, u zagrljaj sjene i njene uzdrhtale due, uranjam u udni izriaj osjeanja osjeaja koji nepoetino nazivamo samo ljubav. Poezija Jadranke Varga je nepredvidljiva u naletima snanih emocionalnih vrtloga, nepredvidljiva u vrtlozima osjeajnih virova to izranjaju iz dubina njenog duevnog podmorja, ali je predvidljiva u vjenom vraanju u ljubav, tu bezvremenu rijeku kojom neumorna, nesalomljiva i nazaustavljiva plovi njena ivotna galija. Sve do patosa fataliziranja ljubavi, do treptaja oka gdje se odigrava igra ivota i smrti, Jadranka ostaje vjerna sebi i svom osjeanju osjeaja: ona se kao drevni vitez bori sa nevidljivim neprijateljem, juria na vjetrenjae svijesti i sklada najsuptilniju melodiju toj boginji izronjenoj iz pijeska i pjene na pjeanom alu njenoga ivota. U ljubavnoj poeziji su istroeni mnogi inovizmi i umjetne modernosti, zato ovaj stih djeluje kao blagi povjetarac osvjeavanja, vraa nam vjeru da jo uvijek nije prolo vrijeme iskrenog i neposrednog lirizma u znaku starih istina kao to su: ah ta otrcana ljubav, snovi, mladost, tuga, duevne boli. Teme stare, ali zauvijek aktualne i aktualne, teme koje nam daruju nadu da smo jo uvijek iva bia, da smo ljudi iznjedreni iz zagrljaja svjetlosti i tame, iz milovanja svjetlosti i sjene, iz ljubavi. U Jadrankinoj poeziji se niu misaono-osjeane slike, pjesnike slike koje vriju toplinom izriaja, miriu lakoim snova, zvue melodijama njene poetine due. U toj iznenadnoj ljepoti otkria postojeeg i znanog, ali uvijek zapretenog osjeaja lei snaga ovih pjesama koje gase e srca i hrane duevnu glad. Ove stihove pie odrasla osoba osuena da bude intelektualac, ali zanos ljubavi otvara u itatelju moda godinama zapreteni krater vulkana snova koji iznenada pone izbacivati cvijee skoro usahlo u dui. Ova zbirka je izrasla, ini mi se, kao slobodno disanje srca. To je dnevnik sna, ljubavi i vatre. To je tenja za cjelinom, u jednom trenutku, izgubljenog i razbitog smisla postojanja.
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Pisanje pjesama je na poetku dar, a kasnije postaje kazna. Taj obred stvaranja prolazi svaki pjesnik, po nekom nepisanom zakonu, ali tenja za proienjem, za katarzom, ostaje zvijezda vodilja na stazama kojima pjesnikinja svojim pjesmama i svojom duom neumorno koraa. Iz ove zbirke pjesama izviru duge godine doivljavanja ljubavi, tuge, boli, ali i ljubavne ljepote. Zaustavih se na platformama ovog udesnog tramvaja koji nazivam enjom, udahnuh svjeinu poetesine due i pronaoh vjeru u pravu poeziju, u romantiku snova i ljubavi, to jureem vlaku dananjeg svijeta uistinu nedostaje.
Dijana Jeli
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Sluajno? Ili...?
Sluajna rije, sluajni dodir, sluajni pogled. Sve je vea svjetlost to prolazi kroz mene, sve su dalje one moje sjene. Nikom nisam ukrala tu vatru to je spavala u tamnici due. Sama me obasjala i rastjerala sjene namnoene zadnjih godina. Izmeu prve i zadnje karike naeg postojanja u ovom vremenu je prostor to nas je spojio te predivne noi kad su tvoje oi zaronile u moje i kao njean cvijet ostale na mojim trepavicama. Uz tebe ponovno osjeam, uz tebe caruje plamen i grije. Uz tebe je odsjaj predivnog jutra i mir mekane none tame. Uz tebe odlazim iz tog razruenog grada i ostavljam kamen ispod kojeg me netko pronaao sklupanu kao zmiju. Pronale su me skitnice i dovele do tebe da, kao trag svjetla, pratim svaki na trenutak, svako nae lutanje to nas vodi jedno drugom. Polako... i sluaj vie nije sluaj. Je li bilo sluajno? Ili...?
napisano: 2003.-2011.
10
Jadranka Varga
Sjena due
Jo uvijek sam zanesena ...
Ipak volim gorku ifru tvog imena. Kako je vrijeme kia svojom sivom koprenom prekrilo i moje oi, tako nema topline u tom mokrom svijetu. Nema zvjezdanog neba, nema mladog sunca u jutarnjoj vonji prema istoku. Izgleda da je ovo vrijeme tvoje gorine prekrilo i moje jutro boje rue. Jo sam uvijek zanesena... prelazim rukom preko ela iza kojeg spavaju tvoje davno izreene rijei. Ipak volim tu gorku ifru tvog imena koja ima tajni kod u mom srcu. Uvijek.... bez dodira ... vidim jasnije, nego prije. Gubim te iz vida, ali ostaje zakljuan negdje u tajnim odajama, gdje ne elim pristupiti. Kad su vrata zatvorena s druge strane, tad nema tajnog kod-a za otvaranje i jasan pogled. Zna da si mi stalno u modi, ne samo ovih dana, ve stalno. Najbolji kreator koji te postavio na moj put nestao je, a ti i dalje ee kroz kolore mojih vidokruga i ne dozvoljava drugom manekenu da donese novo doba.
napisano: 2003.-2011.
11
Jadranka Varga
Sjena due
Tko e mi rei?
Mi smo bia bez mira. Utopljeni u svom dnu. Svjetlo nam rijetko obavije duu, eznemo za svijetlim likovima, zato jer smo u vlastitoj tami. U predvorju snova prolaze rasni konji, lelujaju bijele zavjese u stanu bez stanara. Na svaki nain krim zakon ivota pojavljivanjem na ovom globusu. Onog dana kad Mjesec poprimi boju krvi, zaustavit e me uvar sna na pragu pustoi i pokazat e mi tajna vrata to vode do bagrema rascvjetalog u proljee na proplanku svjetlosne planine. Tko e mi rei to stoji na kraju gnjeva, na kraju duge? Moji snovi su opustoili plameno srce i ostalo je samo mjesto za dlanove kojima pokrivam oi, jer nisu i ne mogu primiti toliku svjetlost. Na mekanom jastuku proteklog dana odmaraju se none suze sa ledenim komadima srca i otpadaju jedno po jedno u ponore do dna. Dno je mekano, titi me od prevelike svjetlosti, umorna sam ve od bjeanja i utapanja u mrtvim vodama praznine. Umorna sam od besmrtnosti ovog stanja i stalno spominjem neznano ime nekog ovjeka, koji die prvi dah do moga. Nema pitanja. Umor i dalje traje, a grudni ko se die i sputa u ritmu nonog otkucaja srca.
napisano: 2003.-2011.
12
Jadranka Varga
Sjena due
aroban trenutak
Majka mi je bila smrtna ena, opisana u nekoj legendi o brinosti. U nekom estokom mraku ljudi su zaeli svoju djecu i odvojili se od njih da bih ih doekali nakon odreenog perioda. U vruim noima mjeseca rujna otac je zaeo mene, kako je i prikazano u arenici mog oka. S njegovim emisarima uetala sam na ovaj globus drei uzde ivota u svojim rukama. Poput "lava" u zodijaku, to mi je i podznak, iskonska intuicija nadvladava stare strahove i potpuno duboko izraava sve dominantne emocije mog ivota. Iz neke neiste krvi raaju se ljudi, kreu u susret jedno drugom. Tako sam srela tebe, dijete-mukarca roenog izvan 'sakramenta svetosti braka'. Oca nisi poznavao. Jedino majku-lavicu-dominantnu generalicu. Taj sablasni krajolik tvog djetinjstva protee se i danas nad povrinom vode tvog ivota u kojoj vidim svetog skarabeja da u svojim eljustima pronosi Sunce novog svitanja. Ali ti si i dalje u najdubljem mraku privida i iluzije. Oprosti to i danas u mojim mislima dodirujem tvoju plavu kosu i sputam usne na te velike predivne plave oi. U toj opijenosti tobom, ivim sablasni ivot prepun opsjene i tajni i zaranjam sve vie u sanjarenje i, naravno, susreemo se negdje iznad zvijezda. Otiao si, podvijena repa, povukao se u svoju pasju kuicu i u njoj umro u sebi. Popij otrov s dna mora zakopanog duboko gdje jedino crna tama moe doprijeti do nas. Mislim da mi je ovo najmraniji trenutak prije svitanja. Ovo je aroban trenutak. Znam da predstavlja rub vane i dalekosene promjene. Pisao si mi pisma, koja nikad nisi poslao. Pokrivao si me u snu, a nikad me nisi posjeivao. Dodirivao si moje tijelo poput dalekog oceana, a nikada vie nismo zaplivali zajedno. Iz pjene smo nastali, u pjenu odlazimo. ekam onaj ivot za koji me moja smrtna majka rodila, koji je otac zaeo u nekom estokom mraku, odvojio se i nikad me nije doekao na ovom globusu. Traim i danas taj trenutak prvog udisaja, jer znam da je to jedini put do moga raja. Traim i danas.
napisano: 2003.-2011.
13
Jadranka Varga
Sjena due
Povratak
Neu vie ekati. Zvijezde mi namiguju noas i odoh se pribliiti to vie i vie, idem bez prisutnosti bilo ega. Idem. Neu vie ekati. Moje vrijeme dolazi, postat emo otrovni. Neka budu prema tebi dobre sve koje te obilaze, jer ti za njih stvara, ti se za njih raa. Ja neu ekati. Idem svojom obalom neba bitnom za mene. Rijeka nam je brzo protekla, u svojoj razgolienosti me jo bre dostigla. Nita vie nije na naoj strani. Ja trajem i nisam vie milostiva prema plavim daljinama. Strune ivota su zatitrale drugim ritmovima, a dok su ekale raanje tvojih rijei ...doekale su drugi ivot.
napisano: 2003.-2011.
14
Jadranka Varga
Sjena due
Mogu li?
Zvijezde su pale u bezdan tame, dua se okomila sama na sebe. Kroz moju budnu no prolazi kao koraljnim grebenom val, zaustavlja se i nestaje. Ako moe spojiti nebo i more zbog mene, mogu li ja, kao maestral, dodirnuti tvoje vlane usne i ostati na tren? Mogu li? eli li? Sa mojih golih ramena skida ruke kao krila mlade ptice i opet u daljini ujem tihe korake sudbine to najavljuje svoju glazbu srca. Vjenost je izmeu tih naih susreta. Zvijezde su pale u bezdan tame, a dua opet ne zna to e uiniti.
napisano: 2003.-2011.
15
Jadranka Varga
Sjena due
Zato je sve uvijek samo sjeanje?
Sve je tako prolazno. I ovaj tren koji je sad, bit e prolost za sekundu. I ovaj dan, tako lijep... sutra e biti tek proli dan... tek neka srijeda, malo oblana, malo sunana, u zoru ovog ranog proljea. Prolazi stvarno svaki trenutak, svaka kap vode isparava na suncu i svaka dua je sve blie nekoj svojoj konanosti. Most daleke glazbe dolazi do mene, kroz staklene rijei pokuavam se sjetiti rotacije prolih trenutaka izmeu nas, a ostali su u sjeanju. Zato je sve uvijek samo sjeanje? Prolaznost nezaustavljivo uzima svoje, iako su drugi spremni toiti vodu u pijesak, nadajui se da tako pune neko svoje podzemno jezero, kao rezervoar za budue sune dane. Za ovaj dan izmiljene su ove rijei ... Kau da znam kako u galaksiji postoji jo jedna dua poput mene, koja je svjesna da nema podzemnog jezera, jer je sve. prolazno.
napisano: 2003.-2011.
16
Jadranka Varga
Sjena due
Volio si me
Na graninom podruju zadnje misli dolazim do tebe da bih sebe objasnila. Dok sam izrastala iz sebe, hranio si me ljubavlju, prepoznavao meu posrnulim siluetama u neko gluho doba noi, meu onima koji nee pravocrtna gibanja. Traio si u meni krajnji smisao svog postojanja. volio si me. Iz rukopisa iskustva zrelijih godina kroz neke neukusne konverzacije dolazili smo do preklapanja puteva, krianja putanja i zaobilazili se u irokom luku. Pokrivala sam se enjom i preko glave, samo da te ne nazovem. Davno naslueni posljednji mrak ostavio je tek jedva otvorena vrata za traak svjetla. Brisao si moje ime sa svojih usana svakim gutljajem edne vode, ali volio si me. Dok su se drugi okretali za mnom, ti si me volio. Iao si usporedo sa mnom, ali u drugoj dimenziji postojanja. I dok sam jo uvijek meu onima koji nee pravocrtna gibanja, tvoje je postalo tako patetino predvidljivo da sam shvatilanema te vie iako si me volio
napisano: 2003.-2011.
17
Jadranka Varga
Sjena due
Pria o tebi
Pamtim prve obale gdje sam hodala i dodirivala tvoje svijetlo lice. Tih dana smo plovili naim snovima, pokazivao si mi zvijezde na tamnoplavom barunu: "kao tvoje oi" govorio si mi. etali smo Gornjim gradom osjeajui erupciju boja u nama i pribliavao si svoje usne mom vratu, a ispod struka su se javljali cvrci, dok si svoje usne pretakao u moje. Moja sjeanja na te trenutke su preivjela. Tvoja su unitena. U tvojima nas nema. Tvoje noi su gorke, prazne, tamne. Rekao si "ne", rekla sam "da". I otila sam. U posrnulim jutrima nije me bilo. Prolazila sam kroz razne koridore hladnoe tvog plavog pogleda, na trenutak traei onu toplinu. Nije je bilo. Zvala sam te rijeima: "Posjeti sa mnom tvoju duu, ozdravimo je. Nai njen grob u svom srcu i ponovo oivi neke slike, bit e ti lake ivjeti." Pitao si me u svojim snovima: "kako to uiniti". Nemam odgovor na tvoje pitanje. Ja i dalje sama hodam i divim se mladom jutru, osjeam nepoznate valove sa sjevernih mora i istim arom palim vatre u svom srcu, kojeg vie nemam. Ostala je samo njegova sjena... i ja trajem i umirem po mranim ulicama, u sumnjivim drutvima, postavljam svijeu na sredinu stola i oekujem gosta to nee doi. U sedmoj noi spojit e mi se misao s neijom i zalelujat u prema njegovim usnama da mu u sunanom jutru zaronim u dubinu plavog istog pogleda.
napisano: 2003.-2011.
18
Jadranka Varga
Sjena due
Snovi i stvarnost
Doao si sino sa silnom strujom zraka, koja te pratila kroz otvorena vrata. No me zaboravila pohoditi i njene namjere koje sam imala prema tebi gibale su se i povijale prema tvom srcu, dok sam sjedila i nijemo eljela ukloniti pramenove briga sa tvog ela. Razni su nam putevi do gole istine... ivot pie svoja slova, mi kreiramo u snovima krhke prie kojima odlazimo preko granica i traimo svoje lae da nas prevedu preko te rijeke ivota. Teko je kad se u srcu raaju sasvim druge zore, plave i hladne, a ivot prostire druga jutra, druge stvarnosti. Uvijek u sukobu sna i ivota... dodajem zrnce sna u korist mog ivota pa da se ta 'libra' konano umiri.
napisano: 2003.-2011.
19
Jadranka Varga
Sjena due
Ti.... budi mi romantika
''Kad se kule rue... ne uje se glas.'', sluam pjesmu koju pjeva Ibrica Jusi, a iz zlatnog oka viseeg sunca hladnoa obavija bezuspjean pokuaj spajanja sa svim dijelovima tvoje svjetlosne godine koju priziva za nas. Raspadam se na dijelove...Svaki put kad otvorim oi, odlazim u nepovrat vremena, a ono lomi tvoje rijei i servira ih na pladnju, onako slatke i medene, a tako daleke...Kad bih ponovno mogla voljeti, nasmijeila bih se samo tebi, kojeg sam vidjela sino u snu...Hoe li biti moja romantika, sanjana i doivljena, nerealna i stvarna? Ti ...budi mi romantika na mekoj travi i uvelom liu od prole jeseni.... Budi romantika moje due, onih divnih planina iz mate i zavretak jednog dugog puta, za poetak nove staze, neotkrivene, umovite, neprohodne, toliko razliite, a opet toliko mi bliske....
napisano: 2003.-2011.
20
Jadranka Varga
Sjena due
Pusti me
Iz ovog jutra u sljedeu no... uz alicu kave, gorke kao ovaj ivot, ponijet u slabi sjaj i izlijeiti tijelom tvoju ranjenu duu, poloenu uz mene poput misterioznih velova to obavijaju razgolienost svetkovine ljetnih noi. U sljedeu no, iz ovog beivotnog jutra, donijet u ti morsko dno mojih elja to plove poput koljkaa sa tekim teretom na svojim slabim ramenima. U tu no slavlja ovih ljetnih trenutaka zalutat u s tobom u neki piktogram maginih oltara tvojih ljubavnih rijei, koje uvijek slome moj otpor i povedu me u te none etnje visokim travama i kroz toplinu ruke u ruci dovedu tamo gdje me osvijetli polarna svjetlost mog bezdana. Zato, pusti me da ove zlatne zore, danas tako beivotne, a sutra tako mekane, itam iz knjige tvog ivota i u sljedeu no doem na izvor ovog to sam tako dugo ekala i doekala tebe.
napisano: 2003.-2011.
21
Jadranka Varga
Sjena due
to znam?
to znam o dubini srca, o nepreglednim eljama, to znam o tebi, to znam o osjeaju kad me uzdie svojim priama i svojim medenim rijeima? to znam o sebi? Bacam sidro u daljine i gledam kako nestaje izmeu dva horizonta, osjeaji uda rade i jedan glas iz umovitog predjela mojih misli pamti okus tvojih rijei. Nevidljiva nit protee se i fino dotie moje elo, jutarnje sunce je otopilo ovo ledeno vrijeme to je zaledilo srce, a ti pouri sa istinom u krvi, zadri za sebe komadi tajne, kao to i ja imam taj komadi koji u budunosti vodi do tvog slatkog poljupca.
napisano: 2003.-2011.
22
Jadranka Varga
Sjena due
Znali su svi da moja ljubav... samo si ti
Tvoje kretnje su najjednostavnije kad djeluje razdvojeno od mene, ide pravocrtno i kao sluajno ueta danas u moj dan. Kako te dugo nisam vidjela! Razdvojio si moje jezero mira i spokoja na dva suprotna centra i kroz prolaznost proteklih godina opet me pribliio k sebi. Kako sam te samo voljela! Potopila bih te u tim osjeanjima to su izmicala tvom pogledu. Godinama si me pokuavao oblikovati u savrenstvo za sebe, ali nikad nisi uspio spojiti moj ritam srca sa svojim plavim pogledom. Nepomijeanim pravilima znala sam se kretati izmeu svjetova i zaleena ti se vraati u zagrljaj, traei tamo spokoj i uvijek sam ga nalazila. Padale su elje poude po meni, a ti bi ih samo obrisao i prigrlio me takvu, ranjenu od drugih otpadnika iz raja koji su pokuavali kroz neku ljubav oponaati ivot. Nije im uspijevalo. Znali su svi, da moja ljubav samo si ti. I sad, dok se kreem izmeu ta dva svijeta, odvojena od ivota Iz mene isto tako raste elja, ali je nema tko obrisati i prigrliti me onako kako si samo ti znao.
23
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Bila sam u iskuenju da ti se danas objavim, javim, ali samo sam prola kraj tebe, u vremenu pouzdana, u srcu ledena, u dui mrtva. Otpadnica od ivota, nepomijeana sa krajnostima u koje smo doli, ali jo uvijek i uvijek .znaju svi, da moja ljubav samo si ti.
Postoji vrijeme za sve
Gledala sam sino Mjesec u oblaku, umotanog prozranom prozirnou. Moje oi su zalutale na prekogranine ceste, usnula polja i kad se no razlomila na svoje dvije polovice, u snu su sve linije na dlanu mirovale. ula sam da misli: nisi ona ista. Zna da sam ostala uvijek ista. Ne prepoznajem tvoje misli, ne prepoznaje moj dah. Tjeila me hladnoa noi i glazba to se razlijegala uskim prostorom mog automobila. Lagane stvari su se vrtjele, a ja sam sve dublje tonula u vodene dubine, kojima kraja nikada nisam vidjela. Ne pozna detalje odraza u zrcalu. Ne vidi taj odsjaj mene u svojim oima. Postoji vrijeme za nas. Postoji vrijeme za nadu. Postoji vrijeme za ljubav.
napisano: 2003.-2011.
24
Jadranka Varga
Sjena due
Cvijet kraj izvora ... je sjena due...
Due su izvrile izbor nad ljudima i jedna je odabrala mene. Pokretni most izmeu dva svijeta, izmeu jarke sadanjosti i mrane prolosti rastjeruje mrak zaborava. Zar sam posljednja to mora osjeati sve titraje u tvom srcu? Zar sam karika prvog i posljednjeg niza u koji uplie svoje prste i zar samo mene miluju tvoje rijei? Pijem vodu iz tvoje ruke, a cvijet pokraj izvora uzalud pokuava dobiti malo sunca, kad ga kriju velike kronje drvea. Hoe li taj cvijet uvenuti? Hoe li izdrati toliku tamu oko sebe? Penjem se prema visokom brijegu gdje me ekaju neke dobre due. I u velikom i u malom svijetu se dogaaju iste bitke, usponi i padovi. Moj korijen se nalazi u tvojim rukama. Ti zna kako ugasiti tu vatru i rastjerati tu tamu. Predivna no je ustupila mjesto ovom jutru u kojem se nalazim jo umornija od juer. Isto udaljena od svega, isto u potrazi za svim. Zato? ...jer nisi kraj mene. Niti e to ikada biti.
napisano: 2003.-2011.
25
Jadranka Varga
Sjena due
Rani jutarnji sati
U te rane jutarnje sate gledam svoje rascvale usne, jezik pamti gorak okus tvojih usana. Sjeverni vjetar jutros je pomilovao moje oi, zaumio u trepavicama i spustio mi pogled prema travi zgaenoj na putu. Bezbrojne elje se uskovitlale u virovitim grudima, koljena su zadrhtala dok sam prolazila tvojom ulicom. U te rane jutarnje sate sjeam se kako je bilo dobro ono vino to se cijedilo niz moj vrat, dok si me tjeio apatom kojim se tjee rasne ivotinje i dok si u toj disharmoniji dignutih ruku naglaavao hladnou svog plavog pogleda. U takva jutra te se obino sjetim sa radou rijetkosti i punoom zapostavljanja zraka u grlu. Napisao si prigodne stihove jednog dana i otpuhnuo ih prema meni , dok sam se ja bacala u none mree tuih ruku i proklinjala dan kad sam ostala bez tebe. Iz tih mrea se jo izvlaim i elim da mi se i dalje cijedi vino niz vrat i da se elje uskovitlaju u jo virovitijim grudima pa da konano prestanem eljeti ovakva jutra, kad sam, kao i onda, bila samo s tobom.
napisano: 2003.-2011.
26
Jadranka Varga
Sjena due
Poslije tebe
Poslije Tebe ni voljeti ne mogu vie. Dolaze mnogi trenuci kada mislim sve je u redu i ivot tee dalje, ali poneki stih ili poznata pjesma dozove one dane kad sam Te voljela. Poslije Tebe ne spavam vie onako dobro, mislim da su mi i snovi bolni. Noi su jednako duge ili se to meni ini da sam u naem vremenu. Poslije Tebe sunce jednako grije, ljeto je bilo i prolo u vruini, u sprenim livadama bez kie i znam da voljeti ne mogu vie, nego onda kad sam bila s Tobom. Poslije Tebe ni pjesme nisu iste, a mislim, muzika je poznata... ak i ona naa pjesma iz kafia, koju je konobar tako nesebino sipao na nas uivajui u pogledima, koje smo mu darivali, kad smo zauli poznate taktove. Mislim da vie nita nije isto poslije Tebe. Mislim da je i moj ivot stao, poput punog mjeseca na nebu, ekajui trenutak da prsne u tisuu boli.
napisano: 2003.-2011.
27
Jadranka Varga
Sjena due
Sve o tebi
U mojoj arhivi opeg reda nalazi se jedna polica s knjigom koju prelistavam iz dana u dan, a naslov je Sve o tebi. Mrzila sam tu knjigu jer kad bih je otvorila, nikada je nisam mogla zatvoriti, a da poneki stih ne ostane u sjeanju. U sveopem duhovnom mrtvilu nedostaje mi tvoja misao, udaljena milijunima milja od Sunca, zaboravljena u nekom kutku mozga. Izbjegava moj pogled. Izbjegava ga jer ja te gledam otvoreno i iskreno u oi, a ti lae, manipulira, petlja. Bolestan strah se raa u tebi kako te ne bih razotkrila i kako svijet ne bi vidio tvoje nagreno lice.
napisano: 2003.-2011.
28
Jadranka Varga
Sjena due
Zna li?
Utapa mi se glas u tvoj, tvoj pogled roni mojim zelenilom, svi znaju tajne ifre moga srca i ritmove koji otvaraju vrata paralelnih svjetova izmeu nas dvoje. U virovitim grudima raste toplina, tu je izvor enje nezemaljske. Mogu li biti na dva mjesta istodobno, a da pri tom ne izgubim srce, a ostanem svoja? Iza vrata tame, u dui se izrodio nemir, gdje su zvijezde bile jedini putokaz za prolaz u spoznaju tvog srca. Imam duu ptice koja drhti na tvom dlanu i otvara ti se polako, svevremenski i delikatno. Zna li da opet izmeu trepavica odlijeu bijeli snovi u daljine i spajaju se izmeu dva horizonta sa jutarnjom hladnoom? Zna li da su otvorena jedna vrata prema bistrom izvoru u kojem se nastanio nemir i spojio me s tobom, onako... nenametljivo, a nemirno. Zna li?
napisano: 2003.-2011.
29
Jadranka Varga
Sjena due
Probudi me u svitanje
Uzmi bistru kap vode u kojoj se ogleda lice vremena i povedi me u travu gdje ispod kamena spava vilinska suza. Spomeni me u molitvi, moda te uju aneli i poalju kao glasnika na moje staze da mi pokae zmijoliku sudbinu. Probudi me u svitanje sa dvije mjerice svjetlosti i tri mjerice nonog plata... Donesi mi jabuku pod prozor i zaeli tu bistru kap vode u kojoj se ogleda tvoje lice, kao lice vremena. Sa mnom jo nitko nije lovio leptire na praznoj livadi pametnog mozga ni sluao umove ptijih krila ili prebirao po tankim icama nervnog sistema.Sa mnom jo nitko nije pjevao psalme o izgubljenoj peli utopljenoj u medu ni traio prazan krevet da se odmori ili naao bistar izvor to ubori.Sa mnom jo nitko nijevodio ljubav kao Ti, naao krajnji potez spreman za let i... uinio da se osjeam, kao da mi pripada itav svijet.
napisano: 2003.-2011.
30
Jadranka Varga
Sjena due
Skoranji Ekvinocij, nesanica i jo par sitnica
Uskoro e se izjednaiti dan i no. ista preinaka u jednakost. Na uglu moje ulice protekla no je plesala ispod ulinog svjetla svoj magini tango. Ljudi su spavali. Mene san nije pohodio. Proitala sam sve davne zapise sjeanja zabiljeenih u nekim kutevima neusklaene sive tvari i nakon nepravilnog disanja poloila glavu na jastuk. Kraj mene je netko disao. Pravilni razmaci. Miran san. Spokojno lice. Sakrila me nona tama od sluajnog radoznalog pogleda. Potekli su mlazovi snova prema meni, ali sam ih zaustavljala i zaustavljala. Dok se vani vjetar poigravao mirisom lipa, to mistino sjedinjenje mene i snova se nikako nije dogaalo. Svaki tren sam oekivala krilatog prijatelja da mi sklopi umorne oi, ali nije sletio. Taj aneo sna je lebdio iznad ela, dok su brzinom svjetlosti misli opsjedale umoran mozak. Mirno disanje kraj mene me polako uspavljivalo. Poljubila sam njegovo elo i umirila se. San je odsvirao zadnje akorde nonog requiema, a no je zavrila svoje korake plesnog tanga negdje na kraju moje ulice. Oblaci i vjetar su donijeli olakanje i tanak vir sna, koji me povukao iza zelene zavjese.
napisano: 2003.-2011.
31
Jadranka Varga
Sjena due
Titanic
Iz sna o stvarnosti izronilo je blijedo lice mog portreta sa oiljcima ugriza zmije sa tvojih usana. i kae meni zelena zmija da me voli, a vidjeh da su joj pluna krila slaba i uz svaki krik nenamirene due zbog nje jo uvijek bijele ptice lete ispod sputenih trepavica. Bijelo nosi smrt. Sanjati bijelo znai smrt. Iza Mjeseca, oblika davno potpoljene amfore, popit u ujutro svoju kavu gorku kao ovaj ivot. elim da mi kae: "uzmi me za ruku i potoni sa mnom". elim. Osjeam njene breze to luduju za jesenjim vjetrom i ovim toplim rujanskim suncem. Sjeam se priguenog svjetla svijee, koje baca odsjaj na naa tijela dok vodimo ljubav u kadi punoj vode i pjene naeg prebrojavanja i upanja iz nekih pseudo odnosa gdje smo se utapali kao utopljenici bez slamke. Jo uvijek sanjam o prvoj ljubavi. Iz one razbijene amfore za tebe tee crno vino moje ljubavi i elim te vie od ivota to ga poklanjam mlijenom svjetlu, a ono se probija kroz moje osjetljive oi due.
napisano: 2003.-2011.
32
Jadranka Varga
Sjena due
A dogaa se...
U jednom trenu kad iz finih pojedinosti izluim onaj prostor gdje se osjeam kao netko tko je duboko proao kroz sr, vidim da ipak ne vidim neke stvari, koje su mi postale tako drage. Tim apstraktnim shvaanjima u stvari puno spoznajem. Ti, kao i tvoje oi, gleda me, ali me jo ne vidi. Preko oblika zalazi u moj svijet, dok mi dozvoljava etnju tvojom tamom i svijetlim stazama. Nebo mi je naklonjeno ovih dana, iako se jutros nekako rastuilo. Moje krhotine priznaju da su ipak povezane u cjelinu i pokuavam osvijetliti te mrane kutke u kojima ne vidi trak svjetlosti. Stoji na sredini, a oko tebe je tama i to je tvoja stvarnost. Ne vidi dalje. Ako je ljubav zauzela mjesto u tvom srcu, ne lutaj oima preko oblika, ve kod svakog pogleda znaj, da se neto dogaa. A dogaa se...
napisano: 2003.-2011.
33
Jadranka Varga
Sjena due
Pamtim - to je taj svijet
Bilo me po mnogim stazama, neprohodnim putevima tuih osjeaja, misli i nadanja. Uz hrid sam stajala i mranom vodom me oblijevalo more tuih suza. Zbog tih bura i oluja nisam mogla prepoznavati tanki trak svjetla to se uvlaio u nabreklu tamu i probijao njenu mo. Pamtim vrijeme rua u mojim oima, pamtim korijen trave kako daje mladu vlat spremnu primiti vrelinu sunca. To zrno sjemena posijano u nae due poelo je nicati, satkano krhkim dodirima ruku i usana. Kad ti na usni zaleluja moje ime, a u oku ozrcali zelenilo mojih, ugasit u e na tvojoj dui i odvesti te tamo gdje nas samo ptice mogu slijediti. To je taj svijet, koji ti jo nitko nije pokazao.
napisano: 2003.-2011.
34
Jadranka Varga
Sjena due
Moda...
I kao dvije zvijezde na nebu, ije suze polako kapaju u zemaljske oceane, ekamo da se dogodi susret izmeu vjenosti i sada. Iznad koraljnih usana lebdi zrak tek da se udahne, a usne se ne otvaraju. Hoe li taj zrak ostati i ekati usne da se otvore i udahnu ga ili e prolelujati dalje? Oi due su osjetljive vide daleko i ponovo se sklapaju, a iza mojih golih ramena stoji mukarac neodluan i zbunjen. Kako prii i ostati? Moda iza etvrtog dana, prvog od snijega, osjetim njegove ruke na golim ramenima. Moda.
napisano: 2003.-2011.
35
Jadranka Varga
Sjena due
Nekome
U zaklonu od raznih iskuenja, nudi mi se velika gozba, a ja pamtim gorak okus neijih usana. Njean vjetar promjene prelama moja koljena, oi bljeskaju od elje za tamnoputim lovcem koji daje hrabrost da me kao rasnu ivotinju dovede u harmoniju neba. Znam da su mnoge od tebe digle ruke, jer si loe postupao sa njihovim zvijezdama padalicama. Nisi ni jednoj skinuo zvijezdu s neba. Ispod velikog osvjeenja ovog jutra, dok osjeam tvoj dah, znam da si u mom centru... nevidljiv, prisutan, bezbojan. Bez okusa si. Bez mirisa, bez boje. Malo si lud, malo nesretan, malo poluzaljubljen u sebe i u ljubav. Dobro je da si prema meni takav kakav si, jer bi me mogao naviknuti na sebe i tada vrijeme postaje beznaajno.
napisano: 2003.-2011.
36
Jadranka Varga
Sjena due
Gola ena
To je samo minka to ini moje oi ljepim i ru za usne ini ih poeljnim. To je samo lak za kosu to je oblikovao bistu, a i tkanina uz tijelo ini tu aroliju istu. Kad svega toga nema, kad se skine i minka i sjena, tu... ispred prozora u noi... stajat e samo jedna gola ena.
napisano: 2003.-2011.
37
Jadranka Varga
Sjena due
Ne znam zato
Namijenjeni su mi novi putevi starih znakova. U suglasju sa ostalim svijetom, iza zelene zavjese kroz prozor promatram nono jutro, neprohodno za moj pogled. Jo se mrak provlai preko usnulih kronji drvea, jo se uje ranojutarnji pjev ptice. Snena, brzim pokretom odbacujem san izmeu dva prsta i zaustavljam se izmeu nedoreenih pokreta. Tvoj lik me posjetio u snu, a zavrio u stvarnosti priu gdje smo traili suglasje izmeu mira i nemira. U zraku levitira pitanje, poput svjetla to obasjava sobu punu mene i nezavrene noi. Prekinut mi je san. Zadrhtalo mi je srce jutros...ne znam zato.
napisano: 2003.-2011.
38
Jadranka Varga
Sjena due
Zamjena
Otila bih...zamijenila ivot za ivot. Ne bih vie ivjela ovaj koji ivim, ve neki drugi. Bez znanja sam, bez spoznaja. Pod mladim suncem u rana jutra vjetar vrti zaostala zrnca praine i razotkriva najintimnije misli. Uvijek se veem za neto. Za sliku na ziducvijet u vazi... pjesmu s radijaza sjeanje. Na glatkoj stijeni zabrinutog ela spavaju rojevi misli i zbog jednostavne kompliciranosti ne odlijeu dalje. Ugnijezdile su se tu. Otila bih...zamijenila ivot za neki drugi ivot. Ostala sam u jednostavnosti tvojih rijei, kratkih minuta, u zavjetrini tvog srca. Nenaviknuta na takav stil, medene rijei, zadrhtim svaki put kad me posjeti u snovima. Zaboravim, rasplamsava li se moja iskra ponovo od nove vatre u starom snu? Zbog toga, otila bih... zamijenila ivot za ivot. Nestala bih i utopila se u dubinama tvojih najslaih rijei i najdubljih emocija.
napisano: 2003.-2011.
39
Jadranka Varga
Sjena due
Blaenstvo
Traila sam u praznim zagrljajima najljue zime, vidjela sam kad su dvije rijeke izmijeale svoje virove i uivale u najveim blaenstvima. U tim virovima moja dua nalazi tebe i prolazei kroz slapove prolaznosti pogledom klizi na unutarnju skicu ivota. Stojim pod nerasvjetljenim Suncem u vrijeme budnih snova i padam na otricu noa koji lomi moja rebra nadvoje, a sa Gornjeg grada u suton lete egzotine ptice u mom oku i u toj igri vidim radost.
napisano: 2003.-2011.
40
Jadranka Varga
Sjena due
Putokaz
Trag nam se izgubio u praini vremena. Ostala su samo sjeanja urezana u naa kamena srca. Ispod koe jo uvijek kuca to nemirno srce i zvjezdane kapi prolosti pretae u gorak kale gorine to ga ispijamo svaki dan. Pamtim protekle rijeke svjetlosnih snopova to su nam obasjavale put. Pamtim. Zaboravila sam crte tvog lica. Zaboravila sam. Iako je na usnama osmijeh, misao nema veze s tim i stalno je prisutna u uzdahu hladnog jutra ili maglovite noi. Moda se lomim danima, mjesecima, godinama. Moda. Jesam li se slomila? Nisam. Moda. Zaogrni taj mrak snopovima svjetlosti pa da opet pokazuju putokaze prema drugaijem osjeaju. Moda.
napisano: 2003.-2011.
41
Jadranka Varga
Sjena due
Ah, zna li?
I uvijek se pitam, mogu li zelenim voem (kao sluajno) pasti na zemlju od zrelosti, koja je to vjenost mojih trenutaka i koliko dana jo moram ekati da bi se mlade lastavice ugnijezdile ispod mog balkona? Imam li okus zrele lubenice ili sam daleko od sebe odlutala u tamnije sfere, koje ne poznaju sunana jutra niti blage rujanske noi pune groa, ampanjca i slatkog osjeaja kad gubi samu sebe, a dobiva?! Volim tu gorku slatkou to se hvata za kou i odijeva me u najljepu haljinu i oslikava staklene fasade moje gladi za tobom. Uvijek kad sretnem lice anela sa srcem zmije, ne moe mi nita uljepati dan, nego kad prepoznam to lice amebe to eli biti ovjek. Zna li da me ivot polako naputa? Zna li da me ne zanima to e biti sutra, zna li da zvjezdano nebo donosi vie ljubavi i ivota od svih zemaljskih blagostanja? Ah, zna li?
napisano: 2003.-2011.
42
Jadranka Varga
Sjena due
Leptiri ispod struka
U svakoj rijei, pokriva me u razne oblike, kroz tragove svjetla i sjene spaja se sa mnom i izlazi kroz nevidljive izlaze, hranim te malim dozama, uzima me u velikim koliinama. Dobiva me u navikama odlazaka, odlazim u navikama dolazaka. No je topla, meka, podatna, teka, bolesna, nezaobilazna, proivljena. Kroz sluajnu rije otvara zaboravljene pukotine otkud izlaze momenti to me gutaju. Ulovila sam sve leptire ovog svijeta i sakrila ih ispod struka. Ne uje se nijedan. Jo malo i dan e ubiti ovu teku no, umnoenu bez tebe, jedinu bez mene. Mekano i nikad vie treperit e jo leptiri ispod struka danima.
napisano: 2003.-2011.
43
Jadranka Varga
Sjena due
Moda ponovo?
Smrt ivota je najprirodnija pojava drugog dijela ivota. Raanje ivota je najprirodnija pojava prvog dijela ivota. A gdje je tu ljubav? Tko biljei kad umre tek zapoeta ljubav? Tko pali svijeu u spomen neem to nije ni dobilo ansu za uzlet? Tko se sjea? Moda samo jedna osoba. Moda nijedna. Ima raznih primjera ljubavi, kao to ima raznih tipova ljudi. Odustati od plesa nakon prvih taktova divne glazbe? Ne! Nikada. No, za ples je u svakom sluaju potrebno dvoje. Nita vie. Snani utisci uz notne zvukove odlaze kroz dvoranu ivota i nestaju kao sjena u tami rastanka. Iz koje knjige dolaze pravila o ljubavi? Iz koje knjige dolaze pravila o ivotu? Iz knjige srca. Samo ono to dolazi iz srca je prepoznatljivo i to su zakoni due. Sve ostalo je nebitno. Moda ponovo sa drugom osobom zaplesati uz druge taktove iste teme ljubavi?
napisano: 2003.-2011.
44
Jadranka Varga
Sjena due
Oprosti mi to odlazim
Oprosti to u odlutalom danu od tvog snjenog daha sad dodirujem neije tue lice i njegovu kosuOprosti to te nisam odtugovala kako treba, oprosti jer u umrijeti smru sjene i prije toga ti napisati pismo... koliko si me volio. Oprosti to sam te pokrivala valovima mora i zato to sam dodirivala po strunama tvog ivota neke teme od ega i gromovi zanijeme oprosti to sam te ekala u gradu junog vjetra i to odlazim bez rijei, jer sam mjesecima bila vjerna nekoj slaboj toki, a ti bosonog i bijedan, mislio si da sam tvoje due samo sjena. Sauvaj taj plamen neka u vjenost gleda i na usnama neke druge neka pobijedi tog svjedoka, dok u ja zaploviti sjevernim morem moje ljubavi i otisnuti jednu bijelu jahtu sa udaljenog doka. Bez glasa nestajem, jer sam usnama dodirnula kou u koju se ne mogu zavui onda kad mi je hladno i ne elim tvoju naklonost ovih dana, jer mi vie nisi u modi i tvoje usne ne elim ljubiti gladno. Iza lea od granita ja sam umorna od ovih snova to mi najavljuju ivot baen u apetite tame...ti si mnogo vie uinio od zore novog dana i vratio si me na poetke mene same. I sad u filozofski zavriti ovu priu o nama, dok pamtim na susret kad si me kupio slatkoom, a vrijeme je od onda do sada izmeu nas satkalo mnogo lai to se izgovaraju lakoom. Nedoreena sam u svom plavom snu o prii to su je neivi priali iz doba kad si crno vino pio... i.... hvala ti, moj mrtvi apate, to si ipak u jezeru ljubavi jasne poruke od mene krio...
napisano: 2003.-2011.
45
Jadranka Varga
Sjena due
Gledaj i sudi! - Ne sudim. Samo gledam.
Jo iz daljine sam osjetila poznati nemir. Kroz mene se provukla tajanstvena toplina i dok je pogled padao na neiju siluetu, znala sam da si to ti. U davnim danima oznaio si moju mladost, ostavio trajni ig svojih otisaka na mom tijelu. Usmjerio si i moju sudbinu drugim skrovitim stazama gdje dua luta i trai u tom vremenu zlatnu knjigu iz koje e proitati svoj kraj. Dok se udisaj prelamao poput razbijenog stakla, progovorili smo neke demonske rijei. Kao i uvijek, tko nas je sluao nije nas razumio. Pokuao si mi predoiti svoje postojanje u tom trenu. Samo sam gledala. Osnovne stanice tvog tijela su se raspile i nisam vijedjela nita. Grobnica. Taj trenutak grobnica. Led je pokrio nae vrijeme, ali led je zaledio i poglede. Tvoj plavi pogled led. Moj zeleni pogled tamni led gdje se jo uvijek zrcali ti, zaleen u konture po kojima sam te prepoznavala. Iz te gramatike sam pokuavala izvui poznate rijei, vibracije, tonove, pokrete. Samo sam te osjetila. Duboko u dui osjetila sam besane noi, osjetila sam davnu vatru to me i sada grije svojom hladnom toplinom. I dok je vani kia prostirala sivu koprenu nad mojim gradom, ja i ti smo bili sami. U tom trenu posljednja selekcija mog srca se znakovito raspadala, a svima nerazumljivo nae tajno raskrije ostalo je i dalje sa svojim kriem. Zato, duo, objelodani sve nesporazume i konano me pusti da iz tog ukletog stanja konano iz zlatne knjige ivota proitam svoju sudbinu.
napisano: 2003.-2011.
46
Jadranka Varga
Sjena due
Mrtva zavist neke druge ene
Sjedim na Zemlji, milijarde godina starijoj od mene i sneno motrim sudbinu kako me mimoilazi, dok s trga dopiru slabi zvuci ljudskog govora. Uspavana mi je ista dua, ne dotie je ak ni krivica nedozvane ljubavi, okreem lea suncu i gledam u tvoje bistre oi. Nae oi ugrizle su se ljuto i ostavile traga na usnama, stisnula sam ruku blie srcu... probudio si me tog zimskog jutra. Mrtva zavist druge ene pokuava oduzeti istoj dui vedar pogled, ali u bijelom snu se ipak dogaaju moja i tvoja ljubav zajedno. Zaogrnuli smo se tom sreom i mojim imenom si obojio svoje dane, a pred tobom sam zastala kao pod sjevernim suncem i utopila svoj zeleni pogled u tvoj. Imam li to sjeverno sunce iznad sebe, moe li mrtva zavist neke druge ene oduzeti istoj dui vedar pogled?
napisano: 2003.-2011.
47
Jadranka Varga
Sjena due
Plamen
Kad ti sa mnom krene, kad i najtii meu nama zagrli tiinu i obue je na sebe kao neprocjenjivu vrijednost, pokrij me svojom osjetljivou i poloi senzibilnost u moje ruke, jer za svaku nau kretnju tvoja senzibilnost pronalazi pravi put. Kao izvor moje promjene na nevidiljivo mjesto stavi svoj ig i u ovim rijeima bez nekog smisla pronai svoj i moj smisao. Put od istoka prema zapadu je uvijek isti, ali moj put prema tebi je bio tvoj put prema meni. U toj savrenosti nesavrenstva zaiskrila je zraka izmeu nas i bacila svjetlo na mene prema kojem si poao i naao me... Pjesma crvenih misli i plave ljubavi stoji kao svjenjak na stolu u kojem je plamen jasan i mekan kao tvoja ljubav to tek izranja prema meni.
napisano: 2003.-2011.
48
Jadranka Varga
Sjena due
Trajni ig
U zrcalu gledam nedovrene konture cijelog svijeta ispisanog na mom licu. Treba mi malo vie rime, da bih u ovoj pjesmi bez posvete za svaiji ukus bila bezbojna, a da o stihovima i ne piem. Ne znam vie tko mi je u modi ovih dana, nosim "casual" lica objeena oko mog vrata poput kamena, kao reklama mog srca. Daj mi obeanje bez smisla i zagrlit u te, trguj rijeima kao ribom, zabavljaj ove maske to se smiju i odlaze svaka svojim bezbojnim tragom. U mnotvu sam pronala svoj lik, kako besciljno ide nekim stazama i ne zna gdje e se odmoriti, taj lik to zaboravlja zato se uope nalazi meu tom masom. I dok sam zavravala povrno pregledavanje kontura mog lica, zazvonio je telefon.neki glas me okrznuo svojom osjetljivou, ali ne pronalazim seu svakom sluaju, zidove gradimo i ruimo sami. A taj glas, milozvuan, mekan i pozivajui ....obeava meni, maestralu due, da e na nevidljivom mjestu moje koe ostaviti svoj trajni ig.
napisano: 2003.-2011.
49
Jadranka Varga
Sjena due
Savrenstvo kruga
Ne dodiruje me Mjesec, prozirna sam u opoziciji prema svom polaritetu to se vrti oko mene, a ne vidi me. Tankom olovkom zapisujem svaki dah to izlazi iz njegovih grudi, ali kome su dragi ovi zapisi? Samo meni. Iz te sue proizala je romboidna silueta i oima make pregledava svaki pedalj te ravnice gdje je bilo dno postojanja i gdje je moj polaritet kruio oko mene poput ovog globusa to se tako neumorno vrti. U odsutnosti neijih oiju jo uvijek kradem tanke olovke i pokuavam zapisati svaki dah to mu izlazi iz grudi, ali sve mi je dalje i dalje. Ne vide se konture, ne osjea se lelujanje zavjese, ne pamti se glas, ne osjea se izvor. Zato? Polaritet je izgubio putanju, odlutala mu je staza u zelene morske trave iz kojih ne moe nai put kui.. Dom je tamo gdje imam odsjaj tvog oka. Dom je tamo gdje se nalazi ti ...kao moja suprotnost ...inei to savrenstvo kruga.
napisano: 2003.-2011.
50
Jadranka Varga
Sjena due
Afrika
Sa moje koe su izbrisani svi tvoji otisci. Svi oni pogledi to su se lijepili za mene kad si me susretao negdje, u prolazu, iznenada i bez veze. Provukla sam tanku sjenu kroz oi kao koprenu, da ne bih vidjela to plavetnilo to me jo uvijek zbunjuje kao u naim prvim danima. Konvencionalnost nam nikad nije bila jaa strana, ali u ovakvim razdobljima je poput mekanog jastuka to probada tkivo i kroz svjetla velegrada odnosi neko vrijeme u nepovrat. Ledeni poar se iri oko mene kao aura svaki puta kad mi iz prizemlja zazvone telefoni i najave tvoj dolazak. Uronjena u hrpu sjeanja prolazim kraj tebe i pucam poput stakla od loe vibracije. I ree mi on ove subote: volim te najvie na svijetu. Sledilo se srce od iznenaenja, jer i ja njega volim. Bez obeanja u vjenost. Sada. Taj dan. Tu no. Kao nepoznata slova iskustvo je napisalo svoju priu i ostavilo te u naem vremenu. U ovom vremenu koje je sada samo moje vrijeme netko mi ape volim te najvie na svijetu. Netko mi odmie kosu i njeno govori volim te. Napokon sam doivjela i njegovo volim te. Nakon 9 mjeseci od naeg poetka - rodilo se, oivjelo i zarotiralo moju genetsku ifru, izmislilo me kao novu osobu. To volim te odvuklo me od tebe, poput sante leda koju odgurnemo i pustimo je prema beskraju. Globus se i dalje vrti oko sebe, a mene je njegovo volim te obasjalo kao sunce Afriku. Ah, ?, volim te!
napisano: 2003.-2011.
51
Jadranka Varga
Sjena due
Moda
Navukoh ednu rukavicu na bestidnu ruku i pokrih se tamom. Pila sam male gutljaje tvog daha, odvijala se gozba ispod neba, a bilo nam je naklonjeno te noi. elje su se mnoile poput tamnoputih ena na trnici punoj zrelog voa, njean vjetar zanjihao je zelene zavjese u mojoj sobi, dok sam ispijala te male gutljaje i hranila se tvojim tijelom, kao to se mistik hrani vjerom u pustinji gdje ivi. Na jelovniku je bilo raznih delicija, ali uzeh samo ono to samoa u tebi nije ostavila. Zaboravila sam skitnicu, poeljela sam ljubavnika. Albatrosi su letjeli u dalekim zemljama, oi su zasjenila krila tvojih prstiju, mene nije bilo. Pokrila nas je tama, zaplivali smo podzemnim morem poude i nekih udnih vibracija u srcima. Moda ljeto, moda juni vjetar, moda kianeto je utjecalo na to da te tako silno poelim.
napisano: 2003.-2011.
52
Jadranka Varga
Sjena due
Opet mi dolazi u blizinu
Ima jedna mala soba, toplija od topline, hladnija od hladnoe. I u neko vrijeme, u njoj se teko disalo, u njoj se teko nastanjivalo. Hranili smo rakove u nama, oni su se povlaili, ali su bili u tom hladnom mraku i nisu se vidjeli. Prepreke su nestajale jedna za drugom, zaboravio si svoj izvor i poeo citirati rijei iz knjiga. ula se glazba dalekih meridijana, ulo se more u tvojoj unoj koljci dok sam ti aptala "volim te". Tvoj pogled uvijek je znao otopiti ledenu masku uredno sloenu u mojoj ladici donjeg rublja. Rekao si "probudit emo no", rekla sam "neemo". Rekao si "da", tad sam rekla "ne". Zgusnuta u crvene rue, koje si stalno donosio svakog ljetnog dana, dobio si nae zube, nae vlane tragove. Umjesto crvenih rua, rascvjetala sam tvoje usne i potrgala listove do tada ispisanih stranica tvog ivota. Zapalila ih i pustila niz Mjeseev trak, neka otprhnu kao latice crvenih rua koje su padale po meni iz tvojih plavih oiju.
napisano: 2003.-2011.
53
Jadranka Varga
Sjena due
Love & sex
Na jednom otoku u sredini sjeanja dodirnula sam tvoje usne i voljela te plamenom tijela godinama. Rekao si "ne", rekla sam "da" i otili smo jednog posrnulog jutra, dok nam prijatelji i dalje prolaze kroz koridor ljubavi podsjeajui nas na nae vjene teme. Molila sam te da bude prisutan kad svijea mog ivota dogori, da se nae sa mnom u tiini negdje na sredini puta. Obeao si mi to. Vratio si se svom nebu na trenutak i ja sam se vratila svom. Bili smo si bitni za nas, ja nemam odgovor na tvoje pitanje "zato", ti nema odgovor na moju molbu, za koju ne znam hoe li odrati obeanje. Hodala sam tvojim obalama, gledala sam tvoj let galeba negdje na nekim rijenim sprudovima gdje si hodao visokim travama i otimao sa puno mjere vatru iz mene i isto je tako brzo gasio. Ja sam bezazlena stajala pred tobom, kao razgoliena tajna i uvijek su kie bile na naoj strani, neto nas je zbliavalo, dok si me uzimao u skupim hotelskim sobama ili me poudno ljubio u visokim travama u noi na kii. Spajali smo se u rijeci daleko od obala stvarnosti, gorio si noima, tjednima, mjesecima, drhtao si pod mojim vlanim prstima u nekim pustim hodnicima Gornjeg grada molei me da ti ne
napisano: 2003.-2011.
54
Jadranka Varga
Sjena due
odem iz zagrljaja. Iz svakog estokog mraka izlazio si sa grem na usnama i snjenim dahom dodirivao moje elo govorei kako nikad nee osjeati tako kao to osjea tada i da nikad nee toliko uivati uzimajui enu kao to uiva dok uzima mene. Uzmi Danteov pakao i pretoi mi ga da umrem smru Senece i bacit u sva tvoja pisma koja si mi pisao usnama, zaboravit u sve staze kojima si me vodio kroz noi, zaboravit u te usne koje su dodirivale i grizle moje grudi i tijelo i ruke koje su prebirale po strunama mog ivota. ekao si me, bio uz mene te silne godine, sagradio u pijesku jedan dvorac za nas i nacrtao u pjeni moje oi, dao si mi svoj ivot. Lovili smo travanjske noi po Gornjem gradu, estoko se voljeli u nepoznatim gradovima, padale su zvijezde dok si izgovarao moje ime. Kad sam te vidjela da si sazrio u sjenci i pod nebom budnog oka, onako plavook, visok i predivan, mudro i ranjeno si me udaljio od sebe, gurnuo me u daljine, kao bosonogi bijednik i jo jadniji stranac, neprepoznatljiv, odlutao u pasju kuicu i od straha umro u sebi. Sad si samo sjena sjene, koja vie ne zanima mene. Naa burna sudbina zavrila je, tvoj glas je ostao isti, iv zvonak rafiniran i provokativan, probudio je opet u meni onu udnju koja spaja moj sjever sa tvojim jugom.Ti nisi vie onaj mukarac . ja vie nisam ona ena.
napisano: 2003.-2011.
55
Jadranka Varga
Sjena due
Tebi
Teka no, san bez snova. Tama, neprijateljica... No. Dogmizali snovi poput zmija tek izleglih iz bijele ljuske. Dozivala sam te. ivot me razbijao na tvojim obalama, nemilosrdno me nasukavao na otre hridi tvojih obala, dok su bijele ptice osjeaja odletjele u daljinu i nisu se vraale. Slabo svjetlo se probijalo kroz gustu tamu, ljuto i nelogino sam odrezala ostatak te razderane snene koprene i bacila je tebi pod noge. Prebrojavam pitanja ... ne dobivam odgovore. Uzela sam od duha oblik i dolutala do tebe, ali iz sredinje trijade kliznula je suza. Negdje u ovom jutru skupljam krhotine razbijenog ivota, skupljam biserne suze i trakove razderane haljine, koju je dua nosila svih ovih godina. Nije bilo Mjeseca. Samo teka no, bez snova. Krhotine polako dobivaju neke oblike, a njihove konture bacaju sjenu to se protee negdje u daljine.
napisano: 2003.-2011.
56
Jadranka Varga
Sjena due
Toliko pitanja...
Mjesec ve dugo nije gost u mojoj sobi. Linija ivota na mom dlanu tee prema zelenim dolinama gdje me netko eka. Dalek mi je put, a moda i nije. Opet otvaram duu nekim mislima to lutaju praznim otocima gdje budunost jo nije ispisala nita. Ili je ispisano, samo ja ne vidim? Sve to itam u sadanjosti primam s rezervom, jer poruke sa sjevernih zvijezda ne djeluju sa pozitivnim predznakom na moj zaokruen osmijeh. Pitam se, stiem li uskoro na odredite.... obeano, a nedoivljeno? Prolazi period zamora i istroenosti. Uvjerena sam u tvoju pomo, u tvoje plave oi. Zacrtat e mi pravce kretanja prema sebi, prema granicama neposjeenih dolina. Osjea li isto to i ja? Probudio me jutros tvoj ugriz za srce, tvoje ime me dotaklo. Napravilo je pukotinu u ovom danu, sa nebeskog zvonika sam ula zvono, nedoekano kao dragi gost Otvori mi srce kao to gleda u moje otvoreno. Otvaraju nam se putevi kroz radost i pomueni razum. Ponekad pretvaram elju u iracionalnu poudu prema imaginaciji i zarumenim se od srama. ak i sada, u preobraenom apatu sluam ono za ime eznemo svi od reda: 'eli li me? voli li me?' Toliko pitanja.... a jo vie odgovora, koje ne vidimo ni ti ni ja.
napisano: 2003.-2011.
57
Jadranka Varga
Sjena due
Nestajanje
I dok bijelu prazninu monitora polako ispunjavaju plava slova, obilje valova donosi oblake kroz no i kiu, da bih na pola puta zastala, kao srna na livadi izmeu lovaca to su joj na tragu, nemona dignuti pogled i nastavila bijeg prema dubokoj umi podzemnog oceana. Tia od spominjanja tvog imena, spremna na taj udisaj kinog zraka, zaranjam u samozatajnost i nestajem. Zelena slova su ispunila bijelu prazninu ovog monitora, a na tebe se vie ne oslanja moja dua. Zaronila sam i ne sluam vie kako die, jer mjesec ne ispunjava svojim sablasnim svjetlom tvoje oi.
napisano: 2003.-2011.
58
Jadranka Varga
Sjena due
Pitam se
Hoe li se polovian ovjek zaustaviti kraj mjesta gdje je zastalo plavo jutro? Hoe li njegovo hladno srce, hladnije od ovog jutra, odbrojiti zadnje otkucaje jedne tamne noi i krenuti prema tragu Mjeseca to se jo ocrtava na tamnoplavom barunu neba? Vjetar u njegovoj kosi poremetio je savren sklad njegovih misli. Mislio je da je besmrtan u trajanju trenutka, ali sa prvim naletom mog nemira stvoreni su tragovi nemira u njegovom miru. Svakog etvrtog dana pohodi me iz svojih mekanih prostranstava hladnog srca i ape mi u praskozorje o jutarnjem nebu, a ono ostaje pustinja nakon tvog odlaska. Pitam se, jesam li previe vjerovala anelima, koji su mi priali prie o tebi?
napisano: 2003.-2011.
59
Jadranka Varga
Sjena due
Oaravanje i sjeanja
Probudio me noas trak Mjeseevog svjetla, doekao me tiho i uplovio u neki polusvijet tamnih sjena to su prolazile nepoznatim koridorima moje due. Noi, te gorke prijateljice, postale su spasiteljice. Svjetlost u modrim danima bolno dodiruje usne i prelama svoje trakove u neke druge boje, boje koje nisu moje. Ostajem tiha. U nekoj nepoznatoj vatri prohujalih dana i nadolazeeg ljeta, sjeanja kao straari na vratima, umiru smru mojih sjena. Sazidao si u pijesku neke kule, koje more nije uspjelo razoriti. Sjeanja. Straari. Kula u pijesku. Padale su i druge kule graene iznad nekih bezdana, padale su zvijezde. Ne na nebu mog ivota. Baena iz nekog razruenog grada, sklupana kao zmija ispod kamena, snivala je ta dua svoje snove godinama. Traila se u nekim psalmima, padala meu pale i ponovno se dizala. Ostala je vjerna svojoj istini, svojoj slabosti i snazi. I takva, neprepoznatljiva drugima, i dalje ostaje na svom putu i vidi .... Mjesec noas nije znao za sebe. Bio je opet prepun sebe, predivan na tom tamnoplavom barunu. Na prostoru istog neba vjenosti sekunde ivota zasjala je i ta dua. Ostala je sa svojim straarima, nedodirnuta i opet doekuje svoj san, a u treoj noi iza nekog spajanja straari polako sputaju glave i ele mir. Sjeanja ... straari pred vratima tih dubina due ve su se umorili. Tako se dogodilo. Dan poslije ... padat e zvijezde i dalje, a tajnoviti Mjesec gledat e duu, koja je prsnula u tisuu boli.
napisano: 2003.-2011.
60
Jadranka Varga
Sjena due
No
U sivoj nebeskoj haljini obavijen, moj grad jo je snivao, dok sam na balkonu udisala mirise noi i kie u zraku to nee doi. Znaenje svijeta u tom trenutku mi nije bilo bitno, odstranila sam korijen teine due i pustila da me no opinjava svojim mirisima, da kia to ne dolazi izaziva moj nemir. Kao bijeli prah osjetih par kapi na licu i to je bilo sve. Tako provodim petu nou u odmaku od tebe, a tko me stalno vraa tebi, osim mene same? Lutala sam po daljinama mojih misli, poslala sam ih meu tvoje, neka se spoje i neka mi te ne odvoje. Zasjenjena oblacima, no je polako odmicala, nebo se sputalo sve nie, a tama je uzimala dio po dio mog tijela. Krilati san zatvorio je trepavice, izmeu njih vie nisu mogle doletjeti bijele ptice. Grad nije ivio tu no, od njegovih zidina ostale su samo sive nebeske haljine oblaka to su vijorile na tom vjetru donosei sladak zvuk tvog imena.
napisano: 2003.-2011.
61
Jadranka Varga
Sjena due
Tu si...sve je opet dobro
Polako sam shvatila da si mogao otpasti iz mog ivota, kao slomljena karika vrstog lanca sjedinjenja to traje i traje. Kako mi je juer nebo bilo milostivo!! Tvoje kretnje nisu ispunile jueranje jutro. Sve je bilo udno. Prazno. Tiho. Sablasno. U tom kinom jutru, bila sam samo ja i ovaj neumorni globus to se tako uporno vrti sam oko sebe! Zaledila sam jueranje jutro i otpuhnula ga kao tanku vlat trave da se izgubi u beskraju vremena. Moje jutro je poelo drugaije. Danas. ivot tee venama, urgentno najavljujui da vie nema onakvih stanja kao juer. Lie e se uskoro okititi divnim jesenjim bojama, a zvjezdani krug je noas bio sakriven gustim sivim oblacima, prepunim vode, prepunim nepomijeanim ludim jutrima i jo luim noima. Njihov put, put tih sivih oblaka, otpuhnuo me danas na ove bijele stranice gdje izlazi dio podijeljene jezgre preplaenog srca. Tu si. Sve je opet dobro.
napisano: 2003.-2011.
62
Jadranka Varga
Sjena due
Sneno lutanje
Iz hladnoe i siline vjetra, kao stupovi stegnutih okova stojimo i njeno se gledamo. Dok se zaljev predskazane ljubavi protee daleko ispred nas, u trenu si bio iza mojih golih ramena, neodluan i zbunjen. U tamnoj prohladnoj noi dodirnuo si mi usne i prisjetio me lakoe pokreta, a ja sam grlila tvoja iroka ramena. Misli su mi vezane za tebe, dok osjetljive oi due polako ispituju predskazanu ljubav. Sneno lutam ovim svijetom, a krv se ledi u tijelu, jer ne znam za kraj.
napisano: 2003.-2011.
63
Jadranka Varga
Sjena due
Krug
Osjetit e, pribliit e se, dugo sam te ekala. Hodala sam niz rijeku... volim te njeno dodirivati, volim kad si tih pod mojim rukama iza plavih zavjesa, dok uzima zadnje tragove svog iga s mog vrata. Po snovima me pohode neka ljubiasta lica, dodirujem tvoju kou glatkim prstima i sluam tvoj teki dah, dok mi prelama tek zapoetu rije. Proimo jo kroz ove tiine, vrati se svom nebu na trenutak to te uvijek pribliava meni. Znam da osjea isto kao i ja, znam da ima erupciju iza ela, znam da e ove noi do odreenog dana za tebe biti teke, ali bit e dobre prema tebi. Sva milost je na tvojoj strani, bez puno pitanja, bez puno daljina, sa jako izraenom eljom za mojim zagrljajem. Gorimo noima ve danima... drhti pod mojim rukama i oduzima se od ivota... Odavno si mi promrsio ve mrenu kosu, odavno si mi ljubio ve ljubljene usne. Tajna je ta no, usne e oprostiti nevinu la, ivjet e nebo iznad nas ba onako kako treba, a ja u ti pokazati ocean gdje e zaplivati opet sa mnom i doekat e nas nae due, pronaene u jednoj cjelini iz koje su nainile savren krug.
napisano: 2003.-2011.
64
Jadranka Varga
Sjena due
Sreli smo se ... (u nekom od prolih ivota)
Koliko puta smo ve jedno kraj drugog proli nepoznatim stazama ivota i nikada nismo zastali, jer se nismo ni prepoznali. Ti si taj kojeg ekam sve ove ivote i ivote prolazei sama, jadna i bijedna, ali jo uvijek vrsto uvjerena u krajnji odsjaj sudbinske ljepote. U jednom ivotu ... sigurno e doi zagrliti me i ostati tu, lei kraj mene i voljeti me, onako divno... kao u snu.
napisano: 2003.-2011.
65
Jadranka Varga
Sjena due
Zeleni led
Suze su zaledile protekle snove u zeleni led. Tamni oblak to je noas prolebdio iznad mog balkona, donio je hladan dah vjetra iz daljine i zalelujao zelene zavjese u sobi. U tami su se zvijezde inile kao oi make, a tlocrt mog nemirnog sna rastezao se izgubljenim tragom boli i neke neobjanjive tuge. Ti si plamen plavog oka to ga pratim i koji dri svoje dlanove na mom vruem elu. Mislim da sam sanjala tvoj odgovor. Povedi me opet u zlatne zore, dotakni u nekom mranom koridoru moje usne i uti! Vjetar e ispisati u svjeoj mladoj travi tvoje rijei, kia e na mokroj zemlji zrcaliti sliku one ljubavi koju poklanja. Kroz zeleni led moje suze provui u tanku nit do srca i nositi je kao najljepi lani oko vrata. Mjesec noas nije bio vidljiv onako kako smo ga mi gledali. Lutali smo noima. To je vrijeme zanesenjaka, pjesnika, lutalica, sumnjivih ena i loih mukaraca. Kroz staklena zrnca misterija crnog sna vidjeli smo da umiru bijeli dani i raaju se nove noi. Zvijezde su gledale oima make sa tamnog neba, dok si smirivao moj nemirni san i poveo me opet istim koridorima, dotaknuo moje usne i zautio.
napisano: 2003.-2011.
66
Jadranka Varga
Sjena due
... i zove me da ti polako, polako prilazim....
Negdje te oekujem, kao gosta mog trenutka radosti. Ne znam koliko bih dugo zadrala ruke u tvojoj kosi, ali u tom trenu kad sluam apat tvog srca, u sebi nosim pradavni prkos prema ritmovima rastanka. Sputam se u ponor tvojih oiju i kao pravednik u tom neumornom stanju poelim uti glazbu tvoje due, tako tihu, delikatnu i lijepu. Postoje neke rijei koje te diraju ... ma to ja uinila, promijeniti ih ne elim. Budi uvijek takav, pretvoren u elju, iji dobar znamen osjeam kako progovara ispod glasa i zove me da ti polako, polako prilazim.
napisano: 2003.-2011.
67
Jadranka Varga
Sjena due
Nedosanjani san
Aneli ne razumiju. Aneli ne govore. Vidjela sam tri boje, jednu ljepu od druge. Vidjela sam tvoje oi jedne noi. Priao si, rijei su zavaale moje malo srce, mene nije bilo. U sobi, Mjesec prepun sebe i svog sjaja, vratio me na granice prostora gdje nisam bila. Pokazao je umore koje nisam doivjela. Zauvijek gledam tu sjevernu zvijezdu, njen platinasti odsjaj iznad usnule panorame moga grada. Zemlja je opet zadrhtala u meni, oblak je proao, taman i siv, predivan i dalek. "Moj put, put bijelih oblaka" daleko je daleko taj oblak od mene. Oblak moje mladosti, a opet dalek i nedostian. Vidi da sam ostala ista. I te silne godine to sam ih dijelila s tobom, nisu me promijenile. Pokreti tvojih energinih usana jo uvijek u meni izazivaju one titraje i elje. Znao si potaknuti sviranje harfe u tankim ilicama nervnog sistema, znao si odvesti moj dah daleko od mene i ne vratiti mi ga. Znao si. Zna i sad. Snovi te donose, dan te odnosi. "Ljubav koja nema kraj"? Postoji li tako neto? naravno.
napisano: 2003.-2011.
68
Jadranka Varga
Sjena due
Plavokino jutro
Iz nepravilnog tlocrta, iz odreene ptije perspektive, obrisala sam prainu sa djelia kockice mog srca i u ovom plavokinom jutru zazidala najveu tajnost da bih je prenijela u sljedee jutro. Kroz mene je prola no bez snova. Nije ih bilo. Tragovi su ostavljeni, a u oima izmeu tisuu imena nisam pronala niti jedno. Proitala sam u nekoj knjizi mudrosti najveu glupost. Nakon promjene stranice, uinilo mi se da sam promijenila i svoju stranicu, da sam krenula drugom sjenovitom stazom prema izvoru u tami. Lutanja due se nastavljaju, a nepristupane hridi miruju, dok uz jutarnju kavu zavirujem u neka zelena slova, pokuavajui iz te mase znakovlja prepoznati neto svoje. Odbila sam lani sjaj, dobila sam zlatnu zoru u jednim plavim oima. Vjeno sam se vraala na tvoje obale dalekih mi voljenih plavih oiju. Te obale su jo tamo i zovu me, kao albatrosi iznad oceana. U tom piktogramu to tako lijepo definira nae ostavljene godine, pronalazim tvoju davnu zakletvu mojoj smrtnoj majci. Ah, zakletve su zakletve, ako ih se drimo! Zakleo si se jo jednoj umiruoj majci. Odrao si samo jedan zavjet. Ovaj drugi si napustio. Od tada tvoji glasovi stiu do mene, kao albatrosi iznad oceana, uvaju te u tom usnulom vremenu, a ja izmeu tisuu imena ne nalazim niti jedno. U centru svijeta tvoj odgovor visi kao Damoklov ma i vie me ne interesira. Sjeanja su prekrila moj ispovjedni prostor, a taj nadnaravni sjaj se ogleda u drugim plavim oima jedne iste due, koja mirno spava i die kraj mene. Ne sluam vie zov albatrosa nad oceanom. Ne lutam vie pustim ulicama Gornjeg grada. Mirno sjedim uz jutarnju kavu i doputam ovim zelenim slovima da polako klize preko bijele povrine. Znam. To je bila samo masa nekog znakovlja u kojem nisam prepoznala neto svoje.
69
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Blue shadow
Iz te nijeme tiine, odjednom je progovorio glas nekog zla, neke due to se dovukla sa rukama bez vena i nasukala na moje obale. U rijeima bez smisla bio je naglaen straan smisao moje zablude, moje iluzije. Dok su rane na dui disale isprekidano, boje su se polako smirivale i ocrtavale jasnu sliku. ula sam da se lomi komad moje boli i puca nadvoje. Kao iznad otvorenog groba stajala sam i gledala pokapanje neeg u to sam vjerovala. to to gasne u mojim oima? to se to odvaja od mene i odlazi u nepovrat? Vjeovanje u njegovu ljubav? Korakom laganim, a tako tekim, prekoraila sam otvoreni grob i dotakla se prvog naslona da bih odmorila uasnuto lice i na tren zaboravila grube rijei zle due. Ostalo je sve isto. Stranice sudbine su opet omeene nevidljivim maglama, a kad u vrtlogu vjetra osjetim hladni dah plave sjene... znam, ''sve smo mogli mi'', da sam tvoja bila ja. Nisam. I plave sjene pleu ples zlokokobne tuge, neiskrenosti, lai, mree to je plete oko mene, a cijeli svijet se rasipa na komadie zbog tvojih lai... opsjena... iluzija... I magle, te bijele magle....
napisano: 2003.-2011.
70
Jadranka Varga
Sjena due
Aneli ne govore... ne razumiju
U ovoj poluplavoj zori kina koprena prostire se nad gradom. U protekloj noi bolesni um se hranio tvojim priama i pamenjima tvog pamenja. Aneli na zemlji gledaju me u oi i prate pokrete mojih usana, no nita ne razumiju. Ne odgovaram ti na pitanje, dalek mi je jo put do tebe. Ljudi su me ostavili na blijedim obalama mog ivota da skonam razvezanu duu i poloim je kao pred oltar nedosanjane sree. Nebo mi se nagnulo, opet mi je dodirnulo trepavice otkud vie ne odlijeu ni ptice ni snovi. Svakog treeg dana spusti se sa svoga oblaka i obgrli me mirisom svog osmijeha, magija tvojih rijei me uvijek uznemiri, a globus i dalje pokree svoj ples uvijek u istom smjeru. Oekuje li i mene srea jednog dana na blijedim obalama mog ivota gdje su me ostavili da skonam razvezane due?
napisano: 2003.-2011.
71
Jadranka Varga
Sjena due
Nema sluajnosti
Od davnih dana do danas, nije bilo sluajnosti. Sjeam se tvojih usana, koje su me lijeile u ovakvim bolesnim danima, popunjavale moje mrtve pukotine i gutale me dotiui sa mnom dno naih isprepletenih tijela. Pred srcem smo stajali nagi i ekali da progovori tim specifinim jezikom, a due su bile u dnevnoj polutami otkud smo ih vadili i hranili se plodovima to su ih raale. Iz flomastera klize plava slova na bijelu povrinu, otkucava se na nebu pomak jo jedne minute, ispod sunane zlataste zrake donosim svoje oi i presijeca ih otra bol. Jo uvijek ivim u progonu od same sebe, a o emu govori moja pria, ne znam. Neispriana je. Na ramena mi slijeu sjene bijelih ptica i opet me odvode u polutamni svijet sjena. Mjeseini u priznati da te jo uvijek poriem, ali da elim tvoj dodir vie od osvetnikog zaborava.
napisano: 2003.-2011.
72
Jadranka Varga
Sjena due
Obojeno plavo
Oljuten ivot cijedi se niz grlo i kaplje na mekane rane otkud ni prst sudbine ne moe ponijeti kapljicu. Tim mranim koridorima podsvijesti dolutala sam i spoznala da se iz moje sobe ne vidi Mjesec. Sve se pamti, a zaborav ne donosi zadnji mir. Preko slomljenog krila ptice, koja nikad nije poletjela, vidim satkanu koprenu iluzija, a od njenih tokova i ubora ne die ni trava ni nebo. U tragovima oiju nakupljene suze, na rubovima usana titra krinka osmijeha. Strana sam sama sebi. Pronala sam se na trenutak i opet izgubila. Dah na srcu je zaustavljen. Zautjelo se. Tiina. Ubila me.
napisano: 2003.-2011.
73
Jadranka Varga
Sjena due
Stvarnost i san
Zlatno sunce prosipa snopove svjetlosti po likovima i krasnoj planeti. Ah, kako smo hodali onim umovitim stazama tamnih sjena gdje smo na polumrtvim izvorima zaustavljali trenutke zatvaranja kruga i pretakanja jednog u drugi. Iz tih nepominih sfera, tko e mi rei to se stvarno dogodilo? to je bila stvarnost, a to san? Jesam li sanjala ili sam zaustavila polugolog ovjeka i pozvala ga nekim izmiljenim imenom? U zavjetrini mojih dlanova spavaju prelomljene linije i ekaju opet novo buenje tankih prstiju sudbine to pletu nevidljive mree mate na slabanom tlu stvarnosti. Imala sam sjenu Mjeseca na elu, dok sam u sjeanju oblikovala tvoje konture, ali iz nekog drugog sjeanja izrasle su sumnje, nemiri, prolazni snovi. Ne spominjem te vie glasno... tek u sebi zaponem neko slovo, ali se zaustavim, jer je sve nasukano na otre hridi, a none staze me odvode u druge ulice Gornjeg grada. Kad dodirnem ledenu kocku vrueg neba moda u kao umoran Mjesec spustiti svoju pustinju prema moru soli, da bih napravila ocean i zaplivala u nepregledne uarene praznine.
napisano: 2003.-2011.
74
Jadranka Varga
Sjena due
Slijedi trag anela...
U duu se zaogrnuo drhtaj mog srca i blizak je smirenoj boji. Korakom laganim pohodio me u rano jutro zatvoreno u zlatnoj krletci snova. Vodi me prema tvom plavom potoku, putuje od tajanstvenog izvora tvoje due prema grumenu bola nasukanog na sprud bezimene obale. U tvojim grudima je ponor predubok, u oima dugo noena svijest o nepostojanju. Otvara dlan, itao bi ne vidi nita. U srcu titraju umovi, misli ... neto ti govore, ali nema poara to pali jutarnji tren, nema sjene to hladi umorno elo. Nema tog anela kojem eli dati sve, kad se, duo moja, boji tog anela. U tamne spilje, mahovinom obrasle, zalutao si, ne nalazi izlaz. Ne eli izlaz, a novo svjetlo te mami van.Pokuaj slijediti trag anela, jer ti pokazuje put i bliska svjetlost e postati tvoj novi dom.
napisano: 2003.-2011.
75
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro boje rue
Iz podsvijesti su dopuzale prie o sudbini to odreuje sve puteve, staze, pravce kretanja, otkucaje srca. Oi pamte tvoje konture otkud si izaao obavijen aurom... Neznalica i putnik, skitnica i mistik. Osvanulo je jutro boje rue, na nebu se pali prvi oganj utog diska, a blijede zvijezde tonu u nemirne snove. Ovaj dan, proziran i treperav, svojim dahom, suhim od buenja, zaustavlja na tren tlocrt mojih misli to rotiraju nepromijenjenom brzinom i pravcima kretanja prema tebi. Nebo se naklonilo i pokazalo mi da je vrijeme sitnih dua jo uvijek prisutno i da se ipak mogu prepoznati prave stvari u pravom trenutku. Nauila sam biti nepristupana, nauila sam biti zatvorena. Malo od ovog ivota se pokazuje kao dobro, lijepo, stvarno. U plavom plamenu tvojih oiju ogleda se moja sjena i u ovom jutru boje rue kao na morskom dnu uva svoje dubine i miruje satima uz izgubljene tragove. Ove spoznaje spremit u kao adute za dobro proveden dan.
napisano: 2003.-2011.
76
Jadranka Varga
Sjena due
Duboko u tebi
Zaleenog srca, rastrganog u razne oblike i tako zaleenog u apstraktne figurice, izmaknula sam otpadniku vremena i shvatila da se otkucaji srca ne stapaju u pravilnom ritmu sa tvojima. U tom kretanju izmeu zvjezdanog kruga nepouzdanog vremena do spajanja noi ivota i smrti, tvoje plave oi zasjale su kao kristali na tamnom nebu i osvijetlile mi put. Izmeu naa dva svijeta nema granice. To je sad svjetlost to se grli s mojim sjenama i prosipa zlatni prah na na put prema svijetu dubina ljubavi i potopljenog svijeta duboko skrivenih tajni. U meni je iznikao drugi dio tebe, u tebi nie drugi dio mene. Na bolno mjesto Longinovog koplja stavila sam crvenu ruu, da bi zarasle rane dobivene od onih plavih oiju. Ti si ovdje za mene ipak drugaiji od svih. Moja dua, toliko delikatna kao i tvoja, pronala je tajni klju i pruila ti ga na dlanu... kao mladu pticu. Svijet opsjenarstva, iluzija i ludih snova pokazao se kao lo putokaz Bile su to samo prie.
napisano: 2003.-2011.
77
Jadranka Varga
Sjena due
Vrijeme je...
I tako, dok sam pomilovala meka krila crnog anela, u meni se prelomila svjetlost na tri dijela i nestala. Iz neskladnog sklada u krugu rotiram jednu te istu misao, jedan trenutak. Sa usana, suhih kao ivot, ne silazi rije. Ne elim vie rijeima, tim lijepim zavodnicama, dati ni daha ivota. Nekom brzinom polako sam zakoraila u novi svijet sjena, drugaiji od prethodnog, ali opet moj svijet. Lijepo je opet biti na poznatom terenu, uz poznate elemente rasipanja daha i zatvaranja due do kraja zatvaranja. Vrijeme mi je zatvoriti duu i pustiti je da se odmori. Previe je davala. Umorila se. Uzrok svemu je hladna voda kojom sam oprala lice i te osjetljive oi, dok se kroz ovaj ranoproljetni dan tiho razlijeva plazma kroz krvnu smjesu i odlazi do svog ekvinocija. Vrijeme je za polazak. Bit e jo lijepih trenutaka. Vrijeme je odmoru.
napisano: 2003.-2011.
78
Jadranka Varga
Sjena due
Jedno
Na ovom globusu, toliko starijem od mene i tebe, stojim i zauzimam svoje mjesto... Pitam se, postoji li dua? Ako postoji, to to izvire iz mog korijena i spaja se sa sudbinom pod jutarnjim oblacima, to to na mene utjee da me zatvara crno vino ivota, koje se prelijeva tamnim sjajem u visokim aama postojanja? Neki glas iznutra tiho uspavljuje razbacane titraje srca, a ono maleno i udno preskae svoje poznate ritmove... ista dua gleda me tim plavim oima ravno, ivo i slobodno. Pod sjevernim nebom sjena ivota ide ispred mene, plavi velovi obavijaju znatieljne poglede to klize niz moj vrat. ivi pogledi utjeu na sva stanja svijesti, na sve snove, donose dokaz ivota i odnose tamu ispod trepavica otkud su jutros odletjele bijele ptice i odnijele neko moje vrijeme. Znam da je tvoje srce uz mene, tvoje tijelo grije moje i trai me u snu. Pitam se, postoji li dua? Postoji i uva ovo blago mojih dubina ne rasipajui ga na jeftinoj trnici ljudskih obmana i ne nudei ga u bescijenje. Na tom pogrebu jeftinih iluzija razotkrilo se mistino sjedinjenje iste due i osjetljivih oiju i tako sam s tobom postala jedno.
napisano: 2003.-2011.
79
Jadranka Varga
Sjena due
Bila sam mu...
Bilo je to aptanje due zanesenjaka, romantiara opinjenog dubokim pogledom moga zelenog oka U tom vremenu bila sam mu kljuna tema, bila sam razbijena aa sluajno pala na pod. Bila sam mu strast gdje je slijetao kao jata umornih ptica na putu prema jugu Bila sam mu sve. Mirisao je opojno eterino ulje mediteranskih borova i nosio mi njihove iglice na dar. Opisivao mi je leptire, koje je sretao na svom putu, pokuao mi je doarati um vjetra dok mu je lelujao kroz kosu Gledali smo te slike, zajedno smo topili svoja tijela u eterinim uljima, dok su ljetne kie ispirale i posljednju kap praine ljeta, brisali smo bez dodira jedno drugo Iznad bola postojanja, iznad naih uznemirenih dua iznad strasti susreta jo uvijek zalutam u te mirise eterinih ulja
napisano: 2003.-2011.
80
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro duhova
uti disk jutros raskono visi na nebu i u svojoj blistavoj samoi priprema jutro duhova. Misterija ne eli biti otkrivena, ali kod povratka meu ive opet sam duh, sjena... Neka se cijeli svemir uznemiri zbog jednolinog preskakanja ritmova disanja, ali primljeno tajno znanje o tvojim prozirnim stazama ostaje jo uvijek netaknuto. Ne elim zaroniti u tu prozirnost. Ptice su odnijele moje vrijeme, umorna sam od takvih naglih promjena. Moram skupiti razderotine srca razbacane na sve strane svijeta i polako ih sastaviti u neki oblik, tako da ih nanizane opet mogu staviti oko vrata poput najljepe ogrlice. Provela sam i ovu treu no nekog etvrtog dana u bezvremenskoj pjeni, zanesena tamnim oblacima i opijena crnim vinom mog ivota. Za koga sam izlila to crno vino ivota u au? Kako su nebeske razine razliito postavljene? Ovog mrtvog jutra slijedit u vodia zvijezda, dok se bijeli sjaj osjetljivih oiju napije utog diska i zatvori od umora i nekog neobinog hlada.
napisano: 2003.-2011.
81
Jadranka Varga
Sjena due
Neka mi ....
Ovdje je neiji pogled, u nekoj protekloj vodi... Neka mi svi odlaze, neka svi odloe svoje stvari i polako krenu svojim putem.... neka! Crno vino se pretae na stolu samo u sebe u proizrnoj ai, prozirnoj kao moja dua... Uzorak svjetla pada na dno i ostavlja tamni trag daleke glazbe, a ona se opet rasplinjava u nekoliko pravaca. Krajem jutra hodam podzemnim hodnicima, traei one to su otili...Neka mi svi odlaze, neka svi odloe svoje stvari i polako krenu svojim putem... neka! Iz flomastera klize moja plava slova, stavljam ih u zlatne okvire i gledam kao sliku bez likova... Slova oroena bistrim kapima to padaju i razumuuju napisane rijei, neprepoznatljive oku, otre u srcu... Neka mi svi odlaze, neka svi odloe svoje stvari i polako krenu svojim putem...neka! Pustinja, izgubljena sama u sebi, prazna, skriva svoje postojanje kao zmija i krije se ispod kamena. U ai vina na stolu ogleda se Mjesec po bijelom danu.... Pa neka mi svi odlaze, neka svi odloe svoje stvari i polako krenu svojim putem....neka!
napisano: 2003.-2011.
82
Jadranka Varga
Sjena due
Krug neotkrivenog
Jo nisam izala na dnevnu svjetlost. Oi su zatvorene, trepavice sklopljene. Jedino kroz kou mogu osjetiti tu stvarnost to se objavljuje. Iz neke nepravilne geometrijske apstrakcije tim oima due, nespremnim na raskorak po povrini, dugujem si ovakvo jutro. Tamno je ispod oiju, tamno je u toj tami. Vlane usne, sad su suhe. Ne putam pogledu da poleti A i kamo? Krug neotkrivenog se zatvorio. Moje sjene opet pleu svoje poznate ritmove sa nekoliko velova, glazba se uje iz dalekih sfera neotkrivenog kruga. Tiina puca po povrini, premjetam se u neki drugi prostor, u neko drugo vrijeme. Moda ovo nije bilo moje vrijeme. Nije. Zaokrueni krug neotkrivenog stoji kao nepokretna istina. I traje.
napisano: 2003.-2011.
83
Jadranka Varga
Sjena due
Crvena rua...
Ako sam je osjetila, osjetila sam je Bol, tamnija od noi, probila me otrim kopljem ispod desnog rebra i bacila mrtvu sjenu na crvenu ruu moga svjetla. Nije mi svanulo jutro boje rue. Nije. Oi ne zrae toplinom, a ispod Mjeseevih velova prekrila sam probodeno mjesto i stavila crvenu ruu na ranu da postane jo crvenija. Nemir te najavio, nemir te i odnioBilo bi dobro probuditi mrtve due razasute po nebu i zapaliti cijeli taj beskraj. Upoznao si me, potroio zelenu boju u nekom plavom snu, zatvorio vrata i bacio klju. Pretaem sol i dobivam more. Iz mora izranja lice sjene i baca drugu mrtvu sjenu na moj ivot.
napisano: 2003.-2011.
84
Jadranka Varga
Sjena due
Oi due su osjetljive
U ovako lijepom danu, proljetnom da puca prepun sebe, razbio si me na nekim surovim hridima aneoskih pjesama gorkog okusa U titrajima srca dopuzale su zmije do plavozelenog sna i pretvorile ga u pijesak i sol ''nisam znala da kreem na put bez povratka, nisam znala da propada svijet'' zbog tog snaOstala sam "bespomona kao mjesec na vodi"Od tog velikog ivota, gdje ne poznajem jutro boje rue, Sunce mi je danas izranjavalo te moje osjeljive oi... Ah, klizim u neke precentralizirane trijade, pokuavam zbrojiti krhotine podvodne amfore koja je uvala to mirisno ulje tisue godina na dnu tamnog oceana O vlastitoj mrtvoj toki ne mogu ni misliti Ne mogu komunicirati To mlado Sunce koje e se sutra roditi, kad dan ubije no, uzet e od mene komad plavozelenog sna i zabiti mi sjajni no svjetla u te osjetljive oi due, koje vide ono to je oima nevidljivo, a srcu tako jasno. Oko mog vrata je ogrlica nanizanih plavozelenih snova, dovoljno za ostatak nebitnog hodoaa po ovim tako varljivim stranicama virtualnog svijeta koji zavodi bolje od bilo kakve zavodniceTamo putujem, tom bijelomlijenom svjetlu, sa dlanovima na oima, da bih ipak malo preivjela tu bol to presijeca te osjetljive oi due.
napisano: 2003.-2011.
85
Jadranka Varga
Sjena due
Najljepa ljubavna pjesma...
Jedan galeb mojih snova leti iznad plavog oceana, oceana mog sna. Ima li me u tim snovima? Na obali tvog sjevernog mora pred tobom stoji bezazlena sjena, ugasnula i opet se, kao razgoliena tajna, pokazala u toj noi spajanja sa plavozelenim snom. Na tvojim usnama gorak osmijeh, kao i na mojim Ah, dodirujem te estoke usne moje tame, popila bih sve izreke to ih je Seneca diktirao nekom polupismenom seljaku i kroz no bih te njeno odvela da na mom lijevom boku izroni najljepa ljubavna pjesma to je jedan lutalica-pjesnik napisao i koju vie nikad nee napisati. Kako to znam? Zna i ti, a znam i ja.
napisano: 2003.-2011.
86
Jadranka Varga
Sjena due
Bol, tamna kao no...
U tamnom prostoru istog neba, u kutku nedovrene staze, u nekom snu koji se ne sanja, u poetsko-filozofskoj etnji mozgom, tom neusklaenom sivom tvari, naletjeh na bol, tamnu kao no. Kako mi te lako mogu oduzeti? Oduzeti? A imamo li jedno drugo? Postoje li nae etnje kroz visoke trave kinih noi? Postoji li led otkud me gledaju tvoje oi, postoji li bijeli grad gdje si me grlio, nepostojan i nemiran, u dubini plitak, na povrini dubok? Ne znam. Izmeu dva vala utnje caruje mrtav mir, kao vieglasje to u nama ne odzvanja, ne budi poziv. Tvoj apat, kao apat noi! Iz tog mrtvog jezera utnje izrasla je bol, tamna kao no.
napisano: 2003.-2011.
87
Jadranka Varga
Sjena due
Crveno Sunce
Rano jutro, svaki dan u isto vrijeme... Tamnoplavo nebo, polusrpasta Luna sjaji kao bro zataknut na tamnom barunu. Neke predstave su odigrane, Luna jo traje. Pisala sam ti da nee moi disati u mojoj blizini, a one pjesmom oarane potoke nee moi dozivati kao do sada. Na pragu novog vremena ljudi se gube u poludjeloj ljubavi i dok me prati polusrpasta Luna polako nestajui, zaustavila sam globus na 3 sekunde i nebo je zadrhtalo, otpustilo no i ustupilo mjesto crvenom Suncu. Ah, kako mi je crvena svjetlost presjekla te bolne oi! Iako ih prekrivam polusputenim trepavicama, iz oiju su ipak odletjele bijele ptice prema sjeveru. Od palog anela dobih poruku, da su mi otvoreni svi koridori plavozelenih snova, a trenutak trajanja je tako tih, da mi se ini kako i svjee ubranu ljubav mogu zagristi kao zrelu jabuku.
napisano: 2003.-2011.
88
Jadranka Varga
Sjena due
Misli li na mene?
Kroz topli vjetar s juga odletjele su bijele ptice ispod mojih trepavica negdje malo sjevernije i pitale te, misli li na mene?' Pogled je sputen, uti disk se jutros objavio stidljivo i laganom vatrom uetao u osjetljive oi. Je li meden okus tvojih usana? Je li ovaj snijeg to se polako topi uvar tamnih staza stvarnosti gdje se vraam ili je samo putokaz do plavih snova kojima me zove? U toj vjenoj igri pitanja i odgovora, sanjam kako die, sanjam kako sanja. I dalje osjeam taj susret i dalje prolazim tim snenim koridorima nae stvarnosti. Osjeti li? Kad se pomaknu duge zelene zavjese u mojoj sobi, kad ih vjetar zaleluja, budi mi to plavo svjetlo snova i odvedi me tamo gdje se njeno voli. Dok ujem prva jutarnja zvona, zatvaram ovu knjigu snova i pitam se: misli li na mene?
napisano: 2003.-2011.
89
Jadranka Varga
Sjena due
Znam
Ledeni trag neeg je zaustavljen, a opijena lakim snovima u spomen na mrtve iluzije izlazim tamo gdje pulsiraju zvijezde. Znam da svjetlosni tragovi znaju zavesti, kao i rijei, te lijepe zavodnice. Znam da se atomi uznemire na slatkou govora, znam da se u mene upijaju medeni poljupci due to silaze preko tvojih usana. Sve znam. Kao izvor neke daleke enje dua se jo uvijek trai, luta, pronalazi. Pronalazi li se?
napisano: 2003.-2011.
90
Jadranka Varga
Sjena due
Svako zlo - za neko dobro...
Mnoge moje prie su ve ispriane, na tim putevima bilo je raznih spirala neiskazanih odmaka od stvarnosti i zanesenosti opsjenarskim svijetom snova i iluzija. Ono to me inilo moguom uvaricom stvarnog ivota bili su dnevni presjeci osjetljivih oiju, jarko svjetlo utog diska to je znalo osvijetliti pravu stvarnost. Promijenila sam mnoge velove kroz koje sam proputala tu svjetlost da mi presijee pogled ispod sputenih trepavica. Iznutra je uvijek gorjela zagonetna vatra i vodila me i jo me vodi tim neprohodnim stazama velikih nepravilnosti, jakih kontradikcija i dubljeg uvida u svoj put kojeg slijedim. Odabiremo ono to najbolje znamo, to nam se ini ili ne ini dobrim ili loim za nas. Stvar loe procjene ili stvar trenutka? Ne znam. Prirodno je odabrati dobro za sebe. Neprirodno je odabrati zlo. Je li stvarno svako zlo za neko dobro? Moda. Ne znam.
napisano: 2003.-2011.
91
Jadranka Varga
Sjena due
Delikatnost
U skrivenoj komori srca, gdje pameti nema mjesta, na tragu poznate zrake svjetla zaustavilo je vrijeme tvoj dodir na mojoj koi. To je vrijeme spajanja i razdvajanja lijepe stvarnosti od loeg privida. Iz dnevne svjetlosti izrasla je mudrost, da je led najbolje sredstvo zaborava i da je plamen najbolje sredstvo estetske gimnastike, koju nastojim sakriti pred svojim srcem. Iz mog korijenja raste spokoj nespokoja i kroz pukotinu koe dozvoljava ti da ue u taj tajanstveni svijet mojih delikatnosti. Malo sam komplicirana za tebe? Naravno, ba takve voli.
napisano: 2003.-2011.
92
Jadranka Varga
Sjena due
Izmeu dva horizonta....
Izmeu dva horizonta nebo alje slabu svjetlost da u tvojim rukama probudi mrak i odnese ga na neke nove staze, neprohodne za moje korake. Traila sam svijetom sline vatre nad vruom siluetom jednog pitanja, koje je u meni raalo novi poetak. Prepustila sam anelu da me zaobie i krene drugim duama, koje ga trebaju vie nego ja. Prieljkujem krila sna na svoje oi, jer znam da u jutrom opet moi traiti sklad sa planetom to se tako neumorno vrti oko sebe i pokazuje njoj namijenjenu stazu. Izmeu dva horizonta nebo je objavilo svjetlost i nije probudilo mrak u tvojim rukama, ali te odnijelo na druge puteve, neprohodne za moje korake. Neu vie traiti svijetom sline vatre niti u loviti siluete ispraznih pitanja, koja u meni ne raaju novi poetak. Zamolit u anela da mi ipak doe i krene malo mojom duom, jer ga sada trebam vie nego ikada. Uz san koji ne zastire oi pokriva se dno otkud u jednog jutra krenuti traiti sklad sa ovom planetom to se tako neumorno vrti oko sebe i pokazuje samo meni namijenjen put.
napisano: 2003.-2011.
93
Jadranka Varga
Sjena due
Buenje?
U bjelini hladnog jutra, kao odbaen kamen na dnu rijeke, bez smisla gurnut u zaborav i tamu, jedna skitnica sa poderotinama due jo uvijek razasute po tamnom nebu, skuplja svoje krhotine u mozaik, vjeno nesloiv, vjeno pust u tim dalekim prostorima. Korakom laganim, kao drhtajem srca, odbacila sam i posljednje nade i zatvorila jedan putokaz prema plavim daljinama gdje su me vukle moje misli... moji snovi. Tim tihim disanjem zatvorila se stara rana to je budna podsjeala na dubinu podsvijesti i nedosanjane snove. Zamrle su pjesme pustinjaka i mistika, koje sam slijedila u svojim lutanjima tim opsjenarskim svjetovima. Bio je to pad due u bezdan i bezdan je uzvratio pogled. Nisam strepila nad sudbinom. Nisam. Samo sam se pustila i dolutala mi je neka skitnica i prigrlih je kao najljepi cvijet pored puta, neubran, iv, a opet tako lijep. Ah, kako je bilo divno lebdjeti iznad bezdana, ne znajui padam li ili ostajem na mjestu! U tom trenu, kad se meka tamna svila Svemira obavila oko mog tijela, znala sam da je lutanju kraj. Bar za sada. Hoe li me opet dozivati zaboravljene pjesme opsjenarskog svijeta i lutanja kroz matu i snove? Ne znam. Samo znam, da moja snena dua odijeva svoje tamne sjene poput najljepih haljina i ponekad, ali samo ponekad zaviri kroz maleni otvor u taj svijet. Bio je lijep taj svijet.... Ali buenje je jo ljepe.
napisano: 2003.-2011.
94
Jadranka Varga
Sjena due
Daljina postojanja
Od ega ivimo? Ispod svjetiljke na ulici osjeam dah novog vremena, kasno saznajem da je jutro blizu i nema tame to e me sakriti, dok se budem vraala tom praznom ulicom. Saznat e oni, tko to dolazi u rane zore i tko to pozdravlja Sunce na istoku. Sve se sazna. Moja vrsta tako oduzima od ivota i ono malo daha i prosipa ga po alternativnim podrumima svog postojanja. Raznolike su te slike kojih se sjeam. Kao da si mi sve blii i blii u tim lutanjima. Kao da mi te Zemlja daruje iz svog praha otkud je podarila i Adama. Tih si. Svia mi se tvoja tiina i tvoja daljina postojanja za moje nemirno srce. U malim dozama si nataloen u svakom milimetru mog postojanja, kao ovjek to je zadnji proao mojim koridorima i ostao. Jesi li ostao? Ne znam. Ovo mjesto mi prua odreeni nemir srca, okosnicu daljeg putovanja kroz tamni svijet mojih sjena. Iz najdubljeg budnog sna ne vidim ni poetak ni kraj. Sredina me lomi na dvoje i odvodi svjetlost iz oiju kroz sklopljene trepavice. Zna pokrenuti ritam vatre, zna zatvoriti pretposljednji dan i otvoriti novo jutro puno boje tvojih plavih oiju.
napisano: 2003.-2011.
95
Jadranka Varga
Sjena due
Ovo je moja luka
U rana praskozorja ivi svoje dane, prodornog pogleda i ranjenog srca. Za tebe sam samo iluzija, moda netko iz dalekog mirisa neposjeenih krajeva ili ak traak misli na tebe. Daje mi nove oblike, nove sjene. Daje mi i oduzima jo vie, bez ljudi, bez bliskih misli i osjeaja. Vidim boje to se prelijevaju, i u tom trenutku odabiremo odgovarajue uloge. Svatko bira svoj izbor, a izbor nas odreuje. Novi svijet uz tebe. Ah, kakvog li sna! Zainjavam si dan mislima na tebe, kapi ovog jutra putuju na mjesto gdje ti die. Najmanje smisla ima u ovim rijeima, jer to su rijei due koje logian um ne razumije. Najvie ljubavi ima u srcu to kao bezimeno jato putuje iz svijeta u svijet, iz ivota u ivot. Umorna sam. Nemam vie snage za drugi let. Ovo je moja luka.
napisano: 2003.-2011.
96
Jadranka Varga
Sjena due
Predznaci
U bijelo krzno snijega zaogrnuta dua je prolutala ovim hladnim jutrom i ostala zametena u beskraju neijeg lica otkud oka nema one ljubavi to je grijala srce u bezimenim danima i nomai. Uz hladan kamen priljubila se zaostala kap vode i zaledila uz njega, a iz magle moje mate izranja tvoje lice, traim poznate konture, ali ih ne nalazim. Satkana mi je dua od latica rua to polako venu i netragom nestaju, da bi na njihovom mjestu izrasle biserne kapi, sline onoj zaleenoj kapljici uz kamen. Pamtim to vrijeme rua i vina. Pamtim te boje jutra, pamtim tvoju siluetu na mojim vratima, pamtim davne konture tvog lica, ali ne pamtim glazbu mog srca. Sad neke nove note diktiraju taj ritam i ostavljaju znakovlje, ali teko ga tumaim. Puno je predznaka na putu gdje prolazim, teko su razumljivi, dok u ishoditu ..... negdje ispod zelene trave, osjetit u laticu rue na usnama i otii iz hladne tame u tvoj topli zagrljaj.
napisano: 2003.-2011.
97
Jadranka Varga
Sjena due
Pjesma je ostala bez refrena
Mree snova noas su bile prebogate, izvukla se i jedna uspavana zmija i otplovila svojim putem. Ovo mlado jutro, tako prepuno mirisa ranog kinog proljea proglasilo me nevjernom na 8 minuta i zaustavilo se u trenu u jednostavnosti tvojih postupaka otkud ne itam nikakve prie sa zapletom i trajanjem. Nenaviknuta sam na usne koje drhte, na ruke koje trae. U svojoj zavjetrini dalekih sjena gledam te prepune mree snova i osjeam se ne kao lovac, ve kao Gorgona, ulovljena u vlastite mree obmana, iluzija i lutanja izmeu dva svijeta sumraka, tamo negdje u proirenim zjenicama neijeg oka. U zraku lebdi tajna ifra, dri me budnom i postavlja jasne kristale mog puta izmeu ta dva svijeta sumraka i sjena. Pjesma je ostala bez refrena, samo sam ja ostala ona ista.
napisano: 2003.-2011.
98
Jadranka Varga
Sjena due
Sve je to uvijek ista pria
Razotkrila sam mrtve putokaze na mranom nebu, a pod mladom jabukom sam zaspala snom bez snova. Pitam se, koji su me putevi odveli od tebe? Sjeam se apata tvoje due kad je poslala poruku nebu "ti nisi ta" - i posljednje redove nonih svjetiljki to su se gubile u daljini, dok sam odlazila s naeg mjesta gdje smo se rastali. Jesam li nala svoje tri toke postojanja u neem ili su mi ljudi i bogovi pripremili obilniju gozbu ivota? Sad sam daleko od svog zenita, skupljam nova iskustva ivota i osjeam da to nije pravac za sreu, ali stopala slijede te tragove, koji e me nekud odvesti u smisao bez smisla. Prekoraila sam svoje granice, uzela sam komad neba, prelomila ga na dvoje i jednu polovicu zadrala za sebe. Druga je ostavljena tamo gdje sam skinula crnu halijinu svoje due, presvukla se i obukla onu boje pjene vrka zlatnog plamena, barunastu, punu lijepih neuvelih latica. Viena sam na raznim mjestima, a sebe nisam vidjela. Dlanovi polako mijenjaju liniju ivota i liniju ljubavi, crte se prelamaju, nastavljaju se nove rezbarije, a ja se ne vraam onom kamenu iz razruenog grada ispod kojeg sam bila sklupana kao zmija s vilinskim suzama u oima. Ta vrata sam zatvorila... tek ponekad neki mrtav putokaz mi najavi da, dok vrijeme prolazi, poljubac je samo poljubac i ivot je samo ivot. Bez znanja o znanju bilo ega, sve je to uvijek ista pria.
napisano: 2003.-2011.
99
Jadranka Varga
Sjena due
Kad srce pogrijei...
Dua mrtvog pjesnika zaustavila se i razasuta po svijetu proaptala: "to nisi ti". Osjeam prazninu nakon svega. U bijelo obojeno propinju se misli, oblaci se nadvili nad no, svijet je stao na pola puta i uzdahnuo od boli srca. Izmeu neba i zemlje vie ne vlada mir. Bre od planinskih potoka zavrila sam tu priu. Bre od svjetlosti dola je no i zaokruila jednu cjelinu u svoj mekani plat. Kao srna na istini, na meti lovaca . stojim i promijenjenim oima gledam gustu umu ivota gdje moram ui. Za uspomenu na proteklo razdoblje ivota, diem au iste vode i umivam slijepe oi, koje nisu vidjele, jer su se prepustile oima srca, a ono je taj put gadno pogrijeilo.
napisano: 2003.-2011.
100
Jadranka Varga
Sjena due
Biseri
Ispustila sam iz ruku dugih est godina ivota, proklizile su niz prste kao biseri rasuti po snijegu i u toj bjelini nisu se vidjeli. Umorne oi nisu zapaale bisere u snijegu, jer su zvijezde poprimile bijelu boju turobnog pejzaa moje osamljenosti, moje najolje pratilje. Iz trenutka vjenosti istrgnulo me vrue Sunce prolog ljeta i naplavilo na otre hridi nepoznate obale. Nala sam mekan kutak i tu se sklonila. Nakon nekog vremena to je postala najljepa plaa ovog globusa, najzelenija dolina mog vilinskog vrta i najljepi maslinik na obali mora. Smokve tog ivota su slatke i preslatke. Skupe su, ali ivot je tako i tako jedan, a ispod masline se jo uvijek okupljaju mlade lastavice i nose mi izgubljene bisere na dar. Svaki novi dan je novi biser.
napisano: 2003.-2011.
101
Jadranka Varga
Sjena due
Zaboravit u te
Sanjala sam budna. Kroz sve one godine bila sam sanjalica, sluala sam kako Mjesec pulsira, pila sam vino iz zlatnih aa, nisam sluala tajanstvene opomene anela, disala sam samo za tebe. Bio si sredite mog budnog sna, pjesmom si me oarao i doarao mi kakav svijet moe biti, potoke si usmjeravao prema meni, gubio si se u mnogim tamnim uliicama, ali su svi smjerovi vodili u mom pravcu. Sad je dolo novo vrijeme princeza se probudila bez tvog poljupca na usnama. Doao si bez tragova u moj budan san, savijeno gnijezdo u mom srcu pokazalo ti je cvijet kraj izvora, pokazalo ti je sjenu due. Zaboravit u te. Da bih mogla dalje ivjeti zaboravit u te.
napisano: 2003.-2011.
102
Jadranka Varga
Sjena due
Zaleeni mir
Led se iri u predjelu srca, ne otapa se dua, nema one estetike to obavija tijelo u rana jutra. Koliina vlage ispod sputenih trepavica nestaje u pijesku vremena, a kroz davna proroanstva u ovom snijegu se ne vide tvoji tragovi. Za pjesmu ne treba hrabrost. Za pjesmu je dovoljna ljubav. O tome govori ta stara pria, koja se skupila oko mene poput brljana i magnetski me dri u toj poziciji svojih nepravilnih slogova. Bol je stanje promjene na bolje. Signal neeg nekome. Moji signali su potopljeni gradovi po ijim ulicama nema naih tragova. Ne elim jutros niiji dodir. Samo ovaj sablasni bijeli mir, koji me zaledio.
napisano: 2003.-2011.
103
Jadranka Varga
Sjena due
Prekriva stvarnosti
Znalaki igramo odabrane uloge, svatko ima svoj izbor u ivotu. Jutros je niz lice klizila hladnoa neba, oi su nakon tame vidjele plavi led to je raskono pohodio ulice mog grada. Novi svijet, pust... nenaviknut na davanje jutarnje topline, zaledio je i ono malo mira u meni. Nad licem prolijeu bijele ptice, izmeu trepavica odlijeu stari snovi u nova prostranstva. Bez ljudi, ulice se ine sablasno mirne. Glasovi jutarnjih ptica fino putuju mojim slunim sustavom i kao da znaju probuditi to mlado jutro pred kraj ovih sedam dana. Bezimeno utanje po davnim sjeanjima vraa u budunost i dotie prolost, da bi u sadanjosti zastalo i zaogrnulo me mekim pokrivaem stvarnosti za poetak novog dana.
napisano: 2003.-2011.
104
Jadranka Varga
Sjena due
Do kada...?
Na nekom od izvora sudbina mi je nacrtala svoje putokaze kojima je odredila dalji tok mog ivota. U tom poloaju, kad sam ugledala Mjesec iznad mog balkona, znala sam da je u ovoj hladnoj zimskoj noi tako staklen i u takvoj opoziciji, tako hladnog pogleda, da jednostavno nisam mogla ispustiti ni dah, a da me ne zagrije oblak to se zaleuje na tim potuenim celzijusima. I onda, nakon tog sudara mog daha i hladne noi, sa neba sam pogledala oima make i srela svoju pamet koja se jo uvijek sukobljava sa titrajima srca. I tako do..?
napisano: 2003.-2011.
105
Jadranka Varga
Sjena due
Dua uvijek pokae pravi smjer
U odreenim estetskim podvajanjima dozvoljavam si razvijanje sposobnosti prepoznavanja nekih izbora u ivotu. Priroda me pozna, ja se ne poznam. Kako netko sebe ne moe poznavati? U tome se ipak oslanjam na svoju duu, na njene zakone, na njene titraje. Pokuavam se ravnati po njenim smjerokazima, pravcima kretanja, pulsiranju tih tamnih samozatajnih dubina gdje volim sve ee plivati i zaranjati. Znam da je to za neke tamnica. Za mene je osloboenje. Otkrivaju mi se nebeski pejzai, uzdiem se iznad zidova to okruuju taj svijet kojeg zovem svojim. Stvorila sam neke primjerke ljubavi, kojima sam poklanjala sitne panje. Bilo je i snanih utisaka. Bilo je i slabih. Bilo je i vie od toga. Sve su to sfere kad se ovjek tiho pita: je li to onaj krasan komad mene koji darujem nekome? I u tom momentu osjeam kako se u zadnje vrijeme uvijek oslanjam na zakone due i bez ljudi i njihovih sljepoa pronalazim neke svoje puteve, kojima me vode ti smjerokazi. U drugom danu od nekih misli udiem ovo predivno ranoproljetno jutro. Ovo je vrijeme velike gladi i sitosti. Premjestit u tvoj portret s kojeg me promatraju te divne plave oi na neko drugo mjesto, da te malo gledam iz drugog ugla. Moda me to gledanje odvede u smjeru zalutale zrake Sunca, koja pada tono ba na te tvoje divne plave oi. Ali.... ti ostaje na tom portretu, a ja idem dalje.
napisano: 2003.-2011.
106
Jadranka Varga
Sjena due
Groznica
Neije oi klize niz moj vrat, a bezbroj pitanja jo odlazi za tobom.Kako odolijeva tim mirisima noi i kroz kou prima signale sa Urana, dok u mekano grlo klizi kap crvenog vina? Jesu li to sluajna poklapanja slatkog okusa vina ili ponuene usne ve ljubljene od ne znam koje ene? Oblaim pjenu poviene groznice i ustupam svoje mjesto hladnijem jutru, koje e na elo donijeti svjeu misao, pametniju od ove veeras.
napisano: 2003.-2011.
107
Jadranka Varga
Sjena due
Nove rijeke
Iznad mog balkona na tamnomplavom barunu pobacane su zvijezde, a pun Mjesec, kao uvijek prepun sebe, oslobodio me raanja smrti i uveo me u novo vrijeme "riba" Uspjela sam osloboditi duu od lutanja i privienja Nae rijei mi tako meko padaju preko usana, da bih mogla prebrojiti u sekundi sva nebeska tijela beskrajnog svemira Sve ima svoje vrijeme od prvog udisaja do zadnjeg treptaja oka, od prve komore srca do zadnje kapi snova. U pritokama se raa mona rijeka, bujica to rui sve pred sobom i ne ostavlja izbor nikome, osim krenuti kroz nju. Protiv toga se ne moe. Previe je priteklih rijeka, potoia, lokvica. Osloboene unutarnjih nemira, jo nemirnije se spajaju u tu monu bujicu i poudno udiu njene rasprene kapi. Dok spavam u svojoj tamnici, ispod trepavica vie ne odlijeu bijele ptice u tamnu no. Srce uvijek preskae one svoje poznate ritmove, a kroz ivot se probija bujica prema meni do tebe susret due i Sna....
napisano: 2003.-2011.
108
Jadranka Varga
Sjena due
ig tvog postojanja
Tiina je opet probila moje tkivo kroz male kvadratne centimetre osjetljive koe. Sve se u meni pakleno vrti, kao i ovaj globus, koji je tako neumoran, da mi se vrti krv kroz ile i sr u kostima. Traila sam jutros neki uzlet u ovo kino jutro, ali nema tvog oka da mi smiri elju za pokretom. Mali krivudavi plamen izvio se izmeu trepavica i nestao u daljinama, slijedei davne tragove bijelih ptica. Sledio se krik u kotanoj sri otkud die samo mrak. Opet mi koa reagira na tvoje prisustvo i ne donosi tu plavu kap vode kao melem na ranu. U visokoj ai bistri se voda, ispijam edno tekuinu kao to ti ispija moje usne. Nismo se jutros nali u zajednikoj auri. Jedan zamotuljak nismo uspjeli razvezati, puno je zamrenih niti, koje mi opet osipaju kou tvojim neprisustvom. Danas su mi sva slova ista. Kapaju iz plavog flomastera, a ti i ne sluti koliko je dan teak bez tebe. Slova su teka kao i moja dua, koja nosi plavi ig tvog postojanja.
napisano: 2003.-2011.
109
Jadranka Varga
Sjena due
Dubina
Dubina je tamna i u nju rije ne moe doi do kraja, san je straar tih dubina koje se kreu meu obalama due. Most, koji spaja dva plavetnila, dijeli usne na jedan slatki osmijeh kad proita neke rijei sa pozitivnim predznakom. Tad se dodir raznjei nad nonom tamom i postaje mekan, podatan i ne bjei pred udaljenosti vibracije srca. Zna da u uvijek ostati na istom mjestu, rastui izmeu divljih trava i punog mjeseca. Kretat u se polako kroz vremenske zone do nekih mojih stihova, davno napisanih, ve zaboravljenih, koji se kao sluajno opet ponavljaju. Koliko smo samo osmijeha ostavili pokraj puta, osmijeha koje smo poklanjali drugima? Koliko li je samo ostalo budnih snova i prospavanih stvarnosti u udaljenim kutovima oiju? Opet sam te udno usnila. Opet sam sa tobom otila u neke magle, oprane kiom i osuene zelenim liem. Dubina je tamna i u nju rije ne moe doi do svog kraja jer kraja nema. udna je ta rije "dubina". Moe li se doi do nje ili se uvijek vraam na poetak poetka? Vraam li se uvijek na poetnu st(r)anicu i uvijek itam iste tekstove istih emocija, ali razliitih poruka? Vraamo li se ili idemo u krug?
napisano: 2003.-2011.
110
Jadranka Varga
Sjena due
arobnjak
Zamrsit e moje misli rijeima, kojima me ovdje ve neko vrijeme zavodi, dovest e me do vode u kojoj se teko die, istim mukim govorom e mi rei koliko su plave spilje, koje si do sada posjeivao i shvatit u da iz tebe govori ista ulnost tijela. Pogled e mi rasplinuti tvoje nedoumice i ti e sklopiti ruke oko mene. Prepustit u ti se da bih sebe objasnila i onako prelomljena, zaboravit u svoj izvor, sve rijei koje sam nauila, svako svjetlo koje sam upila, svu muziku koju sam do sada sluala, sva lica koja sam ikada vidjela. Bit e samo tvoje lice, tvoje muke rijei, kojima me suptilno zavodi ve neko vrijeme i koje e me odvesti duboko pod zemlju, priat e mi kakva je njezina vatrena utroba i smijat e mi se kad napravim lice kao da te prvi put vidim. Spoznat u da mi danje svjetlo smeta, da su sjene te koje me uvijek dovode k tebi i tada e mi pristupiti i odvojiti me od stvarnosti jednim dugim sonim poljupcem odlunog mukarca, koji eli ba tada voditi ljubav. I....onda emo voditi ljubav.
napisano: 2003.-2011.
111
Jadranka Varga
Sjena due
Nebo bludnog ivota
Ljubio bi me dok ne otvorim velove tajni i propustim te, dosegnuo bi nesigurno nebo mog bludnog ivota, skinuo mi s lica masku pjesme i dao mi neke nae nove igre, pripitomio bi me i zanimljivo me uzeo na rubu opinjenosti, odstranio bi korijen grijeha pa me slatkom jezom uveo u krug arolije i poljubio ilu kucavicu prosipajui po njoj bijeli prah, dok krv ne zalije staklo pa odstrani i zadnju masku s mog lica.
napisano: 2003.-2011.
112
Jadranka Varga
Sjena due
Bjelina
Jedan pogled, jedan pokret rukom. Iz sjene sam izala na svjetlost bjeline i vezala pogled uz taj beskraj smrznute vode. Kao nepomina istina, bjelina mi se objavila i prikovala me na putu prema dalje. ista daljina se protezala i, premjetena u neki vanjski prostor, iznutra lagano umire. U tom krugu neotkrivenog, gdje misaoni tok plete svoje vorove, u nekom pretposljednjem danu ovog ludog vremena, zaustavila sam pogled na tvojim plavim oima. I tu sam stala.
napisano: 2003.-2011.
113
Jadranka Varga
Sjena due
Tragovi
U valovima hladne noi odnosi moje konfuzne misli i zakopava ih u modra sjeanja, umotava me bijelim velovima i zatvara mi oi, da te ne bih prepoznala. Jednim osmijehom rui sve moje principe, potapa u vodi sve moje ideale i postavlja mi pitanje, jesi li me pronaao?. No je bila tiha. Kamen uronjen u dno uvijek ostavlja trag. Tragovi prole noi nisu vidljivi, ali se osjete. Uvijek kad pomislim na zelene masline, stvara sliku o nama na obali podzemnog mora. U zraku lebde neizreene rijei. Lebdjet e jo dugo. U hladnom koridoru ovog dana, nakon susreta bez susreta, znam da u procvjetati ispod plavog neba i na dnu jezera vidjeti nacrtan putokaz prema tebi. Taj prvi susret ne pamtim. Pamtit u ga kad se dogodi. Jo protkana snovima od snova, ponekad mi se inilo da je svijest samo sjena dalekog sna. Probudilo me ljubiasto svjetlo i preskoila sam mnoge minute ovog dana da bih se spustila kao rijeka prema svom poetnom kraju. Znam da e me voljeti njeno. Znam da e me osjeati stalno. Znam da u biti tvoja srea. Znam.
napisano: 2003.-2011.
114
Jadranka Varga
Sjena due
Glasnik?
Glasnik iz dubina podsvijesti je pronaao jednu poruku negdje ispod kamena i donio mi na dar. Dnevno svjetlo se mijenja od sivog u bijelo, a glasnik iz dubina podsvijesti jo uvijek stoji s porukom i jasno daje do znanja, da dubina nije neki san gdje mogu utonuti. To nije ni rije ni stanje. To je neto, to nosi u stihijski svijet, na mjesto gdje davno nije zakoraila moja dua. Ve dugo plivam na povrini i opet polako elim zaroniti u te dubine, ali teko je. Vanjski svijet je prejak za taj slabi pokuaj. Moda ne vidim dobro postavljene tragove. Moda spajam krive mostove. Moda vidim ono ega nema. Moda. Ne znam. Pustit u neka traje pa e se samo od sebe objaviti to je.
napisano: 2003.-2011.
115
Jadranka Varga
Sjena due
Od zime do proljea
Kako je hladan taj kamen zarobljen u zimskoj noi, ukopan u zemlju to se stee sama od sebe i kao strava obavija moj lakat, dok ramenima oslonjena na mranu sjenu promatram zagasito tamnoplavo nebo ove noi. Jutros su mi obeali ledene bisere s neba, posute puteve staklenim perlama po kojima mogu preletjeti i biti savitljiva kao vrba, dok pokuavam iz tvog plavog oka odgonetnuti onaj smjeak, kojim me budi svako jutro. Satkana sam od trava nekog lijepog proljetnog dana, zelenih polja po kojima su izglaane vlati trave provukle svoju proljetnu maramu i prebacile mi je na ramena, da bih te opet dozvala u moj svijet.
napisano: 2003.-2011.
116
Jadranka Varga
Sjena due
Novo doba
Kao da sam bez tijela... ralanjena na uzorke mate to po slabanom tlu stvarnosti ostavlja svoje tragove... Pritjeu mi nepoznate podzemne misli, pokreu se sjene u dubinama due, izmamljuju ih tvoje rijei iz prolosti. Ukrast u vatru iz plavog oka i zapaliti je na nebu, umjesto sjajne zvijezde i neka tim hladnim plavim sjajem zagrije moju smrznutu kou to se cijedi niz svjetlost i nestaje u tami. uti disk je danas vidljiv i prehladan za mene. Predaleko je od ovog globusa, a on se stalno i stalno neumorno vrti sam oko sebe. Ledom okovano jezero uti. Nema ga vie. Novi ivot polako struji ispod te prozirnosti i nastaje novo doba.
napisano: 2003.-2011.
117
Jadranka Varga
Sjena due
Pobjednik i gubitnik
Daleko sam od munih zagrljaja davno voljenih ruku. Sanjala sam san. Doekala sam tamu da bih u njoj pronala onog, koji e biti voen mojom rukom izvan crtanja u pjeni. Bijele ptice ne odlijeu ispod sputenih trepavica. Mirno su doletjele i pokrile me valovima snjenog daha ovog hladnog jutra. A kad jedne snene noi zvijezde varljivo zasvjetlucaju i kad osjetim dah novog doba, dlanovima u zatititi osjetljive oi due, da ih novo Sunce opet ne bi sprilo. I tako ... ostala sam vjerna svakoj svojoj uspomeni, traila slabe toke da ih napustim i pronala zidove od pijeska precrtane valovima morske pjene mog ivota. Neka pobjednik vidi to gubi, neka gubitnik vidi to dobiva. Iz misaonog toka kao rijeka doplovile su slike, bez tona, bez boja. Samo crno bijele slike pretposljednjih dana nekih davnih dodira, koji s trostrukim odmakom od stvarnosti pokuavaju postii dublji uvid u jezgru vatre. Zaustavljam taj proces i elim se otisnuti na puinu novog dana to me pozdravlja hladnim dahom svog postojanja. Suha vatra sadri senzibilnu jezgru odvodei me dalje u moje dubine i znam, da me kao vjerni uvar prati, iako nita ne govorim. To je tako prepoznatljivo, da se moe osjetiti i kroz hladni dah ove noi. Iako se ne govori, razumije se. Rijei su esto suvine u toku jednog vremena, koje se uvijek objavljuje u onom trenutku ba kad to treba.
napisano: 2003.-2011.
118
Jadranka Varga
Sjena due
Vrijeme
Vrijeme je faktor na koji nitko ne moe utjecati. Ni vratiti ga ni pouriti. Moe biti samo u njemu sada. Oslonac u svemu tome gubim iz vida, dok je hladni val ovog jutra presjekao moj dah. Ponekad poelim biti ptica i odletjeti. Ponekad poelim biti riba i zaroniti. Sada, ovdje. Bez dodira. Bez mira. S nemirom mira to se uvlai polako kroz ovo jutro. Na prstima osjeam enju za tobom. Na trepavicama treperi hladna magla i ne pretvara se u kapi. Jednostavno me eka u tom vremenu. Sada.
napisano: 2003.-2011.
119
Jadranka Varga
Sjena due
Bijelo jutro
Pijesak vremena polako istjee, odnosi ovo bijelo jutro hladnog pogleda i dodira. Kao u pustinji ivota, jedna palma prua sjenu i kao pjesma oblikuje moj dan, u koji sam zakoraila snenog pogleda i polusputenih trepavica. Usne griju promrzle ruke, a oko mene magla vlastitog daha velom obavija pogled to odlazi tebi. U mislima dodirujem to vjeno plavo nebo tvojih oiju, dok ti mirno spava i sanja neke svoje snove gdje sam moda i ja zalutala. U mislima tisuu pitanja. Odgovora nema. Zapalila se vatra s mjerom i bez mjere i ne gasi se, ali tamo na obali sjevernih mora oblaci su se zbliili vie nego mi. Ponekad osjetim da zadrhti pod mojim prstima. Ponekad. Jo uvijek moje ime leluja na tvojim usnama, a pod trepavicama ekaju zelene oi da bi uronile u taj plavi bezdan. Noima sam razmiljala i izmiljala sama za sebe scene, pokrete, nastupe i, vjeruj mi, nita nisam smislila. Neka u novom danu sve potekne i protekne onako kako bi valovi crtali na pjeanoj obali skladne apstrakcije. Doekat u raanje te dvije zvijezde.
napisano: 2003.-2011.
120
Jadranka Varga
Sjena due
Perspektiva
Ovo hladno zimsko sunce daleko odnosi moje osmijehe u dno dana to izmie. Jo sam vidljiva u tvojim oima, a nevidljiva sebi. Iskustvo nas ini opreznima, a ljubav slobodnima. Zavrila sam posljednje ratove, ispucala posljednje bitke sama sa sobom. Sad nastupa vrijeme proienja due, smanjivanja tekih tereta zakopanih u pijesku memorije, koja curi i iscurit e daleko od ovog zimskog sunca. Znam koji put vodi do tebe. Zna li ti pronai put koji vodi do mene? Vidjet emo
napisano: 2003.-2011.
121
Jadranka Varga
Sjena due
Ove noi se osjeam tako dobro
Znam da ima jo dobrote u ljudskom srcu, jer kao razgoliena tajna, dobrota uvijek pokae svoje lice kad je najslabija. Znam to, jer vjerujem i trajem u ovom vremenu i prostoru ovog globusa, koji se vrti malo bre, nego juer. Imam tisuu pitanja. Nemam odgovore. Neka odgovori dolete polako kao lagani sumrak, milostiv i neka me zagrli da bih u vrelini tog zagrljaja zadrhtala kao nikad do sad. Nad njegovim usnama leluja moj dah i okree se u smjeru mora gdje nam se objavljuje nova zora. aa vina za pred kraj ove godine i neka se sve budue noi ugledaju na ovu no kad se osjaam tako dobro.
napisano: 2003.-2011.
122
Jadranka Varga
Sjena due
Odlazim tamo
Neki daleki most poznate glazbe iz daljine spaja se s mislima izmeu dva susreta s tobom. Potekle bi one vilinske suze izmeu trepavica, ali otkad zvijezde polako kapaju u tvoje more, branim srcu da se oglaava i pokazuje slabost trenutka. Kroz moje nabujale dane protutnjale su daleke ravnice moje pradomovine. Odlazim sutra tamo, na iroke pustopoljine gdje su davni preci krotili neke divlje konje i jahali ih bez sedla, brzo i okretno, poput igri izvijali se i iskakali iz sedla prije nego bi ivotinja i znala da mora stati. Ljubili su ti preci vlanim usnama svoje ene. Sve te apate ujem dok vozim irokim ravnicama moje Hungary. Dlanom due spajam dva daleka horizonta i pokuavam shvatiti od kud mi toliko osmijeha i sjaja u oima. Znam. Dani su mi nasmijani zbog tvojih posjeta, tihih i nenametljivih, a tako bolnih. Iz daleke pustinje zagrijat e bijela vatra i tvoje srce pa kad slabost trenutka pokae tvoje lice, znam da e i vilinske suze odletjeti daleko kao brzi konji koji su jurili prerijom moje pradomovine.
napisano: 2003.-2011.
123
Jadranka Varga
Sjena due
Sve su to bile samo bijele noi
Iz noi i kie zalutala sam u taj zenit ljeta, doetala do pitomih obrisa uline svjetijke to mi je krala osmijeh sa usana im sam se sjetila tebe. I tako, etajui tim plavim zenitom ljeta, kroz kiu i no, pamtim sebe od prije 7 godina i vidim se sada. Razvezala sam kosu i pustila je neka pada po ramenima pa neka usmjeri svakodnevni titraj srca prema dnu i neka svijet slii na opis, kojeg mi prikazuje. Otkrit u bijele bokove i priljubiti se uz tebe kao slijepa zmija to je spoznala da kamen ispod kojeg je spavala nije njen dom. Sve su to bile samo bijele noi.
napisano: 2003.-2011.
124
Jadranka Varga
Sjena due
Za sve postoji vrijeme
Zvijezde su pale na ovjeka i rodila se ljubav. U sjenci sam sazrijevala, iako ranjene due, otvorila sam je i pustila unutra lopova. Otila sam bez rijei, a iznad mene se Mjesec objavio prepun sebe. Za cijelu vjenost trenutka, dok me odnosila stihija razoarenja, znam .... dani i dani nisu bili uzalud. Moda je taj lopov bio ulaznica u stvarni svijet?! Moda je bosonog mislio da nosi najskuplje cipele? Kad mi je pao oko vrata, slab i nepovjerljiv, ostala sam vjerna svojoj dui i prigrlila skitnicu, udomila je, a skitnica me ugrizla za srce. Ipak... i dalje u vjerovati u iskrenu duu i valovima ljubavi pokriti srce umotano u bijeli saten. Neka se odmori. Za sve postoji vrijeme pa tako i za pravu ljubav. Kad sam zaboravila sebe i kad sam se uvjeravala da je ulnost neto to se dogaa nekom drugom, a meni vie ne, rasplinuo si me u sedam smjerova i prekrio sa est velova tajni. Iz stare knjige uzeh uzorak rijei i stavih je pred tebe da se spojimo u hladnom mraku i da oi due pogledaju ono to osjeaju. U meni jo uvijek struji ona glazba naih susreta, ali kako dolazi vrijeme tvojih nemira, stajat u po strani i promatrati kako tvoje srce teko die u nadolazeim danima i kako se tvoja ista dua ne hrani sa mog izvora.
napisano: 2003.-2011.
125
Jadranka Varga
Sjena due
Kao
Kao slutnja, kao utnja kao neki izraz, kao neki odraz kao neto bijelo, to li je htjelo, kao praznina kleta i umor od ovog udnog svijeta. na istini je stala jedna sjena. i sjetila se eh, pa jo je ena, bra od najsporije rijeke i najsporija od najbre zvijezde i tako su nastali ovi udni stihovi kao posljednje stvari, koje podsjeaju na meunebeske igre snova i stvarnosti jo uvijek bih te eljela u sebi sresti.
napisano: 2003.-2011.
126
Jadranka Varga
Sjena due
Kad se postavimo u poloaj onog drugog - sve je drugaije
U nedvosmisleno promijenjenim rijeima to su me uinile receptivnom za neke razmake u odmaku vremena, promijenila sam stranu gdje mi lei srce. S lijeve se preselilo na desnu. Drugaije razumije govor due, a u drugom danu od onog proivljenog ispod dva neba i oi due su obojene drugaijom nijansom zelenila. Kad pogledam iza povrine i zaronim malo dublje iza nekih rijei, kad se postavim u poloaj onog drugog, stvari vie nisu onakve kakve su mi se inile da jesu. Prihvaam da si na putu oslobaanja svojih inhibicija kumuliranih u djetinjstvu i prilazi mi polako, jer trpi cijelo vrijeme taj teret to te tlaio i kojeg si sa toliko ljubavi' nosio. Roen si sam, ivio si sam i sreo si mene. Odjednom si shvatio da je teko bilo biti sam. I u toj spoznaji, bljesnula je tvoja podsvijest i ljutito me zasula estokom paljbom nekih tvojih 'uvida' kojima si se nastojao izlijeiti sve ove silne godine. ivi u dvije kue i u svakoj si gost. Ni u jednoj nisi kod kue. Naputali su te svi, a ti si mislio da ti naputa. Zbog te ivotne zablude zaboravio si kako se lijepo kretati u prostoru s rukom u ruci s nekim tko ti dokazuje da nisi sam. Iz nauenog puzanja ne moe trati. Mora prvo nauiti hodati. Kad taj pozitivan predznak pronese kroz svoj ivot, shvatit e da si svojim odabirom odredio i sebe i svoju duu. A ljubav je uvijek uz tebe, samo je treba vidjeti. Neki ljudi su nam poslani u ivot ne bez razloga.
napisano: 2003.-2011.
127
Jadranka Varga
Sjena due
Opet u misliti na tebe veeras
Iz dalekog tamnog nemira podsvijesti, nakon povratka u bijele noi, postignut je dublji uvid u zaustavljenu sekundu to je dio tog beskrajnog vremena. Iz nonog neba se zaustavio dah i kao smrt stao ispred mene, dok sam u tami ovog jutra ila prema mjestu gdje e dan ubiti no. Nisam znala kako je to biti izlijeena od same sebe. Nisam znala da se kroz vrijeme prenosi dio po dio tijela, dio po dio srca. Sve je to bila daleka tajna u koju sam eljela proniknuti. Zbog velikih nepravilnosti plutala sam plavim snovima i traila bar jedan pozitivan predznak, tanku zlatnu nit koju e provesti do mog srca. Nisam je nalazila. Okrenuta na desni bok zaspala sam snom snova o tebi. Jesi li ti taj koji je doao? Jo uvijek ne znam tko si, ali vjerujem da dolazi. Moda spava kraj mene, a moda nisi svjestan da drugi donose nae pretposljednje dane. Uz poglede razumnih ljudi potkrade se jedan lucidan, kojeg u prepoznati. Nebo mijenja svoju boju, dogaa se svakodnevno ubojstvo noi kad je dan smjenjuje i navodi misaoni tok malo dalje od tebe. Opet u misliti na tebe veeras.
napisano: 2003.-2011.
128
Jadranka Varga
Sjena due
Polako
I onda su se oko mene podigli stupovi dima zaborava i neiskazanih lienosti nesposobnih otkloniti i ono malo zaljeva tuge to se slijevala niz beskrvne usne punog Mjeseca. Bilo je lijepo imati taj trenutak savrenstva, ali prisjeam se onih dana prije 6 godina dok sam besciljno lutala bijelim noima i padala u iluzorne zanose koje ni sam majstor iluzije ne bi mogao povezati. I tako, lakih koraka, odetala sam u snene budue dane, koji su, evo, postali ovaj trenutak. Zavravam slovima i stavljam toku. Dolazi novo jutro. Polako.
napisano: 2003.-2011.
129
Jadranka Varga
Sjena due
Tko jo vjeruje ljudima?
U daljini se bijeli daleki svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove. U mom gradu uti disk se objavio raskono i kao to se u raskoi raaju bujice rijeka, tako se rasko pokuava uvui izmeu mojih trepavica. Prejaka svjetlost zadaje bol mojim zelenim oima i kroz mnotvo duginih boja pokuavam uzletjeti iznad svega i promatrati o emu govori ta stara pria. Tko jo vjeruje ljudima? Jedino moda nekim starim priama, ali i tu postoje dodaci dodataka. Zamrla je glazba, odlaze poznate rijei, a nebo mi je jo uvijek naklonjeno ovih dana i sa nagnuem mi daje do znanja svoj pozitivan predznak, iako pogled nepovjerljivo luta. Svaki puta slijedi regeneracija tamnih dubina due, svaki puta iznad mene lete bijele ptice i odnose dio mene u te daljine, u taj bijeli svijet gdje moje stope nisu ostavile nikakve tragove. Kroz davno najavljene uspomene, pokuavam ivjeti sada, kao to sam i do sada pokuavala. Noas je Mjesec bio bolesno blijed, a iz tajnosti onih davnih pria uti disk je raskoniji ovih dana, nego inae. arolije opet pletu svoje tanke niti i lukavo me uvlae u svoj svijet, u te tihe prostore gdje se osjeam najbolje.
napisano: 2003.-2011.
130
Jadranka Varga
Sjena due
Snovi
U prelomljenom glasu ovog jutra poklopile su se mnoge neizreene rijei, pitanja su ulazila na vrata bez kucanja, odvodila me u pjenu poviene temperature i kroz mekane pore tkiva osjetio se hladan zrak uskomean neijim mislima. Tako opustoena trajala sam cijeli dan izuzeta iz vremena gdje sam se sama sebi dogaala i u ogledalu vidjela tvoje usne kako klize niz moj vrat. Svaki san je jedan isti san. Iako kroz moje snove prolazim sama, kao kroz polja makova, u toj crvenoj pustinji tvoj dah je kao topli vjetar, a sa mojih golih ramena skida jo poneki zaostali veo nedoreenih tajni. Kad su no i dan spojili svoje beskrvne usne, poeljela sam se obraniti od jo vee navale snova. Blagim oima due to vidi, odvodi me u nasmijane dane i znam ne znam za kraj. Nema ga.
napisano: 2003.-2011.
131
Jadranka Varga
Sjena due
Odavde do vjenosti i.... natrag....
Snovima sam te oblikovala, glazbom sam te hranila, tajanstvenim opomenama sam te upozoravala da na pravilnom mjestu vidi svoj centar. Volio si me u ljubavi prema mnogima, odlazio si na prag novog vremena i vraao se kroz neka rana jutra, kad bih te doekivala, a tvoje lice mi je bilo centar svemira. Gubila sam dah od spoznaje da u te zagrliti, nisam mogla disati, jer nisi postavio centar svijeta u kojem mogu zastati i spoznati da si uz mene. U grudima je srce zalijevala tvoja ljubav, a u noima punog Mjeseca, kad nisi bio uz mene, ispijali smo slatko crno vino iz kristalnih aa u nekom naem izmiljenom svijetu i tako preivljavali do sljedeeg susreta. Voljela sam te. Moja dua e te voljeti dok je iva, trait e te i u slijedeim ivotima i nastojati osjetiti jesi li uz nju ili te opet moram izgubiti da bih te nala u tko zna kojem ivotu. Ne daj mi da se izgubim u nekim masama buduih ivota. Oznai me sada, da bi me tada mogao prepoznati i zajedno sa mnom odletjeti putem neke vjenosti..
napisano: 2003.-2011.
132
Jadranka Varga
Sjena due
Lutalica
Iz otvorenog dlana prelomljene linije ne govore nita. U srcu je tek nakratko zadrhtao titraj i smirio se. Srce je otkrilo tajnu, oi due su vidjele i ponovo se zatvorile. Nije jo vrijeme za treperenje iznad ponora vremena. Iako snovi nagovjeuju nova vremena, jo je rano. U jutarnjem trenu, dok dan ubija no, dua je spoznala kroz svoje osjetljive oi, kako za sve postoji vrijeme. Iz nekog privida se izvukla i ponovo luta nepreglednim prostranstvima bezvremenskog beskraja. Lutat e jo dugo.
napisano: 2003.-2011.
133
Jadranka Varga
Sjena due
Za naslov me strah....
Pitala sam se uvijek, zbog ega me nisu poljubile nebeske usne i ostavile onaj blaeni trag na elu? Pitala sam se uvijek, zbog ega me Mjeseev trak zaobilazi i sva pitanja su lomila srce poput duge to lomi nebo poslije kie?! Gledala sam tvoje oi gdje sam itala neka imena... neka davna... neka zaboravljena... neka sadanja. Moje ime je bilo samo na vrhu trepavica, jo nije zasjenilo sjaj tvojih oiju, jo nije ulo u tvoj rjenik, jo nije dodirnulo tvoje srce. To je neispitan teren, a iza nas konkretne gluposti i dalje vitlaju svoj besmisleni ples mrtvaca. Prelazim preko neprolivene suze to je zasjala u oku ovog jutra. Prelazim put koji od jednog mozaika stvara sliku tebe i mene. Kako? Moda jedino tako, kada prijee rijeku bola, shvati da se ivi i umire od usana. Srce opet preskae svoje poznate ritmove. Oi due su osjetljive.
napisano: 2003.-2011.
134
Jadranka Varga
Sjena due
Zna da si mi u modi ovih dana ....
Znam da bi se volio prepoznati u ovoj pjesmi od proze bez posvete, bez rime... znam da trai lomove mog bezbojnog pogleda kad me pita, je li to za tebe, znam kako zna da si mi u modi ovih dana, znam i da mi se reklamira sa nesuvislim obeanjima i potpisuje jednostran ugovor... znam da trguje mojim oekivanjima i znam da zabavlja ljude oko sebe darujui ih besmislenim pogledima.
napisano: 2003.-2011.
135
Jadranka Varga
Sjena due
Odlazim novi dan, ali ovdje ostavljam dio sebe - za tebe
Daleko si mi od zagrljaja, spajamo se u moru snova za par izlazaka mjeseca preko horizonta... lelujala bih na tvojim usnama, iz mraka bih dodirivala tvoju kosu, a za ostalo bih ti pisala po tijelu i vodila te njeno kroz no. Zna da emo jedne ranoproljetne noi podignuti dlanove i hodati gradom kao izgubljene sjene, daleko od svakog uma i past emo jedno drugom u zagrljaj kao dvije zvijezde koje nestaju na horizontu. U tebi raam novog ovjeka, u meni probuuje davno zaspalu enu. Sazrijevamo jedno u drugome, oporavljamo se od rana koje su nam zadali plavooki ratnici srca zbog kojih smo mjesecima patili i lutali, priali mudre rijei, a bili ranjeni i takvi baeni meu neke okorjele due, koje nas nisu prepoznavale. Svakoj ljubavi smo ostajali vjerni, ali smo odlazili sve dalje i dalje dok me nisi pronaao i dok te nisam pronala u ... naim cjelinama.
napisano: 2003.-2011.
136
Jadranka Varga
Sjena due
Iza tajne...
Iznad tamnih voda leti tvoja dua, ali kasni na otkrivanje tajne. Pripremala sam se u samoi za tvoj dolazak, uila sam tajne iza zatvorenog oka, tumaila sam kljune dijelove i brzopleto biljeila odgovore, koje su mi tajne govorile. Vraala sam se meu ive. Bila sam umorna od umora i nekog neobjanjivog hlada tih dana. Bijele ptice su odnijele moje vrijeme kroz vrata to se otvaraju sa dalekog zapada i sjevera. Sjeanja su ivo govorila neusklaenim mislima, a tvoje oi su me grijale iz daljina otkud si mi pokucao na vrata. Opet me te daljine dozivaju u hladne dane, ali jo toplije srce. Obeanje bez smisla ili smisao bez obeanja trguje rijeima kao groem i vae ga na vagi ivota te zabavlja ljude na trnici. Razmaeno hoda kroz moj ivot i moj dom, vidi najmanje potrese moje due, ali te kriju sjenke disanja kojeg mi daje na kapaljku. Pokrivaju me plave oi iz prikajka, tajnovito se pribliavaju i stvaraju novi svijet bez ljudi. Osjeam se blaeno s tim oima na sebi i ne dam da tu rasko pomuti netko tko stoji na izlazu prema stvarnosti. Niz kou u no odlazi med i zna da e jednog mladog jutra potopiti posljednji puta zamueni izvor.
napisano: 2003.-2011.
137
Jadranka Varga
Sjena due
Odraz tvog lica
Kao Mjesec iznad vode, blijed i sam, bio si majstor u toj igri samoe, igri odbljeska svog odraza u mojim oima. Kroz bijele noi polivene kiom dolazi u moje snove i oduzima mi laki dah sa usana te kroz neke koridore svijesti opet dodiruje vjenost u srcu. Razasuta na obali svog ivota skupila sam krhotine i polijepila ih i kao dar donijela u novi ivot, nadajui se kako u bre od traka svjetlosti zauzeti svoje mjesto u tvom srcu. Moda trebam tie disati i pustiti srce neka preskae one svoje poznate ritmove... Izmeu neba i zemlje sklopljen je mir, a izmeu oblaka i valova povuena je linija, koja nas spaja. Tom linijom srca dolazim k tebi jedino onda, ako je odraz tvog lica ... ljubav.
napisano: 2003.-2011.
138
Jadranka Varga
Sjena due
Pronai se...
Tog dana sam uetala u vrijeme zanesenjaka i dlanom pokrila mjesto gdje se ocrtava puls na ruci. Razbijena u spektar raznih boja dua je ispod daha osjetila kako "i u tami nikne divan cvijet". Krenula je, prola kroz vrata i ostavila ih otvorena. Tijelo se spojilo s tijelom i procvjetala je tama. eli li biti dio jata, slijedi ista pravila. eli li biti dio sebe, iznad boli se uzdigni i zatvori vrata za sva opravdanja Teko je letjeti sama, bez dodira i mira, iako se tada jasnije vide slike, dua.. koliko god bila uzburkana, sjeanjem zaustavlja nauena pravila i slijedi svoj put. Zato, ptico mala, odleti sa dlana i pronai se
napisano: 2003.-2011.
139
Jadranka Varga
Sjena due
udo davanja
Konano su bistre oi jedne due pogledale u bistre oi druge due i pronale se. Nebo je danas promijenilo svoju odoru, dok su dvije mjerice svjetlosti polako tonule jedna u drugu i sa ledenih obala nepovjerenja i sumnji, lutanja i skitanja pronale jedna drugu. Te dvije mjerice svjetlosti smo ti i ja.Kako su zablude laka meta, kako je nepovjerenje mono i lako zavlada plahovitim srcem!! Platem sree dodirnuti smo i puteni u taj prvi raj kako bismo u stihiji ivota izbalansirali ovaj globus, jer na njemu zauzimamo naa mjesta. Pod tamnim nebom shvaamo jedno: najprije se mora dati da bi se moglo primiti. Odustali smo od primanja, poeli smo davati. I onda se dogodilo udo!
napisano: 2003.-2011.
140
Jadranka Varga
Sjena due
Krugovi na vodi
Iako je rijeka boli odnijela naplavine nanesene na srce, prije ili kasnije enja kuca na vrata i ponovno se sve ponavlja krug poetka i zavretka. Iako su jezera zadrhtala u daljinama, bijele noi su spustile svoje koprene nad moje snove i odvukle me u krugove na vodi. Stare prie imaju svoju aroliju kad ih priaju uz plamen vatre i sjaj zvijezda. I jedna i druga strana ima svoju priu. Sve je provedeno kroz tajne koridore gdje je trak svjetla pao ba na mene. Kako to? U svjetove uvedena, lutala sam i dolutala. Samo zrelo voe pada na zemlju. Pala sam i ja i tresnula kao najzrelija jabuka. Cheers!
napisano: 2003.-2011.
141
Jadranka Varga
Sjena due
est plavih velova
Iz proteklih godina izvukla sam est plavih velova, koritenih u najboljim namjerama zaboravljanja tebe i naeg vremena. Uvijek kad sam bila u nekim dilemama, znao si proitati taj oblak iznad mog tjemena i jednim osmijehom ga otjerati pa navui sunani trak i zagrliti me oko ramena. Zbog tebe su svi principi nestajali, zbog tebe je sav ivot bio slavlje. Lutanja su me odvodila od tebe, ali uvijek i vraala. Tvoja lutanja nisam pratila. Putovao si u valovima, vraao se u stihijama. Daleko od tri dana od zaborava uzima me ruka ivota i vraa me tebi, u zavjetrinu, gdje se uvijek najbolje osjeam. Kao kip skamenjen u mom srcu, svako jutro te ne obasjava vie na mojim vratima, ali te dua pamti kao smrtnu oluju to je zauvijek oduzela dio mene i odnijela me u tamne vode dalekih sumraka gdje mi, kao podsjetnici naeg vremena, nikada nismo nestali.
napisano: 2003.-2011.
142
Jadranka Varga
Sjena due
Zablude jedne lude
Na ovom mjestu pitanja su teka kao ivot, koji me dri i vrijeme to me odnosi. Gledam u au nade ne ispijajui je vie nikada. Bez rijei dodirujem beskrajan prostor zablude i divim se svom licu lude. Ljupko i mirno odmiem pramen sa ela da bi kasnije, mnogo kasnije stigle neke beznaajne rijei, koje nisu otopile tugu ove lude pune zablude. Veeras mi pau stvari lagane, fine, umotane u bijeli saten, ukave i bez ljubavi. Na poleini prelaska iz jedne sfere u drugu napisat u ti stihove za miran san i jo bolji sutranji dan. Kao ptica zarobljena u krletci sklupah se i ponovno plivam svojim dubinama. Welcome sorrow, goodbye happyness...
napisano: 2003.-2011.
143
Jadranka Varga
Sjena due
U iluziju vjeruje svaka izgubljena dua
Preko sjene to mi ograniava korak, prostor me podijelio na mirno i nemirno. Sa izvora iz kojeg vie ne otjee voda krijepim umorne usne, a unutar sebe otkrivam lutalicu ije oi imaju oblik polumjeseca na nebu to mi nije naklonjeno ovih dana. Odbila sam iz sebe slane usne i zatvorila vrata nepoznatoj planeti, koja bi u konstelaciji s krhotinama priznanja ila protiv mene. Gubim iz vida svoj koridor kretanja prema oima polumjeseca. Kliznula bih u more ivota pa iz neije due uzela trunicu i posadila je u svoje srce. Teko se die ovih dana, kroz prizmu vidim neku ljubav to ne nastanjuje moje podzemne hramove. Iluzorno se hranim zaostalim mrvicama i prigibam glavu sve vie prema tlu i hladnom mraku to postoji i nikada nije nestao. Mnogo pogleda je izguvalo moje srce, umotalo ga u svilene niti pa te poderotine pobacalo preko suhog izvora. Mnogo je iluzija proletjelo i rasplinulo se u milijun pravaca. Iz uzorka svjetla uzela sam jedan trak i obukla ga, dok je iz koljke svirala glazba mora i dubina. Trak svjetla na mom tijelu obasjale su oi polumjeseca i dovele ga u ulnost iz koje se neiji pogled probija tono do mene. Ne postoji nita. Samo iluzija u koju vjeruje izgubljena dua.
napisano: 2003.-2011.
144
Jadranka Varga
Sjena due
Tebi
U tvoj dah ogrnut mi je drhtaj tijela dok tihim dolaskom najavljuje poetak novog Eona naih ivota Sve me vodi prema tvom pjeanom satu to otkucava ostatke naih vremena, spojenih u krhki tok vode koji nas odnosi i zalijeva nae due. Nisam vie nasukana na neke divlje nepoznate sprudove. U ovoj oazi bliska mi je sudbina vezana uz tvoje postojanje. Zaogrni moju duu svojim toplim dahom i ostani kao to si i doao osjeajan, ranjen, divan, zaljubljen i postojan toliko snen i toliko vatren u ivljenju ivota da mi oduzima dah svaki put kad te pogledam.
napisano: 2003.-2011.
145
Jadranka Varga
Sjena due
Nakon tamne sjene
Netko pije vodu mog ivota i ispija svaki gutljaj s posebnom eljom da traje vjenije od vjenosti. Cvjetovi usana se listaju, padaju u rijeku, a ona ih odnosi u plave noi to su dole tako tiho i njeno, da sam pomislila kako se to nikada nee dogoditi. Iz smrtnog straha od ljubavi, Ljubav me dovela u svoje odaje i poklonila mi se u svojoj uzvienosti. Vie ne ivim bijele noi. Tamna sjena je odletjela i sa sjetom se prisjeam tuge kako je lakih koraka oteavala moj pohod prema srei. Lijepo je imati svoju sjenu, ali ne tako tamnu kakva je bila sjena to je prolazila kroz mene. Oi su mi vezane za tvoj lik i sneno ti pruam ovu plavu sjenu za etnju prema koridorima ljubavi.
napisano: 2003.-2011.
146
Jadranka Varga
Sjena due
Novo jutro
Iz aptanja sa tvog ramena polako progeldavam u taj novi svijet, a nudi mi ga na dlanu, kao zrelo groe i otvara vrata tamo, gdje je vjetar ve zapisao svoju pjesmu. Vrijeme ljetnih kia prolazi nepovratno, a ti miluje pregib izmeu ramena i vrata i doziva zanesenjake da se nagledaju nekih blaenih trenutaka to ih samo ljubav moe stvoriti. Bilo je to ovih dana... poslije me dodiruje tvoj pogled i mladi leptiri ispod struka nemirni su u kinim noima. No i kia... uzburkane due poklanja mi svoje srce i cijelog ga stavlja do mog, da bih sa sjeanjem na okus tvojih usana doekala drugo novo jutro.
napisano: 2003.-2011.
147
Jadranka Varga
Sjena due
Moe li?
Sve moje slabosti uberi sa dna due i otrgni ih s korijenom pa ih pretvori u buket, baci ga u more, neka otplovi i ne vrati se vie. Od prozrane sjene tvog dodira zaboravljam odlaske iz svijeta stvarnosti i uputam se u neke igre gdje me sve vie obavijaju fine niti tvojih plavih oiju pletui vrstu nevidljivu mreu to me ine nemirnom. Neka bistra voda osvjei vrue lice u ovu lijepu rujansku no, a ti uetaj opet u moj vidokrug i zagospodari zelenim dubinama gdje e vidjeti udan odsjaj, teko razjanjen, a tako jasan. Zbunjuju te moji pogledi, sve mi vie zagledava u oi, ali jo ne zna itati. Tek neki znakovi... male naznake, koje ne zna protumaiti pa luta tim zelenim poljanama mojih oiju traei prepoznatljivost koje nema. Ovo je neto novo za tebe pa sa mojih usana upija svaku rije, a jo vie tvoj pogled to te stalno dovodi k meni. U sebi me pita tko si ti?, ja ti ne odgovaram. Putam te da me sam pronae i da ti tvoj nemir donese odgovore. Ova slatko-bolna situacija pokazuje tragove na rukama, kojima me eli zagrliti, ali ja odlazim u neisplivano more i tamo te ekam da po mojim stopama nae put i zaroni sa mnom u beskrajne dubine. Moe li?
napisano: 2003.-2011.
148
Jadranka Varga
Sjena due
San ili..?
Ispod mog balkona zaumila je niska trava na svjeem nonom vjetru, dok je snop svjetla pokrivao oblike tijela, koja su se kretala prema kartama sudbine. Pono. Ulazila sam u tamne vode snova i gledala tvoje oi kako klize niz moj vrat. Ove karte sudbine promijeala je neija ruka i porazbacala ih po mojoj sobi po kojoj hoda samo ti. Nakon dugog vremena, opet se uje zdravi smijeh i vidi bljesak plavih oiju. Doao si iz obeane zemlje i odmaknuo grozdove pitanja to su bila objeena oko mog vrata. Obukao si me u pjenu svog zamagljenog pogleda i poluzatvorenih oiju svojim usnama dotaknuo moje. Naravno, tijelo je dolo u stanje poviene temperature, a kroz osjetljive oi dua je vidjela tono ono to vidi.
napisano: 2003.-2011.
149
Jadranka Varga
Sjena due
Sol
Od mladih leptira nije ostalo tragova. Izgubila sam iz vida njihov let, njihove kretnje, jer na kamenom zidu nema praha s njihovih krila. U stupnju iznad boli dua u kasne sate ispraa okus morske soli sa tvojih usana. Kroz dlanove su prole neije ruke, kroz oi su blijede svjetlosti probile svoj put i nestale u beskraju. Miris jeseni uvlai se u blaenstvo ovog jutra i otvara vrata za nova hladnija prostranstva. Nebo sjevera sprema svoj plat, kojim e prekriti moj grad gdje diem sama. Jo uvijek diem sama i silueta na zidu je samo moja. Na stolu se enja bori sa razumom i odvaja svijest od podsvijesti bez lui, koja bi bar na tren osvijetlila koridor kretanja. More svjetlosti, kao bezimeni ratnici, napada osjetljive oi due. Ona se povlai sve vie u svoju tamu, u tu zavjetrinu otkud e opet gledati mirno, spokojno i nakon nekog dana izroniti svjea, da bi nekog doekala otvorenih oiju i srca.
napisano: 2003.-2011.
150
Jadranka Varga
Sjena due
Kristali svjetlosti i sjene
Nakon mnogo godina, iz oka nije poletio ni jedan pogled, a da prije toga nije zaronio u sebe i u promaaju ostao potopljen na dnu. Tamo gdje iz izvora izranja nada, obuena u pjenu mjehuria, ostavlja iza sebe neispriane prie. Sa kristalima vode to se zaleuju i stvaraju predivan nakit, to neoteeno tkivo i dalje ostaje u prelamanju svjetlosti i sjene, u titraju sunca kroz ivo tkivo. U davno sklopljenim oima, kristali svjetla lome neke udne pravce to odvode prema tvojim oima koje jo uvijek ne vide to blago, kojeg su dobile na dar.
napisano: 2003.-2011.
151
Jadranka Varga
Sjena due
Nevidljivi kompas
Sreli smo se... rijei su potekle same... uzvratila sam utnjom. Samo utnjom u sebi mogu dotai tebe u nekom trenutku otvaranja. Meu nama nema zaleenih rijeka varljivog leda preko kojeg se ne usuujemo prijei. Samo jedan plavi san u koji se umatamo i vjerujemo. Kupio si juer jedno poslijepodne i donio mi ga na dar. Obeao si pomaknuti zelene zavjese u mojoj sobi to ih je do sada pomicao samo vjetar. Nemiran, nepostojan zavrio si u vjerovanju da se globus ipak vrti sam oko sebe, a ne oko tebe. Velikoduno si me ispratio u zemlju snova apatom ispod Mjeseca i kao mrtvi zavodnik odetao u no, voen nevidljivim kompasom to te uvijek i uvijek ponovno vraa k meni.
napisano: 2003.-2011.
152
Jadranka Varga
Sjena due
Pronaena
Svojim osmijehom doplutao si moju duu na tvoje vedre obale i vezao me za dno svog koraka, dok u valovima trai obrise mog tijela i u pjeni trai odraz mog oka. Zakopane due u pradavno dno izala sam na svjetlo dana gdje me doekala tvoja sigurna ruka. U podivljalom moru grudnog koa vidjeli su te da se utapa u toj vatri i izlazi iz nje prema mojoj sjeni. Od poetnog kamena uronjenog u dno, pod mladim Suncem, rodilo se neto novo. Jedna maslina je zadrhtala na jugu, dok si prilazio mom ivotu i polako otvarao sva zaboravljena vrata i ruio sve teke zidove. Postavio si pravac prema meni i u nonoj pjeni zadrhtao od hladnog dodira moje due, koja se nije snalazila zbog tih novih osjeanja. Kao jednostavna pria krenula je i ova naa, sa malo rijei u sumrak ljeta i zoru jedne davne jeseni 2004. Toplo Sunce i blage noi obuhvatili su nas i bez puno rijei vezala sam svoju duu uz tvoju. U zraku su ispisani titraji srca kao glazba iz nekih drugih sfera.
napisano: 2003.-2011.
153
Jadranka Varga
Sjena due
U svakom trenutku
Nemir mi kae, da si razbacao svoje snove po mom horizontu i pristie me svojim mislima, umotava me u tanke niti pauinastih zraka, stvarajui ahuru oko nas, jer smo se pronali. A tko si ti? Netko tko mi pokazuje da jo uvijek hladan vjetar obilazi tvoj Mjesec. Netko tko upija moje rijei kao tople suze dlan i ivo svjedoi svakom provedenom trenutku. A tko sam ja? Pronaena, bez sjena, klizim uz tebe i nakon blijedih dana provedenih u zavjetrini neijeg davnog nemira ponovo dolazim pred lijepe plave oi, idem u noi to odravaju svoja obeanja. Upoznao si me, lomio bolno moje zidove, sruio ih i razbacao po daljinama. Potopio si u vodi sve moje stare ideale, dotaknuo Svemir i pomaknuo pramen kose sa ela. Sve moje nemire skupio si u jedan i otpuhnuo prema sjeveru, a tvoja ruka uvijek doeka moju u svakom trenutku kad to poelim.
napisano: 2003.-2011.
154
Jadranka Varga
Sjena due
Prolaznici u ivotu
U trajanju od trajanja, u noi to kao razgoliena tajna obavija tijelo na krevetu i odnosi ga u svijet bez snova, zbliava me neto toj nonoj prii, toj razgolienoj tajni. Znam da u drugom danu od nekad doekuje taj san, znam da na tvojim usnama nema osmijeha. Sudbina je opet promijeala nae ivotne karte i nekome oduzela nekog, nekome dodijelila nekog. Kome li je mene dodijelila? Neki prolaznik u mom ivotu odaje svoj odraz u zrcalu mog oka i pokuava hodati tragom mojih stopa. Polako mi prilazi i podie dlanove na kojima se ocrtavaju linije due to je prola svoj put. Mnogi prolaznici prolaze i zastanu, okrenu se i nestanu. ekanje nema smisla, ako se ne zna koga se eka. Zvijezde bi mogle pokazati put onom tko zna itati znakove neba i tko je hodao usamljenim cestama ovog globusa. Opet crtam u pjeni konture neijeg lica za koje ne znam je li moje ili ije li je? Jutarnje Sunce, vee od mog uma, zasjenilo je tamno nebo i presjeklo osjetljive oi due, a one gledaju i mudro ute. Ostajem tu, na istom mjestu, gdje me je pronaao prolaznik i moda, kao pretposljednji, uva taj plamen srca to jo uvijek gori istim sjajem.
napisano: 2003.-2011.
155
Jadranka Varga
Sjena due
Kako bi bilo?
U snijegu su mi ostali zameteni tragovi, prekrilo ih je proljee novog doba. Nisam spalila sve mostove iza sebe, a kroz umu emocija to rastu oko mog doma lijepo se vidi brljan tvojih ruku kako se obavija oko mene i odvodi me u davno zaboravljene svjetove. Nakon divnih trenutaka u tami, zelene zavjese su lelujale od laganog nonog lahora, dok su se usne zaklinjale na oltaru tvog pogleda, da samo za tebe znaju. Neki leptir e obletjeti ovaj globus i uginuti. Kao da vidim taj let izdaleka, pratim ga i pruam mu ruku da prijee most koji stoji izmeu mene i Neba. Kasno ili rano saznajemo za darove to su nam bili pred vratima, a nitko ih nije uzeo. Zato leptir nije uzeo ponuene darove? Nije ih prepoznao kao svoje. Dok se nebo naginje pokazujui naklonost i ovog popodneva, u nekom udnom stanju moje misli dotiu tebe i pitam se, kako bi bilo da te nisam srela?
napisano: 2003.-2011.
156
Jadranka Varga
Sjena due
Ostao si....
Kad nam se Mjesec sino objavio u svom punom, od moje svijesti vie nije ostalo nita. Odnio si mi osmijeh daleko u zemlju ljubavi i pustio ga na dno morske koljke otkud se uju daleki umovi oceana. U podivljalom moru grudnog koa to skriva srce zaboravljeno od vremena, poveo si me preko mosta kojeg sagradih kad pronaoh svoju rijeku. Imao si pravo tri puta zazivati moje ime i odustati ili ostati. Ostao si i vratio taj osmijeh na usne, a na svoje lice zakitio ruu tiine i trnje bacio u beskraj tame. Jutro nam je donijelo nae prvo buenje, nisam se usudila pogledati dok me nisi poljubio. Tako mi je zapoeo dan.
napisano: 2003.-2011.
157
Jadranka Varga
Sjena due
Pravo lice
Leprali su bijeli leptirii u srcu nekoliko dana, poneki donesoe ak i lagane nemire, a poneki su ljupko i mirno promatrali dogaaje na obalama rijeke Sna. Kasnije sam shvatila kako je to lijepo i volim kad mi se pokau simboli, putokazi, znakovi. U istom zanosu gdje se ocrtava ovaj bijeli grad iza olujnih oblaka, ocrtavam se i ja od protekle noi ovog jutra sama sebi. Nepromijenjeno, izmeu dva leta postoji prostor prijeene udaljenosti. U tom prostoru si zapitao koliko je dug taj put, a odgovor je stigao u trenu razdvajanja dvije spojene toke. Rekao si sudbina nas je spojila, odgovorila sam sudbina nam se pokazala i otila. U trenu, dok siva koprena kie zastire ovaj bijeli grad, mirno i bez rijei, do nekog novog svitanja, zatvorih nau sudbinu bez velikih objava i kad procvjeta jednom poslije, pokazat e ipak svoje pravo lice, kao to se pravo lice svega uvijek na kraju i pokae.
napisano: 2003.-2011.
158
Jadranka Varga
Sjena due
Preskoih sjenu
Iz srca otkidam neke rijei, uzimam ih u ruke i stavljam neka polako kapaju iz plavog flomastera ... formira se zgusnuta rije, niz po niz i listovi knjige se pune u prie to su poele svoj ivot izvan ove bijele povrine. Sve je to slijepa mrea za snove, aa vode u pustinji... dok nisam ugledala tvoje lijepe plave oi... Kao prazna zvona na katedrali zvale su me da preskoim sjenu i zarotiram se oko tebe. Uspjele su... udim se samoj sebi, kako zaranjam u te plave oi, drugaije od onih koje sam voljela... Pokriva sve moje oblike tono na onim mjestima gdje su prelomljeni pravci kretanja, prati me tono tamo gdje sam zastala i puta da se spajamo u mirnim nemirima, u udnim tumaenjima pojava bez snopova svjetla... Privikava me na sebe, uim kako ponovni ivot nije kruta umjetnost, ve ono to je bilo duboko zatvoreno, svileno i mekano pa tek sada dobiva svoje prave oblike ...
napisano: 2003.-2011.
159
Jadranka Varga
Sjena due
Ne gradi most dok ne doe do rijeke
Je li dolo vrijeme za spajanje svjetova, za neke doticajne toke, za neke usporedne staze? Ima li nade za bia vjetrova, za delikatne due, za ledene stvarnosti usplahirenih snova? Mnogo pitanja izmeu neba i zemlje, teki odgovori, kojih nema. Postajem dio svoje ledene stvarnosti, prekrivene barunastim snovima, to iz udaljenih krajeva podsvijesti dobiva konture tvojih oekivanja. Ne gradi most dok ne doe do rijeke....stie poruka iz daljina. Rijeka donosi i odnosi, protjee kao i ivot. Iz njenih dubina dolaze odrazi neba, koje se isto tako mijenja i protjee iznad nas, a izgleda kao da krivuda kroz naa postojanja i zavrava uvijek na istom mjestu. Uzet u mjericu svjetlosti, pomijeati je sa tri mjerice tame i time obojiti osjetljive oi, da ne bi dnevno svjetlo previe presjeklo ovu tanku srebrnu nit, koja se protee izmeu mene i tebe. Je li dolo vrijeme dolaska do rijeke i zamiljanja tog mosta, koji se nazire u nekim dubinama to poniru jo vie same u sebe?
napisano: 2003.-2011.
160
Jadranka Varga
Sjena due
Osvjeenje
Kao putnik kroz vrijeme, zagledana u bijelog leptira, doplutala sam i do tebe. To vrijeme to je uvijek uzimalo odreeni drhtaj tijela, odreeni dah, odreeni otkucaj srca, naslonilo se nedavno na moje rame i ostalo. Procvale usne i njean vjetar oblikovali su jedan dan u mom ivotu kad sam u svom centru osjetila trag zvijezde to tone u sebe. Bezbrojnih elja, koje su do sad carovale, vie nema. Samo jedno osvjeenje, nakon mnogih godina provedenih u disharmoniji sebe i svog bia. I dalje, zagledana u bijelog leptira, uzela sam tvoju ruku i povela te negdje, gdje se uti disk polako die sa istoka i gdje nam je nebo naklonjeno malo vie, nego inae. To modro nebo nije od nas dignulo ruke. Polako smo mu prili i prihvatilo nas je. Hvala mu.
napisano: 2003.-2011.
161
Jadranka Varga
Sjena due
Izmeu
Tamo gdje zaljev ulazi duboko u kopno, tamo gdje Mjesec ostavlja svoj otisak na nebu. tamo si sino, uz to more samozatajnosti, dotaknuo moje usne. Opet sam zaronila u svijet zanosa, sanjarenja, iz tvojih plavih oiju, toliko drugaijih od onih koje sam voljela, doekuje me ranjena dua Bijele noi opet pohode moje snove, prisjeam se sebe u samoi. Vidim se sino u tvom zagrljaju Ledeni snovi vie nemaju snage okovati moje srce. Sino je dua imala svoj put prema tvojoj. Dotakle su nam se due u susretu dotakle i zagrlile, poljubile. Na tom jezeru bijelog obilja osjeam tvoj i svoj strah od ponovnog zbliavanja s nekim, od ponovnog otvaranja nekome, od ponovnog darovanja due dui. Imamo li pravo na jo jednu ansu? Bre od planinske rijeke odgovor stie i nestaje poput traga zvijezde, koja tone u sebe. Izmeu nas i neba je mir. Izmeu nas i zemlje su pitanja, teki odgovori. Izmeu mene i tebe je.zapoeta ljubav. Je li?
napisano: 2003.-2011.
162
Jadranka Varga
Sjena due
Nedoumica (Ulazak III)
Izmeu dva horizonta provukla se tanka linija ponoi, te iste noi to je tako nemilosrdno ubila dan Bila sam bliska odjeku neke fine strune ivota, bila sam tako blizu, a tako daleko. Niz kou se cijedi jeza, tolika jeza da kad otvaram prozor nema dovoljno prostora kroz kojeg bih je ispustila Ne mogu rei, bilo je lijepo ovo vrijeme...'summertime' lijenost, toplina, kie, noi, glazba Naoko, bilo je dobro. Zainjeni dani, noi bogate snovima, snovi s mreama prebogatim nonim ulovima. esto te pokrije moja sjena, kad se kristalno jasno pokazuje ispred mene, esto diem isprekidanim ritmovima, esto se pokrivam mekim pokrivaem tame da te ne bih prepoznala Uloga je odabrana, savreno odigrana ivot je poslao nekog ranjenog srca i due. Sad ne znam vie ulogu, maska je pala. Obnavlja me jutarnje uto svjetlo usred ponoi. to li mi se to dogaa?
napisano: 2003.-2011.
163
Jadranka Varga
Sjena due
Iz tame uim o svjetlosti
Fine misli klize kroz prostor i dijeli me od tebe, odnosi onaj izdisaj sa usana namijenjen samo tebi. Mirna su ovo vremena, unutar sebe otkrivam se uvijek na istom mjestu, ali tako razliita. Nisam odbila naklonost none tame da mi se lagano penje uz tijelo i obavija me kao meka haljina od plave podatne tkanine. Padala je po meni u finim naborima i sakrivajui otkrivala veo iza kojeg se krila istina. Na nekom kraju planete pomaknuo si ruku i vibracija je dola do mene. U svakom trenu padaju po meni tvoji uzdasi, u svakom snu ti si taj San. Doekujem svaku tamu svake te noi. Svjetlost mi jo uvijek presijeca te bolne oi i bez navika o svjetlu uim iz tame sve svjetlije i svjetlije nijanse svjetlosti.
napisano: 2003.-2011.
164
Jadranka Varga
Sjena due
Sve je to San
Tvoj pogled iz daljina blago se spustio na moje lice. Dospjela sam u taj krug iz ijeg kraja poinje poetak, iz ijeg poetka poinje kraj. Moj prostor su iste sjene, tamne, priinjavajue, opinjavajue. Vezala sam svoju duu tekim zlatnim lancima za tvoje obale. U toj skrivenosti svijetle dvije karike tog zlata u tami, pokazuju ti smjer kojim se kree i prelazi iz neispriane prie u priu kojoj ne znam sadraj. U svim vibracijama spiralno se protee samo jedna misao misao o tebi. U tom Snu (kako te esto volim imenovati), ivi zategnuta karika od jantarnih kockica stvarajui dvije iste daljine spojene u krugu. Bistra voda je oblikovala moj San, razumijem duom, osjeam duom, vidim srcem. U tom krugu od zlata uvijek se nalazimo u toj istoj toci poetka i kraja, kraja i poetka. Sve je to San.
napisano: 2003.-2011.
165
Jadranka Varga
Sjena due
Izmeu dviju karika
Iz unutrnje tame osjeam tvoje prisustvo. Zatvorila sam oi. Zaborav navaljuje na vrata sazidana od jantarnih kockica, ali dua je izabrala. Pokretni most izmeu sna i zaborava veu dvije karike... prva i zadnja elja.... Osjeam da mi se srce opet polako zaleuje. Ne elim ti izmicati, ali vidim da je kretanje u krugu uvijek odreeno svojim zakonima. Pokuala sam spojiti oba svijeta... prvu i zadnju elju. Nisam uspjela. Dijelovi sna su me privezali za teke lance tvojih obala i mogu dokuiti samo konture tvog lica, osjetiti tvoje rijei kako izlaze poput vodopada iz tebe. Drugo mi nita ne preostaje, ve pokuati zaboraviti izmeu dviju karika onaj dio koji sam mislila da pripada meni.
napisano: 2003.-2011.
166
Jadranka Varga
Sjena due
Buenje
Preskoila sam jutros svoje jutarnje navike, dotaknula sam usnama u daljini tvoje usne i prela na drugu obalu stvarnosti. Sanjala sam plave zavjese, bila sam ovdje bez tebe. Moje rijei su jedine, moje rijei su moji snovi, noi su ponekad gorke. Rekao si da voli uti moj glas, vidim da voli prolaziti kroz koridor moje ljubavi, sluati njeno disanje, a ne znati odgovor. Kao kad svijea dogorijeva polako dogorijevam i ja u suton dana. Budi prisutan u svakoj rijei, u svakom slovu. Ja nemam odgovor na tvoja pitanja, samo eem na rubu tvojih obala, a ti me ljubi u sebi. Vatra se uvijek pali sa intenzivnim arom, a isto tako i gasi, rijeka ivota je brzo protekla. Zna da je ivot gola tajna, zbliio nas je, ja trajem bez tebe i ne vladam emocijama. U noi obasjanoj samo svojom tamom dodirujem napukline zidova utnje, a nekog petog dana od onog gdje smo bili, dodirujem tvoju kosu. Da moe, umro bi smru sjene, kad bi usnama mogao pisati po mojoj koi. Vodit e me kroz no, njeno milovati, pokazat e mi taj ocean, crtat e mi u pjeni, dat e mi dio svog dana i doekat emo te dvije zvijezde na nebu kao dvije osobe to su otile bez rijei. Rodit e se novi ovjek u tebi, zaboravit e mjesece i godine kad si itao prazna slova starih knjiga, ali uvijek ostao vjeran svojoj ljubavi. Vjernost, ta stara osobina, uvijek ima slabu toku iskuenje. Nala sam te cijelog i slabog, kao stranca na sjevernom moru ispod hladnog zaleenog neba. Budi mi naklonjen ...zna da si mi u modi ovih dana, jer je vjenost mrtva, a ivot grije. Godinama traim pravu rije, a ona je nestala bez glasa.
napisano: 2003.-2011.
167
Jadranka Varga
Sjena due
Real world
Suze kapaju iz oka u plavoj noi i ve me lome danima bez osmijeha na usnama. U spoznajama mojih najdubljih misli nema rijei za utjehu, nema opisa za sliku. Nema daha vjetra. Uzmi moj dlan iscrtanih linija i pokuaj ih sastaviti u put to e te usmjeriti prema meni. Pokuaj iz linija na rubu usana ocrtati jednu auru od zlata, koja mali krivudavi plamen odnosi u no i osvjetljava puteve na svjetlosti Mjeseca, to ve danima pada ba na moj mali balkon. Ti si ocean koji mi se ini kao plamen u nekoj daljini. uvaj taj plamen sna, budi mi opet u modi ovih dana. Odvedi me meu lie, sakrij me u oku, pokai mi Mjesec koji ne zna za sebe. Traim rije za tebe, traim tvoje usne. Postoji u mom snu, ne mogu nabrajati druge, kad si mi ti probudio apetit ljubavi, bacio me u potprostore jedne zime, zvjerski mi budi elje, koje bez glasa ulaze pod kou i markiraju crnom bojom sva mjesta koja e oboavati. Rije je dio mog glasa, a pogled mi je duboka tama iza kojeg sam sa obala due krenula prema tebi. Onaj most to spaja plavetnilo dalekog horizonta na dva prostorna kraja i donosi osmijeh na usne, eli zaigrati igru jezika i zuba, eli dodir u nama i poljubac vlaan, mekan i eznutljiv, kao dugi pogled koji prati neostvarenu elju, a ona je vjena do svog ostvarenja. Ovaj globus e svaki puta zadrhtati kad se moja iskra dotakne tvog tijela. Misli moje zaledile su pamet, nepoznate rijei su me okovale, razumije li nebo to si htio rei? Pogled je odlutao u daljinu, prvi dojam o tebi. Vjerovah i upoznah prvi dojam. Oi su mi uglasnule u iekivanju povratka i doekale su te rairenih trepavica, primila sam te u svoj svijet i zaronila s tobom u zazidanu stvarnost to mi se uvijek odvaja kad god pomislim na tebe. Noima sam u zanosu, danima u eterinom zraku gdje svoje usne spajam s tvojima.
168
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
New age samo s tobom
Zvjezdano nebo krije se iza olujnih nonih oblaka, dok se globus neujno vrti sam oko sebe sve sporije i sporije. U jednom slovu kriju se koljke iz kojih se uje um jo nevienih mora. Sluti da u te danas nazvati. Sluti da mi glava rotira u kovitlacu vode to trai svoj ponor, trai svoje jutro. Iznenadila sam i sebe i tebe kad sam te nazvala. Bilo je to jedno novo iskustvo, jedna toka to se ne mora zavriti opet u toj toki. Bilo je sve bez slike... samo ton, neka sudbinska zavjetrina gdje sam se sklonila danas poslijepodne. Reci mi "zaboravljam da te poznam", ponovi mi "zaboravljam tvoje postojanje". Oi su ti zalutale u daleka stradanja tvoje due, ne prepoznaje vlastite nemire, hrani se mojim pjesmama, kupa se u mojim rijeima, eli me u mojim erotskim igrama. Kad se otrijeznim od tebe, kad se otrijeznim od onih dana od kada sam okusila neto arobno, a tako blizu, izgubit u lice u staklenoj fasadi moderno ureenog izloga gledajui neke nove krpice, neke nove cipele, neki novo-izraeni CD sa new age glazbom, koju sam htjela sluati samo s tobom. Ne oekujem kolebanje... ne oekujem nita. Svijet se rodio iz pjene... iz vjenosti trenutka za koji sam mislila da e biti trenutak. Bio je jako dugo trenutak. Prislukivala sam apat zanesenjaka i uzimala sam njihove uzdahe, lijeila sebe i doplovila preko dalekih uznemirenih oceana do jednog prostora bez kraja. Nisam navikla na takve metode. Doplovljavala i otplovljavala sama u tiini bez glasa. Sad sam tu. Ne prepoznajem vlastite nemire, ne prepoznajem vlastite elje. Sve je tu, povezano s dobro ureenim izlogom new age glazbe, koju sam htjela sluati samo s tobom.
napisano: 2003.-2011.
169
Jadranka Varga
Sjena due
Nova zora
Jedne noi obuzeo nas je ar magije, obuzeo nas je san svih snova. Doivjeli smo ljubav. Nije bilo teko rukom dodirnuti ni nebo ni pakao. Lutali smo naim pustim stazama, na centru nebeskog svoda gledali smo uti disk, koji nam je davao svoju zlatnu boju, povezali smo se s naim demonima i razoruali ih. Vodio si me dalje u neke tiine tvog djetinjstva, pratio me u mojoj predsmrtnoj samoi i nisi me dozivao svijesti, pratio si me u tom komadanju srca na dvoje. Podijelili smo taj obrok, dok su bijele ptice nadlijetale nae nebo i nisu mogle nita. Vilinske suze bile su tek bajka. Razrueni grad je bio najljepa metropola sazidana od naeg kamenja ljubavi. Nakon toga, demoni su postali presamotni, poeli smo ih dozivati, vjerovati im. Nakon toga sa zlatne litice skoila sam u beskraj dalekih snova, nisi me slijedio. Ostao si na toj litici, sam poguren umro si u sebi sam. I dalje te vidim, kao veliki arobnjak mi alje te bijele ptice koje odlijeu ispod trepavica, vilinske suze su stvarnost, a ja gledam razglednicu razruenog grada, uvajui samo taj jedan kamen ispod kojeg sam spavala, sklupana kao zmija. Tvoja dua me i dalje prepoznaje, ali se ne usuuje doekati tu novu zoru. Demoni su zavladali tvojim biem i ti si njihovo novo carstvo.
napisano: 2003.-2011.
170
Jadranka Varga
Sjena due
Drugi ivot
I onda vidim tvoje lice u valovima nemirnih snova, pada na dno moje due i pronalazi dio tijela, priljubljuje se i tako ostaje... Pokuao si od svog zenita prema zapadu nai pravac kretanja prema meni... pripreme su bile tihe, cjelovite, nenadane. Korak u taj novi ivot ini se bolan, put je trnovit... podivljalo more tvog bia isijava ljutu tugu, a te tvoje oi me oi pitaju: koji put vodi do tebe?. Zidovi utnje okruuju nae due, zidovi grobne tiine prepoznaju se meusobno, glasova nema. Razotkrila sam jedan neprimjetan putokaz to te pokutava dovesti do mene, ali tvoje srce jo uvijek nepovjerljivo kuca svakim drugim ritmom i kao koljka u moru slua udne pjesme ispod neba, ispod Mjeseca to se prazni... Ne usuujemo se jo krenuti jedno prema drugom. Vrata su pritvorena, drugi ivot se nalazi ba tamo iza njih, ali oblik ivota je nepoznat. Po emu emo se prepoznati?
napisano: 2003.-2011.
171
Jadranka Varga
Sjena due
Hrid
Iz prelaska od nesvjesnog prema svjesnom. protee se tanka crta sna, srebrna nit to te ini moguim uvarom tog prijelaza prema meni, prema dnu moje due. ekanje nabujalih voda tvoga srca, koje bi se prelile u moje more, ini ovo vrijeme lijeno pospanim, eterinim, pretposljednjim trenutkom prije zalaska sunca. Ti si na putu prema srebrnoj niti, zaustavlja se i lijei moje neumorno srce svojim nemirima. Unosi u suhi prostor dovoljno pozitivnih predznaka, prenosi me iz jednog vremena ostajanja u drugo vrijeme postojanja. Iz sna sam izala zatvorenih oiju, potopljenog osjeaja za stvarnost oko sebe. Taj ljubavni san ne ini se kao ljubavni san postoje neke nepravilne pravilnosti, ali jo uvijek.. kad postignem duboko zaranjanje u to more due, osjetim tvoje valove kako se razbijaju o moju hrid, otru, hladnu, britku, klizavu, opasnu. Hrid u moru nasukan si na tu hrid, a razderotine tvog postojanja vijore kao koprene na buri usred niega Hrid u moru drugi zaobilaze, odlaze. Ti si jo uvijek uz tu hrid mekan, njean, ludo senzualan izmeu svjesnosti i sna
napisano: 2003.-2011.
172
Jadranka Varga
Sjena due
Povratak
Tamo negdje u travi natopljenoj ovogodinjim obilnim kiama... kroz no bijela sjena tamna od svoje tame opet plovi u svoje dubine Iz onog razruenog grada ostao je jedan kamen kojeg si podigao, a bila sam sklupana kao zmija, iz mojih oiju su izletjele vilinske suze i nestale s jatima bijelih ptica. Spusti taj kamen ponovno na tu sklupanu zmiju, jer vratile su se bijele ptice doletjele su kroz otvorene trepavice Zasjeklo je svjetlo kao ma te osjetljive oi navikle na tamu Iz plavetnila neba probija se uti disk, no jo traje, ali svjetlost e ubiti tamu, donijeti uti disk ponovno na ugaslo nebo bola, na tu iskru koja tamom se prozvala i opet u svoje dubine nestala.
napisano: 2003.-2011.
173
Jadranka Varga
Sjena due
Taj dan
Iz moje sobe vidi se komad mranog neba i ono drvo ispred balkona, koje svojim granama dotie zgradu, eljno bar malo nekog dodira. Zelene zavjese su lelujale na povjetarcu to je donosio svjeinu duboke tame, a daleko od mog malog svijeta lutao si pustim ulicama ovog grada, vukui svoju pogurenu sjenu za sobom. Tvoja statua je nekad bila poput kipova renesansnih majstora danas o njoj pria samo tvoja pogurena sjena. Koprene tuge zaogrnule su moje tijelo i dola sam do mjesta gdje nae sjene putuju istim tokovima. Ispod trepavica su odletjele neke ptice i vilinske suze su potekle za njihovim tragom. Kad osjetim tvoju duu u svojoj, zaleprat e leptiri ispod struka, a sa usnana e pokupiti preostale kapljice crnog vina. Iznad tog puta jo je mnogo tame, jo je mnogo ponora, jo neki pravci nisu jasni lutamo koridorima naih nerazjanjenih godina, koje smo ivjeli jedno bez drugog. Pamtim te onakvog... ne poznam te ovakvog. Tko li si sada? Kakvog je okusa tvoj jezik, kakve je mekoe tvoj dodir? Vidim, pogled je isti, ljuta tuga isijava iz njega, probija se kroz dobro sagraene zidove zidove samoe, duboke kore izbrazdane nesporazumima i nametnutim ivotima. Osjetih ustreptali pogled, osjetih tvoju e na raspeu tvoje due i poeljeh se nadviti nad te usne kao nad muenika eljnog bistre vode. Hoemo li doekati taj dan kad e rijeka boli otploviti i donijeti slapove davne enje umotane u novu svilu naih srca?
napisano: 2003.-2011.
174
Jadranka Varga
Sjena due
Korak po korak... moda
Provodim noi u snu bez sna. Provodim dan u danu bez dana. Instinkt samoodranja. Nita vie. Kroz izriaj due paljivo ti se pribliavam, korak po korak. Kasno e saznati tajne mog sna. U toj kombinaciji metafora i simbola darujem ti jedan svitak u kojem su napisani neki znaci, putokazi, smjerovi. Znam da i dalje ima svoj svijet sebe u sebi Tako e doekati novi izlaz Sunca jednog maglovitog ljetnog jutra Tvoju rije jo nisam ula. Samo pogledom daje izraz, samo svojim dolascima i odlascima daje smisao U mnogim oima ne vidim tvoje, u mnogim kretnjama ne prepoznajem te. Ne mogu se okrenuti nekoj novoj skitnici, moda jo uvijek ekam plodove prelijevanja naih pogleda, moda korak po korak polako doem i do pravog tebe u tebi moda.
napisano: 2003.-2011.
175
Jadranka Varga
Sjena due
Mostovi
Sve mogunosti to su bile dostupne, iscrpljene su. Sivo nebo mi nije naklonjeno ovih dana od rane zore do maglovitog sumraka. U svili srca neto se nakupilo, pohabani otisci tvojih prstiju ne donose mi smiraj. Uzima li jo uvijek uz udisaj zraka i dio mog srca, ulazi li jo uvijek taj dio mene do tamnih komora u gdje se skriva? Mislila sam da si spalio sve mostove iza sebe, ali na prstima dooh do ponora i vidjeh tanku crtu plavetnila da mi prua srebrnu nit za koju se jo mogu uhvatiti i krenuti prema tebi. Tanka je, jedva vidljiva... ali tu je. Duina tvoje sjene je jasna, moja se poigrava i nestaje, pojavljuje se i ostaje. Jutro me obasjalo mutnim sjajem, bez onog mira u tom nemiru.... Polako poinjem zatvarati oi i ponovno lutati izmeu tanke srebrne linije prema tom mostu kojeg mi prua za prijelaz....
napisano: 2003.-2011.
176
Jadranka Varga
Sjena due
Jesmo li se dozvali?
Probudih se jedne noi kao u jutarnjem pepelu... Plava zora me donijela na zgusnute listove zelenih knjiga i vjetrova to su mi prohujali pluima. Bezimena stvorenja lutala su mojim tamnim podzemnim hodnicima i pokrenula razdore prolih staza, po kojima sam hodala godinama. Otapa led zaboden u bijelu povrinu mog oka ostavlja svjetlosni trag svog glasa u mojoj podsvijesti Polako mi otvara vrata nekog svog ivota Pun Mjesec polako se prazni kao to ti prazni moju pusto punoe usijanja srca to ti se daruje u rukavici Preskoit e tu sjenu, kao zmija e kliznuti do mojih usana i uzeti ih kao mukarac koji poznaje svoj prostor, zakloniti to Sunce to pri oi i odvui me u sjenu rotiranu tono oko meneDozvali smo se, za vrijeme punog Mjeseca, u nekim iluzijama, u koje vjeruju samo izgubljene due...
napisano: 2003.-2011.
177
Jadranka Varga
Sjena due
Ispod tvoje koe
Jednom sam bila u centru tvog biaizgovarala sam rijei ispod tvoje koe, ljubio si me u sebi duboko i njeno. Gledala sam tvoje teine, strahove. gledala sam tvoje bljeskove, tvoju tamuSanjala sam tvoje snove. Nisam imala sjenu. Imala sam centar sebe u tebi. Proao si kroz uska vrata mog ivota i u toj pustoi smo zaplesali ples sjena, koji i danas trajeRairio si ruke i odletjela sam ispod tvoje koe, u bijeloj izmaglici kao prozirnoj haljini. Sad unutra nema nita. Objavljuje mi se povremeno. Podsjeti me povremeno. eli li povratak? Ne znam Pomijeano crno vino sa hladnom vodom cijedi se niz tvoje usne i daje mi povoljne koridore za povratak.Pogledom si mi svjedoio koliko ti nedostajempogledom si me natopio svojom ljutom tugom, pogledom si sazrio u toj vjenoj kui progonstva, pogledom si me odveo u svoju pustinju gdje kao mistik provodi svoje vrijeme u sebiula sam taj tuan krik tvoje due i pokuavam opet dodirnuti taj dio u sebi..
napisano: 2003.-2011.
178
Jadranka Varga
Sjena due
Mjesec i san
Gledala sam ga sino na nebu, prepunog sebe, utog kao zlatnik, prekrivenog ponekim oblakom pa opet jasno bistrog i sjajnog. Kao zlatno zrno na tamnom platu noi obasjavao mi je put, dok je auto jurio kroz no. Neki gnomi pored puta su mi mahali i pozdravljali me, trolovi su se igrali na nonim livadama, a svjetlucave sitne vile su letjele ispred mene i pokazivale mi put Nije bilo straha od nepoznatog arolije su imale svoju sveanost ba u tom trenutku dok sam dolazila kui. Moje blijedo lice potajno je oblijevala lagana rumena boja, pratila sam ovu drugu no od onog odmaka nakon runog sna. Nije te bilo pokraj mene. Mirno si spavao u svom domu, zatien od svih, a ja sam ti poslala zlatne vile da te odvedu svojim svjetleim tragom u neku ljepu no gdje je Mjesec jo prepun sebe i eka da prsne u tisuu boli.
napisano: 2003.-2011.
179
Jadranka Varga
Sjena due
Od svih radnih soba ...morao si ui ba u sobu do moje
Od svih radnih soba pokraj moje, morao si danas uetati ba u tu radnu sobu do moje. Najavile su te neke ptiice zvonili su telefoni: "ne idi, tu je, sad je bio kod mene, mota se po prizemlju", "ne izlazi iz sobe, ide na 1. kat polako, samo onako kako on to zna", "ne otvaraj vrata, evo ga penje se na 3. kat" i tako pozivi su stizali i terete oko vrata mi nizali. Osjetila sam glad tvojih prepona jo na 1. katustvarnost je kucala na vrata mene je bilo sve manje. Od svih radnih soba u cijeloj okolini morao si ui ba u tu radnu sobu do moje i morala je kolegica ba tad izlaziti iz sobe, da me vidi kako nosim au vode i da nam se pogledu ubiju. Zagrljaj ledenog zraka to se sputa na 400C nije nita prema ubojstvu naih pogledajutarnje zmije su zaplesale svoj crni ples, a u odmaku od te stvarnosti oiljci su se ponovo otvarali, izlazila je plazma ispod koe i formirala na bedru tvoje ime. I tako ...na trnici zmijskih osjeaja nije bilo ni tatine ni mistinih pustinjaka. Bili smo samo ja i ti dvije ubojice jedne ljubavi od neke este godine do ovog dana, u nekom osmom trenutku postojanja bjesnilo je bolesno Sunce iznad tog komadia globusa gdje se odvijala krvava bitka. Vidno polje se suzilo, prodefilirali su i poetak i rastanak, a izmrcvareno truplo nae ljubavi zauzelo je poasno mjesto na tronu ubojstva, zloina. Zmije su se sjetile tvoje zakletve mojoj majci, da e uvijek biti uz mene. Zakleo si se jo
napisano: 2003.-2011.
180
Jadranka Varga
Sjena due
jednoj umiruoj majci. i otiao elegantno. Ovdje si ostao zloinac ti, zloinka ja. U naim tamnicama odsluujemo nae kazne i ba si morao ba na ovaj datum ui ponovno u moj svijet i sruiti tu staklenu aradu ivota jednim svojim plavim pogledom. Znam da e noas Mjesec bolesno zasjati iza ovih sivih oblaka, znam da u ubiti jo ovaj komadi srca to kuca normalnim ritmom i znam da u opet prokleti sve tvoje zakletve neijim umiruim majkama, tim smrtnim enama to su donijele na svijet neka bedra, koja si bjesomuno hvatao u tamnim haustorima Gornjeg grada, kao opsjenar ljubio u skupim hotelskim sobama i vodio u visoke trave kinih noi, apui uzaludno: "bez tebe neu moi". A ja bih grijala svoje ruke u neijem depu na treem peronu drugog kolosijeka mog ivota nekog dana na kraju sna, a ja bih za svilen dodir tog oka moda poeljela drugo suenje za ubojstvo neke ljubavi, ja bih moda eljela konano pogledati u svjetlost bez straha zaboljet e me te osjetljive oi.
napisano: 2003.-2011.
181
Jadranka Varga
Sjena due
Sluena no na trnici osjeaja
Dok se jutro spremalo ubiti no to je polako prolazila i odlazila, sa nekih tamnih dubina mojih snova naoh se na trnici osjeaja, vidjeh divne paunice tatine i pustinjske mistike samoe, a jo stranije od tih takvih kakvi mogu biti... vidjeh crne zmije na kupu i jednu sa strane... koju pokuah zaobii, zabavljajui se sporednim stvaricama poredanim na tezgama dobrodolice... Ako ta slika bude zadnja slika, koja e me pratiti do izvora, mijenjam je u trenu za tvoj sluen lik, svoju beskrajnu duu i tvoje mistino postojanje na ovom prostoru, kojeg zauzimaju i moje dvije stope otisnute u asfaltu mog grada. Nemir je ispratio tu sluenu no, jutro se dovuklo sivo, oblano i svjee lijepo...ostalo je sjeanje na taj san... trnicu osjeaja...i prepoznala sam te taj tren kad si i ti prepoznao svoj ulazak u more svoje due.
napisano: 2003.-2011.
182
Jadranka Varga
Sjena due
Boje aure
Promijeane su karte mog tarota, ali mi ne govore nita. Ne mogu si otvoriti taj put u neke druge sfere.... Pono je ula u sobu, provukla se lagano izmeu zelenih zavjesa, kliznula kao voda niz obalu i zauzela svoje mjesto na mojim grudima. Dok je carovala mojim biem, rep noi se povijao kao crne zmije to odlaze niz visoku travu i gutale su pono, a no moje tijelo i duu. Taloile su se u kutku jednog zaboravljenog svijeta i u nemirnom stanju probile mi lijevi kraljeak s desne strane bolnim kopljem da bi me priviknule na tamu. Takav putokaz donosi samo nemiran san, a u prvom danu od tvog udisaja, dua opet izvrava svoj izbor. Aura se napunila drugaijim bojama, bez urbe se suzila pa proirila. Uplaih se zlatnih boja sunevog diska, koje e me doekati ujutro. Osjetljiva na svjetlost, zlatna boja mi je presjekla bjelinu oiju i zadala nezaboravno presjecanje jednog jutra na dva dijela. Odvojih ta dva komada jutra, zagrizoh jedan, a drugi ostade nenamiren. Time je zaet novi korijen starih blizanaca to su ukradeni iz tvog oka i tajanstvenim rukama doneseni u moj svijet. Odvojeni od tijela, osloboeni raanja i umiranja, traju u mojoj svjetlosnoj tami, u tim tamnim zlatnim bojama, pomijeanim igrama Sunca i bolesnog Mjeseca. Aura ima neke druge boje, boje koje su ipak moje.
napisano: 2003.-2011.
183
Jadranka Varga
Sjena due
Sudbina
Uljepavanje vlastite sudbine ukraavanje poput zvjezdanog neba ili boinog drvca daje nov poticaj ivotu. Sudbina je neto zacrtano unaprijed, ali tko zna? Moemo li utjecati na neke dogaaje iz vlastitog ivota? Mogu li osvijetliti prole trenutke, lijepe ili tunije i zapitati se bi li bilo bolje da su se ili nisu dogodili? Znam da me naputa pogled tvojih oiju i odlazi u nepoznate smjerove gdje me moja sudbina ne vodi. U bjelini oka, pokrivam rukom tvoje postojanje i u linijama na dlanu pokuavam odrediti tvoje dalje kretanje. Odlazi li u tmurne jesenje dane to e tako brzo razvezati sivu koprenu kie na moj grad ili e imati sreu i ostati na nekom mjestu gdje u te moi pronai? Ne znam. Misli su mi zauzete tvojim postojanjem na ovom globusu. Jo ne prepoznajem tvoje preopone ni tvoj dah na mom licu. Nije me pomilovala tvoja ruka niti mi je tvoj jezik dao onu vlanu toplinu. Nisam li te srela, poznajem li te? Naravno... u nekim odmacima od ovog vremena, u nekoj dimenziji ... sve se to odigralo. Za tebe i mene... u nekim dimenzijama... postoji sudbina.
napisano: 2003.-2011.
184
Jadranka Varga
Sjena due
No
U nebeskoj sivoj haljini obavijen moj grad jo je snivao, dok sam na balkonu udisala mirise no i kie u zraku, koja nee doi. Znaenje svijeta u tom trenutku mi nije bilo bitno, odstranila sam korijen teine due i pustila neka me no opinjava svojim mirisima, neka kia koja ne dolazi izaziva moj nemir. Kao bijeli prah osjetih par kapi na licu i to je bilo sve. Tako provodim petu nou u odmaku od tebe, a tko me stalno vraa tebi, osim same sebe. Lutala sam po daljinama mojih misli, poslala sam ih meu tvoje, neka se spoje i neka mi te ne odvoje. Zasjenjena oblacima, no je polako odmicala, nebo se sputalo sve nie, a tama je uzimala dio po dio mog tijela. Krilati san zatvorio je trepavice, izmeu njih vie nisu mogle doletjeti neke ptice. Grad nije ivio tu no, od njegovih zidina ostale su samo sive nebeske haljine oblaka, koje su vijorile na tom vjetru to mi je donio sladak zvuk tvog imena.
napisano: 2003.-2011.
185
Jadranka Varga
Sjena due
Znam da e
Priao si mi o starim ikonama, koje si vidio u nepoznatim crkvama, o svetim slikama otkud su te gledala bezbojna lica naslikana davno prema predlocima obinih ljudi. U toj filozofskoj etnji isprepreli smo ruke i vodio si me tamnim hladnim hodnicima raznih hramova, pokuao si na moje vrue elo staviti malo te hladne vode naene u polupraznim kamenim posudama na ulazima hramova. Gurnuo si me u neki svijet iz kojeg jo ne nalazim izlaz, iako negdje netko doziva i pokazuje smjer po kojem se ne usudim uputiti. Priao si mi prie iz starih svetih knjiga, govorio si kako je jedan starac mudro otiao u pustinju i tamo umro, pokazao si mi na karti njegov lik. eljna sam sna, mira i spokoja. Ovo stoljetno lutanje kroz takve koridore ve me umorilo. U dubini samozatajnog mora uzburkali se valovi, na tren gubim smjer i postajem nepostojana. Opet ivim plavim snom i znam da e me jo uvijek voditi po nepoznatim crkvama nepznatih gradova, znam da e me uzeti za ruku i privui k sebi i uzdignuti iz dubina, da sluam nau pjesmu to se i dalje uje sa mrtvih zvonika nepoznatih hramova.
napisano: 2003.-2011.
186
Jadranka Varga
Sjena due
Podsjetio si me
Uveo si me u kult centra svog bia. Ponitio si mnoge teine i sjene moje due, tvoj jezik je imao ukus prijekora. Ljubio si me dok se nisu oglasili leptiri ispod struka. Kraj tih izvora jednoznanosti stvaraju se dimenzije traenja zlatnih nijansi i ostajem bez teine u tom centru. U dubokim svjetovima pritajene vatre pohode me snovi pozitivnog predznaka, laki i leprajui kao leptiri ispod struka. Plesali smo izmeu mojih zelenih zavjesa, rairio si ruke kao da e u sebe primiti cijelu no ovog svijeta. Nismo pomijeali vino i vodu. U dnu ae ostali su nai zadnji udisaji. Grlio si moje tijelo i rekao da, odgovorila sam da. Tada smo sazrijevali uz rub ivota, tvoj jezik vie nije imao ukus prijekora. Ljubio si me dok se ponovno nisu oglasili leptiri ispod struka. Podsjetio si me da mi je vrijeme za povratak.
napisano: 2003.-2011.
187
Jadranka Varga
Sjena due
Kaleidoskop ivota
Ne pozna detalje odsjaja mene u tebi, tebe u meni. Jo uvijek u snovima miruju linije na dlanovima, nismo oni isti. Moje oi zalutale su u tvoj pogled jednog dana i tu su ostale. Duboko u sebi osjea to prisustvo to daje vlanu toplinu za svaki na poetak. Uvijek me miluje tvoja ruka, uvijek me poljube tvoje tople usne. Ne elim vie tumaiti znakove neba niti poloaj zvijezde u kojem trenutku si mi dalek, u kojem trenutku si mi blizak. Sve miruje. Zaboravljam da sam te znala, podsjeti me uvijek kad pomislim na tebe. Sve je to sastavni dio mog ivota, tog kaleidoskopa boja i sjeanja, sadanjih trenutaka i onog to dolazi. Iz etapa naih prolaznosti uvijek emo biti mi... vjeni... to smo se ljubili. Ne mogu zaboraviti sve tvoje u meni. Previe te ima, kao blizanac, simbiot, koji uvijek zna kroz kakve neravnotee prolaze kapi moje due.
napisano: 2003.-2011.
188
Jadranka Varga
Sjena due
Pronaena
Sa valovima vremena odnosi daleko moje bijele ptice, koje su odletjele izmeu trepavica i ovog sunanog jutra. Daleko sa svog zenita promatra dlanove izvuene iz depova, skrivajui svoj pogled snen. Moda mi priprema neke nove staze po kojima e me voditi nekih dana. Pripijen uz mene hoda i grli moj struk, uzima mi usne u lijenom poljupcu i pita me: Kakav to put vodi do tebe?. Pronaao si moje skrivene toke, prepoznaje nijansu u oima, uvijek razotkrije moje mrtve putokaze. Bez znanja, s osjeajem drugog ivota, vezao si me za svoj svemir, dalek i taman, za svoje snove gdje ispod neke razgranate kronje leimo u visokim travama i pijemo vino, koje smo ubrali s plodova naih dua. Zbog svega toga, nakon nekog dana, opet uivam u lijepom jutru, koje me dozvalo iz dubokih nonih puteva i probudilo tvoj pogled u meni.
napisano: 2003.-2011.
189
Jadranka Varga
Sjena due
Budi netko novi
Iz nekog poetskog sna gurnuta sam u praskozorje i ne snalazim se u nekim novim jutrima. To nisu moja jutra, to nije moje vrijeme. To nije moje Sunce, koje mi sijee pogled i stvara bol u oima. Zabolim li te bar malo, zaboli li te ikad moj pogled u oima neke druge ene? Probudi me i umij mi lice modrom vodom tvog pogleda, ispuni svaku moju nadu svojom utnjom. Odaberi najfiniji parfem i u njega umotaj moje tijelo. Neko vrijeme ostani uz mene, budi mi u modi ovih dana. Pomakni tu kocku leda, koja svojim vrhovima probija moje srce i od njega stvara razderotine, koje ti donosim na dlanu. Budi netko novi u mom ivotu, eljna sam tvog mira i pogleda novog doba. Nemirna sam, nepostojana na povrini, u dubinama due gubim se i tamo je taj tamni svijet u kojem se predivno snalazim. ivim plavim snom, a izmeu dva udisaja hranim se tvojim postojanjem uz mene. Taj apat e probuditi moju duu i uzdignuti je iz dna mora, dok sa mrtvog crkvenog zvonika sviraju nau najdrau pjesmu.
napisano: 2003.-2011.
190
Jadranka Varga
Sjena due
Final destination
Zatresli se snovi, probudila se no. Planine su ostale iza mene, more je kliznulo ispred kao zmija kroz travu, neujno, tiho, nepovratno. Na poetku kao i na kraju, Mjeseca nije bilo, Sunce ima svoju jutarnju rapsodiju beskrajnih zlatnih nijansi. Teko se die, jo tee se ivi. U hladnom pogledu nema pravca to rasplinjuje nedoumice. Uzorak svjetla bolno sijee moje oi, osjetljive, polusklopljene, umorne. Presjekle su se krhotine jo vie, a davno zaeto nije se ni rodilo. Izmeu trepavica opet odlijeu bijele ptice u nepoznate daljine. Zavjetrina vie nije sigurno mjesto za poinak. Otkriva mi se se moje prisustvo na ovom globusu. Gubim tlo pod nogama, duboko zadirem u sutinu. Sve se ini apstraktno, ali voda sa izvora vie ne lijei i ne donosi spokoj. Bez navika, bez snova o iluzijama. Oi samo lutaju po daljinama, srce se umorilo zavravajui jo jednu neisprianu priu.
napisano: 2003.-2011.
191
Jadranka Varga
Sjena due
Obinost
aa vina ispijena, na njenom dnu jo lebde nai zadnji udisaji. Grekom bogova spojene su nam due. Stojimo na trgu kao dvije zalutale ptice. Dok uri u no, zaklanja usne da ti ne vidim osmijeh. U kronji vjetar rotira uvijek istu pjesmu, ptica je proletjela, nebo se odmaknulo i pustilo nas da se oprostimo. Prolazna usijanja srca bljesnula su i nestala, kao munje na nebu. U nizu pitanja to sam ih objesila oko vrata poput ogrlice, mnoe se neizreeni odgovori... neizvedivost. Oi prolaznika ne zaustavljaju se na nama. Obino smo neobini. Promijenjena, gledala sam kako ti zvijezde namiguju, dok odlazi prema izlazu iz mog ivota. Pono. Gasim svjetlo. Dok sputam glavu u pjenu snova, demoni gutaju moju duu i odnose je na davno postavljen stol da se opet bogato s njom pogoste. Njeni elementi e se ponovno skupiti, u poderotinama dovui i zauzeti svoje mjesto pa krenuti ponovno do izgladnjivanja demona. Nataloila se, pokrila se i poprimila je sve oblike oblika. Ispod jutarnjeg plavog neba lomi se i nestaje opet u svojoj obinosti ljetnog dana.
napisano: 2003.-2011.
192
Jadranka Varga
Sjena due
Pokai mi
Pamtim taj prvi susret s nama u nama. Pamtim svaki susret s nama u nama. Ne pamtim sebe. Ne vidim sebe u sebi. Samo se vidim u tebi. Gubim svijest od prejakog svjetla, a ti mi budi otok, ljubiast i dalek, budi mi lakat na koji se naslanjam ujutro kad se budim bez tebe. Osjeti zvijezde u oima i zapali ih neka gore na nebu umjesto mojih. Povedi me Gornjim gradom u neko ljetno predveerje i elim sluati crkvena zvona kako odzvanjaju izmeu starih buka koje opadaju. elim doploviti do tvojih obala i tamo ostati. Priblii mi onu polovicu mjeseca to je sino tako stidljivo proetala nebom i ostala do nekih ranih jutarnjih sati. ekaj me uz zelenu zavjesu i umotaj me u svoje poljupce, zatvori sve tihe vode, a pusti bujicu osjeaja neka prosanjana proleti kroz tvoje plave oi. Utopi u vodi sve moje propale ideale i pokai mi svijet kako izgleda u svojoj istinskoj slici.
napisano: 2003.-2011.
193
Jadranka Varga
Sjena due
Tvoje oi - predivno nebo iznad mene
U snove nije doao nemir, kao to me znao pohoditi u proteklim vremenima... Ne poriem nemire ... ne traim mir. Za obnavljanje due potrebna je bol ili etnja kroz polja maslina ranim ljetnim jutrom. Gledala sam zvjezdane treptaje na tamnom nebu, uzdigla se blijeda i misli su se opet zaledile. Pogled je lutao daljinama prolih snova, dok sam stajala u visokoj travi gdje su odreena ishodita davnih pravaca kretanja prema tebi. Proziran Mjesec opet je sav u sebi ... Ne pamtim takvu sliku na nebu. Tankom niti spojena sam s tobom, dok no i Zemlja ute. Uskoro e tiina donijeti valove kinih zavjesa, zaklonit e mi vidike i opet odvesti u no i visoke trave, gdje sam leala promatrajui tvoje oi kao predivno nebo iznad sebe.
napisano: 2003.-2011.
194
Jadranka Varga
Sjena due
Miris lipa
U ovom jutru ...ove srijede tune kao sam ivot to je tuan ne dopiru mirisi lipadobila sam au vremena, ispijam je polako, edno, ali polakoizmeu nas oduzimaju nam nas, nae srce bi sklopilo oi na trenutak da se odmori Opet su mi pitanja teka kao ovaj globus to se tako neumorno vrti sam oko sebe, da je ve i mene umorio. Volim kad tvoj dlan zaluta kroz moju kosu i opet uzima moju ruku kao mladu pticu, odnosi je prema svojim usnama ostavlja trag, prelazi preko praga povrnog dodira i zaranja dublje od bilo kakvih slatkih rijei tek kasnije dolaze mi slike nekih dogaaja... te prve dvije rijei izreene u zanosu zanosa. Sudbina zna jako dobro koga je spojila, koga je razdvojila. Nakon ove noi, miris lipa vie nije tako intenzivan. Najjae su mirisale juer i protekla dva dana, jer su znale da im je to zadnji miris to mi ga daruju. Znale su i pjevale su mirisima opojnosti, zaludile su mi ivot tim mirisom poput predivne glazbe i izvele su me do nas dvoje. U dnu ae ostali su nai izdisaji, zapisani, ne sjeam ih se vie. Doplivat u do neke obale. Hou li umrijeti na mekanom pijesku, nanesena poput zalutale naplavljene grane drveta to se sluajno nala ba na tom mjestu?
195
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Neispriana pria
Ne vodi me u zavjetrinu sjena, tamo ne miriu rue i ne cvjeta srea. Plavi mjesec baca svoje sablasno svjetlo na moje lice. udan i neobian svijet prelijeva se ispod tog sablasnog svjetla, vidim ga i promiljam o nekim stihovima, koje sam davno zaboravila, neodluna sam, gledam li svoj proli ivot ili San. Iznad grada se nadvio crni barun po kojem sjaje sitne zlatne zvijezde, daleke i iznad dosega ljudske mate. Znam da postoji plavi Mjesec prekriven svojom sablasnom sjenom i znam da je takav samo zbog toga da se osjetim kao neispriana pria.
napisano: 2003.-2011.
196
Jadranka Varga
Sjena due
Ludo je to
Ludo je to to smo inili. Ludo i prelijepo. Nebo se osulo sivim koprenama kie, zastori magle sjeli su na glavu Sljemena, a ti i dalje ini ludosti. Zato te ne ljube usne neba i zbog ega nije noas bilo punog mjeseca? Pitanja su odgovori, odgovori su pitanja. Na slijepom kolosijeku izmeu nekih tranica zaustavili smo nae vrijeme i razbili se o stijene ludosti to nas je sino vodila svojim nepoznatim pravcima. Ludo je to to si inio. Ne slutim nita, a vidim sve. Nalazim se na nesigurnom tlu i tu poinje nepristupaan svijet. Svijet sjena, poude i lutanja. Ludo je to to si inio. Dobro smo se nahranili jedno drugim, fizika tijela ostaju otkrivena, duhovna tijela i dalje su pokrivena. Tkivo je neoteeno, ali mi je previe milo da bih dalje pisala.
napisano: 2003.-2011.
197
Jadranka Varga
Sjena due
Nove smjernice puta
Kad nebo i more spoje svoje vlane usne, znat u da milujem neiju kosu dlanom due i u nju utapam svoju. Odbaena trajanja nekih trenutaka zabacila sam iza lea, a u sivoj kopreni ove jesenje kie kroz vene osjeam zavrnicu protoka plazme i kao lanac, krhak od satkanog vjetra, lomi me i ree tragove na koi. Te niti ...kad nebo i more spoje svoje vlane usne ... za jedan treptaj due pomiu otkucaj ivota i dotiu dno tiine. Niz ledeni trag vlanih usana, koje klize po toploj koi, piu se neke nove smjernice, urezane kao linije na dlanovima, a ne znam kamo vode. Na kraju kad mi pokau put, stvarno u znati da milujem neiju kosu dlanom due i u nju utapam svoju.
napisano: 2003.-2011.
198
Jadranka Varga
Sjena due
Izmeu nekad i sad
U minutama to prolaze kroz ostatke ovog lijepog jesenjeg dana i dok su se nekad na Ivanje mlade djevojke ukraavale predivnim cvijeem, dolazi mi miris odlazeih lipa, toliko intenzivan i toliko opojan. Nad koraljnim usnama zatreperio je osmijeh, a tvoj portret se mijenja kako Sunce polako prelazi s njega pa mi poput pjeanog sata pokazuje neke nove nijanse tvojih divnih plavih oiju. Ti nasmijani ljetni dani iz budnih snova, kao morske zvijezde, spajaju prolost u sadanjosti, a izmeu dva susreta sa rasnim ivotinjama ne mogu se sjetiti to je bilo. Mogu se sjetiti samo onog to je sad. to e biti, ne znam. Nije ni vano. Kad nebo i more spoje svoje vlane usne, znat u da milujem neiju kosu dlanom due i u nju utapam svoju.
napisano: 2003.-2011.
199
Jadranka Varga
Sjena due
Violina
Uvijek si znao pogoditi glazbu mog srca. Svih tih godina bio si virtuoz na tom glazbalu to je kucalo samo za tebe. Srce je kao violina... ne diraj je ako ne zna svirati, jer ako takne bilo koju icu, nastaju zvuci koje ne prepoznajem. Neka srca imaju ice po kojima sviraju neznalice i takva glazba im sasvim skladno zvui, jer ono to ne pozna ne moe niti znati je li dobro ili nije. Ako neka violina ima jednu icu toliko vanu, da trai virtuoza kako bi izvedba bila vrhunska, tad virtuoz mora takoer u sebi imati znanje za tu vanu icu ... njegovi prsti bi trebali tono pogoditi taj zvuk, jer ako je ne zna pronai, a dirne tu icu ... nastane jauk. U dnu ae uvijek ostaju nai zadnji udisaji, ne pamtim vie prve susrete s njima, jer prebirem po snovima i traim po mreama snova neki ulov, ali mree su noas bile siromane. Tvoje plave oi me noas nisu pohodile kao dosadanjih noi. Ova no je bila prazna, ali mirnija. Napokon, nakon hodanja obalama, nakon petog dana ne budi me plavo svjetlo tvojih velikih oiju, a na otocima tuge vie ne preskaem ritmove srca. Violina je svirala svoju glazbu, a zvona sa oblinje crkve su se uskladila s tom melodijom i donijela mi erupciju boja bez glasova. Bez povjetarca zalelujale su noas zelene zavjese u mojoj sobi. Tada davno sam rekla "ne", potvrdio si i ti "ne". Otila sam u pravcu vjenih tema, novih zvukova, otila sam u pravcu plamena svijee to dogorijeva. I dalje idem tim pravcem prema tiini podzemnog mora samozatajnosti to spava u meni. Srce je kao violina ... ima svoje ice, koje samo pravi glazbenik pogodi i iz njih nastaje glazba to donosi erupciju rojeva zvijezda u oima. Jesi li ti posljednji glazbenik koji je prepoznao tu posebnu icu ovog rafiniranog instrumenta? Naravno da jesi. Zbog toga ti se uvijek i vraam.
200
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Princeza na zrnu graka
U blizini bistrih izvora zaustavila sam se na tren i rashladila srce u u ovoj ranojesenjoj ljepoti dana. Svijest je postavila nesretnu dijagnozu, ali srce se opet slatko nasmijalo nekom loem predznaku to je naao svoj krajnji cilj. Nemarna straa uva jezgru od svjetlosnog bljeska istine u dubini mrane praznine. Neke stvari traju, neke ne. Trajem u svom beskraju i ponovnom lutanju lutanja lutalice. Zlatni zametak jo nije roen, jo uvijek eka pravi trenutak da zabljesne svojim punim sjajem. Hoe li doekati taj trenutak u ovom mom ivotu? Nije bitno. Bitno je da taj zlatni zametak postoji u meni i zna da e njegovo vrijeme jednog dana doi.
napisano: 2003.-2011.
201
Jadranka Varga
Sjena due
Neobiljeeno mjesto
Nebo je zaboravilo moj put... ono stoji na istom mjestu, ja sam negdje nekom strujom donesena i ostavljena na pustoj obali sunanog smiraja i nadolazee jeseni. Taj bijeli leptir to je zatitrao ispod struka, pamti gorak okus one tamnoplave noi, koja je kao njean vjetar donijela plavo obojeno osvjeenje iz tvojih oiju. Zvijezde padalice su se na tren zaustavile, u eteru se osjealo treperenje pulsa. Opet su noas moje mree snova bile bogate ulovom. Razne boje, puno dobrog osjeaja, opet se tvoje oi zalijeu u moje snove, opet tvoje ruke grabe moj struk, opet tvoje oi gore ljubomorom, opet odlazi kao i svaki put. Uvijek odlazi i uvijek se ne vraa, a stalno si tu. Ponestaje mi hrabrosti za takve susrete i poput rasne ivotinje elim tu disharmoniju vratiti u neke moje okvire, ali ti, pomalo lud i jo vie zaljubljen, rijetko se ne vraa, uvijek i uvijek me obilazi kao zloinac to obilazi svoje mjesto tamo gdje si me ubio i gdje nisi postavio niti jedan znak da se prepozna to mjesto. Samo ga ti pozna i stalno mu se vraa.
napisano: 2003.-2011.
202
Jadranka Varga
Sjena due
Pitanje
Latica rue zalelujala je na jutarnjem povjetarcu, a njean barun s njene unutarnje strane zatamnio se, jer je daleka bijela obala na koje e povesti moju duu da se odmori. Ptice su odletjele i odnijele moje misli negdje prema istoku gdje je uti disk objavio svoje carstvo i polako osvaja plavetnilo neba, dok jedna rijeka nemira tee ispod njega. Glas kao poklon. Pogled kao ivot. Oplela sam se u svoje bijele velove, a ujem kako rasplie nit po nit ovih mirisa lipa, to svojim kronjama bacaju sjenu do mog balkona. Opet ta misao, tanka kao zmija i hladna kao kamen uronjen u dno, izviruje i nestaje u modrim daljinama. Iz magle moje mate dua ipak dolazi do svojih obala pa izbjegavajui otre stijene odmara se na pustom alu. Kroz visoke trave kine noi, hoe li me nai?
napisano: 2003.-2011.
203
Jadranka Varga
Sjena due
U krugu naeg kruga
Noni sati su prohujali, dnevni jo bre. Snovi su se mnoili kao pjena, nestajali kao dim. Globus se noas pakleno vrtio sam oko sebe, odloih sve rime u kut koljke iz nevienog mora osjeaja i zaustavih na trenutak ritam srca. Znam da su sva ova slova ista. Znam da je i boja obojena nekom bojom mene, snova i stvarnosti, sna u budnom stanju. Sve znam. Traim i dalje svoje jutro, svoje polazite, a uz rub tvojih usana ucrtana je jedna linija osmijeha obiljeena samo za mene. U prostoru i vremenu, mi smo zrnca pijeska, dim i pjena. Prokapalo je jutro, obojeno sivo i vjetrovito. U krugu naeg kruga ne postoji jo nita. Linija je obiljeena, krug je prazan kao uti disk kojeg jutros ne vidjeh na dalekom horizontu istoka. Gledam oima srca i vidim samo tebe.
napisano: 2003.-2011.
204
Jadranka Varga
Sjena due
Dodir bez dodira
Iz vida gubim oslonac nemirnih kronji lipa to putaju svoj opojan miris u lipnju. Ono to je jednom baeno u prostor vie se ne moe vratiti na prvu poziciju, vrijeme mijenja stupanj uznesenja i pada, ljetna kia ispire grad, a sa kamenog zida me promatra tvoja silueta u kojoj se ogleda moja sjena. Sada bez dodira, znam kakav okus ima tvoj dodir. Vidim te jasne slike, sjeanje ima okus morske soli na koi po kojoj bih crtala najudnije linije i pravce bez pravaca kretanja. Srce mi je preskoilo uobiajen ritam disanja, jer je klju srca zatitrao i doveo me da vidim te jasne slike tebe.
napisano: 2003.-2011.
205
Jadranka Varga
Sjena due
Ja nisam ta
Pustila sam pogledu da poleti i dostigne lik kojem sam prilazila. Taj lik je traio moj lik, u igri svjetla i sjene na drugom stupnju treeg neba bio je sve to mi tad treba. Izmeu istih daljina spojila su se dva pogleda, priinilo mi se da sam tek tada oivjela. I preivjela. Osjetila sam se nedostupno dostupnom, vezao me jedan pogled za nesigurne granice i zaokruio jedno vrijeme u nepomino pominu igru, koja nema ni poetka ni kraja. Osjetila sam. Odmah. Taj tren. Osjetila sam tvoja dua je rekla... "ti nisi ta".
napisano: 2003.-2011.
206
Jadranka Varga
Sjena due
Ti si moja nestvarnost
Unato svemu... ostala sam vjerna u svojoj ljubavi prema tebi. Sama sebi neprepoznatljiva, a opet tako poznata, bliska. Polovica mjeseca sino je obiljeila moju etnju, obasjala me mutnim sjajem s tamnog nonog neba i pronala cijelu u tom snu, to se zove ivot. Pronaao si me te zime... ovog proljea. O tome svjedoi slika trenutka kad si dodirnuo moje lice, usne. O tome svjedoi kretnja kojom uzima moju ruku u svoju pa je kao mladu pticu ne puta od sebe. Rijei su mi okrenule lea i ustupile mjesto ivotu. Rijei, te lijepe zavodnice, nemaju plodno tlo u ovom trenutku emotivnog stanja u kojem se ivi, die. Neke stvari su jae od nas. uti disk dolazi sa istoka i ubija moje oi svojom svjetlou. Polako, kao u filozofskoj etnji i poetskom snu, stvarnost svega mi ape i ne eli se probuditi u stvarnosti, jer ... ti si moja nestvarnost.
napisano: 2003.-2011.
207
Jadranka Varga
Sjena due
Privid sree?
Ove razvaline moje due nekad su nastanjivale neije ruke, gubih se u tuim zagrljajima kao pijesak kad prolazi kroz prste. Oslukujem um izvora sa istoka, nema mnogo dalekog prostora meu nama. Nije to vie nepristupaan put, nisu to vie neke staze obrasle mahovinom ispod sjevernog neba, davno zaboravljene i ponekad u snovima posjeene. Zlatni ritam mog srca preskae ponovo uobiajenu etnju ovog dana, pokrila me tvoja sjena i u toj ugodnoj tami osjeam se blaeno. Tko mi to stoji pred vratima? Privid sree? Neobjavljena poruka pozitivnog predznaka? Koji oblik e uzeti i pohoditi sada istu stazu mog sjevernog neba? Hoe li od sjevernog neba uiniti toplo juno, plavo-crveno, jutarnje i meko? Ova rasko koju osjeam u tom kutku srca otvara prozor tvom horizontu i onoj nevidljivoj tankoj niti po kojoj polako doplovljava i do mojih obala. Potapa me taj val, bez teine... i neoteenu vraa na novu obalu mog ivota.
napisano: 2003.-2011.
208
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro s osmijehom
Bez jutarnje dubine i bez snova s mreama punim nonog ulova izronila sam na povrinu ovog dana, dok me cijelo vrijeme milovalo tvoje lice.... spremljeno negdje u samo onom tvom kutku mog srca. U snu nisam prepoznala mirne linije na mom dlanu, nisam sanjala .... bio si ispunjen u cijeloj jednoj vremenskoj zoni, u potpunosti iznutra i niti na tren nisi mi dao da se pustim zaboravu. Nita nisam zaboravila... sve mile rijei, sve boje, sve preskoene ritmove srca, sve tragove u svojim dubinama. Gledam nas.... onakve kakvi smo se ljubili ...tragovi nam se pojavljuju i tko e stati uz tebe, znat e da si sastavni dio neije sudbine i bitna estica ovog svemira za postojanje te sudbine. Zvjezdane kapi izmeu dva otkucaja srca razasule su taj plavi noni barun to me pokrio i doveo do ovog trenutka u kojem ivi jedan osmijeh i u kojem kroz koprenu utih sunanih zraka ne odlijeu vilinske suze izmeu trepavica. Osmijeh je na usnama i svatko se smijei tko me vidi. Zalutala sam u tvoju dimenziju postojanja. Zbog toga se smijeim.
napisano: 2003.-2011.
209
Jadranka Varga
Sjena due
Neka ivot pie igru
Otopilo se mnogo leda nagomilanog proteklih godina oko srca, nabujale rijeke su preplavile okolinu, a mree snova bile su bogate nonim ulovom. Nisam imala otpor prema razdoru, prema odlasku i novom poetku. Nemam ni sad. Otpustih neke listove knjige ivota neka se preklope sami od sebe i okrenuh novi list... prazan, bijel, neispisan. O meni i ivotu kojeg ivim ovisi kakvog e sadraja biti nova pria, novi dio, koje boje nova slova, kojim ritmom disanja u ivjeti. Jo uvijek te ne znam. Krije mi se u daljinama, zaklanja usne da ne vidim to mi ape. Rotiram oko sebe, ali sam svjesna svog glasa u ovo hladno svibanjsko jutro, svjesna ponuenih izvora sa kojih mi se nudi svjea voda. Svi elementi ivota su mi bili uskomeani, puno pepela, dima i magle se nataloilo oko mene. Nisam lovila bespomone leptire po livadama praznog mozga. Ne elim vie hodati poviene temperature i gledati neije tue oi kako klize niz moj vrat. Na novom bijelom listu knjige neka ivot pie svoja slova zlatnih boja i neka bude onako kako je ivot zamislio igru. Neka tako bude.
napisano: 2003.-2011.
210
Jadranka Varga
Sjena due
Za tebe
Moja enja spaja naa dva suprotna polariteta u vodenu stihiju i nosi me prema tebi. Zna da si ocean u kojem ive sva moja pitanja, zna da ima krilo sna s kojim me uvijek pokriva. Pretposljednji dan nekog mjeseca, sredina nekog doba, vjenost oivljena u jednom trenutku. Ne elim rijei te lijepe zavodnice. Svjedoi mi se sam, iako si nestao bez glasa, postoji u svakoj zraci utog diska koji mi se objavljuje svakog jutra. Mnogi me pitaju razna pitanja. Zato? Piju vino ivota, gledaju me oima kojima me ne vide. Iza lea nekog prostora koji ulazi u moju vremensku zonu die ritmom mog ivota. Mjesec na nebu je uvijek prepun sebe, bez obzira puni li se ili prazni, donosi ono u meni to ivi ... ocean burnog emotivnog naboja, koji zalijeva moju duu poput oceana koji zalijevaju ovaj globus. Dogodilo nam se da su se nae due spojile sa dva suprotna polariteta i odravaju se u nekom izblijedjelom snu budueg doba. ivo te osjeam svaki dan, svaki tren i u tom osjeanju stoji uz mene, uao si u tamne spilje moje due, luta i trai ono to ve ima. Ne znam to e biti. Nije mi ni bitno. Bitno mi je samo to da postoji i da smo spojeni pa makar i na suprotnim polaritetima naih ivota.
napisano: 2003.-2011.
211
Jadranka Varga
Sjena due
Tajni klju naeg unutarnjeg svemira
Iz beskrajne dubine due, iz tih tamnih koridora podsvijesti, iz bijesnih i ljutih emotivnih stanja ponekad dolazim do zlatnih obala mojih smiraja, gdje se oputeno ispruim na uti pijesak, koji mi lagano prolazi kroz neusklaenu sivu tvar. Iz takvih emotivnih stanja, koja su esto produkt nezadovoljstva same sobom, prikazujem svoju ranjenu suptilnu duu samoj sebi. Ona sve pamti. I lijepo i runo. I sretno i nesretno. Ona sve upisuje u svoju zlatnu knjigu, ali ne zna jo naslov. Moda ju je strah staviti naslov na tu knjigu koja se zove ivot. Iz tamne guste noi izronila sam jutros u ovo mlado jutro sasvim svjesna novog svjetla to se probijalo kroz zelene zavjese u mojoj sobi. Iz kruga boli, koji me obavijao neki niz godina, izlazim polako ... oprezno ... teko... ali izlazim. Iz tog kruga odbacujem utege tamnih boja kojima je bila obojena moja dua. Rjeavam se mnogih tereta, oblaim zlatne boje i nosim ih u ove dane to slijede. Moda igrom privida srea kuca na moja vrata. Moda mi bezdan ponovo uzvrati pogled i ponese me na svoje mekano dno. Ne znam. Put je dug, trnovit, tajnovit, beskrajan. Nema preice do lakog rjeenja, nema recepta za ivot. Sve mora zaigrati po stijeni ivota da bi se stijena otvorila i pokazala svoju sr to je stoljetnom igrom privida izgledala kao stijena. Poar emotivnog naboja obuhvatio je zlatne boje moje due, zatitralo je srce poznatim ritmom tvog disanja i opet me kao i uvijek nije iznevjerilo. Srce nikad ne lae. Istina je u srcu, koje svoju vlanu opnu uvijek otvara na istom mjestu. Tu je prolaz za ljubav. Tu je tajna i klju naeg unutarnjeg svemira.
napisano: 2003.-2011.
212
Jadranka Varga
Sjena due
Istina u sebi
Znam da razni putevi vode do istine, a ona je opet za svakoga razliita. Moe se gledati iz raznih kuteva oiju. Rijei, te leprave zavodnice, esto znaju prekriti velom neke konture istine pa se vjeruje da je to TO. Zagledana u plavo nebo, znam da se istina raa u svakom srcu, u svakoj dui. Ne govorimo esto iskreno, onako kako osjeamo. Njean vjetar donosi na polusklopljene oi istinu o tebi. Taj eter to me jo uvijek obavija svojim oblakom, kroz san mi te pribliio i razjasnio neke zablude, guste velove to su prekrili istinu o tebi. Noas su moje mree snova bile pune i bogate. Dobro je to vino koje se razlijevalo naim danima, slatke su te jagode u lipnju kojima smo se darivali, bogata su sjeanja i snovi na tebe. Znala sam da mi ivot donosi tamne oblake, znala sam i znam da nije uvijek plavo nebo dobroduno naklonjeno svakog jutra. Znala sam. Znam i sad. Skinula sam crne boje sa svoje due, prinosim pradavnu amforu slatkog vina nekog novog doba svojim usnama i elim ispiti taj gutljaj, obuhvatiti morski al svojih snova cijelim postojanjem, a u more potopiti tugu, vjernu pratiteljicu kroz dugi niz godina. Hou li uspjeti? Naravno.... Kad se suoim sa istinom u sebi... sve je mogue.
napisano: 2003.-2011.
213
Jadranka Varga
Sjena due
No
Prolazila sam sino trgom ispod ulinih laterni ne pribliavajui se previe svjetlu da mi kao nonoj leptirici ne spri krila i polako se vraala u svoja vremena kad sam znala lutati gradom s nekom sjenom to me grlila... vie im se ne sjeam ni imena ni lika. Paljivo sam motrila sva ta bezlina lica i znala sam da niti na tren tvoje lice nee stati pred mene i zarobiti moj pravac kretanja. Nai bedemi su jo veliki, dugaki i trae novo ishodite za presijecanje mog pravca kretanja prema tebi. Dok je sat otkucavao pono, nakon lijepo provedene veeri, saznala sam da u kombinaciji glasova moe osjetiti titraj noi i njenu mekou. Volim igru pojava i odnosa kad se izmijeaju i definiraju neka budua vremena to obeavaju pozitivan predznak. Neu traiti nita. Kad doe... moda u lutati gradom s tvojom rukom na mom ramenu ispod ulinih laterni i vie se ne plaiti svjetlosti.
napisano: 2003.-2011.
214
Jadranka Varga
Sjena due
Tko jo vjeruje prvom dojmu?
Zaokuplja me misao zaborava, ali progon nemirnih duhova ne donosi mi spokoj, o emu govore i moje oi. Iza oblaka se probija uti disk, oi mi gasnu u iekivanju sjene, jer previe svjetla boli. Ne mogu se oteti prvom dojmu, kako je danas neki dan... za mene obian, a opet tako drugaiji. Tko jo vjeruje prvom dojmu? Zaledili se osjeaji, nebo me razumije i blagonaklono mi se naginje i pozdravlja u trenutku dok mu uzvraam pogled. Nema prijevare u tom pogledu. To su iste oi iste due ... bez rijei i s osjeanjem mira i ljepote jutra. Sjetila sam se svog sjevernog neba ove zime i pogleda prema njemu, dalekog ... mutnog.... punog oekivanja i emotivnog naboja. Sjeverno nebo zamijenilo je jedno plavo predivno sunano jutro, u kojem u ipak vjerovati prvom dojmu.... jer on rijetko kad prevari.
napisano: 2003.-2011.
215
Jadranka Varga
Sjena due
Praznina bijelog
Iz praznine bijelog izronilo je moje blijedo lice kao mlado drvo na zelenoj istini. Iz te praznine bijelog krenuh dalje, prema nekom brodu na mirnom jezeru to pokree moje plavo nebo. Tia od noi, opet sam se poput zmije sklupala ispod svog kamena iz mog razruenog grada i pozvala sve vilinske suze natrag u umorne oi. Legla sam ispod tog kamena iz mog razruenog grada, dok neka djeca pletu vjenie od tratinica i stavljaju na svoje male glave. Bezimena, tiha, iz praznine bijelog opet u prazninu bijelog. U mir mira, bez nemira i bez pitanja izmeu neba i zemlje... postoji li negdje ... eka li me negdje ... trai li me u drugim enama i nakon tog shvaa: "ne, to nije ta" i ide dalje. Nemam vie takvih pitanja. Ostala je samo praznina bijelog i moje blijedo lice.
napisano: 2003.-2011.
216
Jadranka Varga
Sjena due
Izgubljena dua je povjerovala u iluziju
Bila je to ljubav. Moja prema tebi, tvoja prema meni. Lakirali smo svaki njen dan, svaki njen korak, svaku njenu putanju. Imali smo je darovanu od velikog ivota, od valova mora zaljubljenosti gdje smo plivali i ljubili se, dok crne vrane nisu doletjele u taj san i razapele ga na grane bez zelenog lia. upala sam iz oblaka svoju suzu i potekla je kia. Ta vilinska suza pretvorila se u rijeku to i danas tee do jednog razruenog grada mog ivota, iza kojeg je ostao samo jedan kamen. Kamen vrsto priljubljen uz tlo skrivao je moju sjenu, sklupanu kao zmiju, u tami. Poeljela sam piti vino iz razbijene amfore nekog novog doba, poeljela sam kliznuti niz modre valove prema novim noima. Poeljela sam zbrojiti neusklaene misli, sklopiti dlanove u molitvu nebu - neka mi to dopusti. Ah, poeljela sam te! Zanijekala sam i razrueni grad, jedino je kamen ostao vrsto priljubljen uz tlo. Bila je iluzija da si ga pomaknuo. Bila je opsjena da su vilinske suze poletjele izmeu trepavica i nestale u daljinama. Bila je varka da je prolistalo novo lie na granama crnih vrana. Dogodila se iluzija, a izgubljena dua je u nju povjerovala.
napisano: 2003.-2011.
217
Jadranka Varga
Sjena due
Posljednji kamen iz razruenog grada
Lice uronjeno u vodu pamti zadnji odraz sebe u zrcalnim kapima. Spustilo se lice u vodu da bi izlijeilo umorne oi i vratilo sjaj tom zelenilu. Misao se vinula niotkud, okruila tijelo i ispunila sobu. Napila se dua ovih slova iz tamnog flomastera to cure neusklaeno i potiskuju sjeanja. U beskraju su zavijane staze, ne dodirujem vie zatitnu ogradu tamnih koridora kroz koje prolazim. Put je poznat, iako nema svjetla, u tami se staza mekano protee u dubinu. Uspavana sam. Vidjeh onaj kamen ispod kojeg si me pronaao sklupanu kao zmiju s vilinskim suzama u oima. Isti tren su odletjele izmeu trepavica i navukle sjenu na lice. Iz tog razruenog grada ostao je samo taj kamen kao nijemi znamen dalekog doba. Misao se vinula i ispunila sobu i putam je kroz otvoren prozor neka poleti prema tebi.
napisano: 2003.-2011.
218
Jadranka Varga
Sjena due
Moda da .... moda ne
Nalazim se u prijelaznom periodu iz jednog doba u novo. U ljubavi treba razliitosti. Zbog toga nee zalutati u druge ulice, nee dodirivati pogrene osobe. Ljubav je vodi kroz koji e nai put, ist odsjaj vatre u noi... zbog nje e imati osjeanje u momentu svog otvaranja. Ljubav te pohodila mnogo puta. Nisi je prepoznao. Je li to bila ljubav? Moda da .... moda ne. Neu rei nita. Sklanja mi pramen kose sa usana, htio bi doi do mene... do mog srca. eli, ali se i dalje ludo zabavlja s nekim prolaznim enama svog ivota. Ili nisu prolazne? Moda da.... moda ne. Takve su kakve su... poput jegulja iskliznu iz ruku, gibaju se nepravocrtno i ostavljaju tvoju duu u tiini sebe samog. Nebo nije zaboravilo tvoj put. Zvijezde mog sjevernog neba e te dovesti na pravu stazu, obraslu visokom travom. Uz pratnju noi i kie moda zakuca na zaboravljena vrata. Njenim namjerama moe pokuati rijeiti tu zagonetku srca, moe mi priati o prolim ljubavima, moe popiti au crnog vina. Prebacit e te u drugi svijet, nimalo muevan i pohotan, ali uaren i eljen. Moda da.... moda ne. Hoe li ipak nai put do mog srca?
napisano: 2003.-2011.
219
Jadranka Varga
Sjena due
Kraj nedoivljene prie
Moja pria polako dolazi svom smiraju, svom sutonu. Dala sam i srce i duu svojoj neisprianoj i nedoivljenoj prii. Oi mi gasnu u neoekivanju poruke s pozitivnim predznakom. Glazba polako utihnjuje, iz flomastera polako cure posljenje kapi tinte za jedna od posljednih slova moje nedoivljene prie. Tko vjeruje sebi, vjeruje svim dobrim duama. Nema suza. Misli lebde iza mirnog ela, tihe i na zalasku odlaska. Odlaze poznate rijei u staru krinju gdje e kao bajke iz davnine biti moda nekada proitane. Ovo malo plavog neba iznad mene neka se zaplavi i potraje za neke nove due, za neke nove prie to e biti i ispriane, doivljene i proivljene. Pogled mi luta ovim zelenim slovima kao nepreglednim zelenim livadama. Zastat u malo ovdje, lei, zatvoriti oi ... i pustiti duu neka se malo odmori. Zasluila je.
napisano: 2003.-2011.
220
Jadranka Varga
Sjena due
Uzmi.... darujem ti
Pitanja moja su teka kao prostor koji me dijeli od tebe. Oduzimam se sama od sebe i dajem tebi, jer tebi treba vie, nego meni. Kao aa hladne vode jadniku u pustinji, znam da ti treba ovo to imam, ovo malo due koju nosim na dlanu razlomljenih linija i nesebino ti je darujem. Ne mora uzeti. Samo pogledaj i idi dalje. Pogledaj i nahranit e se, u sebi e osjetiti kako tvoje podzemno more buja i izljeva se van i kako me prima u sebe, a da toga nisi ni svjestan. Uzmi dio moje due i nosi sa sobom u druga prostranstva, uzmi taj dio due kao mladu pticu koju nosi na dlanu. Ne stiskaj ruke, krhko je to to ti darujem. Uzmi i nosi to sa sobom, neka te uva i neka ti daje snagu za nove ivote i za nove due koje e te darivati, ali ti i oduzimati dio podzemnog mora kojeg ima u izobilju. I ne priaj mi o pragu postojanja, ne priaj mi o poluotvorenim vratima, ne priaj mi o podignutim zidovima. Ostani sa dvije-tri rijei u sebi, poredaj slike kako bi te dovele do tvog cilja i u zanosu nove snage, vidjet e bijeli grad koji ocrtava u daljini tvoje lice djetinjstva.
napisano: 2003.-2011.
221
Jadranka Varga
Sjena due
NE
Izaoh na svjetlost mladog jutra, tu svjetlost jo malo oblanu, ali opjevanu pticama. U treem oku uzbuna, iza mirnog ela mir. U pretkomori srca, koje osjea tvoje otvoreno prisustvo, zadrala se tanka nit protekle noi obojene tamnim tonovima sna bez snova. Pustila sam misli neka lete, dostiem tiinu svog treeg oka koje nepogreivo cilja tamo gdje me najvie boli na tebe. Vezuje mi pogled samo za sebe, postavlja vrste granice moje aure, koja ivi svojim ivotom. Zaokruena mi je skrivenost u tebi, nepomina i stalna. Spiralnim eljama ne dozvoljavam da se nameu drugoj pretkomori srca i pozovu te. Ne. Postala sam kontrolor svojih elja, svojih enji. Mijenjam trostruke elje za jedan miran trenutak bez misli na tebe. Premjestila sam se u drugi prostor, ali te tamo nisam nala. Ne. Iako me vodi prema sebi, dua mi je nespremna za jo jedno ne.
napisano: 2003.-2011.
222
Jadranka Varga
Sjena due
elim samo tebe
U mom svijetu na dnu vode.... teko se die. Uzimam dlan i traim tvoju liniju nacrtanu, neizlomljenu, nestvarnu. Ovo je mjesto rijei, dlan je mjesto nekih pravaca, to me dovode do tvog hladnog mraka gdje postoji prepreka iza mirnog ela. Zaboravili smo se negdje na sredini puta, u plavim spiljama tamnih koridora otkud ne vidim izlaz. Obuzela nas plava proljetna idila, izguvala mi srce kao meku finu tkaninu, dotakla uzorak svjetla moje due i nestala. U snovima nema sjaja modrog neba ... u noima nema snova o snovima. Neiji pogled klizi prema meni, ali ga ne osjeam. Ti si prepreka za sve poglede i sve tue ruke, koje bi me eljele dodirnuti, imati, posjedovati. Probudila sam se ovog jutra sa oima u tamnom okviru... iako je uti disk rasipao svoju rapsodiju svjetlosti, nisam doivjela njegovu punou. Objavljuje mi se tiho, prolazi kroz sobu ne dodirujui nita i odlazi rasplinut u tisuu pravaca. Ne elim vie rijei iz dna sjena. elim samo tebe.
napisano: 2003.-2011.
223
Jadranka Varga
Sjena due
enja
Sjaj utog diska na istoku nasilno ulazi u zelenilo izmeu trepavica i obasjava mudre rijei koje se roje iza mirnog ela. Nalazi me svjetlost, pali unutarnjee tamne hodnike udaljenih komora mog srca, koje miruje ve par dana, jer mi se ne objavljuje... ne hoda mi kroz snove. uvaj san iz djetinjstva, tako krhak i zameten negdje od silnih lutanja po ovom globusu. Ipak, stojim uz tebe s istim apetitom, moda jo veim, jer iza mojih lea ne stoji nitko, tko bi zaklanjao pogled na tebe. U modi si mi i ovog proljea i ljeta... U tom proljeu ivim plavim snom u kojeg me odijeva i tako me pokazuje svojim razasutim eljama, ape mi da ivim u tebi i vjeruje u svoje elje. U meni je zvuk novih otkucaja sata, odzvanja ak u vieglasju s tvojim mislima, koje i bez tvoje kontrole ponekad zalutaju do mene. enja mi je ime, ljubav mi je prezime. Vodit u te istim starim hladnim pravcima neznane staze, gdje e osjetiti kako si stvorio novu veer, novo jutro i novi dan. Taj led tvog srca jo uvijek dominira naim prostorima, ali ne gubim trenutke spajanja s tobom, iako si nemiran i ivo radoznalog pogleda, ipak osjea te struje, koje te naplavljuju do mojih dalekih obala.
napisano: 2003.-2011.
224
Jadranka Varga
Sjena due
U susret novom
Probudi me ove ljetne zore negdje bez tijela i bit u modra idila u dalekom svijetu pepela iza nas. U zgasnutu rije ne moe stati niti dah vjetra to slijee irokim krilima sa mog sjevernog neba i kao da mi na dar donosi njegove komade u svom otrom kljunu, poput ptice grabljivice, da nahrani svoje mlado. Iz flomastera klize neka tamna slova formiraju neke rijei, koje me vode prema mom razdoru u meni, a poslije tvojih usana i tragova zuba ne poznam vie ni podzemne hodnike novog milenija u koje me doziva da ponovno rastvorimo krila i poletimo u susret novom sjeveru.
napisano: 2003.-2011.
225
Jadranka Varga
Sjena due
Klju mog srca na tvom dlanu
U razvalinama nenamirene due, kao na dalekom nebu mog sjevera, zasjala je tvoja zvijezda i tu poinje nepristupaan svijet. Tu poinje svijet obliven vilinskim suzama koje su pobjegle izmeu trepavica, dok sam sklupana kao zmija leala ispod nekog kamena razruenog grada mojih snova i kad si podigao taj kamen, uzdigla sam pogled, a u tom trenu je poletjelo jato bijelih ptica iz zelenih oiju i otkrilo ti neobraeni kristal punog sjaja. Opet razmaeno pohodi moje snove, previe su mi mili ti tvoji posjeti. U zrcalu se ogleda neki tuan lik jutarnjeg obrisa, dok tanke niti finih misli pletu mreu oko tebe i mekanim dodirom stvaraju moj novi svijet. Obnavlja me svjetlo utog diska to se lagano pojavljuje na istoku, a njegovu rasko e zatamniti mukarac dalekog pogleda, koji dri klju mog srca na svom dlanu. Neodluan je ... ne zna bi li ga iskoristio ili bi ga samo gledao. Kao zain dana, koji se tek pojavio u ovom mileniju, na treem nebu zavrit e svoju bludnu no, postelje zguvane s nekom vatrenom enkom i onako umoran dovui se do predvorja snova. Pokrivaju te sjene snova, disanjem svojim daje i meni nove oblike. Klju mog srca neka jo ostane na tvom dlanu. Ima vremena....
napisano: 2003.-2011.
226
Jadranka Varga
Sjena due
Sjeanje na tebe uvijek ima meden okus
Od ovog modrog neba mi se zavrtjelo u oima, kao apat tvojih rijei umi lie u ovo rano jutro dok se susreem na istoku sa utim diskom to izranja sporo i lijeno iza dalekih planina. Dlanom miluje klju mog srca, poigrava se s njim u ruci, ali ne otkljuava vrata koja vode do dubina tog srca. Znam da e nakon kasnih pohoda navratiti u moje snene prostore i zadrati jato ptica to odlijee izmeu mojih trepavica. Ne gubim te iz vida... iako se vrijeme promijenilo, ostala sam ista. Nepromijenjena, moda sa vie kamenja ispred zidova, ali svakim valom blie i blie tebi bez dodira. Vidim jasnu sliku tvojih oiju, uzburkane due uvijek uzdahnem kad mi tvoje ime klizne preko usana i srce preskoi svoj uobiajen ritam kucanja ivota. Sjeanje na tebe uvijek ima meden okus.
napisano: 2003.-2011.
227
Jadranka Varga
Sjena due
Snovi u bijelom
Sa nekog treeg neba mjesec mi je prijetio hladnim sjajem na moj balkon. Prespavala sam taj led. Grijao si me iz nekih plavih daljina svojim toplim rijeima, koje su se protkano oglaavale kroz san. Ukus ti je meden, pogled leden. Vjetar je pomaknuo zelene zavjese u mojoj sobi. Kroz balkon osjeam dah travanjskog jutra ove nedjelje. Grijem se toplim zelenookim pogledom moje due. Jo uvijek si moja tema. Jo uvijek si mi u modi. Maglovito se sjeam prole noi. Maglovito se sjeam snijega, kojeg sam sanjala ... opet sam sanjala bijelo. Umrijet e netko. Netko e mi opet javiti da je netko umro. ivot i smrt su dio ivota. uva mi duu od nekih mranih koridora u tamnim spiljama mog sjevera. uva mi san, ali bijelo uvijek pohodi i objavljuje mi se na neke moje naine, uvijek bijelo nae put do mene. Rastanak je brz, susret je daleko. Iznad mene to oblano nebo, ispod mene taj Globus koji se neumorno vrti oko sebe. Ah, ponavljaju se takvi snovi. Tako mora biti. Bijelo mi se objavljuje. Vjetar e donijeti kiu, nekome san, a nekome je donio smrt. Zato sam sanjala bijelo. Sitna bijela meava kroz koju sam hodala. Samo neka je tebi dobro u tim daljinama. Objavih se u sebi, posjetih te u snu i vidjeh tvoj miran leaj, malo zguvan od ljubavnog zanosa s nekom vatrenom enkom, ali . miran. iv si ... to je jedino vano.
napisano: 2003.-2011.
228
Jadranka Varga
Sjena due
Kao tiina
Dok snovi... na koje moj ivot polae pravo... ele uskoro proletjeti izmeu mojih trepavica i obojiti oi bojom svojih laganih prstiju... uspravljam jo jedan atom u koji je uhodao poznati nemir i na kraju puta pokazujem ti kako klizi ledeni trag tvoje tiine. Kao tiina koja se u svojoj raskoi ugostila u mojoj sobi osjeam kako i te fine niti lakih snova polako obavijaju tijelo i znam ... odvest e me na neke puteve pune mrea za moju malenkost postojanja. Iako ujem u venama kako krv malo divlje putuje, iza mirnog ela roj uskovitlanih misli polako se stiava i spremam se za nove puteve. Tvoje rijei i dodir kao da su me odbacili u neko trajanje i postojanje gdje se osjeam poput ove barunaste travanjske noi lagana od krkih lanaca koji me jo uvijek dre za tebe.
napisano: 2003.-2011.
229
Jadranka Varga
Sjena due
Postoji kao prepreka za sve druge
Nemam vie u vidokrugu neka daleka nebeska tijela, koja se eliptino tono gibaju svojim zacrtanim pravcima. U vodi neije oi gledaju i trae dno. To je mjesto gdje se ui, prizna i zaboravlja. Nalaktila sam se na prozor i u dalekom horizontu mladog jutra traim na oblanom nebu neki oblai, koji ima oblik tvojih oiju. Neiji pogled me promatra, ali postoji kao prepreka za sve druge to mi ele prii. Rasplinuo bi ih sve u pet smjerova, rasplinuvi tako i mene. Izmeu trepavica osmijeh bi odletio kad se sjetim tebe. U svjetlosni okvir stavljam tvoju sliku i vidim kako ta modra idila donosi blaenstvo kad god te pogledam. U nekim podzenim hodnicima jo nam lutaju due jer se nisu srele. Kao neka rajska stvorenja trae se u tim nepoznatim koridorima, a znam da e im aneli pomoi da se sretnu.
napisano: 2003.-2011.
230
Jadranka Varga
Sjena due
Ne znam za kraj
Kao to iznad dubokog oceana Mjesec visi i raspaljuje svoje blijedo svjetlo, razgaljuje me zaljev vjene ljepote to se objavljuje svaki puta kad udahnem tvoje ime. Protee se u daljinama jedan pravac besprijekornih linija i vodi do tebe, dok mi se no zavlai u grudi, dodiruje usne i zakriljuje oi. ivim sama u tom rascvalom cvijetu snova, krv se ledi i sneno padam u soje bezdane, dodirujui negdje tvoje ruke. Ne znam za kraj. Kao to iznad dubokog oceana Mjesec i dalje raspaljuje svoje blijedo svjetlo, uvlaim se u bijelo, zamotavam svoje srce i u tankoj svili finih emotivnih niti poklanjam ga samo tebi.
napisano: 2003.-2011.
231
Jadranka Varga
Sjena due
Iza dalekog horizonta
Uetala sam u novostvoreni dan zahuktalog daha, a izmeu trepavica bljesnule su oi i pozdravile pjev ptica, dok je kamen temeljac ivotne snage polako poeo svoj ritam. Skoro kao u bijegu dola sam na odredite i pogledom obavila uti disk na istoku. Tamo ... iza nekog dalekog horizonta sanja ti, osloboen mog postojanja u trenucima svojih snova. Saznat e kasno da nam se pribliavaju tihi trenuci, rije ti je uspavana, svijest ne vidi, snovi te obmanjuju. Darujem si toplu alicu jutarnje kave i u mislima ti aljem znakove za mirne dane, koji e te dovesti jednog dana i do mene.
napisano: 2003.-2011.
232
Jadranka Varga
Sjena due
Kroz vene struji lagano... poput otrova
Nakon ludog dana u dnevnu sobu dopuzala je travanjska no, malo oblana... malo nemjesena, kao u doba davnih divljih kobnih trenutaka i uz molitveni poklon zauzela susjedno mjesto, tanka kao zmija ... hladna kao kamen. Ponadah se pozitivnim predznacima, ali oekivanja nisu ispunjena. Kroz nevidiljivi krug nepostojeeg Mjeseca zakovitlale se neke rijei iza mirnog ela i izlaze kao stare prie iz davnina, romore poput sitne kiice, lue neke raspletene niti i zapliu me sve vie u tvoje fine prozrane mree. Vidim opet buenje nekih odbaenih kutova sjeanja, bezimenih dogaaja, kroz vene struji lagano, poput otrova, trga krhke lance kojima sam vezala svoj ponos i mudro uspravlja tvoje postojanje u mom ivotu, koje nikada nije ni prestalo. Neu doekati jutarnju groznicu uasnuta, ve mirna u nastojanju da te ljepljive boli tvog nepostojanja u ovoj stvarnosti pretoim u odbaeno trajanje svakog trenutka kad te ne oekujem... jer te ne elim oekivati.
napisano: 2003.-2011.
233
Jadranka Varga
Sjena due
Mirna no
Zavrena je no. Propustila je mlado jutro kroz vrata dnevne sobe, a nad krevetom se nadvili bijeli oblaci razlivenih misli i pokrili me kao sjene. Ritam srca opet preskae svoje uhodane staze kad se sjetim tebe. Novi svijet je pust, bez ljudi. Ulazim u ovu ulogu svjesna da moram paljivo postupati, jer ova rasko to se nudi nije vjena. Dan mi je zainjen lijepim obeanjem o Suncu. No je prola predivno mirna, bez snova, ali sa tvojom sjenom negdje u uglu zamagljenog pogleda. Kad se nebo opet zamrai, primit u te u svoj svijet.
napisano: 2003.-2011.
234
Jadranka Varga
Sjena due
Zanima me samo ti
Napustila me neka toplina, nije bilo ni zvjezdanog neba. Planete zatvaraju stari ciklus i poinju novi, bez objave jutarnje sudbine. Ne poznam detalje, ne zanimaju me. Zanima me samo ti. U noi punog Mjeseca, u mirisu tek procvalih rua, gledat u odsjaj neba u vodi. Iza mirnog ela roje se misli, nemirne poput roja pela, stvaraju neki san ... sladak kao med. Pria se nastavlja. Moje oi su duboko zalutale u tvoja prostranstva, iako znam da vie nisam ona ista, jo sam nepromijenjena u srcu. Daje mi hladne usne za novi poetak. Zaboravljam da sam te poznavala ... odnekud. Tu i tamo podsjetim se ... ali nema odjeka. Kapi kie na staklima piu neke nove rijei, crtaju neke nove linije, a siva koprena oblaka visi nad gradom i titi me jo malo. Zaustavit e pogled u mojim oima. Ne poznam detalje. Ne zanimaju me. Zanima me samo ti.
napisano: 2003.-2011.
235
Jadranka Varga
Sjena due
San kao slatki med
Naputam redovnu orbitu kretanja nekim zacrtanim pravcima i nalazim se na raskriju nekih puteva koje ini moje lutanje jo zagonetnijim. Putujem s valovima sjeanja u neke nove dane i osjeam tvoje prisustvo u svakom treptaju laganog jutarnjeg vjetra. U praskozorje nije bilo Sunevog diska na istoku, samo se probijala neka lijepa svjetlost prema meni dok sam osjeala kako iza mirnog ela roj misli, poput nemirnih pela, eli od mojih matanja napraviti slatki med. Pogledala sam i vidjela sebe u duini svoje sjenke, a kako me jutro obasjavalo svojim sjajem, tako je i sjenka nestajala, blijedila... U dalekim prostorima negdje mirno lei i snove ti pohode vilinske suze naene ispod kamena, koje su odavno u bijegu od mene. San te eka u nekim spiljama, u nekim stazama davno obraslim i zaboravljenim, gdje tvojih koraka vie nema. Pohodit emo zajedno neke nove prostore, vidjet e kako su ume oajno posjeene, kako nema puno toga, ali kako se nae lutanje moe pretvoriti u divnu pustolovinu iza koje se vidi Mjesec u daljinama.
napisano: 2003.-2011.
236
Jadranka Varga
Sjena due
Sve je stvar trenutka
eka me sa enjom u grudima, proputenim satima, u vjenosti tog trenutka. Iz noi se javio glas tame koji nije oekivao kolebanja u titraju mladog zelenog lia niti sumnju u mojim oima. Sada... bez dodira ... vidim jasne slike. Uzburkane su mi misli, tvoja silueta odavno nije moja tajna ifra. Na vrhove tvog doma sletjele su neke nepoznate ptice i nose ti vijesti o meni. Ono to se uzdie nakon njihovog vriska je tvoj dah baen u prostor bez kraja, vrata su otvorena. Ovo je pisanje zanesenjaka, ovo su snovi romantinog jutra. Priali smo o leptirima ispod struka koji se javljaju svaki put kad zazvoni telefon. Dok si prelazio rukom preko mog stomaka ispod kojeg su zavijale gladne zvijeri, uo se prasak kamena u blizini, vrijeme se promijenilo. eli biti moj. Nemogue. Dalek je to put, tko si ti da u nekoliko trenutaka poeli biti moj? Moj hladan pogled iznad tamnog neba, tvoje usne i oi nisu oekivali takav put. Sve je u okusu koe reeno. Dok si na mojoj koi pisao neke stihove, pokazao si koliko je ranjivosti tog mladog trenutka bilo u obilju. Tvoja suptilna dua se opustila, ali izgubih iz vida zamagljene oi i sjeanje mi ima ukus morske soli. Sve je to stvar trenutka.
napisano: 2003.-2011.
237
Jadranka Varga
Sjena due
Kaktus
Kao kaktus u pustinji puna ivota iznutra, puna bodlji izvana stojim na suncu ove pustinje ivota i zaustavljam globus na trenutak ali nee stati. I dalje se beskrajno vrti sam oko sebi, a i ja bih se zavrtila da nemam te bodlje koje prkose i suncu i kii. Na koji put ishoda okrenuti ivot iznutra prema van, a bodlje bezbolno otkinuti? 'Nema nita bez boli srca' pjeva neki glas s radija, a misli pamte svaku rije, svaki pogled, svaki udisaj tvog bia. Iz dnevne sobe se izvukla no doekujui jutro mirisom tople kave, nasmijeena i spremna ponovno doi. Zato neke due odu i ne vrate se nikad? Zato ih ne privue miris opojnog vina, pogled lijepih oiju, zov nemirne due? Neke due ne odgovaraju na pozive drugih dua ... ne uju. Ponaaju se kao kaktusi u pustinji, a mrkim pogledom pregledavaju sve koji imaju isto takve bodlje. Bliska mi je svjetlost ovog jutra iznad mog bezdana, koji mi svakog dana uzvraa pogled. Ne bojim se vie tog pogleda, prihvaam ga sa znakovitom panjom, jer svaki put daje svoj ig novom danu, a suze koje se gomilaju iza trepavica pretvara u osmijeh na licu. Nabacila sam esnaesti osmijeh ovog 15. travnja i nadam se da u ga moi zadrati nezaleenog, ve oputenog ... bez odraza ranjene due tamnih dubina.
napisano: 2003.-2011.
238
Jadranka Varga
Sjena due
San
Jutro mi se uvuklo izmeu trepavica, nakon prosanjanih snova u bijelom. Bezimeni mukarac smee kose s iskrama u oima i bez osmijeha na usnama pohodio je neke zarasle staze mojih snova. Vrijeme se provrtilo i ove noi, burno... noeno kiom i vjetrom. Ove kapi donijele su na vidjelo mnoge sjene kojima se pokrivah tijekom noi, mnoge sudbine koje vidjeh tijekom ovog sna. Kao uspomene pojavili su se bijeli likovi, utopili se u moj pogled i proli smo nekim prostorima nikad dotaknutim, nikad na dva mjesta istovremeno posjeenim. Bijelo sanjano ... nema te. Nisi bio u tom snu, nisi iznikao iz topline osjeaja. Ne dotaknuh te, jer ne osjeamo isto. Zaostaje u hodu ... nema te. Iza vrata eka neka tama u koju e ui i slutim, bit e to ptica, koja odlijee zauvijek.
napisano: 2003.-2011.
239
Jadranka Varga
Sjena due
Nema te ...
Mjeseev krug lomi moja pitanja na dvoje zaboravljena u dubini noi i sa usnama neba dolazim na korektnu udaljenost do tebe. Nema te. Ostao si zameten negdje u neposjeenim mjestima, neispijenim piima, nedoekanim jutrima. Bez govora, ploice mog mozaika stvaraju jo jednu sliicu koju upuujem u prostor, a ti neupuen u moje tajne pita se od kud mi tolika inspiracija tvojim prisustvom na ovom globusu. Ne sluti nita, a osjea sve. Neispitan si. treba jo puno vremena proi prije naeg susreta, ulazim u predjele nekih mjesta gdje se ne umire i ne ivi samo se postoji. Postojim... ostajem... zasjenjena za sve... osim za tebe.
napisano: 2003.-2011.
240
Jadranka Varga
Sjena due
Kad odlutam mislima u te beskrajne dane.....
Iz dlana itam prelomljenu liniju srca i pitam se kakva je sudbina zapisana u tim crtama i to to nadonosi Mjesec zakriven jutarnjim oblacima. Blijedi se na nebu kao moje srce u meni. Otisak tvojih rijei pripitomio je neke misli i zarobio ih nevidiljivom pauinom, mekanom kao dua. U ovaj jutarnji as nema zlatnika od Sunca, tamne spilje su prekrivene vlanom mahovinom. Nedokuiv mi je pogled u dlan ruke, nepoznate su mi tanke linije to nekud odvode. Ako me zaviju u beskraj i puste me da obuem bijelu haljinu, doi u pred vjekovni kamen ispod kojeg sam leala sklupana kao zmija i gdje si me pronaao od devetog dana prvog datuma na Veliku Gospu. U srcu zatitra plamiak svaki put kad odlutam mislima u te beskrajne dane, odjevena u tvoje rijei i sakrivena tvojim pogledom od svake suze to me eli dostignuti.
napisano: 2003.-2011.
241
Jadranka Varga
Sjena due
Srce ima svoj ritam ivota... nepomino kao istina
Pustila sam pogled neka me podigne iznad granica tame gdje svjetlo ne dospijeva. Vidjela sam crte koje su pokazivale neke smjerove. Vidjela sam sjene. Bila je tiina. Oekivala sam iz tiine tiinu. Obavila me, premjestila me iz vanjskog prostora u iste daljine i rasvijetlila mi granice, zaokruenosti, istine. Nema prelaska iz svijeta u svijet bez prelaska granica. Na povratnom putu kad se opet sretnemo negdje ja i ti, u mislima zna koji je mogui tijek naih voda jedno prema drugom. Temelj koji me jo dri uz tebe je srce koje neprekidno preskae neke ritmove i ima svoj ritam ivota. Radi sasvim suprotno od onog to bih ja uinila. Srce te osjea, razumije te ... ne vidom, ve duom. Stvarnost te priinjava, srce te doivljava. Oi te trae, srce te nalo. I jo je tu, uz tebe, nepomino kao istina.
napisano: 2003.-2011.
242
Jadranka Varga
Sjena due
TEBI.....
Sanjala sam te noas ..... bezimenog tamne kose ivljeg od mene. I u snovima si mi se otimao... Nisi se htio spojiti sa neizrecivim teitem, nisi htio priznati....I u snu sam morala crvenim slovima pisati u moje dnevnike koliko treptaja nie iz svakog slova, dotaknuti te da osjeti isto, proniknuti u tvoju skrivenu toplinu i biti na dva razliita mjesta u isto vrijeme: sa sobom i s tobom. Kao svjetlosni kip zaiskrile su zvijezde kad sam se probudila i shvatila .... i snovi se ostvaruju........
I danas si moja tema......
Dok je tama umirala, a jutro se raalo u plavim daljinama, srce je opet preuzelo uobiajen ritam sata i pokazalo se kao nepogreivi vodi kroz neobjanjene staze gdje e me danas odvesti. Prouavam oblik dananjeg dana i ne vidim nita. Nita to bi mi dozvalo osmijeh na usne. Obina subota, pomalo smuena pomalo bahata jer nastupa uvijek esta u nizu. Izmie mi spoznaja o tebi. Gubi se negdje... sve tee pratim tvoje tragove. Kao i svih ovih dana i danas si moja tema. Uvijek si moja tema, pratim iz daljine tvoja buenja i snove, sluam u blizini kako ti srce ravnomjerno pria o danima kad si bjeao iz svog pustinjakog stana u stare knjige simbola i traio se u mrei nesuvislih rijei i gluhih noi. Sagorijevam polako, mir dolazi kroz moje trepavice u ove oi i zaustavlja se, lebdi oko ela. Da... jo si uvijek ti samo moja tema.
243
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
Plave daljine
ape mi kroz no, njeno me miluje, pokazuje mi nezamislive beskraje mojih bezdana, vodi me kroz tamu do malog svjetla. Usnama dodiruje moje lice, prebire po strunama mog nervnog sustava, gradi mi dvorce na oblacima visoko iznad ovog globusa, vodi me u neki novi ivot, doekiva moje raanje na dvije zvijezde istovremeno. Tako se dogaa, Sunce ovog rujanskog dana umrijet e u svojoj noi, dok u se ja ponovno raati voena tvojim glasom. Bez rijei ulaem napor u sazrijevanje nove ene u meni, u mojoj sjenci. Pod plavim nebom juga ljubile se neke ene sa svojim mukarcima, a ja jo ovako ranjena, bila sam baena u daljine i patila sam mjesecima, godinama, stoljeima sve dok me ti nisi pronaao. Pronaao si me slabu, bosonogu, neprepoznatljivu. Pronaao si slabu toku i sad lijei to umorno bie i dovodi ga kroz mrane koridore crnih hodnika do onog izvora svjetla koje se vidi u plavim daljinama.
napisano: 2003.-2011.
244
Jadranka Varga
Sjena due
U tamnom moru
U bijelo mi je umotan ivot. Tihim disanjem oznaavam svoje prisustvo na ovom globusu. Bliska sam pononoj sjeni. Daleka sam nekome meni. U plavom kriku due to gasne na obalama tronog postojanja, ujem kako iz daljine dolazi dugo najavljivano jutro boje rue. Prelomljeno mi je krilo za let. Pad due u bezdan bez svijesti i straha gasne to se vie udaljavam od sebe. Zazivanjem neu dobiti nita. Oekivanjem u izdati sebe. Naputanjem posljednjih nada gubim i gubitak. Kako grumen bola kao ledena kocka moe biti tako otar? Kako svijest moe odbaciti ono loe, ali i ono lijepo? U tamnom moru podsvijesti mogu zaplivati u svoje beskraje i vie se ne vratiti.
napisano: 2003.-2011.
245
Jadranka Varga
Sjena due
Nai e to to eli
Do jezera mrtvih listova od prole jeseni sila je sjena jednog pjesnika. Sjena njegova se spustila do obale, rasute na mjestima gdje je prosipao svoje stihove i pohodio osamljena mjesta pa ih tamo sakrivao. U tim njegovim oima lijepa je njegova ljubav. Osjeam prazninu kad vidim bijelo. Osjeam muklost kad sanjam bijelo. Na nebo se propinju moje ruke, dotakle bi oblake, zaronile u dubine. Kraj rijeke koja je tia od najtieg leta orlove sjene, izmeu neba i zemlje doplivalo je jedno malo srce i zaustavilo se u tom davnom zimskom danu. Ugrijalo se to srce na toplom dlanu pjesnika i okrenulo se mjesecu i nasmijeilo. Ugrijala se dua i snagom tih oiju koje su je pratile izdaleka zanijela se tom ljepotom osjeaja. Iz mranih komora srca nisu vie izlazile kristalne suze i skrivale se ispod kamena, koje su drugi pronalazili i mislili da su to vilinske suze. To su bile suze tuge. Pomaknule su se zavjese prolosti, neke davne zakletve su se ispunile i odsluile ono zadano, pa su ve postale i besmislene. Dua je sauvala biserne rijei usamljenog pjesnika, sagraen je zlatni otok i eka se proljetni vjetar da bi pokrenuo ta bijela jedra za jedno lijepo putovanje. Ako usamljeni pjesnik pronae te oi koje trai, neka mu vjetar bude sklon i njegovim jedrima podari nezaboravan doivljaj. Neka te oi, koje usamljeni pjesnik trai, zarone duboko u njegove i vidjet e beskraj noi, vidjet e dubinu due. Te oi, ako znaju gledati, u pjesnikovoj dui e vidjeti sebe. Zato, usamljeni pjesnie, kroz tri noi moja dua e moliti za tvoju sreu i kroz snove e nai te lijepe oi u koje toliko eli zaroniti.
napisano: 2003.-2011.
246
Jadranka Varga
Sjena due
Jedan od mnogih
Velikim oima promatram ovaj svijet to se vrti ispod mene. Ovo je vrijeme dolaska novog doba, zavretka neeg starog. Tvoj portet u mom oku zauzima jedan ugao iz kojeg se vidi cijeli prostor. Na dan sam te pogledala bezbroj puta. Izabrana, a ti si drugu enu uzeo u naruje i odlutao s njom iz mnotva ljudi. Tamo je moj bijeli grad, izgubljen u jutarnjoj magli. etala sam juer po naem mjestu gdje sam prvi put vidjela tvoje lice. Od mene su mnoge due jae, od mene su mnoga srca dalja. Nema to veze s mojim apetitom u tiha predveerja, dok sam ti se prikradala s lea. Nestajali smo bez glasa, na koi si mi nacrtao svoj znak i postao jedan od mnogih u mom snu. Jedan od mnogih koje sam imala, jedan od mnogih za kojeg znam da nikad nee vie zakucati na vrata. Dodirnuo si moje lice, usnama si zapeatio srce, posvjedoio si svojim prisustvom tok vjenosti i probudio u meni davno zaboravljenu igru ruku to polako ustupa mjesto igri leptira.
napisano: 2003.-2011.
247
Jadranka Varga
Sjena due
Kad bezdan uzvrati pogled
Iz mog pitomog srca dopiru divlji zvuci. ini meni ono to ne eli sebi. Pamtim vrijeme kad si mi inio samo ono to si elio sebi. Vrijeme nam je razdvajanju. Pitao si me kako pada Sunce kad raa no. Rekla sam ti ...u tono vrijeme kad ti stane srce. Nakon jutarnjeg buenja, uredila sam se samo za obred koji sam sama odabrala. Tiho je u mom spokoju. Burno je u tvom miru. Kad okusi neto to si elio, a zna nisi smio, tad se pita. jesam li blii stvarnosti ili snu? Ne znam. Pijem vino iz bezdana i . kad pogledam u bezdan i bezdan uzvrati pogled oaravaju me njegovi odgovori... oarava me uzvraeni pogled bezdana. Promakla mi je tajanstvena opomena mog neprijatelja, mislio je da je oarao neke moje drage misli svojim otrovnim rijeima. Pogledala sam u bezdan milijun puta. Nikad nije uzvrtio pogled. Sino mi je bezdan uzvratio pogled i rodila sam se taj tren. To su odgovori. To su odlasci na pragu novog vremena. To je TO.
napisano: 2003.-2011.
248
Jadranka Varga
Sjena due
Unutranjost sjena
Pronaao si me sklupanu ispod kamena, tamo gdje spavaju vilinske suze. Iz sruenog grada ostao je samo taj jedan kamen, koji je skrivao neto ivo. Poeo si dodirivati unutranjost tamnih koridora kroz koje eli proi. Iz progona me eli vratiti u ivot, iz zaborava same sebe eli mi pomoi hodati kroz polja maslina. Kako je to teak pokuaj!... ali ti ima dovoljno snage i postat e istraiva mojih sjena, slavit e te kao nekoga tko je otkrio tiinu usred straha. Kako naivno! Zna li u to se uputa? arolije su mi podmukle, znaju biti lukavo skovane i varaju na prvi pogled. Ugasnut e taj tvoj pogled ovjeka koji vjeruje prvom dojmu. On je laan. Prava veliina svega se nalazi puno puno dublje.
napisano: 2003.-2011.
249
Jadranka Varga
Sjena due
Night and rain
U mnotvu pitanja, pojavilo se ono zadnje. Ne znam to je znanje dok ga ne doivim, proivim. Ti si daleko od mene, ne vladam tvojim mislima i tvojim snovima. Uz tvoje lice vie ne lebdi moja sjena, u kinom dodiru kraj tebe se zavlai druga ena. Pokazao si ocean, pokrio me, zatvorio vrata i tiho izaao. Dao si svoj ivot kinim noima, doekivao razna mutna jutra, bio si ranjen i ponovno si raao novog ovjeka u sebi. Mjesecima i godinama si se bacao daljinama, ponorima, itao gluposti mnotvu izgubljenih dua i traio slabu toku u neijem lutajuem pogledu. Neprepoznatljiv sam sebi, tvoja udnja te tjerala na jo dalje i dalje u jo kinije noi i mutnija jutra. Ali... u krilu sna, tvoja dua se uzdigla iznad oceana, oivila i probudila se... o tome svjedoi slika tvog nestanka sa scene, jer traei godinama pravu rije, naao si odgovore u sebi.
napisano: 2003.-2011.
250
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro boje tvojih oiju
Tko mi to kuca na vratima, u ovim kasnim satima? neki stih iz neke pjesme.Tko mi to stoji pred vratima, a ja ih ne otvaram? Stoji li ve dugo? Ne znam. Nebitno. Glasovi u sobi....TV...ili radio...ili su to moji unutarnji glasovi?...Kapi na putu... putokazi...bez ljudi....samo glasovi... od mene na tri koraka... do mene....od vjenosti pa natrag. Tko zapoinje dan bojom tvojih oiju? Samo ja. Od istoka sivoplavo jutro...kao tvoja posljednja 'igra leptira' ....bio si bogat u namjerama, siromaan u djelima. Ne vrijedi.... mjesec se ne vidi, ali mene uveseljavaju prolaznici.... jutarnji ljudi koji ne vide dalje od svog ela.... jer je svanulo jutro boje tvojih oiju.
napisano: 2003.-2011.
251
Jadranka Varga
Sjena due
Titraji ivota
Na otoku moje due sreli su se titraji pa uzbunili novootkriveni osjeaj to je nastao usred procesa obnove bia. Bila sam u etnji Gornjim gradom, kad je titraj priao blie srcu i osjetih preskoene ritmove, a bili su mali... poput mrava, ekajui skromno da dou na red. Pamtim li te prve titraje, komuniciram li s njima? Ne znam. Ne sjeam se vie kako izgledaju, kako djeluju, kakve poruke nose. Hodat u uz rijeku jednog dana, kao to sam to nekada znala i znam....sjeanje na njih e se vratiti. Zaboravimo esto na sebe, poinjemo ivjeti neke druge ivote, a one nae male titraje zaboravimo i potisnemo ih. No... oni su uvijek u nama, mirni ... ekaju da ih se sjetimo. Ako ih se dugo vremena ne sjetimo, poinju se oglaavati, poinju dozivati, ele nam se javiti. to su ti titraji? To smo mi.... onakvi kakvi smo doli i onakvi kakvi emo jednog dana u sekundi otii. To je ivot. ivot to se objavljuje u svakoj svojoj ljepoti, u svakoj mjeri, u svakoj sekundi. Prijatelji, koji su davno otili iz naih ivota, odjednom se javljaju... i te vjene teme, koje su uvijek vjene, ponovno se objavljuju. Zato... hvala vam, moji titraji, to ste me podsjetili da posluam vae strepnje i da se vratim po neke odgovore u vae odaje.
napisano: 2003.-2011.
252
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro boje rue
Kad te probudi jutro boje rue i kad neupuen od noi ue u novi dan, ogradi se od svakog tko je odavno stavio slatko-pakosnu masku na lice i ljudskom zlobom te eli zatrovati. Iz tog jutra kreni u susret lijepom danu, a pusti ljude koji ne razumiju blagodati mirnog sna, neka na svoj mrtav odar zlobe i jada postave druge idole. Ti kreni dalje i odoljevaj nepristupanim kletvama, a daleko. daleko ...kad se pribliim u tvoj san, znaj.doekat e opet jutro boje rue.
napisano: 2003.-2011.
253
Jadranka Varga
Sjena due
San
Veliki sunani prsten usijano ulazi u moje oi i najavljuje predivan dan. Probudile su me tvoje ruke i njeno pomilovale moje elo, a ni u najluim snovima nisam mogla zamisliti da se to moe dogoditi. Tvoje medne usne su poele priu o jednoj ravnici iz koje se die jutarnja magla i po kojoj e me voditi jednog kasnog ljeta. Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je doekivao svaku tvoju rije, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakne milimetar dalje od mene. Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno. Ostavili smo to za neke kasnije trenutke. Razgalio si mi srce, sluala sam tvoj apat i onoliko vatre koliko nosi u svom srcu pretoio si u moje. Ovaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvaja taj element cjeline i ostavlja nam prostor za igru tijela, za igru uda. Osjeaji uda rade, zatvaram sve u eter, stavljam klju na srce i u nekom etvrtom danu ponovno u doekati ovakvo buenje.
napisano: 2003.-2011.
254
Jadranka Varga
Sjena due
I onda emo voditi ljubav.....
Zamrsit e mi misli rijeima kojima me ve neko vrijeme ovdje zavodi, dovest e me do vode u kojoj se teko die, istim mukim govorom e mi rei koliko su plave spilje koje si do sada posjeivao i shvatit u da iz tebe govori ista ulnost tijela, pogled e mi rasplinuti tvoje nedoumice i ti e sklopiti ruke oko mene. Prepustit u ti se da bih sebe objasnila i onako prelomljena, zaboravit u svoj izvor, sve rijei koje sam nauila, svako svjetlo koje sam upila, svu muziku koju sam do sada sluala, sva lica koja sam ikada vidjela. Bit e samo tvoje lice, tvoje muke rijei, kojima me suptilno zavodi ve neko vrijeme i koje e me odvesti duboko pod zemlju, priat e mi kakva je njezina vatrena utroba i smijat e mi se kad napravim lice kao da te prvi put vidim. Spoznat u da mi danje svjetlo smeta, da su sjene te koje me uvijek dovode k tebi i tada e mi pristupiti i odvojiti me od stvarnosti jednim dugim energinim poljupcem odlunog mukarca, koji eli ba tada voditi ljubav. I....onda emo voditi ljubav
napisano: 2003.-2011.
255
Jadranka Varga
Sjena due
eli to.... znam
U ovo mjesto gdje je moje srce prodire tvoj pogled. elim istu ulnost kroz prizmu tvog poudnog pogleda, kroz ar tvog tijela. Znamboji se. Boji se ove ljubavi prema meni. Pokuava izai iz svog tijela i rasplinuo bi se u tisuu komadia samo da te tako ne gledam. Maknuo bi nebo iznad ovog globusa, samo da ne ulazim toliko duboko u tvoj nemiri i on te plai, a istovremeno strahovito privlai. Zna da u hladnoj tami postoje nae usplamtjele elje jedno za drugim. U svom izvoru dodiruje moju duu, miluje moje tijelo i zna da je ba to ono to eli. eli mi se predati onako kako se do sad nikada nisi predao ni jednoj eni. eli to. Znam.
napisano: 2003.-2011.
256
Jadranka Varga
Sjena due
Tvoj osmijeh
Tvoj osmijeh.... ljepi od svih neprosanjanih snova....Iznad oblaka se objavljuje jutarnje svijetlo...vraa me na granice meupostojanja....uzima dio due i odnosi sa sobom. Tvoj osmijeh....ili njegova sjena....na blijedom licu daje bogat odraz...Lutam otokom svojih staza preko kojih pretravaju neke male misli i ele postati sve vee i vee. Nebo mi se naginje...prijateljski dodiruje najblii oblak i obasjava samo sebe. Ljepe od neprosanjanih snova, ljepe od potvrde tvog dolaska...ljepe od magije boja...jutro je u kojem me doeka ...tvoj osmijeh.
napisano: 2003.-2011.
257
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro
No.... obojena bijelim satenom ...pala je kao plat i zaogrnula me, pokrila me, potopila me. Dok sam plivala do obala tvoje due, vjetar je nosio lagane pjesme, one su se gubile u mirisima noi i ugasio je jo onu zadnju svjetiljku u koridorima hladnoe. Sa neparnim brojem raunam na dobitak u vjenom vibriranju planete i uvijek prelazim mostove, koji spajaju prostorne raspukline urezane na dnevnom svjetlu. Jutro se objavilo tiho... bez fanfara, iako pod kamenom spava vilinska suza tek probuena tiinom pahulja i teinom kristala leda. Tko e mi rei to je na kraju ovog dana? Granica svjetla i tame nazire se u vatri osmijeha i kad se kamen pomakne na svom dnu, zapjenit e se more preko kojeg lete neke zaostale ptice, koje nisu stigle odletjeti u jesen. Sanjam te, na mekanim jastucima polegle zelene trave, budi se u praskozorje i nasukava na obale moje due. Jutarnje oi gledaju te, dok s neba padaju davno zaostale pahuljice.
napisano: 2003.-2011.
258
Jadranka Varga
Sjena due
S ove strane ponoi je lake ivjeti
Pitanja su teka kao prostor koji nas dijeli. Izmeu dva daha uzimam trei i pita me kakve misli mi lete iza ela?! Koraam uskim stazama po kojima sam te htjela provesti ...kroz vrijeme odvesti i nikada nas ne vratiti. Nosim na lijevoj ruci trag tvoje ruke, nosim u srcu trag tvog dodira. Kao mladu pticu stavlja me izmeu dlanova i prelazei preko praga ostavlja samo trag svog traga. Zaustavi te misli to lete iza moga ela i odvedi nas na one staze sa kojih se ne moemo vie vratiti. S ove strane ponoi je lake ivjeti.
napisano: 2003.-2011.
259
Jadranka Varga
Sjena due
Tamnoplave 'noi u bijelom satenu'
Razvezat u duu. Umotat u je u bijeli saten i s povjerenjem je pokloniti tebi, jer znam koliko vjeruje u otklanjanje zidova sa temelja davno postavljenih oko nas. Svjedoi mojem zadnjem vatrometu. Progovorio si sa sjevernog neba punog Mjeseca. U bijelom satenu je dragocjeni znamen mog bia to s povjerenjem dajem na dalju tvoju brigu. Sunce nestaje u tvojim oima i zamijenit e ga tamnoplava tama i uz glazbu silazi sa neba pa velikim platem pokriva tvoje stanite gdje trenutno boravi. Te 'noi u bijelom satenu' tamnoplavog odsjaja su duge usamljenosti, neumorna doekivanja i odlasci. Zadri bijeli saten... duu mi vrati izlijeenu i spremnu za nove tamnoplave 'noi u bijelom satenu'.
napisano: 2003.-2011.
260
Jadranka Varga
Sjena due
Prie o tebi
Sauvaj duu tvoju od hladnih koridora kojima upravo prolazi. Sluala sam prie o tebi. Bili su to vjetrovi to su razmaknuli plave zavjese u mojoj sobi, lahori to su posvijetlili zelenilo u mojim oima. Suze su se sakrile ispod trepavica kad su sluale prie o tebi. Srce je preskoilo svoj ritam kucanja, dok je potiskivalo elju da ti krene u susret. Zahvatila sam sa dva prsta zrnce mudrosti i pustila ga niz sjeverni vjetar koji je danas istio ulice mog grada. Mudrost se rasprila sluajui prie o tebi. Razum je ostavio mjesto snovima i opet su me aneli uvjeravali da si ti neto najljepe to mi se moglo dogoditi. Mogu li vjerovati anelima, koji znaju sve prie o tebi!?
napisano: 2003.-2011.
261
Jadranka Varga
Sjena due
Pitanje: "Zar si tako slijep?"....
Zar e se vjeno skrivati u nekim sjenama kojima se ne zna ni porijeklo ni korijen? Zar e vjeno pruati vrat tuim bijesnim usnama to e te gristi i ostavljati tragove koje e poslije tako bjesomuno i od sebe kriti? Zar e se vucarati bekrajnim noima vjene tame i uvijek poinjati prie iz poetka? Zar e uvijek polako padati u svoje zanose i iz njih izlaziti gori od pelina? Hoe li se ikad sjetiti kako pada zavjesa i kako je teak taj muk tiine dok ne pone pljesak odobravanja? Hoe li uvijek dopustiti da ti veu oi i hrane te mrvicama sa stola? Hoe li? Zar si tako slijep?
napisano: 2003.-2011.
262
Jadranka Varga
Sjena due
U suton... kako je dobro krenuti opet ....
U snu razlomljena dua na dvije polovice nasukala se na tvoje obale. Otra bol prelomila mi je dah napola, dok se dan uvlaio meu trepavice. Srce je stalo na sekundu, preskoilo je uobiajen ritam i ugrizlo me nevoljenim istim zvukom i dovuklo do tvoje daleke obale. Progurala sam dan, njene breze su se povile pod silinom bijele vode kristalnih oblika, a mlado sunce se nije probijalo kroz sivu koprenu oblaka. Ostala sam u sjeni tvog dalekog imena, modrog glasa koji me poveo opet niz neke staze da ne izblijedim u tvom sjeanju. Osjetila sam one zadnje tvoje kucaje koji su se otkrili u posljednjim intonacijama, dok si kroz sredinju trijadu meuzemaljskog dana pokuavao skupiti razbijene amfore davno potopljene na naem dnu. Bila sam uz tebe taj tren, uzela sam malo tvog daha i opet krenula dalje, u suton.
napisano: 2003.-2011.
263
Jadranka Varga
Sjena due
Bilo je to .....jednog jutra
Priao si mi... udaljen si.... Skonava se ovaj turbulentni dan, izlazim iz njega relativno neokrnjena, ali sa okretom koji znai da je tvoje kretanje za mene postalo kao kretanje nebeskih tijela. Vrlo pravocrtno i u odlazeem smjeru. Slomila se jezgra, potopljena je u more leda i razbijena na razne dijelove. Nema vie krajnosti, otpali smo iz zvjezdanog kruga, razlili smo se u oba svijeta. Bilo je to moje vrijeme.... Neke karike koje bih spojila, sada su nespojive, jednako si udaljen, ali si u drugom centru. U mislima me tvojim nema, u oima mojim spavaju tamni oblaci, a izmeu trepavica sada lete druge bijele ptice, koje ne poznaju moj jezik poznatog znakovlja. Bilo je to .... tog jednog jutra.
napisano: 2003.-2011.
264
Jadranka Varga
Sjena due
Ulazak II
Razvaline na drveu od snijega, te bijele nemani, tijekom noi daju mo i vidim da se ne moe tako lako pogledati u nebo. Lutala sam noas snovima, kao to sam jutros dolutala do svog odredita. Iz visina su na dno due pale lagane pahuljice i u toj pustinji se nisu snale. Samotnjak sam bila u naputanju topline doma, vodili su me duhovi jutra, a ljudi su hodali i nisu se gledali. Bilo je preteko jutros gledati u nebo, drugaijeg nagnue prema meni. Nije mi sklono ovih dana. U praskozorju proljea okovanog bijelim snijegom ovog jutra razveselila me pjesma Nekako s proljea. Teke su moje pripreme za proljee. Otvaram se polako, obuzdavam svoju nemirnu prirodu i pripremam je da se otvori dolaskom toplih vjetrova s juga, bistrog jutarnjeg neba i mekanog plavetnila noi. Do tog vremena, stojim u ovoj snjenoj pustinji i ekam duhove prirode da me povedu u susret snovima... gdje neu dolutati do svog odredita.
napisano: 2003.-2011.
265
Jadranka Varga
Sjena due
U noi ....
Kad ih poljubim, prepoznat u ih. Tajna te spoznaje sanja u tebi mene, za uspon u ivot treba ti par koraka. Zna da se polako pribliavam tvojoj samoi, zna da znalaki odabirem pravi tren i zna da nikad ne kasni na otkrivanje tog misterija. Uvijek se pojavi kad treba, uvijek sa istim arom pohodi ve prohujale staze gdje su prole tvoje legije, uvijek sa istim nadama odjekuju tvoje jadikovke u noi, uvijek, uvijek, uvijek. Zna da e iznad prohujalih vremena, iznad nekih "uznemirenih voda" sijevnuti kao munja i doi mi jednog ranoproljetnog dana i tek tada e znati da su nae obale stoljeima bile udaljene, a samo su dio iste rijeke koja je tekla meu njima. Uzleti sve do pustinjakove oaze, preleti te dvije obale. U ranoproljetnom danu spojit e svoje dlanove sa mojim, donijet e vodu na edne usne i svoje strane demone poloit e pred moja koljena da ih zajedno ukrotimo. Tom estokom igrom dat u mira tvojoj mukoj dui da se odmori pod mojom sjenom.
napisano: 2003.-2011.
266
Jadranka Varga
Sjena due
Usne slatkog vina
Dogorjela su moja nadanja kao none vatre zapaljene na irokim ravnicama pradavne domovine. Pamti i pria sve, vidim tvoje pokrete, sluam tvoje tople rijei, ali odlaem odgovor. Dok je u mojoj sobi no spavala kao gost, sa blijedih usana se cijedilo slatko vino i podsjetilo me koliko sam bogata, jer imam tebe. Uvjerena sam u dobar ishod ove prie, dok me grli nekog etvrtog dana i sputa svoj osmijeh na moje usne. Iznad oblaka proviruje ispranjeni Mjesec, kao prazan pogled, gleda me i znam da e opet jednog etvrtog dana tvoj osmijeh poljubiti moje usne slatkog vina.
napisano: 2003.-2011.
267
Jadranka Varga
Sjena due
Ime ti je .... Ljubav
Varljiv si kao mjeseina, potopljiv u vodi kao sjena, neuhvatljiv kao lahor, stalan kao osjeaj. Ime ti je Ljubav. Nastanjuje se u mojim dubokim skrovitim mislima, u dnu srca gdje oduvijek tinja plam za tebe. Ne izlazi iz tog skrovita nigdje, prisutan si u svakom momentu kad te mogu osjetiti i kad me osjea. To je i bio dan kad sam se zaljubila u tebe.
napisano: 2003.-2011.
268
Jadranka Varga
Sjena due
Znao si i ono to sad jo ne zna
Od usana do usana, od brzine do smiraja ivimo isti dan. Oarana stojim ispred tebe, analizira moju duu kroz elemente sna, tvoj dio mog tijela prosipa se izmeu ruku i pada kao prah u prah. Osvjeena izvorom promjena, nakon dugog maestralnog umiranja, ogrnula sam se tamnim platem noi i odlutala kroz magnetno polje tvojih oiju prema novim ranama due, prema novim putevima. Upitao si "kome si to napisala", odgovorila sam "samo tebi". Upitao si "koga si to dozivala", odgovorila sam "samo tebe". Zagrlio si me oima i nisi me vie nita pitao. Znao si sve. Znao si i ono to sad jo ne zna, ali znat e. Osjetit e. Dugi su dani ispred nas. Neto e se okrenuti od svoje suprotnosti prema identinosti i zaustaviti meu nama.
napisano: 2003.-2011.
269
Jadranka Varga
Sjena due
Pouri .
Jo uvijek gori ono mjesto na kojem stojim ... svatko od nas zauzima dio povrine ovog globusa i koristi ga dok ivi ... to mjesto uvijek gori. elim od tebe saznati, koliko gori tvoje mjesto postojanja na ovom globusu, baca li sidro u oblake ili te dodiruju moje maarske vjetrovite ravnice u koje ulijee povremeno i ostavlja tragove razbijene jezgre da se cijede niz nevidljivu kimu skupljenu oko postojanja ove ledene kore. Pouri sa istinom u sebi.... i to mjesto na kojem stoji... znam da gori i gorjet e do zadnjeg trena... dok mi ne utisne poljubac na vrat.
napisano: 2003.-2011.
270
Jadranka Varga
Sjena due
Samo za tebe...
Dajem tri eura za tri mutna neba iznad sebe i liniju ivota to e me odvesti u neki drugi ivot. Jo uvijek se na nebu ocrtava geometrijska polovica Mjeseca, pamtim i priam o tvojim oima, pratim te u snovima. Ponovno smo zajedno tu, vratio si se. Bio mi je dalek put do tebe, ali uz tebe je otok naseljeniji, uz tebe je dua razvezanija, uz tebe su i strmine blage. Nekako... tu si ....primaran... kao sjeverna zvijezda to je svako jutro vidim, kao to nebo to mi se naginje i dodiruje poluzatvorene oi. Opet izmeu trepavica odlijeu bijele ptice, stiem u predjele dobrog predvianja svih ljudskih nadanja. Zatvorila sam oi. Pratim tvoju siluetu i objavljuje mi da si tu, uz mene, iako dalek i promijenjen, ali.... tu si. Nisam uvjerena u tople ljubiaste noi, u bijela jutra. Nije mi dovoljno to u ispod treeg neba sanjati da me grle tvoje ruke. Oekivat u te jo uvijek u praznim koridorima sjenovitih parkova, trait u te po stranicama ivotne knjige i opet u ti razvezati svoju duu kao to sam ti je otvorenu davala na dar sve ove protekle mjesece. Znao si i zna, da si mi uvijek u modi i da su sve spore i polujasne rijei uvijek i samo uvijek .... samo za tebe.
napisano: 2003.-2011.
271
Jadranka Varga
Sjena due
Potrai me u predgrau snova
Znam da te imam kao tamnu siluetu na obali mog ivota, dok se strmina sputa u tvoje dlanove. Ispod ljubiaste bluze krijem srce u samo jednom komadu, nerasjeeno i nepodijeljeno za mnoge neprohodne ruke to nisu donijele ar nonog neba niti smo zajedno potraili odgovore na odloeno bogatstvo ljubavi, koje eka samo da ga se pronae. eli da u tvojim rukama doivim tebe i upravo vladam tim stanjem kao jutarnjim buenjem, dok izmeu trepavica odlijeu jutarnje ptice i odnose tvoje brze pokrete usaglaene sa dnevnim svjetlom raajue zore. Dogorjela je svijea od sino, mrak je ustupio mjesto ludoj zori i ona se jo lue objavljuje neizreenim pitanjima. Nebo mi te alje da kroz tebe neto vidim, ali ti jo uvijek ima svoje odgovore na pitanja i ne zna ih postaviti. Potrai me tamo u predgrau snova.... i sigurno e me nai :)
napisano: 2003.-2011.
272
Jadranka Varga
Sjena due
Magnet srca
U mramornom podzemlju naslonila sam se na zid. Vrijeme je za poetak drugog poglavlja ivota. Magnet srca jo uvijek privlai pogrene ribare to bacaju mree u moje more i uvijek me ele uhvatiti privlanim bojama svojih obeanih svjetova. Tvoj potonuli red u neredu mi se objavljuje i nastanjuje se u umama mojih snova koji gospodare noima punog Mjeseca. Okruio si mi tijelo neprekidnim lancem neprilagoenosti drugim mukarcima, zaobiao si sva pravila dobrog ukusa i odvojio me od stvarnosti u neka davna vremena, stavio svoj ig i nestao. Kamen uronjen u dno teko se otkopava, a da ne ostavi svoj trag u pijesku. to dublje silazim, blia sam padu u nepovrat. Zavladao si jezikom ptica u mojoj svijesti i zna da ti ne treba puno vjetina da bi opet zauzeo svoje mjesto tamo gdje je ve dugo nemir novog bia koje nastanjuje umovite predjele opustoenog srca.
napisano: 2003.-2011.
273
Jadranka Varga
Sjena due
Jedno
Izvor enje me lomi poput krila ptice to ga lomi silni vjetar... Tajnu ifru si spremio u duboke potoke svojih ritmova i neizrecivim porivom me dotaknuo da osjeam isto. Bezimena sam hodala poslijepodnevnim sjenama sutona, u kojem su se zaiskrile moje oi i u nizu treptaja jedva prepoznavale razna mjesta po kojima sam kroila. Unutar grudi poela je sazrijevati zlatna jabuka iji zov muke due slutim i kao statua od zrcalnog svjetla utopio si se u moj svemir sa svim enjama i udnjama prelomljenim na prometnoj aveniji preko koje sam prelazila. Zaeljela sam da moja toplina nikne na dva razliita mjesta: u tebi i u meni. Tko spaja dva teita, moj s tvojim i tvoj s neijim drugim... ne zna...ako ne osjea isto. Ako osjea tako, kako je u virovitim grudima objavljeno, znat e da mukarac i ena mogu postati sa dva razliita mjesta jedno....kad se tvoj glas utopi u moj.
napisano: 2003.-2011.
274
Jadranka Varga
Sjena due
Hajde, ne budi zao
Kad doe, zatvori vrata i ostani tu. Moemo li imati sve? Jo nije kasno, ali moram ti rei da je bez tebe sve glupo. Hajde, ne budi zao, sjedi kraj mene, priat u ti to sam sve ivjela bez tebe. Kako sam se budila jutrima i nisam nalazila razloga za buenje, kako sam hodala putevima i nisam vidjela ima li im kraja. Priat u ti kako sam uvijek eljela znati misli li na mene kao i ja na tebe. Hajde, ne budi zao, sjedi kraj mene i saznat e koliko me truje i koliko e u mom dodiru traiti spas od svog ivota i lutanja. Moemo li imati sve? Znam, moda naivno zvui, ne mogu ti rei ba sve to sam radila u proteklim ivotima. Rano je, ne mora ii, jer tvoji putevi isto kao i moji nisu i ne vode nikuda. Hajde, ne budi zao, sjedi kraj mene i saznat e sve ono to si do sada slutio i emu si se nadao. Saznat e koliko si me dozivao i traio u drugim enama, osjetit e da si se vratio na izvor i zajedno emo se okupati u toj bistroj tekuini i ..hajde, ne budi zao, zagrli me i poljubi. To sam i ekala.
napisano: 2003.-2011.
275
Jadranka Varga
Sjena due
Poetak drugog ivota
Vrijeme je za poetak drugog ivota, za izlazak iz tamne komore dosadanjih dana i noi. Kroz znakove tumaim svoj hod mramornim podzemljem i oslanjam se na svoju intuiciju. Nebeska podruja su odavno napustila svoja stara mjesta, jezikom ptice objanjavam tu promjenu, koja se dogodila u meni i poluslijepim oima dozvoljavam dotok svjetla i boja koji okruuju moje tijelo. Tvoji potonuli svjetovi nek' potonu sve dublje, ostaje ti nemir tvog bia koji nikako ne moe smiriti. Pusti snu neka zavlada tvojim nemirima i bit e lake ivjeti. Vrijeme je za poetak drugog ivota, za izlazak novog sunca.
napisano: 2003.-2011.
276
Jadranka Varga
Sjena due
Vjetica u meni
Jednom ...do nedavno... zvali su me "vjetica" :), ivjela sam u ovom bijelom gradu nekim plavim snom izmeu dva vala, izmeu njegove i moje slike. Uzela sam njegovu bijelu koulju i u vieglasju dobivala apat vile iz jezera daleko negdje izvan horizonta. Kao "vjetica" pogaala sam puno toga, o drugima pa ak i o sebi (ali o sebi samo kroz snove). U meni je uvijek odzvanjao zvuk nekih starih vremena, uvijek su me privlaile neke neobjanjive stvari to su se poele i dogaati :), zatvarale me u moje okvire, opet izmeu dva vala i opet izmeu njegove i moje slike. Kroz tarot A. Crowley-a doivjeh mnoge neobine trenutke, nejasno-jasne poruke i prekrasne plave noi. Zaboravila sam ve nain na koji sam poljubila neije meke usne. Zaboravila sam ve nain na koji sam otvarala "tarot" i zaboravila sam puno toga, ali ne izbrisah nikada "vjeticu" u sebi.
napisano: 2003.-2011.
277
Jadranka Varga
Sjena due
U ovo plavo jutro....
Slova mi klize iz flomastera u plavom jutru...koi me rije i neka misao... Nemam sliku, ve neko prisustvo, koje me danima prati, a ne zna kako bi se objavilo. U ovom jutru piem i na usnama mi je osmijeh, a onaj tko me vidi nek' mi se ne raduje jer zna ...da nema nieg izvan okvira koji su postavljeni. Trag mi se gubi u plavom nanosu kose i raznim etapama naneenog hidrogena-superoksida. Moje oi su zalutale u duboke neprepoznatljive obrise. Tu i tamo podsjeaju me neki glasovi na umove. Nisam protumaila znakove neba, no imala sam sree ostala sam na jednom mjestu s kojeg mi klize slova iz flomastera u ovo plavo jutro.
napisano: 2003.-2011.
278
Jadranka Varga
Sjena due
Zlatna nit do mog srca
Nisam dobro protumaila znakove neba kad mi je najavilo jutarnju sudbinu, da e mi se javiti, ali imala sam sreu jer sam u vodenom odrazu vidjela tvoje oi dok si stajao na mjestu i probudio me. Prepoznajem tvoje linije to ih stvaraju tople kapi vlane topline i prepoznajem tvoje ruke, govore mi da glasovi anela podsjeaju na tvoj senzualni poljubac koji osjeam iz udaljenih krajeva ove planete. On govori da nisam ista, a ja znam da sam ista, samo malo promijenjena, zaboravljena da sam te znala, da sam se na tebe podsjeala. Sjela sam u tvoje krilo i zaspala za novi poetak nove zore. A ti bi bi me ljubio dok ne otvorim pojas i propustim te, dosegnuo bi nesigurno nebo bludnog ivota, skinuo bi mi s lica masku pjesme i dao mi neke nae nove igre u nasljee, pripitomio bi me i zanimljivo me uzeo na rubu opinjenosti, odstranio bi korijen grijeha, sa slatkom jezom bi me uveo u krug arolije i poljubio mi ilu kucavicu prosipajui po njoj bijeli prah, dok krv ne zalije staklo i odstrani i zadnju masku s mog lica. Okrenuta na desni bok spavam, vrijeme je prestalo obilaziti moje oi, kroz sjenke apetit mu raste, zabacio je udicu koja je po mom ukusu :).... sklopio je usne oko tijela, prekrio me potpunim mrakom i provukao zlatnu nit do mog srca.
napisano: 2003.-2011.
279
Jadranka Varga
Sjena due
Probudio si me......
Probudio si me ovog zimskog jutra bez tijela, koje je nestalo u podzemnim hodnicima ispod oceana. Neki vjetrovi potrgali su listove knjige iz kojih sam crpila lica rajskih stvorenja, a ti me pita kako mi je ime? Ti me pita kako da me zove, sad kad ti srce vie ne luta. Prvo kazni krivce to ti srce jo uvijek luta, a mene probodi usijanim pogledom, zatruj moje tamne vode, pokreni sve rakove u moru, vid mi ugasi, potrgaj sve podmorske telefonske kablove, pokreni valove i dovedi ih do mene u prostore novih ivota.
napisano: 2003.-2011.
280
Jadranka Varga
Sjena due
Pahuljice u zraku
Od ega ivimo? Trajni smo poput leptira, koji provode no ispod ulinih lanterni, paljivo gledam kad se no prelijeva u dan i sluam raznolike kombinacije glasova bez zvuka, vidim pojave i odnose koje se komeaju u molitvi da se rijee saznanja kako je svatko od njih pogrijeio u odabiru onog drugog: Rije je monija od izlaska sunca, od svih zidova naeg postojanja. Zar jo moe zamisliti njeno lepranje dolazeih pahuljica u zraku i njiov let? Ja ne mogu.
napisano: 2003.-2011.
281
Jadranka Varga
Sjena due
Sjeanje
Sjedim opet ovdje ispred monitora, odgovaram na poruke kao automat, pitanja su teka kao prostor to nas dijeli, oduzimaju mi polako dio mene, popila bih au vode da iz nje skupim bistru energiju to mi nedostaje. Znam da u tvojim oima lete leptiri, a ti ih eli probuditi ispod mog struka. S leptirima bih ti doletjela na zamrznuta polja ravne Slavonije i poljubila te onako sono, kao to je brazda jutarnja to se iz nje pui jednog ranog ljetnog jutra, kojeg ne poznam, ali bih koraala tim poljima bez rijei.dodirivala pramenove tvoje kose i nosila u ruci tvoj dlan kao mladu pticu. Bila bih u zanosu znam, u daljini se bijeli grad i podsjea na djetinjstvo.
napisano: 2003.-2011.
282
Jadranka Varga
Sjena due
Neto kao
Pitam se za koga sam izgovarala sve ljubavne rijei, koje je unitila prva kia nekih nevolja i tuge? Za koga sam pisala ljubavne pjesme, dok si mi usnama na koi napisao najljepe posvete? A u to je doba neki nomad ludo volio svoju partnericu na pijesku ispod pustinjskog neba, dok je kraj puta beduin svirao kobri i molio je neka proviri bar malo, ali neka ga ostavi u njegovom labirintu molitve da se nita ne dogodi.
Poruka
Svima koje smo voljeli treba odati priznanje, to smo ih voljeli i zbog tog zaustavljam svijet na 6 minuta; elim dobro jutro svim mojim anelima uz glazbu mog srca. Javio mi se jutros moj "aneo" od 1. prosinca iz plavog mraka svog zbrkanog mozga i nije nikada shvatio da jedino unitavanjem ega moe prosanjati kako ga nosi bijela deva pustinjom u raj. Iz tog jutarnjeg krvoprolia u trajanju od 6 minuta osjetila sam pritisak na moje tjeme i to tako tiho da mi sve lii na bivi trenutak trajanja.
napisano: 2003.-2011.
283
Jadranka Varga
Sjena due
Ponovo
Sjedim opet ovdje ispred monitora, odgovaram na poruke kao automat, pitanja su teka kao prostor to nas dijeli, oduzimaju mi polako dio mene, popila bih au vode da iz nje skupim bistru energiju to mi nedostaje. Znam da u tvojim oima lete leptiri, a ti ih eli probuditi ispod mog struka. S leptirima bih ti doletjela na zamrznuta polja ravne Slavonije i poljubila te onako sono, kao to je brazda jutarnja to se iz nje pui jednog ranog ljetnog jutra, kojeg ne poznam, ali bih koraala tim poljima bez rijei.dodirivala pramenove tvoje kose i nosila u ruci tvoj dlan kao mladu pticu. Bila bih u zanosu znam, u daljini se bijeli grad i podsjea na djetinjstvo.
napisano: 2003.-2011.
284
Jadranka Varga
Sjena due
Idemo ivjeti ivot
Ljetno jutro... latice rue jo spavaju... kristalna kugla ne objavljuje nita novog, osim vedrog dana... Mjesec se zatvorio u sebe i polako nestaje sa horizonta, magla na srce stvara finu koprenu. Nosim sebe u sebi, polako ulazim u ovaj dan boje limuna. U dubini oka oitava se tvoje ime, gutam ledeni dah i kreem prema ovom trenutku u koji ulazim do praga. Dalje u priekati...Uz mene tvoja bijela ruka, kao cvijet u vodi... Nema praznine, samo dijamantna spoznaja da je tvoja ruka uz mene... Pretopila sam se u na ivot.... Krasno, ivot se ivi... ivot se ne crta, ne pie... ivot se ivi ... hajdemo, zlato, ivjeti ovaj na ivot...
napisano: 2003.-2011.
285
Jadranka Varga
Sjena due
Pamtim
Opet mi se izmaknuo oslonac pomijean s krajnostima, u vremenu i prostoru, opet sam se zanijela nekim tko ivi izmeu oba svijeta. Nisam shvatila pravilo i nikad neu. Kreem se u tom krugu, ne vidim izlaz. Otpadamo jedno od drugog i opet se sreemo, ne vidimo se, osjeam te, ne osjea me. Zaleuje me u razne oblike, gleda sa strane tu ledenu statuu, razmilja, odlazi i gleda iz daljina. Svjetlost se mijea sa ovom noi, iz mene raste novo bolno mjesto spoznaje razdvajanja energije, ali znam koliko je nedjeljiva ljepota ove due to jo uvijek sanja budna. Od usana do usana, od srca do srca, od elementa do elementa... U tom krugu nadolazeeg proljetnog ekvinocija, pamtim taj dodir tvog tijela kao neto to je prosulo zlatni prah kroz mranu no.
napisano: 2003.-2011.
286
Jadranka Varga
Sjena due
Sluajno
Sluajno su nam se isprepleli snovi noas, moda od trzaja srca ili po nekoj tajanstvenoj ifri due... ne znam, ali padala su pitanja kao zlatne zrake sunca... bez odgovora. Rekli su mi noas da obuem pjenu i odetam do mirnog jezera kroz visoke trave i sunane zrake. Rekli su mi da me neije oi prate iz daleka, lagano im pogled klizi niz moj vrat, rekli su mi da ne gledam leptire i njihovu jutarnju igru, rekli su mi puno toga. utjela sam. Rijei donose ratove, nije bilo svjetla, grad je bio u mraku. U svakoj dubini due neto tiho spava, miruje, taj snop svjetla to obasja itavo bie, lice, cijeli svemir. Kad ga troim u malim dozama, ne vidim to svjetlo. Bez urbe, obuena u pjenu, dola sam do mirnog jezera tvojih obala i izronilo je to svjetlo to spava u nama. Bila je to ljubav.
napisano: 2003.-2011.
287
Jadranka Varga
Sjena due
Labirint
I dok je dan polako odvlaio no u svilenu tamu svemira, u piktogramu lutanja mojih misli zadrala sam se na tijeku vremena... Zadrala sam pogled na tvojim sklopljenim oima.... disao si mirno... Na tvom licu se ogleda itav svijet mojih elja, a u igri kinih kapi i ove tiine to se protee prema prozoru, zlatni prah ivota spava na tvojim trepavicama... Najljepe doba dana je kad otvara prekrasne plave oi i pozdravlja ivot...U zrcalu promatram konture lica, iz sebe lomim komad leda i piem neki stih, samo za tebe... Ve sam dobila odgovore na tisue pitanja. Iz labirinta umovitih glasnika due dobila sam jasan odgovor: postoji samo jedno putovanje odlazak u svoju unutranjost... (kako lijepo ree Karl M. Rilke) i uvijek putujem tim labirintom podzemnih hodnika, istraujem udne reljefe na zidovima, etam stazama vlanim i mekim od sjevernog neba... Dok ti mirno spava, moj labirint se sve vie protee u svilenu tamu svemira... Na oltaru noi polaem delikatnu ranjivost, u pijesak stavljam zlatni prah ivota i itam tvoj otisak na mojoj dui... Pred tim igom postojanja umotala sam se u bijelu koprenu to mi je noas opet dola u san... Bijelo...neija dua e opet na svoj put, davno zacrtan i mapiran... I dok sam na oltaru noi polagala svoj san, moj San je jo mirno spavao... Dah presjekao titraj srca, a ovo prekrasno olujno jutro me dozvalo i odvelo ... da ti se opet vratim.
napisano: 2003.-2011.
288
Jadranka Varga
Sjena due
Sjena ivota...
Daleko iza polarne zvijezde, u bezvremenu titraja srca, na bijelom pijesku ispisujem stihove ivota....Sjeanja izviru iz tamnog mora podsvijesti, ak i ona kojih se ne sjeam, a proivljena su... Dok se crveno Sunce raskono objavljuje na nebu ovog toplog jesenjeg dana, kap ivota kao bistra voda obavija elo i ostavlja znak... U sjeni jo uvijek nosim lu da mi osvijetli put... itam tajne ifre tvog imena i tajnovito saznajem, da mi jo nita nije poznato... elim otkriti te udne simbole iza kojih se krije San...Dri me za ruku, okreni dlan i proitaj one prelomljene linije, jer na lijevoj strani neba nema nita, a usnama rascvalim od jutarnje svjeine osjeam da polarna zvijezda ipak tone u svoje more...Jo uvijek sjeanja, kao straari vremena, stoje na vratima Sna i drhte u progonstvu tvog srca... Zna da postoji onaj tajni ig to ga tako vjeto krije od svih. Ta stigma, samo tebi poznata, polako dobiva svoje konture i vidim uplakanog anela iza tvog srca, smrznutog od smrtnog straha, kako te doziva i eli ti pokloniti ono najljepe to ljudsko srce krije ljubav. A ti jo nisi nauio slijediti svoju sjenu ivota...
napisano: 2003.-2011.
289
Jadranka Varga
Sjena due
Srest emo se opet...
Ne hoda vie tragovima mojih stopa... izloen si vjetru, sjaju mutnog Mjeseca i tiini neba. I dok se suton presvlaio u tamniju tamu, led se otopio oko srca i otpustio one kapi to ih iz daljine glazba sluti. Rijei, crvene kao rubin, zamagljuju pogled na ivot i ine ga sjajnijim i razvezanijim za ljubav. Vidjela sam u snu cvijet vatrenog sjaja, vidjela sam tamne ptice u letu, a njihov um krila zasjenio je tvoje udne rijei. Nemoj biti lo glasnik u mojim snovima. Ako mi eli biti blii, nego to e to ikad biti u stvarnosti, u snu ne govori lane rijei, ne obmanjuj dubinu snova i let tamnih ptica. Uskoro e mojim danima zavladati bijele magle, a snovima bezimena lica udnih oblika, pristigla iz svih svjetova podsvijesti i obmane. Povezat u svoj svijet sa tim podzemnim svijetom tamne strane due i staza e me odvesti istoj sudbini. Sve je ba onako, kako je trebalo biti i kako je zapisano u zlatnoj knjizi mog ivota. Ne hoda vie tragovima mojih stopa kao uvijek, ispod tvojih nogu ne raste trava. Tu gdje proe, ni jedna vila ne spava. Bezimenog pogleda, bezizraajnog lica stoji u mom snu, a plave oi gore maginim sjajem rubinove vatre. Odlutala sam opet na moje mahovinom obrasle staze i srela tvoju sjenu, osamljenu, kao zvijezdu bez porijekla, sjaja i znaenja. Odlazim u novi dan, a ispod mojih stopa e zaplakati vila i pustiti suzu da odleti sa tihim umovima tamnih ptica. Srest emo se opet... negdje u snovima...
napisano: 2003.-2011.
290
Jadranka Varga
Sjena due
Zlatni predznak
Polako iz mene odlazi enja za etnju stazama obraslim mahovinom iz prolih dana. Ne traim u sebi vie zvonik stare crkve pred kojim si bez daha uzeo moje usne i odveo mi duu u druga vremena postojanja. U tekstu se polako gube bolne reenice...i ritam postaje drugaiji...Protie slatko vino ljubavi i nosi zlatni predznak novog doba. Aneo mi je obeao miran san, lijep dan i jo ljepi suton. Na bijelom stolnjaku polako se rasprostire ova pria i novim putokazima ne daje prazna obeanja, ve povezuje dva poljupca sudbine u zlatan otisak na dui. Vjerovala sam ti nekad, vjerujem ti i sad, ali u onom vremenu. Kraj mene spava druga dua, isti plavi astral najavljen u vrijeme dok smo jo ja i ti carovali ovim gradom i hranili jedno drugo na trgu ptica. Fontane moga grada pjevaju drugaiju pjesmu kapima bistre vode, na ramenima ne nosim teak teret
napisano: 2003.-2011.
291
Jadranka Varga
Sjena due
tvoje sjene. Vie me ne obilazi hladan dah tvog srca niti bistar pogled tvog prekrasnog plavog oka... Na mom balkonu sad se sui njegova crvena majica i prekriva to zgodno tijelo, vrlo poeljno i podatno. Nisam jo ostala bez pitanja u sebi za tebe, ali ispod breza iza moje zgrade raste nova trava, neki novi klinci se etaju i neki novi psii radosno laju. Ne piem vie balade o velikim plavim oima, niti hranim gladno srce na trgu ptica. Tamo sam jedne zime grijala vrijedne ruke iste due to sada sanja uz mene. Jo uvijek se sjetim kako su gladne zvijeri zaurlale ispod struka kad su osjetile glad tvojih prepona dok si se dolazio pred moja vrata i sa puno mjere i obzira uzimao srce, gledao ga i nikad ga nisi vratio na mjesto. Vjeno je bilo u tvojoj ruci, slatko vino se pretvaralo u gorko i aura, satkana od svjetlosti tamnog sjaja, punila se i praznila bezbojnim bojama. Iza cijele te prie, uzburkanog mora i bezimenih praznih noi uetala je ista dua u moj ivot, zaiskrio je pogled blistavog plavog oka i poeo otkrivati svijetlu stranu tame to me sakrivala, titila i jo uvijek tvoje ime u pijesku ispisivala. Gorka ifra tvog imena odletjela je putem sjevernih mora, oteta od valova i baena albatrosima, zavrila je negdje meu zvijezdama. Izgubila sam te jednom zauvijek... Dobila sam istu duu jednom oduvijek. I sad taj virtuoz prebire po delikatnim icama nervnog sistema svirajui udnu glazbu od koje i uvele mimoze procvjetaju, od koje i bijele ptice skladnije pjevaju i od koje srce obilaze plavi leptiri, umjesto gladnih zvijeri ispod struka. Tamo gdje je bila rana zadana Longinovim kopljem, stavljena je crvena rua, stopila se crvena boja sa crvenom bojom i sam centar ivota opet ocrtava drugaiju boje aure boje koje su sad ipak moje.
napisano: 2003.-2011.
292
Jadranka Varga
Sjena due
Ulazak
Oima bijelim od noi, iz svog kuta ivota, progledavam u novi dan. Vidjela sam noas rasute crvene rue po praznim klupama u parku, vidjela sam u daljini plavetnilo due i pustinju srca. Oima bijelim od noi gledam u tamnu dubinu due i uzimam mjericu tame promijeanu sa zrncem svjetla. Iz tih finih pojedinosti izuzet u danas jednu prelomljenu liniju lijevog dlana i znam da e se lepeza vjetrova usmjeriti u pravcu juga, donijeti oblake i odmoriti me. Jutros sam pronala istinu, kraj mene uspavanu, od tame prikrivenu. Dogorijevam polako u ovom danu, jednim dijelom gubim trenutak po trenutak i odvajam se od stvarnosti zamiljenim poljupcem Sna. Mjesec pun, tako prepun sebe, uzima i mene. Sudbina pie svoju stranicu ovog 6. listopada i lukavo me odnosi na svoje puteve koje mi je odredila nekad davno. Dua se pokuava namiriti disanja, ali sve su krai, kao i ovi topli jesenji dani dani to su polako sve tamniji i ustupaju mjesto jutarnjoj hladnoi. Oima bijelim od noi iz svog kuta progledavam u ovaj novi dan.
napisano: 2003.-2011.
293
Jadranka Varga
Sjena due
to u ti ja?
to u ti ja, ovako izgubljena, zazidana u kristalima leda gorke ifre tvog imena? to u ti ja, ovako sjenovita, izala iza lica tame i Suncem nepostojea*? to u ti ja, ovako izgubljena iza druge strane zrcala, drugaije postavljena u koridorima tvojih kretaja? to u ti ja, sa oima kojima svjetlo smeta, sa oima koje se tako dobro snalaze u labirintima due? to u ti ja, oko koje ne obilaze leptiri, oko koje ne raste mlada trava i iza ijeg ela se roje udne misli, elje? to u ti ja, sa silnom tamom u srcu i svjetlom u dui? to u ti ja ovakva, koja razgovara sa svojim bezdanom i meu prstima mrvi sitnu prainu ivota pa je baca u svilenu tamu Svemira? to u ti ja, koja u ime osamljenih trenutaka uzaludno stoji na izvoru ivota i eka svoj dio zbogom i zauvijek? Moda je najudnija ta sfera to mi se plete ovog trenutka iza mirnog ela... iznad hladnih voda podzemnog jezera, lebdi moja dua i nada se... bar netko u bezdanu je slua, a to je ona sama sebe... Luta tim podzemnim svijetom, u toj tami snalazi se kao u svom postojanju i eli otkriti svaki kutak te misterije .... sama sebe.
napisano: 2003.-2011.
294
Jadranka Varga
Sjena due
Sudbina
Nekome su pokazali zvijezde i svilenu tamu Svemira. Nekome su pokazali ivot, pjevali pjesmu i zaustavili vrijeme. U tom trenu, kad se tajna objavila sama od sebe, do kraja ove pjesme nee ostati nita, osim tajne. I ostaje udo, zapisano u tajnoj ifri sudbine, u njenoj igri svjetla i sjene na zaspalom licu anela plavih oiju. Sanja u tami, ivi na svjetlosti svoje due i zauzima posebno mjesto na ovom globusu. Gledala sam ga kako spava, kako mu tama sakriva lice, a iznad naeg malog doma opet su letjele bijele ptice. Zaustavila sam vrijeme na trenutak. Vjenost u sekundi, utopljena, pronaena...U tom trenu tiine, kao zlatan prsten na ruci voljene osobe, jasno je zasjala misao: spjoene due...A iza pononog neba, tamo gdje se u dubini Svemira ne uje disanje, bez ritma i suglasja, doplovile su i moje sjene... Iz tih dubina bezdana, kad su zvijezde najsjanije i najjasnije, prazno nebo gleda punim pogledom i ape umilnim apatom: 'ne boj se, to tvoje srce pada u more i u pjeni crta svoju dalju sudbinu.? I tako, dok u ovjeku gledam pticu to je svila svoje gnijezdo uz moj bok, tu pticu spaljenih krila sa usnama od meda, zaustavila sam vrijeme na trenutak. U tom trenu objave tajne nisam znala nita. Neka traje.... dok traje, dobro je... lijepo je i to je sve....
napisano: 2003.-2011.
295
Jadranka Varga
Sjena due
Istino, povedi me veeras
I dok siva koprena kie lebdi iznad usnule panorame moga grada, potraila sam istinu u srcu i rekla joj: povedi me veeras. Kao stihovi jedne davne melodije, vezala sam istinu uz svoju duu i tu duu uvijek umatam u velove istine, provlai me kroz katakombe udnih laljivih ljudskih odnosa, satima mi pokazuje svoje zlatno lice i dokazuje mi da jedino takvim pristupom veem svoje srce uz Boje postojanje. Istina ne moe ekati niti jedan trenutak, ona je kap u mraku, ona je zlatna zraka Sunca u praskozorju. U svakakvim razgovorima mene i mene, istina je ta, koja je na kraju dala svoj ig i mom postojanju. Zna da sam ti otvorila duu, svoj ivot sam razasula po bijelom stolnjaku u onom restoranu kad si me pozvao na pie. I dok je ljetno Sunce pozlatilo tvoje plave oi, na moje se uvukla neka sjena. Spustila sam pogled i tad sam vidjela svoje oi.. nepovjerljive prema sebi samoj... zar se to meni dogaa? Posluala me istina i povela me te veeri u etnju ivota. Potraila sam te noi istinu i ona mi je uzvratila pogled ogledajui se u tvojim plavim oima. Iz trapezastog oblika, bol se zaokruila, ispunila prostor i nestala. Istina ne moe ekati niti jedan trenutak, a posljednje zrake Sunca su mi pokazale, da ipak najvie vjerujem sebi. Povedi me veeras zavrava svoje lagane tonove, a ja polako zavravam svoju veeranju misao.
napisano: 2003.-2011.
296
Jadranka Varga
Sjena due
Sjaj plavih oiju
Tamno nebo, tamnije od najtamnije noi, svilene due i zamagljenog pogleda blagonaklono mi se naginje ove lijepe kasne veeri. Bez ikakvog znanja o trenutnim mislima, stupila sam u ovu lijepu no, dok je tijelo zadrhtalo. Mjeseca nema, potonuo je u dubinu tamnih oblaka to su se nadvili nad usnulu panoramu moga grada. Srce te osjetilo. Ispod vitkih breza trava je prestala putati zlatne vlati, a sa tamnog nebeskog baruna zvijezde me ne gledaju oima make. Iz dubine Svemira nema onih davnih nemira, iako jo uvijek vrijeme mjerim isprekidanim udisajem i udnim titrajima srca, sve u meni je ispunjeno tvojim pogledom. Odgovor sa neba mi ba veeras treba. Od sunanog diska do punog Mjeseca prola je elipsa tanke zlatne niti i pokazala mi put prema tajnama srca. U tim dubinama Zemlja se ini prelijepa, Svemir vie ne alje nemir, a odgovor sa neba je ba taj biser ivota to mi treba. Moj San ima svoj titraj, moja pjesma ima svoj izriaj, a tvoj pogled svemu tome daje onaj kristalni sjaj. Sjaj plavih oiju.
napisano: 2003.-2011.
297
Jadranka Varga
Sjena due
San, koji vie nije san
Veliki tamni oblak lijeno ulazi u moje oi i najavljuje kian dan. Probudile su me tvoje ruke koje su njeno pomilovale moje elo i ni u najluim snovima nisam mogla zamisliti da se to moe dogoditi. Tvoje medne usne su poele priu o jednoj plai iz koje se die jutarnja magla i po kojoj e me voditi jednog kasnog ljeta. Gledala sam te, kroz pukotinu trepavica i bila sam svjedok tvog postojanja, a ritam mojih koljena neumorno je doekivao svaku tvoju rije, jer si znao da sunce nestaje u tvojoj kosi, ako se pomakne milimetar dalje od mene. Spustili smo se u ponor, ali mu nismo dotakli dno. Ostavili smo to za neke kasnije trenutke. Razgalio si mi srce, sluala sam tvoj apat i onoliko vatre koliko nosi u svom srcu pretoio si u moje. Otvaraju nam se vrata za put kroz vrijeme, odvaja taj element cjeline i ostavlja nam prostor za igru tijela, za igru uda. Osjeaji uda rade, zatvaram sve u eter, stavljam klju na srce i u nekom etvrtom danu ponovno u doekati ovakvo buenje.
napisano: 2003.-2011.
298
Jadranka Varga
Sjena due
To je TO!
Zaumio je saten.... i kao val, morska koljka se otvara... Rua je zamirisala, no se obojila tamnoplavim platem i posula zlatnim prahom tek umiruih zvijezda... Nita nije vano, dok iz tvojih plavih oiju teku potoci dobro skrivenih osjeaja, tako prozirno zagonetnih... Sretna sam. Taj pogled mi leti i die me s tla prema nekoj crti do spokoja i nemira. Premjeta mi duu u vezivanje pogleda u dodire, iluzorno ocrtava skrivenu elju i dvosmisleni osmijeh. Kroz tu istinu, umotanu u sedam velova, zatvaram pravac kretanja i ostavljam ti otvorena vrata. Ne govori, a razumijem te. Gleda me, a sluam te. Ne dira me, a osjeam te. To je TO.
napisano: 2003.-2011.
299
Jadranka Varga
Sjena due
Intima
to mi nosi sutra? moda ne tebe.. moda nekog drugog, ali sigurno je... Isti je osjeaj, ista bol ne danas, ali kad utihne glazba, netko e mi drugi pruiti ruke, odvojit e me od tebe pogledom i poljupcem... to mi nosi sutra?... irinu beskraja, bolnu utnju... ruevine i pepeo neeg to se nekada zvalo... ljubav? ...Pitali su me, to skrivam u ruci?! Rekla sam: "sreu"... otvorila sam dlan i vidjeli su tvoje ime... Pitali su me, tko si ti, a ja sam im rekla: moja budunost...Bio si daleko, dozivala sam te... utio si... nisi se htio javiti, dugo si dugo sneno gledao, volio cvijee i suton plavi. Dovrava se dan, rumeni nebo.... slino muzici sputa se veer... Ja sam sama, ti si sam...ivot pored nas tee... tee...
napisano: 2003.-2011.
300
Jadranka Varga
Sjena due
Sedmi dan
Onog dana kad budem nazoila vjenanju pakla i neba, nastupit e novo razdoblje ledenih komada srca to se otkidaju u nepravilnoj gramatici izdisaja i otkrivaju misteriju crnog sna. Godinu dana plovim tim morem izvan granica postojanja i bez ikakvog osvrta ... Kroz mene pulsiraju druge plazme, zadravam dah kao da neu vie nikad disati. Zeleni led u oima je nastao iz krhke morske pjene i bio otopljen u 6 dana, kao to je Stvoritelj stvarao Svijet. Sedmi dan ga je stvorio i odmorio. Sedmi dan godina dana. Je li ovo odmor prije novih bura, neoplemenjenih ljubavi, brojnih obeanja sudbine? Kroz ovo mitsko kretanje kroz vrijeme i izvan vremena, pripremljena sam na buenje iz tog transa i spremna za ulazak u novo balzamirajue razdoblje. Ipak, besmisleno je silovati sudbinu, jer ona nikad ne dolazi mlada... uvijek u poodmaklim godinama, poput old lady koja iz spremita ivota uzima ono pitko zlatno doba i uvijek je in. U 6 dana mogu staviti svojih 6 godina bez ravnotee i smisla... Sedmi dan, kao sedmi znamen vjeno popularne sudbine.
napisano: 2003.-2011.
301
Jadranka Varga
Sjena due
Tvoje suze
Blijedo lice razbijeno... cakli se na dobro olatenim crnim cipelama finog skupog kroja, a srce grize zmija bijelog osmijeha i plavog oka, ustreptala u njedrima i neda se van. Zato tako ume krila preplaene ptice? Zato mi ovo malo velikog ivota ne kapne na dlan pa da se konano i ja ponovno rodim u nekome kao to su se mnogi u meni raali? Ljuto, bolno, teko, zatvoreno. Suze vlasitite nemoi kapaju niz lice, suze bijesa, suze vlastite smrti. Iz tog jutarnjeg pakla sinulo je jutro boje rue koje nisam vidjela. Prola sam kroz taj dan... dola do Mjeseca kojeg ne vidjeh, opet te suze niz blijedo lice, a suzu nitko iv nije vidio. Kapaju unutra. Oblau to malo srce u mekani barun, taj plavi barun, taj prolistani dah koji oblae svojim velovima uplaeno lice i te velike lijepe plave oi. Neu te iznevjeriti, duo moja. Ima sve samo treba htjeti. Ali to mora ti, to ne mogu ja za tebe odraditi. To mora sam. Lopta je kod tebe.
napisano: 2003.-2011.
302
Jadranka Varga
Sjena due
Povedi me
Ako mi nakon sedam dana bol protee tijelom i odnese nemire, ako i opet bacim sjenu na nae staze gdje hodamo, molim te, povedi me u barunastu no i pokai mi kako gori srce u oima, kako se tom tvojom duom luta pustim beskrajima i zagrli moja ramena pa me upoznaj do kraja. I kad na grebenu svojih nedosanjanih mladalakih snova zastane i pogleda iza sebe, vjeruj mi, to su samo stare staze koje su te vodile u neke krive puteve. Mirnom molitvom sam zamolila Boga da mi pomogne da tebi pomognem. Ako more ljubavi pretvori u sol, znat e kako je bijela boja tuna, znat e kako je suha no tea od gomile neprospavanih godina i kako nita tee ne boli, nego ovo kroz to prolazi. Nemiri, koje nosi, rasvjetljavaju tvoje puteve u mrane koridore gdje ni sam ne zna raspoznavati ono to u tebi spava, a ne pokazuje. Ima samo sebe, ima mene u sebi. Kreni i pod Mjeseevim barunastim okriljem izmisli neko novo vrijeme za mene i tebe.
napisano: 2003.-2011.
303
Jadranka Varga
Sjena due
Rasvijetljeno nebo
Promatram ovu no koja ima svoju mo. Vidim da je nebo zaboravilo moje puteve koje sam pohodila u nekim davnim danima. Njenom namjerom da te dodirnem, objavljujem ti koliko mi znae naa zajednika jutra i i tako ive emocije, ivlje i od 'mrtvih mora' i 'mrtvih stvari'. U jednom trenutku one noi, zastala sam i od tada svijet ne gledam oima u kojima su odsjaji puno zvijezda. Zavladao je ovaj teki mir. ivim u postelji tekoj kao ivot, u crnini uklanjam pramenove tog trenutka sa usana i ivot tee dalje, a i mi teemo s njim. Morbidno stanje, koje me obuzelo tih davnih jesenjih noi kad smo satima razgovarali, nastavilo se jo neko vrijeme. Tada je doletio bijeli leptir zagledan u moje oi i pogodio sve. Shvatio si zato me vrijeme tog trenutka zaledilo, nakon nae velike gozbe dolo je neko hladno Sunce koje nas i danas grije, disharmonija ivota nas pokree, a mi se rijetko objavljujemo jedno drugom. Najavila sam ti jednom da je jedna zvijezda pala samo za tebe. Nisi je vidio... ili je nisi htio vidjeti. Nisi ni reagirao na trag, koji je ostavljala na tamnom nebu i kako je poela djelovati sila tea ovog globusa, tako si i ti sve vie pogledavao prema tlu, a sve manje prema zvijezdama. Moja nadanja su dogorjela. Aneo na zemlji me vraa u grubu stvarnost, gost sam ponekad u tvom prisustvu i rijetkim snovima. Gost sam to se povlai sa blijedih pjeanih obronaka i razvezuje duu, koju vie ne razumije. Tvoje plave oi su za mene izgubljene. Znam da vie nikad neu pratiti tvoje pokrete, tvoje tople ruke oko mog struka. Znam da e, nakon prolaska kroz hladne tamne koridore na ijim zidovima lee neke crvene baklje, ostaviti svoje tragove. Kome? Moda se tad zacrvenim i u tom podzemnom svijetu shvatim: a to e meni baklje, kad sam imala cijelo rasvijetljeno nebo, a nisam ga vidjela.
napisano: 2003.-2011.
304
Jadranka Varga
Sjena due
Teina
Kroz maginu protonost onog ispovjednog prostora i nekih davno zaboravljenih puteva teko se probijaju ove rijei, teko izlazi ono to je nekad teklo poput nepresunog izvora. Odvukli me snovi u ovu magleno plavu zoru hladnog daha i mrtvog srca. To ledeno doba se poput lopova smjestilo u nae ivote i skuplja staklena zrnca postojanja, stvarajui mreu nepravilno asimetrinih slika jednog trenutka gdje se duhovi okupljaju i pleu svoje udne plesove. No je bila teka, puna lanih slova koja me odvode na lane staze gdje se sreu lani ljudi i na svojim tezgama nude lanu ljubav. Ispovjdeni prostor se suava, istina je naila na neke prepreke, ali svojom snagom izbija polako van i uz te osnovne estice stvara led to se hvata oko mog srca. Teka no tekog jutra. Boe, kakav li e biti dan?
napisano: 2003.-2011.
305
Jadranka Varga
Sjena due
Ono mjesto
Dodirujem ono mjesto gdje je tvoja kosa dotakla moju kou, i opet kaem.. traim neko mjesto na tijelu gdje dua ne boli i popila bih Sokratov otrov, samo da te kroz no vodim u plave sjene i da nestanemo i utopimo se u njima, kao u pjeni po kojoj si crtao dijelove mog tijela. Umrla bih smru Senece, jer ako postoji mjesto na mom tijelu gdje ne boli dua, znat u da od Sunca i zlato dobije onu zelenosmeu boju hre hre, koja se u valovima sa tvojih usana prelijeva u mene, dok ekam da se ponovno rodi, kao ovjek koji se uvijek raa iz dna s kojeg sam ti pruila ruku i za koju si se uhvatio poput suze koja lae i govori kako me jo uvijek voli opet one suze one suze stare suze bezobraznice uvijek lau da me voli. Ponavljanjem nisam nauila, kako zvijezde padaju u more, ali sam ostala sama, od kad sam u tebi rodila novog ovjeka jer sam bila zbog tebe tu pronaao si i ti mene pronala sam i ja tebe ali mudro znakovlje nam nee pomoi. Moemo samo pod junim nebom spoznati one noi kad smo bili jedno bez drugog kao spavanje s tugom hoe li se vratiti?
napisano: 2003.-2011.
306
Jadranka Varga
Sjena due
Neinspirativno
Prah raanja i spajanja ispod zvjezdanog neba pada po hladnoj jesnjoj noi i ne mijea se sa sluzavom ivotnom energijom to izmeu oba svijeta provlai svoju tanku granicu bez pouzdanog trenutka u tom vremenu. Potrgana ljepota ogleda se u plitkoj lokvi po kojoj su hodale mnoge bezimene silhuete. ivimo ovaj dan. Drugog za sad nemamo, osim ovog danas. Nedovrene rijei, nedovreni stihovi, nedovreni ivoti. Uzrok svemu nesaglediv je u blizinama, prepoznatljiv u daljinama. Potisnuta slika nekog iz nekih dana. Zamagljen pogled kao pranjavi kristal. Za mnogostruke susrete ne znam, za iluziju uzimam krhotinu i dijelim je na dva dijela pa je tihim korakom donosim tebi na dar. Mjesec se uhvatio u mreu suhih grana drvea bez lia kao to se moje srce uhvatilo u ulnost tvog suptilnog zavoenja. Prah raanja i spajanja pao je na moja ramena dok se zamagljen pogled ogleda u plitkoj vodi.
napisano: 2003.-2011.
307
Jadranka Varga
Sjena due
To je taj trenutak
Ovaj hladni bijeli grad u koji sam opet kliznula da potroim jo jedan sivobeskrajni dan kao da me prelomio na par dijelova i rasprio u ogoljele grane drvea. To neplodno polje moje due, to jutros ne osjea nita, a slua neke stihove iz svog polusna, treperi i nezaobilazno navlai koprene magle da bi se zavuklo samo u sebe. Doe tako nekakav neprirodan trenutak i kao odbjeglu duu me progoni do kraja svitanja. Zasjenim pogled, spustim ramena i zastanem. Uem u taj trenutak, a tamo bol, tamna kao no. Dubina je neprozirna. Dubina mi je danas gusta, teka, bolna. To je taj trenutak bez bijelog sjaja kad bol probije dah i zauzme veinu dana pa kao dosadna prijateljica pria uvijek jedno te isto. U srcu prelomljen dan, na dlanu hladna kap ivota. To je taj trenutak.
napisano: 2003.-2011.
308
Jadranka Varga
Sjena due
Bol
Sve od magijskog kazalita ovog ivota do prekrasnih dubina ribljeg svijeta, kroz pustinju srca i raanje demona, ostala je samo jedna neelja. Zbog svega toga, narasla je bol, velika i tamna, gusta i crna poput ivota. Ona voda sa tri izvora koji su se spajali i tekli u napukli bezdan, mutna je i neprozirna. Sjene, koje je moj ivot ostavio na svom putu prema centru svijeta, pleu svoj vrlo razumljiv ples, ali prelaganog koraka da bih mogla okrenuti glavu i otii. Jo ne mogu. Iz mirne molitve moda pronaem pravi put. Moda jo neu pitati: tko si ti?. Moda. Moda u jo neko vrijeme dozvoliti da mi miluje kosu ili odvodi tamo gdje su mi koljena izgrebana i gdje mi nemir stalno govori da si jo daleko od mog treeg neba. Hoe li se ikad pribliiti? Vjerujem. A to je tako teko.
napisano: 2003.-2011.
309
Jadranka Varga
Sjena due
S tobom
Ve neko vrijeme ponavljam neke stvari od prije... Pomislih, otkad sam s njim... nemam inspiracije za neke druge misli... Misli su mi zaokupljene naim ivotom u dvoje, ovim danima koji lijeno teku, a opet su tako brzo proli ... Cijela godina i pol stane u prstohvat ivosti protoka i cjelovitosti tog osjeaja - biti s nekim, ponovno ivjeti s nekim, ponovno voljeti... I taj prstohvat protoka mogu otpuhnuti u daljine i vraam im se i opet oduzimam od sebe sve daljine, pribliavam se njegovom ivotu, njegovoj dui...Na jezeru naeg ivota kod pramca stoji taj ovjek i kroti moju razasutu duu, umiruje te nemire to kao bijele zmije pomamno izlaze iz zelenih oiju i ele ponovno zagospodariti mojom samoom Ne osjeam vie prazninu bijelog I cijeli svijet je stao na pola puta, a rijeka ivota struji tie, nego ikada Izmeu mene i neba sklopljen je mir Znam, dolaze ledena jutra okovana hladnim elinim sivim okvirima, ali mene griju tople plave oi i uvaju mi duu na dnu, potopljenu kao drevnu amforu punu mirisnih ulja Ah, ivot je lijep!
napisano: 2003.-2011.
310
Jadranka Varga
Sjena due
Samo jedna elja...
...umorna od svega, lutala sam svijetom nade i oekivanja sve dok me njegov pogled nije dotakao ... Nije bilo prijatelja... Nije bilo nikog ruku da mi prui i moju bol podijeli, sve dok me njegov pogled nije dotakao i rastjero sve moje tame. Samo njegova ljubav moe uiniti da sve procvjeta i upaliti nova svjetla, samo ta njegova ljubav. O, Boe, hou li je ikada doivjeti?? Nema takve pjesme, nema takvih rijei, kojima bih mogla opisati tu elju, ali moj ivot je tu i ekam i nadam se tom udu, jer samo njegova ljubav je moja jedina elja...
napisano: 2003.-2011.
311
Jadranka Varga
Sjena due
Mo uenja
Kad jednog dana izaem na svjetlost, znam moje sjene nee biti. Iako u bijelo obuena, iako svim mirisima vode i vina okupana moje sjene nee biti. Uio si me kako hodati kroz svjetlo bez sjene nisam nauila. Uio si me kako stati uz rub mora i zaploviti njegovim valovima nisam nauila. Uio si me kako pozdraviti mlado jutro novog dana nisam nauila. Od svega toga, uila je moja sjena, ta vjerna prijateljica. Spoznala je znaenje svijeta, smisao ivota, dubinu smrti, rizik ljubavi, teinu bola. Nisam nauila. Ispod maske slavila sam svoja veselja, imala sam svoje momente, traila sam sebe. Sve ispod maske i opet nisam nauila. Skidajui masku, ali polako... jako polako, uvodim se u krug opinjavanja, u slatku jezu otkrivanja... i uim... polako, ali jako polako. Iza mene male, moja sjena polako nestaje, a svjetlost obasjava to lice koje se polako... ali jako polako... otkriva ispod maske. Moda nauim. Moda. Vidjet emo.
napisano: 2003.-2011.
312
Jadranka Varga
Sjena due
U iluzije vjeruju samo izgubljene due
Traili smo se po tuim zalutalim osmjesima razvuenim i praznim... po ranjivim slikama blijedih uspomena... Ne, nisi ti iluzija...Tako neto ne postoji. U iluziju vjeruju samo izgubljene due. U svakoj dozi nemira, koja oboji tijelo oivljavaju dubine to su te vidjele i ule kako izranja iz svemira kroz pauinu svijesti... Ne, nije sve iluzija... Tako neto ne postoji. U iluziju vjeruju samo umorni i stari. U svakoj sjenci trajanja nazirem neto o tebi to mi zjenice oboji i tada utnja osmijeh ari, dok te u moru traenja nalazim negdje u sebi...
napisano: 2003.-2011.
313
Jadranka Varga
Sjena due
Pitanje
Ti... potopljen u dno mora, nepomijean s drugim uzorcima ivota. U vremenu i prostoru, bez kretnji prema zvjezdanom nebu, zaustavljen u treptaju mog oka. Kao slaba karika vee me uz sebe tankim nitima snova to su protutnjali kroz prolu no. Izmeu naih ivota stoji vrijeme daleko kao grijeh, blisko kao protekla zora. Jednako smo udaljeni jedno od drugog, bez sklada, bez nedjeljivosti. Uhvatila se lagana kora na ovoj opsjeni, iluziji. Lagana kora, koja titi od ponovnog otvaranja. Izmeu oba svijeta struji li jo malo povjetarca, lete li jo neke ptice izmeu trepavica, preskae li srce svoj poznati ritam titraja? Ne znam....
napisano: 2003.-2011.
314
Jadranka Varga
Sjena due
Kao zlatnik
Samo jednim dijelom tijela izaoh jutros na svjetlo ovog jesenjeg dana. Ostali dijelovi su jo uvijek sakriveni nonom tamom. Ne bih odvojila nepotrebno tkivo i prostrla ga poput bijelog stolnjaka, ve uzalud u mutnom umu traim pravu rije, ali mi izmie i odlazi u jutarnju maglu. S radija u autu plove neke stare pjesme i vraaju tvoje oi u koridor sadanjeg trenutka. Kao zlatnik na dlanu ubija me sjaj tog plavog leda i ne mogu se ne zapitati, jesam li te ikada prestala voljeti?! Otvaram dlan i vidim razlomljene linije, ije puteve ne poznam niti me to zanima. Kad mi je teko u dui, uvijek se sklonim u zavjetrinu tvojih plavih oiju i tamo pronalazim svoj duevni mir. Smisao svega je to znam, da u te voljeti dok sam iva, iako kroz moj ivot prolaze ostali mukarci i ne ostavljaju ba onako trajne tragove, kao to je tvoj kao zlatnik na dlanu iji sjaj ubija svaki puta kad se sjetim tvog imena.
napisano: 2003.-2011.
315
Jadranka Varga
Sjena due
Trenutak
Tvoje oi klize niz moj vrat, a bezbroj pitanja jo odlazi za tobom.Kako odolijeva slatkim mirisima noi i kroz kou prima signale sa Urana, dok u mekano grlo klizi kap crvenog vina? Jesu li to sluajna poklapanja slatkog okusa vina ili ponuene usne ve ljubljene od ne znam koje ene? Oblaim pjenu poviene groznice i ustupam svoje mjesto hladnijem jutru koje e na elo donijeti svjeu misao, pametniju od ove veeras.
Za sve one ene sline meni
Pjenasti sivi oblaci luduju u pijesku vremena, dok se moj pravac do sree prema meni okree. Pitam se jo uvijek, koji to put vodi do tebe? U grudnom kou srce jo uvijek nemirno treperi, moda vodi svoje posljednje ratove s ovozemaljskim duhovima i eli pronai put koji e me odvesti dalje. Kuda dalje? Postoji li ona prvobitna tvar gdje mogu nasloniti umorno elo? Nadam se i ne usuujem se ni pomisliti ima li jo uvijek onog ivota u tebi, kojeg si zatvorio za sve sline meni?! Zakoraila bih u tvoj drugi ivot, ali ne postoje vrata. Sve je to jedan hladni plavi ledeni zid tih oiju i bez znanja tvoje svijesti brani ulaz svakome pa tako i meni. Dok vjetar vrti moje misli, jo uvijek razotkrivam svoje mrtve puteve, mahovinom zarasle spilje vlanih zidova i odustajem od dalekog i opasnog puta. Do sljedee prilike.
napisano: 2003.-2011.
316
Jadranka Varga
Sjena due
Postavljena pitanja
S kim sam to potpisala ugovor o predaji srca na dlanu? Jesam li dobro pogledala u te oi, vidi li se u njima moj odraz? Jesu li moje oi ipak malo zalutale ili jo uvijek lutaju pa misle da vide to to vide, a u stvari ne vide? Je li moje lice postalo lice vode na kojem se ocrtavaju dnevnonone amplitude svakog trenutka? Znam li tu osobu to die pored mene i ne dozvoljava mi da ga doekam sa zelenim listom u ruci i tim srcem na dlanu? Jesu li proputene godine ipak urodile plodom ili su to jo uvijek bile gladne egipatske godine? Iako su mu oi sjajne, jesam li ja u njima? Iako mu je srce vrue, kuca li za mene? Iako su mu usne tako slatke, ljube li u sebi samo mene? Na putu iz mraka mislih da sam dola do tog svjetla kroz dvojni jezik komunikacije sa nebom, koje mi je sada tako daleko. Zaboravila sam da sam se poznavala. Zaboravila sam na neko vrijeme da sam se podsjeala na sebe i zaboravila sam kako zvui moj glas. Prozirne kapi vode otvorile su puteve za nove spektre boja, koje me ocrtavaju i otkrivaju mi da vie nisam ona ista. Volim gorku ifru njegovog imena i pitam se zato je jo uvijek tako gorka?
napisano: 2003.-2011.
317
Jadranka Varga
Sjena due
Nemogunost
Obeanja se pretoila kao magla to klizi niz ulicu. Bijeli led ispire zadnje misli, a bolestan strah ponovno raa neke udne snove. Neu pokoriti obeanje to se pretvorilo u maglu, neu zaustaviti ruke to odlaze sve dalje od Sunca. Neu nita uiniti. Imam samo tu jezgrovitu misao, iskljuenu iz svevremenskog, uhvaenu u kapi vode. Nedostajem si ponekad, nedostajem. Ima me svugdje, nema me nigdje. Ptica bi proletjela, da moe, ispod trepavica, ali vrsto su sklopljene. udan je taj moj svijet sjena i magli, razvalina i visokih trava. Jo drim sve atome snage na malom skupu, ali vidim da se raspruuju. Skonava se i ovaj udni dan. Odlazim, no nadam se da u ponovno ujutro izroniti u novu zoru, drugaija, a opet ista.
napisano: 2003.-2011.
318
Jadranka Varga
Sjena due
Nemo
Boli me zvuk neba dok mu Sunce otvara tamna vrata, boli me sjeanje rastanka. Sjeverna strana mog srca uspostavila je potez zaleivanja. Juna strana gori u vatri. Ne mogu protumaiti te simbole to su poput bisera prosuti pred mene. Ne mogu vidjeti svoju sjenu, ne mogu vidjeti onaj poetak, koji me uvijek vraa meni samoj. Nekako se izgubih, u tom vremenu, u tom udnom ivotu. Moda bih trebala pozvati svog anela, ali mislim da me i on zaboravio. Prolazi vrijeme u ekanju, raspravama o mukim principima i enskoj pasivnosti. Obuzima me san i magla, ne ujem pjev ptica ranom zorom, ne miriim jutarnji zrak. Oi su slijepe. Zelene i slijepe. Blii se smiraj dana, ali ja sve dublje i dublje tonem u nitavilo, koje tako boli. U moj potonuli svijet ne mogu doi, jer sam zaboravila gdje mi je klju tih tajnih vrata. Osjeam nemir jer ostajem pred tim vratima, a brezove ume i dalje dozivaju moju duu to neprilagoena lebdi izmeu mene i neba.
napisano: 2003.-2011.
319
Jadranka Varga
Sjena due
Pretakanja
Opet sam izala izvan svojih granica... ostavila sam za sobom narfa to je leao bezbrino na krevetu, razmiljajui o svojoj svakodnevici, dok sam ja odlutala uz obeanje da u se vratiti osloboena...ije obeanje? Tko mi moe obeeti tu slobodu, ako je ne nalazim u sebi i ako si ne dozvoljavam biti slobodna? Besmisleno je ne iskoristiti tu slobodu, besmisleno je iskoristiti je uludo. Iza petog napada na loginu stranu sive tvari, olakala sam trnovit odgovor sama sebi. Jesam li zakoraila u svijet obmana, predrasuda, lai i nepovjerenja? Jesam. Definitivno. Sve se to nalazi u jednom domino-pokretu. Pokrene jednu kockicu, sve padaju. Uranska intuicija je zaustavila taj lo putokaz, a plutonske oi su progledale. Ima neto dragocjeno na dlanu, neto to ti je otvorilo sebe, ree mi unutarnji glas. Shvatila sam. Imam neije povjerenje. Zlatnije od Sunca i sjaniije od najljepe mlade zore. Dok to imamo, bogati smo. Tada imamo spretnost ivota, nema uobiajene teine postojanja, ako ivi u tami nepovjerenja. Ponovno sam izala u ovo jutro ista, ali drugaija. Sloboda je i odgovornost to inimo u toj slobodi, odgovornost za nae postupke. Sloboda ne znai biti neogranieno neodgovoran. Naprotiv. Iz morske pjene rasuli se odgovori i pokucali mi na vrata. Otvorila sam irom ta vrata i pustila prave odgovore da se nastane u mom srcu. Bez sumnje, bez sputenih pogleda, ako priam neto, a i sama ne znam to priam, morala bih zapisivati da se sjetim kasnije to sam rekla. Prola je i ova no. Pitomi ovjek kraj mene jutros je mirno sjedio u autu i razgovarao kao svakog jutra, ali nije bilo isto. Zahvalna sam sebi to sve negativnosti uvijek vraam sebi, bez da ih katapultiram u srce drugoga. Negativnosti, kao oblak praine, rasprile su jasnu sliku, odnijele sve amulete u nepovrat, a tajna vrata, kroz koja sam pustila te odgovore to su se rasuli iz morske pjene, ostaju i dalje irom otvorena za povjerenje. Povjerenje za povjerenje. Dragocjenost. Zlatnik na dlanu. ivot iz srca. 09.03.2007. 07:15:58
napisano: 2003.-2011.
320
Jadranka Varga
Sjena due
Je li dno stvarno tako mekano, kako ga opisuju?
Crni san je potrgao razapetu koprenu stvarnosti i poveo me opet u neke prostore gdje sam spojila vrijednost zaborava sa polovicom svog srca i nasmijala se. Nekad, u bijelo umotan ivot, to je tihim izdisajima klizio iz mene, sada me vodi neem bliskom vodi me u grumen nekadanjeg bola. Zagrabila sam i izvukla zmiju Strepnja da u ostati u svojoj krtetci nije se ostvarila... ula sam pticu prelomljenog krila da me zaziva i njen zov je zamro u meni Neupuena u vrijednost zaborava, u budue jutro uetala sam ista kakva sam se budila Ma, kome treba moja istina, osim meni samoj?? ivim sa spajanjem ivota i due, bez odvajanja. U oima jo uvijek nosim ono vjeno pitanje sa morskog dna: je li stvarno tako mekano kako ga opisuju?? itam neka slova napisana na bezbojnoj povrini i vidim: to vie nisu moja tuna plava slova Oni koji su dotakli dno, isplivali su na povrinu. Oni koji nisu dotakli dno, jo uvijek putuju prema dnu Dug je to put, sve ovisi o tome koliko i kako ronimo prema istini o sebiRekla sam mu: ''povedi me''. Rekao je: "kreni" Izvor vjenog polarnog brida to je rezao tako otro, bez prokletstva je promijenio sve to sam do sada znala o sebi.
napisano: 2003.-2011.
321
Jadranka Varga
Sjena due
Iza sna
Iznad neba skupio se oblak boli i prosuo u pljusak to je sino padao na dio globusa na kojem zauzimam svoje mjesto. Ispod mene no se uspinjala i uzimala mi komad po komad tijela, sakrivala ga u svoj mekani tamni plat i odvodila u koridore vlanih zidova, mokrih staza zaraslih travom i zatvorenih vrata. Mekim pokretom due pomilovala sam te u daljinama snova, a iz neizlistanog drveta nikad nije iznikao cvijet. Daleki smo. Sami. Vee me taj zaljev u kojem se osjeam spokojno, distancirano od ivota i sebe same u sebi. Nisam znala za kraj, koji se vidi na dalekim horizontima kao tanka crta sunevog izlaska. No je dodirnula usne, osuila ih i nestala. Mekane tamne noi, poznate prijateljice, sve vie steu vrat na kojem visi ogrlica pitanja bez odgovora. Dua je opet mekano pomilovala tvoje lice, spustila plahovit poljubac na te plave oi i nestala u daljinama.
napisano: 2003.-2011.
322
Jadranka Varga
Sjena due
Znam da te imam u predgrau snova
Kao prozirno staklo, pukla je misao u glavi i zaledila se. Zatvorila sam oi, dok je sunce poput zlatnika probijalo tamu istoka. Sjetila sam se nekih rijei obeanja. Zaustavih i drugu misao. Vratih se prvoj. Onoj zaleenoj. Za ovaj dan je dovoljna. Ne trebam vie takvih misli, dok je ova jo duboko zaleena u meni. Nisam je niti otpustila. Stalno joj se vraam, kruim oko nje poput mjeseca, imam svoju galaksiju u kojoj je ona centralna putanja oko koje se vrti sve. Zapisat u u pijesak tu misao, jer znam da e je ispred svih, a i ispred mene pomesti vjetar. Je li moda zapisana u moj genetski kod? Ne, nije. Steena je. Izmjerila sam teinu svega i osjeam kako je vrijeme da pokopam tu zaleenu misao i sve dijelove tijela nauim da vie nije dio mene. Smisao svega je pjesma. Neu ugasiti vatru preko njenog toka, ve u suprotnom. Kad se pone rasplamsavati, zalit u je svojom suzom i otpiti led. Vidim da mi je sada bitno ovo to je sada, a ne ono to je bilo. Sve to je bilo, to je mutan izvor iz kojeg ne mogu dobiti ono to mi treba. Imam ime za ovo sada nove plave oi.
napisano: 2003.-2011.
323
Jadranka Varga
Sjena due
A ti me pita!
Probudio si me ovog jutra bez tijela, a ono nestade u podzemnim hodnicima ispod oceana. Prohladni vjetrovi potrgali su listove knjige otkud sam crpila lica rajskih stvorenja, a ti me pita volim li te? Pita me volim li te, sad kad ti srce vie ne luta. Prvo kazni krivce to ti srce jo uvijek luta, a mene probodi usijanim pogledom, zatruj moje tamne vode, pokreni sve rakove u moru, vid mi ugasi, pokreni valove i dovedi ih do mene u prostore novih ivota.
napisano: 2003.-2011.
324
Jadranka Varga
Sjena due
Misteriozni snovi
Samo djelomian zvuk zaustavih prije, nego je slomljen pao na tlo. Odbrojila sam protekle dane kinog mjeseca i dlanovima pokrila oi. Sino, prepun sebe, Mjesec je zagospodario komadiem neba iznad mog balkona. Njegova ograniena mo donijela je plimu misterioznih snova na moje jastuke. Kao nasukano jedro plutala je dua od ponoi do ranog jutra i doekala maglu. Vjetar raznosi razbacane misli, pokuava ih sloiti u smisao da poput igle u kompasu odrede smjer dananjeg dana. Ovaj dan je prepun iste materije, fizike snage koja nedostaje. to e biti u podne, pokazat e mi sunce na horizontu. Simboli snova lebde poput staklenih iglica i zabadaju se u misaoni sklop pokuavajui deifrirati poruke noi. Zvijezde su odlutale svojim putem, oi se navikavaju na zlatnu boju dana, a ja sam mirno vozei jutarnjom stazom s tobom uplovila u ovu nedjelju.
napisano: 2003.-2011.
325
Jadranka Varga
Sjena due
Slika jednog Sna
Plavi san. Krilo ptice. Crveno sunce. Probudila me hladnoa. Zatvorila sam prozor. Skuhao si kavu. Zvono crkve je otpjevalo ono to moj smueni razum nije prepoznavao ovih dana. Sunce je sino zasjalo u sobi. Usne su dotakle moje. Iza ela roj misli odletio je u nepovrat. Trenutak radosti. Srce prepuno tebe. Ruka ti je nestala u mojoj kosi. Mjesec je svjedoio rijeci ljubavi iz tvojih plavih oiju. Led se otopio i kao ar potekao izmeu mog srca i stvarnosti. Iz podmorja se ula pjesma morskih sirena, dubina due je prekrivena mekim barunom plavog sjaja to bdije nad mojim ivotom.
napisano: 2003.-2011.
326
Jadranka Varga
Sjena due
Srce od leda
Ispod tanke bijele kore breze pronala sam tamnu crtu koja me opet odvela u svijet tuge i suza. Iako mi je temperatura tijela bila poviena, u mraku sam izlila rijeku to je otila u nepovrat. Te sluajne rijei, koje su poput ptica grabljivica raskidale moje srce, vratile su me u zavjetrinu tvog imena gdje je uvijek mekano dno, mirno i spokojno. Pokretni most izmeu mene i tog dna je polusputen. Ne moe se prijei, ispod nas je provalija. Kroz mene nije prola svjetlost. Tama je zauzela svoj poloaj i obavila cijelim platem moju duu. Iako sam s njim, jednako smo udaljeni kao i kad nisam bila. Slaem kockice, kretnje su mi usporene, ptice odnose zvijezde u nepovrat bijelog dana. Potopila bih sve svoje naivne snove u duboku vodu, zagrlila bih ivot izmeu oba kraja i zaustavila vrijeme da mogu. U vremenu koje prolazi, zaleujem komad po komad srca i ne dam vie nikome da mi ga otkida i pogosti se njime tako olako. Ta karika to me spaja s tobom je jedino mjesto gdje zalazim umorna od tuge i vedrog lica. Umorilo me ovo vedro lice, umorile su me moje irom otvorene oi. Najjednostavnija stvar je najkompliciranija. I dok je jueranji dan klizio u svoj nepovrat, krilati San me lijeio, davao mi je tajnovite poruke iz kojih u pokuati proitati put za dalji nastavak ivota. Ne moe ujediniti razdvojeno, ali moe ujediniti sebe. Teko vrijeme je bilo i ostaje za ovakve due poput moje. Proces zaleivanja je poeo, a finalna crta e oblikovati ledeno srce koje e kucati samo za sebe.
napisano: 2003.-2011.
327
Jadranka Varga
Sjena due
Tajna
Dan mi promie, a pjesma s radija ga ini lepravijim od tajne. Htjela bih da me vidi onako, kako se ja vidim. Htjela bih. Ono bitno a to je: sada jer sada uvijek izmie, poput pijeska kroz prste. Mjerim teinu srca zlatnom mjericom prstohvata i oduzimam kap vode otkud izlaze konture mog lica. Sve zapisujem u pjesmi to odzvanja pustim koridorima mog ivota. Ne prestaje, dok se ne smire krugovi na vodi. S ruba ponora upravljala sam ivotom i snopovima svjetla to su poput tajne lebdjeli iznad mene. Moj rukopis je iz zlatne prolosti. Izmeu prosutih bisera ne znam kojeg bih uzela, a da ne poremetim taj savreni red. Navukla sam sjenu preko oiju, da ne vidim nikoga i neka mi ova nedjelja, poput tajne, zamagli pogled i odnese me u smiraj jesenjeg sumraka.
napisano: 2003.-2011.
328
Jadranka Varga
Sjena due
Razmiljanje
U svakoj dui postoji jedno malo svjetlo koje ponekad izae i obasja tamu oko nas. Ta mala pojava zaista pokazuje prelomljeni putokaz ivotu i srcu, da bez urbe odlui i krene tim putem, bez sluajnih rijei i rijetkih dodira. Iz zaborava stiu poruke, slike, sjene, tonovi. Iz zabarava stie mir za danas, za sutra. U vjetru noi donosi mi plodove snova, pokriva me plavim velom svojih oiju i odvodi me na pokretni most prema daljinama u ljubavi. Kakve su to daljine u ljubavi? arobno tajanstvene, kad dou bez oekivanja, promijene sve. arobno zavodljive. Da, daljine me vuku prema tebi, iako si tu, uz mene. Postoji taj put, prema tebi, kojeg otkrivam svakim danom, svakim trenom. Rije tee i protee. Dodir traje i ne ostaje. Vjerna je ljubav, koja sve to zaokrui u jednu finu cjelinu zvanu ivot.
napisano: 2003.-2011.
329
Jadranka Varga
Sjena due
Tko si ti?
Zato nema sjeanja na ivot prije ivota? Pitam se: tko si? Nema odgovora... pokretne slike iz budunosti rade zbrku mog lijevog ipa izmeu treeg oka i vrha misli. Magnet ivota je jak, prejak da bih se maknula i krenula natrag u neku njenu zavjetrinu otkud nema povratka. Klizi mi dan, polako, neujno. Vidim se kako me put pomirenja prema samoj sebi odvodi do tebe, u tebe, oko tebe. Most izmeu dvije stvarnosti i dvije mate. Bez ravnotee, stojim, a jo uvijek se pitam: tko si ti?
napisano: 2003.-2011.
330
Jadranka Varga
Sjena due
Ako se okrenem
Vrijeme mi nije vjeno. Iz dubine noi u plavom snu vidim crvene rue. Tamno crvene rue. Misao je bljesnula i okrenula mi slomljeni dan prema kraju. Ne radujem se sumraku, ne radujem se sjenama. Teku misli, tee vrijeme. Sprene livade zaoblile su fini pejza u grubi reljef to se poloio ispred mene, tako da moram zastati. Na usnama nema uenja, ali tko me vidi sada, dok ovo piem? Moda u se okrenuti iza sebe, moda u poeljeti vidjeti tvoje plave oi i u njima potraiti onu mirnu zavjetrinu? Moda. Ne znam. Gledam odsjaj sebe u sebi. Ne vidim se. Moje oi su zalutale u beskraj i opet su te pronale. Daje mi snagu za dalje, jer imam osjeaj kao da sam te zaboravila. Nisam. Glasovi anela i mutni snovi uvijek podsjete na tebe.
napisano: 2003.-2011.
331
Jadranka Varga
Sjena due
Nemirni mir
Ritmovi spoznaje ive od mene i u meni, a iz svilene tame Svemira javlja se mir realnosti i nedosanjanih snova. Topla no unutar nemirnih virova moje due raznjeila me jutros do kraja i pokazala ti da postoje trenuci kad smo blizu i daleko, kad smo tu i kad nas nema. Ovozemaljska mjesta e veeras biti burna, a u mojoj dui ukorijenio se nemirni mir koji zna, da samo sa jabukama i groem moe spojiti teite sna i stvarnosti. Taj mirni nemir stoji kao bedem izmeu tanke linije to nas dijeli i spaja, koja govori da u svemu tome prepoznajem sebe i znam kako osjeam lijepo prikradanje iz dalekih kutova tvojih oiju, koje e jednog dana uetati u moj ivot ... (naravno, ve su uetale prije 7 godina)...
napisano: 2003.-2011.
332
Jadranka Varga
Sjena due
Uini to za mene
Noas su zvijezde dopratile Mjesec do mog balkona i obasule blijedim svjetlom divan kraj kojim sam dola u tamnu sobu. Nisam sluala neke vjene teme, mislila sam samo na tebe. Proimo kroz tiinu i vratimo se naem nebu. Rekao si da je samo san, rekla sam da nije. Bezazleno stojim pred tobom i vidim da je ivot misterija iz koje uzimam ono najbolje tebe. Pokai mi ocean preko kojeg dolaze lijepe misli, pokai mi nepregledni kraj gdje hodaju neznanci, zatvori jednu vedru no u svoj dlan i puhni u nju da me obavije svojim mrakom i pod sjenom tvog oka da me na trenutke me priblii tebi.
napisano: 2003.-2011.
333
Jadranka Varga
Sjena due
Leptir
U nonom vjetru su ostali moji odsanjani tragovi, prekrilo ih je ljeto novog doba. Nisam spalila sve mostove iza sebe, a kroz umu emocija to obrastaju oko mog doma lijepo se vidi brljan tvojih ruku kako se obavija oko mene i odvodi me u davno zaboravljene svjetove. Nakon divnih trenutaka u tami, zelene zavjese su lelujale od laganog nonog lahora, dok su se usne zaklinjale na oltaru tvog pogleda, da samo za tebe znaju. Jedan leptir e obletjeti ovaj globus i uginuti. Kao da vidim taj let izdaleka, pratim ga i pruam mu ruku da prijee taj most to stoji izmeu mene i neba. Kasno ili rano saznajemo za darove, koji su nam bili pred vratima, a nitko ih nije uzeo. Zato leptir nije uzeo ponuene darove? Nije ih prepoznao kao svoje. Dok se nebo naginje pokazujui naklonost i ovog jutra, u nekom udnom stanju moje misli dotiu tebe i pitam se, kako bi bilo da te nisam srela?
napisano: 2003.-2011.
334
Jadranka Varga
Sjena due
U zoru
Vidjela sam se u snu, vjerovala sam snu, zaspala sam u snu. Mjesec, zadnji oevidac mog sna, probudio me i ponovo zaarao. Nema me. Svjetlo, to prodire kroz zatvorene oi, ini me umornijom... Zaboravljam se. Kad je oblaan dan zaklonio moj pogled, shvatila sam da sam u snu Sve oko mene je san, kao nepomina koprena kie i noi Moje srce zna, da je oko njega san Nema puteva sve je divljina Otila sam od sebe tebi.. i nisam se vratila. Jo sam uvijek kod tebe, ali mene nema. Hou li se ikad vratiti, da me Mjesec obasja u svojoj sjeni i da konano otvorim ove umorne oi?
napisano: 2003.-2011.
335
Jadranka Varga
Sjena due
Samo to i nita vie
Kad sam ovako, kao danas, zavezana za neki kup sjeanja, bez unutarnje veze sa sobom ili bez nekog doticaja sa oima due, znam, da mi srce puca kao polomljeno staklo i tonem u pijesak mog gentskog koda, jer je ovaj dan izmiljen, samo da bih napisala par reenicaKad se sklonim tamo, u zavjetrinu mog ivota, ivim moj/na san Zna da sam uvijek tu Probijam se kroz tamu podsvijesti to je zavladala mojim ivotom Otvaram oi, ali dijelovi tijela, eterinih lebdeih silueta, pokazuju druge pravce Odvajam se povremeno od tebe i vraam se, tebi, drugom, onom koji ivi tu jo uvijek. Mutan mi je izvor, umirit u pjesmu, umirit u sebe
napisano: 2003.-2011.
336
Jadranka Varga
Sjena due
Anima mia...
Ima li Svemir boje, koje nisu moje? Ima li moja dua boju? Razmiljala sam . to je boja zlataI kad se utopim u ovu inkarnaciju, vrijeme e zamijeniti sve I mene, i adrese, i ljubavi, i sve pjesme do sada znane Kao da sam dola u drugi svijet, kao da u tom segmentu Vjenosti iz svemoguih pokretnih slika zamrzavam onu moju, sliku mene anima mia. Ne, nije od ampanjca nema ga u krvotoku bilo bi zgodno laserom razbiti moje snove i secirati sloj po sloj, ikonu po ikonu Mogue jeModa bih se pomirila sa onom drugom polovicom iz sebe to mi se ponekad objavi, onako usamljeno i u suprotnosti sa svime me stalno ispituje: "A ti tko si ti?" nemam odgovora
napisano: 2003.-2011.
337
Jadranka Varga
Sjena due
Klju ivota
Uzela sam jedan mali klju iz ladice nonog ormaria. Kad sam otvorila dlan, vidjeh predmet malen, kubistikog izgleda, bez reljefnog otiska. Otisak na dlanu razbio je aroliju trenutka. Vidjeh sebe, sa voljom da ti predam ovaj klju iz ladice nonog ormaria. A to da radim? Zauzela sam se za hladna jutra, tamnoplavo nebo i Mjesec na horizontu, to dalje od mene. uje li me ona zvijezda? Naravno, jer bez dodira je dodirujem, bez pogleda je vidim, bez daha je diem, uzburkane due i uznemirena sjeanjima. Sve ima daleki okus prolosti, te mrtve tvari mog ivota. Jasno vidim jasnu sliku, ali kad zatvorim dlan, ne osjeam onaj mali predmet iz ladice nonog ormaria. Taj klju ivota ostavlja isprekidane linije na mom dlanu i pokazuje mi ostatak puta kojeg prolazim. ivota knjiga vie mi nije bijela sva i zlatan rub mladosti vie je ne kruni, ali jednog dana kad se knjiga napuni za naslov, hoe li me biti strah?
napisano: 2003.-2011.
338
Jadranka Varga
Sjena due
Dajem
Moj ivot je jo jedan nedovren pravac to me vodi iz iluzije u stvarnost i odvodi u neimenovanu orbitu oko tajanstvene zvijezde. Zamagljeni kristal se napunio ulnim zvucima. Mjesec tiho plovi ovom noi, mene opet nema. Zaplela sam se u mrei mene u meni. Srce je na tren prestalo preskakati svoje poznate ritmove. Svjetlost me ne eli, no me mami. Zlatna nit to vodi do tebe, ne vidi se. Poslala bih ifriranu poruku. Ne znam njen kd. Kao poluslijepa, zaobila sam poticaj tajanstvene ifre i zavukla se opet u sebe. Nema zidova meu nama. Majstorskim poljupcem zavladao si nevidljivim svijetom mojih sjena. Za svaku nau minutu, dajem tri sekunde vie i oduzimam od sebe sebe.
napisano: 2003.-2011.
339
Jadranka Varga
Sjena due
Rijetkost
Vrijeme, kao pucketanje vatre u kaminu, uzima predzadnji dah anela i zajedno sagorijevaju u kutu zvjezdanog neba za kojeg nitko ne zna. Znakovi su znakoviti. Glupa reenica. Iako u trenutku izgubim pojam da je ipak sve reeno jezikom ptica, savreno razumijem znakovite znakove. Je li mi vrijeme za promjenu mene u meni? Je li mi vrijeme primiti poruku meni od mene iz mene? Glupa reenica. Nerazumljiva. Za slijepe nevidljiva. Za gluhe neujna. Za neosjetljive bezbojna. A tako mona. Sve dublje bih zaronila u svoje potonule svjetove, kao nekad. Recidiv? Opet glupa rije. Skratila sam priu. A tema se produila. Zaobila je centar i nastanila se u kutu oka otkud se skidaju iskrivljene slike i odlaze u Svemir po novi nemir. Proaptala sam svoje ime. Glupa reenica. Zavrit u priu. Za veeras. Ima toga jo, a moja neprilagoenost e nestati u jednom pametnom trenutku. Kada? Vjerojatno, za 3 noi.
napisano: 2003.-2011.
340
Jadranka Varga
Sjena due
Zrcalni sjaj
Prohujale godine ostavile su zrcalni sjaj u oima, podijelile morska imena bivim ljubavima i uzele od mene zakletvu, da neu prestati razmiljati pod zvjezdanim nebom. Znam da neke zlatne stihove ni ne znam napamet, znam da od sebe uzimam mjericu svjetla i poklanjam je tebi, u ovom mraku godine na odlasku. itam iz knjige ivota, doekujem zlatnu zoru i odlazim u bjelinu snova. Tvoj odgovor je sjaj plavih oiju. Nekima je promjena prokletstvo, nekima blaenstvo. Nekad je crni vjetar raskidavao moju duu i pobacao je na sedam strana svijeta. Uzalud sam traila sliku. Nala sam ovjeka. Bila sam pronaena. Tajno proroanstvo nikad neu razumjeti. Kako se ostvarilo i traje, da daje. U oekivanom dogodilo se neoekivano. Kao zaarana i oarana, gledam staklena zrnca svog ivota i vidim u njima kristalni sjaj due, to se uvijek otvara na otkrivanju misterija na istom mjestu.
napisano: 2003.-2011.
341
Jadranka Varga
Sjena due
Dijalog due
ivot nekih ljudi je pustinja, gdje rastu krila mate i odvode ih u lutanja. uti pijesak i edan kaktus u dui priaju prie osamljenika, pjesnika i lutalica. Vjetar brie ve roene dine u pijesku, nailazim na pustinjaka, suhog i mistinog, koristim znakove neba da bih objasnila tajne Znakovi ispred mene iza mene u daljinama Rei u neto, ali tiho i najtie. Hladno je. Koa ne osjea dah. Otkud vino na stolu? Otkud svjetlost svijee? Otkud nebo u oima? Otkud ova plava slova osvijetljena svjetlom due? Otkud? Sve je to dijalog due.
napisano: 2003.-2011.
342
Jadranka Varga
Sjena due
Bjelina u plavom
Smrznuo se cvijet pod snijegom. Bijelo me iznenadilo. Okrznulo me i pomislih da stavim neki prigodan stih, ali neu. Tom bijelom maestru ne elim otkriti svoj put prema nepoznatim slovima, to ih razumiju samo vile i aneli. Kad je bjelina osvijetlila moj unutarnji zid, svojim nevidljivim platem ga je razotkrila i sjena se pruila daleko. Zidovi u nama. Zidovi izvan nas. Granice. Nema slobode u nama. Zatvoreno trgujemo emocijama, kao na looj trnici propalih osjeaja. Ne mogu protiv crnih bezbojnih pjesama. Ne mogu niti protiv ludo crvenih rijei, to odvode u matu. Znam, samo da trebam piti ono to istjee sa izvora promjena. Znam da trebam u sebi otopiti zid i pustiti ga da otplovi prema daljinama. Danas vidjeh sebe u tvojim oima. Danas. I kako me je iznenadila ova bjelina to lepra kroz hladnu no, iznenadie me moje slike u tvojim oima. Ipak sam ti jo u modi. Potpisat u srcem, zapeatiti poljupcem. Ne vjerujem rijeima. Vjerujem tvojim plavim oima.
napisano: 2003.-2011.
343
Jadranka Varga
Sjena due
Pitanje
Svaki dan donosi neto novo svjetlosno, obojeno vatrenom bojom Sunca, pitajui me uvijek i uvijek: postoji li dua? Ne vidim je. Osjeam je. Gospodari mojim biem, na ovom globusu starijem od vremena, vodi me i provodi tajanstvenim putevima, kojima samo ona zna prolazit. Zato me gleda tim upitnim pogledom? Zato me ne pusti da sneno odmaknem pokret od sebe i zaustavim ga blie srcu? Izmeu ivih i mrtvih je sklopljen savez sna. To je tajanstvena zemlja kroz koju prolazimo, odlazimo i ponovno dolazimo. Zato me pusti, da prolazim tom zemljom, onako, kako samo ja znam. Promijeaj par boja na dlanu i baci ih prema nebu, neka oboje ovaj hladni zimski dan. Zazivat u te imenom tvojim, a ne neijim, jer kroz istinu dolazim do potpunog osloboenja due. Jesam li ja ono pitala: postoji li dua?
napisano: 2003.-2011.
344
Jadranka Varga
Sjena due
Tragovi u kaleidoskopu ivota
Kau da e asteroid proletjeti i sudariti se sa Marsom. Kau. Predviaju. U toj trigonometriji ivota, prohujali su lijeni sati od kojih nemam nita. I to kau. Kau da je prolost mrtva stavka ivota. A zato onda tako jako probija tkivo sjeanja i odlae se jo uvijek u nekom kutku podsvijesti? Kau da e asteroid projuriti brzinom 12 km/s. Kau. Ali ne kau da svaka mrtva tvorevina moe ponovo nanijeti bol. Gledam ovo sivo nebo iznad sebe. Samo ga gledam. Vidim zraku ljepote to se probija kroz sivi dan, u sivi sumrak i mranu no. Ne, nije asteroid. Nije ni prolost. Slutim neujni tijek pjeanog sata to rotira u glavi i ostavlja svoje tragove tragove svog vremena, svog postojanja. I sporije, nego ikada, slutim svoje traenje koje me uvijek vraa na isto mjesto meni. Vidjet u tog dana, hoe li taj asteroid unititi neku planetu. Moda hou, a moda i ne. A hou li vidjeti svoje tragove, ostavljene u kaleidoskopu mog ivota?
napisano: 2003.-2011.
345
Jadranka Varga
Sjena due
Pogled
U pogledu, zaleenom od zimskog solsticija, potopljeno je carstvo zlatnih niti iz kojih pletem razne oblike, dajui im imena pradavnih anela. Jedni od drugih uzimamo i dajemo, otpadamo i spajamo se. U vremenu izgubljeni, u trenutku pronaeni Znam da postoji taj trenutak kad se pronaem u sebi i znam da je taj trenutak sjaj ivota A tako smo malo sami sa sobom Iz svjetlosti, promijeane sa sivilom zimskog solsticija, izlazi zlatna nit tvoje ljubavi, koja je tiho provuena do mog srca. Kad u tom zvjezdanom krugu zlata izraste onaj pogled, u kojem vidim sebe, Ljubav je pokazala svoje lice i poklonila mi se u svojoj uzvienosti. I uvijek u tom pogledu vidim to lice Ljubavi, jer ona ima lice... prekrasno, prodorno, nedjeljivo i mistino zaarano, a opet tako blizu. Ljepota mjeseevog sjaja u ovom zimskom solsticiju naglaava se tim mistinim sjajem prodornog pogleda Ljubavi.
napisano: 2003.-2011.
346
Jadranka Varga
Sjena due
Ljubav sa plavom ruom
Ve treu no od petog dana pohode me plavi snovi. Ti udni snovi. U ljubavi sa plavom ruom Boja tvojih plavih oiju, boja prelomljenih linija na dlanu proroanski snovi. "Od davnina ljudi su gledali na snove kao na neto tajanstveno, znaajno i mono. Smatrali su da su oni jezik nesvjesnog uma koji odraava nae radosti, brige i nade. Mnogi ljudi vjeruju da razumijevanjem jezika snova moemo obogatiti nae ivote i poveati znanje o sebi. Franz Bardon je smatrao da su oni poruka naeg vieg uma naem niem umu. On kae da onaj tko ne razumije simboliku snova baca neotvorena i neproitana pisma poslana od Boga." I tako je poela moja pria sa tim udnim simbolima.. sve se dogaalo prije 15 godina.. te davne 1992. kad sam izgubila voljenog tatu nije prolo 11 mjeseci, otila je i mama za njim na pranjavom putu svog djetinjstva, nala sam trag sunca to mi je najavio novi element ivota Treperile su zvijezde prolosti iznad mene, sputale se sjene u moje snove, priale mi sibirske prie o ledenoj ljubavi Bezbroj dralova je preletjelo preko moje zgrade, ali jedan glas je ostao isti razbio je tiinu, pokrenuo moje srce probudio me. Bio je to glas due, tako umjetniki izvedeno, tako divno ispriana pria mog ivota Znam, jo uvijek se rotiram oko tvoje planete, prevelika je gravitacija, ali tehnologija napreduje. Izmiljen je jedan svemirski brod koji me odnio na jednu plavu planetu tu sam ve vie od 3 godine lijepo mi jegledam te plave oi, tu istu duu, te medene usne ne elim vie u tvoje ledeno doba elim istinu svog ivota budunost sa manje pitanja i dilema isto jezero iz oiju to me stalno vue i dovodi na moje obalemojim dubinama sa ovim plavim oima to tako mirno i spokojno diu kraj mene
napisano: 2003.-2011.
347
Jadranka Varga
Sjena due
Oblaci
Iza tamnih oblaka nisam vidjela jutarnju zvijezdu. Ve danima vise iznad panorame mog grada, skrivaju nas od drugih bia, skrivaju nas od nas samih. Biti skriven lijep osjeaj. I dok sam udahnula otri zrak, bjelina snijega me iznenadila... kao da je tek pao... Led se rairio poput ljetnog poara, uvukao me u svoj pucketavi svijet i promatrao prelomljene linije na dlanu. Nita novog. Budunost prekrivena tamnim oblacima. Skrivena od mene. Biti skriven (s)lijep osjeaj, koji ne vodi nigdje, osim na bijelu povrinu, ledom okovanu, u sebe umotanu. I traje taj osjeaj skrivenosti sebe u sebi. Nije proljee. Zima vani... zima u zadnjem kutku neusklaene sive tvari... jo nije usklaeno kretanje prema ovom jutru i kretanje prema meni. Nevidljivi plat me skriva od jutarnje zvijezde, umjetna svjetla zavaravaju lane puteve i vode me u dubinu noi. Promijenit u kontinent, promijenit u planetu... ali ne mogu promijeniti sebe u sebi, dok nisam spremna na promjenu. Jo ne. Kava je zavrila svoj jutarnji ritual... krenula sam... bez promjene.
napisano: 2003.-2011.
348
Jadranka Varga
Sjena due
Zalutala
Sjaj nemogueg ostao je zaleen u jednoj sekundi maglovitog jutra. Buenje je bilo krvoprolie jutarnjeg rituala uz redovnu putanju od istoka prema zapadu. Lutam cijeli dan. Nema me cijeli dan. Odsutna. Nedostupna. Zavirujem u intimne misli. Ne svia mi se nita. Nita nema moju boju, moje vrijeme, moj okus. Kava iz omiljene alice nije donijela ono zadovoljstvo, to iz mraka doziva novi dan. Ne. Prekratko je sve trajalo. Boi. Nova godina. Ista retorika svake godine, sve manje vremena. Mirujem. Vidim iz nekog kuta gledanja razna nebeska tijela kako se rotiraju u alici kave. Hladno jutro me je zaogrnulo, uzelo i progutalo. Nestala sam vraam se sljedeeg jutra uz kavu iz omiljene alice. Hou li se vratiti?
napisano: 2003.-2011.
349
Jadranka Varga
Sjena due
okolada
Bio je to iv proces bile su promjene, prirodno vezane jedna uz drugu, kao polarna svjetlost i no Kroz grudni ko prolazi dah, hladnim laserom presjeen nevidljiv oblak iznad ela bez ravnotee Suprotnost i san O, kad bi znao danas ono to si trebao znati tada I dok je pjenuavi pjenuac pjenuavo zapjenio moju stvarnost, oblak iznad ela postaje tei Sjea li se idealnih dana i onih dviju ruku na tebi? Je li mogue da te danas pitam: tko si? Primiruje se no, tvoja slika bez kraja luta ovom srodnom duom Poput djetinjstva slatko zvui kad izgovorim tvoje ime. Ima tu sliku bez kraja, jer to si stariji, to si mi blii Naa institucija je sagraena od svijetle opeke zlatastog sjaja Potroio si ve dosta neokrunjenih dana svog ivota. i opet, kao okolada, tako slatko zazvui tvoje ime, kad ga izgovorim, o da
napisano: 2003.-2011.
350
Jadranka Varga
Sjena due
Ponekad
Kao bijele magle to su rasule svoju gustu kosu iznad panorame mog grada, kao ovo hladno jutro, kao zaborav to doziva sjeanja, kao neto iz ega ne mirii bijela rua.... kao neto... kao galaktika stanica privremenog karaktera sa koje nema povratka... kao prazna hotelska soba, uredno namjetena.... sterilna...sve to bilo, bilo je ... zbog tebe... I kad sam te dozivala drugim imenima i onda kad se na san zatvorio i po zidovima ispisao zadnju reenicu, izdale su me ove bijele magle, umotale me u svoje bijele velove i uinile da opet nestajem ... u sebi...Led na koi... elo naslonjeno na prozor, pogled tone u maglu... Iza tanke zavjese sna, vie ne ivi onaj san o meni... o tebi... Znam, sjetim te se ... ponekad, ali samo ponekad.... , Ah, O., ne zna ni broj mog mobitela.... sve je onda bilo sa smislom... pormijenila sam kontinent... sluam pjesmu s radija, koja spominje tvoje ime...Zapisala sam ove rijei... Sjetim te se, ali samo... ponekad...
napisano: 2003.-2011.
351
Jadranka Varga
Sjena due
Tajni pergament
Prolazi vrijeme, trajemo mi...Prolazi i nae vrijeme, kao zvijezda to zasja na nebu i vie je nema...U suzi palog anela nema gnjeva, samo tuga, duboka i vjena...Prolo je vrijeme... Iz zraka oduzimam one molekule to e mi napuniti duu suzom palog anela... U tom novom okruenju pokuavam pronai neki dio sebe ... Ima li me? Naravno, nema me u slijepim oima ove sudbine, ve sam negdje daleko, izvan sfera trajanja obinosti...Jo ponekad zalutam stazama duhova samotnih uma i hodnicima predsmrti/sna. San je savez izmeu ivih i mrtvih, prostor gdje postojimo drugaji, nego to smo sami sebi. Na dnu due vidim savijen pergament, to li pie u njemu? Moja sudbina? Sljedei dani? Sati? Minute? Tajna. Zatvorena u sebe, presavijena u pergament na dnu due, skrivena oima sudbine. Najvanije je to to je dua prepoznala tvoj lik s kojim u odmotati taj skriveni pergament sudbine....
napisano: 2003.-2011.
352
Jadranka Varga
Sjena due
Promjena...
Stavila sam tvoj prsten na drugu ruku. Nije vie na desnoj. Sad otiskuje svoj znak na lijevoj strani. Ni sa im promijeana svjetlost sna i due, bez sklada u neusklaenom trenutku ovog jutra, potaknula me da pogledam tvoj prsten. Energija se razdvojila, prsten kao znamen stoji i gleda. Svaki tren, svaku sekundu, u sferama zlatnog sjaja mog ivota, otkad sam s tobom. Prekrio je ono, nekad bolno mjesto, gdje je trebao biti neiji tui prsten. Zacijelio dubok trag, to mi vie nije drag. I u snu, brzom sporou neugasivog plamena, postade mi najdrai pratilac, dok smo razdvojeni. Stavila sam tvoj prsten na drugu ruku... kao neraskidivi zavjet dviju dua. Kao san.
napisano: 2003.-2011.
353
Jadranka Varga
Sjena due
Pjeani sat
Kupila sam pjeani sat. Iz njega je zasjalo vrijeme to protjee U tom obojenom staklu malih estica zaeljeh, da je svako zrnce pijeska jedna godina moje mladosti Koliko ima tih zrnaca pijeska u pjeanom satu? Iz zvjezdanog neba ne dolaze odgovori... Sve sporije vidim da se globus vrti sam oko sebe, a nebo poput pjene obavija ovu mladu veer. I dok protjee pjeani sat, protjeu i moji ponori u susret novom jutru "Ostala si uvijek ista", na dlanu slomljenih linija je pisalo da u pogledati u oi sudbini"ostala si uvijek ista" Kao kap na elu ove rijei jedne davno zaboravljene melodije jedva ujno rotiraju oko mene U morskoj koljci plava boja kapi vode pria o namrekanom otisku ljubavi u ivotNe traim vie neke nepoznate adrese Od njih me dijeli tvoje ime i moj zaborav Mislim da u upisati svoj stih u onaj neispisan krug ivota, dok pjeani sat otkucava zrnce po zrnce godine mog ivota Od srca do srca sve se ita u oima
napisano: 2003.-2011.
354
Jadranka Varga
Sjena due
Susret
Dogodi se tako susret... dvoje se sretnu, izvade davno zaboravljena sidra iz dubine mora i krenu putem valova i struja jedno prema drugom.. Smijeno... Glava je premala, mozak ne percipira sve pojave tih prvih susreta.. U auri se boje promijeale, iz crne izlazi zlatna, iz bijele izlazi crvena, iz crvene se raa naranasta.. U vrhu jutra, kad se solarni sjaj prosipa kao leptirov let nad cvijeem, zalijeit u svoju nesanicu i onaj udan izraz na mom licu Jo uvijek svijet ima svoju putanju, jo uvijek globus neumorno vrti voje polaritete, jo uvijek sam zanesena.. Nije li to malo udno? U ovim godinama? :) Utonula sam u uzdah due Zavrit u nesanicu, skonat u na sprudu bez tebe.. Jo uvijek sam bez tebe.. Zna da volim tvoje iznenadne dolaske u praskozorje nekih buduih dogaaja Jo uvijek mi svijet dobro izgleda, iako je elja za susret s tobom sve jaa Razvezat u vor ljubavi i neka prolete krila noi do svog oltara, a kad prou kroz dobar ukus tvojih usana, zaspat u na jastuku od rubina i plavog sjaja kristalnog oka moje sudbine
napisano: 2003.-2011.
355
Jadranka Varga
Sjena due
uvaj me
Sve su zvijezde zapalile svoj zlatni sjaj sa onog mjesta gdje se divlji psi okruuju i gdje pitomi lavovi piju sa izvora U posljednjem pokuaju veeras da izazovem osmijeh, zaljuljao se mir ove veeriSanjala sam duboke vode, nemirna polja, iroke ceste, puteve koji ne vode, staze koje odvode. Pitaj me u tim nonim satima, pitaj me, ali bez glasa Neka se uje apat misli i duboka no e zauzeti mjesto ove mlade veeri Duboka no, tama i meka krila neka me pokriju u mirnom snu Gledam svoje oi Uz malo sree meka krila noi spustit e se uvam se, uvaj me... Na oltaru tamne noi crtam prelomljene linije sa mog dlana, nadajui se da su to staze koje me odvode u tajne snove
napisano: 2003.-2011.
356
Jadranka Varga
Sjena due
Opii mi boju ljubavi
Meka krila noi opet se sputaju na mirnu panoramu mog grada.. I nakon velike kie, nakon nekih pomaka u mom snu, u meni se javlja zlatna nit i, znam, dovest e me do tvojih misli, tvoje mate, tvojih snova Duboko u sebi zbrajam tri rijei Jesu li tri ili dvije ili osam, ne znam, a na dlanu prelomljenih linija ocrtava se proroanska sudbina Zna da u te povesti u kinoj noi izmeu dvije obale, tragovima koje su slijedile i hladnije due, nego to su nae Ovaj osjeaj za tebe je premalena pria za sve to ti elim rei. U pastelnim bojama sanjam na ivot, u duginim bojama vidim ljubav. Koju boju ima ljubav? To nitko ne zna Oi due su osjetljive, one vide - bolje od nas
napisano: 2003.-2011.
357
Jadranka Varga
Sjena due
Boje
Od ovog ivota sam dobila boju ivota Koju boju ima ivot? Koju boju ima ljubav? I dok se bistra voda ogleda u oima i dok se crno prelijeva u tamne sjene, ponekad zaboravim sebe, jer u tom trenu nema mene Postoji samo lanac dana i noi, biserni niz Mjeseca i sjena U boji aure zlatnog sjaja zamolit u mog anela ovim rijeima: sauvaj me od mene same.. to li to znai? Ne znam jo i dok oekujem jutro boje rue, tamne sjene u svojoj klasinoj igri pokuavaju lutati u bezvremenskom nizu ivota, iju boju jo uvijek ne poznam. Je li to moja prva uloga u scenariju ivota ili sam jo uvijek samotna lutajua dua to pokuava prepoznati sebe, u igri tamnih sjena?
napisano: 2003.-2011.
358
Jadranka Varga
Sjena due
Oi
Ovo je lijepa no, poput plavih oiju jasno kristalna, ista i nezaboravna U meni postojim "ja", u moje "ja" ne ivi dua.. Dua ivi posebna Ona je dio titraja srca, treptaja oka, ona je uvijek tu, kao na poetku ivota, kao na zalazu Sunca, kao u sredini noi Ako i pogledam u taj turbulentni svijet oima slijepima na svjetlost, znam da e me titraj srca dovesti do koraljne boje due... Dao si boju mom ivotu, stigla sam do tebe Doplovila je i moja laa prema tvojoj istoj dui Vidim Mjesec, pribliava mi se njegova punoa Opet e biti zatamjenih misli, opet e biti iluzija, privida Ciklus se ponavlja, zato i gledam ovaj turbulentni svijet oima slijepima na svjetlost Gledam ih oima tame, jer takav je taj turbulentni svijet, ali srce je isto i preisto, jer jedino oima due vidimo ljepotu ivota
napisano: 2003.-2011.
359
Jadranka Varga
Sjena due
Srebro i biseri
Kraj jednog lijepog dana Na registarskoj ploici mog auta stoje magini brojevi i dva slova Iza mirnog ela vedre misli, vedre igre i Sunce u oku Veer je zaogrnula srce to lei na dnu oceana, uronjeno u svoje dnoNa dnu ae pokriven led to ocrtava tvoje ime Magija plavih oiju jo uvijek donosi roj misli i elja ekam da no dobije svoju tamnu boju, svoju punou.. Na tamnom oltaru noi tiho pogled luta Planete rotiraju svojim elipsama, a iz sve tamnijeg kutka noi stie mo susreta plavog oka sa svojim srcem Danas je takav dan, dan za sjeanje na tvog izgubljenog anelaSrebro i biseri obasjavaju usnulu panoramu grada Nismo sami Okreni se na desni bok, utoni u san No dobiva sve tamniju boju uvaj me i sanjaj
napisano: 2003.-2011.
360
Jadranka Varga
Sjena due
Hladna veer
Iz mene progovara Zemljanka, stanovnica ove lijepe planete, planete smijeha i srca, u lutanjima bez kraja i beskraja Ovo malo due to zauzima svoje mjesto na plavoj planeti pri prvom pogledu vraa me na svoj poetakU ovom dnu besmisla, slobodni smo u igri ivota, bez zatamnjenog sjaja u oima, bez astralnog glasa u dui Svijet se podijelio na dobre i loe, na vjenost i trenutakHladan zrak mi presijeca dah ove hladne noi. Suho lie na putu prema toplom domu, gdje me eka ti, ostaje samo tiina i ljubav.. Svijet se uvijek dijelio na dobre i loe.. Pokrit e me tamna krila noi, odvesti u san, plovim opet dubinama due, tim neprekidnim putevima snova Zastala sam pred tvojim plavim pogledom, urim prema toplom domu, gdje me eka ti
napisano: 2003.-2011.
361
Jadranka Varga
Sjena due
Tebi
Kroz ovu tihu no na dlanu hladan dah, u oima topli sjaj Vjetar raspruje kristalnu misao, koju ni magla ne krije U dubini due lunarni sjaj, tvoje ruke u bijeloj vodi donose tiinu Dijamantno plave oi gledaju i donose kristalnu misao na dno dueNo je tiha, zvijezde zastiru panoramu grada i poput oiju make promatraju to tamno mekano dno moje due Svaka dua ima svoj bezdan Je li netko ikad doao do kraja tog dna? Gledam no, hladan dah na dlanu, u oima topli sjaj. Na oltaru noi dao si mi boju ivota, sa dna due se lagano die U auri mirna ravnotea Sve tamno i muno pretvorio si u ivot ivot je san elim ti lijepe snove
napisano: 2003.-2011.
362
Jadranka Varga
Sjena due
Hvala ti (1.11.2009.)
Dogode se tako neki dani neke noi neka predveerja.. kad se no prikrada danu, tiho i najtie ga smijeni i caruje cijelo svoje darovano vrijeme Dogodi se tako da me netko potrai u tiini predveerja, uzme me za ruku i odvede u svoje prie, u svoje ivote... i sadanje i one davno proivljeneDogodi se tako da dim cigarete obavije sliku na zidu i oslika svoju konturu, a ispod neba je sve onako kako treba biti Konture dima, ova veer ima dobar okus Plamen svijee, dim cigarete koju pui najdraa osoba na svijetu, a unutar srca kristalno i najplavije oi na svijetu zauzele mjesto, otopile led ivota i uinile da ovaj svijet izgleda savreno dobro Tamo gdje spavaju smaragdi i rubini, nita se ne dogaa Kamen je uronjen u svoje dno, ali tamo gdje se vide najplavije oi na svijetu tamo je ivot zamagljen sreom i romantikom Tamo je najljepa melodija ivota, ak i na ovako tuan dan, u ovako tunom trenutku kad se prisjeamo Ne samo na ovaj dan, sreo moja, hvala ti to si mi rekao: "kad sam te vidio, u tom koridoru ljudi, ono svjetlo je padalo samo na tebe i priao sam ti" :)
napisano: 2003.-2011.
363
Jadranka Varga
Sjena due
Trenuci
U jutarnjoj etnji, dok je dan ubijao no, u tom kaleidoskopu gorue ljepote, zemaljska rije, ta bijela rije, zaotrila je um, odvratila pogled i misli od jutarnjeg zaaranog pogleda i poput oiju make zastala ispred mene U bjelini tih oiju, iznad ua ivota u druge slapove, pronala sam odgovor Praznina se gleda slijepim pogledom u danima bez boli Jedina nit to spaja je titraj srca Potopljen polusvijet, udni ljudi, jo udnije situacije, boje, koje nisu moje Ovom ivotu sam dala svoj znak, kao znak pokraj puta to vodi ili odvodi, to spaja ili razdvaja Na oltaru ove noi vidi se plamen gorui Neka san pokrije sve nemire i muke svih ljudi, sve zablude i zastranjenja u udna raspoloenja Postajem svoja aura u sebi, a gledam te dok spava, dok ti Mjesec lice zlati i bezbroj sjajnih zvijezda neka te u snu prati Gledam te, dok ti san lice ljubi, gledam te, dok se no u daljini gubi
napisano: 2003.-2011.
364
Jadranka Varga
Sjena due
Put
Pokrio me san sino...san bez snova...Svoja tamna krila spustio je na oi, nona tmina zgusnuto se povukla u kut...ekala je...Otvorila sam oi srca...Ispod sunane staze vidjeh sjenu kako me zove...Kamen i pijesak... Izvor, otkud tee bistra voda, ne gubi se u pijesku...Nona tmina zgusnuto eka u kutu...Na oltaru noi zapalila sam svijeu...Otvorenih oiju, dok me san pokrivao, krenula sam putem sjene to me zvala da vidim kakav je ivot pastira...Kako mogu biti pastir, kad ne znam to je to?...Crveno Sunce sna se smijeilo...Snovi bez boja, bez vremena...Glazba bez zvuka...Je li bilo prije ponoi ili nakon nje, ne znam?...Nona tmina je zgusnuto ekala u kutu.. Sjena me vodila do predvorja raja. S one strane postoje jedna vrata...Kroz ta vrata prolaze samo ista srca...Zastala sam...Je li moje srce tako isto?...Poelo je jae kucati...Kuca li od sumnje ili pitanja, zato ga to pitam?...Sjena me odvela dalje, pokazala mi je odgovor... Nona tmina se pokrenula iz kuta...Odgovor je stajao, blistav i jasan, zlatan i ist... Na oltaru noi svijea je dogorijevala, ugasila se...Odgovor je stajao i dalje, srce se nasmijeilo..
napisano: 2003.-2011.
365
Jadranka Varga
Sjena due
Trenutak
Iz dlana sam uzela struak vjetra, zalila ga sa tri kapi vode i zapalila na nebu jedan stih, stih to je izaao iz trenutka ove Zemljanke, a Luna se zatresla od bestidnog pogleda Vedrina i ivost se osjetila u trenutku suoavanja Stajala sam skamenjena i vidjela tebe U oku je zasjala suza i sanjam te u prizmi izlomljenog kristala, gledam svoje oi u sjeni tame Na oltaru noi polaem crvenu ruu, kao prvi poetak ove tamne veeri, jesenje sonate bez umornog veseljaLjudi roeni, a odbaeni od crvenog svjetla, lutaju ovim svijetom, nisu slobodni. U igri ledenog zraka i toplog daha, u tom astralnom trenutku zaustavit u ovaj stih na treini tamne strane Mjeseca.
napisano: 2003.-2011.
366
Jadranka Varga
Sjena due
Put prema snu
Na granici tame i dana zidzid tiine Iz dnevnog svjetla uetala sam u ovu no, jasnu prohladnu novambarsku no, dok je glazba zarotirala nebeska tijela da me odvedu prema temeljima dublje noi Noi za san Izgubila sam neke glasove iz sebe Kie su pale, natopile su i duu i Zemlju, a u arterijama romore valovi skrivenih osjeaja, toliko skrivenih da mi se itaju na licu Je li mogue iz zlatne posude nasuti istu bistru vodu i prepoznati u tom odrazu svoje lice? Na granice tame i dana, zid.. zid tiine Temelji to se polako taloe za ovu no sna jo uvijek prate pravocrtnu glazbu koja rotira nebeska tijela Neu povui Mjesec u vodu elim gledati njegov odraz na nebu, a kapi to postaju biseri na licu zaiskrile su i u mom srcu
napisano: 2003.-2011.
367
Jadranka Varga
Sjena due
Znakovi pored puta
Dogode se tako trenuci kad izloeni vjetru traimo tiinu kine veeri. Iz leda se otapa trenutak pa u ai stvara slike dalekih puteva, koji ekaju. Dobar ukus ima ova veer, obojena rijeima, zamagljena ljubavlju i usklaena pokretima Iz urbane vreve dolazim na plamen svijee, izlaem mu svoje srce i najdublje kutke due Dogodi se tako da plamen svijee doara put prema snu, dogodi se tako i da se raspetlja taj udan san, kojeg pokuavam odgonetnuti ve pola ivota Kad mir nastanjuje neije srce nema loih glasnika ni znakova na putu Ja i san Neodgonetnuti san, prepun tajnih ifri i prebogatih misliMostovi izmeu svjetova su uvijek spojeni, ako slijedimo one dobre znakove na putu. Inae je puno loih smjerokaza Sa mjerom u zapaliti ivot na nebu pa neka gori, umjesto najsjajnije zvijezde Samo sam nijemi svjedok tajne koja ima krasan naziv ivot
napisano: 2003.-2011.
368
Jadranka Varga
Sjena due
Ritam iskuenja
Vrijeme luta sjenovitim stazama, ptice tako tiho pjevaju .. Jutarnje rose su rijetkeIzmeu lia nema svjetla, nema sjene, nema niega.. Samo kie romore kao tue usne to zlo govore..Ve pet dana u susret mi dolazi netko, bez tijela.. Netko Odvodi me lukavstvom, odvodi me meni? Vidjela sam sjenu bisera iz koljke sa dna mora Temelji su na dnu U umoru kie prepoznajem svoj ritam srca, onaj ritam to me uvijek odvodi k tebi
napisano: 2003.-2011.
369
Jadranka Varga
Sjena due
Poklon
San iznad vode Pred oltarom noi poklanjam sjenu i okreem lice Izmeu svjetova mi je kliznula misao gledam oi u zrcalu Pred oltarom noi poklanjam sjenu i okreem pogledizmeu mene i tebe sklad Kamo bih ja bez tvojih bijelih misli? to bih bez tvog zaraznog osmijeha i bezazlenog pogleda? U pogledu se ogleda prvi poetak izmeu tvoje prolosti i moje sadanjosti samo bijeli stolovi vesele gozbe, glazbaslobodni u izboru pred oltarom noi poklanjam sjenu i otvaram srceljudi roeni, a odbaeni, bez onog crvenog sjaja i aure ljubavi, dolaze pred moj dom skupljam sitnice i vidim u svom srcu cijeli svijet za tebe pred oltarom noi poklanjam sjenu
napisano: 2003.-2011.
370
Jadranka Varga
Sjena due
Znam
Vidjela sam tragove na latici rue, vidjela sam maglu Nala sam rasprene misli, a na dlanu trag sjene U plavoj kosi spava Mjesec, u plavim oima vidim sebe U tamnoj kosi ovog mukarca vidim hladno inje, u dubini njegovog oka, ima li mene? Iako si ljuto ostavio ivot uz kap limunove boje, toliko lako sam se susrela s tvojim pogledomOdale su te ruke.. drhtale su U dijamantnoj tiini nije te bilo Vidjela sam mukarca tamne kose i plavih oiju, u kojima se tek nasluuje moje imeS njim nema praznine Pretopila sam led u vino Moda sljedeih godina proitam najljepu priu.. ModaI dok se bijelo u posljednjim tracima najavljuje u zlatno, znam.
napisano: 2003.-2011.
371
Jadranka Varga
Sjena due
Noni sati
Probudili me noni sati Prazno nebo odvodi na suhe obale gdje dua plee svoj plesSanjala sam da me u tim nonim satima budi miris rua. Izmeu svjetova nema granica, krijem se u krugu, a on nema kraja Ispred zrcala vidim prolaz prema drugoj dimenziji ljubavi, ivota i crvenih rua. Iznad vode lebdi sjena, sjena moje due. Slika bez posvete, glazba bez stihova, no bez Mjeseca U kutu oka postoji, skriva se, traje Nema kraja Ljubav postoji u svakom obliku u kojem se daruje i zbog koje ivimo, vraa nas na poetak onih prvih osjeaja, prvog poljupca s tobom To odbaeno crveno svjetlo ee od mene do tebe, a crvene rue i dalje tiho umore, kao velovi kie to zastiru panoramu grada Pitam se kako bih ja ivjela, da nisam srela tebe?
napisano: 2003.-2011.
372
Jadranka Varga
Sjena due
Iz sna
Ponekad tako, probudim se iznenada, uz osjeaj da netko iz mene izvlai sidro, kao to se uzburkano more uznemiri, kad netko dotakne dno.. Ponekad tako, osjeaj je iv, zavrti se smijeh u oima, ali u auri postoje udni znakovi, a ne prepoznajem ih I tad, u vjetru osuim suhe usne, zaboravim se i nestanem, opet u snovima A probudili su me iznenada Iz svijee izlazi tanak trak dima to skuplja none leptire, u ai je ostao talog mog daha, prelomljenog, izlomljenog... slomljenog Izvan ivota nema nita samo vjerovanje... Ima li ljubavi, nakon ljubavi?
napisano: 2003.-2011.
373
Jadranka Varga
Sjena due
Crta razgranienja
Nikada ne volimo jednako... Ni ti ni ja nemamo jednak omjer ljubavi To je fina granica to razdvaja osjetljiv omjer pa se jednostavno ne vidi ta lijepa crta, odluujua crtaKao amfore na dnu mora, ukopane u pijesak, dio plavih dubina, dio tamne i svijetle plave boje.. Bez buke, bez valova u moru tiine.. Ta crta spava, miruje i dio je jedne brze igre ivota Crta to razdvaja nejednak omjer ljubavi, zna kad te neu uvesti u svoj svije. I kad me odmie od sebe, ta granica je dio svake ljubavi, dio svakog ovjeka Nosimo je u sebi, a ona se budi kad se od jednog postaje dvoje, poput vaenja sidra iz dubina, valovi se uzburkaju, paluba je nemirna, jedra su ve u daljinama Odlazi se na nova putovanja. Negdje u probuditi svoju nesanicu, negdje u uspavati moj san Neka zrak zaustavi kretanje svojih estica, amfore na dnu i dalje miruju. do nove crte razgranienja.
napisano: 2003.-2011.
374
Jadranka Varga
Sjena due
Moja lutanja I
Ispod "lune" sjaj je drugaiji Osjea se mrak sa 'druge' strane Drugaiji svjetovi, neke druge due love osamljene vukoveNemam vremena ivot ide daljeU zadnjem pokuaju svoju duu dozivam njoj samoj, nakon spaljenog dana Na dnu mora ivi koljka, koljka mog ljeta, tog ljeta mog djetinjstva Vizija je gotova idemo dalje Izmeu svjetova die dua.. Iza mirnog ela, nakon treeg dana, zavezala sam svoju duu za sebe Izmeu vode i vatre nema saveza Samo sukob U eteru ujem glas, je li to srce s dna mora, iz one izronjene morske koljke? Ne znam Prvi poetak je i prvi treptaj oka
napisano: 2003.-2011.
375
Jadranka Varga
Sjena due
Moja lutanja II
Jedanaest dana iza mirnog ela luduje misao. Crna ptica je doletjela kroz san i ostala. Zvijezde se ne gube sa horizonta. ujem mladu staricu kako me zaziva mranim glasomSve tone u meni Iza mirnog ela luduje misao Odvojena sam od svjetla, od dana, od Sunca Jedanaest dana iza mirnog ela javlja se misao itam knjigu ivota, slova su nejasna Gledam srebrnu traku svjetla to se provlai ispod vrata i nestaje Dajem ti ruku, ne vidi je Sve je tako udno Jedanaest dana iza mirnog ela luduje misao Vrijeme je stalo U tekom zraku nema vibracije Sve je sablasno Idem u snove tamo je sve drugaije za sada
napisano: 2003.-2011.
376
Jadranka Varga
Sjena due
21.12.1991.
Ova no. Tako tiha. Iza oiju die dua. Uskoro je zimski solsticij. Bijeli snovi. Iz mora zlatnih elja, nema me. Mjesec miruje. Prazan pogled. Promjena. Poklanjam ivotu sebe. Poklanja li mi ivot mene? Na katedrali otkucava 21.30h. Veer. Zima. Prozirne boje aure obavijaju moju crnu no. Nema me. Kako prozirno i lako dobiva sva moja obeanja. Slomljene linije na dlanu priaju istu priu.. U pokuaju da te zaustavim u trenu, odlazi u svoj trenutak. Ima li tu mjesta za mene? Sanjat u san smrti i posljednji pokuaj ivota da me vrati na ovu planetu gdje je plavo nebo odsjaj tvog oka. Neka noni sati obaviju moj san dubokim sjajem veeranjeg zimskog solsticija.
napisano: 2003.-2011.
377
Jadranka Varga
Sjena due
U noi
U ovoj noi ljetnog solsticija, kad je tanka linija izmeu jave i sna, kad se mladost rukuje sa zrelom dobi, kad je sve tako polarizirano, ispod lipe stojim u sjeni I promatram no Promatram tamnoplavi barun neba, koprenaste oblake Leptiri se skupljaju oko none svjetiljke ujem zvuk vjetra San polako uzima moju ruku i odvodi me svojim skrovitim stazama, a glazba mi dodiruje stopala.. Ne elim se probuditi, traim se u ovoj tiini pred san.. Tvoja ruka me dodiruje, sigurno sidro u ovoj stvarnosti U ovoj noi ljetnog solsticija, kad je tanka linija izmeu jave i sna, plamen svijee pokazuje tvoju sjenu to mirno die kraj mene Lijepa je stvarnost.
napisano: 2003.-2011.
378
Jadranka Varga
Sjena due
Miris lipa
U ovom predveerju, ove subote tune kao sam ivot to je tuan, ne dopiru mirisi lipaDobila sam au vremena pa je ispijam polako, edno, ali polakoIzmeu nas oduzimaju nam nas, srca bi htjela sklopiti oi na trenutak da se odmore Opet su mi pitanja teka kao ovaj globus to se tako neumorno vrti sam oko sebe, da je ve i mene umorio. Volim kad tvoj dlan zaluta kroz moju kosu i kad uzima moju ruku kao mladu pticu, odnosi je prema svojim usnama ostavlja trag, prelazi preko praga povrnog dodira i zaranja dublje od bilo kakvih slatkih rijei Tek kasnije dolaze mi slike dogaaja, te prve dvije rijei izreene u zanosu zanosa. Sudbina zna jako dobro koga je spojila, koga je razdvojila. Nakon ove noi, miris lipa vie nije tako intenzivan. Najjae su mirisale juer i protekla dva dana, jer su znale da im je to zadnji miris, to mi ga daruju. Znale su i pjevale su mirisima opojnosti, zaludile su mi ivot tim mirisom poput predivne glazbe i dovele su me do nas dvoje. U dnu ae ostali su nai izdisaji, zapisani, ne sjeam ih se vie. Doplivat u do neije obale. Hou li umrijeti na mekanom pijesku, nanesena poput zalutale naplavine drveta, to se sluajno nala ba na tom mjestu?
napisano: 2003.-2011.
379
Jadranka Varga
Sjena due
Molba
Zaledi me u oblik svjetla, promijeaj dva dijela mene i jedan dio sebe, izdvoji onu zlatnu boju to niti nam spaja do srca i na bijelom stolu rasprostri svoju intimu...Na sredini neba stoji na znak, u daljini se gubi no... Iz bolnog mjesta vie ne izlazi tama, zaraslo je iluzijom lijeeno, iz noi u no polako zaboravljano... Zamagljen pogled, ist kao kristal... Preko mene prolazi Mjeseev trak i gubi se na zapadu... Izdvoji jo koji trenutak i zaobii bolno mjesto... zalijeeno je iluzijom i ovim udnim jutrom...
napisano: 2003.-2011.
380
Jadranka Varga
Sjena due
Vrijeme punog Mjeseca...
Izvana mir. Unutra nemir. Gdje mi je dom? Tamo gdje spavam, gdje se budim, gdje ivim? Moda. Svjedoci kau da je tako. Dua luta od znaka do znaka, od daha do daha. Pretvorila sam ovu ljubav u ivot. I tako traje... u meni je tako. Razmiljam o tome, kako je elja, kad se ostvari... nebitna. Zbog ega onda imamo toliko elja? Radi trijumfa ostvarenja? Vjerojatno. To je kratkotrajan trenutak... i opet sve ide u krug... dolazi duga osamljenost u sebi... ekam gosta koji nee doi... Gledam pun Mjesec na nebu, okomito postavljen tono iznad svijesti to se bori sa onim nesvjesnim u sebi... Pijem hladnu vodu, kapljice ne donose mir... radost je podijeljena pa u romboidnom obliku zauzima mo spoznaje... Gdje mi je dom? Tamo gdje ivim, diem, sanjam, spavam? Moda. Svjedoci kau da je tako... ja se jo nisam uvjerila....
napisano: 2003.-2011.
381
Jadranka Varga
Sjena due
Poziv...
Danas je dan kad elim otvoriti srce jo malo i to onaj dio to je stalno zatvoren... elim ga pokazati nebu, elim ga pustiti nek' pria svoju promjenu, nek' gleda mojim oima... Taj dio srca, skriven od svih pa i od mene, daje mi nemo i oduzima ivot. Ima u svakom od nas ta mala stvarnost, od koje skrivamo svoje umorne oi, ne elimo zaviriti u tu stvarnost, otkriti veo po veo svog najdubljeg bezdana i pomisliti: Boe, jesam li to ja? Sve smo to mi, u raznim trenucima, zaleeni u raznim oblicima svjesne nesvjesnosti...Evo, misli mijenjaju pravac, vode me opet dalje od tog malog dijela zatvorenog srca, tog dijela kojeg se svi bojimo... Svileno jutro me rashladilo, Sunce se objavilo. Vidjela sam tvoje oi jutros, daleko poznate i nepoznato bliske... Treba me, znam. Primijetih na svjetlu jutra tu potrebu za mnom... Tvoje misli misli formiraju potrebu za mnom i nesvjesne emocije to slijede moj trag u tami... Pa, kreni onda tim stazama i vidjet emo to e nas doekati na tom lutanju...
napisano: 2003.-2011.
382
Jadranka Varga
Sjena due
Ve provjereno...
Jedan uzrok tiine je dovoljan za tiinu snova... Jedna iskra uenja je dovoljna da me vrati na poetak naeg vremena, na onaj poetak, kad nisam znala nita... Imala sam viziju, objavila se stvarnost... Iz tog vremena zanosa i arolija uetala sam kroz ovih 7 godina do svog lutanja, do trenutka kad se ne elim vraati natrag.... Prolo je otilo...Ta ljubav to se objavila, najavila, dola i nastanila, proglasila me arobnicom trenutka... Zbog svoje jednostavnosti, izgledala je nevjerno vjerna... ujem da me doziva starica iz tame, ujem taj pla... Neda mi se opet krenuti tim putem... Neda mi se provjeriti provjereno...Ispod masline bih zalegla i zaspala, ispod masline bih ostavila svoje srce, pokrila ga medom i okoladom i nestala... Neka uiva u zvjezdanoj praini punog Mjeseca i neka rasplamsava svoj zlatni sjaj... neemo provjeravati ve provjereno...
napisano: 2003.-2011.
383
Jadranka Varga
Sjena due
Ta udna rije...
Sva slova, sve rijei, sve reenice, sve knjige, sve to je pomiljeno, a nikad izreeno, vjetar je raznio mojim tajnama i zakljuao u sebe. Lakoom arobnjaka, u ovoj udnoj evropskoj dravici, ivim u ovoj inkarnaciji. udno. Za svaku svoju rije nemam odgovor. Za svaku svoju misao nemam rije. Za svaki svoj san nemam tumaenje. Uzalud traim vrijednost, uzalud mjerim teinu srca. Uzalud pokuavam protumaiti znakove pored puta. Kao magnet, rije 'uzalud' me prati ovih dana. I udim se sama sebi da jo uvijek traim staklene perlice baene u ranom djetinjstvu, koje e mi pokazati put u budunost. ujem glas starice kako me zaziva, zaziva u tamu... Led pokriva ovo srce... trule rijei nemaju odjeka... Rije 'uzalud' dobiva svoj najpuniji smisao... Raspast u se u osnovne estice postojanja, nestati danas poslijepodne u moje snove, zauzeti poloaj kad rije 'uzalud' nema onu jainu, koju ima sada... Mjesec e se uskoro prepuniti sam u sebe, prsnut e u tisuu boli... moram potroiti tu udnu rije .... 'uzalud'...
napisano: 2003.-2011.
384
Jadranka Varga
Sjena due
U ovoj inkarnaciji
U ovoj inkarnaciji, nita novo.. imena, fraze, dogaaji... bivi ljubavnici... mrtvi kuni ljubimci... roditelji-aneli... Dakle, nita novo... Neka hotelska soba iz prolosti, tamno obojenih zidova, lelujavih zavjesa u rujnu... I opet, mrtvi ljubavnici i zarunici, bivi muevi, prijatelji koji to jesu i nisu... Sve su to mitska stvorenja u ovoj inkarnaciji...I pita me: tko si ti? Ponadala sam se da znam tko sam to ja... Jednostavno: ime i prezime i ostali podaci... Tko smo to mi? Tko sam to ja? U kontinuitetu ovakvih pitanja, u mraku ponovo ujem molitvu starice... Zaziva me u mrak... Opet iz vatre izbijam tvoje ime i kitim ga bijelim biserima... Lutaju nae srodne due, od svjetla do svjetla, troi se ivot i kaplje niz globus... Snovi... hladno jutro u srcu se zaledilo, otri su bridovi tog leda, pucaju prema koi, ne probijaju srce. A ono se opet zaledilo u svoje poznate oblike. Intima se ne rasprostire po stolu, crno vino se ne toi u ae. U talogu ivota pie moje ime, tvoje ime... ima li tu nas?
napisano: 2003.-2011.
385
Jadranka Varga
Sjena due
Ljubav & tajna-poslano na natjeaj u Iniju
Troi se ivot... polako klize kapi niz globus... Sjeanja... Snovi... Nebeska tijela rotiraju i dalje... komad Zemlje gdje stojim grije mi srce.. Ima li me? ... polako ekam no, kao pomo... U sobi svjetlo rasprilo tamu... Iz tame izlazim u veu tamu... Donesi mi au vode... zaustavi mi reenicu... Nemam to rei... Usvojila sam te... pokupila sam te iz neke knjige, davno proitane... Uobliila sam te u ljubav... Iz mraka ujem molitvu starice.. Intuicija me opet vodi do tebe... Intima se proiruje, slika je bez boje... Crno-bijela kompozicija strave i uasa... Troi se ivot, polako klize kapi niz globus... Ovaj komad Zemlje gdje stojim sve je topliji... ima li me?
napisano: 2003.-2011.
386
Jadranka Varga
Sjena due
Ti si tu
Svaka rije, koju napiem, ima svoju nit to vodi iz magle podsvijesti i dolazi u labirint ovog ivota Kako klizi kap niz grlo, kako se objavljuje zora svakog jutra, sa tolikom mjerom mi pokree ivot i prolazi kroz moje sekundeOnako delikatno i fino, poput najjednostavnije komplicirane melodijeTiina noi Snovi se roje poput zvijezda na tamnom barunu mate Zaleeni ritmovi otapaju se kap po kap Iz mora neusklaenih misli piem o tebi, kao i uvijek Tvoj dah i san dok spava kraj mene, kao suza kristalno jasno obogauje moju duu I tako, bez iluzije i beskrajnih snova o ljubavi, zatvorim oi i mir je ti si tu
napisano: 2003.-2011.
387
Jadranka Varga
Sjena due
Lila night
Iz svilene tame Svemira izronila sam blijeda lica i praznog srca. U mekoj tamnoj podlozi ovog ranog jutra ocrtavaju se konture mog lica i zastajem prstima na trepavicama ispod kojih su noas ipak odletjele bijele ptice putem junih vjetrova. Kau da je najtamnije pred svitanje. Kau i da nebo ima boju elika, kau i da je ljudsko srce prepuno bola zbog neuzvraenih odgovora s neba. Ljudi svata kau, neki i lau. Srce me nikad prevarilo nije, ak i kad u noi gorke suze lije, znam... i blijeda lica i tunog srca jo uvijek oekujem odgovore s neba.
napisano: 2003.-2011.
388
Jadranka Varga
Sjena due
Inspiracija (27.12.2009. u 19.25h)
Uzmi kap tame i promijeaj je sa dvije kapi bistre vode, zavei me tim biserima uz sebe i povedi me u dubine iza zavjeste stvarnosti. Iza spoznaje lebdi san, jo uvijek plav i nedoreen, taman i dalek. Znam da Ljubav ima svoju tajanstvenu ifru izriaja, znam da se Mjesec ne pojavljuje bez sjaja. Znam i da poseban klju otkljuava vrata bezdana, jer smo moja tama i ja stigle do kraja. Nosim u oima Mjesec, dok se u tvojima ogledaju zvijezde. Nosim u ruci srce i zovem te da mi pogleda u lice oima istine, oima due i ne trai nita. Ti nikad ne trai nita, samo daje i traje. Staze po kojima sam te traila obiljeene su znakovima na putu, krijesnicama u liu i biserima u dui. Uranjam u dubine iza zavjese stvarnosti, a Ljubav i ti ste velovi to obavijaju moju suptilnu duu. Onog dana kad nam se Ljubav poklonila u svojoj uzvienosti, zadrhtala je svilena tama Svemira, odnijela dio mojih nemira i sklopila jedan dio knjige ivota. Zato, uzmi kap tame i promijeaj je sa dvije kapi bistre vode vidjet e san, jo uvijek plav, nedoreen taman i dalek.
napisano: 2003.-2011.
389
Jadranka Varga
Sjena due
Izmiljena inspiracija
Gdje je bilo srce moje kad je osjetilo tvoje? Je li tiho kucalo u odajama svojim i zvalo me imenom tvojim? Ne odajem tajne svog srca, kao ni izraz lica to ne odaje unutarnji sjaj, kada zna da tunoj noi dolazi kraj. Eto, opet sam izmislila inspiraciju... opet sam se zaljubila u alien-a to je sa daleke zvijezde dotakao Zemljinu koru i podario mir ovom stvoru. Iznad neba lebdi svilena tama Svemira, iznad mene nebeski svod i tko e znati, koji je moj kod, kad ni sama ne shvaam da Suton i Zora su nespojivi zajedno, ali ipak su jedno. Jo uvijek ne vidim Mjesec iznad malog balkona, jo uvijek tijelo osjea okus slatkog vina, a na oltaru noi zapalila sam svijeu, za sanjanu sreu. Srce je opet osjetilo onaj trenutak kad si svoj pogled spojio sa mojim. Opet si otvorio svoje veliko srce... bez rijei... bez kienih izraza... bez rime i cvijea... bez glazbe i poklona.... Ispod mog balkona povija se suha trava, zaleena sama u sebi, ali naklonjena prema tebi i tvojim koracima kad umoran dolazi u na mali dom. Diem ovu au zlatnog vina za ono crno vrijeme to je obavijalo moje malo srce... Iz mrtve toke postojanja, znam... iva sam iznutra, iako bez inspiracije, iako bez neke akcije, iako bez kienih slova - ekam da me preuzme i ta godina Nova... :) Ova pjesma sa rimom i bez nje, ono je to sam eljela dati od sebe, a to je sve. Kao tema koju triangl svira u nekoj starogradskoj ljubavnoj pjesmi, kao fakirova frula to kobru zove da pogleda je li joj lijepa sudbina, tako se i ja okreem glazbi sfera, titraju srca i tvojim plavim oima. Jer... to je ono, to je postojano.
napisano: 2003.-2011.
390
Jadranka Varga
Sjena due
Zapamti me
Zapamti me, tamo gdje se spajaju dan i sumrak, u toj tankoj zlatnoj niti, pii mi novu priu one vjenosti to uvijek zna u dobrom ritmu zarotirati misli i zavesti srce. Kad se lav zaljubi u lane i poloi svoje srce lanetu pred noge, kad je Mjesec pun i vrijeme je za matu, osjeam proljee iz dubine oceana i svilene tame Svemira. Zapamti me u tom trenutku i neka 21 gram tvoje due ivi za mene. Jednom kad svoje tijelo darujemo prahu, jednom kad vjetar vie nee suiti usne umorne od dozivanja mog imena, ne reci u tom trenu nikad: jedina moja. Zapamti me u tom dobrom ritmu, u toj aroliji rasvijetljenog neba i usplamsale tame dok Suton nasluuje Zoru, a nema je. Pii mi novu priu nae vjenosti, a kad vjetar jednog sjajnog dana donese ispisani list, pisat e: postojala je jedna ljubav.
napisano: 2003.-2011.
391
Jadranka Varga
Sjena due
On i Ti
On je bio treptaj srca pred smrt, udisaj zadnjeg vjetra, pogled na zadnji zalazak.. On je bio ... da, bio je... Ti si neto drugo. Ti si trenutak kad srce treperi i kuca, kad se osjeti vjetar u kosi, pogled na plavo nebo u tvojim oima. Ti jesi i traje i, hvala ti, to mi srce daje.
napisano: 2003.-2011.
392
Jadranka Varga
Sjena due
Jutro
Iznad grada nebo boje elika, ispod nogu smrznuta dua Zemlje. Ispod trepavica nemirni mir to oduvijek zauzima posebno mjesto u eklipsi Mjeseca nad Suncem. Uetala sam u ovo ludo jutro sa posebnim osjeajem bezizlaznosti iz doline Vjenosti. to li se nalazi iza mog odraza u zrcalu, kakav je to svijet to plovi tim tamnim beskrajem? Zove li me udan glas one starice iz tame to me stalno zaziva u snovima? Dolazi li sve to iz prostora nepoznatog mojoj dui, iz udne mate i jo udnijih snova? Ne znam. Polako pokuavam dokuiti pozitivne smjernice ovog udnog dana koji me doekao negostoljubivim presijecanjem hladnog daha. Napisano: 28.1.2010. u 07.15h
napisano: 2003.-2011.
393
Jadranka Varga
Sjena due
Zatvorenih oiju... u beskraju
Kako doivljavam duhovnost? Zatvorenih oiju, potopljeno u meni izranja i obavija me poput najfinije svile. Iz cvijeta ivota uvijek otrgnem jednu laticu i bacim je prema zlatnoj zori... Mnogi ljudi otkidaju te latice ivota, bacajui ih prema crnoj puini samoljublja, srebroljublja, sebeljublja, sveljublja... Mnogi ljudi kao bezglave kreature gomilaju svoj ivotni prostor masom materijalnog bogatstva, zabaravljajui pri tome da se bez srca ne moe ivjeti, da se bez osjeaja Ljubavi i ivota ne moe disati. I ta udna pohlepa oduzima im komad po komad srca, lomi ga na tisuu komadia i baca u beskraj Svemira, otkud ne dolazi odgovor. Samo tiina. Nijema, sveana tiina... Ali kad iz srca izroni arobna nit, miris ruinog cvijeta kad se prolije prema meni, osjeam kako mi je dua uspostavila onaj fini balans izmeu punog Mjeseca i moje unutarnje duhovne vatre... Tad zatvaram oi, putam toj karavani da me odnese u zelenu pustinju ivota i kad se Zemlja pokoleba, kad se srce smiri unutranjost ivi. Klju se nalazi u Ljubavi, jer se ona uvijek pokloni u svojoj uzvienosti... I taklo dolaze razni ljudi, trae se u daljinama, hodaju sjenovitim stazama mranog dna ponora i pognute glave odlaze u beskraj, traei jo i jo i jo.... Ne dobivaju, jer to je suh izvor i tu nema nita. Odavno sam shvatila da je to nasljee odreeno narataju to se klanja palim anelima u obliku ovjeka, odavno sam shvatila da mir
394
napisano: 2003.-2011.
Jadranka Varga
Sjena due
dolazi iz mene, a ne iz nekog nepoznatog suhog izvora... Odavno sam shvatila da ono to lei u meni eka samo pravi trenutak da povede moj ivot onim smjerom za koji sam roena. Traila sam se godinama, pronalazim se u sekundama... To su trenuci kad sastavljam kaleidoskop ivota i srce mi zabljesne u vatri spoznaje...Prepoznajem iskreno lice, isto srce, blistavu duu. Ljudi otkrivaju svoja unutarnja lica pokazujui mi te nagrene konture, pokazujui mi la umjesto istine, dajui mi zmiju podmuklosti i lai, umjesto mlade ptice Ljubavi. I tako ivot mi prolazi...polako ..Evo, i novo proljee dolazi, a ja u sebi slaem svoje vrijeme, zavirujem u svoje malo srce i putam Bogu da me vodi meni namijenjenim putem..Napisano: 28.2.2010. u 11.15h
napisano: 2003.-2011.
395
Jadranka Varga
Sjena due
Sjaj zvijezda
U oku sjaj zvijezde to tako hladan sjaj daruje, a ue Neretve i dalje pjeva pjesmu rastanka ovjeka od prirode. Jo uvijek sam pokrivena korijenom roenja, jo uvijek me u meni nema.... Opalo lie prole jeseni, tek poneku skicu Sunca i dominaciju Mjeseca daje. ivim lunarnim kalendarom, a srebro u slovima odjekuje kao lelek srebra, to je opjevao Tin Ujevi. Iz vatre opet izbijam slova tvog imena, srce se lomi i nestaje u zgaenoj travi na kojoj moje stope nisu ostavile trag... kako pjeva D. Maksimovi. Kako ostaviti svoj trag u sebi, kako u bijelom ledenjaku na vrhu Svijeta ispisati tvoje ime? Kako u meni evocirati nekog tko je odavno napustio moje malo srce i obeanje obeano mojoj smrtnoj majci? Iz zvijezde u proitati vremenski kod mog postojanja, u klici tvog osvetnikog zaborava u proitati trenutnu inspiraciju nastalu krajem prole godine i zaboravit u svaku nit boli koju si zlatnim nitima provodio do mog malog srca. U mjeri vremena, nema mene ni tebe. Samo smo ovdje i sada. Zato, neka mekane sjene ovog ranoproljetnog dana ublae nemire moje due i odvedu me u onaj svijet, gdje se osjeam tako dobro; Napisano: 20.3.2010. u 19.30h
napisano: 2003.-2011.
396
Jadranka Varga
Sjena due
Buenje
Uzmi mali dio svjetla i osvijetli ovaj sumrak to se tako njeno povija ispod mog balkona. U igri kie ovog ranog proljea za mene se raa novo doba. Kamo me vodi ivotni put? Lice u zrcalu odaje fine konture sjena to prelaze iz stvarnosti u san Opet iz vatre izbijam ifru tvog imena i gorkim okusom ivota utapam je u nebo boje elika, da bih umrla smru Senece i probudila se na davno zaboravljenim obalama. Kompas ivota ne pronalazi mjesto za polagano pristajanje uz strmu obalu, ve me gleda oima make sa tamnoplavog baruna nonog neba Moda su to samo sjene to tako vole mene? Moda je to ifra genetskog miraza upisana u tajnu kromosoma to mi ga je darovala moja majka? Ne znamOstajem jo uvijek zateena kako dobro vidim u magli prolosti i osjeam da zlatno srce jo uvijek kuca izmeu dva udisaja Probudit u vjeticu u sebi, otvoriti Pandorinu kutiju i pustiti sve fetie, poganske rituale i ciganske pjesme u svoj san, da mi te velika krila sudbine opet ne odvedu. Napisano: 22.3.2010. u 19.50h
napisano: 2003.-2011.
397
Jadranka Varga
Sjena due
Zatvorenih oiju
Obojit u rijei tamom pauine to je ispletena oko mog srca, za utjehu jeftinim pokuajima lanog zlata da se proda pod dragocjenost. Iz trojstva svetosti neu izuzeti nita...Tamo gdje se nebo ljubi sa oceanom, moje i tvoje usne jo nisu dotakle dno. Albatrosi su raznijeli matu u beskraj Svemira, odletjeli i zautjeli. Jo uvijek gori ovo mjesto na Zemlji gdje stojim. Gori mojom duom, mojim ivotom.Znam da te susreem u sebi, znam da me osjea u atomu onog kompasa koji pokazuje sjever. Znam sve. I dok se Mjesec stidljivo objavljuje i najavljuje svoju punou, iznad mog balkona ne lete ptice. Sve je tiho. ak i ruin grm uti. eka. Aneli su razumjeli i shvatili da je ena najdragocjenije stvorenje, da su voda i Zemlja ono to u kraljevstvu ivota traje i daje. Polako skupljam krhotine due i dajem ih plavom anelu na uvanje. Klju svega lei u prelomljenim linijama na dlanu koje pokazuju putokaz prema udnim stanjima svijesti, prema dubini due to pie svoju sudbinu. I sutra, kad otvorim te velike zelene oi, zamirisat e jutarnja kava, zasjat e proljee novog doba i moj svijet, taj tajni svijet, jo uvijek e ostati potopljen u svojoj dubini zatvorenih oiju.
napisano: 2003.-2011.
398
Jadranka Varga
Sjena due
Ostala sam uvijek ista
Ispisao si stranice mog ivota svojim plavim slovima. Iz moje due ve dugo godina nije poletio bijeli oblak i ostao meu zvijezdama. Onog dana kad sam svjedoila vjenanju moje due i sjene, zavirila sam u tajnu svilene tame Svemira. Jo uvijek je nesigurno tlo gdje moje stope ostavljaju svoj trag. Jo uvijek se sjeam obeanja mojoj smrtnoj majci, jo uvijek si tema nekih davni misli, ali nisi mi u modi ve dugo. Najvie sam te voljela kad si bio njean i nemoan. Najvie me nije bilo kad te nije bilo... ostala sam sama. U tamnom moru previe me ima, u nama me vie nema. Izmeu dva udisaja, izmeu dva treptaja srca, izmeu sna i jave, ostajem ista. Ostala sam uvijek ista. Moj krug je zaokruen zlatnim rubom naeg vremena, ali ispunjen je drugim plavim oima. Te oi, tako jasne i bistre, tako iskrene i iste, daju ovoj pustoi snen pogled, daju mom ivotu biserni sjaj. Ne skrivam se vie od tebe, ne krijem se u vjeno sjenovitom svijetu tvojih iluzija, praznih obeanja i snenih lutanja. Zna da u sa stilom uzeti svoj komad ivotnog zlata i zna da u uvijek sa stilom - ostati ista.
napisano: 2003.-2011.
399
Jadranka Varga
Sjena due
No tiine
Nebo se pokrilo i zautjelo. U ovoj noi tiine, utapa se kamen u dno, more se zbunjeno odlama i odlazi u beskraj... U kristalnom zrcalu promatram konture svog lica... Vidim da su moje sjene zagrljene, vidim da opet iz vatre izbijam gorku ifru tvog imena i bacam je prema zvijezdama...No tiine, kao Pariz u proljee, no tiine i udnih hladnih mirisa to mi dolaze i sjeaju na travanjske etnje Gornjim gradom. No tiine... Na trgu ptica nema nikoga... Cijeli taj svijet uti, no tiine je savila gnijezdo ispod mog balkona i uti... Iz visine dolazi sablasni mir... Jo uvijek ujem onu staricu to me zaziva iz tame i pjeva kako su udni listovi moje knjige ivota.. No tiine... Iz mojih tronih temelja polako izrasta plava sjena, odvodi mi srce i ostavlja ga u tami.. No tiine... Sjeam se budunosti, drugih gradova, osamljenih trgova ptica... Ostavljeno mi je srce u tami, a nebo boje elika najavljuje ovu, no tiine.
napisano: 2003.-2011.
400
Jadranka Varga
Sjena due
Reci mi, pjesmo moja...
Bio je to pla pustinjaka u tami, o pjesmo moja, kojom bojom da te sad napiem, kojim rijeima da te opiem i kome da te poaljem? Gdje mi je bilo srce, dok je uspavano snivalo u tiini noi, gdje su mi bile misli dok sam na oltaru tamne zore palila svijeu ivota? Ima li me ispod punog Mjeseca, gdje sam saznala tajnu ivota, otkud sam dola i zastala ispod ovih zvijezda to se nebrojeno puta igraju tuim sudbinama? Ispod stoljetnog hlada za vrijeme punog Mjeseca nema drugih sjena. Opet u ogledalu gledam kako su moje sjene zagrljene, zaigrane i skladne. Opet me zaziva starica iz tame udei se toj udnoj knjizi mog ivota. Sa nebeskog baruna zvijezde gledaju oima make, a srce postavlja pitanja... Postavlja traene odgovore, sjea se buduih osamljenih gradova, praznih trgova ptica gdje vie nema nikoga.. Kako sam jo iva iznutra, kako mi Svemir otkucava moj davni nemir, kako zlatna dua objavljuje svoju elju, ah, pjesmo moja, kojom bojom da te sad piem i kojim rijeima te opiem? Na ovom globusu, starijem od mog postojanja, gori jo uvijek to mjesto gdje stojim. Reci mi, pjesmo moja, mogu li dva oka jednako gledati? Mogu li dvije due isto sanjati, moe li to jedno biti na suprotnim polaritetima kaleidoskopne svjetlosti? Ne znam... ostaju prazni odgovori bez pitanja, i to malo srce baeno u tiinu noi...
napisano: 2003.-2011.
401
Jadranka Varga
Sjena due
Vrijeme je...
Jo uvijek mi srce rashlauje ta gorka ifra tvog imena, jo uvijek se raa no boje mog kamena... Ispred mene tama provlai svoje slabane ruke i pokuava me obgrliti, utopiti, pokuava sa mnom nestati... I kad ostavim trag u vremenu i opet se vratim sa ruba ponora, gorjet e ovo mjesto na globusu gdje stojim, gorjet e samo sjajem mojim i zaboraviti nikad nee moj trag. Uitan je u tkivo ove planete, poput jedinstvenog kod-a, poput vjetra to odnosi kristale tuge i ne vraa se, ali ostavlja trag... Sve u nama ostavlja trag, teak ili blag... Pa neka me odnese taj vjetar u zaborav tiine, do druge obale mog ivota, gdje sam leala i sanjala, i tebe oekivala ... Tajnovit je moj svijet buenja i sna, dubok je to uspon prema visinama, pad prema dubinama... I kad na crkvenom tornju otkuca pono, na oltaru noi past u u ambis tajne, zatvoriti vrata i umiriti srce... i vrijeme je...
napisano: 2003.-2011.
402
Jadranka Varga
Sjena due
Pokuaj
I ova no ima svoj krug koji e zatvoriti i uputiti mi par udnih rijei, udnih za ovu lijepu veer. Sve nejasnoe polako gube interes za moje razumijevanje, a u dalekim oima Mjesec prosipa svoje srebrne trake i oduzima ljubiastu boju iz moje aure. Darovao si mi komad srca izlomljenog iz kaleidoskopa sjeanja, ponudio si mi bistru vodu i zvjezdani sjaj, uzeo si mi snijeg to jo uvijek prekriva dubinu due. Sjeanja, kao mrtvi straari prolosti, jo uvijek govore, apu u ovom sutonu to se tako lagano pribliava ispod mog malog balkona. Zna li da jo uvijek ne volim let crne ptice kad mi presijee jutarnji san? Zna li da jo uvijek ne elim bijele cvjetove mladog bagrema prinositi svom srcu? Zna li? Razvezao si moju duu, rastrgao je u tisuu komadia i razbacao po svilenoj tami Svemira, da gori i kao oi make me podsjea na stazu traganja gdje vie ne idem. Tamo se kriju tajni svjetovi, tamo spavaju arobne vile, tamo sjene pleu svoj tamni ples. Tim stazama aljem svoje rijei, kao izvidnicu, da provjeri mogu li se ipak malo okrenuti i straare vremena, moja sjeanja, zavarati pa utonuti u tu samospoznaju pojaanih nemira to pulsiraju iz svilene tame Svemira. I tako je zapisana ova pjesma u prozi, proza u pjesmi, srce na dlanu, dlan na srcu. Tvoja sjena nestaje iz odraza mojih oiju, tvoj ig je nevidljiv otisak na mojoj dui, tvoj nesklad vie ne upotpunjuje moj sklad. Nedjeljiva je moja dua, nepoznata za tvoje nove rijei, kojima me opet eli uvui u svoj svijet arobnih iluzija.
napisano: 2003.-2011.
403
Jadranka Varga
Sjena due
Ne trai me...
Ne trai me vani, na mjeseevom svjetlu... Ne trai me u ranim jutrima...ne hodaj mojim tajnovitim stazama, zaobii me lagano, kao sjenu... tunu i zaboravljenu. Ne trai me nigdje, gdje me nema, gdje nisam bila i gdje nisam tragove stopa ostavila. Ui u moj tamni svijet, doi na brzu rijeku nezaborava, gdje snovi diraju strune ivota i kamen zarobljen na dnu ostavlja svoj trag... Ui u dubinu iza sjaja tame, gdje se svjetlost zrcali kapima neizreene forme postojanja, ui u dubinu ispod koe, a ja u tiho pisati o tvom dolasku, utiat u sve gradove na svijetu tog trena, u sebi odlomiti onaj dio mira i pokloniti ga tebi. Ui u sjeanja, te straare na vratima vremena, daruj mi svoju prolost i oprosti to u jednog dana otii putem Neba, zaustaviti se na pola puta i bez straha pustiti suzu na tvoje srce. Kad odem jednom, kad se i najtii u nama stiaju, kad se radost uznemiri i kad se vjenost iz podzemlja objavi, usne Neba i Oceana sklopit e vlani savez poljupca, zatvoriti moje poglavlje ivota i pustiti me niz rijeku Nezaborava. Ui, zato, tiho u moj noni svijet mate i snova, ne trai me vani jer me tamo nema. Srest e me uvijek u najtamnijem kutu svog srca, u najdubljem snu, u onom svijetu gdje me stvarno ima.
napisano: 2003.-2011.
404
Jadranka Varga
Sjena due
Iza zrcala
Pogledaj me iza zrcala, pronai me tamo gdje je najtamnije, pokuaj razgovarati sa mojom duom kad je najdelikatnija. Pogledaj zvijezdu na tamnom barunu Neba kako iz moje aorte izvlai i ono malo plazme to je skriva tkivo tijela. Zamisli da sam korijen neeg to spava u tebi, zamisli da u tvom neredu postoji savren sklad mene. Zna li da iz bijelog leda ne izvire plavo nebo, zna li da sam posljednja od mojih predaka ostavljena ovdje na Zemlji? Kome u ostaviti svoj trag, znak? Kome u ostaviti posljednji udisaj jednog toplog proljea kad budem odlazila putem Neba? Po mjeri vremena, jo ima vremena, ali postoji ta nula iz koje smo nastali i u koju odlazimo... Daleko je tvoj pogled iza zrcala, daleko je kao u drugoj sferi postojanja. Iako sam tu, iako sam ostala uvijek ista, promijenjena sam i darovana tebi. Nemiran je moj noni svijet mate i snova, gdje ivim u najtamnijem kutku tame i gdje se spaja stvarnost i San. Ne skrivam ni taj svijet ni sebe, a svaki put kad se poklope kazaljke i najave pono, iz centra Neba kapne suza na tvoje srce koju u ti jednog dana darovati. Iz bijelog leda nee izvirati plavo nebo niti ljetni dan se nee zabijeliti snijegom. Samo u prozirnoj auri ostajem svoja, nepromijenjeno mirna, nemirno natopljena stihijskim eljama za ivotom. Iz rubinove boje mog srca procijedila sam tri kapi pa ih pokrivam preko plave bluze, umatam ih pogledom rasne disciplinirane ivotinje i odlazim dalje u moju tamni svijet mate i snova.
napisano: 2003.-2011.
405
Jadranka Varga
Sjena due
Uzvraen pogled
Moe li se rije pretvoriti u tiinu, moe li se dah zalediti prije izlaska iz tijela, moe li dua poricati sebe? Moda moe, moda ne. Ne znam. Dok se promatram u ogledalu vremena, dok ispitujem konture mog lica, dok zamagljenim oima gledm stvarnost sve je mogue. to je stvarnost? Ono to vidim u ogledalu ili ono iza njega? Ova plava slova to se niu, kao da su pobacana na tamnoj puini mog ivota, kao da se iz zlatne zore ne vidi sjaj. Zagledala sam se sino u bezdan i bezdan je opet uzvratio pogled. Suoio me sa mnom, suoio me sa onom vuicom za koju nisam znala da jo uvijek ivi u meni. Bezdan me, kao ogledalo, opet suoio sa gladnim zvijerima koje se probude kad osjete krv, suoio me sa tamnom stranom Mjeseca, za koju ne znamo to sadri, dok ne odemo na tamo. Iz cvijeta ivota sino sam otkinula tek izrasle latice i htjela ih baciti pred tebe. Zastala sam. Kompas nije pokazivao u tvom smjeru i okrenula sam se tamnoj strani due Kako se lako moe prijei ta tanka crta izmeu tamne i svijetle strane tame. Volim tamu, jer oi due su mi preosjetljive, a ruin grm jo uvijek skriva tajnu paukove mree u koju me uplie zov divljine. Iz unutarnje vatre ivota izronio je moj crni Mjesec i zacrnio zelene livade djetinjstva, polomio tek izrasle travke ispod mog balkona. Suoi se, Shadow, sa sobom i prestrai se tog suoavanja! Kao krug svega, osjetila sam se opet poput kamena uronjenog u dno samog, odbaenog, zaboravljenog. Opet onaj isti osjeaj beznaa, opet sam stavljala na tek izraslu ranu oblog od soli i zacrtala novi pravac toka rijeke ivota. Ne bih se eljela vie vraati u takva stanja svijesti, ali ne mogu zaboraviti taj osjeaj destrukcije kad sam iza ogledala ugledala svoje lice. To nije bilo moje lice, to je bilo lice munog poroda sebe u sebi, neeg to nije sraslo sa mojom duom,
napisano: 2003.-2011.
406
Jadranka Varga
Sjena due
to je bio netko koga ne poznam. Je li to podsvijest poslala udne poruke? Jesu li moje oi bile kao ute zmijske oi koje su se ogledale i zadavale mi ugriz po ugriz? Da to je bilo sputanje ispod zemlje, to je bio put bez povratka da dua nije svojim finim cvrkutom dozvala San i prekrila sve sa svojih sedam plavih velova. Skinula sam sino taj sedmi veo, ali ne do kraja Sve je poelo kad sam Vanessi napisala, da se kad-tad moram poeti suoavati sa svojom santom ledaNisam ti, dragi, mogla rei sino, nisam mogla staviti taj crni prsten na svoju ruku Morala sam to drugaije napraviti, ali odabrala sam najgoru opciju destrukciju i autodestrukciju. Znam da e mi pomoi u liavanju ovog tereta, znam da e biti mekan i podatan kao ova no to dolazi, zham da e iz istog etera izbiti onu slatku ifru mog imena i pokazati mi pravi smjer. Znam, duo due, da e to uiniti, jer jedino si mi ti vjerna moja dua, koja tihim cvrkutom brie tamnu tamu i ovaj raskol u meni pretvara u most do mene same. Na tei nain uvijek dobivam ivot Na onaj surov i teak nain uim sebe o sebi. I onda kad svoje tijelo darujem Zemlji, znam, nee biti uzalud. Mogu rei, pogledala sam sino iza ogledala, suoila sam se sa svojim demonom u sebi i pozdravila ga jutros opratajui mu to sam mu dopustila da me zavede. Otkrivajui svoje pravo lice, skidajui veo po veo tamnog sjaja, u svakoj konturi lica vidim plavo nebo, u svakom velu vidim ansu za izlazak sa mranog dna ponora. Ta istina, koju oblaim kao odjeu due, uvijek me spasi od mene same Vani ljeto caruje u svom sjaju, tvoj zlatan prsten na mojoj ruci daje mi putokaz da se uvijek trebam suoiti prvo sa sobom Kad se suoim sa sobom, sve drugo e se izbalansirati samo od sebe, jer jedino sebi ne mogu lagati, jedino sebe ne mogu poricati, jedino sebe ne mogu skrivati od sebe same. Kad bih to uinila, ja onda nisam ja, ja onda nemam sebe i tad je ivot bez smisla. S radou i tugom pozdravljam ovo ogledalo ivota koje mi je pokazalo taj tren mene onakvu kakva nikad vie ne elim biti.
napisano: 2003.-2011.
407
Jadranka Varga
Sjena due
Raj
Kad hoda mojim tragovima, ne sanjaj moje snove, ne uzimaj dio mog daha, ne pretvaraj moju rije u svoju, ne zaobilazi izgovore i ne zaboravi, moji snovi su ono to moj ivot tvore. Kad se zapita jednog dana, kako e opisati izlazak Sunca iza zavjese Univerzuma, znaj da nikad toliko bilo nije pitanja u mojim oima kao kad sam gledala, a nisam vidjela. Kao kad sam osjeala, a nisam se sjeala. Negdje izvan prostora gdje Sunce ne dolazi i gdje ptica na rame ne silazi,
napisano: 2003.-2011.
408
Jadranka Varga mudar stih zauzima mjesto kao kralj na izlizani prijestol i zavaa me da mu se odazovem, divne snove u sjeanja dozovem. Zlatan disk razapinje svoje zrake u daljinu me odvlai njegov sjaj, a ti, kad hoda mojim tragovma, ne remeti taj unutarnji raj. Znaj, to je zemlja vilinska uzalud pokuava tu viziju dotai, jedino kad sam ti srcu bliska u tom raju i mene e nai.
Sjena due
napisano: 2003.-2011.
409
Jadranka Varga
Sjena due
Anele mili
Anele mili, milou me zakrili i ne daj vie nikada da bude loe kao tada, ve pomozi mojoj bijednoj dui da mi se svijet ne srui. Pomozi, anele mili, da iz knjige ivota itam bolje, ali nikad protiv Boje volje i zatvori sve tamne staze da ih noge vie ne gaze. Anele mili, milou me zakrili zatvori sve tamne strane svijeta, neka bude po milosti Bojoj kako sada, tako i do svretka svijeta. (napisano: 16.12.2009. u 13,00h)
napisano: 2003.-2011.
410
Jadranka Varga
Sjena due
Vrane
Ispod tamnog zvjezdanog neba razletjele se crne vrane u no i bile su ba ono to mi sad treba, jer neumoljivo pokazuju svoju mo. Gledam vrane kako nebu lete, svaka juri svojim stilom leta pa se pitam: kamo to ide, svijete? i to to tebe, u tvojoj dui, smeta?' Vjerujem da svaka vrana svoju priu ima kad se nae sa slinom vranom u sebi, ali kako su crne i ine se slinima, u to se drutvo petljala ja ne bih. :) I tako gledam i vidim jednu duu to se sama sa svojom sjenom bori, sad e rima donijeti vjetrove to puu, jer ova pjesmica svojim jezikom zbori. Smijeno mi je to se ne vidi svjetlo, a o njemu se niu tolike prie, ono bi i samo doi htjelo, ali u takvoj dui samo tama nie.
napisano: 2003.-2011.
411
Jadranka Varga Led je okovao takvu duu jadnu to molitvu srca ne pozna i ne eli, stalno je vidim beskrajno gladnu kao to se snijeg na planinama bijeli. Ne moe izbjei takve loe ljude jer ih mnogo ima na naem putu, ali moe uiniti da tebi dobro bude i da ne naleti na takvu duu ljutu. Vratit e se opet zlatna vremena kad smo znali sve ono to nam treba bit e opet toplih ruku oko ramena i sunca i sjaja i ljepote neba. (napisano: VIII mj.2010.)
Sjena due
napisano: 2003.-2011.
412
Jadranka Varga
Sjena due
Znam
(anelu kerubinu Razielu)
Znam da postoji, negdje iza mene kad hodam cestom, lagano me prati i tih si poput sjene, ako skrenem, ti me pravom putu vrati. Osjeam tvoju toplinu u sebi kad je dua ogrnuta bijelom bojom i ni za to te mijenjala ne bih, jer me od roenja zove svojom. Znam da si u dui i kad je sama pa ne zna kamo bi pola, zov kojim ponekad zove me tama nije staza kojom bih ja prola. Znam da se nalazi uz moj put svaki put kad otvorim oi zelene i kao lahor takne moj skut, jer odreen si da pazi na mene. Priam s tobom u sebi nou, zahvalim se ili zamolim neto lijepo, osjetim te kad god hou i onda kad greke radim slijepo. Hvala ti, Anele, za svaki dan to ga uz mene provodi netremice i ini sve da je miran moj san da novim jutrom sunce obasja moje lice. Znam da postoji i ne pitam se otkud ponekad ni moje due nema, a kad se dua spremi na daleki put ja u uvijek biti tvoja tema.
napisano: 2003.-2011.
413
Jadranka Varga
Sjena due
Ljubazna maska postojanja
Zaustavi me na tren, izvuci iz mene onaj traak svjetlosti to ve odavno spava i zaboravljen je u zadnjoj pretkomori srca koje opet neujednaeno preskae svoje dobro poznate ritmove. Kao nitko drugi, ti zna staviti zapreku pred moju tamu i usmjeriti je dalje od pravca kretanja due. Ostala sam blijedog lica i ledenog daha stajati na mjesenoj stazi to me odvlaila u moje bezdane. Tiina se igra pa zlatnim notama umiruje ove vihore to opet dolaze iz beskraja i razapinju me daljinama. U nepostojeem zrcalu svijesti pregledavam konture mog lica, dok se iznad grada naginje nebo sliveno sa Duom i oduzima slovo po slovo tvog imena. Kako bih te zadrala u toj razlomljenoj liniji na dlanu i protumaila znakove neba koje mi nije naklonjeno ba ovih dana? Zaboravit u one stare kletve, proi u i veeras kroz bijele magle to su se kao koprene razasule iznad mog balkona, prekrile drvee pa se ini, vjenanje li je to Mjeseca i Noi ili je meni vrijeme opet u snove poi? Ispod maske ljubaznosti teko die Dua i opet se oduzima sama od sebe, luta kroz bijele magle, sanja o udnom plemenu koje ivi u neprohodnim umama njenosti pa se zaustavlja ba tamo gdje je Longinovo koplje probilo bedro i gdje se razlila krv boje rue. Jo uvijek tu zastanem kad dodirnem bolno mjesto na Dui i umirem svaki puta u sjeanju na ljubaznu masku postojanja.
napisano: 2003.-2011.
414

Sjena Duše-Jadranka Varga

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sjena Duše-Jadranka Varga

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jadranka Varga

Jadranka Varga SJENA DUE

ISBN 978-953-7673-60-4 kod NSK RH

vjerovanje mogu prolistati ovu Sjenu due,

http://shadowofsoul.blog.hr gdje su i nastajali ovi

stihovi i gdje sam ulazila u moj noni svijet mate i snova.

Jo uvijek sam zanesena ...

Zato je sve uvijek samo sjeanje?

Ti.... budi mi romantika

Znali su svi da moja ljubav... samo si ti

Postoji vrijeme za sve

Cvijet kraj izvora ... je sjena due...

Rani jutarnji sati

Skoranji Ekvinocij, nesanica i jo par sitnica

Pamtim - to je taj svijet

Ah, zna li?

Leptiri ispod struka

Gledaj i sudi! - Ne sudim. Samo gledam.

Mrtva zavist neke druge ene

Opet mi dolazi u blizinu

Love & sex

Tu si...sve je opet dobro

Sreli smo se ... (u nekom od prolih ivota)

... i zove me da ti polako, polako prilazim....

Aneli ne govore... ne razumiju

Slijedi trag anela...

Jutro boje rue

Bila sam mu...

Najljepa ljubavna pjesma...

Bol, tamna kao no...

Svako zlo - za neko dobro...

Izmeu dva horizonta....

Ovo je moja luka

Pjesma je ostala bez refrena

Sve je to uvijek ista pria

Kad srce pogrijei...

Dua uvijek pokae pravi smjer

Nebo bludnog ivota

Ove noi se osjeam tako dobro

Sve su to bile samo bijele noi

Za sve postoji vrijeme

Kad se postavimo u poloaj onog drugog - sve je drugaije

Opet u misliti na tebe veeras

Tko jo vjeruje ljudima?

Odavde do vjenosti i.... natrag....

Zna da si mi u modi ovih dana ....

Odlazim novi dan, ali ovdje ostavljam dio sebe - za tebe

Odraz tvog lica

est plavih velova

Zablude jedne lude

U iluziju vjeruje svaka izgubljena dua

Nakon tamne sjene

Kristali svjetlosti i sjene

Ne gradi most dok ne doe do rijeke

Nedoumica (Ulazak III)

Iz tame uim o svjetlosti

Izmeu dviju karika

New age samo s tobom

Korak po korak... moda

Ispod tvoje koe

Od svih radnih soba ...morao si ui ba u sobu do moje

Sluena no na trnici osjeaja

Budi netko novi