PRIA O RUKAMA KOJE MOLE

(Potresna legenda o slici Ruke koje mole Albrechta Drera. Iako nema dokaza da je istinita, vrlo je pouna. )

Duboko u petnaestom stoljeu, u jednom selu blizu Nrnberga, ivjela je obitelj s osamnaest ero djece. Osamnaestero. Samo da bi pribavio dovoljno hrane, otac i glava obitelji, inae zlatar po zanimanju, morao je raditi gotovo osamnaest sati dnevno, ne samo u svojoj trgovini nego i za nadnicu. Usprkos njihovoj nezavidnoj situaciji, dvojica starijih Drerovih sinova sanjala su svoje snove. Obojica su htjela usavr iti svoj umjetniki talent ali su takoer znali da otac nee biti financijski sposoban obojicu poslati u Nrnberg na studij. Poslije niza dugih razgovora tijek om noi u svojim, po svemu sudei, tijesnim krevetima, dva djeaka konano napravie dogovor. Bacit e novi. Tko izgubi ii e u oblinji rudnik i svojim prihodima izdrava t e onoga drugog za vrijeme pohaanja akademije. Zatim e brat koji bude pobijedio zavriti studij, i preuzeti izdravanje onog drugog, za vrijeme njegovog studiranja prodajom svojih umjetnikih djela, a ako to bude potrebno, i radom u rudniku. U nedjelju poslije mise bacie novi. Albrecht Drer je pobijedio i uskoro otiao u N rnberg. Njegov brat Albert ode u rudnik i prihvati se opasnog posla kako bi sljedee etiri godine financirao bratov studij, iji je rad na akademiji gotovo odmah izazvao veliku pozornost. Albrechtovi bakrorezi i drvorezi, njegova ulja bila su mnogo uspjenija ak i od radova njegovih profesora, a vremenom je jo vie napredovao i dobijao sve vee honorare za svoja djela. Kada se mladi umjetnik vratio u svoje selo, cijela obitelj Drer, u njegovu ast priredila je sveani ruak. Poslije dugog i nezaboravnog ruka, isprekidanog muzikom i smijehom, Albre cht ustade, sa svog poasnog mjesta na elu stola. Odrao je zdravicu u ast svog brata i svih onih godina njegovog rtvovanja koje su mu omoguile da ostvari svoje snove. Govor je zavrio rijeima: A sada, Alberte, blagoslovljeni moj brate, sada je tvoj red. Sada ti moe ii u Nrnberg ispuniti snove, a ja u brinuti o tebi. Sve glave su se okrenule prema onom dijelu stola na kome je sjedio Albert. Suze su kapale niz njegovo blijedo lice, i jecajui je ponavljao: Ne Ne Ne Ne. Konano Albert ustade i obrisa suze sa svojih obraza. Baci pogled na svako lice koje je sjedilo za stolom i koje je toliko volio, a zatim podie ruke prema svom desnom obrazu i tiho ree: Ne, brate, ne mogu ii u Nrnberg. Za mene je prekasno. Pogledaj, vidi to su etiri godine u rudniku uinile mojim rukama! Kosti u svakom prstu su bile slomljene najmanje jedanput, a kasnije sam dobio i takvu upalu zglobo va, naroito u desnoj ruci, da ne mogu podii ak ni au da bi uzvratio na tvoju zdravicu, a kamoli povlai ti one fine linije na pergamentu ili platnu slikarskom etkicom. Ne brate za mene je prekasno. Prolo je vie od 450 godina. Do danas, stotine majstorskih portreta, skica, grafika, bakroreza, grav ura Albrechta Drera vise po zidovima najveih muzeja svijeta. Ali nije neobino to se veina ljudi, posebno zblii s njegovim djelom Ruke koje mole. Albrecht Drer je jednog dana, da bi iskazao svoje potovanje prema Albertovoj rtvi, paljivo naslikao bratovljeve nagrene ruke zajedno s dlanovima i tankim prstima ispravljenim nagore. Svoj moni crte nazvao je jednostavno Ruke, ali je svijet, gotovo odmah, otvorio svoje srce prema njegovoj majstorskoj rukotvorini i preimenovao je u izraz ljubavi Ruke koje se mole. Sljedei put kada vidite kopiju ove dirljive kreacije, pogledajte jo jedanput. Neka ona bude opomena, ako vam je opomena potrebna. Bilo da je vaa vjera velika ili pak gotovo ne postoji, vi jo uvijek imate ruke koje mole. Sve to treba uiniti kada stvari postanu preteke, to je da sklopite svoje dlanove, ispruite ruke, i podiui oi kaete: Meni treba pomo.
Og Mandino: 17 pravila ispravnog ivljenja
http://www.nadbiskupija-split.com/katehetski