Povratak u Ustav RH

Ostvarenje višegodišnjeg sna

Politički ili teatar apsurda
Intervju – Mustafa Cerić
Dodik se ponovo izvukao
Balkanski kraljevi burleske
Bošnjački heroj Hasan-aga Zvizdić
Na brdovitom Balkanu
Muhammed a. s. – Poslanik islama
Trener kornjača
Geneza bliskoistočnog sukoba
Tobe Ja Rabbi!
 SADRŽAJ

SADRŽAJ
UVODNIK
Povratak u Ustav RH .........................................................................................3
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Bajramska poruka ..............................................................................................4
ISSN 1334-5052 Sisački bajramski koncert ..................................................................................5
PREPORODOV JOURNAL Bosansko-hercegovački i balkanski identitet .....................................................6
mjesečnik KDBH “Preporod” Ostvarenje višegodišnjeg sna...........................................................................10
Islamski centar u Rijeci – od sna do stvarnosti ................................................16
Izdavač: Muhamed – čovjek koji bijaše svemir dobročinstva ........................................20
Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske Jedinstvo ili sloboda? ........................................................................................22
“Preporod” Bolesti modernog doba ...................................................................................23
Zagrebačke vedute Mesuda Bužimkića ...........................................................27
Glavni urednik: Nastavak dugogodišnje suradnje .....................................................................28
Ismet Isaković Kur’anske riječi u Zagrebu ..............................................................................31
Zamjenik glavnog urednika: Bogatstvo bošnjačkog folklora.........................................................................34
Filip Mursel Begović Promocija bošnjačke kulture ...........................................................................35
Izuzetno značajan projekt ...............................................................................38
Redakcija:
HRVATSKA
Amina Alijagić
Politički ili teatar apsurda ................................................................................41
Mirza Mešić Polančec podnio ostavku .................................................................................43
Sena Kulenović Velika očekivanja .............................................................................................44
Edis Felić
INTERVJU – MUSTAFA CERIĆ
Alem Crnkić
Biti Bosanac i imati bosanski nacionalni ponos! ...............................................45
Suradnici:
BOSANSKI BAROMETAR
Mirsada Begović Dogovora nema, ali će ga biti! .........................................................................50
Amela Handanović Dodik se ponovo izvukao ................................................................................52
Edina Smajlagić Ćirini zmajevi hit kvalifikacija ...........................................................................54
Dino Mujadžević Prijedlog za izradu nacionalnog programa Bošnjaka........................................56
Avdo Huseinović (BiH) IZ SVIJETA
2 Edin Tule (BiH) Sukobi pomirenja i predrasuda........................................................................62
Adresa: KULTURA
Preporodov Journal Balkanski kraljevi burleske...............................................................................64
Ilica 35, 10000 Zagreb Dvije su se vode zavadile.................................................................................66
Velikan filozofske misli .....................................................................................67
Telefon/faks:
Džamija u turističkoj ponudi............................................................................68
+385 (0)1 48 33 635
e-mail: PRIČE IZ BOSNE
kdbhpreporod@zg.t-com.hr Bošnjački heroj Hasan-aga Zvizdić ..................................................................69
Legenda za kojom je plakala sarajevska sirotinja .............................................71
kdbhpreporod@kdbhpreporod.hr
ismet.isakovic@sk.t-com.hr SINE IRA ET STUDIO
web: www.kdbhpreporod.hr Na brdovitom Balkanu ....................................................................................73

Žiro-račun: ŽIVJETI ISLAM

ZABA 2360000-1101441490 Muhammed a.s. – Poslanik islama (I) ...............................................................75
POVRATAK U BUDUĆNOST
Devizni račun:
Trener kornjača ...............................................................................................77
SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185 Anatomija uspjeha ...........................................................................................79
Cijena: 15 kuna DIJALOG CIVILIZACIJA
Pretplata: Hrvatska – primjer drugim europskim državama............................................81
RH 80 HRK godišnje Geneza bliskoistočnog sukoba (I) ....................................................................83
BiH 20 KM godišnje PRIKAZI I KRITIKE
J Svijet 15 € godišnje Hutba – medij odgoja, obrazovanja i društvenog usmjeravanja muslimana ....88

O Tisak:
mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica
U Tiskano uz financijsku potporu iz
R Državnog proračuna Republike
Hrvatske putem Savjeta za nacionalne
N manjine Republike Hrvatske
A Na naslovnoj stranici:
Na Drini ćuprija (Višegrad)
L Na prodaju: Rembrandtov portret i Hitlerova kuća ........................................95
OGLASI
Besplatna pravna pomoć .................................................................................91
MURSELOV ŠEGISTAN
Tobe Ja Rabbi! ..................................................................................................92
ZANIMLJIVOSTI
NASA: Neće biti apokalipse 2012. ..................................................................94
Mont Blanc, Sjeverni pol i Sahara ....................................................................94
Crkvene vijesti: oružje, poker i lezbejka-biskup .............................................94
Stari Aboridžini i Usain Bolt ............................................................................95

Riječ glavnog urednika
Povratak u Ustav RH
Kao što je pomalo slavodobitno najavio saborski zastupnik
Šemso Tanković na svečanosti polaganja kamena temeljca za
Islamski centar u Rijeci, na prvom jesenjem zasjedanju Hrvatskog
sabora glavna točka Dnevnog reda bile su ustavne promjene. Če-
tvrta promjena teksta Ustava nama Bošnjacima posebno je zani-
mljiva, ponajviše stoga jer očekujemo “povratak” u Ustav, u nje-
govu preambulu (proslov ili izvorišne osnove). Iz preambule
Ustava RH Bošnjaci su, zajedno sa Slovencima, “izbačeni” prigo-
dom prvih ustavnih promjena 1997. godine. Ostala je upamćena
tadašnja saborska epizoda s Miloradom Pupovcem, čiji je glas od-
lučio da se usvoje promjene Ustava RH. To je bila pragmatična
potreba da se i na takav način pokuša poboljšati politička slika o
Srbima u tadašnjoj autokratskoj, Tuđmanovoj Hrvatskoj. Pritom
su Bošnjaci, kako je to jedanput Pupovac izjavio, bili “kolateral-
na, usputna šteta”. Iako preambula nije pravno oblikovan tekst i u
načelu ne sadrži nikakve norme, tadašnje izostavljanje bošnjačke
nacionalne manjine stvorilo je psihološki učinak potpune margi-
nalizacije Bošnjaka. Umjesto nužne i dugo predlagane promjene
naziva Musliman u nacionalni naziv Bošnjak i poboljšanja zakon-
ske regulative u smislu realizacije prava Bošnjaka, tadašnji Tuđ-
manov režim se odlučio na sasvim suprotan korak političke i
pravne marginalizacije bošnjačke nacionalne manjine. Takav po-
stupak Bošnjaci su dočekali s nevjericom i osjećajem duboke gor-
čine, gotovo poniženosti, naročito u svjetlu činjenice nesporno
velikog angažmana i broja žrtava u Domovinskom ratu.
Ovogodišnje ustavne promjene, na temelju nacrta Vlade RH,
nužne su za dovršetak pregovora i ulazak Hrvatske u Europsku
uniju. Nacrt izmjena izradila je vladina radna skupina na čelu s
potpredsjednikom Hrvatskog sabora Vladimirom Šeksom, a u
njoj su bili vodeći stručnjaci s područja ustavnog prava. Vladin
prijedlog sadrži nekoliko važnih ustavnih promjena, prvenstve-
no s ciljem prilagodbe ustavnog teksta pristupanju Hrvatske Eu-
ropskoj uniji. Dakle, osnovni motiv je, prije svega, vezan uz
potrebu da Hrvatska uredi prava, obaveze i odgovornosti oko
odlučivanja o pristupanju EU, svoj odnos prema EU i neka dru-
ga pitanja koja su važna za završetak pregovora prije ulaska u
zajednicu europskih država.
U Vladinom prijedlogu stoji da se na referendumu o ulasku
RH u Europsku uniju odlučuje većinom birača koji su glasali u
Hrvatskoj, uz uvjet da mu je pristupila većina od ukupnog broja
birača. Predviđeni su blaži uvjeti oko slanja pripadnika Oružanih
snaga RH izvan granica Hrvatske, o čemu bi Sabor odlučivao
kvalificiranom umjesto dosadašnjom dvotrećinskom većinom.
Vlada predlaže i da se Ustavom omogući izručivanje hrvatskih
državljana pravosudnim tijelima drugih članica nakon ulaska Hr-
vatske u EU, a predvidjela je i mogućnost potpisivanja takvih
ugovora sa zemljama izvan EU. Ustavom bi se utvrdilo obavezno
i svima dostupno opće obrazovanje do 16. godine, te potpuna ne-
ovisnost Hrvatske narodne banke i Državne revizije. Državno
sudbeno vijeće i Državno odvjetničko vijeće trebali bi postati sa-
mostalni i neovisni u radu što omogućuje neovisan izbor sudaca i
pravosudnih dužnosnika. Utvrdilo bi se i da nema zastare za ka-
znena djela u pretvorbi i privatizaciji. Predviđen je povratak boš-
njačke i slovenske nacionalne manjine u izvorišne osnove Ustava,
među pripadnike autohtonih nacionalnih manjina.
UVODNIK
Vlada je ubrzanim tempom krenula u ustavne promjene, s
namjerom da ih dovrši do sredine studenog 2009. Međutim, re-
alnija je procjena početak ili proljeće 2010. godine. Ubrzanom
procesu promjena ustavnog teksta usprotivila se opozicija na če-
lu sa Zoranom Milanovićem, predsjednikom SDP-a, koji je na-
kon sastanka sa čelnicima HNS-a i IDS-a, između ostalog, rekao
i sljedeće: “Ustav nije dopuna generalnog urbanističkog plana.
Ustav je nešto više. Ustav je Sveto pismo svakog poretka i kad
pišući i predlažući takve dokumente preskočite jednu nacional-
nu manjinu, da se toga nitko ne sjeti, to je tužno.” Pod izostav-
ljenom nacionalnom manjinom Milanović je mislio na Rome. U
međuvremenu je saborski zastupnik Nazif Memedi na Odboru
za ljudska prava i prava nacionalnih manjina uputio pismeni za-
htjev da se 10 nacionalnih manjina, koje on zastupa u Saboru
(bugarska, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, ukrajin-
ska, turska, vlaška i židovska), uvrste u preambulu Ustava.
Postignut je visok stupanj konsenzusa vladajućih i opozicije
da se krene u ustavne promjene, pri čemu su zastupnici iz obje
politički suprostavljene grupacije jednostavno osuđeni na dogo-
vor. Zanimljivo je da je ovo prvi puta da se mijenja Ustav, a da
vladajuća koalicija nema potrebnu dvotrećinsku većinu u Hrvat-
skom saboru za izglasavanje promjena. Takva situacija je otvo-
rila prostor SDP-u i njegovim koalicijskim partnerima iz HNS-a
i IDS-a da u tekst Ustava uvrste i vlastite izmjene. Pokazalo se 3
nužnim osnivanje zajedničke radne skupine koja bi trebala utvr-
diti konačni prijedlog ustavnih promjena.
Za Bošnjake je najvažnije pitanje oko položaja nacionalnih ma-
njina. U zajedničkoj radnoj skupini parlamentarnih stranaka pojavi-
la se inicijativa da se iz odredbe, koja govori da je Hrvatska država
hrvatskog naroda, autohtonih nacionalnih manjina i drugih građana,
izbriše pojam autohtonosti i bez njega taksativno pobroje sve 22
nacionalne manjine. Nakoliko je razloga takvom stavu. Prvenstve-
no se želi izbjeći rasprava o tome koja je manjina i po kojim kriteri-
jima autohtona. Osim toga, mnogi smatraju da termin “autohtona
nacionalna manjina”, koji je bio uzrok sukoba mišljenja proteklih
godina, diskriminira one manjine koje nisu bile među 10 dosadaš-
njih manjina koje su kao takve navedene u preambuli Ustava. I što
je vrlo bitno, autohtonost zapravo nije niti pravno definirana. Radna
skupina za ustavne promjene nije mjerodavna definirati autohto-
nost, te takvo pitanje želi otkloniti od sebe, kao i dileme koje će se
pojaviti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju.
Bez obzira na sve, Bošnjaci će se nakon više od jednog de-
setljeća sigurno ponovo uvrstiti u izvorišne osnove Ustava RH.
Povratak u Ustav neće donijeti stvarno poboljšanje položaja
Bošnjaka, ali se nadamo da će imati snažan psihološki učinak jer
J
bi predstavljao važan pravni korak u završetku politike ignorira- O
nja bošnjačkog nacionalnog identiteta. To je i dobra politička
priprema za događaje koji nas očekuju u izuzetno značajnoj U
2011. godini: popis stanovništva, izbori za Vijeća i predstavnike
nacionalnih manjina, te parlamentarni izbori. 2011. je prijelo- R
mna godina na kraju koje, ukoliko bošnjačke udruge i dvije boš-
njačke političke stranke u RH ozbiljno pristupe popisu stanov-
N
ništva, možemo očekivati zasebnu izbornu jedinicu s dva boš- A
njačka saborska zastupnika. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Bajramska hutba muftije Ševke ef. Omerbašića
Bajramska poruka
Na početku bajramske hutbe povodom
Ramazanskog bajrama 20. rujna 2009. u
Islamskom kulturnom centru u Zagrebu,
predsjednik Mešihata Islamske zajednice
u Hrvatskoj, muftija Ševko ef. Omerbašić
je podsjetio da je ovo najradosniji blagdan
za muslimane i muslimanke, a posebice za
postače. “Nakon jednomjesečnog posta i
brojnih odricanja, nakon svakodnevnog
testiranja naših psihofizičkih mogućnosti i
stalne kušnje naše privrženosti Svevišnje-
mu, dočekasmo kraj sretni što smo uspjeli,
u iskrenoj nadi da smo zaslužili njegovu
milost i nagradu”, rekao je zagrebački
muftija. Vjernik ima velika i opravdana
očekivanja od ramazana. Muhammed a.s.
u jednom hadisu kaže: “U džennetu imadu
jedna vrata, zovu se Er-Rejjan, kroz koja
na Danu suda ulaze samo postači i nitko
drugi. Kada i zadnji postač kroz njih u dže-
nnet uđe zatvaraju se i nitko kroz njih više
neće u džennet ući.” Potaknuti ovakvim i
sličnim obećanjima u Kur’anu i hadisu,
4 svake godine je sve više postača i klanjača,
iako je ramazan ušao u ljetni period, a tera-
vije u kasne noćne sate.
Tokom ramazana vjernici su se družili s
Kur’anom nastojeći proniknuti u tajne Bož-
je objave i prakticirajući njegove odredbe u
svakodnevnom životu. Ovog ramazana obi-
lježena je 1398. obljetnica prve kur’anske
objave. Muftija Omerbašić je potencirao
društvenu funkciju ramazana: “Ništa manje
nije bilo značajno ni naše svakodnevno i
svakovečernje druženje i međusobno upo-
znavanje na mukabelama, teravijama, na-
mazima i drugim povodima. Mi se vrlo ma-
lo poznajemo pa otuda i brojni problemi u
našem međusobnom komuniciranja. Sve-
višnji u jednom kur’anskom ajetu kaže:
‘Ljudi! Od muška i ženska smo vas stvorili,
i po plemenima i narodima vas podijelili,
da se međusobno upoznajete, a najčasniji
kod Boga su najodlučniji.’”
J Zagrebački muftija je naglasio da je
O Islamska zajednica kroz cijelu povijest svo-
ga postojanja prije svega bila narodna. Nje-
U zin golemi ugled i autoritet u narodu proi-
stekao je i iz činjenice što se stalno zauzi-
R mala i brinula za čovjeka i temeljne ljudske
i moralne vrijednosti. Međutim, zbog ne-
N snalaženja u demokratskom društvu dešava
A se da ne pronalazi put kako u aktualnim
društvenim procesima zastupati autentične
L islamske vrijednosti. Religija je u posljed-
njih nekoliko mjeseci često zastupljena u
javnosti, pri čemu se radilo o nekim zakon-
skim rješenjima za koje se tražilo mišljenje
vjerskih zajednica, odnosno religijsko staja-
lište (Zakon o medicinski potpomognutoj
oplodnji i Zakon o obitelji). Omerbašić je
istaknuo da vjerske zajednice u Hrvatskoj
imaju pozitivnu društvenu ulogu i da tu ulo-
gu trebaju ne samo zadržati nego i unaprije-
diti s ciljem daljnjeg razvoja društva.
Dotaknuo se i svjetske ekonomske kri-
ze. “Otkako je svijetom zavladala recesija
i financijska kriza koja je najviše pogodila
zemlje dužnike, među njima i našu zemlju,
neki su skloni ovoj krizi pripisati lihvarsko
ponašanje bogatih zemalja, pa se pitamo
koliko u ukupnom dugu čine kamate. Ra-
zumljivo nam je da zajmodavci trebaju
imati koristi od posuđenog novca, ali to ne
smiju biti zelenaške kamate koje zajmo-
primce tjeraju u još veću dužničku krizu.
Neki odriču pravo vjerskim zajednicama i
crkvama da govore o ovom problemu, jer
po njima nisu za to kompetentne. Mi, me-
đutim, u ovoj krizi vidimo nemoral i gra-
bež i svaka vjerska zajednica koja drži do
morala ne može, a ne reagirati. Zato je
upravo ova kriza poziv vjerskim zajedni-
cama da se aktivnije uključe u borbu protiv
zelenaštva koje hara svijetom, a koga ima
među pripadnicima svih religija. Zelenaš-
tvo je po učenju svih monoteističkih religi-
ja jedan od najtežih grijeha pred kojim se
ne smije šutjeti. Zbog toga su u islamskom
svijetu osnovane desetine islamskih bana-
ka koje svoj interes ne vide u kamati, nego
u dobiti od financiranih projekata. Posljed-
nja izvješća islamskog bankarstva govore
da to bankarstvo, za razliku od ostalog, ni-
je palo u krizu”, rekao je Omerbašić.
Muftija je naglasio da je jedan od priori-
teta vodstva Islamske zajednice u Hrvatskoj
odnos s nacionalnim, političkim, kulturnim
i drugim asocijacijama muslimanskog kul-
turnog kruga. Demokratske promjene su
omogućile Bošnjacima, Albancima, Romi-
ma i drugim eničkim grupama političko,
nacionalno i kulturno organiziranje, pri če-
mu raspolažu sredstvima iz Državnog pro-
računa i brojnim drugim pogodnostima.
Sve asocijacije imaju za cilj pomoć svojim
sunarodnjacima u rješavanju brojnih pitanja
i problema. “S obzirom da je Islamska za-
jednica dosta organizirana, na terenu dolazi
do brojnih informacija koje govore da kod
naših vjernika ima dosta problema koje tre-
ba rješavati. Još uvijek je velik broj onih
koji nisu riješili pitanje državljanstva. Velik
broj đaka i studenata obraća se za pomoć pri
školovanju, a postoji samo jedan fond pri
Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici u kome
nema dovoljno sredstava za ove svrhe.
Mnogima je potrebna pomoć pri zapošlja-
vanju, a s druge strane mi još uvijek nema-
mo socijalne karte muslimanskih vjernika,
iako na borbu protiv siromaštva Islamska
zajednica godišnje izdvaja golema sredstva.
Koristimo priliku da pozovemo sve asocija-
cije na suradnju u rješavanju spomenutih i
drugih problema. Islamska zajednica je
spremna na potpunu suradnju u rješavanju
tih problema”, rekao je zagrebački muftija.
Omerbašić je na kraju bajramske hutbe
pozvao prisutne vjernike na svečanost po-
laganja kamena temeljca budućeg Islam-
skog centra u Rijeci, koja će se održati 3.
listopada 2009. Preko 10.000 riječkih mu-
slimana do sada su bili prisiljeni obavljati
vjerske obrede na četiri različite lokacije:
dva u gradu Rijeci, jedno u Crikvenici i na
otoku Krku. Istaknuo je da je do sada za
kupnju zemljišta, izradu projekta i druge
pripremne radove utrošeno skoro milijun
eura. Zahvalio se vjernicima koji su svoje
vitre i zekjate uplatili u fond poticaja vje-
ronauka i za financiranje Islamske gimna-
zije, imamima i muallimama koji su uče-
njem Kur’ana, vazovima i predavanjima
obogatili ramazanski koloritam, te Hrvat-
skoj televiziji što je omogućila prijenos
bajram-namaza i bajramske svečanosti. 
Ismet Isaković

Proslava Ramazanskog bajrama u Sisku
Sisački bajramski koncert
U organizaciji Bošnjačke nacionalne
zajednice grada Siska i Sisačko-moslavač-
ke županije, treći dan Ramazanskog bajra-
ma, u utorak 22. rujna 2009. u prepunoj
dvorani Doma kulture “Kristalna kocka ve-
drine” u Sisku održan je 8. Sisački bajram-
ski koncert. Koncert je održan pod pokrovi-
teljstvom Savjeta za nacionalne manjine
RH uz potporu Sisačko-moslavačke župa-
nije i Grada Siska, a medijski pokrovitelji
bili su Radio Sisak i Radio Quirinus. Vodi-
teljica Bajramskog koncerta bila je Karmen
Valenta, sa županijskog Radio Quirinusa.
Kao i svi dosadašnji Sisački bajramski
koncerti i ovogodišnji je imao humanitar-
ni predznak. Prikupljana su financijska
sredstva za Damira Koštića, teško bole-
snog 11-godišnjeg sisačkog dječaka koji
boluje od spastične cerebralne paralize.
Na početku Bajramskog koncerta pri-
sutne je pozdravio Alija Avdić, predsjed-
nik sisačko-moslavačkog ogranka Boš-
njačke nacionalne zajednice Hrvatske.
Naglasio je da se koncerti povodom Ra-
mazanskog bajrama organiziraju u za-
dnjih 6 godina, pri čemu su postali tradi-
cionalni i lako prepoznatljivi od svih gra-
đana Siska i Sisačko-moslavačke župani-
je. Cilj manifestacije je promicanje i
očuvanje bošnjačke kulture i tradicije,
običaja i ideje humanitarne pomoći.
“Ovom manifestacijom prezentira se dio
bajramskih običaja i navika sukladno ur-
banim karakteristikama sredine kojoj u
Bošnjaci žive i rade. Bajram uistinu znači
mir i rahatluk, bezbrižnost, posjećivanje,
darivanje svojih najbližih i najdražih uz
čestitku: Bajram šerif mubarek olsun. On
nosi poruke razumijevanja, tolerancije i
njegovanje dobrih odnosa sa susjedima i
komšijama drugih nacionalnosti. Bajram
prelazi u univerzalni praznik, blagdan jer
se pozornost ne posvećuje samo živima
već i umrlima. Obilaze se mezari najbli-
žih i najdražih, kao i šehida koji su dali
svoje živote u obrani domovine. Ono što
Bošnjačka nacionalna zajednica grada Si-
ska i Sisačko-moslavačke županije pruža
svojim Bošnjacima, kao i drugim građa-
nima povodom Bajramskg koncerta je
samo dio običaja i tradicije Bošnjaka kao
neizostavni humanitarni prilog bolesnoj i
nemoćnoj osobi neovisno o rasnoj, nacio-
nalnoj i vjerskoj pripadnosti”, rekao je
Avdić. Zahvalio se brojnoj publici što je
svojom prisutnošću dokazala da cijeni
ljepotu i vrijednost različitosti, kulturu i
tradiciju Bošnjaka. To je temelj dobrih
međunacionalnih odnosa punih uvažava-
nja i poštivanja. Takvim djelovanjem, iz-
među ostalog, prezentira se praktična rea-
lizacija Ustavnog zakona o pravima naci-
onalnih manjina u RH.
Nakon Alije Avdića prisutnima su se
obratili Husein Omeragić, predsjednik
KUD “Bratstvo” iz Ripča (Unsko-sanski
kanton), Agan Velić, zamjenik sisačkog
gradonačelnika, dožupan Andrija Rudić i
Šemso Tanković, saborski zastupnik.
Agan Velić je u ime Grada Siska i sisač-
kog gradonačelnika Dinka Pintarića pose-
lamio prisutne i naglasio da je 8. Sisački
bajramski koncert jedan kamenčić u mo-
zaiku kojim se grad Sisak želi predstaviti
kao grad vjerske, političke, nacionalne i
kulturne tolerancije i otvorenosti. “To po-
tvrđuje bezbroj primjera. Ja sam uvjeren
da ćemo u taj mozaik u skoroj budućnosti
ugraditi još jedan biser, a to je Islamski
kulturni centar u Sisku”, rekao je Velić.
Alem ef. Crnkić, glavni sisački imam
je u pozdravnom govoru prisutnima pože-
lio dobro zdravlje, uspjeh u životu i radu,
uz nadu da će ih bajramski ugođaj osnažiti
na putu činjenja dobrih i plemenitih djela.
“Dozvolite mi da Vašu pažnju usmjerim
na Bajramsku poruku koja nosi naslov:
‘Vrijeme moralne obnove pojedinca i
društva’. Ramazan je bilo vrijeme, a post
je bio način da se provjeri naša spremnost
da krenemo iz lošeg u bolje stanje duše.
Ramazan je bio naša inventura za dušu jer
duša se zaprlja pa je ramazan najbolje oči-
sti. Pored tjelesne hrane koju svaki dan
trebamo i koristimo, i duša treba svoju hra-
nu, a ta hrana je vjera u srcu koja se mani-
festira kroz praktičnu primjenu. Najbolja
hrana za dušu je veza sa Stvoriteljem. Ne-
može majka bez djeteta niti duša bez svo-
ga Izvora, Stvoritelja. Najbolja veza sa
Stvoriteljem je veza kroz namaz, molitvu
koja predstavlja neposrednu komunikaciju
čovjeka i Boga. Onaj tko nije osjetio slast
namaza-molitve, on nije osjetio zadovolj-
stvo i spokoj duše. U traganju za potpu-
nom srećom, čovjek pokušava sve ali za-
boravlja da je u sreća u njemu samom, u
blagodatima koje posjeduje, ali ih nevidi,
u vjeri s kojom je rođen ali je ne prakticira.
Kroz ramazan smo jačali vezu sa Stvorite-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ljem, samo je trebamo održavati i bit ćemo
sretni. Vjera je mir kao što je pravda pošte-
nje; istina je sigurnost kao što je moral
zdravlje jednog društva. Ako nema vjere
među ljudima, nema mira među narodima;
ako nema pravde u vlasti, nema poštenja u
ljudima; ako nema istine u ljudima, nema
sigurnosti među narodima; ako nema mo-
rala u duši, nema zdravog društva. To je
glavna poruka ovoga Bajrama – nužna po-
treba za moralnom obnovom društva. Me-
đutim, za moralnu obnovu društva potreb-
no je više odgovornosti i više hrabrosti i
smjelosti. Potrebno se je suočiti sa moral-
nim bolestima od kojih društvo danas naj-
više pati: laž i kleveta, droga i alkohol,
nemoral, zavist i ljubomora. Tajna našeg
zajedničkog uspjeha i naše zajedničke sre-
će je da uspjeh drugog čovjeka vidimo kao
svoj uspjeh i da njegovu sreću doživljava-
mo kao svoju”, rekao je imam Crnkić.
Podsjetio je da je Ramazanski bajram za
islamske vjernike vrijeme i prilika kada
oživljavaju svoje pozitivne kvalitete, topli- 5
nu, ljubav i mir svakome. Čovjek se rađa u
vremenu u kojem treba naći svoje mjesto i
u prostoru u kojem treba naći svoje vrije-
me. Od prevelikog je značaja da čovjek
zna živjeti u vremenu i da umije koristiti
prostor. “I ovog ramazana i ovog Bajrama
još više smo osnaženi u volji, želji i velikoj
potrebi da u našem gradu gdje smo rođeni,
kojeg smo gradili, kojeg smo branili i ko-
jeg volimo dušom i srcem izgradimo
Islamski centar i džamiju koji će biti centar
otvorenih vrata svim ljudima dobre volje.
Najljepši bajramski ugođaj je kad vidite
180 ljudi, mladih, starih, djece kako nami-
risani, nasmijani, u bajramskom svečanom
odijelu dolaze da klanjaju bajram-namaz
ili bajramsku molitvu. Najljepši bajramski
ugođaj je kad vidite oca kako svoje dijete
vodi za ruku i dolaze zajedno na bajram.
To su bajramski djelići ambijenta i ugođa-
ja. Najljepši ugođaj je kada radost bajrama
J
podjelite sa svojima najbližima”, rekao je O
glavni sisački imam.
U kulturno-umjetničkom dijelu progra- U
ma nastupili su KUD “Bratstvo” iz Ripča
kod Bihaća, sazlija Ivan Pavišić, te vokalni R
solisti Mehmed Goražda, Mirsad Čehić i
Hatka Tatić. Po ocjenama organizatora i su-
N
dionika, ovogodišnji Sisački bajramski A
koncert bio je do sada najuspješniji. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
XV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj: “Identitet – jezik i bosanska književnost”
Bosansko-hercegovački i
balkanski identitet
U sklopu tradicionalne manifestacije
XV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj u organi-
zaciji KDBH “Preporod”, u petak 2. listo-
pada 2009. u prostorijama Bošnjačke na-
cionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu,
predstavljena je knjiga mr. sc. Ajke Tiro-
Srebreniković pod nazivom “Identitet –
jezik i bosanska književnost”. Knjiga je
izdana 2007. godine u nakladi SABAH-a.
Koncipirana je od esejističkih tekstova
koji su objavljivani u “Beharu” i tekstova
koji imaju znanstveni predznak, nastalih
kao dio seminarskih obaveza na poslijedi-
plomskom i doktorskom kulturalnom stu-
diju. Knjigu su, pored autorice, predstavili
mr. sc. Senad Nanić, dr. sc. Borjana Pro-
šev-Oliver i prof. Mersija Omanović. U
zabavnom dijelu programa nastupio je
ženski pjevački zbor “Bulbuli”.
6 monolitna, ‘čista’. U suprotnom ‘događa
Identitet kao isključivost
Mr. sc. Senad Nanić, predsjednik KD-
BH “Preporod”, na početku uvodnog
obraćanja naglasio je intrigantno autoriči-
no razmatranje problema identiteta i jezi-
ka u kontekstu fundamentalnih pitanja
kulturologije, kao i neobične poglede na
ključne književne forme, autore i djela
bosanske književnosti. Ajka Tiro-Srebre-
niković se u prvom eseju bori s demoni-
ma povijesnih i kulturoloških zabluda u
gorljivoj želji za oblikovanjem vjerodo-
stojnog konteksta. Krajem 20. stoljeća u
zemljama bivše Jugoslavije većina naro-
da svoj identitet vezala je uz ideologije
tada vladajućih režima. Njih je većinom
krasila isključivost onog drugačijeg. Is-
ključivost do one socijalne, čak i biološ-
ke. Na našem području, to razdoblje ne
J može se nazivati tek tranzicijom. Identitet
O kao isključivost temeljni je problem s ko-
jim se autorica u ovom djelu suočava.
U Prema tako građenom identitetu izražava
odioznost. Nanić je istaknuo da isključi-
R vost ne može biti istina identiteta, jer je
ideologija, koja često ovladava identite-
N tom, potencijalno sklona iskrivljavanju
A slike stvarnosti. “Pojam narodne kulture
se zlorabi. Priroda kulture je interakcija.
L Stoga ni narodna kultura ne može biti
S promocije u prostorijama BNZH
se narod’. I jezik je predmet manipulacije
jer pojmove ne odlikuje stalnost smisla.
Gorko smo, genocidom, iskusili manipu-
laciju pojmom Turčin, mitološkim nepri-
jateljem i njegovim izjednačenjem s poj-
mom Bošnjak”, rekao je mr. Nanić i na-
glasio da autorica kao izlaz nudi Eagleto-
nov pojam kulture kao sebenadilaženje i
sebeobrazovanje. Kada kultura slavi se-
bstvo, istodobno ga i disciplinira. Dijalog
među kulturama počiva na zanemariva-
nju vlastitog interesa u korist općeljud-
skih interesa. Tiro-Srebreniković pokuša-
va dokazati da se ekstremne skupine ne
mogu imenovati kulturom ili subkultu-
rom, jer nisu nadišle svoje instinktivne
životne potrebe. Kult može biti mračan
baš kao što genocid nema nikakve veze s
instinktima života. Život, naime, ubija sa-
mo u uvjetima stvarne ugroze opstanka.
Kult znači ono što se štuje, pa makar bilo
zlo i laž. “Istinska, dobra i lijepa kultura
je moguća i stvarna jer je moguća identi-
fikacija s univerzalnim vrijednostima u
ma kojem lokalnom slučaju kulturološke
različitosti. Identitet ne može biti vezan
uz simboličko i nikako mu tamo ne smije
biti porijeklo” rekao je predsjednik “Pre-
poroda” i dodao da je stvarnost svemira
plodonosna komplementarnost, a ne su-
kob među kontrastima.
U drugom eseju Tiro-Srebreniković
pokušava odrediti posebnost i karakter
bosanskog jezika i kulture. Najbolja ilu-
stracija onemogućenosti Bošnjaka da in-
stitucionaliziraju svoj identitet, autorica
daje navodom Rasima Muminovića iz
1969. godine: “Čovjek se ne može opre-
dijeliti za ono što jeste, jer (to već, op. a.)
jeste, ali se zato može opredijeliti za ono
što nije”. Cijepanje bosansko-hercego-
vačke kulture na analizu onog srpskog,
hrvatskog, muslimanskog, katoličkog,
pravoslavnog, orijentalnog tako zvanog
tuđinskog, Filipović smatra većim zlom
od ma kojeg vojnog pohoda. Nanić pri-
mjećuje da bosanski jezik i kulturu, u
skladu s prvim esejom, autorica vidi
upravo u interkulturalnosti omogućenoj u
bosanskoj državnosti kroz povijest. Ne-
ma potrebe za distanciranjem od drugog,
kad je on, u svojoj posebnoj lokalnoj da-
tosti, već uključen.
U trećem eseju autorica govori o knji-
ževnosti u vrijeme osmanske vlasti i to
književnosti narodnog jezika pisanoj bo-
sančicom, zatim književnosti na orijen-
talnim jezicima te alhamijado književno-
sti narodnog jezika pisanoj arabicom.
Analizira pojedine književne forme, au-
tore, djela i utjecaje.
U preostalim esejima razmatra poje-
dine autore i djela. O književnosti u doba

austro-ugarske vlasti govori kroz prizmu
pokretanja “Behara”, čiji su ciljevi aktu-
alni i za današnji “Behar”. Analizira Mu-
labdićevo književno djelo. Slijedi krasna
fonetska analiza Ćatićeve pjesme “Ja ni-
jesam sanjar”, te analiza glasovne struk-
ture Kulenovićeve poeme “Ševa”. Intri-
gantne su analize ženskih likova u Kaja-
novoj “Katarini kraljici bosanskoj”, koja
je, uz kraljicu, i majka i izbjeglica, te Se-
limovićevom “Dervišu i smrti”, gdje au-
torica dokazuje da Nurudinov moralni
pad započinje još odabirom vojničkog
umjesto bračnog života i ljubavi. “Među-
tim, citatima Virginije Woolf u ovom
kontekstu mislim da nema mjesta. Ne
znam, naime, gotovo niti jednu kraljicu,
caricu ili predsjednicu Vlade koja, kao ni
muškarac, suočena s gubitkom moći i
kontrole nad sustavom kojim upravlja, ne
šalje tisuće u smrt. Uzroci rata, gotovo
uvijek, ne počivaju u želji za borbom i
ubijanjem, već u negaciji neminovnosti
sustavnih promjena”, rekao je mr. Nanić.
Potom slijedi analiza putopisnih aspekta
Andrićeve “Travničke hronike” kao ne-
fiktivnog diskursa. O književnoj tehnici
zagonetke u Zaimovićevoj “Tajni džema
od maline” autorica prepoznaje odraz ne-
poznatog svijeta naslijeđenog predajom,
a duboko psihološki proživljenog, čime
se isti ukazuje vrlo stvarnim. “Sve je mo-
glo biti izmišljeno i lažno osim ratne sara-
jevske zime i predviđanja vlastite smrti”,
kaže Tiro-Srebreniković. Za djelo rahme-
tli Karima Zaimovića tvdi da umjetničko
postiže na razini gdje je mašta stvarnija
od stvarnosti, a stvarnost fantastičnija od
mašte. “A ja, na kraju, vjerujem da je re-
čena razina odlika i istinskog znanstve-
nog diskursa. Jer istinska se hipoteza,
kroz vlastitu potvrdu, doimlje fantastični-
jom i od mašte, i od stvarnosti”, zaključio
je mr. Senad Nanić.
O balkanskom kulturnom
identitetu
Dr. sc. Borjana Prošev-Oliver je rekla
da autorica u 12 eseja s književnom, kultu-
ralnom i lingvističkom tematikom načelno
problematizira pojam identitet na korpusu
i jeziku bosanskih pisaca i bosanske recen-
tne kulturalne stvarnosti. “Ono što je mene
s pozicije kulturologa intrigiralo pri čita-
nju ove knjige je naglasak na pojmu iden-
titet, vrlo aktualnom, hibridnom, seman-
tički polivalentnom, ali i s pozicije balka-
nologa, ponovo identitet kao topos s kojeg
u vlastitom zrcalnom odrazu vidimo dru-
gog. Radi se o jednom tzv. kišobranskom
terminu koji uz pojam kultura danas u re-
centnim kulturalnim studijima očituje sve
mentalne, duhovne, simboličke, značenj-
ske i pragmatičke prakse ljudskog djelova-
nja. Identitet, odnosno slika koju smo
stvorili o sebi nasuprot slika koju stvaramo
o drugima predstavlja mentalne mape,
imaginarne slike koje se ne podudaraju s
objektivnom, realnom slikom, a koje čo-
vjek stvara na temelju percipirane okoline
i koje su mu potrebne da lakše preživi u
kompliciranim uvjetima te koje mu poma-
žu da razumije svoju okolinu, da se orijen-
tira u prostoru i vremenu, da nađe svoj
identitet, svoje mjesto u društvu, da klasi-
ficira i procjenjuje drugog i njegovu etnič-
ku, socijalnu, kulturnu i ideološku pripad-
nost. Mentalne mape obuhvaćaju i osjeća-
je, predrasude i ocjene, koji više govore o
samom percipijentu nego o objektivnim
odnosima u svijetu. Te mentalne mape,
koje se zasnivaju na kolektivnoj predodžbi
o svojem i tuđem, a koje su simbolične re-
prezentacije raznih okolnosti i odnosa iz-
među etničkih grupa, vladajućih i podči-
njenih slojeva, periferije i centra, Istoka i
Zapada, pomažu u određenju kulturnog i
nacionalnog identiteta”, rekla je dr. Pro-
šev-Oliver.
Kako bismo prodrijeli u samu suštinu
identiteta bosanske kulture i bosanskog
jezika potrebno je osvrnuti se specifični,
a istovremeno i ujedinjavajući, balkanski
identitet. Ono što je zajedničko kultur-
nom identitetu svih balkanskih naroda je
zajednički povijesni identitet koji je i da-
nas kao i oduvijek vrlo aktualan, za razli-
ku od onog u zapadnoeuropskoj teorij-
skoj misli koja je davno proglasila kraj
povijesti, filozofije, metafizike. Dr. Pro-
šev-Oliver je podsjetila da smo na pragu
21. stoljeća bili svjedoci ružnoj strani po-
vijesti o kojoj piše Ajka Tiro-Srebreniko-
vić, a koji su bili pokrenuti poznatim mi-
tovima, simbolima nadmoćnog epskog
junaštva koji je tako čvrsto ugrađen u bal-
kansko povijesno kulturno sjećanje.
“Kulturni identitet na Balkanu u kojem
nastaje i bosanska književnost je dijalogi-
čan, višeslojan i polifoničan. Nastajao je
u sličnim i srodinim uvjetima ostalih sla-
venske književnosti suočenih s višesto-
ljetnom vladavinom inokulturnog, ino-
vjerskog i civilizacijskog konteksta. Ju-
goistočni europski prostor obilježavaju
dva tipa povijesnog naslijeđa ugrađen u
balkanski povijesni identitet, a koji bitno
utječe na oblikovanje kuturnog: tisućljet-
na bizantska dominacija, koja je ostavila
duboke političke, institucionalne, pravne,
religiozne i kulturne utjecaje, te petstogo-
dišnja turska vlast koja je među ostalim
poluotoku dala ime – balkan na turskom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
znači planina – i osigurala najduže razdo-
blje političkog jedinstva na čitavom tom
prostoru, a što nije nimalo nebitno”, rekla
je promotorica knjige.
Naglasila je da Balkan možemo pro-
matrati kao širi pluralistički prostor u ko-
jem su kulture oduvijek međusobno ko-
municirale te blisko se doticale unutar za-
jedničkog političko-društvenog okvira pe-
tostoljetne vladavine Turskog carstva.
Najznačajniji i najperzistentniji elementi
turskoga naslijeđa očituju se u vrlo velikoj
interregionalnoj raznolikosti balkanskog
područja te u jakoj kulturnoj, religioznoj i
općedruštvenoj diverzifikaciji jugoistoč-
noeuropskih društava, ali i u multijezično-
sti i multikulturalnosti svih društvenih za-
jednica. Kroz najrazličitije oblike proži-
manja, dodirnih točaka i interferencija ra-
zličitih kultura te njihovih vrijednosnih
sustava, Balkan je najbolji dokaz da ne po-
stoje čiste rase, nacije ni čiste kulture te da
svi, u biti, proizlazimo iz različitih tradici-
ja pa je svaki kulturni identitet središte vi-
še kulturnih utjecaja. Balkanski narodi,
genetski i jezično srodni, ali i različiti,
stvorili su međusobnim prožimanjem za-
jedničku kulturnu tradiciju. Takva je tradi-
cija iznikla iz zajedničkog konteksta na
temelju povijesno i socijalno, na ovom
prostoru promjenjivih i nestalnih determi- 7
nanta kao što je geografska, administrativ-
no-politička, jezična, konfesionalna.
“Nećemo shvatiti niti jedan balkanski
narod, naciju, ili etničku grupu i njihovu
kulturu ako ih proučavamo izolirano, ne-
majući u vidu cijelobalkanski milje, jer
Balkanski poluotok ne predstavlja samo
posebnu geografsku već i povijesnu i kul-
turnu cjelinu. Balkan se može i treba ra-
zumjeti kao jedna geografska, društvena i
kulturna cjelina u kojoj se ostvarivalo
idejno-kulturno jedinstvo svih balkanskih
kulturnih zajednica. Višestoljetni suživot
balkanskih Slavena i neslavenskih naroda
vodio je i doveo do uzajamnog kulturnog
i ideološkog preplitanja, suradnje i obo-
gaćivanja. Balkan je imao zajedničku
kulturnu prošlost usuprot svim etničkim,
jezičnim, religijskim i duhovnim tradici-
jama i divergencijama. To znači da su se
nacionalni i kulturni identitet kao kolek-
J
tivni identiteti na Balkanu prožimali i O
uvjetovali tijekom svojeg konstituiranja i
razvoja”, rekla je dr. Prošev-Oliver. U
Zajednička politička sudbina većine
balkanskih naroda (u vlasti Turskog car- R
stva ili u sklopu Habsburške monarhije)
nameće potrebu proučavanja književnosti
N
balkanskih naroda poredbenom i kontra- A
stivnom metodologijom. Balkan je tokom
dugotrajne bizantske i turske povijesti L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
predstavljao specifično područje među-
kulturne hibridizacije, koja je važna za
granične kulture (u odnosu na zapadnoe-
uropsko središte) i koje ostaju osuđene
jedna na drugu bez obzira na političke de-
krete. Često se ne primjećuju čvrste gra-
nice početka jedne i završetka druge.
Ovaj fenomen se ne primjećuje samo na
planu materijalne, već prije svega na pla-
nu duhovne kulture. Primjetne su zajed-
ničke crte u njihovu folkloru, narodnim
običajima, freskama, ikonama, građevi-
nama i jezicima za koje se upotrebljava
izraz balkanski jezični savez.
Borjana Prošev-Oliver je podsjetila da
je Balkan je u geografskom, povijesnom i
kulturnom smislu most između Istoka i
Zapada, kršćanstva i islama, Europe i Azi-
je, a u posrednoj je vezi i s mediteranskim
kulturnim krugom. Takva geografsko-po-
vijesna i kulturna srodnost čini da su bal-
kanolozi često miješali klasifikacijske kri-
terije kultura balkanskih naroda, prekla-
pajući etnički kriterij s političkim i geo-
grafskim, a jezični pristup s književnim i
općepovijesnim. Ona smatra da je suvišan
strah da kontakt sa susjednom srodnom ili
tuđom i stranom kulturom dovodi vlastitu
kulturu u opasnost i prijeti joj zaboravom.
Ruski teoretičar Mihail Bahtin, koji je di-
8 jalogizmu posvetio čitavi svoj znanstveni
život, vjeruje da se kod takvih dijaloških
susreta “kulture slijevaju jedna u drugu i
da se pritom ne poništava njihova indivi-
dualnost, nego se one otvaraju jedna pre-
ma drugoj potičući nove vrijednosti uzaja-
mnim obogaćivanjem”.
“Bosanska književnost, kakvom je
predstavlja autorica Srebreniković je ti-
pično balkanska jer je čine ne samo razli-
čite književne težnje i ideologije, već ra-
zličite kulturne tradicije: muslimanska,
bosanska, srpska, hrvatska i židovska.
Međutim, ona podrazumijeva razlike i su-
protnosti, a ne samo sličnosti i srodnosti.
S druge strane, upravo ti međusobni od-
nosi njezinih različitih komponenti čine
njezino integralno jedinstvo na temelju
autentičnog i autohtonog razvitka i preo-
bražaja, a koje podrazumijevamo pod
imenom bosanska književnost i bosanski
J jezik. Naime, islamizacija stanovništva
O koje je tim činom postalo stabilnije od
pripadnika drugih srodnih dijalekata, išla
U je u pravcu konzerviranja starijih jezičnih
osobina na hibridnom prostoru BiH, a ko-
R je su se vremenom uobličile kao posebne
oaze bosanskog jezika koje u sebi sadrži
N stare slavenske i nove orijentalne osobi-
A ne. A što se tiče književnosti, u tom smi-
slu autorica problematizira i ogledanje
L bosanske orijentalne književnosti na obli-
ke i poetiku turske, perzijske i arapske
književnosti u doba turske vladavine te-
matizirajući fenomen alhamijado knji-
ževnosti na narodnom jeziku, a zapisane
na arebici”, rekla je Prošev-Oliver.
Balkanski poluotok, kao dio Medite-
rana, tretira se kao kulturni prostor, odno-
sno osobiti oblik interliterarnog zajedniš-
tva koje proučava sve ono što je književ-
na komparatistika propustila istražiti u
međuknjiževnim odnosima i međuknji-
ževnoj povezanosti. Praktična potvrda
međuknjiževnih zajednica, njezinih funk-
cija i zakonitosti prisutna je posvuda, po-
sebice u južnoslavenskim, balkanskim
književnostima i poticajna je za razumije-
vanje konteksta višejezične i višeetničke
književnosti kakva je u svojoj povijesti
bila i bosanska književnost. “Jezik Petra
Kočića, Ive Andrića, Jovana Dučića,
A.B. Šimića, Meše Selimovića, Ivana
Aralice i mnogi drugih, bez obzira na ra-
zličite nacionalne ili kulturne pripadnosti,
južnoslavenska kulturna javnost može či-
tati na temelju filološkog iskustva i po-
znavanja cjelokupnog južnoslavenskog
dijasistema. Polijezičnost pisca, biliterar-
nost te etnička divergencija pisaca, koji
su oduvijek BiH smatrali svojom jedinom
domovinom, je stanje koje je pravilo i za-
konitost interliterarnog zajedništva kakvo
predstavlja ono bosanske književnosti i,
kako ja shvaćam, da je u svojoj knjizi
predstavlja i autorica Ajka Tiro-Srebreni-
ković”, zaključila je dr. sc. Borjana Pro-
šev-Oliver.
Bosanski jezik kao oznaka
nacionalnog identiteta
Prof. Mersija Omanović je rekla da
knjiga mr. Ajke Tiro-Srebreniković otva-
ra niz pitanja suvremenom čitatelju: u ka-
kvim su vremenima živjeli naši preci i
kako mi danas, baštinici kulturno-književ-
nog života, s tim bogatim naslijeđem mo-
žemo i trebamo živjeti. Autorica u poglav-
lju Isticanje ili stvaranje nacionalnog
identiteta na prostoru nekadašnje Jugo-
slavije citira Danila Kiša koji kaže: “Naci-
onalista se nikog drugog ne boji osim po-
lubrata, jer misli da će mu preuzeti njego-
ve pozicije.” Omanović je naglasila da
takvo mišljenje vodi do patološkog mi-
šljenja i patoloških postupaka, jer mržnja
rođena iz straha postaje njihova neobuz-
dana moć. “Od 1990. do 1995. godine
stvaranje nacionalnog identiteta išlo je ta-
ko da se uništi onaj drugi, jer samo moj
identitet je jedino ispravan, jer ti koji mi-
sle da su jedino ispravni, bili su materijal-
no jači i mitski zatrovani. Postajali su
moćni po vojnom, materijalnom i religij-
skom sa mišlju da su svi oni drugi manje
vrijedni i treba da ih nema”, rekla je prof.
Omanović. Život Srebrenice i Vukovara u
21. stoljeću nastavit će se u kulturnom
ozračju Europe jer su te sredine europsko
kulturno povijesno naslijeđe. Vukovar i
Srebrenica imaju iza sebe crne dane –
18.11.1991. i 11.07.1995., kao najkrvavi-
je dane ubilježene u svoju povijest na putu
u 21. stoljeće. Omanović je rekla da je
moto gledanja na ovu knjigu sljedeći:
“Mit je priča nedosanjanog, a vječno sa-
njanog sna. Mitovi su poput ogledala, u
njima nalazimo naše narcisoidne obrise.
Oni su dijelovi naših bajkovitih priča iz
kojih je svagda ostalo u svijesti upisano
egoistično pitanje: ‘Ogledalce, ogledalce
reci mi tko je najljepši na svijetu?’”
Podsjetila je da su još od Kulina bana
Bošnjani, Bosanci i Bošnjaci nazivi koje
su upotrebljavali najstariji žitelji BiH kao
zajedničku oznaku bosansko-hercego-
vačke kulturološke i državotvorne pri-
padnosti. O tome svjedoče mnogobrojni
spomenici materijalne kulture s kraja 10.
i početka 11. stoljeća: povelje, listine,
ugovori, darovnice, crkveni rukopisi, za-
pisi na kamenu. Nacionalna svijest kod
Bošnjaka, pored slavenskog kulturološ-
kog naslijeđa, koje nose u svom duhov-
nom biću, određena je i vjerskom pripad-
nošću – islamu. Osvajanjem Balkanskog
poluotoka od strane Turaka nastale su iz-
mjene u društvenom i kulturnom životu.
U islamiziranoj Bosni koristilo se arap-
sko pismo, ali se pisalo na materinjem
jeziku. U 18. stoljeću na arabici je alha-
mijado književnost. Međutim, 1878. go-
dine dolaskom Austro-Ugarske dolazi i
latinično pismo te muslimani, koji su u
90% slučajeva bili pismeni, preko noći

postaju nepismeni. Krajem 19. i počet-
kom 20. stoljeća stasala je generacija mu-
slimanskih intelektualaca, književnika i
pjesnika, među kojima su bili najpoznati-
ji Musa Ćazim Ćatić i Safvet-beg Baša-
gić. Dolazi do buđenja nacionalne svijesti
muslimana Bošnjaka, što se ogleda u Ća-
tićevim i Bašagićevim stihovima. “Boš-
njaci muslimani u promijenjenim uvjeti-
ma svjesni su svog slavenskog porijekla i
nikad se nacionalno nisu osjećali Turci-
ma jer su Turci bili osvajači ovih prosto-
ra. Samo nam je vjera islam bila zajednič-
ka. Bosanski muslimani su posredstvom
religije ušli u jedinstveni islamski kultur-
ni krug”, naglasila je prof. Omanović. Na
bosansko-hercegovačkom teritoriju ukr-
štaju se islamska i kršćanska kultura te taj
suživot donosi punoću življenja naroda
na zajedničkom prostoru BiH. Međutim,
postoji i ekstremna politika koja želi da
orijentalnu ostavštinu smatraju tuđin-
skom praksom.
1900. godine počinje izlaziti časopis
“Behar”, list za pouku i zabavu, prvi mu-
slimanski časopis za književnost i druš-
tvena pitanja, za kojeg je Omanović rekla
da je najzačajnija kulturno-povijesna te-
kovina muslimanskog preporoda. Pokre-
tači “Behara” su poznati književnici i jav-
ni radnici: Edhem Mulabdić, Safvet-beg
Bašagić i Osman Nuri Hadžić. Oni žele
potisnuti arapsku pismenost, odnosno pi-
sanje na orijentalnim jezicima kod musli-
mana, dati narodu zrelu pouku i iznoše-
njem društvenih, kulturnih i prosvjetnih
ideja u književnom obliku, izvršiti musli-
mansko narodno omeđivanje. Časopis
budi svijest muslimanskim intelektualci-
ma o vlastitom prostoru, što je muslima-
nima omogućavalo da se odupru veliko-
hrvatskom i velikosrpskom pritisku. “Be-
har” odbija svoj bosanski jezik označiti
bilo srpskim bilo hrvatskim imenom.
Edhem Mulabdić, veliko ime tog vreme-
na, koji je pet godina bio urednik “Beha-
ra”, rekao je u svojim sjećanjima da je
“Behar” bio u neutralnoj pozadini.
Na kraju obraćanja prisutnima prof.
Mersija Omanović je rekla da nas je mr.
Ajka Tiro-Srebreniković poetski provela
kroz povijesni dio našeg identiteta. Potreb-
no je sačuvati istančane osjećaje koji obi-
tavaju u dubinama duše bošnjačkog naro-
da s težnjom da te vrijednosti budu glav-
nom vodiljom prema novom vremenu.
Citirala je autoricu koja kaže: “Bogato
stvaralaštvo bosansko-hercegovačkog na-
roda moglo bi se tumačiti u kontekstu
funkcije umjetničkog svijeta 1001. noći u
kojemu Šeherzada pripovijedanjem spaša-
va samu sebe. Dok pričaš dotle i postojiš.”
Slijeva: Borjana Prošev-Oliver, Ajka
Tiro-Srebreniković, Senad Nanić i
Mersija Omanović
Identitet bosansko-hercegovačkih
naroda
Autorica mr. sc. Ajka Tiro-Srebreni-
ković se zahvalila na lijepim i toplim,
znanstvenim riječima promotora. Knjiga
je nastala kao zbirka esejističkih tekstova
s pokušajem da se znanstveno uobliče
određene teme, autoričine nedoumice ko-
je je nisu činile sretnom. U njoj se razma-
tra problem identiteta, s naglaskom na
nacionalni identitet, potragu ili njegovo
isticanje. U kulturološkom kontekstu
identitet (vjerski, nacionalni, politički,
pravni ili bilo koji drugi) nikad nije na-
stao sam po sebi, nego se formirao u sve-
ukupnim društveno-političkim događa-
njima, čega pojedinci ili skupine uopće
nisu svjesni. “Identitet – jezik i bosanska
književnost” je knjiga čiji naslov počinje
s identitetom, usko se vežući za jezik, na
kojemo je stoljećima stvarano vrlo boga-
to bosansko-hercegovačko kulturno na-
slijeđe. Identitet pojedinca, zajednice i
naroda je vrlo kompleksan pojam zbog
toga što on u sebi apsorbira sve kulturo-
loške pojedinosti, uključujući i jezik.
Ajka Tiro-Srebreniković je naglasila
da je identitet bosansko-hercegovačkih
naroda onaj s kojim su ti narodi stoljećima
živjeli. Ni jedan od identiteta triju naroda
nije predstavljao strano tijelo u sveuku-
pnoj bosansko-hercegovačkoj stvarnosti.
Uzrok tome je što su ti identiteti vrlo slič-
ni jer su se profilirali u jedinstvenom kul-
turno-povijesnom miljeu. “No, međutim,
našu bi se suvremenu kulturu u jednom
povijesnom periodu moglo označiti kultu-
rom isključivanja, pa čak i izopćavanja.
Nesretna događanja u posljednjim ratovi-
ma na ovim prostorima idu u prilog nave-
denom, jer jedan narod nije vodio ratove
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
zbog socijalnih, ekonomskih ili političkih
prilika na vlastitom prostoru niti protiv
vlastitog naroda – osim pojedinačnih is-
ključivanja neistomišljenika – nego je
krenuo u ratničke pohode na one prostore
gdje žive drugi i drugačiji po religijskom,
nacionalnom i političkom identitetu. Čak
se vodila borba i za jezik, književnost,
umjetnost, borba za duhovnost. Ako se
doista radi o umjetnosti, onda ona nije ni-
čije privatno vlasništvo i nikad se nije
stavljala u ladice bilo kojeg katastra na
svijetu, nego je svačija u civilizacijskom
kontekstu”, rekla je autorica.
U knjizi je upravo o tome pokušala
progovoriti, odnosno prodrijeti u uzroke
stravičnih događanja na ovim prostorima.
Rekla je da nikada nije mogla prihvatiti
činjenicu da je samo politika kriva za ra-
tove u 90-im godinama. “Shvaćam da po-
litičari zbog vlastite pozicije, zbog moći i
mogu imati ekstremične izjave i namjere,
ali što je sa sviješću onih koji ih bezuvi-
jetno slijede? Uvijek me zanimalo što je
to natjeralo one koji su nasilu ulazili u tu-
đu kuću, uništavajući svaki trag postoja-
nja domaće čeljadi. Neka mi oprosti sve-
kolika javnost na osobnom uvjerenju ka-
ko su pripadnici mog naroda do 90-tih
godina, uz izuzetke, bili slabi ili nikakvi
vjernici, srodniji s paganskim mnogoboš- 9
tvom koje im je namirivalo hedonističke
fantazije. Priznavali su samo kotač povi-
jesti koji se, naravno, po njihovom dubo-
kom uvjerenju nikad više ne može pono-
viti. A ponovilo se. Prema tome, političke
vođe, i nisu imale potrebe igrati na kartu
religijske ili nacionalne isključivosti. Oni
drugi su živjeli u mitološkom svijetu, pri-
dajući životu simboličke oznake, što je
ravno življenju u srednjovjekovnoj kultu-
ri, ne opraštajući staroj gospođi Povijesti
davno izgubljene bitke na Gazimestanu.
A što li je dječak s Drine u 20. stoljeću
bio kriv što se povijest na ovim nesretnim
prostorima baš tako odvijala? Kriv je isto
toliko koliko je krivo bilo koje drugo di-
jete u Europi koja je vodila kolonijalistič-
ke ili još prije križarske ratove. Ni jedan
ni drugi dječak nisu krivi za ono što je ne-
kad bilo”, rekla je mr. Ajka Tiro-Srebre-
niković. Zaključila je da bi propovijedi
J
suvremenih vođa trebale biti usmjerene O
ka tome da podstiču kreativnost svakog
djeteta u okviru njegovih mogućnosti, U
uvažavajući stvaralaštvo u različitim kul-
turama kako bi i samo bilo stvoreno, obo- R
gaćujući ne samo sebe nego i kulturu u
kojoj djeluje. Cilj je dobivanje brušenih
N
kamenčića koje treba svakodnevno ugra- A
đivati u mozaik civilizacijskih obrisa. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Svečanost polaganja kamena temeljca za Islamski centar u Rijeci

Ostvarenje višegodišnjeg sna

Subota 3. listopad 2009. godine/14.
šev’val 1430. h.g. je zasigurno povijesni
dan za muslimane u Hrvatskoj. Pred oko
6.500 posjetitelja iz Hrvatske i okolnih
država svečano je položen kamen teme-
ljac za budući Islamski centar u Rijeci.
Svečanosti su prisustvovali najviši poli-
tički predstavnici Republike Hrvatske,
grada Rijeke i Primorsko-goranske župa-
nije, predstavnici vjerskih zajednica i cr-
kava na riječkom području, veleposlanici
i izaslanici iz islamskih zemalja (Katar,
Iran, Malezija, Libija, Turska, Sirija, Egi-
pat i Saudijska Arabija), muftije, pred-
sjednici Medžlisa, imami i glavni imami
iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slove-
nije, Crne Gore, Srbije, Kosova, Austrije
i Njemačke. Svečanost polaganja kamena
temeljca bila je besprijekorno organizira-
na. Pjesnik Ervin Jahić je odličnim vođe-
njem programa i biranim riječima uvelike
pridonio uspjehu priredbe.
10 Domaćini iz Rijeke i
Primorsko-goranske županije
Na početku svečanosti ulomke iz
Kur’ana, kojim blagosiljamo svaki dobar
posao, proučio je hafiz Aziz ef. Alili,
glavni imam zagrebački, a zatim se pri-
sutnima obratio Mujo Isić, predsjednik
Izvršnog odbora Medžlisa Rijeka. On je
naglasio da je riječki kraj primjer multi-
kulturalnosti i multietničnosti, ugodan za
život svim stanovnicima neovisno o nji-
hovom porijeklu, vjeroispovijesti ili boji
kože. Podsjetio je da ideja o gradnji riječ-
ke džamije postoji više od 20 godina. Prvi
pisani trag kojim započinje projekt datira
od 1984. godine, dok je posljednji doku-
ment za gradnju ishodovan ove 2009. To-
me je prethodio golem trud mnogih ljudi
koji prisustvuju svečanosti polaganja ka-
mena temeljca. Isić se posebno zahvalio
J čestitim i dragim vakifima, te Gradu Rije-
O ci na čelu s gradonačelnikom Obersne-
lom i Primorsko-goranskoj županiji na
U čelu sa županom Komadinom. “Nalazi-
mo se na mjestu s kojega jednim pogle-
R dom možete obuhvatiti svo bogatstvo ra-
zličitosti koje mi muslimani, koji već če-
N tvrtu generaciju živimo u Primorsko-go-
A ranskoj županiji, svakodnevno svjedoči-
mo i na koje smo ponosni. Geografski
L smo zagrljeni planinama i morem, ljudski
Veliki broj posjetitelja na svečanosti
– razumijevanjem i tolerancijom naših
susjeda, a u ovom trenutku posebno me
veseli pomisao na spoj religijskih raznoli-
kosti. Džamiju, naime, gradimo u nepo-
srednoj blizini crkve Svetog Nikole i bap-
tističke crkve u izgradnji, te sam siguran
da će ona upotpuniti harmoniju veličanja
Jedinog Stvoritelja. Kada završimo ovaj
Božji hram, njegova vrata bit će otvorena
svim ljudima otvorena srca”, rekao je
Mujo Isić.
Mr. Vojko Obersnel, riječki gradona-
čelnik je naglasio da je polaganje temelj-
nog kamena za Islamski centar u Rijeci
događaj od iznimne važnosti ponajprije
za sve vjernike islamske vjeroispovijesti.
Početak izgradnje znači da će konačno
riječki muslimani svoje obrede i blagdane
obavljati u džamiji, a ne na nekim drugim
mjestima. “Znam isto tako tako da put do
ovog današnjeg dana nije bio ni jednosta-
van ni kratak, ali sam siguran da je i to
motiv da se s mnogo pozitivne energije
krene i izgradnju ovoga Islamskog centra,
koji će biti mjesto okupljanja i molitve
muslimana cijele riječke regije, mjesto za
učenje, mjesto za druženje. Zahvaljujući
projektu velikog umjetnika Dušana Dža-
monje, od kojeg smo se, nažalost, nedav-
no oprostili, bit će ovo i jedinstvena gra-
đevina koja će bez dvojbe plijeniti pozor-
nost ljepotom i originalnošću arhitektu-
re”, rekao je riječki gradonačelnik i dodao
da je Rijeka već odavno europski grad.
Rijeka svoj identitet gradi na pružanju
jednakih mogućnosti svim svojim građa-
nima. Svečanost polaganja kamena te-
meljca korak je prema društvu koje zajed-
nički stvaramo u duhu tolerancije, dijalo-
ga i razumijevanja. Stoga je svečanost od
velike važnosti za Rijeku i Primorsko-go-
ransku županiju. “I zato se u ovom trenut-
ku želim zahvaliti Islamskoj zajednici,
osobito muftiji, gospodinu Ševki Omer-
bašiću i svim njegovim suradnicima na
razumijevanju, suradnji i ustrajnosti da
zajednički učinimo najbolje korake koji
su doveli do današnjeg polaganja temelj-
nog kamena. Jednako dobra je naša su-
radnja s riječkom Islamskom zajednicom
predvođenom imamom Hajrudinom ef.
Mujkanovićem. Iznimno cijenim njegov
doprinos ideji ekumenizma koja u Rijeci
zaista ima duboke korijene. Siguran sam
da će ovaj novi riječki Islamski centar za-
sigurno biti još jedno mjesto u kojem će
ideja dijaloga i suradnje među religijama
biti uvijek dobro prihvaćena”, rekao je
gradonačelnik Obersnel.
Zlatko Komadina, primorsko-goran-
ski župan je rekao da nas sve, nakon dva i
pol desetljeća od početnih inicijativa i du-
gotrajnih priprema, veseli što smo doče-
kali početak izgradnje džamije i pratećih
prostora namijenjenih kulturi pripadnika
Islamske zajednice. Istaknuo je uvjerenje

da će izgradnja Islamskog centra u potpu-
nosti omogućiti da islamski vjernici na
prikladan i svečan način ubuduće pristu-
paju svojim zajedničkim vjerskim obredi-
ma i da se u većem broju okupljaju u svim
drugim prigodama kada se za to ukaže
potreba. “Prihvaćeno arhitektonsko rješe-
nje Islamskog centra s potpisom nedavno
preminulog svjetski poznatog i priznatog
hrvatskog kipara Dušana Džamonje, jam-
stvo je da su ispoštovani visoki i vrlo za-
htjevni kriteriji za ovu vrstu objekta koji
se ne grade da bi trajali godinama i deset-
ljećima, nego da trajno služe čitavim na-
raštajima i da sa sobom kroz vrijeme pro-
nesu poruke arhitekture, kao i duhovna
poimanja svoga vremena i svojih gradite-
lja. Izgradnjom objekta Islamskog centra
ovdašnji pripadnici Islamske zajednice u
gradsku arhitekturu Rijeke ucrtavaju vri-
jedan trag svoje dugogodišnje prisutnosti
i pripadnosti, koji potvrđuje njihovu po-
sebnost, ali i uklopljenost u kulturno bo-
gatstvo etničkih i vjerskih zajednica Rije-
ke i Primorsko-goranske županije”, rekao
je župan Komadina.
Mnsr. dr. Ivan Devčić, riječki nadbi-
skup i metropolit je na početku obraćanja
citirao riječi Drugog vatikanskog koncila
koji je održan od 1962. do 1965. godine.
U Deklaraciji pod nazivom “Nostra aeta-
te” piše sljedeće: “Crkva gleda s poštova-
njem na muslimane, koji se klanjaju Jedi-
nomu Bogu, Živome i Subzistentnome,
Milosrdnom i Svemogućem, Stvoritelju
neba i zemlje, koji je govorio ljudima.
Oni se svom dušom nastoje podložiti nje-
govim skrovitim odlukama, kao što se
Abraham, na koga se islamska vjera rado
poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina,
ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao
proroka, a također i njegovu djevičansku
majku Mariju. Nju ponekad i pobožno za-
zivaju. Osim toga, iščekuju Dan suda,
kad će Bog naplatiti svim uskrslim ljudi-
ma. Zato cijene moralni život, a Boga štu-
ju napose molitvom, milostinjom i po-
stom. Budući da je tijekom stoljeća izme-
đu kršćana i muslimana dolazilo do čestih
sukoba i neprijateljstava, Sveti Sabor po-
ziva sve da se, zaboravivši što je bilo,
iskreno trude oko međusobnog razumije-
vanja i da zajednički štite i promiču soci-
jalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slo-
bodu za sve ljude.” Mnsr. Devčić je iska-
zao radost što će islamski vjernici koji
žive u Rijeci i njegovoj okolici konačno
imati prikladan prostor za slavljenje Bo-
ga. “Uvjeren sam također da će Islamski
centar biti prostor koji će služiti boljem
međusobnom upoznavanju muslimana,
kršćana i pripadnika drugih vjeroispovi-
jesti i svjetonazora koji žive na ovom po-
dručju Republike Hrvatske, te da će se na
taj način ostvariti koncilska želja izrečena
prije 45 godina da se stari sukobi zabora-
ve kako bi svi iskreno, u međusobnom
razumijevanju i poštivanju, zajednički
gradili bolju budućnost. S tim mislima i
željama čestitam Islamskoj zajednici po-
četak gradnje Islamskog centra i želim
uspješan završetak radova. Neka sve bu-
de na slavu Svevišnjega, a na dobrobit
ljudi, Njegove djece”, rekao je riječki
nadbiskup.
Gosti iz islamskih zemalja
Mehdi Mustafavi, savjetnik za kulturu
predsjednika Islamske Republike Iran je
naglasio da je svečanost značajna jer je
izraz odlučnosti političkih i vjerskih duž-
nosnika da stvore jednu iskrenu komuni-
kaciju među vjernicima monoteističkih
vjera na realizaciji zajedničkih elemenata
svih vjera. To je postizanje duhovnih vri-
jednosti i poštivanje temeljnih prava gra-
đana da kao vjernici obavljaju svoje duž-
nosti. “Zahvalni smo na odluci da se iz-
gradi Islamski centar u gradu Rijeci. Iz-
gradnja džamije i Islamskog centra prido-
nijet će obavljanju vjerskih dužnosti i
izražavanju vjere u Boga, te jačanju mo-
ralnih vrijednosti. To je put koji spriječa-
va kriminal, nepravdu, praznovjerje i ne-
moral, te učvršćuje obitelj. Nadamo se da
će ovakvi događaji desiti i u drugim eu-
ropskim zemljama jer će to biti znak sma-
njenja islamofobije u Europi. Džamija u
islamu ima veliki značaj jer nosi poruku
ljubavi, suživota i želje za pravdom. Da-
nas sam jako sretan jer je nakon 30 godi-
na nastojanje Mešihata Islamske zajedni-
ce u Hrvatskoj, u svjetlu potrebe 10-ak
Brojni uzvanici na svečanosti polaganja kamena temeljca
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
tisuća muslimana u ovom gradu, urodilo
plodom. A kraju se zahvaljujem predsjed-
niku Stjepanu Mesiću, hrvatskoj Vladi,
ministru kulture Boži Biškupiću i dužno-
snicima grada Rijeke na podršci koju su
dali izgradnji Islamskog centra u gradu
Rijeci. Posebno se zahvaljujem muftiji
Ševki Omerbašiću za sav trud koji je uči-
nio za izgradnju Islamskog centra”, rekao
je Mehdi Mustafavi, član Kabineta pred-
sjednika IR Iran.
Ahmad bin Abdullah S.G. Al-Marri,
ministar za vakufska i vjerska pitanja drža-
ve Katar i izaslanik katarskog emira, izra-
zio je veselje zbog polaganja kamena te-
meljca i istaknuo da se Rijeka pokazala
kao uzoran primjer suživota, suradnje i to-
lerancije između muslimana i pripadnika
drugih zajednica. Poruka islama bila je, je-
ste i ostat će poruka pravednosti, ljubavi i
suradnje među ljudima. Poruka koja radi
na zajedničkoj izgradnji i učvršćivanju
ljudskog bratstva sukladno Božjim riječi-
ma: “Ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i od
jedne žene stvaramo i u narode i plemena
vas dijelimo da biste se upoznali. Naju-
godniji kod Boga je onaj koji je predan
Bogu.” Al-Marri je nalasio da je cilj isla-
ma međusobno upoznavanje, međusobna
suradnja, dobrosusjedski odnosi i zajed-
nička ljudska izgradnja, obuhvaćanje mi- 11
losti ljudi i njihova uputa ka vrijednostima
istine, dobrote i pravednosti. Allah Uzvi-
šeni u Časnom Kur’anu kaže: “Mi smo te
poslali kao milost svjetovima.” Prirodna
misija islama je daleko od rasizma i nema
veze s diskriminacijom, netolerancijom i
fanatizmom. Islam je religija humanosti, a
njegov govor je upućen svim ljudima, nje-
gova dobrota obuhvaća sve ljude i temelji
se na slobodi ispovijedanja vjere. Sveviš-
nji u Kur’anu kaže: “Nema prisile u vje-
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ru.” Na drugom mjestu kaže: “Nama na-
ša, a vama vaša vjera.” Zadaća islama u
poslanju jeste obznaniti i objasniti vjeru,
pa tko želi neka vjeruje, a tko ne želi neka
ne vjeruje. Na poslaniku je samo da jasno
obznani poruku Božju. Al-Marri je ista-
knuo da odnos islama prema drugima po-
čiva na pravednosti, ljubavi i dobročin-
stvu. Svevišnji u Kur’anu Časnom kaže:
“Bog vam ne zabranjuje da činite dobro i
budete pravedni prema onima koji ne ratu-
ju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zaviča-
ja vašeg ne izgone. Bog zaista voli one
koji su pravedni.”
“Danas kada postavljamo kamen te-
meljac za ovo veliko zdanje puni smo na-
de da će ovo zdanje biti svjetionik koji će
zračiti vrijednostima dobrote, istine i uva-
žavanja, te da će u svojoj poruci ljudima
predstaviti islamski duh tolerancije, pra-
vednosti, ljubavi i dobrote prema svima.
Ovaj impozantni Centar svjedočit će o
ulozi islama u poboljšanju života ljudi i
očistiti njihove duše od svake mržnje, ne-
snošljivosti, ekstremizma i pretjerivanja i
predstavit će iskren i ispravan model vri-
jednosti islama i njegove tolerancije koja
sa sobom nosi sve što je korisno i dobro za
čovječanstvo. Tolerantne vrijednosti isla-
ma danas predstavljaju oslonac i sigurno
12 utočište za čovjeka, koji je suočen s napa-
dima za čovječanstvo, njegovu slobodu,
izbor i pristojan život i nad kojim se vrše
najgori oblici diskriminacije i rasizma”,
rekao je Al-Maari i dodao da će izgradnju
Islamskog centra u Rijeci poduprijeti ka-
tarski emir, u nadi da će riječka džamija
biti svjetionik svjetlosti i izvor poslanstva
u životima ljudi. Na kraju obraćanja po-
klonio je 200.000 američkih dolara kao
početnu donaciju države Katar.
Državna politika
Mr. Božo Biškupić, ministar kulture i
predsjednik Komisije za odnose s vjer-
skim zajednicama Vlade RH pozdravio je
prisutne u ime Jadranke Kosor, predsjed-
nice Vlade RH. Istaknuo je da ovakvi do-
gađaji imaju veliko značenje u našoj povi-
jesti koja je temeljna sastavnica naše sa-
J dašnjosti i naše budućnosti. “Koliko god
O današnje vrijeme donosi posebne izazove,
dijalog između kultura i religija duboko je
U ukorijenjen u našoj tradiciji. Takav dijalog
je jedna od najvažnijih sastavnica društve-
R nog života Hrvatske, Europe i svijeta ka-
kvog danas poznajemo. Jer kad govorimo
N o oblikovanju naših identiteta uvijek na-
A glašavamo kako su se oni oblikovali u ko-
munikaciji, u dijalogu s kulturama i vjera-
L ma s kojima smo se ispreplitali, s kojima
smo graničili, komunicirali i surađivali.
Osvrnemo li se na hrvatsku povijest pri-
mjećujemo kako je ona nastajala u komu-
nikaciji i dijalogu, pa se neki utjecaji mogu
i vremenski omeđiti iz čega su proizašle
neke od temeljnih dinstinktivnih obilježja
našeg identiteta. Tako o Hrvatskoj govori-
mo potpuno ravnopravno kao o srednjoeu-
ropskoj i mediteranskoj državi, ali i o drža-
vi jugoistočne Europe. U ovom kontekstu
moram spomenuti jednu podjednako važ-
nu odrednicu hrvatskog kulturnog identi-
teta koja nas identificira kao zemlju jugoi-
stočne Europe u komunikaciji s našim
balkanskim susjedima. I ovdje su se život-
ni utjecaji i događaji izmjenjivali velikom
brzinom i u dinamici koja je stvorila jedno
živo tkivo i koja je europskoj civilizaciji
prenosila dio živopisnog naslijeđa istoč-
nog svijeta”, rekao je ministar Biškupić.
Naglasio je da svečani događaj po-
stavljanja kamena temeljca u budućem
prelijepom zdanju, čiji je autor veliki hr-
vatski umjetnik svjetskoga glasa Dušan
Džamonja, proširuje prostor za dijalog.
Danas u našem društvu ne treba posebno
objašnjavati zašto je baš dijalog nešto što
se nameće kao nužnost u svim promišlja-
njima naše sadašnjosti i budućnosti. U
vrijeme kada se brojni sukobi i krize ola-
ko pokušavaju objasniti i opravdati is-
ključivo civilizacijskim ili kulturnim ra-
zlikama, više nego ikad potrebno je poti-
cati i promicati druge i drugačije načine
razmišljanja i razumijevanja u svijetu u
kojem živimo. Više nego ikad je potrebno
isticati važnost komunikacije i dijaloga,
upoznavanja i razumijevanja kultura i re-
ligija, te stvaranja izravnih kontakata po-
sebno mlađim naraštajima koji će im
omogućiti spoznavanje stvarnosti izvan
velikih uobičajenih klišeja i nametnutih
predrasuda. Ministar Biškupić je istaknuo
da su ubrzani razvoj, informatička umre-
ženost i komunikacija temeljne dinstin-
ktivne značajke današnjeg vremena. Oni
otvaraju neograničene mogućnosti, ali
istovremeno donose i brojne strahove.
Učenje i spoznavanje o sebi i drugome
postaje nešto bez čega je daljnji napredak
nezamisliv. “Vrijeme u kojem narodi ta-
ko živo komuniciraju, u kojem pojedinci
postaju nositelji brojnih kulturnih i vjer-
skih obilježja i višestrukih identiteta, vri-
jeme u kojem ubrzano nestaju zatvorene i
izolirane zajednice, a unutar svake zajed-
nice prepoznajemo mnoštvo identiteta
koji stvaraju jednu novu dinamiku i novo
okruženje, nameće nam promišljanje o
religiji i kulturi na posve nov način u smi-
slu redefiniranja vrijednosnih sustava. Tu
u prvom redu mislim na ravnopravnost
građana, na poštivanje ljudskih prava i
sloboda, izgradnju društvene kohezije,
svijesti o važnosti jedinstva uz uvažava-
nje i promicanje raznolikosti. Svijet u ko-
jem se suočavamo sa globalnim izazovi-
ma traži i globalnu suradnju pri rješava-
nju problema. Dijalog i znanje postaju
najvažniji resursi jer su neophodni za ra-
zumijevanje, a bez razumijevanja nema
tolerancije. O tome koliko je danas vri-
jedna i važna tolerancija mislim da ne tre-
ba posebno govoriti”, rekao je Biškupić.
Naglasio je da Vlada RH i njezina Komi-
sija za odnose s vjerskim zajednicama
priznaje, cijeni i potiče, ističe i ponosi se
svojim bogatim naslijeđem i kulturnom
raznolikošću koja je dijelom i nastala kao
posljedica višestoljetnih susreta različitih
vjera, naroda pa čak i civilizacija na ovom
području. Problem raznolikosti se prihva-
ća kao bogatstvo koje otvara nove mo-
gućnosti razvoja. Na tragu takvog promi-
šljanja potiču se programi i projekti obra-
zovanja koji će našoj djeci i mlađim ge-
neracijama pružiti objektivniji uvid u hr-
vatsku povijest.
“Na taj način podupiremo da u duhu
tolerancije i uvažavanja stvaraju i oblikuju
novi mentalitet, koji će omogućiti da Hr-
vatska u isto vrijeme bude u stanju uvažiti
europske vrijednosti i njegovati vlastite po-
sebnosti. U kontekstu pridruživanja Hrvat-
ske Europskoj uniji ta su pitanja poticajna i
za promišljanja sa stajališta kulturnog iden-
titeta ujedinjene Europe, koji se temelji na
prihvaćanju i toleranciji različitih regional-
nih i kulturnih identiteta s ciljem promica-
nja jedinstva u raznolikosti. Današnja Eu-
ropa, uz zalaganje za multikulturalnost, sve
više prepoznaje i cijeni očuvanje kulturne
posebnosti i baštine svakog naroda i religi-
je. U tome je i Hrvatska zasigurno među
prvima. Pridružujući se Europi, Hrvatska
svojom kulturnom, tradicijskom i duhov-
nom raznolikošću nedvojbeno značajno
obogaćuje europski kulturni centar. U
ovom novom prostoru komunikacije i dija-
loga koji otvaramo i promičemo, čiji ka-
men temeljac danas postavljamo, spozna-
jemo važnost zastupanja kako partikular-
nih tako i grupnih identiteta i izričaja.
Otvaramo prostor za toleranciju, poštivanje
drugog i drugačijeg. Otvaramo prostor za
suživot u ozračju uzajamnog uvažavanja”,
rekao je ministar Božo Biškupić.
Prof. dr. Šemso Tanković, saborski
zastupnik, obratio se skupu u svojstvu
izaslanika Luke Bebića, predsjednika Hr-
vatskog sabora, najviše zakonodavne in-
stitucije u RH. Naglasio je da Hrvatski
sabor i Islamska zajednica imaju puno
dodirnih točaka jer je davne 1916. godine

Sabor kao jedan od rijetkih parlamenata u
Europi priznao islam kao zvanično pri-
znatu religiju. “Kada govorimo o ujedi-
njenoj Europi, Hrvatska ostaje jedan rije-
dak primjer takvog poimanja kulturnog i
religijskog zajedništva”, rekao je Tanko-
vić i najavio zasjedanje Sabora 14. listo-
pada, kada će prva točka Dnevnog reda
biti ustavne promjene. Planira se povra-
tak Bošnjaka i Slovenaca u preambulu
Ustava Republike Hrvatske. Takvim po-
tezom hrvatska država i njene institucije
– Vlada i Sabor – jasno pokazuju ujedi-
njenoj Europi da želimo graditi dobre od-
nose sa svojim susjedima.
Predsjednik Stjepan Mesić
Stjepan Mesić, predsjednik Republike
Hrvatske je rekao da je polaganje kamena
temeljca veliki povijesni dan za muslima-
ne Rijeke i čitave regije, koji će s Islam-
skim centrom dobiti prikladan bogoštovni
prostor, ali i mjesto za kulturne, prosvjetne
i ostale aktivnosti. Ovo je važan dan i za
Hrvatsku jer se sa početkom gradnje ovog
objekta Republika Hrvatske potvrđuje kao
zemlja vjerskih prava i sloboda koja s po-
štovanjem gleda na sve građane i islamske
vjernike. Predsjednik je podsjetio da su
muslimani u hrvatskoj povijesti na različi-
te načine prisutni više stoljeća, ne tajeći
činjenicu da se ta prisutnost odvijala i u
kontekstu sukoba između europskih mo-
narhija i Turskog carstva, koji je ostavio
brojne posljedice i na hrvatskim prostori-
ma. Potrebno je naglasiti činjenicu da su
tijekom tih stoljeća značajke islamske vje-
re i kulture na mnogim životnim područji-
ma plodonosno i karakteristično utkane u
kulturnu tradiciju hrvatskog naroda u Hr-
vatskoj i Bosni i Hercegovini. Potkraj 19.
stoljeća, u smirenijim međunarodnim poli-
tičkim prilikama, posebice u ovom dijelu
Europe, a u okolnostima kada se i hrvatski
narod politički oblikuje kao moderna eu-
ropska nacija, započeo je u Hrvatskoj nov
proces koji možemo nazvati procesom in-
tegracije muslimana u društveni, posebice
kulturni i politički život Hrvatske. Iako je
broj muslimana u to vrijeme u Hrvatskoj
relativno malen, oni dolaze do izražaja na
mnogim područjima društvenog života,
posebno u kulturi. Tada se uz ostalo javlja
zamjetan broj priznatih muslimanskih
književnika koji ulaze u sastav hrvatske
književnosti, a sve je znatniji broj drugih
intelektualaca u javnom životu što pogo-
duje svekolikoj afirmaciji muslimana u
hrvatskom društvu.
Posebno je u tom kontekstu važan za-
kon kojim je Hrvatski sabor 1916. godine
Predsjednik RH Stjepan Mesić
proglasio islam službenom religijom u Hr-
vatskoj. Iako je donesen u jeku Prvog
svjetskog rata, pa je u višenacionalno i
multikonfesionalnoj Austro-Ugarskoj mo-
narhiji imao zacijelo pragmatičnu ulogu,
povijesno gledano bio je to značajan civili-
zacijski iskorak. Taj je čin pokazao da u
Hrvatskoj, unatoč prijašnjim stoljetnim su-
kobima među pripadnicima različitih vjera
u dominantno kršćanskoj sredini, postoji
visoka svijest potrebe izgradnje novog
društva na temelju dijaloga i zajedničkog
života u miru i poštivanju razlika. Pokazao
je, također, da su muslimani u Hrvatskoj
svjesni svoga prirodnog prava na vjersku
slobodu, da se osjećaju dijelom hrvatskog
društva i da žele sudjelovati u kreaciji
društvenoga života. Predsjednik Mesić je
naglasio da je tim činom postavljen stan-
dard za odnos moderne europske države
prema islamu, ali i ujedno trasiran put no-
vog odnosa islama prema europskoj civili-
zacijskoj baštini. Dakako, jednim činom
nisu bili riješeni svi problemi, ali je tom
odlukom Hrvatskog sabora bez sumnje
stvoren pozitivan temelj vjerske toleranci-
je kao prihvaćanja drugoga i drugačijega
koji je, bar kada je o Hrvatskoj riječ, poka-
zao izvanrednu čvrstinu unatoč brojnim
političko-povijesnim promjenama i suko-
bima u proteklih stotinjak godina kako u
Hrvatskoj, tako i u svijetu.
“Islamska zajednica danas u Hrvatskoj
je aktivan i konstruktivan čimbenik među-
religijskog i općedruštvenog dijaloga. Ona
je u punom poštovanju demokratskih stan-
darda europske civilizacije koje smo dio,
uzoran primjer uklopljenosti muslimana u
višereligijsko i pluralno demokratsko
društvo. Svojim zauzetim stavom u rješa-
vanju mnogih društvenih problema, razu-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
mijevanjem i prihvaćanjem hrvatskih na-
stojanja u međunarodnim odnosima, pose-
bice u vezi s priključenjem Europskoj
uniji, svojom ulogom u izgradnji odnosa
između Hrvatske i BiH, kao i našoj surad-
nji s islamskim zemljama, Islamska zajed-
nica u Republici Hrvatskoj je pokazala
istančanu svijest u odgovornosti koju za-
jedno s drugima ima za hrvatsku sadaš-
njost i hrvatsku budućnost. Ovdje kao 13
predsjednik Republike imam potrebu to
iskazati to više što globalno okruženje, op-
terećeno ne malim teškoćama u odnosu
između islamskih i zapadnih zemalja, nije
najpogodnije za razvoj takvih odnosa. Re-
publika Hrvatska je prihvaćajući od počet-
ka Islamsku zajednicu kao autentičan fak-
tor mira, faktor dijaloga i suradnje, druš-
tvenog napretka i općeg dobra, ne zabo-
ravljajući njezinu mirotvornu ulogu za
vrijeme Domovinskog rata i doprinos
mnogih muslimana obrani Hrvatske, te po-
tvrđujući njezinu važnu općedruštvenu
ulogu, svoj odnos s Islamskom zajedni-
com sukladno obostranoj želji uredila
2002. godine odgovarajućim Ugovorom
između Vlade RH i Islamske zajednice u
Hrvatskoj o pitanjima od zajedničkog inte-
resa. Taj je Ugovor na baštini akta Hrvat-
skog sabora iz 1916. i u duhu Zakona o
pravnom položaju vjerskih zajednica iz
J
2002. uredio međusobne odnose države i O
Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj
na način koji je u Europi još uvijek više U
iznimka nego pravilo. Spomenuti Ugovor
omogućio je islamskim vjernicima u Hr- R
vatskoj da u punoj slobodi izvršavaju svo-
je vjerske obveze i ispunjavaju svoje pro-
N
svjetne, kulturne i druge potrebe. Dakako, A
u sve to je ugrađen trud islamskih vjerskih
službenika i mnogih muslimana u našoj L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
domovini, kao i brojnih njihovih suvjerni-
ka iz drugih zemalja, te prijatelja drugih
vjera i uvjerenja. Ovom prigodom, među-
tim, želim istaknuti posebnu ulogu pred-
sjednika Mešihata Islamske zajednice u
Hrvatskoj Ševke ef. Omerbašića koji već
godinama razboritošću, dobrohotnošću,
strpljivošću i otvorenošću radi mostove di-
jalogu i suradnji, jednako na vjerskom i
društvenom planu uvelike pridonoseći
afirmaciji Islamske zajednice u Hrvatskoj,
ali i afirmaciji Hrvatske u Europi i svije-
tu”, rekao je predsjednik Stjepan Mesić.
Na kraju govora hrvatski predsjednik
je svim islamskim vjernicima u Hrvatskoj
čestitao veliki dan, uz želju da izgradnja
Islamskog centra prema nacrtima Dušana
Džamonje, velikana hrvatske likovne
kulture, bude završena prema planu i što
prije bude stavljena u službu vjerskih i
drugih potreba islamskih vjernika.
Muftija Ševko ef. Omerbašić
Zagrebački muftija i predsjednik Me-
šihata Islamske zajednice u Hrvatskoj
Ševko ef. Omerbašić je rekao da je dan
polaganja kamena temeljca jedan od naj-
većih u povijesti riječkih muslimana. Če-
kali su ga više od 25 godina čvrsto vjeru-
14 jući da će doći taj željeni trenutak. Neki
su ne dočekavši ga otišli u vječnost, ali su
prije smrti postali njezini vakifi. “Danas
na ovaj časni dan ih se sjećamo s dužnim
poštovanjem i molimo Svevišnjega da ih
obraduje da njihova žrtva nije bila uza-
ludna. Ovaj trenutak je još veći za vas ži-
ve riječke muslimane koji ste čekajući ga
nekada gubili nadu da će doći. Tako je sa
svim velikim djelima. Ona se dugo čeka-
ju, dugo planiraju, dugo grade i još duže
opstaju. Kroz sve ove godine bio sam živi
svjedok kroz kakve je sve teškoće stvara-
nja i stasanja prolazila Islamska zajednica
u Rijeci. Bilo je teško uvjeriti vjernike da
daruju dio sredstava u nešto što je godina-
ma bilo upitno. Unatoč svemu, uloženi su
golemi napori u pripremi izgradnje ovoga
Centra. Samo za njegovu izgradnju do sa-
da je, što za kupnju zemljišta, projekte i
ostale obaveze, Islamska zajednica u Ri-
J jeci i Hrvatskoj utrošila preko milijun eu-
O ra. I to je dokaz koliko nam je do ovoga
Centra stalo. Izražavamo žaljenje što je
U autor idejnog projekta Islamskog centra u
Rijeci, akademski umjetnik Dušan Dža-
R monja, napustio ovaj svijet prije početka
njegove realizacije. Njegovo će djelo,
N vjerujemo, dugo svjedočiti o njemu sa-
A mome”, rekao je muftija Omerbašić.
Naglasio je da će izgradnja Islamskog
L centra biti vrhunac izgradnje riječkog dže-
Predsjednik Stjepan Mesić i katarski ministar Al-Marri (u sredini)
mata, odnosno riječke zajednice muslima-
na, ali i svakoga pojedinca. Dok budu gra-
dili Centar u vjernicima će sazrijevati naj-
bolje značajke islamske vjere. Muftija
Omerbašić je citirao kur’anski ajet u ko-
jem Svevišnji Allah kaže tko gradi džami-
je: “Džamije grade i u njima zadovoljstvo
nalaze vjernici u Boga i Dan suda, koji na-
maze klanjaju, koji zekat plaćaju i koji se
osim Svevišnjega Stvoritelja nikoga ne bo-
je; nadati se je da su oni na put ispravni
upućeni.” Činjenica da riječki muslimani
obavljaju svoje vjerske potrebe na četiri
različita mjesta, u neudobnim uvjetima i
prostorima, dovoljno govori koliko im je
potrebna džamija i Islamski centar. Mufti-
ja je izrazio vjerovanje da će riječka zajed-
nica muslimana izgradnjom Centra svoju
misiju i poslanje obaviti na Božje i ljudsko
zadovoljstvo. Svakoj vjerskoj zajednici,
pa i ovoj u Rijeci, najveći je cilj odgajati
odgovorne, poštene i moralne članove
društva. Stoga je uloga svih vjerskih zajed-
nica i crkava vrlo značajna i potrebita hr-
vatskom društvu.
“Islamska zajednica u Hrvatskoj će
uznastojati da i ovaj Islamski centar bude
u pravom smislu Božja kuća u kojoj će
Božje ime i Njegova volja biti iznad sve-
ga kako to Kur’an-i-kerim kaže: ‘A dža-
mije su Božje i u njima ne zazivajte pored
Njega nikoga drugog.’ Islamska zajedni-
ca u Hrvatskoj će kao i do sada čvrsto sta-
ti uz riječke muslimane sve do okončanja
izgradnje Centra jer znademo da bez po-
moći ostalih neće biti moguće ovaj pro-
jekt privesti kraju”, rekao je zagrebački
muftija. Zahvalio se svima koji su na bilo
koji način pomogli da uz Božju pomoć
počne izgradnja Islamskog centra u Rije-
ci, te gostima iz Irana i Katara. Veliko
ljudsko hvala uputio je Stjepanu Mesiću,
prvom čovjeku države Hrvatske, koji je
mnogo puta poticao državnike iz islam-
skih i arapskih zemalja da pružaju sveko-
liku pomoć muslimanima iz Hrvatske.
Na kraju svoga obraćanja muftija
Omerbašić je proučio sljedeću dovu:
“Bože Jedini i Svemogući, učini da naša
vjera bude naša najveća briga i vrijednost
u životu; učini bogatim i sadržajnim naš
ovozemaljski život; ne dopusti da strahu-
jemo za sudbinu na Ahiretu; obogati naš
život svakojakim dobrom, blagoslovi
ovaj naš posao i olakšaj nam brige oko
izgradnje našega Centra jer nema lakoće
ako Ti nisi olakšao. Ti vidiš naše stanje,
slušaš naše priče i znadeš naše javne i taj-
ne; učini nas klanjačima u ovom Centru,
ali i naše potomke također. Bože Jedini
primi od nas ove naše molitve jer Ti sve
čuješ i sve vidiš. Amin!”
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić
Na početku obraćanja prisutnima reis
Cerić se zahvalio hrvatskom predsjedni-
ku Stjepanu Mesiću što je svojom prisut-
nošću uveličao svečanost polaganja ka-
mena temeljca Islamskog centra u Rijeci.
Izrazio je uvjerenje i nadu da će budući
predsjednici znati cijeniti i slijediti stan-
darde koje je Mesić postavio u poštivanju
ljudskih prava i sloboda. Zahvaljujući se
nadbiskupu mnsr. Devčiću rekao je da
muslimani i katolici u Hrvatskoj ne priča-

ju o dijalogu, nego ga žive, a praktičan
primjer dijaloga i suživota je Rijeka. De-
legaciji iz Katara i ministru Al-Marriju je
poručio da Riječani, osim što znaju gradi-
ti džamije, crkve i sinagoge, znaju graditi
i brodove. “Kada gradimo džamije neka
nam povjere da gradimo i brodove”, re-
kao je reis Cerić, uz nadu da će katarski
ministar vakufa i vjerskih pitanja prenije-
ti tu poruku katarskom emiru.
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je
citirao sljedeći kur’anski ajet: “Ima onih
koji su prognani iz domova njihovih samo
zato što govore: ‘Naš Gospodar je Bog.’
A da Bog nije omogućio ljudima da se
brane protiv onih koji napadaju njihovu
slobodu, rušili bi se manastiri, i crkve, i
sinagoge, i džamije, u kojima se uveliko
spominje Božje ime. Bog će zasigurno
osnažiti onoga koji snaži Njegovu riječ,
jer Bog je uistinu Snažan i Svemoćan.”
Reis Cerić je naglasio da je 3. listopad
2009. veliki dan za grad Rijeku, Republi-
ku Hrvatsku, Europu, Islamsku zajednicu
u Hrvatskoj i sve ljude dobre volje, za sve
ljude koji vole čovjeka, za sve ljude koji
vole svog susjeda zato što vole Uzvišnog
Boga. “Danas je veliki dan za sve nas ko-
ji smo došli u Rijeku da svjedočimo o lju-
dima koji su sretni što mogu postaviti
kamen temeljac za svoju džamiju u kojoj
će se spominjati Božje ime, u kojoj će se
širiti ljubav prema čovjeku, u kojoj će se
učiti da je susjed kao rođeni brat, u kojoj
će se odgajati ljudi za dijalog i suživot.
Danas je veliki blagdan za sve ljude koji
vjeruju da su manastiri, crkve, sinagoge i
džamije pobožna mjesta, gdje čovjek od-
mara svoju dušu od prevelikog umora,
gdje čovjek čisti svoju dušu od teške za-
gađenosti, gdje čovjek nalazi tišinu od
užasne galame, gdje se čovjek sjeća oda-
kle je došao i kamo treba ići - od Boga je
došao na ovaj svijet i Bogu se vraća na
drugi svijet. Po tome smo svi jednaki i
tom zakonu svi smo pokorni”, rekao je
reisu-l-ulema dr. Cerić.
Istaknuo je da je danas povijesni dan
za sve ljude koji iz povijesti hoće da nauče
da je velika vjera ona koja ima veliku lju-
bav za drugog i drugačijeg, da je veliki
narod onaj koji ima veliko srce za svako-
ga, da je velika država ona koja ima veliko
poštovanje prema ljudskim pravima svih
svojih građana, da je velika kultura ona
koja ima veliku dušu za sva ljudska osjeća-
nja. Reis Cerić je citirao Martina Luthera
Kinga, velikog borca za dostojanstvo ljud-
ske ličnosti, koji je rekao: “Kad loši ljudi
kuju zavjeru, dobri ljudi planiraju; kad loši
ljudi pale i ubijaju, dobri ljudi grade i po-
miruju; kad loši ljudi uzvikuju riječi mr-
žnje, dobri ljudi veličaju riječi ljubavi; kad
loši ljudi traže da se štiti nametnuta ne-
pravda, dobri ljudi moraju tražiti da se
ustanovi istinska pravda.”
Bosansko-hercegovački reis je nagla-
sio da kamen temeljac za džamiju u Rijeci
nije običan kamen. To je sjeme iz kojeg
treba da niknu klasovi od sto zrna u kojima
je duhovna hrana za tisuće ljudskih duša,
koje će žuriti da budu u društvu dobrih lju-
di koji planiraju, koji grade i pomiruju,
koji veličaju riječi ljubavi, koji traže prav-
du, jer pravi i trajni mir među ljudima i
narodima je jedino moguć na pravdi. “U
tome je naše zajedništvo - muslimana, kr-
šćana, Jevreja i svih ljudi dobre volje -
pravda, mir, briga za čovjeka, suosjećanje
za patnju drugoga i otvorenost za dijalog i
suživot. Naravno, za uspješan dijalog po-
trebno je da se oslobodimo svima nama
najopasnijeg neprijatelja, a to je strah od
kojeg živi mržnja, od kojeg se hrane pre-
drasude, od kojeg nam život postaje agoni-
ja. I samo što smo pomislili da će kraj 20.
stoljeća biti i kraj našim strahovima, zateč-
ni smo činjenicom da je strah gotovo način
našeg života: strah od klimatskih promje-
na, strah od nuklearnih ratova, strah od si-
romaštva, strah od mržnje, strah od zloči-
na, strah od straha kako da koračamo dalje
u budućnost kad nas prošlost stalno vraća
da gledamo unazad. Ja ovdje i danas svje-
dočim da su se grad Rijeka, država Hrvat-
ska i hrvatski narod oslobodili straha i po-
kazali svijetu da je vlastita sreća u sreći
svakog čovjeka, a danas je, doista, svaki
musliman i svaka muslimanka u Hrvatskoj
sretna što će imati džamiju, mjesto gdje će
se oslobađati od straha zbog svoje vjere i
kulture”, rekao je dr. Cerić i ponovo česti-
Polaganje kamena temeljca
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
tao predsjedniku RH, cijelom hrvatskom
narodu i Katoličkoj crkvi na praktičnom
primjeru dijaloga i suživota katolika i mu-
slimana. Istaknuo je da je kamen temeljac
za Islamski centar u Rijeci još jedna potvr-
da upućenosti Hrvatske na Bosnu i Herce-
govinu i obrnuto, Bosne i Hercegovine na
Hrvatsku u njihovoj želji da postanu rav-
nopravni partneri u europskoj porodici
vjera, naroda i kultura. Istaknuo da je ovo
veliki dan i za zagrebačkog muftiju Ševku
ef. Omerbašića, koji je živio i mnogo truda
uložio za dan kada će muslimani Rijeke
početi izgradnju svoje džamije.
Na kraju govora reisu-l-ulema dr.
Mustafa Cerić je uputio sljedeću dovu
Bogu Uzvišenom: “Allahu Svemoćni,
osnaži nas u našoj namjeri da budemo do-
bri ljudi! Allahu Sveznajući, pouči nas da
volimo Boga i čovjeka! Allahu Milostivi,
budi nam milostiv uvijek i na svakom
mjestu! Amin!”
Polaganje kamena temeljca
Nakon pozdravnih govora domaćina i
gostiju, kamen temeljac su položili katar-
ski ministar Ahmad bin Abdullah S.G.
Al-Marri i Nedžad Tokalić, sin Muhame-
da Tokalića, jednog od ponajvećih dobro-
tvora, i to ne samo u Rijeci nego i u cijeloj 15
Hrvatskoj. Temeljni kamen je bijeli mra-
mor iz Carrare u Italiji, a postavljen je u
temelj minareta. Na njemu je napisan 18.
ajet sure Et-Tevbe: “Allahove džamije
grade oni koji u Allaha i u onaj svijet vje-
ruju i koji namaz obavljaju i koji se niko-
ga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se
je, na pravom putu.” 
Ismet Isaković
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Kronologija Islamske zajednice u Rijeci od osnivanja do danas
Islamski centar u Rijeci –
od sna do stvarnosti
U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-
man Mašović”, 8. listopada 2009. glavni
imam riječki Hajrudin ef. Mujkanović
održao je predavanje pod naslovom
“Islamski centar u Rijeci – od sna do
stvarnosti”, u kojemu je prezentirao kro-
nologiju Islamske zajednice u Rijeci od
njenog osnivanja do današnjih dana. Na
početku obraćanja dao je povijesni pre-
gled o doseljavanju muslimana na po-
dručje Primorja i Kvarnerskog zaljeva, a
zatim iscrpno govorio o povijesti Islam-
ske zajednice s posebnim osvrtom na bu-
dući Islamski centar u Rijeci.
Hajrudin ef. Mujkanović je zbog veli-
kog zalaganja i doprinosa međureligij-
skom dijalogu proglašen imamom godine
u RH po odluci Mešihata Islamske zajed-
nice u Hrvatskoj.
16
Doseljavanje muslimana na riječko
područje
Prvi dodiri muslimana s Rijekom vje-
rojatno su se dogodili u 7. i 8. stoljeću
kada su Saraceni (stari naziv za Arape)
osvojili više zemalja oko Sredozemnog
mora. Sigurno je da su u istom stoljeću
Saraceni svojim brzim brodovima zalazili
i u Jadransko more. Sredinom 12. stoljeća
Kvarnerski zaljev je oplovio poznati
arapski istraživač i geograf Eš-Šerif El-
Idrisi, koji je u svojim zapisima spome-
nuo Opatiju (Albuna), Lovran (El-Evre-
na), Bribir i Bakar, najstariji hrvatski pri-
morski grad. U knjizi muftije Ševke ef.
Omerbašića se spominje kako je na sred-
njem Jadranu bilo muslimana i prije dola-
ska Osmanlija na Balkanski poluotok.
Tako se, između ostalog, spominju i nase-
J lja u zaleđu Zadra – Islam Latinski i Islam
O Grčki.
O posrednim vezama Rijeke s musli-
U manima iz Osmanlijskog carstava govore
i neki toponimi (nazivi mjesta) orijental-
R nog porijekla na riječkom području. Tako
npr. postoji naselje Turkovo (dobilo ime
N po doseljenicima iz Turske), koji su zasi-
A gurno bili kršćani izbjegli iz nekadašnjeg
Bosanskog pašaluka. Naselja u blizini
L Kastva nose naziv Gornji Turki i Donji
Mirza ef. Mešić i Hajrudin ef. Mujkanović
Turki. Prema narodnoj tradiciji nazivi
ovih sela su nastali od nekog Turčina koji
je navodno pobjegao iz turske vojske i
nastanio se na kastavštini. U Lici i Gor-
skom kotaru također ima dosta toponima
orijentalnog porijekla, kao što su skijali-
šte Begovo Razdolje, Čelimbaša i mjesto
Čardak i sl. koji ukazuju na prisustvo Tu-
raka (muslimana) na ovim područjima.
Granice Bosanskog pašaluka u 16. i 17.
stoljeću su zadirale duboko u Liku i Dal-
maciju, a negdje dodirivale i Gorski Ko-
tar te stoga i danas neki lokaliteti nose
orijentalne nazive.
Prvi zvanični kontakti islamskog svi-
jeta s Rijekom zbili su se početkom 18.
stoljeća u sklopu normalizacije odnosa
između dvije imperije, Turske i Austro-
Ugarske. U isto vrijeme Rijeka ojačava
kao jedna od najvažnijih pomorskih luka
Austrije. U drugoj polovici 19. stoljeća
postoji raspoloženje za čvršće poveziva-
nje riječke luke s Otomanskim carstvom,
gdje su tadašnji riječki trgovci i privred-
nici bili zainteresirani za plasman svojih
proizvoda na tako široko i veliko po-
dručje Otomanske imperije. Uspostav-
ljanjem dobrih veza između Otoman-
skog carstva i Rijeke rezultiralo je šire-
nje turske konzularne mreže i na Rijeku.
Ubrzo nakon toga otvara se Turski kon-
zulat u Rijeci. Tursko konzularno pred-
stavništvo prvi put se spominje 1809.
godine, a prvi vicekonzul bio je turski
državljanin Dimitrije Mavrici. U srpnju
1891. godine za novog vicekonzula do-
lazi Nikolaj Nikolaki ef. Nikolaides, a
nakon njegovog ustoličenja počinje no-
va faza u odnosima Rijeke i Otoman-
skog carstva. 1914. godine posljednji
turski konzul u Rijeci bio je Fuad–Bey.
U 20. stoljeću registrirani su prvi doslje-
nici, Bošnjaci muslimani na područje
Hrvatskog primorja. Međutim, masovni-
je doseljavanje je počelo tek nakon
1945. godine (poslije oslobođenja Rije-
ke). Većinom su to bili obični radnici,
zanatlije i trgovci, ali je među doseljeni-
cima bilo i intelektualaca.
Islamska zajednica u Rijeci od
1960. do 1992. godine
2009. godine navršava se točno pola
stoljeća od ideje osnivanja Islamske za-
jednice i potrebe gradnje džamije, odno-
sno Islamskog centra u Rijeci. Davne
1959. godine muslimani Rijeke razgova-
raju o potrebi osnivanja Zajednice, a isto-
vremeno razgovaraju i o gradnji džamije
te uručuju pismo vakufskom povjeren-
stvu Islamske zajednice u Zagrebu u ko-
jemu traže savjete i svaku drugu pomoć u
iznalaženju rješenja, kupovine ili gradnje
objekta za potrebe riječkih muslimana.
Naredne 1960. godine riječke muslimane
posjećuje najviši vrh Islamske zajednice
iz Zagreba i Sarajeva. Iz bilješki i sjeća-
nja danas živih aktera tog vremena može
se ustvrditi da je 1960. godine izabran i
prvi Inicijativni odbor od pet članova, ko-
ji ima mandat i zadaću osmišljavati i
iznalaziti rješenja za moguće prostore u
kojima bi muslimani u miru izvršavali
svoje vjerske obrede. Obzirom da je skup
održan u gradu Bakru u javnom prostoru,
vijest se brzo proširila i na okolna mjesta
Primorja gdje žive muslimani. Ubrzo na-
kon toga, inicijatorima pristižu brojni
upiti te podrška u nastojanju pronalaska
prostora za okupljanje. Vrijeme brzo pro-
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

lazi, entuzijasti se sastaju, diskutiraju ka-

ko bi ostvarili prvenstveno svoju ideju
oko osnivanja Islamske zajednice u Rije-
ci. Savjetuju se sa Zagrebom kao sredi-
štem Islamske zajednice u Hrvatskoj, te
zagrebački Odbor na sjednici u listopadu
1963. godine predlaže inicijatorima u Ri-
jeci da osnuju Islamsku zajednicu. Iste
godine, posjećuje ih reisu-l-ulema, vr-
hovni poglavar Islamske zajednice za Ju-
goslaviju, a zahvaljujući razumijevanju
zagrebačkog Odbora Islamske zajednice i
uglednih intelektualaca u tom odboru, ko-
ji daju potporu riječkim muslimanima,
1966. godine u Rijeci se osniva Islamska
zajednica kao legalan i legitiman organ za
područje Kvarnera i Primorja. Ovim či-
nom Islamska zajednica u Rijeci korača
svojim prvim koracima i pridobija svoje
prve džematlije. Aktivnosti Islamske za-
jednice dobivaju na intenzitetu, a prvi
mjesec ramazan dočekuje se s imamom.
Natjecateljski duh i entuzijazam se javlja
u činjenju dobra, a posebno u ramazanu
1966. godine kada se teravih-namaz kla-
njao po stanovima i kućama riječkih mu-
slimana.
1967. godine riječki muslimani i služ-
beno od Islamske zajednice za Jugoslavi-
ju traže vjerskog službenika što se odo-
brava od strane Starješinstva Islamske Islamskoj zajednici da bi se trebalo riješi- visti Islamske zajednice Rijeka 1992. go- 17
zajednice bivše Jugoslavije. Ramazanska ti pitanje lokacije za džamiju. Međutim, dine potpisuju prvi Predugovor o kupnji
druženja 1967. godine rezultiraju prvim tek 1989. godine tadašnje vlasti grada Ri- zemljišta. Kada su riječki muslimani po-
donacijama za kupovinu mogućeg pro- jeke Islamskoj zajednici Rijeka nude 12 mislili da je konačno riješen problem oko
stora ili zemljišta na kojem bi se možda alternativnih lokacija za gradnju džamije. zemljišta na kojem će se graditi džamija,
izgradila džamija i imamska kuća. Počet- Iste godine, Odbor Islamske zajednice izbijanjem rata u Hrvatskoj i Bosni i Her-
kom prosinca 1968. godine Odbor Islam- Rijeka je od ponuđenih 12 lokacija iza- cegovini, riječki muslimani prihvataju
ske zajednice Rijeka donosi odluku da se brao lokaciju od 4.000 m² na Rujevici, veliki broj izbjeglica, prognanika iz Bo-
obrate gradskim vlastima u svezi određi- nakon čega je raspisan i natječaj za izradu sne i Hercegovine. Čelnici Islamske za-
vanja lokacije i dodjele zemljišta za grad- arhitektonsko-urbanističkog rješenja za jednice u Rijeci, analizirajući stanje stvari
nju džamije. Međutim, takva inicijativa Islamski centar u Rijeci sa džamijom. Na i svjesni činjenice da ne mogu raditi na
ne nailazi na razumijevanje tadašnjih natječaju je bilo 14 radova za izradu idej- više strana, a na umu im je lokacijska do-
gradskih vlasti. 1981. godine aktivisti nog rješenja budućeg Islamskog centra. U zvola za džamiju koja ima svoj rok valja-
Islamske zajednice u Rijeci odlučuju kao mjesecu lipnju 1991. godine, devet člano- nosti, odlučuju da je važnija pomoć u
privremeno rješenje kupiti prostor za va žirija prihvatilo je idejno rješenje zbrinjavanju prognanih i izbjeglih, te
vjerske i druge potrebe te uposliti stalnog “ARCH” dr. Ahmeda Hadrovića iz Sara- obrana Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
imama. Tadašnji muslimani, zaokupljeni jeva. 1991. godine Skupština općine Rije- Stoga pripreme oko izgradnje džamije
proširenjem vjerskih i drugih aktivnosti ka je prihvatila idejno rješenje dr. Hadro- stavljaju privremeno u stanje mirovanja.
te preuređenjem kupljenih prostorija, vića, te izdala uvjete uređenja prostora za Iako pritisnuti mnogim nevoljama, akti-
1983. godine ponovno aktualiziraju pita- gradnju Islamskog centra. U ožujku 1992. visti Islamske zajednice ne posustaju u
nje džamije. Iste godine, ugovara se sa- godine pristupilo se i potpisivanju Predu- svome radu iako lokacijska dozvola za
stanak s tadašnjom Komisijom za vjerska govora o otkupu i pripremi zemljišta za gradnju džamije istječe 1994. godine.
J
pitanja pri gradskoj upravi i Službi za izgradnju Islamskog centra u Rijeci. Islamska zajednica krajem iste godine od O
prostorno uređenje sa zahtjevom za utvr- Grada Rijeke traži produženje roka loka-
đivanjem lokacije za izgradnju džamije. Islamska zajednica u Rijeci od cijske dozvole i početka gradnje budućeg U
Tokom 1984. godine upućuje se i prvi 1992. do 2001. godine Islamskog centra u Rijeci, a koji zbog rat-
službeni zahtjev Zavodu za urbanizam i nih okolnosti nije bilo moguće realizirati. R
izgradnju Grada Rijeke u kojem se traži Osnivanjem Mešihata Islamske zajed- Nažalost, odgovor gradskih vlasti je bio
dodjela lokacije za džamiju jer su potrebe nice za Hrvatsku i Sloveniju, institucija negativan. Tada nastaje problem koji tra-
N
vjernika veće nego što to udovoljavaju Islamske zajednice u Rijeci ojačava u or- je sve do 2003. godine. Naredne 1995. A
postojeći prostori. U prosincu 1986. godi- ganizacijskom i svakom drugom pogle- godine, riječki muslimani uvidjevši pro-
ne Komisija za vjerska pitanja javlja du. Sada ojačani svojim Mešihatom, akti- blem oko skučenog prostora kupuju još L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dvije prostorije (stana) za potrebe Islam-
ske zajednice – jednu u Rijeci, a drugu u
Crikvenici. Gledano sa današnjeg stano-
višta, to je bila kapitalna odluka jer je ta
imovina danas višestruko vrijednija, a u
vjerskom smislu je opravdala svoju vjer-
sku namjenu.
Tokom 1997. godine javlja se novi
problem jer je Grad Rijeka izvršio prena-
mjenu postojećeg zemljišta, te sada nudi
dvije nove alternativne lokacije na Pehli-
nu i Grbcima. Ubrzo nakon toga, 1998.
godine od Grada Rijeke pristiže dopis u
kojem sada precizira mjesto i konture
parcele Islamskog centra u Rijeci na loka-
ciji Hostov breg. Mešihat Islamske zajed-
nice u Hrvatskoj se uključuje u potporu
Izvršnom odboru Rijeka te sugerira da
prihvati lokaciju Hostov breg. 2000. go-
dine Islamska zajednica pregovara s gra-
dom Rijekom te potpisuje Predugovor o
kupovini zemljišta kojeg isplaćuje više
od 80%. Iste godine se bira prvi Inicija-
tivni odbor i Odbor za pripreme izgradnje
Islamskog centra. Razrađuju se i određu-
ju smjernice rada, odabire se konzalting
tvrtka “Alfacommerce d.o.o” s kojom se
potpisuje Ugovor o vođenju administra-
tivnih i konzultativnih djelatnosti. Raspi-
suje se Natječaj za novo idejno rješenje
18 Islamskog centra u Rijeci. Mediji se svom
puninom uključuju i upoznaju javnost o
aktivnostima oko novog idejnog rješenja
Islamskog centra, gdje pristižu ponude
autora i na koncu se odabire najprihvatlji-
vije rješenje. Osniva se komisija od stra-
ne Islamske zajednice u Rijeci, sastavlje-
na od stručnih i kvalitetnih članova komi-
sije, koja ima zadatak odabira idejnog
rješenja za Islamski centar u Rijeci. Po
odabiru prvonagrađenog rješenja autora,
Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj
zapaža mnoge nepravilnosti. U međuvre-
menu, organizira se okrugli stol po tom
pitanju u kome se konstatira da su riječki
muslimani, što u svom zanosu, neisku-
stvu i iskrenosti prema struci, prevareni
jer se radilo o najobičnijem plagijatu rob-
ne kuće u Amsterdamu, koji je uz samo
male preinake predstavljen kao idejno
rješenje Islamskog centra u Rijeci. Gore
J navedenu sumnju o plagijatu idejnog rje-
O šenja Islamskog centra u Rijeci potvrdilo
je i predsjedništvo udruženja arhitekata
U Republike Hrvatske. Nakon cijele proble-
matike oko idejnog rješenja budućeg
R Islamskog centra u Rijeci dolazi do onog
najgoreg i najtežeg, podjele riječkih mu-
N slimana zbog svojih inata i usijanih glava.
A Mešihat Islamske zajednice u Hrvatskoj
bio je prinuđen nakratko zamrznuti aktiv-
L nosti Izvršnog odbora Medžlisa Islamske
zajednice Rijeka i Odbora za pripremu
izgradnje Islamskog centra u Rijeci. Ne-
kolicina ljudi to nije prihvatilo, pa je Me-
šihat bio prinuđen imenovati povjeren-
stvo kao nosioca odgovornosti Islamske
zajednice u Rijeci.
Islamska zajednica u Rijeci od
2001. do 2009. godine
U travnju 2001. godine Islamska za-
jednica u Rijeci raspisuje novi konkurs za
idejno rješenje Islamskog centra u Rijeci.
Tokom 2002. godine izvršena je procedu-
ra oko izmjena i dopuna Generalnog ur-
banističkog plana, a konačni prijedlog
GUP-a dat je na javnu raspravu. Tada je
za Islamsku zajednicu otvoren novi pro-
blem jer je tokom javne rasprave Grad
Rijeka zaprimio mnogobrojne primjedbe
građana (peticija protiv lokacije gradnje
Islamskog centra na pomenutoj lokaciji)
na predloženu lokaciju za izgradnju
Islamskog centra. Na temelju rezultata i
dodatnog javnog uvida u prijedlog GUP-
a, a uvažavajući mnogobrojne primjedbe
građana, u svibnju 2006. godine Grad Ri-
jeka nudi ponovo novu lokaciju za Islam-
ski centar. U međuvremenu, 2003. godine
Islamska zajednica u Rijeci prihvata novo
idejno rješenje Islamskog centra pozna-
tog akademskog kipara, akademika Du-
šana Džamonje. Krajem 2006. godine,
Islamska zajednica u Rijeci od Grada Ri-
jeke dobiva Pismo namjere iz kojega je
vidljivo da je izvršena analiza alternativ-
ne lokacije na temelju elaborata i analiza
prostornih parametara. Pozicija nove lo-
kacije sada je nešto južnije od prethodne
koja je uvedena u GUP pod brojem D9-
32, područje Rujevica, poznatije kao Ma-
rio Gennari. U međuvremenu grad je pri-
hvatio zamjenu zemljišta postojeće loka-
cije za prethodnu, iste veličine pod istim
uvjetima gdje je Grad Rijeka na temelju
priloženih računa Islamske zajednice, na-
stalih na prethodnim ulaganjima na pret-
hodnoj lokaciji Islamskog centra, iste u
potpunosti i priznaje.
U studenom 2007. godine Županij-
skom uredu za urbanizam dostavljena je
kompletna dokumentacija za lokacijsku
dozvolu Islamskog centra, a u međuvre-
menu Grad Rijeka je podnio zahtjev za
lokacijske dozvole za novi pristupni put
koji će, između ostalog, biti jedan od pri-
stupnih puteva za Islamski centar na Ruje-
vici. U isto vrijeme, konzalting tvrtka “Al-
facommerce d.o.o.” u ime Islamske zajed-
nice Rijeka je od tri ugledne projektantske
kuće zatražila preliminarne ponude za
izradu projektno-tehničke dokumentacije
Islamskog centra Rijeka, kako bi se odmah
nakon izdavanja lokacijske dozvole pristu-
pilo i izradi projektne dokumentcije (glav-
ni i izvedbeni projekt). Medžlis Islamske
zajednice Rijeka je u ožujku 2008. godine
po prvi put od početka same ideje pristu-
pio zemljištu lokacije Islamskog centra u
Rijeci, s ciljem pripremnih radnji za iz-
gradnju Centra. U travnju 2008. godine
pristupilo se izradi geotehničkog istraživa-
nja (bušenja) kako bi se teren u statičkom
smislu mogao prilagoditi budućem Islam-
skom centru. Izvršni odbor Medžlisa
Islamske zajednice Rijeka prihvata ponu-
du ugledne arhitektonske tvrtke “ADB” iz
Zagreba za izradu projektne dokumentaci-
je. Grad Rijeka je u prosincu iste godine
Medžlisu Islamske zajednice Rijeka ponu-
dio otkup još 6.560 m² zemljišta pored po-
stojećih 4.000 m², kojeg je imala u svom
vlasništvu po vrlo prihvatljivoj cijeni od
60 eura po kvadratnom metru. Medžlis
Islamske zajednice Rijeka 2008. godine je
sklopio Ugovor s gradom Rijekom o kup-
nji preostalog dijela zemljišta, te odmah
isplatio 60% od ukupne sume novca za ze-
mljište, te sada u svom vlasništvu za potre-
be Islamskog centra posjeduje 10.812 m²
zemljišta, na vrlo atraktivnoj lokaciji po-
red same riječke obilaznice. Tvrtka “ADB”
iz Zagreba je u lipnju 2009. godine završi-
la izradu projektne dokumentacije, nakon
čega je glavni projekt konačno predan na
reviziju i potvrdu Gradu Rijeci. Glavni
projekt je samo dan prije postavljanja ka-

mena temeljca bio potvrđen od strane Gra-
da Rijeke.
Muslimani Rijeke su nakon punih 25
godina iščekivanja radosno, ponosno i
spremno dočekali svečani dan polaganja
kamena temeljca za Islamski centar, kao
što s radošću dočekuju početak radova te
završetak riječkog Islamskog centra, gdje
će se prakticirati vjera islam, odgajati i
obrazovati muslimani, razvijati i svjedo-
čiti da je suživot najveći stupanj toleran-
cije. Grad Rijeka i riječki muslimani to
sigurno zaslužuju.
Islamski centar u Rijeci
Autor idejnog rješenja riječkog Islam-
skog centra, njegovog umjetničkog obli-
kovanja je preminuli akademski kipar
Dušan Džamonja, a njegovi suradnici,
Darko Vlahović i Branko Vučinović su
autori arhitektonskog projekta.
Parcela Centra, predviđena General-
nim urbanističkim planom Grada Rijeke,
nalazi se u zoni vjerske namjene, na po-
dručju Rujevice, sjeverno od riječke obi-
laznice. Oblik planirane građevne čestice
je kompaktan, gotovo pravilan, u padu
prema jugu, veličine 10.812 m². Bruto ra-
zvijena površina Islamskog centra je uku-
pno 4.600 m², od toga 3.500 m² zatvore-
nog prostora i 1.100 m² otvorenog i nat-
krivenog prostora. S obzirom da Islamski
centar u svojoj polivalentnoj funkciji
objedinjuje vjersku, kulturnu, društvenu i
obrazovnu komponentu, predloženim rje-
šenjem koncepcije funkcionalno-prostor-
ne organizacije maksimalno se akceptira-
ju značajke svakog pojedinog funkcional-
nog sklopa, kao i sve razine njihovih veza
i međusobnog prožimanja. Kako će
Islamski centar svojim položajem i izra-
zom sudjelovati u formiranju identiteta
grada, predloženo rješenje oblikovanja
sakralnog korpusa i cjelovitog komplek-
sa, temelji se na suvremenom načinu pla-
stičnog razmišljanja i iskustva, kako bi se
na najuvjerljiviji način objasnila i pove-
zala simbolika mjesta molitve, Islamske
zajednice i vjere.
Ovim se projektom, bez parafraziraju-
ćih i isključivo dekorativnih tradicional-
nih motiva, nastojalo približiti više du-
hovnoj, a manje formalnoj tradiciji isla-
ma. Po islamskoj tradiciji molitvenog
prostora, on nikada nije bio ograničen is-
ključivo na zatvoreni prostor, jer se moli-
tva islamskih vjernika oduvijek obavljala
podjednako na otvorenom, kao i u zatvo-
renom prostoru. Koristeći prirodni pad
terena, molitveni dio – džamija s minare-
tom, shvaćena je kao skulptura smještena
na pravilan postament – pješački trg, a svi
ostali sadržaji Islamskog centra nalaze se
u dvije etaže ispod platoa, te na taj način
ne narušavaju integritet volumena skul-
pture. U vanjskom ritmu volumena, u se-
gmentima kalota i u njihovim obrisima,
pojavljuje se polumjesec kao jedinstveni
islamski simbol, dok se u unutrašnjosti
igrom svodova, koji izviru iz samog hori-
zonta, stvara iluzija nebeskog svoda i be-
skrajnosti prostora. Na isti način tretirano
je i skulpturalno oblikovanje minareta,
vertikalne visine cca. 23 metra, koji je
smješten desno od ulaza, neposredno uz
pročelje molitvenog prostora.
Džamija se nalazi na platou do kojeg
se pješački dolazi spuštanjem blagim ste-
penicama sa sjevera, s novoformirane
prometnice ili s pristupnog trga sa zapad-
ne strane. Pristupni trg je mjesto okuplja-
nja prije ulaska u džamiju, a s platoa se
preko obilaznice ostvaruje vidik na Kvar-
nerski zaljev i grad Rijeku. Pješački pri-
stup ostvaren je u nivou terena od svake
etaže Centra. Kolni pristup ostvaren je s
prometnice sa zapada, te internom pro-
metnicom s južne strane. Za potrebe Cen-
tra osigurano je 78 parkirališnih mjesta na
vanjskom i unutarnjem, natkrivenom par-
kiralištu. Akceptirajući tipologiju vjer-
skog prostora, projekt je podređen stro-
gim vjerskim pravilima, kao što su nemi-
ješanje muškaraca i žena u molitvenom
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
prostoru, pozicija minareta s desne strane
od ulaza, odvajanje ulaznog prostora na
čisti i nečisti dio s mjestom za skidanje i
odlaganje cipela, postavljanje elementa
vode u ulaznom prostoru. U džamiju se
ulazi kroz otvoreni trijem, formiran kao
natkriveni prostor pred ulaznim halom, s
kojim je povezan velikom staklenom sti-
jenom. Širokim lučnim otvorenim stepe-
ništem ili ostakljenim dizalom, spušta se
iz ulaznog hala u ostale prostorije Islam-
skog centra, smještenim u donji etažama.
Kraj ulaza je prijemni pult za kontrolu
ulaska i informiranje posjetitelja, abde-
sthana za muškarce s garderobom i sani-
tarijama, regali za odlaganje cipela, te
stepenice koje vode na mahfil (galeriju za
žene). U centralnom dijelu ulaznog hala
nalazi se šadrvan (vodoskok). Hal je mo-
guće, zajedno s natkrivenim trijemom,
razmicanjem kliznih staklenih stijena,
pripojiti glavnom molitvenom prostoru,
te formirati cjeloviti prostor za potrebe
okupljanja većeg broja ljudi, za vrijeme
važnijih vjerskih okupljanja. Mahfil – ga-
lerija za žene, nalazi se u etaži iznad, dije-
lom iznad ulaznog hala, a dijelom iznad
centralnog molitvenog prostora. Na toj
etaži je i abdesthana za žene s gardero-
bom i sanitarnim čvorom. Glavni moli-
tveni prostor organiziran je tako da je fo- 19
kus zbivanja mihrab postavljen u smjeru
jugoistoka (orijentiran prema Meki), za-
mišljen kao sferna skulptura s dva jača
korpusa i s nišom u sredini, dok je minber,
uzdignuto mjesto sa stepenicama, smje-
šten s desne strane. U stražnjem dijelu
molitvenog prostora, u niši, nalazi se itik-
jaf, prostor za meditaciju i samostalnu
molitvu.
U etaži ispod platoa smješteni su sadr-
žaji Centra. To su: polivalentna dvorana,
ulazni hal s garderobom, sanitarije, kafe
bar i restoran, uprava s knjižnicom i inter-
net čitaonicom, gospodarski sklop s ko-
tlovnicom, strojarnicom, telefonskom
centralom, te natkriveno otvoreno parki-
ralište. Restoran je orijentiran na južnu
stranu, na natkrivenu terasu zasjenjenu
kliznim žaluzinama – panoima od perfo-
riranog lima. U obliku će perforacija aso-
cirati na tradicionalni način ukrašavanja
J
ornamentikom. U najnižoj etaži smješte- O
ne su prostorije za vjersku obuku, stanovi
za imame i vjerske službenike, te sobe za U
goste. Ovi prostori su na nivou terena, do
njih je osiguran kolni i pješački pristup. R
Ovakvom dispozicijom javnih prostora
postignuto je funkcioniranje svakog poje-
N
dinog dijela, kako u sklopu cijelog kom- A
pleksa, tako i potpuno autonomno. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
In memoriam: Muhamed Tokalić (Žepče, 1929. – Rijeka, 2009.)
Muhamed - čovjek koji bijaše
svemir dobročinstva
U ime Boga, Sveopćeg Dobročinite-
lja, Milostivog!
Islamska zajednica u Rijeci ovih se da-
na oprostila od Muhameda Tokalića, svo-
ga utemeljitelja i aktivista. Po Božjem
izračunu, dolaskom na svijet svakom od
nas odbrojani su koraci, a po ljudskom,
ustvrditi nam je da smo Muhamedovim
odlaskom na gubitku. Rahmetli Muhamed
Tokalić rođen je 23.1.1929. u Žepču, a
preselio je na vječni svijet 28.10.2009. Da-
nom preseljenja navršilo se ravno 61 godi-
nu otkako je doselio u Rijeku, 28.10.1948.
Oni koji ga poznavaše, a mi imadosmo tu
povlasticu, lako će posvjedočiti da je Mu-
hamed bio čudo od čovjeka, čitav jedan
svemir dobročinstva i ljudska gromada u
najužem i najširem smislu tih riječi. Još
zarana, kao šestogodišnjak, ostao je bez
majke, a oca mu odvedoše u vojsku. Kao
20 10-godišnjak već je bio primoran zarađi-
vati za život skrbeći o sebi i mlađoj sestru.
Doselivši u Rijeku, radio je najrazličitije
poslove, ali Riječani ga se prije svega sje-
ćaju kao vlasnika brijačnice, gradskog
gospodina, mudrog bricu, a potom i ugled-
nog ugostitelja, vanjštinom običnog, a od-
nosom prema životu gordog i ponositog
čovjeka – riječju, čovjeka s kičmom. Rije-
čani ga, uostalom, pamte po tome što je u
njega bilo velikodušnosti i samilosti za lju-
de, osobito one potrebite i nemoćne. Zai-
sta, Muhamed bijaše od onih iznimnih ko-
jih je nepogrešivo malo na svakoj stopi
zemaljske kugle – običan po svemu, a ču-
desno velik po djelu. Mi muslimani sjeća-
mo ga se po tome što je skromno i čestito
živio, ali i po tome što je više od četrdeset
godina, zapravo od osnutka Odbora Islam-
ske zajednice u Rijeci 1967. godine, neu-
morno radio na tome da se u Rijeci sagradi
J džamija. Nadomak ispunjenja svoga život-
O noga sna, početka gradnje budućeg Islam-
skoga centra, bolest ga je, Allahovom
U odredbom, spriječila u tome da očima po-
svjedoči o plodovima svoga rada. Srcem
R vezan za Bosnu i islam, on će biti i jednim
od glavnih pokretača i osnivača nekoliko
N stožernih udruga bošnjačke nacionalne za-
A jednice u Primorsko-goranskoj županiji.
No biti musliman i biti Bošnjak bio je
L tek jedan od njegovih identiteta. Ne dije-
leći ljude prema vjeri i naciji, čitav nje-
gov život, čini se, bio je zapravo jedna
tiha pohvala čovjekoljublju i dobročin-
stvu. Riječanima će zasigurno ostati u
sjećanju po tome što je sa suprugom Fadi-
lom nahranio mnoga gladna prognanička
i izbjeglička usta, po tome što je u knjige
ubilježen kao prvi član i donator onodob-
nog Titovoga fonda u Rijeci, što je upla-
ćivao u Ligu protiv raka, što je financirao
bosanske i hrvatske stradalnike rata. Ma-
nje je, međutim, poznato da je Muhamed
Tokalić stipendirao i desetke siromašnih
studenata. I to potiho i diskretno, da lijeva
ne zna da je dala desna. Tijekom Domo-
vinskoga rata stavio se na raspolaganje
Kriznom štabu Rijeci, na različite načine
pomažući braniteljske postrojbe te sudje-
lujući u radu Merhameta i Caritasa. Di-
ljem BiH pomagao je izgradnju mnogih
džamija i ratom porušenih objekata. Čitav
njegov život, dojma smo, bio je jedno ne-
pregledno more dobročinstva.
Volio je Rijeku, volio i poštovao njezi-
ne žitelje. Pustio je u njoj korijenje i odgo-
jio svoju djecu u njoj. Većim dijelom upra-
vo je u Rijeci ostavio svoja djela i njihovu
dobrotu da svjedoče o njemu. Djela što
nam, svojom univerzalnošću, svima mogu
biti mjerom istinske ljudske solidarnosti.
Budući da smo uvjerenja kako je jedini čo-
vjekov imetak ustvari ono što podijeli dru-
gima, rahmetli Muhamed Tokalić, nema
sumnje, bio je silno bogat čovjek.
Neka mu Uzvišeni Gospodar da lijepi
Džennet, a njegovoj supruzi, kćerki, sinu
i unucima strpljenje i mir.
Medžlis Islamske zajednice u Rijeci
Muftijin govor na dženazi
Cijenjena obitelji rahmetli Muhame-
da! Poštovani prisutni! Cijenjena braćo!
Svevišnji Allah poručio je u Kur’anu da
sve što se pojavilo na svijetu, prolazno je. Sa-
mo On, Svevišnji Bog vječno opstaje. Ovo
kažem zato što za cijelo vrijeme poznanstva
s rahmetli Muhamedom nisam nikada mislio
da će i njega nestati, sve do onoga dana kada
su mi javili da je teško obolio i da se nalazi u
bolnici. Rahmetli Muhameda nismo nikada,
iako je bio među članovima Mešihata najsta-
riji, tako doživljavali. Njegove stalne inicija-
tive kako unaprijediti Islamsku zajednicu,
jednostavno su nas ometale da ga doživljava-
mo kao najstarijeg među nama. Osobno sam
ponekada u odnosu prema njemu bio i previ-
še zahtjevan i slobodan, ali je znao da sam ga
cijenio i visoko poštivao, pa mi je te nedo-
statke i praštao. On je bio jedan od rijetkih ne
samo u Rijeci, nego uopće u Islamskoj zajed-
nici koji se nikada naljutio na naše postupke.
Kada bi namjeravao nešto važno priopćiti,
govorio bi: “Da vam ja nešto kažem.” Svi
smo znali da nešto silno želi.
Rahmetli Muhamed je jedan od osnivača
Islamske zajednice u Rijeci. Zajedno s neko-
licinom svojih istomišljenika koji su prije
njega napustili ovaj svijet, osnovao je i radio
na jačanju i širenju ove već danas snažne Za-
jednice. Upoznao sam ga davne 1976. godi-
ne kada je bio u Zagrebu zajedno s tadašnjim
glavnim imamom. Otada, pa sve do pred kraj
ovogodišnjeg ramazana, često smo se susre-
tali i radili za opće dobro Islamske zajednice.
Rahmetli Muhamed je bio uspješni orga-
nizator materijalnih poslova. Među musli-
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

manima Rijeke i Hrvatske stekao je golemi

ugled i autoritet zahvaljujući svom golemom
i nesebično doprinosu. Teško je pronaći i je-
dan ozbiljni projekt u Islamskoj zajednici u
kome on osobno sa svojim sredstvimna nije
učestvovao. Tako je bilo i cijelim tokom or-
gnaizacije i priprema izgradnje Islamskoga
centra u Rijeci. Kada su i vodeći ljudi u Rije-
ci pomošljali da će prijekt propasti, on je bio
odlučan u njegov uspjeh. Sumnjam da je itko
više od njega materijalno i financijski dopri-
nijeo za Islamski centar. Teško je pronaći i
jednoga od nas koji je više od njega želio i
htio napredak islama i Islamske zajednice.
Kada smo se posljednji puta vidjeli ovdje u
Rijeci potkraj ovogodišnjeg ramazana, malo
smo pričali. Ostalo mi je u sjećanju njegovo
pitanje: kakva je njegova uloga u svečanosti
polaganja kamena temeljca? Kasnije smo
mu priopćili da će on uz temeljac položiti Adem ef. Smajić, Muhamed Tokalić i Hajrudin ef. Mujkanović
poruku muslimana Rijeke zatvorenu u me-
talnu rolnu, šta ih je motiviralo na izgradnju
Centra, a to je kur’anski citat: “Džamije gra-
de i u njih dolaze vjernici u Boga i Dan veli-
kog suda, oni koji klanjaju i koji zekat plaća-
ju i koji se nikoga, osim Boga jedinog, ne
boje.” Zbog svoje čvrste vjere u Svevišnje-
ga, rahmetli Muhamed je mnogo čega u ži-
votu žrtvovao. Kada sam prije otprilike godi-
nu i pol na Federalnoj televiziji gledao doku-
mentarni film o njemu i njegovim brojnim i 21
velikim djelima, bio sam sretan i ponosan što
je član Mešihata, najvišeg tijela Islamske za-
jednice u Hrvatskoj.
Mnogima će nedostajati rahmetli Muha-
med, a naročito Islamskoj zajednici sa ko-
jom je bio vezan cijeli život. Međutim, nje-
gova plemenita narav i drugima će nedosta-
jati. Mi u Mešihatu gubimo najsavjesnijeg
člana, koji unatoč poodmaklim godinama i
bolesti kjoje su ga mučile, nije izostao ni sa Muhamed Tokalić, drugi slijeva
jedne sjednice. Njegovo dugogodišnje isku-
stvo i poznavanje stanja Zajednice jako će
nam nedostajati. Ništa, međutim, ne može-
mo protiv odredbe Svevišnjega. Muhamed
nije zatečen nespreman. On se cijeloga živo-
ta spremao za trenutak odlaska.
Izražavamo njegovoj suprugi Fadili-ha-
numi, njegovom sinu Nedžadu i kćeri Nad-
žiji našu najiskreniju sućut uz iskrenu molbu
Svevišnjemu da mu podari džennet za sve
što je činio i radio za Njegovo zadovoljstvo. J
Cijenjena braćo! Rahmetli Muhamed
je među nama bio i radio dugo godina. O
Možda je nekoga uvrijedio ili na drugi U
način povrijedio. Njegova dženaza je za-
dnja prilika da se s njime oprostimo. Sto- R
ga Vas pitam, hoćete li rahmetli Muha-
medu halaliti, ako imate što? N
Ridaen lillahi El-Fatiha. 
Muftija Ševko ef. Omerbašić A
Pripremio: Ervin Jahić S prijateljima iz riječkog džemata na lokaciji za izgradnju Islamskog centra u Rijeci L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Omladinska tribina Mirze ef. Mešića
Jedinstvo ili sloboda?
Na Omladinskoj tribini u Zagrebu 5.
listopada 2009. gost je bio sandžački
muftija Muamer Zukorlić. Predavanje,
koje je održao za 30-ak omladinaca i
omladinki u prostorijama Omladinskog
kluba muslimana, uljepšao je prije toga
hafiz Aziz Alili prelijepim učenjem
Kur’ana. Postepeno blagim tonom mufti-
ja Zukorlić je započeo svoje izlaganje.
Krupan, jak čovjek s dubokim ali prodor-
nim glasom na vrlo nježan način je prou-
čio bismillu i objasnio kako se osjeća po-
čašćenim u našem društvu. Primijenio je
vrlo lijepe usporedbe spominjući “parče
zemlje”, zemlje kojoj on pripada, ali i
“parče zemlje” na izgradnji Islamskog
centra u Rijeci. Parče na koje će padati
čelo, koje čuva mozak, tj. razum. Ako je
ljudsko čelo u ravni s tabanima, tad je u
vertikali s Onim svijetom i preko poveza-
nosti s Gospodarem svih svjetova otvara
se čovjeku mogućnost da u granicama
Njegova zakona gospodari cijelim uni-
22 verzumom. Te stoga je u odabiru svega
ključno da čovjek bira put slobode, a kad
je čovjek slobodan u svom duhu tada za
njega nema ograničenja u materijalnom
svijetu, ma gdje god se nalazio. Stoga u
pitanju odabira jedinstva i slobode čovjek
prvo mora da bude slobodan kako bi mo-
ga da na tom temelju gradi kuću sloge i
jedinstva, jer nametnuto jedinstvo začas
propadne, kao što smo bili svjedoci s biv-
šom Jugoslavijom ili kao što možemo vi-
djeti u primjerima brakova koji propadnu
jer nisu izgrađeni na međusobnom razu-
mijevanju i slobodnom odabiru nevjeste i
ženika.
U Sandžaku je konkretna situacija ta-
kva da se jedan dio Islamske zajednice
koji narod Sandžaka poštiva bori za slo-
bodu, dok drugi koji je pod lobijem Beo-
grada bori protiv njega. Prvi su u svojoj
borbi primijenili najjače oružje, a to je
J nauka i to u svim oblastima, goneći se
O motom i prvim ajetom “Ikre bismi rabbi
kelez halek” (“Uči u ime Gospodara tvo-
U ga koji stvara”). Pod tim motom su 2002.
godine osnovali Internacionalni univer-
R zitet koji je pod okriljem Islamske zajed-
nice, ali koji po kvaliteti studija ne zao-
N staje ni za jednim univerzitetom u Srbiji.
A Trenutno ga pohađa preko 4.000 stude-
nata iz raznih svjetovnih oblasti. Tako-
L đer su osnovane tri medrese, dvije žen-
Sandžački muftija Muamer ef. Zukorlić
ske i jedna muška. Razlog zašto postoje
dvije ženske jeste što se u njima odgaja-
ju dobre žene i majke, a majka je bila
temeljna institucija koja je održala San-
džak i muslimane u njemu kroz stoljeća,
tako što je dojeći dijete učila ga riječima
šehadeta, vjere u jednoga Boga. Kako
vrlo lako može doći do situacija da se
prekapacitira s kadrovima za vjerski sa-
držaj, ali ne i u pitanju dobrih žena i maj-
ki tako je potreba za dvije ženske medre-
se bila očita. Osim toga, imaju sedam
vrtića koje su pod njihovim okriljem, i
taj projekt traje već 10 godina, hvala
Allahu, vrlo uspješno.
Zbog vrlo uspješnog rada kojim se ge-
neriraju novi talenti, intelektualci u vjer-
skom i svjetovnom pogledu, a koji ne
gube svoj identitet, Srbija je na razne na-
čine pokušala da razjedini i uništi ili oteža
taj rad. Isprva je omalovažavala ga, no
vidjevši da ne uspijeva ništa s tim od
2007 je osnovan Državni univerzitet u
Novom Pazaru s 80% istih programa koje
ima već navedeni Univerzitet, a uz to dr-
žavni je bio besplatan. Kad su muftiju pi-
tali za mišljenje, njemu je bilo jako drago
što je ovaj osnovan jer kaže da su tako
socijalno ugroženim kategorijama stude-
nata, koje si inače ne bi mogle platit ško-
larinu za Internacionalni univerzitet,
omogućeno da pohađaju studij. Doduše,
ipak ne tako kvalitetno. Činjenica da od
broja svih studenata u Internacionalno
univerzitetu oko 40% su nemuslimani,
dovoljno govori da naziv tog univerziteta
već ima reputaciju kao kvalitetni univer-
zitet.
Zbog svega navedenog kad beograd-
ska politika nije uspjela ni na takav način
da prodrma uspjehe Univerziteta, pokre-
nula je kampanja da razjedini Islamsku
zajednicu. U tom je djelomično uspjela i
sad se bore još uvijek i kako kaže borit će
se do kraja. Kao što je rekao: bolje je biti
lav pet minuta nego pas cijeli život... jer
lav je car, pas sluga, onaj tko je rob dru-
gome, a čovjek mora da bude i iznad ži-
votinje, da služi samo Njemu, dragom
Allahu Uzvišenom i time da zaradi Nje-
govo zadovoljstvo. Da bude slobodan od
svega drugoga i da mu srce bude slobod-
no od ljubavi bilo komu drugome. Narav-
no da iz te ljubavi, koja je jedina prava
nastaju sve ostale ljubavi, ljubav prema
ženi, djeci, životinjama, itd., a bez te lju-
bavi čovjek može da živi zaluđen u stra-
stima, ali nikad neće osjetiti istinsku sre-
ću. Oslobodimo se. Svjedočimo da nema
Bog osim Njega, obožavajmo samo Nje-
ga i slijedimo put svjetlosti kojim su ho-
dali odabrani. Živimo taj put jer nama je
potreban, a ne Bogu.
Iskreno vjerujem i nadam se da ćemo
krenuti tim putem, a lijepi pokazatelji su
tu. Sama atmosfera u Omladinskom klu-
bu i mnogo omladine koji su došli da čuju
predavanje uvaženog muftije dobar su
znak da postoji potreba da se u vrtlogu
ovog mračnog života ponudi alternativa
jednosmjernoj ulici koja vodi ka samou-
ništenju. Alternativa koju mladi moraju
pružiti je svijetlo kojim će osvijetliti oko-
licu oko sebe. Nadasve da bi mogli to uči-
niti moramo biti ispunjeni svijetlom zna-
nja, blagosti, strpljivosti i okrunjeni lju-
bavlju. To nije gotov čin već proces vje-
čite borbe sa samim sobom, u kojem čo-
vjek nekad vodi bitku i pobjedi, a nekad
izgubi vođen svojim strastima. Zato kad i
vidite mlade da griješe molite za njih jer
Bog je Milostiv i prašta, i svakom ostav-
lja priliku da mu se povrati i pokaje. Ta-
kođer, budite ponosni na svoje mlade koji
se suprotstavljaju izazovima modernosti i
pokušavaju naći harmoniju u sebi i svije-
tu, te biti u društvu ti koji će poput svjeti-
onika upućivati na dobro, a odvraćati od
zla. Svesrdno ih podržite i također molite
za njih jer iako su možda na pravom putu,
provalija životnih izazva u koju lako mo-
gu zapasti je tik do njih. Na kraju molite
za sve nas da ustrajemo i ostanemo na
pravom putu, kako bi živjeli i umrli kao
Lavovi. 
Mirsad Dubravić

Promocija knjige “Imperij pohlepnoga politeizma” Fahrudina Novalića
Bolesti modernog doba
U Islamskom centru u Zagrebu, u
sklopu Islamske tribine “Dr. Sulejman
Mašović”, 15. listopada 2009. promovi-
rana je knjiga dr. sc. Fahrudina Novalića
pod nazivom “Imperij pohlepnoga polite-
izma”. Knjigu su, pored autora, predsta-
vili Miroslav Ležaja, umirovljeni novinar
i bivši urednik rubrike Stajališta u “Vje-
sniku”, Damir Mikuličić, bivši novinar u
“Vjesniku”, direktor i urednik izdavačke
kuće “Izvori”, prof. dr. sc. Damir Grubi-
ša, sa Fakulteta političkih znanosti u Za-
grebu, prof. dr. sc. Slavko Kulić, sa Eko-
nomskog instituta u Zagrebu i prof. eme-
rit. dr. sc. Esad Ćimić, umirovljeni profe-
sor i sociolog religija.
Fahrudin Novalić (1944.) završio je
Vojnotehničku akademiju u Zagrebu
1967. Na Fakulteti za sociologijo, politič-
ne vede in novinarstvo u Ljubljani, diplo-
mirao je novinarstvo 1974. i magistrirao
političke znanosti 1979. Na Filozofskoj
fakulteti u Ljubljani doktorirao je filozo-
fiju 1991. Na Vojnotehničkoj akademiji i
Vojnotehničkom fakultetu u Zagrebu pre-
davao je Osnove filozofije od 1975. do
1991. Do umirovljenja 1997. radio je u
Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu.
Pretežito se bavi bioetikom i socijalnom
ekologijom. Objavio je više od 140 znan-
stvenih i stručnih radova, kritičkih eseja,
recenzija i osvrta u domaćim i stranim
publikacijama, te na radiju. Među njima
su i dvije knjige: “Rasipanje budućnosti:
kritika mita napretka i cinizma rasipanja”
(2003.) i “Moć i rat: moć kao sustav pod-
činjavanja, dominacije i ratne destrukci-
je” (2006.)
Sadržaj treće Novalićeve knjige “Im-
perij pohlepnoga politeizma” (2009.),
osim predgovora “Suvremeni svijet u vr-
tlogu slobode kao anarhije”, uvoda “Seku-
larizacija svetoga i sakralizacija svjetov-
noga” i zaključne misli, čine znanstveni i
kritički eseji iz bioetike i socijalne ekolo-
gije, objavljeni u “Vjesnikovoj” rubrici
Stajališta u periodu od 22. prosinca 2001.
do 22. studenog 2004. godine, te jedan esej
iz 1994. godine. Knjiga je podijeljena u
dva osnovna dijela: Općedruštvene teme
– ogledalo svakidašnjice, te Rat i terori-
zam. U prvom dijelu se pretežno razmatra-
ju opće teme hrvatske društvene zbilje,
dok se drugi dio usredotočuje na ratna i te-
roristička zbivanja – izraelsko-palestinski
S promocije u Islamskom centru u Zagrebu
sukob, rat u Afganistanu i Iraku, te ratne
posljedice izazvane ratom u bivšoj Jugo-
slaviji od 1991. do 1999. godine.
Teme Novalićevih eseja su pretežito
svakidašnje zlokobne društvene pojave u
Hrvatskoj i svijetu, ponajprije cinizam i
bahatost nacionalnih i svjetskih gospoda-
ra. Aktualnost tih zbivanja i danas ne je-
njava, već naprotiv jača, jer licemjerje,
prijevara, podčinjavanje, dominacija i na-
silje, najčešće motivirani koristoljubljem,
ne jenjavaju. Berlinski zid – simbol blo-
kovske podijeljenosti i Hladnog rata –
srušen je, ali se podižu novi – vidljivi i
nedvidljivi zidovi koji dramatično raz-
dvajaju moćne i nemoćne, bogate i siro-
mašne, ratom i terorizmom sukobljene
narode, religije i kulture. Sprega globalne
kriminalne ekonomije i nacionalnih biro-
kratskih aparata vlasti jača i širi imperij
pohlepnoga politeizma – decentralizirani
i deteritorijalizirani oblik vladavine, koji
se posebice aktualizirao nakon sloma bi-
polarnog svjetskog poretka potkraj 20.
stoljeća i nastanka novih nacionalnih dr-
žava. Umišljena i izvana nadzirana suve-
renost, nezavisnost, sloboda i demokraci-
ja proizvela je njihovu nesposobnost da
uređuju vlastite društvene odnose.
Tekst knjige, osim Predgovora, Uvo-
da i Zaključne misli, pisan je metodološki
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
23
dosljedno pisanom mediju u kojem je
objavljen. Tekst je pretrpio neznatne pre-
inake i dopune. U knjizi se, prema spo-
znaji autora, prvi puta upotrebljavaju sin-
tagme: imperij pohlepnoga politeizma,
kult premisivne statusfrenije, sveto svje-
tovno trojstvo – politokracija-plutokraci-
ja-korupciokracija, ubojiti identitet i soci-
jalna bifurkacija.
Logos pohlepnoga politeizma
“Iako beznadno kratkovjeke, što ih
bitno određuje, ima i novina koje svoj
prostor ustupaju sadržajima koji nerijetko
dugo nadživljuju njihovu dinamiku izla-
ženja – dnevnu, tjednu, dvotjednu, mje-
sečnu – pa i u toj svojoj karakterističnoj
kratkovjekosti one mogu ostaviti trajan
trag. Knjigu ‘Imperij pohlepnoga politeiz-
ma’ čine ponajviše takvi novinski sadržaji
J
– novinski članci i eseji koje je autor više O
godina objavljivao u ‘Vjesniku’, u njiho-
voj dnevnoj rubrici Stajališta, poznatoj U
poglavito po svojoj otvorenosti, plurali-
stičnosti i polemičnosti”, rekao je na po- R
četku tribine Miroslav Ležaja, nekadašnji
urednik rubrike Stajališta u “Vjesniku”.
N
Proširena i obogaćena predgovorom, uvo- A
dom i zaključnom misli, knjiga je postala
cjelovito i u cijelosti osmišljeno djelo ko- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
jemu specifičnost nastajanja i oblikovanja
nipošto nije nedostatak, nego upravo su-
protno, osobita odlika i iznimna vrijed-
nost. 72 eseja objavljena u “Vjesnikovim”
Stajalištima, razmještena u dva tematska
dijela dobila su, posebno za knjigu napisa-
nim uvodom, čvrsto teorijsko utemelje-
nje, koje je na kraju vrlo uvjerljivo i do-
sljedno sažeto u završnoj misli. Ležaja je
naglasio da je bogata lepeza raznolikih,
aktualnih tema i višegodišnjih lucidnih
kritičkih promišljanja u britkom i živom
publicističkom izričaju takvom novom
tekstualnom i problematskom povezni-
com dobila i novu dodatnu vrijednost. “U
knjizi je to ostalo uzbudljivo polemično-
kritički promišljeno publicističko štivo.
Štoviše, tako ukoričeno i osmišljeno, au-
torski i urednički oblikovano, sada je ono
još uzbudljivije, rječitije, zanimljivije i
čitkije – sada sa svojom razložnom teorij-
skom utemeljenošću doimlje se još gro-
moglasnijim, kritički izoštrenijim i pole-
mičnijim. Uvjerljivost autorovih promi-
šljanja i njegova zalaganja za sasvim
određene moralne i društvene vrijednosti,
kao u hrvatskoj društvenoj zbilji javno an-
gažiranog intelektualca, gotovo je uviše-
stručena”, rekao je Ležaja i pohvalio zna-
kovit, pogođen, snažan i provokativan
24 naslov knjige. Citirao je sljedeće Novali-
ćeve riječi: “Logos pohlepnoga politeiz-
ma – kapitala, profita, novca, moći, vlasti,
sile, nasilja, kriminala, medija, koristi –
dominira suvremenim svijetom, napose
svijetom i životom u cjelini, reproducira i
širi svoj zlokobni imperij. Pritom svjetski
krupni kapital svoje svete interese i mono-
pol proglašava nužnim, a štiti ih snažnom
čeličnom šakom. Imperij pohlepnoga po-
liteizma samostalno ili u suradnji s dru-
gim nositeljima moći proizvodi glad, žeđ,
siromaštvo, bijedu, bolest, smrt – plane-
tarne pokazatelje pogaženoga dostojan-
stva čovjeka. Uspostavljanjem procesa
globalizacije, korporacije su postale vode-
ća politička sila našega vremena, postale
su moćnije od Vlada. Nezajažljivo kori-
stoljublje sve bezobzirnije potiskuje istin-
sko duholjublje.”
Ležaja je naglasio da su 72 eseja s no-
J vinskih stupaca Vjesnikovih “Stajališta”
O visoke publicističke razine, vrlo raznoli-
ke tematike, svojedobno i danas podjed-
U nako aktualne kakvima će zacijelo i po-
duže ostati. To je vrlo kritički i polemički
R sročeno štivo kojim Novalić svjedoči da
kao angažirani intelektualac ima o čemu
N javno raspravljati, da to gorljivo i ustraj-
A no čini u težnji da dade vlastiti doprinos u
izgradnji ponajprije i ponajviše boljega
L hrvatskoga društva, ali i širega društveno-
ga prostora, europskog, pa i svjetskog.
Svaki od tih njegovih kritičkih javnih
istupa, prije u novinama i danas u knjizi,
bio je i ostao poziv oponentima da se s
njima javno i demokratski sučeli, te da se
o svemu javno, demokratski, tolerantno i
otvoreno raspravlja kako i dolikuje sudio-
nicima demokratskog bojišta mišljenja
kakva je bila rubrika Stajališta.
Damir Mikuličić, direktor i urednik
izdavačke kuće “Izvori”, pratio je Novali-
ćeve tekstove u “Vjesniku”, a u nakladi
“Izvora” 2006. godine objavljena je nje-
gova druga knjiga “Moć i rat: moć kao
sustav podčinjavanja, dominacije i ratne
destrukcije”. Mikuličić se vrlo brzo odlu-
čio za tiskanje “Imperija pohlepnoga po-
liteizma”. Naglasio je da urednici dijele
rukopise na dvije skupine: oni na kojima
izdavač nešto može zaraditi ili pokriti
troškove, te one kod kojih dolazi do su-
glasja između autora i urednika. “Velikim
dijelom njegov pogled na svijet, njegov
svjetonazor i njegove misli su zapravo
ono što s čime se više ili manje slažem.
Taj rukopis je odgovarao meni kao čovje-
ku i kao uredniku, te sam odlučio da se
objavi. Kao dugogodišnji novinar znam
da novine žive samo jedan dan. Ono što je
prošlo kroz dnevna izdanja korisno je
skupiti i ukoričiti, bez obzira ako ne bude
mnogo čitatelja. To je kniga koja zahtjeva
razmišljanje i promišljanje. Bez obzira na
broj čitatelja knjiga će ispuniti svoju svr-
hu, naći će se na policama biblioteka i
pronaći svoj put do mislećih ljudi koji
razmišljaju o sutrašnjici, koji misle o
onome što će biti, što je bilo i što jest. Za
takve ljude je napisana ova knjiga”, rekao
je Mikuličić. Govoreći o Fahrudinu No-
valiću, citirao je misao Bertranda Russe-
la, koji je rekao: “Vječiti rat se vodi izme-
đu onih ljudi koji misle da su na svijetu
zato da iz njega izvuku što veću korist i
onih koji su na svijetu zato da učine život
svim drugim ljudima ljepšim i bogati-
jim.” Profesor Novalić nikako ne spada u
prvu grupu ljudi, već u drugu, humaniju.
Sekularizacija svetoga i
sakralizacija svjetovnoga
Prof. dr. sc. Damir Grubiša je naglasio
da su Novalić i on pisali u isto vrijeme –
Novalić u “Vjesniku”, a Grubiša u “No-
vom listu”. Startali su istovremeno nakon
2000. godine kada su se otvorili javni me-
diji. “Vjesnikova” Stajališta su bila veo-
ma važna rubrika u kojoj su se sukoblja-
vala mišljenja i iznosili različiti pogledi.
Rubrika je pridonijela demokratizaciji hr-
vatskog društva nakon tamnog desetljeća
autokratizma. “Sa zadovoljstvom sam
pratio i čitao tekstove kolege Novalića od
samoga početka. Odmah sam u njemu
prepoznao vrsnog esejistu, briljantnog
polemičara, ali i mislioca. To sam se ka-
snije osvjedočio čitajući njegovu pret-
hodnu knjigu. Bio sam oduševljen njego-
vim političkim esejima, političkim pole-
mikama jer su one odgovarale mojem
senzibilitetu. Tematski su otvarale jednu
novu vizuru rasprava o politici, o među-
narodnim odnosima, o unutarnjoj politici
u Hrvatskoj, i to s jedne druge dimenzije
koja je bila kritična i prema glavnim akte-
rima u međunarodnim odnosima i impli-
cite prema politici nekritičkog podržava-
nja američke akcije u Afganistanu i Iraku
u borbi protiv terorizma od strane hrvat-
ske vlasti. Da je ova knjiga izašla prije
izbora Baracka Obame ona bi izazivala
nelagodu u jednom dijelu javnog mijenja,
a sada, zapravo, ona potvrđuje sve ono
što je Obama iznio u svojoj kritici Busho-
ve politike i Bushove doktrine sile u svi-
jetu, a naročito na Bliskom i Srednjem
istoku. Uzimajući vrijeme kada su izreče-
ne, Novalićeve riječi djeluju pomalo pro-
ročki”, rekao je Grubiša.
Istaknuo je da je osobito bitno što se
Novalić s posebnog aspekta osvrnuo na
problem rata i terorizma u modernom svi-
jetu i što je dosljedno zagovarao politiku
mira i misao mira. Citirao je Novalića koji
u jednom eseju kaže: “Mir nije samo od-
sutnost oružja, mir je stanje duha.” Grubi-
ša je naglasio da autor daje miru konstitu-
tivnu, humanu crtu. Novalić se kritičkom
žestinom obrušio na sve one neuralgične
točke međunarodnih odnosa i svjetske po-
litike, te nesmiljeno o njima pisao.

U drugom dijelu knjige autor govori o
nizu tema koje spadaju u područje među-
narodnih odnosa, konkretno na rat u Af-
ganistanu i Iraku, na borbu protiv teroriz-
ma. Grubiša je spomenuo nekoliko pod-
naslova Novalićevih kratkih, britkih ese-
ja: “Antiteroristički savez – savez držav-
nog terorizma moćnih i bogatih protiv
slabih i siromašnih”, “Neka nova volja za
moć: je li na pomolu ubrzana globalizaci-
ja zla?”, “Pregovarati i uvjeriti, a ne pobi-
jediti i poniziti protivnika”, “Srednjoi-
stočni sukob – pronaći zajednički interes
i izbjeći katastrofu pogubnu za obje stra-
ne”, “Svijetu za mir i sigurnost ne trebaju
novi ratovi”, “Sve nedužne žrtve zločina
zaslužuju duboko poštovanje”, “Zaglibio
u bespućima pragmatične političke zbi-
lje”, “Interesi Zapada ugroženiji su u Bo-
sni i Hercegovini nego na azijskim naf-
tnim i plinskim poljima”, itd.
U Novalićevim esejima naći će se i
dramatični apel da iračkoj djeci trebaju
hrana i lijekovi, a ne rakete i bombe. On
upozorava da sjeme zla koje se danas obi-
lato sije na Srednjem istoku sutra može
izniknuti na bilo kojem drugom mjestu
svijeta. Autor se pita i tko će odgovarati
za uništavanje i pljačkanje neprocjenji-
vog kulturnog blaga Mezopotamije. On
optužuje američki oblik izvoza demokra-
cije, tzv. misionarsku demokraciju, koja
je zapravo okrutna okupacija. Njegova je
briga, odnosno fokus rješenje Srednjeg
istoka na osnovu pitanja dovođenja mira
na Bliskom istoku, a to znači opstanak
palestinskog naroda i garancije da će se
moći slobodno razvijati u svojoj slobod-
noj, međunarodno priznatoj i garantiranoj
državi od strane međunarodne zajednice.
Srednji istok je neizbrisiva crna mrlja na
savijesti čovječanstva, pri čemu postaje
poligon za američki i izraelski državni te-
rorizam. Zloglasni Saddamovi zatvori,
sobe za mučenje Iračana samo su promi-
jenili naredbodavce. Pogrešna američka
politika nije štetna samo za Srednji istok
– ona je štetna za Ameriku, za Europu,
ona je štetna za islamski svijet, ona je
štetna za dijalog civilizacija. “Novalić se
zalaže za dijalog, a ne sukob civilizacija.
Svaka konfrontacija civilizacija vodi svi-
jet u propast. Novalić na to upozorava sa
širokom kulturom koja prevladava jaz iz-
među Istoka i Zapada, između islamske i
europske kulture. On govori s aspekta di-
jaloga, prožimanja i obogaćivanja kultura
bez kojega nema mira u svijetu. Kritički
stav dr. Novalića je stimulativan, on pozi-
va na razumijevanje i dijalog. Knjiga je
dragocjeni poziv na razmišljanje”, za-
ključio je prof. Damir Grubiša.
Prof. emerit. dr. sc. Esad Ćimić je re-
kao da je Novalićeva knjiga u mnogoče-
mu izazov. U njoj autor razmatra bezgra-
ničnost proizvodnje i potrošnje, globalnu
kriminalnu ekonomiju, rat i terorizam,
imperij kao decentralizirani i deteritorija-
lizirani oblik vladavine, sveti bojovni ko-
lonijalizam, sekularizaciju religije i reli-
gizaciju svjetovnog, i to sa šest osnovnih
teorija. Ćimić je naglasio da su one obra-
đene znanstveno vrlo utemeljeno, konci-
zno i mogu poslužiti jednako studentima
kao i znanstvenicima u smislu konsultira-
nja odgovarajuće literature da bi se ta ma-
terija valjano savladala. Osim toga, autor
ne sakriva osobnost, tj. on spada u red
onih stvaralaca koji vrlo oprezno valori-
ziraju ono do čega su drugi došli, uvaža-
vaju ne samo ono s čim se slažu, nego i
ono s čime se ne slažu, te pozivaju na di-
jalog. Njegova tolerancija je više sponta-
na nego naučena, više iznuđena samom
osobom i njenim mentalnim sklopom ne-
go nastojanjem da udovolji svojim čitate-
ljima. To je jedna vrijednost koja se pro-
vlači kroz čitavu knjigu. Tema djela zau-
zima sve više prioritet u međunarodnoj i
domaćoj dijalektičkoj i socijalno-ekološ-
koj literaturi. Riječ je o ogledima iz bioti-
ke i socijalne ekologije, analitičkom pri-
stupu i kritici općedruštvenih problema i
zbivanja u Republici Hrvatskoj, te o ratu i
ratovanju, teroru i terorizmu kao i svepri-
sutnim pojmovima planetarne svakidaš-
njice, neovisno pojavljuju li se oni u
svom eksplicitnom ili implicitnom obli-
ku. Knjiga je razvidna za sve ljude, čak i
prosječne kulture, mada je nesumljivo
znanstveno utemeljena.
Ćimić je naglasio da djelo sačinjavaju
dvije uzajamno povezane cjeline. U prvoj
se tretiraju općedruštvene teme kroz priz-
mu svakidašnjice, u kojem autor kritički
promišlja i polemično reagira na tadašnja
aktualna zbivanja u Hrvatskoj i svijetu.
Tu je prvenstveno riječ o ugrožavanju
prava i sloboda pojedinaca i društvenih
grupa od strane nositelja moći globalne
kriminalne ekonomije, bahatih, licemjer-
nih svjetskih nacionalnih gospodara.
Prof. Novalić pritom ukazuje na činjenicu
da je svjetovno mnogoboštvo ono što pri-
vlači njegovu pažnju jer on treba napravi-
ti jednu distinkciju koja je ključna za ra-
zumijevanje teksta o relgijskom fenome-
nu bilo s kog aspekta se u ovoj knjizi
prema njemu pristupalo. “Ograničen za-
htjevima koncepcije rubrike u kojoj su
objavljeni ogledi autor ne uspijeva uvijek
i u svemu eksplicirati vlastiti teorijski
okvir. Međutim, u naknadu za to on je
dao opsežan uvod u koji se utkiva sve ono
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
što se kasnije govori. To je jedan od mo-
gućih pristupa znanosti. Po meni je naji-
dealnije kada se teorijsko i empirijsko
stajalište isprepliću, kada jedno drugog
podržava, provjerava i korigira”, rekao je
prof. Esad Ćimić. Zaključio je da je knji-
ga pisana na način koji je s jedne strane
pristupačan, a s druge po idejama inspira-
tivan, jer postoji čitav “požar ideja” koje
zovu na nova istraživanja.
Geobiopolitičko razumijevanje
života
Prof. dr. sc. Slavko Kulić je rekao da
su rijetki, ali sve tužniji sugovornici na
jednu ovakvu prekompleksnu temu. On je
za razliku od recenzenata knjige govorio o
piscu i pisanju. “Kolegu Novalića pozna-
jem više od 20 godina i u vrijeme onoga
nasilja bavio se problemom morala i etike.
Pisanje je za njega, mene i sve postalo
nužno. Pisanje je zapravo izmještanje se-
be za potrebe drugih. Pisanje je gotovo
uvijek uvjerljivije od samog pisca. Pisanje
je istinitije u smislu izražavanja od pona-
šanja pisca. Pisanje je način osmišljavanja
pisca. Autor ove knjige to pokušava u
kontekstu geobiopolitičkog razumijeva-
nja opstanka život u svijetu interesa i u
svijetu država. Uz sva svoja nastojanja ni 25
on ni bilo tko nije u mogućnosti unutar
prirode toga mišljenja pronaći opstanak.
Naš autor koristi sva tri ljudska važeća, ali
ne i valjana mišljenja: i vjersko i političko
i znanstveno. I kad sva tri odredimo, nisu
dovoljna da razumijemo dubinu onoga
pomoću čega bi se mogao razobličiti im-
perij pohlepnoga politeizma”, rekao je
Kulić i naglasio da ulaganje u spoznaju
osigurava dug život piscu jer je sudbina
knjige slična sudbini čovjeka. I knjiga se
rađa kao i čovjek, ona živi i umire, ima
svoje teške i svijetle trenutke kao i čovjek.
Knjiga je voljena i tražena kao i čovjek,
utjeha i užitak. Ona je karika u lancu ljud-
skog mišljenja i oni koji se bave knjigom,
sociolozi knjige, tvrde da sve što je važno
za opstanak ipak je napisano u knjigama.
Ona promiče sociokulurnu komunikaciju
između onih koji imaju potrebu za spo-
znajom. Nemati potrebu za spoznajom
J
znači odustati od čovječnosti. Knjiga je
umotvorina, ona je proizvod našega uma,
O
ona se čita daleko od očiju prijatelja, ideo- U
loga, režima. Knjiga je stimulans za one
koji imaju potrebu za spoznajom. Ona tje- R
ra na razmišljanje i razumijevanje prije
djelatnog. Knjiga se voli i mrzi, spaljuje i
N
uništava, itd. A
Kulić je istaknuo da sadržaj ove knji-
ge sudi o autoru, jer je pristao da bude L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
mučenik pisanja. “Uz sve životne tegobe
opredjelio se da piše i mislim da ništa čo-
vječnije nije mogao izabrati osim toga.
Usprkos svoj političkoj aroganciji i igno-
raciji onog što je napisano i saznato još
uvijek knjiga ima u pojavnom ono što na-
zivamo društvenom potrebom svoje upo-
trebe. Zato i knjiga, kao i pisac, umire
nasilnom ili prirodnom smrću. Autoru
ove knjige nije osigurana besmrtnost, kao
ni ovoj knjizi, ali njen sadržaj upozorava
da sadrži ozbiljno upozorenje da zanema-
rivanjem uporišta imperija pohlepnog po-
liteizma nećemo to izbjeći bez obzira u
kojoj to mjeri osvijetlili. Uporište imperi-
ja pohlepnog politeizma proizilazi iz hije-
rarhijskog rasporeda moći, oligocentrič-
nog sustava vrijednosti, na antropocen-
trizmu, mišljenju koje preferira svijet
stvari nasuprot života. Ako budete uporni
na iščitavanju ovoga naslova i sadržaja
onda budite sigurni da ćete pronaći onaj
dio istine gdje se autor ne zaustavlja na
sukobu unutar civilizacija, gdje jaki jedu
slabe, gdje brzi jedu spore. Autor u među-
retcima upozorava da se imperij pohle-
pnoga politeizma suprostavlja smislu ži-
vota i prirodi”, rekao je prof. Kulić.
Naglasio je da je homo sapiens sa
svim što je dosad spoznao ipak ograniče-
26 nje života na planeti Zemlji. Sva otkrića,
svi izumi bez razuma, sva znanja, sve teh-
nike bez antropotehnike su u funkciji oja-
čavanja bioloških i neuroloških ograniče-
nosti da bi homo sapiens ili imperij po-
hlepnoga politeizma brže osvajao prostor
i brže prisvajao izvore i dobra. Priroda
bez homo sapiensa može, ali homo sapi-
ens bez prirode ne može. Na ovaj način
nas priroda ne treba. Kulić je istaknuo da
imperij pohlepnoga politeizma autor s
pravom stavlja u kontekst globalizacije
kao procesa individualizacije radi privati-
zacije svijeta. Omoćavanje imperija po-
hlepnoga politeizma nije radi omoćava-
nja, već radi premoći, kada interpersonal-
ni savez svijeta i pojedinog društva tu
premoć pretvara u vlast, a to je momenat
u kojem se provodi svoja volja bez otpora
drugih. “Kada budete iščitavali ove retke
i osvrte na našu stvarnost u kojoj jesmo,
J to ćete sasvim sigurno zapaziti. Kada au-
O tor govori o ideji pohlepnoga politeizma
ono što je važno – on govori o moralu i
U nemoralu. Niti je imperij pohlepnoga po-
liteizma moralan, niti je nemoralan. On je
R amoralan, on isključuje moral. Naš autor
se upravo zalaže za moral jer je moral
N ono što prethodi svakoj čovječijoj, pravil-
A noj i društvenoj upotrebi saznatog”, rekao
je Kulić i dodao da je znanje bez morala
L više razorno nego razvojno.
Fahrudin Novalić
Geobiopolitičko razumijevanje života
isključuje kulturni medij morala, jer pre-
ferira kulturni medij profita, u svijetu
stvari profita radi. I ovoj stvarnosti i ovoj
zbilji je nametnut svijet stvari kao smi-
sao. Međutim, te stvari pomoću ekonomi-
ke su sve kraćeg vijeka trajanja i pretva-
raju se u otpad, u smeće profita radi. Ku-
lić je rekao da ćemo se ugušiti u proizvo-
du našega uma, bolje reći nerazuma, jer
na taj način ugrožavamo i atmosferu i bi-
osferu. Međutim, mi nismo svjesni svoga
djelatnog, mi s predumišljajem činimo
zlo misleći kako to priroda neće osujetiti.
Priroda nam itekako vraća za sve ono što
prešutno i sa predumišljajem radimo pri-
rodi i životu. Imperij pohlepnoga polite-
izma je suprostavljen životu u cjelini i
prirodi. To je, zapravo, vrijednost sadrža-
ja ove knjige, a ne samo kad govorimo o
sukobu unutar civilizacija gdje veće i jače
civilizacije ostaju na račun slabijih. Ova
knjiga poručuje i samom autoru da nasta-
vi sa istraživanjem i pravdanjem svoga
života. Da nastavi istraživati ovu temu jer
ova tema nema kraja. Mi smo sada tek na
samom početku razumijevanja onog što
mislimo da znamo, a to što mislimo da
znamo životu na Zemlji stvara više pro-
blema nego što ih pomoću tog možemo
riješavati. To što znamo iskazuje se sla-
bim da razumijemo način opstanka ne sa-
mo našeg života, nego uopće života.
“Prema tome, imperij pohlepnoga po-
liteizma u trci za profitom, u proizvodnji
svijeta stvari ne bira sredstva u ostvariva-
nju toga cilja, u hranjenju pohlepe. Ta po-
hlepa je, kako neki astrolozi kažu, najdu-
blja rupa u svemiru. On bi progutao sve,
ali tu rupu ne može nahraniti. Pitanje je ka-
ko sebe obuzdati i ograničiti. Po mom mi-
šljenju, svi sustavi socijalnog obrazovanja
pripremaju pojedinca i narod za nasilje, jer
je nasilno prisvajanje temeljni princip u
prirodi, pa i društvima. Mi još uvijek pre-
feriramo destruktivnu antropologiju u od-
nosu na konstruktivnu antropologiju. Au-
tor nam skoro na svakoj stranici otvara pi-
tanje kako iz ovog. Unutar tog mišljenja
nema šanse da pronađemo mogućnost op-
stanka jer je moć i nasilje ponuđeno kao
oblik razvoja. Nasilje ne daje razvoj. Zna-
či, mi imamo pogrešnu misaonu konstruk-
ciju ili imamo u sebi antropološku pogreš-
ku pa ne znamo drukčije. Međutim, ova
tema se neće dati izbjeći ili ćemo biti žrtva
onih koji preferiraju tu temu u polju naše
neobazrivosti. To je jedno od temeljnih pi-
tanje koje se neće dati izbjeći. Dobro je da
imamo ikakvu raspravu, ikakvo suočava-
nje s onim što je pogubno za život na Ze-
mlji, a ne samo za ljudsku vrstu. Dijalog
mora početi. Dijalog je razgovor živog sa
živim o bitnom. Mi bitno više ne možemo
izbjeći. Vama mladima poručujem, ako se
svojim znanjem, svojim obrazovanjem ne
možete suprostaviti imperiju pohlepnoga
politeizma učinite makar toliko da moć,
nasilje i pohlepni politeizam ne podržavate
kao vrijednost, jer to nije vrijednost”, za-
ključio je prof. Slavko Kulić.
Autor dr. sc. Fahrudun Novalić je re-
kao da je imperij pohlepnoga politeizma
uzrokovao na vanjskom i unutarnjem pla-
nu krizu u kojoj sada živimo. Kriza razu-
mijevanja je dovela do stanja u kojem se
danas nalazimo. Hipotekarni krediti koji
su potakli sa strane su samo vanjska kom-
ponenta, a unutarnja su manjak demokra-
cije, kriza političkog i poslovnog vodstva,
manjak moralnih subjekata i objekata, ne-
snošljiva kultura rasipanja prirodnih i
društvenih potencijala. Oblici pohlepnoga
politeizma su organizirani kriminal, ko-
rupcija, siva ekonomija, nepotizam i obi-
teljske dinastije. Imperij se javlja na razini
pojedinca, na razini formalnih i neformal-
nih društvenih skupina. Osobito je opasno
sveto svjetovno trojstvo: politokracija-plu-
tokracija-korupciokracija. Prevladavanje
imperija pohlepnoga politeizma je u pošti-
vanju i razvijanju socijalnog i kulturnog
identiteta svake osobe u jednom društvu.
“Nema svjetskog mira bez mira među reli-
gijama, a mira među religijama nema bez
dijaloga među religijama. Danas je u mno-
gim ratovima jaka vjerska komponenta.
Ukoliko bi se to poštivalo, bilo bi mnogo
manje ratnih sukoba u svijetu”, zaključio
je dr. Fahrudin Novalić. 
Ismet Isaković
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Promocija knjige “ZAGREB – literarni i grafički zapisi”

Zagrebačke vedute Mesuda Bužimkića

“Zagreb i ja se volimo tajno”, kaže Ar- njegov nekada nepravilni raster danas je po-
sen Dedić, a takvu tajnu već nekoliko deset- stao terasa za kafiće.
ljeća čuva i arhitekt Mesud Bužimkić. No, Književnik Miljenko Jergović kao pro-
nedavno je njegova ljubav za Zagreb posta- motor knjige ustvrdio je da kada se čovjek
la javna. Svoju fascinaciju zagrebačkim ve- rodi i odrasta u nekom gradu, selu ili nekom
dutama koja, kako je i sam autor posvjedo- određenom prostoru ima dojam da mu taj
čio, traje od prvog dolaska u Zagreb, Bu- prostor u potpunosti pripada, na način nje-
žimkić je prelio u knjigu “ZAGREB – lite- govog dnevnog boravka ili dvorišta i da ga
rarni i grafički zapisi” objavljenu u izdanju potpuno poznaje. No, smatra Jergović, pu-
Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske. no bolje upijamo prostore koje upoznajemo
Ovu, prije svega, zbirku crteža prate zapisi kao odrasli ljudi. “Mesud Bužimkić je u Za-
danas. U svom obraćanju prisutnoj publici
o gradu, o tijeku njegovog nastanka začinje- greb došao na fakultet studirati kao odra-
Bužimkić je naveo niz primjera koji govore
ni povijesnim “štiklecima”, ali i kritičkim stao čovjek i pri tom je upisao fakutet koji je
o kontinuiranom urbicidu Zagreba: od ukla-
tonovima kojima autor upozorava na konti- idealan za učenje gledanja grada. I on od
njanja srednjovjekovne stolne crkve koju je
nuirani kulturocid središnjeg dijela grada. tada Zagreb gleda kao netko tko je u Zagreb
zamijenila 19-stoljetna katedrala Hermana
Od prostora Gradeca i njegovih najzname- došao, i netko tko se nikad, naprosto zbog
Bolléa, preko rušenja stambene četvrti na
nitijih obilježja (kula Lotršćak, Jezuitski odraslosti, ne može osjećati kao na mjestu s
Dolcu, neprimjerene gradnje sjevernog dije-
trg, Katarinin trg, crkva sv. Marka, Kame- kojim je potpuno srođen”, kaže Jergović.
la Trga Bana Jelačića i zgrade “Ferimporta”
nita vrata, Palainovka itd.), preko Tkalčiće- “ZAGREB – literarni i grafički zapisi” za
na Kazališnom trgu – za sve to Bužimkić
ve, Vlaške, Kaptola i Dolca, Trga Bana Je- Jergovića je knjiga dolaska u Zagreb, pre-
optužuje prevratnički mentalitet sustava koji
lačića i Lenucijeve potkove, Bužimkić niže poznavanja grada, iscrtavanja onoga što je
smjenjuju jedan drugog, i neprimjerenim ar-
svoje crteže, svoje viđenje Zagreba. Vrsnim čovjek koji je došao, došljak, dotepenec,
hitektonskim intervencijama pokušavaju
okom već nekoliko desetljeća studiozno naprosto čovjek sa strane, u stanju vidjeti i
ostaviti pečat svog vremena. “Živimo u vri- 27
promatra Zagreb, i to bilježi na visokom ni- zabilježiti. “Dobili smo knjigu koja je utiša-
jeme u kojem se sporadično događaju pro-
vou onoga što je danas postala gotovo sra- na, u njoj nema senzacija ni ničega što bi
mjene koje dugoročno vode konačnom uni-
motna riječ: zanata, crtačkog métiera. Na nas moglo zaprepastiti, ali je s druge strane
štenju duha Zagreba”, zaključuje Bužimkić.
crtežima, većinom nastalim na licu mjesta, uzbudljiva na tih i diskretan način u susretu
Možda je najbolniji rez na duši grada bilo
isprepliće se danas i jučer, ali i neke unu- čovjeka sa gradom, s prostorom čiji je iden-
zadiranje u Cvjetni trg koji je nakon rušenja
trašnje slike jer oko vidi ono kako je možda titet puno složeniji nego što to o njemu mo-
starih, nepravilno izraslih javora nepovratno
bilo ili bi željelo da bude. U trenutku kada gu reći razglednice i što o njemu možemo
izgubio svoj francuski šarm i šarolikost, a
se poništavaju povijesne vrijednosti grada zaključiti dok svakodnevno protrčavamo
koji je, za razliku od reprezentativnog Trga
Bužimkić nam nudi jednu gotovo melanko- gradom”, kaže Jergović dodajući da “crta-
Bana Jelačića bio urbano gnijezdo, trg za
ličnu, tihu viziju, podsjetnik na ono što go- nje kuća ili Kožarićevog spomenika Mato-
ljude. Danas Cvjetni trg je urbanistički dvoj-
tovo nepovratno nestaje. Ovaj istančan i šu ima osnovni smisao da nas na ta mjesta i
beno uređen, promijenjen mu je karakter, a
osjetljiv crtač, kako ga definira Josip Vani- te detalje upozori. Oni tek kad su nacrtani
šta, na svojim crtežima pokazuje poseban zovu nas da ih možda i uživo pogledamo”.
interes za ljude i zelenilo, za prirodu u gra- Jergović preporuča knjigu na slobodno i če-
du. Kod Bužimkića, ljudi su neizostavni dio sto listanje, zato što “dopušta da je otvorite,
vedute grada, ponekad su suvremeno odje- pogledate, zatvorite i to je to. To je jedna
veni, a ponekad muškarci u halfcilindrima jako, u najboljem smislu, praktična, lijepa i
ispunjavaju Trg Bana Jelačića kao reminis- draga zagrebačka knjiga”.
cencija na prošla vremena. Bužimkićevo Pa ipak, na kraju, svojom knjigom “ZA-
bujno zelenilo grada, nažalost, danas je sa- GREB – literarni i grafički zapisi” Bužim-
mo pusta želja građana Zagreba. kić je pokazao da Zagrepčanin, kako to ka-
Po riječima autora ni mjesto održavanja že Zvonimir Milčec, ne može biti stvar geo-
J
promocije knjige 15. listopada 2009. u Za- grafije. Kategorije dotepenac, došljak u O
grebu nije odabrano slučajno. Knjižnica ovakvom slučaju postaju izlišne jer postoji
Bogdana Ogrizovića bila je njegovo utočište jedna druga nit koja nas povezuje s nekim U
u vrijeme studentskih dana, a danas blizina mjestom koje nas obuzme pri prvom susre-
Cvjetnog trga, urbanog središta koje je u tu, kojem se uvijek i iznova vraćamo i nikad R
ovom trenutku izloženo brutalnoj devastaci- ga ne napuštamo, gdje se osjećamo kao
ji tranzicijskog kapitala, presudila je u nje- svoji na svome, zauvijek. O toj posvećeno-
N
nom odabiru. “ZAGREB - literarni i grafič- sti Zagrebu svjedoče literarni i grafički za- A
ki zapisi” donekle je i protest protiv kulturo- pisi Mesuda Bužimkića. 
cida koji Zagreb proživljava. I to ne samo Sena Kulenović L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Promocija izdavačke djelatnosti KDBH “Preporod” u Sisku
Nastavak dugogodišnje suradnje
U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, 20.
listopada 2009. u Narodnoj knjižnici i čitao-
nici Sisak – Odjel Caprag, predstavljene su
četiri knjige iz izdavačke djelatnosti KDBH
“Preporod” tokom 2008. i 2009. godine:
“Svemirsko putovanje Malog Princa” Ami-
ra Bukvića, “Džibrilove oči” Seada Begovi-
ća, “Čudovita Bosna” Naska Frndića i “Ta-
rih o Slavonki” Emsuda Sinanovića. Knjige
su predstavili mr. sc. Ajka Tiro-Srebreniko-
vić, Ervin Jahić, Amir Bukvić i Sead Bego-
vić, a moderator je bio mr. sc. Senad Nanić,
predsjednik KDBH “Preporod”.
Gostovanje u Sisku povodom manife-
stacije Mjesec hrvatske knjige predstavlja
nastavak dugogodišnje suradnje između
KDBH “Preporod” i knjižnice u sisačkom
naselju Caprag, u kojem živi velik broj
Bošnjaka. Suradnja je započela u proljeće
2005. godine kada je predstavljena knjiga
“Znakovi osobnosti u Dervišu i smrti” mr.
Ajke Tiro-Srebreniković. Kao rezultat do-
bre suradnje realizirane su brojne priredbe.
28 Osim toga, u knjižnici postoji veliki broj
doniranih knjiga bošnjačkih autora, izme-
đu ostaloga i kompletna izdavačka i infor-
mativna djelatnost “Preporoda”. Počet-
kom 2009. godine Snježana Šnajder, poča-
sna članica KDBH “Preporod” i urednica
nakladničke djelatnosti i propagandista u
knjižnici, pokrenula je inicijativu da Na-
rodna knjižnica i čitaonica Sisak – Odjel
Caprag postane centralna knjižnica boš-
njačke nacionalne manjine u Hrvatskoj.
Bolja adresa u Hrvatskoj za takvu namjenu
zaista ne postoji, jer je u Capraškoj knjiž-
nici bošnjačka/bosanska kultura – sevda-
linka i pisana riječ, uvijek dobrodošla, ra-
do viđena i slušana.
Svemirsko putovanje Malog Princa
Mr. sc. Ajka Tiro-Srebreniković je re-
kla da se Bukvićev dramski tekst “Svemir-
J sko putovanje Malog Princa” može razu-
O mjeti na nekoliko razina gdje bi, možda,
semantičko i intertekstualno tumačenje
U moglo biti zanimljivo. Težište semantič-
kog razumijevanja odnosilo bi se na pre-
R poznavanje i tumačenje ontoloških vrijed-
nosti prisutnih u ovom djelu: istine, laži,
N licemjerstva, mudrosti, slave, lažnog prija-
A teljstva, duhovnosti, materijalnosti, itd.
Intertekstualna razina razumijevanja od-
L nosila bi se na dvije značajke: prvu, koja se
Slijeva: Sead Begović, Ajka Tiro-Srebreniković, Amir Bukvić, Ervin Jahić i Senad Nanić
tiče zakonitosti stvaranja ovog književnog
djela, te drugu značajku, u kojoj ovaj
dramski tekst nosi spomen na prethodine
tekstove, prije svega na roman “Mali
Princ” francuskog pisca Antoinea de Sa-
int-Exuperya. To bi se moglo označiti kao
spomen na kulturu, a Umberto Eco bi to
nazvao “odjekom intertekstualnosti”. “In-
tertekstualnost u biti predstavlja asimilaci-
ju tekstova od strane jednog teksta, asimi-
laciju znakova od strane jednog znaka, či-
me se semioza nastavlja u nedogled. Auto-
rova namjera bila je da se ukaže kako u
svakoj kulturi, u svakom tekstu i diskursu
odjekuju glasovi i riječi već napisanog i
izrečenog, ali se iz vlastite enciklopedije
znanja prezentiraju one jedinke koje će
najefikasnije predočiti novi svijet i novi
doživljaj”, rekla je Tiro-Srebreniković.
Naglasila je da glavni junak “Svemir-
skog putovanja Malog Princa” govori rije-
čima koje dolaze kao svjetlosni odsjaji
dječjeg, ljudskog duha. Riječ se uvijek sje-
ća svog djetinjstva, pa i onda kad se iščahu-
ri u simbol i alegoriju ili u oštricu ironije i
groteske. Amir Bukvić je u svoj dramski
tekst vješto ugradio dječji govor čija je oso-
bina minimalistička rečenična konstrukcija,
a jezik je u funkciji opisivanja češće nego u
funkciji komentara, ograničeni vokabular
zbog junakove nezrelosti i naivnosti. Ali,
autor, poznavatelj zbilje, svog junaka vodi
kroz vrlo značajne i intrigantne životne situ-
acije iz kojih mu se ukazuju životni stavovi,
a na čitatelju i gledatelju je da sugestivne
zaključke i promišljanja rekonstruira, daju-
ći im veći smisao. Čitatelj stječe dojam ka-
ko je autor još jedanput tematizirao svijet
djetinjstva i odrastanja, a u konačnici mož-
da to i jeste u pitanju, ali samo pod uvjetom
ako čovjekovo koračanje protumačimo kao
hod kroz cijeli život. Tada je govor Malog
Princa uklopljen u govor i promišljanja
odrasla čovjeka. Mali Princ kad zašuti tek
tada postaje još rječitiji, a samo istinski
umjetnik može povezati nijeme treptaje du-
še sa zaglušnim svemirskim odjecima; riječ
Malog Prince potire tminu svijeta, razgrani-
čavajući označeno i oznaku u riječi i govo-
ru. A oznaka govora Malog Princa se na
kraju svela samo na dva segmenta: na cvijet
koji na semantičkoj razini tumačenja pred-
stavlja težnju za Ljepotom, razgovijetnosti i
praiskonom.
Autor u prvoj sceni sjedinjuje mikro i
makro kozmos: “…cvijet se rodio u trenu
kad i sunce.” Postavljeno je pitanje posje-
dovanja ljepote, umjetnosti, a neizravni od-
govor je dobiven kako su ljepota i umjet-
nost univerzalne vrijednosti koje se ne mo-
gu svesti na bilo kakve usko označene na-
znake nego su, ako postoje, date za svagda
svakome. U današnjem vremenu kad slika
dominira našom kulturom, u vremenu kad
se i postojanje Apsoluta želi nazrijeti, glav-
na poruka ljudskoj nezasitnosti i duhovnoj
gluposti glasi: “Bitno je očima nevidljivo,
dobro se vidi samo srcem.” Autorova pozi-
cija u “Svemirskom putovanju Malog Prin-
ca” je ta da se autor svjesno maskirao iza
svog junaka čija su, tobože, naivna promi-
šljanja i postupci u apsolutnoj suprotnosti s

okrutnim, nepredvidljivim i egzistencijal-
nim životnim situacijama čime se izgrađuje
osnova za dramsku radnju. “Ovaj dramski
tekst ima osobinu višesmislenog znaka jer u
sebe uključuje tragove različitih oblika dis-
kursa: romanesknog, lirskog, bajkovitog,
religijskog, itd. Barth bi to nazvao ‘referen-
cijama’, odjecima kulture prijašnjim i su-
vremenim, koji tekst presijecaju u golemoj
znakovnoj stereofoniji. Autor nije slučajno
za građu svog dramskog teksta uzeo tekst
‘Mali Princ’, svjestan kako se time linear-
nost teksta remeti i pretvara u beskonačnu
semantičku prostornost, a time se potvrđuje
teorija u kojoj tekst ne predstavlja ograni-
čen identitet jer stoji u odnosu na druge tek-
stove koji se generiraju i koje on generira.
‘Svemirsko putovanje Malog Princa’ u vre-
menu informatičke prezasićenosti, u vre-
menu kad se čovjek, ipak, želi ograditi u
prostore već poznate, sa svrhom zamišlja-
nja svjetova koji se ne daju svesti samo na
sliku, predstavlja dobitak za kulturu u kojoj
na različite načine participiramo njene traj-
ne vrijednosti. Osnovna autorova poruka u
ovom djelu sastoji se u tome da nema tek-
sta, a time niti kulture koja se nije formirala
u već izrečenom; svaki tekst predstavlja su-
sretalište znakova, ali i njihovo međusobno
nadmetanje, zato ljudski rod ima moguć-
nost napredovanja”, rekla je mr. Ajka Tiro-
Srebreniković.
Autor Amir Bukvić je na početku obra-
ćanja rekao da je kod njega smrt postala
ponovno rađanje. Kod Exuperya pilot go-
vori i priča priču o Malom Princu, a kod
Bukvića je obrnuto: Mali Princ priča svoju
priču. “Mali Princ iz svoje vizure prolazi
sve ono što je i Exupery prošao, a i još neke
stvari gdje sam mu dao da je vidio, da se
zaustavio na nekim drugim stvarima, dru-
gim ovozemaljskim svjetovima koji su ga
zanimali, ljudima s kojima je razgovarao. I
sve to seže, zapravo, do njegove smrti. Me-
ne je strašno zanimalo što je poslije smrti. I
onda Mali Princ počinje nastavak svoje pri-
če i poslije smrti. Zapravo, nije smrt nego je
putovanje, sve je putovanje”, rekao je Bu-
kvić. Bit ovoga dramskog teksta je što se
autor oslanja na nešto već rečeno, što koristi
da još nešto kaže. Bukvićev Mali Princ do-
lazi s jedne druge planete. “Kada smo u
svojoj kući, u svom gradu, u svom svijetu
na Zemaljskoj kugli, onda imamo jednu
percepciju. Onaj koji dolazi sa strane ima
drugu percepciju o nama. I to je onda zani-
mljivo. Mi se hvatamo za neke stvari koje
su nama jako važne i bitne, a onaj koji dola-
zi s neke druge planete čudi se zašto je to
nama važno. Što nam je važno da budemo
uspješni, da budemo poznati, da budemo
bogati. Zašto neke druge stvari nisu priori-
tet nego baš to”, rekao je Amir Bukvić. Za-
nimljivo je kako je krenuo u pisanje ovoga
dramskog teksta. Dobio je zadatak da krene
u dramatizaciju Exuperyevog Malog Prin-
ca. Jako se mučio, gledao je nekoliko dra-
matizacija i nijedna ga nije zadovoljila.
Shvatio je da je to apsolutno nemoguće dra-
matizirati, te se u njemu javila potreba da
napiše svog Malog Princa. Tako je nastala
drama “Svemirsko putovanje Malog Prin-
ca”. Bukvić je i dramsko djelo prenio u pro-
zu, pri čemu je nastalo prozno djelo “Odgo-
vor Malog Princa”. To su dvije različite
književne discipline. Bukvić je podsjetio da
se za dramu kaže da je najteža književna
disciplina jer mora postojati takav odnos
prema svijetu i likovima gdje je sve rečeno
preko rečenica, govora, dijaloga. “Preko di-
jaloga morate donijeti jedan svijet, ne mo-
žete opisivati i zato se to smatra najtežom
disciplinom. U tom smislu ja sam rijedak
slučaj i u svjetskoj književnosti. Tako na
jednu temu pišem prvo dramu, pa onda pro-
zno djelo. Tako se dogodilo i s ‘Aristotelom
u Bagdadu’ – prvo drama, pa onda roman.
Sada završavam roman na temu drame
‘Djeca sa CNN-a’, koji će se drugačije zva-
ti”, rekao je Bukvić i dodao da mu se to do-
gađa zato što drame piše kao glumac. Pri-
sjetio se svoga profesora Ranka Marinkovi-
ća, koji je predavao dramaturgiju i izraža-
vao sklonost prema njemu, “jer mu je po-
stavljao čudna pitanja”. Upravo je Marin-
ković zaslužan za Bukvićevo književno
usmjerenje.
Džibrilove oči
Ervin Jahić, pjesnik, književni kritičar,
glavni urednik časopisa “Poezija” i urednik
u izdavačkoj kući “V.B.Z.” govorio je o
knjizi “Džibrilove oči” Seada Begovića.
Naglasio je da je Begović autor čak 16 knji-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
ga, te stoga zaslužuje jedan mali simpozij o
svome radu, naročito u svjetlu činjenice što
je od književnih kritičara ocijenjen kao je-
dan od ponajboljih hrvatskih pjesnika svoje
generacije. Njegov opus se kretao od jezič-
nog konkretizma u poeziji do tzv. neoegzi-
stencijalizma, koji uglavnom tematizira
“biće bačeno u svijet” – u svijet nelagode,
poraza, nemoći i emocionalnih rastrojstava.
“Džibrilove oči” su knjiga kratkopričalačke
proze, koju je Begović tek sporadično ra-
dio. Jahić je naglasio da je ona na neki način
nastavak njegove poezije drugačijim sred-
stvima. “Nije slučajno naslovnica knjige
kriminogena, iako Sead nije kriminaliziran
i premda je ozbiljan kandidat za sve ugled-
nije hrvatske domaće književne nagrade.
Međutim, nije posve pogrešan vizualni tre-
tman ove knjige. Naime, Begović u svojoj
prozi, bez pretjerivanja, prikazuje ljudsku
džunglu, stanje duša na cestama, konglo-
merat izgubljenika, čudaka, outsidera, ljudi
s margine. Ljudi koji su zbog društvenih
konvencija ili zbog neke tuđe intervencije
stradali, bačeni u zapećak svijeta, društve-
nog smisla, vremena. Sead Begović nepo-
grešivo traži, punktira duše koje su ranjene,
koje imaju neki kvar koji bi trebalo sanira-
ti”, rekao je Jahić i dodao da knjiga posluje
na antinomijama između svijeta ili polusvi-
jeta, subkulturne margine. Tek priče u po- 29
sljednjem ciklusu nude poetizacije, odno-
sno drukčija, poetizirana prozna iskustva.
Jahić je naglasio da su Begoviću draži iz-
gnanci iz tobožnjeg raja nego ljudi koji ima-
ju predvidljive građanske egzistencije. Po-
sebno je pohvali priču pod naslovom “Jebo
te babo”, te naglasio da jezik subkulture nije
jezik TV-dnevnika. “Ako netko ima iluziju
o idealizirajućoj ulozi književnosti koja bi
trebala otkupiti kolektivistički svijet jedno-
ga etnosa, onda će imati problema s ovom
knjigom. Ona ne zagovara, u svojoj temelj-
noj motivaciji, vrlinu nego Sead Begović,
kao arheolog karamboliranih duša i rasutih
egzistencija, pokušava na neki način taj svi-
jet književno ovjeriti. Da je knjiga izašla
tada, priča ‘Jebo te babo’ bila bi možda
ključna priča prozne strategije koju zovemo
novostvarnosnom prozom, neorealizmom u
hrvatskoj književnosti. To je najdominan-
tniji odjeljak hrvatske književnosti zadnjih
J
20-ak godina. Kao književni kritičar možda O
neskromno mislim da bi ona bila stožerna
priča najdominantnije trupice prozaika da- U
nas u Hrvatskoj. Naziv priče nije za malo-
građanske uši. U njoj Begović skenira iz- R
gnanike iz centralne lože društvenog smisla
i kroz različite odnose kvartovske škvadre
N
ilustrira zagrebački subkulturni milje. On sa A
začudnom i imponirajućom vještinom ski-
da slengovski, kvartovski jezik, te priča vrlo L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
važnu urbanu priču na koju su neki naši pis-
ci napravili karijere”, rekao je Jahić. Nagla-
sio je da Begović svojom prozom želi istra-
umatizirati čitatelja, odnosno na neki način
šokirati tradicionalistički kompleks tzv.
građanskog ukusa, posumnjati u građansku
bižuteriju i dosegnuti srce tame u rasutim
dušama. U drugom dijelu knjige Sead Be-
gović kroz priče nastoji promovirati ideale
dobra i na neki način instalirati proteze ka-
ko bismo izašli iz bjesomučnog i na mo-
mente degutantnog svijeta. Na kraju obra-
ćanja prisutnima, Jahić se osvrnuo na na-
slov knjige rekavši da je Begović odmah na
početku napravio jednu brutalnu inverziju.
Mnogi bi pomislili da se radi o sržnom me-
leku Džibrilu (anđelu Gabrijelu), objavlji-
vaču Božje riječi. Međutim, autor iznevje-
ruje očekivanja jer su Džibrilove oči, zapra-
vo, oči patnje i užasa.
Čudovita Bosna i Tarih o Slavonki
Sead Begović, pjesnik, književni kri-
tičar i glavni urednik “Behara” govorio je
o knjigama “Čudovita Bosna” Naska Frn-
dića i “Tarih o Slavonki” Emsuda Sina-
novića. “Riječ je o dvije različite knjige
dvojice autora različite životne dobi, koje
povezuje ljubav prema etnološkom lek-
30 sičkom blagu Bošnjaka i Bosne i Herce-
govine. Dakle, riječ je o očuvanju tih
vrednota”, rekao je uvodno Begović.
Nasko Frndić se povratnim sjećanjem
vraća u Bosnu, onu Bosnu kakva danas, na-
žalost, više ne postoji: Bosnu lijepih običa-
ja, zajedništva i tolerancije. “Na neki način,
Frndić donosi novi doživljaj stare i zabo-
ravljene lirike bosansko-hercegovačkih
muslimana. U dodiru s izdvojenim događa-
jima on intervenira u njih, te razotkriva sud-
binsko u peripetijama života u prošlosti.
J
O
U
R
N
A
L
Njegovi su stihovi dokaz da se mogu stvori-
ti pjesme otvorene forme, koje su same svoj
izraz i tijelo, te se sa svojim porukama bez
izraznih i slikovitih zapreka obraćaju trije-
znom čitatelju. Frndić pritom ne parodira,
on pokazuje živost jezika i događanja koji
još mogu razgaliti mnoštvo srdaca”, rekao
je Begović i naglasio da je posebno intere-
santan Frndićev leksički izbor. Takvu kon-
stataciju je ilustrirao s pjesmom “Bašeskijin
bošnjački jezik”, u kojoj autor na duhovit
način dokazuje da je bosanski jezik bogatiji
čak i od arapskog, turskog i perzijskog. To
pokazuje na primjeru glagola ići. Dok u tur-
skom jeziku postoje samo dva glagolska
oblika, u bosanskom jeziku postoji čak 45
inačica za glagol ići. Begović je primjetio
da Frndić, kao poznavatelj starije pjesničke
baštine, u “Čudovitoj Bosni” promiče sadr-
žaje koji dolaze iz života, točnije iz prošlo-
sti Bosne. Pritom i mi, čitači, na neki tako-
đer čudovit način osjećamo i šum našeg
doba. “On je pjesnik izravne riječi, te ga s
radošću odčitavamo već u prvoj instanci či-
tanja. Njegov jasan izjavni stih, u kojem ri-
ječi lepršaju poput konfeta, strogo je ulan-
čan u poetsku priču, a diskurzivna ujedna-
čenost i monolitnost ogleda se u autorovim
suverenim vladanjem bosanskog jezika, i to
onog koji je već pomalo na izdisaju i nalazi-
mo ga još tek u tragovima: u literaturi i po-
nekom sjećanju. Frndić diše u skladu sa
svojim pjesmama. Svaki udisaj i izdisaj je
dobro promišljen, potom izgovoren i na
kraju zapisan u stvarne, a ne figurativno
predodžbene sintagme. Pjesnik, dakle,
osluškuje i svojim telentom putem povrat-
nog sjećanja oblikuje ‘Čudovitu Bosnu’”,
rekao je Begović.
Emsud Sinanović je pjesnik koji se u
svojim zrelim, muževnim godinama odlu-
čio napisati knjigu ljubavne erotske poezi-
je. Uradio je to vrlo hrabro, bez erotsko-
seksualnih zabrana. “Riječ je o zreloj lju-
bavnoj lirici koju ovaj pjesnik ispisuje kao
vlastiti čistopis o slikovitim ljubavnim re-
alijama. Talentiran i obrazovan, on već u
uvodnom motu ove knjige – ‘volim kako
me voliš’ – uspostavlja ravnopravne odno-
se na relaciji muškarac – žena. S tim sti-
hom, koji svojom strelovitošću misli gra-
fitno upozorava na tu rodnu relaciju, koja
se umah može pretvoriti i u mušku i u žen-
sku dominaciju, pjesnik Sinanović se pri-
bližava stamenoj misli kojom su se služili
bošnjački pjesnici ‘istočne renesanse’ ispi-
sujući svoje stihove na tarihe”, rekao je
Begović. Naglasio je da Sinanovićeva lju-
bavna poezija ne pripada jednom porno-
grafskom univerzumu koji je danas vrlo
popularan kod mladih pisaca u Hrvatskoj,
ali i u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Među-
tim, on to spretno zaobilazi i na neki način
svojim aluzijama i asocijacijama želi spo-
jiti duh i tijelo. Pojasnio je da riječ tarih na
arapskom znači nešto što prolazi i za čime
se čezne. Tarih je svojedobno bio popular-
na književna vrsta tzv. divanske književ-
nosti u BiH. Uglavnom je bila ispunjena
religijskim sadržajem, koji se suodnosi s
Bogom, ali i svim onim značajnim kultur-
nim blagom i tvorevinama koje su vrijedne
znatiželje i pažnje Bošnjaka i Bosanaca.
“Sinanović umije da ljubi. On je od onih
vitezova ljubavi kojemu ništa ne može
promaknuti. On je ljubavnik čija frazeolo-
gija fiksira kronologiju vlastitih duševnih
zgoda, a rezultat je autonomna umjetnina
koja teži estetskoj cjelini. Stoga se pjesnik
bitno razlikuje od ljubavnih coolera da-
našnjice koji otkrivaju svoju loozersku in-
timu, a da se pritom ne dotiču ljubavi”,
zaključio je Sead Begović. 
Ismet Isaković

XVI Europsko natjecanje učača Kur’ana Časnog
Kur’anske riječi u Zagrebu
Mešihat Islamske zajednice u Hrvat-
skoj, Svjetska organizacija za hifz iz Džed-
de (Saudijska Arabija) i Medžlis Islamske
zajednice Zagreb su povodom 22. godišnji-
ce svečanog otvorenja Zagrebačke džamije
organizirali XVI Europsko natjecanje učača
Kur’ana Časnog. Natjecanje je održano 23.
i 24. listopada 2009. u molitvenim prostori-
ma Islamskog centra u Zagrebu, a sveča-
nost otvorenja upriličena je u četvrtak 22.
listopada, poslije akšam namaza, u Kongre-
snoj dvorani “Hadži Salim Šabić”.
Ovogodišnje Europsko natjecanje uča-
ča Kur’ana bilo je najbrojnije do sada – su-
djelovalo je 69 natjecatelja iz 16 europskih
zemalja, natječući se u pet kategorija (hifz
cijelog Kur’ana, hifz 15 džuzeva, hifz 5
džuzeva, tilawet i tilawet za učenike Medre-
sa). XVI Europsko natjecanje učača
Kur’ana karakterizirao je izuzetno velik
broj posjetitelja i veliko zanimanje domaćih
i stranih medija. Posljednjeg dana, u subotu
24.10.2009., na dan proglašenja najboljih
natjecatelja po kategorijama i održavanja
Velikog mevluda, svi prostori u Islamskom
centru bili su prepuni, a parkirališta oko
Centra tijesna da prime sve autobuse i osob-
ne automobile. Prema procjenama organi-
zatora, trodnevnoj manifestaciji prisustvo-
valo je više od 5.000 posjetitelja.
Svečano otvorenje
Prisutne zvanice i goste na svečanom
otvorenju ovogodišnjeg takmičenja, me-
đu kojima su bili predstavnici vjerskih
zajednica, grada Zagreba i diplomatskog
kora u Hrvatskoj, prvi je poselamio mr.
Mirza ef. Mešić, a potom je riječ uzeo ha-
fiz Aziz ef. Alili, glavni imam zagrebač-
ki. Hafiz Alili je podsjetio da je kamen
temeljac Islamskog centra u Zagrebu po-
stavljen 11. rujna 1981. godine, te da je
Zagrebačka džamija svečano otvorena 6.
rujna 1987. godine. Tom prigodom je
održana trodnevna svečanost koja je sim-
bolično ukazivala na veliki značaj Alla-
hove kuće u glavnom gradu Hrvatske.
Alili je naglasio da je najveća zasluga Za-
grebačke džamije što je uspjela realizirati
lik i sadržaj suvremenog Islamskog cen-
tra, nikad ne zaboravljajući na Kur’an
kao primarni program života. “Iako mi
danas o Kur’anu Časnom mislimo kao o
napisanoj knjizi, treba imati na umu da se
Svečano otvorenje Europskog natjecanja učača Kur’ana
izvorno radilo o glasovnoj Objavi, Objavi
riječi kroz glasove. Poslanik je čuo riječi
kroz glasove. Poslanik je čuo riječi Sve-
tog teksta i one su ga potpuno obuzimale
i obgrljivale. Ova moć Časnog Kur’ana
ostaje i danas kao središnja Istina Svetog
teksta. Iz tog su razloga mnogi muslima-
ni, koji nisu Arapi i koji ne znaju ni riječi
arapskog jezika, uzbuđeni do srži svoga
bića pri samom slušanju učenja Kur’ana.
U samom zvuku Allahove riječi leži Bož-
ja snaga koja dotiče dubinu muslimanske
duše čak iako musliman ne razumije zna-
čenje ovih riječi na arapskom jeziku”, re-
kao je hafiz Alili. Naglasio je da je čovje-
kova slušna moć u kur’anskim kazivanji-
ma glorificirana više negoli ijedno drugo
čulo ljudskog bića. Naime, pustinjski am-
bijent siromašan je bojama i pred čovjeka
se nameće zadatak okretanja auditivnoj
percepciji. Između kur’anskog jezika i
pustinjskog ambijenta postoji neka veza:
u tom jeziku, u njegovim “zvučnim sen-
zacijama”, čuje se i huk vjetra i pucanje
stijene nakon vrelog dana i strašna gr-
mljavina gromova. Glavni zagrebački
imam je podsjetio da su muslimani, pri-
mivši Kur’an u polog, od početka pažlji-
vo i do pojedinosti razrađeno razvijali i
njegovali recitiranje svakoga slova, svake
riječi i svake stranice. Neki su harfovi
(glasovi arapske abecede) nježni, izgova-
raju se tepanjem, a neki su praskavi. Zato
se smatra da je kur’anski jezik onomato-
peičan, u naročitom smislu te riječi, goto-
vo u istoj mjeri koliko je i simboličan.
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
“Osvrčući se danas na protekla dva deset-
ljeća, s radošću možemo istaknuti da je
ovo razdoblje djelovanja džamije u Za-
grebu i Islamskog centra u njoj, naše nade
opravdalo bogatim rezultatima. Održava- 31
njem tradicije natjecanja učača Kur’ana
opravdavamo povjerenje onih koji su po-
mogli njezinu izgradnju. Ne popuštajući
ni za pedalj u kvaliteti organizacije, naše
natjecanje dovedosmo na zavidan i repre-
zentativan nivo”, rekao je hafiz Alili.
Podsjetio je da su Svjetska organizacija
za hifz i Ministarstvo vakufa iz Kuvajta,
Europskom natjecanju učača Kur’ana u
Zagrebu dodijelili prvo mjesto za kvalite-
tu organizacije takvih natjecanja u nei-
slamskim zemljama. Ta činjenica dodat-
no obavezuje Islamsku zajednicu u Hr-
vatskoj kao organizatora i zagrebačke
džematlije kao domaćine.
Hafiz Khaled Abdullah iz Svjetske orga-
nizacije za hifz na početku pozdravnog go-
vora se zahvalio Allahu dž.š. koji je objavio
Kur’an, stvorio čovjeka i podučio ga peru i
govoru. “Danas kada gledamo učače
Kur’ana, čuvare Allahove knjige, koji su
J
Allahovi miljenici i odabranici, nasljednike O
Njegovih poslanika kako se natječu između
sebe, radujemo se ovom blagoslovljenom U
danu, danu koji je jedan od Allahovih dana.
Jedna od Božjih počasti jeste Njegova po- R
čast prema učačima Kur’ana. Stoga, čestitke
učačima Kur’ana na velikoj nagradi za nje-
N
govo učenje od strane Svemogućeg Allaha”, A
rekao je Khaled Abdullah. Citirao je Muha-
mmeda a.s.: “Učaču će na Sudnjem danu L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
biti rečeno: ‘Uči i uzdiži se, kao što si na
dunjaluku učio. Tvoj stupanj će biti kod po-
sljednjeg ajeta kojeg proučiš.’” Koliki je
broj kur’anskih ajeta, toliki je i broj stupnje-
va dženeta. Zato su najbolji među stanovni-
cima dženeta oni koji su učili Kur’an. Abdu-
llah je posebno čestitao roditeljima učača
Kur’ana napamet na kruni čije će svjetlo na-
djačati sunčevo svjetlo. Božji poslanik je
rekao: “Tko uči i nauči Kur’an, stavit će se
njegovim roditeljima kruna na glavu (u dže-
netu) koja će sjati jače od sunčeve svjetlosti
na ovome svijetu.” Zatim je rekao: “A što
tek misliš za onoga tko ga uči i radi po nje-
mu!” Khaled Abdullah je pozvao roditelje
koji žele odjenuti krunu ponosa i dostojan-
stva da vode brigu i poduče svoju djecu
Kur’anu Časnome, te je čestitao onima koji
znaju Kur’an napamet, onima koji će se mo-
ći zauzeti za 70 osoba na Danu suda. “Učači
Kur’ana, Allah dž.š. je vas zavolio s veli-
kom počašću. Stoga morate sačuvati ovu
počast i morate nastaviti održavati njegovo
učenje na načain da ga stalno ponavljate.
No, prije svega, moarte biti vjerni Allahu i
osjetiti vrijednost Kur’ana u svako vrijeme i
u svaka doba”, rekao je Abdullah. Podsjetio
je da Svjetska organizacija za hifz Kur’ana
Časnog, koja pripada Islamskoj svjetskoj li-
gi (Rabiti), sponzorira Europsko natjecanje
32 učača Kur’ana u Zagrebu, kao išto sponzori-
ra i druga natjecanja diljem svijeta kako bi
širila duh kur’anskog načina natjecanja. Ak-
tivnosti organizacije šire se u više od 60 ze-
malja svijeta. Osim toga, Svjetska organiza-
cija za hifz osnovala je mnoštvo škola za
izučavanje Kur’ana širom svijeta s ciljem da
se postigne što bolja kur’anska naobrazba i
da učenici u školama steknu vještine učenja
Kur’ana Časnog. Također, učenici uče o
vrednotama islamskog morala, odnosno po-
našanja, te savladavaju arapski jezik i islam-
ske znanosti kako bi mogli nositi kur’anske
poruke i znati njezine vrijednosti. Svjetska
organizacija za hifz Kur’ana Časnog nastoji
organizirati i raznovrsne Kur’an-kurseve za
poboljšanje razine opće kur’anske izobraz-
be. Khaled Abdullah je zamolio Svemogu-
ćeg Boga da sva navedena nastojanja Orga-
nizacije budu nastojanja na putu dobra, čiji
je prvotni cilj što više škola, kurseva, halki i
J različitih natjecanja u Kur’anu u svim kraje-
O vima svijeta. U skladu s hadisom: “Tko nije
zahvalan ljudima, nije zahvalan ni Bogu”,
U posebno se zahvalio Mešihatu, muftiji
Omerbašiću i svima onima koji su uključeni
R u organizaciju natjecanja.
Zagrebački muftija Ševko ef. Omerba-
N šić, predsjednik Mešihata Islamske zajed-
A nice u Hrvatskoj i predsjednik Organizacij-
skog odbora XVI Europskog natjecanja
L učača Kur’ana, podsjetio se vremena od
Veliki mevlud
prije 20-ak godina kada su, nakon sveča-
nog otvorenja Zagrebačke džamije, razmi-
šljali na koji način dati svoj doprinos ra-
zvoju uzvišene vjere islama. Tada su kon-
statirali da je stanje poznavanja Kur’ana
kod vjernika katastrofalno loše. Prema ta-
dašnjim spoznajama, svaki dvadeseti mu-
sliman i muslimanka znali su učiti Kur’an.
“Sjećam se dobro prvih godina moga služ-
bovanja u Zagrebu kada je bilo teško saku-
piti grupu učača ramazanskih mukabela.
Situacija nije bila ništa bolja niti u drugim
dijelovima bivše države. Veliku teškoću
predstavlja činjenica da je Kur’an na arap-
skom i da je vrlo malo imama poznavalo
značajke ovoga jezika. Možemo slobodno
reći da većina naših vjerskih i duhovnih
problema proizilazi iz činjenice slabog po-
znavanja kur’anske objave”, rekao je
Omerbašić. Do 1992. godine, do početka
rada Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed
Smajlović”, samo je jedna djevojka iz Hr-
vatske završila Gazi Husrev-begovu me-
dresu. Muftija je iznio podatak da je od ta-
da pa do danas od 400 svršenika i svršenica
Zagrebačke medrese, njih 217 su iz Hrvat-
ske, a preko 1.200 dječaka i djevojčica pro-
učilo svoju prvu hatmu na vjeronauku. Me-
đutim, unatoč ovim uspjesima, stanje je i
dalje teško jer je vrijeme općeg nepoznava-
nja Kur’ana i islama bilo isuviše dugo.
“Mnogi su se u tom periodu oslanjali na
svoju osobnu interpretaciju vjere, tako da
im Kur’an kao temelj vjere uopće nije tre-
bao. Otuda i imamo tako čudne i pogrešne
predodžbe o vjeri i njenim propisima.
Shvaćajući naš najveći problem, Islamska
zajednica u Hrvatskoj, a posebice u Zagre-
bu, čini goleme napore da što prije prevazi-
đe naslijeđe prošlosti. Jedan od tih napora
je i ovo natjecanje na koje okupljamo naj-
bolje i najkvalitetnije poznavatelje Božje
riječi”, rekao je zagrebački muftija. Europ-
sko natjecanje učača Kur’ana u Zagrebu je
tokom svoje 20-godišnje povijesti prolazi-
lo kroz različite faze razvoja – od golemog
interesa pa do stupnja kada se zamalo nije
ugasilo. Zahvaljujući upornosti i golemom
trudu organizatora prebrođene su sve krize,
te se došlo do stupnja kada s pravom nosi
ime Europskog natjecanja. Ove godine se
prijavilo 80 natjecatelja različitih kategori-
ja iz čak 19 europskih zemalja. Muftija je
istaknuo da organizatori ulažu goleme na-
pore – fizičke, tehničke i financijske. Za
ovogodišnje Europsko natjecanje učača
Kur’ana utrošit će se oko 50.000 dolara za
smještaj, ishranu, putne troškove, nagrade
pobjednicima, honorare i druge potrebe.
Natjecanje je postalo prepoznatljivo u Eu-
ropi i natjecatelji se rado odazivaju na nje-
ga, pri čemu se uspjelo povezati mlade koji
sklapaju međusobna prijateljstva. Muftija
Omerbašić je posebno izdvojio hadži Mu-
harema Kruška iz Tešnja, koji nije propu-
stio niti jedno Natjecanje učača Kur’ana.
Zanimljivo je da je Kruško osobno nagra-
đivao natjecatelje, kao i same organizatore.
Niti jedno natjecanje nije proteklo bez do-
nacija različitih ustanova, diplomatskih
predstavništava, tvrtki i drugih ustanova.
Tako je ove godine Veleposlanstvo Libij-
ske Džemahrije u Zagrebu doniralo dva
kompletna računala za kvalitetno medijsko
praćenje XVI Europskog natjecanja učača
Kur’ana Časnog.
Na kraju svečanog otvorenja prisutni-
ma se obratio Senad Kubat, koji je broj-
nim posjetiteljima u prepunoj Kongresnoj
dvorani Islamskog centra prezentirao
projekt “DVD Kur’an” – kur’anska ra-
zglednica Bosne i Hercegovine, audio
materijal sinhroniziran na bosanski jezik
u trajanju od čak 60 sati. Autori projekta
povodom šest stoljeća islama u BiH su
Senad Kubat i Nevres ef. Softić, a organi-
zator Medžlis Islamske zajednice Sanski
Most. Spoj nedostižne ljepote učenja
Kur’ana šejha Abdul Basita Abdussame-
da i poetske ljepote bosanskog prijevoda
prof. dr. Enesa Karića potkrijepljeno je s
nekoliko tisuća autentičnih snimaka sko-
ro svih bosansko-hercegovačkih džamija,
tekija, islamskih povijesnih objekata, gra-
dova, sela i neponovljivih prirodnih lje-
pota Bosne i Hercegovine. “DVD
Kur’an” je projekt s jedinstvenim pristu-
pom prezentaciji i afirmaciji Kur’ana Ča-
snog, kako u BiH tako i u svijetu. Objedi-
njava četiri elementa: arapsko učenje,
bosanski prijevod, video podložak i origi-
nalni kur’anski tekst. Tehnička moguć-
nost primijenjene DVD tehnologije omo-
gućava korištenje ovog materijala sa ili
bez bosanskog prijevoda, što ga čini in-
ternacionalnim materijalom, odnosno pri-
hvatljivim muslimanima cijelog svijeta.

Pobjednici XVI Europskog
natjecanja učača Kur’ana
XVI Europsko natjecanje učača
Kur’ana završeno je tradicionalnim Veli-
kim mevludom kojeg su zadnjeg dana
manifestacije, u subotu 24. listopada na-
kon akšam namaza, izveli hafizi, natjeca-
telji i svi sudionici natjecanja izvodeći
ilahije na bosanskom, turskom i alban-
skom jeziku, uz pratnju muškog pjevač-
kog zbora “Gazije” iz Bužima.
Program je trajao oko sat vremena, a
nakon toga uslijedilo je proglašenje naj-
boljih i dodjeljivanje nagrada. Prethodno
se muftija Ševko ef. Omerbašić zahvalio
svim takmičarima i gostima koji su uveli-
čali obilježavanje 22. godišnjice sveča-
nog otvorenja Zagrebačke džamije. Izra-
zio je ocjenu da, po onome što se moglo
čuti u dva natjecateljska dana, islam i mu-
slimani u Europi imaju dobru perspekti-
vu. “Sigurno je da će zov naše uzvišene
vjere čuti svi oni koji to žele, a upravo
preko ovih mladića i djevojaka. Mislim
da možemo konstatirati da je ovogodišnje
natjecanje uspjelo i da je po kvaliteti, bro-
ju učesnika, a naročito broju hafiza bilo
bolje od svih ostalih”, rekao je muftija
Omerbašić i posebno se zahvalio sedmo-
rici hafiza, članovima Ocjenjivačke ko-
misije, koji su doprinijeli uspjehu natje-
canja. Svojom stručnošću oni Europskom
natjecanju učača Kur’ana daju epitet pri-
znatog i poznatog u svijetu. Omerbašić je
rekao da je interes za ovogodišnje natje-
canje bio golem, veći nego do sada. “Po-
sebnu zahvalnost dugujemo našim maj-
kama, sestrama i braći iz Bosne i Herce-
govine, a posebice iz Bosanske krajine,
koji su i ovoga puta dokazali koliko im je
stalo do naše uzvišene vjere islama. Ove
godine ćemo odati priznanje jednom od
vas braćo i sestre, onome koji je nazočio
svih 16 natjecanja, a to je poznati hadžija
i dobrotvor hadži Muharem Kruško. On
je ne samo nazočio natjecanjima, nego je
utrošio mnogo sredstava nagrađujući na-
tjecatelje. Njegovih 170 munara, koje je
gradio u Bosni i Hercegovini i Sandžaku,
svjedočit će dugo godina o njegovoj nese-
bičnosti”, naglasio je Omerbašić. Na kra-
ju se zahvalio i članovima Organizacij-
skog odbora, koji su uložili veliki trud u
uspjeh XVI Europskog natjecanja učača
Kur’ana.
Pobjednike zagrebačkog natjecanja
učača Kur’ana odredila je Ocjenjivačka
komisija koju su sačinjavali: hfz. dr. Fa-
dil ef. Fazlić, predsjednik (BiH), hfz.
Khaled Abdullah (Saudijska Arabija),
hfz. Ferid El-Hassan (Francuska), hfz.
Zajednička fotografija svih natjecatelja
Selman Okumuš (Turska), hfz. Bajram
ef. Ajeti (Makedonija), hfz. Mensur Mal-
kić (BiH) i hfz. Aziz ef. Alili (Hrvatska).
Prvo su dodijeljena uvjerenja svim uče-
snicima kao i Medresama čiji su učenici
nastupili, a pobjednike je pročitao hafiz
dr. Fadil ef. Fazlić, predsjednik Ocjenji-
vačke komisije, inače profesor kiraeta na
Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.
Hafiz Fazlić je rekao da je na ovogodiš-
njem Europskom natjecanju učača
Kur’ana ukupno sudjelovalo 69 natjeca-
telja po kategorijama: tilawet (12), ti-
lawet Medresa (17), hifz 5 džuzeva (11),
hifz 15 džuzeva (14) i hifz cijelog
Kur’ana (15). Natjecatelji su bili zastu-
pljeni iz čak 16 europskih zemalja, i to:
Albanije, Austrije, Belgije, Bosne i Her-
cegovine, Bugarske, Engleske, Finske,
Francuske, Hrvatske, Kosova, Makedo-
nije, Nizozemske, Njemačke, Srbije,
Švedske i Turske.
Omer Hasani Aswat, pobjednik natjecanja
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Pobjednici u pet natjecateljskih kate-
gorija su:
I. Hifz cijelog Kur’ana:
1. Omar Hasani Aswat (Engleska),
2. Muhammed Al-Issati (Nizozemska),
3. Alen Kehić (Bosna i Hercegovina);
II. Hifz 15 džuzeva:
1. Ait Menssour Muhammed (Francuska),
2. Naffe Al-Isati (Nizozemska), 33
3. Idriz Osmani (Makedonija);
III. Hifz 5 džuzeva:
1. Ilias Bischri (Finska),
2. Sabahudin Jerebičanin (Sandžak
– Srbija),
3. Safeta Džondić (Sandžak – Srbija);
IV. Tilawet:
1. Ibrahim Boughalab (Belgija),
2. Orhan Ademi (Preševo – Srbija),
3. Abdullah Karabacak (Turska);
V. Tilawet Medresa:
1. Dženis Mulić (Behram-begova me-
dresa, Tuzla),
2. Nejra Muhtari (Medresa “Dr. Ahmed
Smajlović”, Zagreb) i Besir Limani
(Isa-begova medresa, Skopje),
3. Amar Efendić (Gazi Husrev-begova
medresa, Sarajevo) i Sabahudin Ha-
šić (Medresa “Džemaludin Čauše- J
vić”, Cazin).
Ukupni pobjednik XVI Europskog na-
O
tjecanja učača Kur’ana je Omar Hasani U
Aswat iz Engleske. Rođen je 26. siječnja
1993. godine u Leicesteru. Završio je uče- R
nje Kur’ana napamet sa 12 godina. Završio
je GCSE ispite 2009. godine. Sudjelovao je
N
na Natjecanju učača Kur’ana u Engleskoj A
održanom od strane Albir fondacije. 
Ismet Isaković L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

II. Smotra bošnjačkog folklora Hrvatske u Dubrovniku

Bogatstvo bošnjačkog folklora

Nije jednostavno na kvalitetan način
organizirati neku manifestaciju širih raz-
mjera kao što su to prošle godine učinili
Bošnjaci Siska preko svojih asocijacija or-
ganizirajući I. Smotru bošnjačkih kultur-
no-umjetničkih društava Hrvatske. Na toj
smotri sudjelovala su bošnjačka društva iz
Zagreba, Pule, Gunje i Siska. Pretočiti jed-
nu takvu manifestaciju u tradiciju Bošnja-
ka Hrvatske je svakako bio veliki izazov i
obveza predsjednika bošnjačkih društava
kao i voditelja pojedinih sekcija. Stoga
smo, saznavši da će II. Smotru bošnjačkih
kulturno-umjetničkih društava Hrvatske
organizirati Bošnjaci Dubrovnika, točnije
Kulturno društvo Bošnjaka “Preporod”, na
čijem je čelu predsjednik Izet Spahović,
bili osobito sretni i ponosni.
Dubrovčani su odlučili ovu manifesta-
ciju proširiti pozvavši u goste i nekoliko
kulturno-umjetničkih društava iz Bosne i
Hercegovine, s kojima su surađivali i oda-
kle potječe dio Bošnjaka Dubrovačko-ne- II. Smotra bošnjačkog folklora Hrvatske održana je u Dubrovniku
34 retvanske županije.
Manifestaciju su zvanično nazvali II. nom društvu Bošnjaka “Preporod” Du- Sandžaka. Najstariji od njih je ženski zbor
Smotrom bošnjačkog folklora Hrvatske, a brovnik. Broji stotinjak članova. Predsta- “Bulbuli”, koji djeluje od 1991. godine pri
održana je u subotu 24. listopada u sport- vili su se s dvije poznate sevdalinke – “Ka- KDBH “Preporod” Zagreb. Pod vodstvom
skoj dvorani “Gospino polje”, koja je jedi- ranfile, cvijeće moje” i “Tamburalo mom- Ismeta Kurtovića “Bulbuli” će uskoro iz-
no i mogla primiti ovako veliki broj sudio- če uz tamburu”. dati svoj prvi nosač zvuka. U Dubrovniku
nika. Računa se da je u manifestaciji su- Po otvorenju programa toplim riječima su izveli dvije sevdalinke: “Stara staza” i
djelovalo preko 400 učesnika iz 14 društa- obratio se prisutnima književnik Enes Ki- “Oj, djevojko, điđo moja”.
va Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, šević i potom prigodno izgovorio nekoliko Iz Istre su došla dva društva: KUD “Bo-
točnije Sandžaka. stihova iz svoje poezije. sna” Istarske županije, osnovano 2004. go-
Festival je otvorio u ime organizatora Iz Cazinske krajine došlo je u goste dine te novoosnovani “Buzetski biser”, a
predsjednik KDB “Preporod” Izet Spaho- Kulturno-umjetničko društvo “Brekovica” izveli su dvije točke – “Jajce grade” i “Je-
vić, izrazivši zadovoljstvo održavanjem kod Bihaća. Društvo je osnovano 2007. čam žele Tuzlanke djevojke”.
manifestacije u Dubrovniku i poželjevši do- godine, a slijednik je folklorne sekcije koja Naizmjenično su kulturno-umjetnička
brodošlicu kako društvima, tako i uzvanici- je djelovala još od 1978. godine. Brojno je društva iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine
ma. Među uzvanicima posebno je pozdra- njihovo članstvo - 309 članova svih uzra- izlazila na pozornicu. Gledatelji su potom
vio župana Dubrovačko-neretvanske župa- sta djeluje kroz više sekcija. Predstavili su imali prigodu poslušati muški vokalno-in-
nije Nikolu Dobroslavića, ministra za ljud- se pjesmom “Mehmeda majka budila” te strumentalni sastav “Goražde” iz Goražda.
ska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine Igrama iz Bosanske krajine. Posljednjih godina imali su niz zapaženih
dr. Safeta Halilovića, potpredsjednika Sa- Nakon Krajišnika ponovno je došlo na nastupa širom Bosne i Hercegovine, ali i
bora bošnjačkih asocijacija Hrvatske Ham- red društvo iz Hrvatske - Bošnjačko kul- inostranstva kao što je gostovanje u Tur-
J diju Malića, te predsjednike pojedinih kul- turno-umjetničko “Behar” Gunja. Brojni skoj. Predstavili su se s dvije sevdalinke uz
O turno-umjetničkih društava. Spomenimo da su njihovi nastupi od osnutka 2005. godi- pratnju orkestra Centra za kulturu Goražde.
je među uzvanicima bio i dogradonačelnik ne, a društvo je i organizator Smotre fol- Nakon Kulturno-umjetničkog društva
U Grada Siska prof. Agan Velić. klora Gunja 2009. Slavonsko-brodske žu- “Blagaj”, osnovanog davne 1948. godine,
U programu su sudjelovalo osam dru- panije. U Dubrovniku su se predstavili koji su za ovu priliku odabrali koreografiju
R štava iz Hrvatske, te kao gosti pet društava koreografijom “Sarajevsko polje”. “Svadbenih igara sa Kosova”, nastupilo je
iz Bosne i Hercegovine i jedno društvo iz Za razliku od I. Smotre bošnjačkih kul- Kulturno-umjetničko društvo “Selam” iz
N Srbije. turno-umjetničkih društava, na kojoj ni- Dubrovnika. Društvo je osnovano 2005.
A Program su otvorili domaćini - ženski smo imali priliku vidjeti nijedan bošnjački godine, voditeljica je Džemila Herić, a za
zbor "Zumbuli" iz Dubrovnika. Zbor je pjevački zbor, u Dubrovniku smo ih vidje- glazbeni dio je zadužen prof. Denis Sarić.
L osnovan 2002. godine i djeluje pri Kultur- li pet - četiri zbora iz Hrvatske i jedan iz Predstavili su se sa sevdalinkom “Oj, dje-

vojko, Anadolko” te illahijom “Jecajem te
zovem ja”.
Iz Siska su stigli domaćini I. Smotre
bošnjačkih kulturno-umjetničkih društa-
va Hrvatske, članovi Bošnjačkog kultur-
no-umjetničkog društva “Nur” iz Siska.
Društvo je osnovano 2005. godine i broji
preko 130 članova. Ovom prilikom nastu-
pili su s koreografijom vrsnog koreografa
Ibrahima Čatakovića “Bosno moja, milo
mjesto moje”.
Uz “Bulbule” iz Zagreba su se predsta-
vili i članovi Bošnjačke nacionalne zajed-
nice - Kamerni zbor i Folklorni ansambl
“Bosana”. Nastupili su s dvije sevdalinke i
koreografijom “Akšam dođe, jacija se
sprema”.
Specijalni gosti došli su iz Sandžaka -
hor “Đulistan” iz Novog Pazara, osnovan
2003. godine. U svom repertoaru njeguju
ilahije i kaside, uspjeli su ih zabilježiti na
nosaču zvuka pod nazivom Sandžačke
illahije”, a u programu su nastupili s dvije
illahije: “Smiraj srca” i “Sultanim”.
Nakon Sandžaklija nastupilo je Boš-
njačko kulturno-umjetničko društvo “Sev-
dah” iz Zagreba, osnovano 2006. godine.
Predstavili su se koreografijom “Bošnjačko
posijelo” sa svojim predsjednikom i koreo-
grafom dr. Muhidinom Aličehajićem.
I kao šlag na torti, na kraju su na pozor-
nicu izašli članovi Ansambla narodnih iga-
ra i pjesama Centra za kulturu Goražde,
osnovanog 1997. godine. 400-tinjak čla-
nova, okupljenih u nekoliko sekcija. Imali
su do sada brojne nastupe, a nastupili su sa
“Spletom igara iz Bosne”.
Nastupi KUD-a “Sevdah” i ženskog pjevačkog zbora “Bulbuli” u Dubrovniku, Trebinju i Stocu
Promocija bošnjačke kulture
KUD “Sevdah” i ženski pjevački zbor
“Bulbuli”, koji djeluje pri KDBH “Prepo-
rod”, krenuli su put Dubrovnika 23. listo-
pada 2009. u kasnim večernjim satima na
II. Smotru bošnjačkog folklora Hrvatske.
Kišovita i prohladna jesenska noć nije
utjecala na dobro raspoloženje ljubitelja
pjesme i sevdaha. Mladost k’o mladost,
ponekad nepredvidljiva, ishitrena, ali sve
na kraju biva s određenim razlogom. Da
ne bi njene svojeglavosti koja zaboravi da
krećemo u 24 sata ispred Zagrebačke dža-
mije ne bih čula, kako veli dr. Muhidin
Aličehajić, da bi i bulbul ptica zašutjela
BKUD “Nur” iz Siska
Po završetku programa sudionici su
krenuli u hotele na večeru, a zatim je na-
stavljeno druženje do kasnih sati. Mladi su
dio noći proveli u diskoteci koja je bila
otvorena samo za njih, dok su predsjednici
i voditelji društava nakon večere razmije-
nili poklone i dobili zahvalnice organiza-
tora za sudjelovanje na II. Smotri bošnjač-
kog folklora Hrvatske. Također je te veče-
ri načelno dogovoreno da se iduća smotra
sljedeće godine održi u Puli. Točno vrije-
me održavanja bit će naknadno utvrđeno.
Nakon napornog puta za većinu društa-
va i kiše koja nas je pratila cijelo vrijeme u
dolasku, jutro po nastupu u Dubrovniku je
bilo prekrasno - pravi ljetni ugođaj. Moglo
se uživati u ljepotama Dubrovnika i vrevi
turista iz cijelog svijeta koji su se šetali Stra-
kad bi zapjevala Zehra Mulabdić “Pšeni-
čice sitno sjeme”. Bilo je milo poslušati
doktorovo prisjećanje na stare izvođače
sevdalinki: Zehru Deović, Nadu Mamulu,
Himzu Polovinu, Bebu Selimović…
II. Smotra bošnjačkog folklora
Hrvatske u Dubrovniku
Naš autobus u jutarnjim satima stiže
do Dubrovnika. Dobri domaćini smjesti-
še nas u hotel “Vis”, a okrijepa za ručak u
prekrasnom restoranu “Eastwest”, na sa-
moj obali. Neka, Bože mi prosti, oproste
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
dunom, što je većina članova naših kultur-
no-umjetničkih društava i iskoristila.
Kako se radi o najvećoj manifestaciji
Bošnjaka u smislu brojnosti sudionika, po-
želimo na kraju da se ova tradicija Bošnja-
ka Hrvatske nastavi te da sadržajno iz go-
dine u godinu bude još kvalitetnije, kultur-
no bogatije i raznolikije, da se u manifesta-
ciju vremenom uključe i druge sredine u
kojima žive brojni Bošnjaci. Kad to spo-
minjemo, mislimo prvenstveno na Rijeku,
u kojoj živi brojna bošnjačka populacija, a 35
nažalost još nema osnovanog kulturno-
umjetničkog društva koje bi okupilo Boš-
njake i gdje bi mladi stari mogli artikulira-
ti kako svoje interese, tako i njegovati i
očuvati svoju tradiciju i svoje običaje. 
Zijad Fuka
oni koji su očekivali kako ćemo grad do-
živjeti iz vizure vodiča profića, ali eto ne-
madosmo sreće da koga angažiramo. Kad
se budu ukazali bolji dani i recesija bude J
pri kraju, onda će se moći i želje takvog
tipa ispuniti. Helem nejse, idemo dalje.
O
Sportska dvorana na Gospinom polju U
bila je prepuna. Ljubitelje sevdaha, tradici-
R
je i folklore oko 19 sati pozdravio je doma-
ćin, predsjednik dubrovačkog KDB “Pre-
porod”, Izet Spahović. Posebni pozdravi
N
upućeni su županu Dubrovačko-neretvan- A
ske županije Nikoli Dobroslaviću, mini-
stru za ljudska prava i izbjeglice BiH Safe- L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
tu Haliloviću i dogradonačelniku Siska
Aganu Veliću. Riječi iskrene zahvale upu-
ćene su sponzorima: Gradu Dubrovniku,
Dubrovačko–neretvanskoj županiji, hote-
lima “Libertas”, “Vis”, “Staroj kući”, itd.
Spahović je istaknuo kako je Dubrovnik
oduvijek bio grad tolerancije s uvažava-
njem drugog i drugačijeg. Sevdalinka crpi
svoju ljepotu iz hiljadugodišnje bosansko-
hercegovačke opstojnosti, a Bosnu uspo-
redi s čarobnom, ali ponekad uspavanom
ljepoticom. Cilj ovakvih okupljanja je da
se širi tolerancija, poštivanje drugog i dru-
gačijeg, naglasio je Spahović.
Nakon pozdrava upućenog sudionici-
ma Smotre, župan Nikola Dobroslavić
istaknuo je kako je folklor izričaj narodne
duše, ugođaj za oko, uho i um. Predsjed-
nik UBBDRH Hamdija Malić, u obraća-
nju gospođama i gosparima prisjetio se
nedavne prošlosti, gdje je u Domovin-
skom ratu sudjelovalo 25.000 Bošnjaka
branitelja, od čega je 1.100 položilo živo-
te za obranu Republike Hrvatske. “Oni su
zaslužni i za ovo naše druženje i što za
svagda možemo uzdignute glave hoditi”,
istaknuo je Malić. Ministar za ljudska
prava i iseljeništvo Safet Halilović preno-
si pozdrave Sarajeva i BiH slobodarskom
Dubrovniku koji je vazda bio grad multi-
36 kulturalnosti. Naglašava kako u današ-
njim vremenima treba djelovati u smjeru
pune integracije, ali sačuvati svoj identi-
tet ne podliježući asimilaciji.
Nakon pozdravnih govora, manifesta-
ciju je otvorio ženski pjevački zbor
“Zumbuli” iz Dubrovnika. Zbor je osno-
van 2002. godine. Nastupilo je 11 djevoj-
čica starosti od 10-14 godina. Izveli su
dvije sevdalinke: “Tamburalo momče uz
tamburu” i “Karanfile cvijeće moje”. Dok
su umilno pjevale ove stare taktove, zapi-
tah se da li znaju ova djeca što znači ter-
zija, čardak, pendžer, sevdisati, itd. Na-
kon izvedbe, samo se moglo reći: Aferim!
Enes Kišević je u svom duhu pozdravio
prisutne, zaželjevši da se “uvijek sretali u
zdravlju, miru i ljepoti”. Zahvalio se Izetu
Spahoviću, istaknuvši kako je nas i 2-3 teš-
ko okupiti oko hajra, a kamoli 420. Zahva-
lio se i dr. Muhidinu Aličehajiću, “koji nas
J okuplja, ne samo u ljepoti, nego i u boli”,
O asocirajući na doktorovu veliku zaslugu u
organizaciji i inicijativi za posjetu Srebre-
U nici, a tamo je pjesnik”… s poštovanjem
šutio.” Publika je s poštovanjem prema Ki-
R ševićevoj riječi, koja je sama umjetnost,
zašutjela na stihove “Za života” u čudesnoj
N pjesnikovoj interpretaciji.
A KUD “Brekovica” iz Bihaća izveo je
splet igara iz Bosne. Njihov predsjednik se
L obratio prisutnima zaželjevši sve najbolje
Zagrebački Bošnjaci u Dubrovniku
Hrvatskoj na putu ka Europskoj uniji, para-
frazirajući staru bosansku: “Kad je moj ko-
mšija sretan, sretan sam i ja.” Pjesmom
“Sve behara i sve cvjeta” predsjednik ovog
KUD-a je pokazao koliko Krajina i Bosna
vole Dubrovnik i Hrvatsku. BKUD “Be-
har” iz Gunje se vrlo dobro predstavio ko-
reografijom “Sarajevsko polje”. KUD
“Bosna” Istarske županije izveo je dvije
koreografije: “Jajce grade” i “Ječam žele
djevojke”. Muški zbor “Behar” iz Goražda
koji je gostovao i u Konji, u Turskoj, izveli
su dvije sevdalinke, a uz “Zelen lišće goru
kiti” i publika je zaneseno pjevušila. KUD
“Blagaj” iz Blagaja je izveo “Svadbene
igre s Kosova”. KUD “Selam” iz Dubrov-
nika djeluje četiri godine, a 15 članica je
izvodilo duhovne pjesme, ilahije. BKUD
“Nur” iz Siska osnovan je 2005. godine,
djeluje u tri sekcije. Njihove izvedbe su bi-
le na vrlo zavidnoj razini. Zagrepčani –
ženski pjevački zbor “Bulbuli”, KUD “Bo-
sana” i KUD “Sevdah” oduševili su publi-
ku spletovima igara iz Bosne i Hercegovi-
ne, te sevdalinkama “Stara staza”, “Haj, od
kako je Banjaluka postala”, a najviše sim-
patija je zadobio “Bosanin” sazlija Ivan
Pavišić. KUD “Đulistan” iz Novog Pazara
je društvo koje njeguje duhovnu glazbu
Sandžaka. Ilahije u njihovoj interpretaciji
su doista zvučale čarobno. Kulturno-umjet-
ničkom društvu iz Dubrovnika pripala je
čast da zaokruži ovu predivnu nisku pje-
sme i folklore. Nadamo se kako će njihova
sojka ptica pjevati sve do nekog novog su-
sreta Bošnjaka i njihovih prijatelja.
Nakon večere i ugodnog druženja, iz
hotelskih soba dubrovački gosti su mogli
uživati u akordima valova, što su se obijali
o stoljetne zidine i hridi. Hvala Dubrovni-
ku i našem domaćinu KDB “Preporod” za
ugodno i nazaboravno druženje.
Nastupi u Trebinju i Stocu
Osvanu nedjelja, 25. listopad, obeća-
vajući lijep i sunčan dan. Cilj puta, nakon
Dubrovnika, je Trebinje. Znali smo da ta
naša bosansko-hercegovačka pitomina,
stoljećima izrastala na obalama zelenoo-
ke Trebišnjice, još uvijek nije izvidala
ratne rane. Lahko je ići u kuću gdje su če-
ljad sretna i u kojoj dan počinje i završava
s pjesmom i smijehom, ali pohoditi onu
kuću u kojoj su stravične slike prošlosti
još uvijek mjerilo svakodnevnog bivanja,
gost treba prići polahko, skoro na prsti-
ma, kako ne bi još više povrijedio ranjene
duše njene napaćene čeljadi. Osjećali
smo da baš tako, nenametljivo, uz dužno
poštovanje treba pohoditi one koji su tu, i
one koji su raseljeni – otjerani s vlastitih
ognjišta i one kojih više nema, drage Boš-
njake u nekad raspjevanom Trebinju.
Policija RS je veselu družinu prihvatila
na ulazu u trebinjsku općinu i sve s nama
do džamije. Na mjestu gdje je vozač parki-
rao autobus, dočeka nas nekoliko trebinj-
skih Hrvatica, koje su tek obavile misno
slavlje u svojoj crkvi, poželješevši nam
dobrodošlicu. Pitanje povratka, preko
4.000 raseljenih i protjeranih Bošnjaka je
pitanje koje još uvijek neriješeno stoji pred
lokalnim čelnicima, bosansko-hercego-
vačkim dužnosnicima i međunarodnom
zajednicom, pred savješću lidera uljuđene

Europe. A oni koji ih protjeraše, noć prije
našeg dolaska, u noći kad je Dubrovnikom
odjekivala pjesma, smijeh i ljepota, pijani
ili se praveći da su pijani u sred Trebinja,
nadomak slobodarskog Dubrovnika za-
kliktaše crne četničke klikavice, pa i onu
strašnu: “Nož, žica, Srebrenica...”
Mladi trebinjski imam Ishak Bećar po-
želi gostima dobrodošlicu, nadajući se u
Allaha dž.š. da će sljedeći susret biti dru-
gačiji, da će biti više publike od gostiju. Ni
jedna riječ nije bila opterećena mržnjom,
osim što se sa žaljenjem istaklo kako je
Trebinje izgubilo dušu. A pjesnik je to već
davno osjetio i pretočio u stihove “Ne znaš
ti šta znači ubiti grad”. U Trebinju je sva-
kodnevna borba usmjerena za rješavanje
osnovnih ljudskih prava Bošnjaka. “Bori-
mo se da Trebinje bude grad kakav je ne-
kad bio”, istaknuo je imam.
Enes Kišević se prisjetio pjesničkih su-
sretanja koja su se nekad događala u Trebi-
nju, svoje majke Hadžere s kojom je zadnji
puta pohodio Trebinje. Bilo je divno sluša-
ti stihove “Voda je moja mati”, “Velik kao
dijete”, pjesme o Bosni, pjesnikovoj Bosa-
ni. KUD “Sevdah” i “Bulbuli” zapjevaše
umilnim glasovima prastare taktove, na
što ne ostade ravnodušan ni vazda gordi
Leotar, u prelijepoj gradskoj džamiji koju
njeni povratnici, stotinjak hrabrih Bošnja-
na u inat zlom vremenu i ljudskoj zloći,
podigoše iz ruševina, gradeći hram duhov-
nosti na mjestu na čijim su temeljima tre-
binjski ratni vladari bili postavili dva kon-
tejnera za gradski otpad. Zašto neki člano-
vi ljudskog roda ne mogu vidjeti i osjetiti
Ljepotu? Pitanje koje me uvijek iz početka
proganja i nikad na njega ne mogu do kra-
ja odgovoriti. Pokušavam proniknuti u
mentalni sklop ljudi kojima je mržnja pre-
ma Drugom i drugačijem od sebe samog
životna vodilja. Istinskog odgovora ne
pronalazim, osim što ostaje ogromna tmu-
ša neprebolna u duši. Nezadovoljstvo, ra-
zočaranje koje te tjera na akciju, a domi-
nantni osjećaj nemoći i ljudske bespomoć-
nosti postaje užasno težak, nešto što želi
izaći iz tebe, kriknuti, izgubiti se u surim
bosanskim obroncima. Ali?
Nakon podne namaza, policija nas
provede uskim trebinjskim sokačićima do
prostorija Medžlisa. Na imamov upit
upućen policijskom djelatniku zašto nas
ne vode kroz grad, dobiveni odgovor bi:
“Tako je naredio komandir!” Da li je na
komandirovu odluku utjecalo to što su
djevojke iz “Sevdaha” od džamije do pro-
storija Medžlisa trebale proći u narodnim
nošnjama, dimijama ili mu je pjesma nje-
govih pijanih sugrađana od prošle noći
utjerala strah u kosti, pa nije bio siguran
da će moći dobronamjernim gostima jam-
čiti sigurnost. Sve je ovdje pod velom ne-
ke tajne, sve se ovilo u šutnju i kao da
čeka neko novo vrijeme da se razriješe
pitanja koja ko glavnja stoje za vratom. A
oni, njih stotinu hrabrih Bošnjaka, oni od
njih 4.000 vratiše se u Trebinje i zahva-
ljujući njihovoj ogromnoj vjeri u Božje
određenje i mi danas pohodimo Božju ku-
ću u Trebinju. Hvala Vam hrabri, Bošnja-
ci! U avliji Medžlisa bili smo posluženi
kahvom i sokovima, promuhabetismo sa
starijim Trebinjcima i Trebinjkama Behi-
jom Arslanagića, Nerminom Kara-
mehmedović, Zefom, Havom, Behkom…
te u inat nedavnom nevaktu zaigrasmo
kolo uz obećanje da se na ljeto ponovno
vidimo u njihovom i našem Trebinju, kad
se bude mladost vratila iz sjevernih kraje-
va u toplinu svojih rascvjetalih avlija.
Policija je doista obavila besprijekor-
no svoju zadaću, nije nam ni vlas s glave
falila, osim što smo svi bili nesretni i ni-
smo mogli pojmiti da u današnjem vre-
menu policija mora čuvati dobronamjer-
ne goste samo zbog toga što ne pripadaju
srpskom narodu. A svi bi se htjeli priklju-
čiti zajednici europskih naroda. Vi, tre-
binjski vladari, da li ćete imati dovoljno
policijskih dužnosnika koji će moći štititi
sve iz Europe koji budu željeli doći vam u
goste? Dokle ćete ideje, ljude, znanost,
umjetnost, ljudsku duhovnost promatrati
kroz prizmu nacionalističkog? U Europi
to više ne ide, u Trebinju i RS očito je
vrijeme ostalo zapečaćeno u osvitu devet-
naestostoljetnog buđenja nacionalne svi-
jesti. Neka vam Bog pomogne da lakim
skokom, junaci preskočite skoro dva sto-
ljeća i da se na isti način kao i svaki drugi
europski narod uključite u Veliku obitelj!
Druženje u Trebinju
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Stolac te nedjelje u večernjim satima
činio se pomalo snenim, jedino je Bregava
odvažno, kao i uvijek, romorila ne bojeći
se novog sutona. U restoranu “Behar”, ko-
ji se jednim dijelom naslonio na prastaro
stolačko mezarje, a drugim se hrabro izdi-
gao iznad ohole rijeke, zaigraše i zapjeva-
še po taktovima sevdaha stolački žitelji i
njihovi gosti. U jednom kutu, odmah uz
cestu, stidljivo se smjestilo stabalce nara,
izraslo iz škrte hercegovačke zemlje, a dva
tri njegova rumenkasta ploda stajala na
ogoljelom granama, svjesni svoje čudesne
ljepote. Doista na ovom dunjaluku moraju
postojati ljudi koji latice životne čarolije
nastoje u svakom trenu pokidati. Tako i
ovog puta. Spoznaja kako u Stocu postoje
dva Doma zdravlja, jedan je hrvatski, a
drugi bošnjački uruši moju početnu iluziju
kako je Stolac uspješno izvidao ratne rane.
Ne vjerujem da vođe ovog predivnog gra-
da nisu svjesne kako ne postoje bolesti od
kojih boluju samo Bošnjaci, niti bolesti od
kojih boluju samo Hrvati ili oni treći, peti,
deseti. Kako im nije već jednom jasno da
smo svi samo ljudi!
U stolačkom sutonu, Kiševićev glas se
stopio s ljepotom Makove “Modre rijeke”,
a oba glasa u rapsodiju mrmoljenja vječne
Bregave. A glas stolačkog pjesnika Elezo-
vića kroz “Vojnu apokalipsu” i “Mezarje” 37
još jedanput potvrdi kako oduvijek na
ovim prostorima u humkama leži neki ne-
poznati vojnik Gorčin koji mrava ne zgazi,
a u vojnike ode. Ispratiše nas domaćini
oko 21 sat te krenusmo put Zagreba, kući u
toplinu doma svoga, ne zaboravljajući tre-
binjsku tugu neprebolnu, niti dva Doma
zdravlja u Stocu – jednom u kojem se lije-
če Hrvati, a u drugom Bošnjaci. 
Ajka Tiro-Srebreniković
J
O
U
R
N
A
L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ
Anketa Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba
Izuzetno značajan projekt
Poštovani,
Ustavni zakon RH, pored jednakih pra-
va svih građana Hrvatske, štiti i posebna
dodatna prava nacionalnih manjina u cilju
očuvanja i ostvarenja prava pripadnika ma-
njina kako bi se izbjegla asimilacija i dis-
kriminacija većinom. U tu svrhu predviđe-
na su prava na osnivanje manjinskih udru-
ga i Vijeća manjina kao savjetodavnih tije-
la pri lokalnim upravama, te participacija
pripadnika manjina u državnoj upravi.
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine,
kao i ostale bošnjačke asocijacije, osnovane
su na tom tragu i djeluju na očuvanju i afir-
maciji identiteta, jezika, povijesti, tradicije,
kulture i običaja Bošnjaka što se realizira
kroz različite programe. Pored ovih temelj-
nih pitanja, Vijeće BNMGZ se također bavi
ostvarivanjem zakonom definiranih politič-
kih, manjinskih, ekonomskih, socijalnih,
vjerskih i drugih prava i interesa Bošnjaka.
Jedan od značajnijih programa Vijeća
38 BNMGZ je znanstvena Anketa o socijal-
nom i kulturnom položaju Bošnjaka/Mu-
slimana u Gradu Zagrebu. Ovom Anke-
tom, koja će se provoditi u 2008. i 2009.
godini, želimo steći detaljan uvid u soci-
jalno-kulturni status Bošnjaka/Muslimana
kako bi u suradnji s bošnjačkim asocijaci-
jama mogli oblikovati programe i pružiti
pomoć primjerenu potrebama bošnjačke
populacije u Gradu Zagrebu.
Na osnovu prikupljenih podataka u An-
keti, udruge i vijeća moći će pravodobno
kandidirati pripadnike manjina na određe-
ne natječaje za radna mjesta u državnoj
upravi kao i zahtijevati financiranje progra-
ma koji će pomoći rješavati konkretne soci-
jalne, kulturne, političke, radne, obrazovne
i druge probleme s kojima se pripadnici
manjina bore u svakodnevnom životu.
Ovom prilikom posebno Vam želimo
skrenuti pažnju na pitanje nacionalnog opre-
J djeljenja, odnosno preimenovanja imena
Musliman u Bošnjak. Iako je prošlo 15 godi-
O na od kada je 1993. godine Kongres boš-
njačkih intelektualaca donio odluku o vraća-
U nju povijesnog nacionalnog imena Bošnjak,
što je 1994. godine potvrđeno u parlamentu
R BiH, još uvijek je prisutno nesnalaženje u
N ovom pitanju. Prema posljednjem popisu
stanovništva u Republici Hrvatskoj iz 2001.
A godine 20.755 građana se izjasnilo kao Boš-
njaci, a 19.677 građana kao Muslimani.
L
Pravo na nacionalno opredjeljenje jed-
no je od osnovnih ljudskih prava i svaka
osoba o tome samostalno odlučuje, no u
slučaju Bošnjak/Musliman različite povi-
jesne i političke silnice utjecale su na naci-
onalno ime što je konačno riješeno 1993.
godine. Nažalost, danas se još uvijek po-
stavlja pitanje zašto Bošnjak, a ne više
Musliman?
Svega nekoliko podataka iz bošnjačke
povijesti dovoljno govori o nacionalnom
kontinuitetu: ime Bošnjanin se prvi put
spominje u carskom titularu Komnena iz
1166. godine, i dok u XIV. stoljeću to ime
ima regionalne odrednice, u XVI. stoljeću
se njime već označava južnoslavenski na-
rod islamske vjeroispovijesti.
Različita razdoblja i političke mijene
tijekom bošnjačke povijesti (osmansko, au-
stro-ugarsko, jugoslavensko ili komunistič-
ko) pa tako i imena Bošnjanin, Bošnjak,
Bosanac, Musliman i ponovno Bošnjak dio
su bošnjačkog kontinuiteta, povijesnog ra-
zvoja od naroda do državotvorne nacije. U
tom nizu nacionalno ime “Musliman” pri-
hvaćeno je tek 1971. i bilo je samo stepeni-
ca koja nam je s jedne strane nametnuta, a s
druge nam je omogućila da spriječimo svo-
đenje našeg naroda na vjersku zajednicu
bez prava na nacionalni suverenitet.
Po prvi put u svojoj povijesti 1993. go-
dine iskoristili smo svoje demokratsko pra-
vo i samostalno se opredijelili za ime koje
potvrđuje našu stoljetnu utemeljenost na
području BiH čime je nacionalna sudbina
Bošnjaka postala neodvojiva od Bosne.
Danas, na početku 21. stoljeća, nužno
je otkloniti lažnu dilemu Bošnjak ili Mu-
sliman u korist pravog povijesnog imena
Bošnjak. Bošnjaci su europski narod sla-
venskog porijekla koji je primio islam
zbog očuvanja svoje posebnosti i neovi-
snosti, imamo svoju povijest, tradiciju,
kulturno nasljeđe koja je vezana za po-
dručje BiH. Identitet Bošnjaka koji žive u
Republici Hrvatskoj obogaćen je činjeni-
com da smo hrvatski građani koji uživaju
jednaka prava kao i svi ostali građani RH.
Ustavni zakon o nacionalnim manjinama
Republike Hrvatske priznao je realnost boš-
njačke nacionalnosti i 2003. odredio joj status
punopravne nacionalne manjine. Isti Ustavni
zakon s pravom ne priznaje termin “Musli-
man” jer je riječ o jednom narodu, Bošnjaci-
ma, koji ima isti jezični, kulturni i nacionalni
identitet. Stoga svi koji su se izjasnili “Musli-
manima” podvedeni su pod rubriku “ostali
narodi Europe” i praktički time ostali nepo-
stojeći u okvirima svih pravnih regula u RH
što znači da ne mogu ostvarivati prava iz na-
vedenog zakona. Na taj način umanjuje se
obim programa namijenjenih našem narodu
jer se programska sredstva i prava na sudjelo-
vanje u državnoj upravi određuju i prema kri-
teriju broja pripadnika određene nacionalne
manjine, u našem slučaju Bošnjaka.
Stoga Vas pozivamo da promijenite
svoje nacionalno opredjeljenje Musliman
u Bošnjak i na taj način ostvarite prava ko-
ja pripadaju Vama i bošnjačkoj nacional-
noj manjini u RH, kao što su:
- većim brojem Bošnjaka ostvarujemo
veća sredstva namijenjena za rad na-
cionalne manjine Bošnjaka, odnosno
unapređenje socijalnog, kulturnog,
obrazovnog i političkog standarda,
- ostvarujemo pravo na zaposlenje u dr-
žavnoj upravi sukladno broju Bošnjaka,
- razbijamo “umjetno” nastalo nacio-
nalno razdvajanje i jačamo ukupan
bošnjački korpus,
- funkcioniramo u okvirima ustavno
priznate kategorije i podupiremo
svoje udruge kako bi što bolje štitili
svoja osobna i kolektivna prava.
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine
Grada Zagreba

U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-
man Mašović”, u organizaciji Vijeća boš-
njačke nacionalne manjine Grada Zagre-
ba i Medžlisa Islamske zajednice Zagreb,
29. listopada 2009. godine održano je
predavanje pod nazivom “Istraživanje so-
cijalno-kulturnog položaja Bošnjaka/Mu-
slimana u Gradu Zagrebu”. Prisutnima su
se obratili mr. sc. Ekrem Bećirović i Irhad
Meheljić, čelnici Vijeća bošnjačke nacio-
nalne manjine u Zagrebu, te sociolog mr.
sc. Alija Hodžić.
Zapošljavanje pripadnika
bošnjačke nacionalne manjine
Na početku tribine prisutnima se
obratio mr. sc. Ekrem Bećirović, pred-
sjednik Vijeća bošnjačke nacionalne ma-
njine Grada Zagreba, koji je govorio o
zastupljenosti Bošnjaka i ostalih nacio-
nalnih manjina u institucijama Republike
Hrvatske – u državnoj upravi, te izvršnim
i upravnim tijelima jedinica lokalne i po-
dručne (regionalne) samouprave. Podaci
se odnose na stanje 30. rujna 2009. godi-
ne, a mijenjaju se svakodnevno. Po pro-
cjeni Vlade RH odstupanja su moguća do
oko 10-15 zaposlenih pripadnika nacio-
nalnih manjina.
U Središnjim tijelima državne uprave
ukupno je zaposleno 51.105 zaposlenika,
od čega 2.164 pripadnika nacionalnih
manjina. Među njima su i 63 Bošnjaka
(0,12%). U Uredu Vlade RH zaposleno je
518 ljudi, od čega 30 iz redova nacional-
nih manjina. Među njima su 4 pripadnika
bošnjačke nacionalne manjine (0,77%).
U ostalim državnim tijelima zaposleno je
754 zaposlenika, od čega 22 manjinca,
među kojima je i jedan bošnjačke nacio-
nalnosti (0,13%). Dakle, među 52.377
zaposlenika u državnim institucijama RH
nalazi se samo 68 pripadnika bošnjačke
nacionalne manjine (0,13%).
Bećirović je prezentirao određene po-
zitivne zakonske propise. Jedinice u koji-
ma pripadnici nacionalnih manjina imaju
znatniji udio u stanovništvu, ali manji od
15% (općine i gradovi), odnosno manji
od 5% (županije), nemaju zakonsku oba-
vezu donošenja planova prijema u službu
predstavnika nacionalnih manjina su-
kladno Ustavnom zakonu i Zakonu o lo-
kalnoj i područnoj (regionalnoj) samou-
pravi. Međutim, one mogu (a i poželjno
je u duhu promicanja i zaštite položaja
pripadnika nacionalnih manjina u RH)
općim aktom propisati obavezu zapošlja-
vanja pripadnika manjina u upravnim ti-
jelima (stručne službe, uredi gradonačel-
nika, upravni odjeli i dr.). Pritom učinko-
Slijeva: Alija Hodžić, Irhad Meheljić i Ekrem Bećirović
vitost zapošljavanja pripadnika nacional-
nih manjina ovisi o prijavama na natječa-
je i ispunjavanja uvjeta za radno mjesto.
U tijelima uprave lokalnih jedinica (uku-
pno 576 jedinica lokalne i područne sa-
mouprave) u veljači 2008. godine bilo je
zaposleno 38 Bošnjaka i 3 Muslimana.
Prema Ustavnom zakonu o pravima naci-
onalnih manjina potrebno je u 75 jedinica
lokalne i područne samouprave (u 65 op-
ćina i gradova, te 10 županija) osigurati
zastupljenost pripadnika nacionalnih ma-
njina u upravnim tijelima.
Bošnjaci su zaposleni u devet od 15
Ministarstava: 28 u Ministarstvu pravo-
suđa, 6 u Ministarstvu financija, 4 u Mi-
nistarstvu vanjskih poslova i europskih
integracija, 2 u Ministarstvu obrane, 2 u
Ministarstvu zaštite okoliša, 1 u Ministar-
stvu obitelji, 1 u Ministarstvu regional-
nog razvoja, 1 u Ministarstvu poljoprivre-
de i 1 u Ministarstvu unutarnjih poslova.
Dakle, ukupno 46 pripadnika bošnjačke
nacionalne manjine (23 žene i 23 muškar-
ca). Još su 22 pripadnika bošnjačke naci-
onalne manjine zaposlena u ostalim ure-
dima, što daje brojku od 68 zaposlenika.
Sveobuhvatno istraživanje
2008. godine Vijeće bošnjačke nacio-
nalne manjine Grada Zagreba krenulo je s
realizacijom vrlo značajnog projekta pod
nazivom “Istraživanje socijalno-kulturnog
položaja Bošnjaka/Muslimana u gradu Za-
grebu”. Projekt objedinjuje dva aspekta:
promjenu nacionalnog imena Musliman/
Bošnjak i istraživanje socijalnog i kultur-
BOŠNJACI U HRVATSKOJ
nog položaja Muslimana/Bošnjaka u gra-
du Zagrebu. Voditelj projekta je Irhad Me-
heljić, potpredsjednik Vijeća bošnjačke
nacionalne manjine u Zagrebu. Obraćajući
se prisutnima u Kongresnoj dvorani “Had-
ži Salim Šabić”, Meheljić je naglasio da je
cilj projekta temeljito istraživanje kako bi 39
se došlo do sveobuhvatnih podataka za sve
Bošnjake i Muslimane u gradu Zagrebu.
Na temelju tih podataka znanstveno, ali i
praktično će se ustvrditi stanje pripadnika
bošnjačke nacionalne manjine u socijal-
nom, kulturnom, obrazovnom i svakom
drugom pogledu.
Potrebno je promjeniti nepovoljnu
statistiku u korist bošnjačke nacionalnosti
koja je Ustavom priznata nacionalna ma-
njina, dok nacionalnost Musliman nije.
Većim brojem Bošnjaka ostvarujemo ve-
ća sredstva namijenjena za rad nacional-
nim manjinama, odnosno unaprijeđenje
socijalnog, kulturnog, obrazovnog i poli-
tičkog standarda. Za ilustraciju, Meheljić
je iznio izuzetno nepovoljan podatak da
prema službenom popisu birača iz 2001.
godine u Zagrebu živi 1.549 Bošnjaka i
8.331 Musliman (ukupno 9.880). Promje-
na nacionalnosti iz Musliman u Bošnjak
J
je značajna zbog Popisa stanovništva
2011. godine, ostvarivanja prava na zapo-
O
slenje u državnoj upravi, razbijanja U
umjetno nastalog nacionalnog razdvaja-
nja i jačanja cjelokupnog bošnjačkog na- R
cionalnog korpusa, te podupiranja boš-
njačkih asocijacija kako bi što bolje štitile
N
naša pojedinačna i kolektivna prava. A
Ovim istraživanjem se po prvi puta
formira cjelovita baza podataka sa svim L
 BOŠNJACI U HRVATSKOJ

relevantnim podacima o Bošnjacima/Mu- mane u gradu Zagrebu (oko 10.500 ljudi). Prisutnima je prezentirao dosadašnje
slimanima u gradu Zagrebu, što omogu- Prvo se radio pilot projekt u Trnju (stude- rezultate ankete. U gradskoj četvrti Trnje
ćava znanstveno istraživanje socijalnog i ni/prosinac 2008. godine), a zatim poste- realizirane su 194 ankete (učinkovitost od
kulturnog položaja Bošnjaka/Muslimana peno po drugim gradskim četvrtima to- 39,27%) i potpisano 140 izjava, dok je u
i, sukladno rezultatima, priprema progra- kom 2009. godine (Žitnjak – Pešćenica, gradskoj četvrti Pešćenica – Žitnjak reali-
ma koji bi poboljšali manjinski položaj. Novi Zagreb istok i zapad, Gornja i Do- zirano 475 anketa (učinkovitost 44,52%) i
Osim toga, otvara se mogućnost direk- nja Dubrava). Preostale zagrebačke grad- potpisano 678 izjava. Posebno je bitno što
tnog komuniciranja s osobama koje to ske četvrti bit će obuhvaćene anketira- je na taj način 818 Muslimana na jednosta-
žele putem e-maila i drugih medija, te njem tokom 2010. godine. van način prevedeno u Bošnjake. Nekoli-
uključivanja u rad bošnjačkih institucija “Kao najznačajniji instrument za rea- ko je razloga za visok postotak nerealizira-
do sada neangažiranih potencijala. Tako- lizaciju gore spomenutog programa služi nih anketa. Naime, popis osoba datira iz
đer, moguće je dobivanje feed backa od nam brižno sastavljena anketa koju smo biračkog spiska iz 2001. godine, pa imamo
baze u pogledu rada naših institucija i su- pripremili u suradnji sa stručnom oso- krive adrese ili ulice koje uopće ne postoje
kladno tome poboljšanje kvalitete rada, bom, mr. Alijom Hodžićem, sociologom (srušene zgrade), a i mnoge su osobe u me-
zatim konkretne informacije za kapitalne koji ima veliko iskustvo u ovakvim pro- đuvremenu umrle. Osim toga, na spisku se
projekte (kao npr. starački i studentski jektima. Anketa se sastoji od dva dijela s pojavljuju romske i albanske obitelji. Ne-
dom). Ovaj projekt je već potaknuo druge ukupno 38 pitanja. U prvom dijelu se ke osobe odbijaju ispuniti anketu pravda-
gradove u Hrvatskoj koji traže suradnju obrađuju poglavlja vezana za domaćin- jući se da ne vide nikakvu korist od svega
kako bi anketu realizirali na svome po- stvo i njihove članove, a u drugom dijelu toga ili su u miješanim brakovima. Neki se
dručju (Sisak, Dubrovnik, itd.). podaci o osobi s kojom se vodi razgovor. i ljute jer im je, navodno, povrijeđena ano-
Realizacija projekta se sastoji iz pet Anketu provode stručni ljudi koji su po- nimnost. Također, nekih osoba nije bilo
faza. U prvoj fazi obavljena je priprema sebno obrazovani za ovaj značajan po- kod kuće niti nakon višekratnih dolazaka i
svih aktivnosti, pisanih materijala i anke- sao, a svaka uredno popunjena anketa se ostavljanja poruka.
te potrebne za realizaciju projekta, školo- honorira. Pilot projekt provođenja ankete Na kraju obraćanja Meheljić je nagla-
vanje anketara i slično. U drugoj je reali- je realiziran u cijelosti u gradskoj četvrti sio da se bliži Popis stanovništva 2011.
ziran pilot projekt provođenja ankete u Trnje, gdje smo proveli sveobuhvatnu godine, te da je nužno da se ovaj značajan
jednoj gradskoj četvrti u Zagrebu, a u tre- anketu u svim domaćinstvima Bošnjaka i projekt završi u cijelosti u 2010. godini
ćoj slijedi realizacija ankete u cijelom Muslimana, te prikupili iznimno značaj- kako nitko od našeg nacionalnog korpusa
gradu Zagrebu na temelju iskustva iz pi- no iskustvo koje će nam pomoći u trećoj nebi imao otvoreno pitanje s obzirom na
lot projekta. Četvrta faza je unos podata- fazi – realiziranje ankete u cijelom gradu nacionalnost. Kako bi završili cijeli grad
40 ka i znanstvena analiza svih parametara Zagrebu. Treća faza projekta krenula je Zagreb, prema stručnim procjenama po-
dobivenih iz ankete, a na kraju je formira- krajem svibnja 2009. godine i molim sve trebno je minimalno 60-80 anketara. Me-
nje novih projekata koji će proizaći na zainteresirane, koji bi željeli raditi kao heljić je apelirao da svi pojedinačno, a i
temelju rezultata dobivenih kroz znan- anketari, da nam se jave na našu e-mail angažiranjem vlastitog okruženja damo
stveno istraživanje. adresu vbnmgz@zg.t-com.hr. Posebno svoj doprinos ovom značajnom projektu,
Irhad Meheljić je dao osnovne podat- ističem da se posao anketiranja honori- napominjući da se posao anketiranja ho-
ke o dosadašnjem toku realizacije projek- ra”, rekao je Irhad Meheljić, voditelj pro- norira, i to: 30 kuna po svakoj realiziranoj
ta, koji se odnosi na sve Bošnjake/Musli- jekta. anketi i 20 kuna po svakoj potpisanoj
izjavi promjene nacionalnog imena.
“Uvjeren sam da je naš narod zreo za
snažne promjene i pozitivne ideje, te da
ćete prepoznati značaj ovog projekta i ra-
do se uključiti u njega. Korist od ovog
projekta je značajna za cijelu bošnjačku
populaciju, pa bi svi trebali potpomoći
ovaj projekt i u svom krugu prijatelja,
članova i poznanika animirati sve zainte-
resirane”, zaključio je Irhad Meheljić.
Na kraju tribine govorio je mr. sc.
Alija Hodžić, koji je znanstveno obradio i
analizirao prikupljene podatke iz 669 rea-
J liziranih anketa. Pošto se radi o relativno
O malom i nereprezentativnom uzorku (dvi-
je zagrebačke gradske četvrti), u dogovo-
U ru s čelnicima Vijeća BNMGZ, rezultate
nećemo prezentirati u ovom broju “Pre-
R porodovog Journala”. Cjelovite rezultate
istraživanja socijalno-kulturnog položaja
N Bošnjaka/Muslimana u Zagrebu objavit
A ćemo drugom prigodom, kada budu kom-
pletirani. 
L Irhad Meheljić i Ekrem Bećirović, čelnici bošnjačkog vijeća u Zagrebu Ismet Isaković
 HRVATSKA

Dobrodošli u Europsku uniju

Politički ili teatar apsurda

Što Hrvatska puno gubi s tih 140 kvadratnih kilometara koji još uvijek nisu u potpunosti međunarodno potvrđen
njezin morski teritorij? Što bi izgubila i sličnim aranžmanom s BiH? Malo mora ili malo vitra? Dobiti može znatno više
– dugoročne dobrosusjedske odnose.

Faris Nanić

Bijegom bivšeg hrvatskog premijera,

navodnog kazališnog stručnjaka sa sum-
njivim doktoratom koji je svojevremeno
magazin Start opskrbljivao golišavim fo-
tografijama jugoslavenskih starleta, iz
daleka svijeta zavapih: - Bože, samo ne
Jacu. Ona će zasigurno potpisati sve što
joj tutnu pod visoko podignut nosić. Zato
su Sanadera natjerali na bijeg. Taj nije
mogao nazad, nakon što se, umislivši si
da je važan eurofaktor, drznuo eurokrati-
ma spočitati principe. S pravom, doduše,
ali bez snage. Smijeh koji se tada prola-
mao Bruxellesom, pretvorio se u trajni
nalog za ukrcaj na jahtu. Tako smo od Sa-
naderovog amatersko-političkog, dobili
klaunski teatar apsurda dugogodišnje stu-
dentice prava, prve pratilje Miss bazena u
Lipiku iz ranih sedamdesetih, Jadranke
Kosor, prvog hrvatskog premijera izabra-
nog partijskom aklamacijom u zgradi ko-
ja se, zgodno, zove Arenom.
Sjekutići kao zalog povjerenja
Osmjehujući se svima cijelo vrijeme,
Kosorica je potpisala, a tzv. hrvatska politič-
ka elita aminovala arbitražni sporazum koji
će vjerojatno završiti davanjem akvatorijal-
nih ustupaka Sloveniji zbog njena kontakta s
otvorenim morem, u zamjenu za slovensku
deblokadu pregovora s EU, za koju su već
postojali uvjeti povlačenjem svih dokume-
nata koje je je Vlada poslala za otvaranje
pregovaračkih poglavlja, a za koje je Slove-
nija tvrdila da prejudiciraju granicu. Taj sitni
detaljčić posipanja pepelom tek je nedavno
obznanio predsjednik Mesić. Veliki se novi-
narski magovi u jutarnjim i inim listovima
nisu potrudili (nisu smjeli?) da javnost upo-
znaju sa stvarnim dometima velikog diplo-
matskog uspjeha raspušćenice iz Lipika ko-
ja je navodno šarmirala lukavog Slovenca.
Tko je tu bio lukav, a tko se bavio spinovima
s otkrivenim bjelasajućim sjekutićima za
svaku priliku, sada se vidi. Sveudilj pokazu-
jući fascinantno zubalo, povukla je sve spor-
Jadranka Kosor i Borut Pahor
ne dokumente i pristala na Pahorove uvjete,
praćena zborskim pjevanjem hrvatskih me-
dija o velikim uspjesima, baš kao i navodni
doktor Sanader prije nje. No, da se razumije-
mo. Slovenci su blokirali dio poglavlja na-
kon vrlo jasnih konzultacija sa stvarnim
gazdama u EU, baš kao što su hrvatski opo-
zicionari, ali i sam predsjednik nakon kon-
zultacija s Bruxellesom, u manje od 24 sata
promijenili namrgođeno mišljenje o blago-
datima arbitražnog sporazuma. Doduše, ma-
li je rizik, kaže Mesić, ali velika je opasnost
da se pregovori ponovo blokiraju na više go-
dina. Poput malih od kužine, što će Hrvat-
ska, kao uostalom i Slovenija biti u EU, po-
slije usvajanja Lisabonskog sporazuma, na-
kon ovakve nečuvene prijetnje neizabranih
eurokrata, pognute su gorde hrvatske glavi-
ce koje su tu navodno od stoljeća sedmog.
Azijci vole čuvati obraz, pa uvijek smisle
neku vragoliju, kakav spin za koji im se čini
da će malo smanjiti sramotu. Po tom obras-
cu, Kosorica je smislila jednostranu izjavu
koju je trebala parafirati i Švedska kao šesto-
mjesečna predsjedateljica EU kojom Hrvat-
ska traži da se ne prejudiciraju granice, od-
41
nosno da se niti jedna odredba sporazuma ne
može tumačiti hrvatskim pristankom na slo-
venski kontakt s otvorenim morem, Danom
proglašenja nezavisnosti obiju država, 25.
lipnja 1991., dogovoreno je da se postojeće
međurepubličke granice priznaju kao među-
državne. Hrvatski su vladari izjavljivali da
niti jedan jednostrani akt oko granice od ta-
da do konačnog rješenja neće priznati, baš
kao ni Slovenci. Mediji su nagađali da će i to
biti dio jednostrane izjave hrvatske prve mi-
nistrice. Slovenci tvrde da znaju kako Šved-
skoj nije na kraj pameti potpisati jednostra-
nu izjavu, čak niti kao svjedok, što je i logič-
no. Ta izjava na arbitražno tijelo nema nika-
kvog učinka jer je njemu mjerodavan arbi-
J
tražni sporazum koji su popisale obje strane O
i koji traži slovenski dodir, stjecište ili spoj
(to je engleski “junction to” ili slovenski U
“stik”), a ne vezu kako to zabašuruju hrvat-
ski političari izgubljeni u prijevodu, s otvo- R
renim morem. Slovenci već imaju pripre-
mljenu i svoju jednostranu izjavu, kao odgo-
N
vor na ovaj Kosoričin visuljak koji nije bio A
dogovoren u međusobnoj izmjeni nježnosti
između nje i Boruta Pahora. Nadalje, mor- L
 HRVATSKA
ske granice na Jadranu bile su određene iz-
među Italije, Jugoslavije i Albanije. Bivše
republike imale su određene kopnene grani-
ce, ali je akvatorij Jadrana bio jedinstven
jugoslavenski. Što je granica hrvatskog, a
što slovenskog mora, a da nije podložna po-
litičkom dogovoru, već tvrdoglavom pozi-
vanju na međunarodno pravo, crte sredine i
Konvenciju o pravu mora koja se bavila rje-
šavanjem sporova između tada postojećih
država? Možda se nije zgorega sjetiti da su
venecijanski imperatori to malo more zvali
Golfo di Venezia, svojim vlastitim zalje-
vom.
Sporazum određuje tri načela kojim
se trebaju voditi članovi arbitražnog tijela
pri donošenju obvezujuće odluke za obje
strane – međunarodno pravo, pravičnost i
dobrosusjedski odnosi. Ma nije li upravo
to ono što su Slovenci tražili za vrijeme
blokade. Vrlo uspješna pregovaračica, ta
Kosorica. Dakle, relativno krute odredbe
prava, korigirat će se pravičnošću, a što je
pravičnije, kako misli dobar dio sloven-
ske javnosti, nego da Slovenci dobiju ma-
lo od najvećeg dijela istočne obale Venci-
janskog zaljeva koju drže Hrvati, a sve u
svrhu dobrosusjedskih odnosa. Jer, i bru-
coši na Pravnom fakultetu vrlo brzo spo-
znaju da pravo i pravičnost počesto nisu u
42 nekoj čvrstoj korelaciji.
Prodavanje magle s posljedicama
Da bi se hrvatskoj političkoj kasti do-
datno pomoglo u provedbi, Slovenci su
organizirali predstavu kojom se veliki broj
građana, političkih i javnih subjekata pro-
tivi sporazumu, pa će i to biti jedan od ar-
gumenata da ga se u Hrvatskoj ipak pri-
hvati, bezodvlačno, jer zaboga nacionalni
je interes EU, ne teritorij koji možda i ne
mora biti dat, već samo ustupljen za otvo-
reno more, ali ne Slovencima u vlasništvo.
Spominje se i kondominij kojega je prvi
predložio pregovarački tim pod vodstvom
Davorina Rudolfa, velikog protivnika spo-
razuma još 1993., a ponovio i pokušao pri-
kazati kao vlastitu inicijativu bivši sabor-
sski zastupnik bivše Libre i svojevremeni
distributer meke filmske pornografije u
J Hrvata, Ivo Škrabalo. U Sloveniji slijedi
O igra oko savjetodavnog ili obvezujućeg re-
ferenduma, a u Hrvatskoj neka nevladina
U organizacija skuplja potpise za priznanje
prava na referendum! Dakle, ne za održa-
R vanje referenduma, već samo za pravo na
njega. Ako prikupe dovoljno potpisa, de-
N mokratska bi im hrvatska vlast stvarno
A mogla izrijekom to i potvrditi. Uostalom,
ako se za to izbore, u nardnim bi se stolje-
L ćima mogli, u skladu s najboljom tradici-
Razgraničenje na moru između Hrvatske i Slovenije
jom, pozivati i na to hrvatsko pravo. Mož-
da čak naši potomci dobiju još jednu pra-
vašku stranku, HSPR – Hrvatsku stranku
prava na referendum. Zaista, time bi se po-
stigao cilj – pokazati Slovencima kako se
bori za nacionalne interese. Jer, ako je su-
diti po nekim ovdašnjim interpretacijama,
ovim sporazumom koji sadrži neke rizike
(a koji to sporazum ne sadrži iste? – reći će
podržavatelji) Hrvatska je trijumfalno za-
štitila svoje interese. Naravno, ako se inte-
resima smatraju samo crte sredine u Piran-
skom zaljevu. Dio oporbe koji odjednom
vjeruje kako sporazum i nije tako loš, u li-
ku nekakvog Zorana Milanovića tražio je,
ali nije dobio premijerkinu ispriku za šest
godina odugovlačenja da bi se postiglo lo-
šije rješenje od Račan-Drnovšekovog pa-
rafa na bilateralni sporazum o razgraniče-
nju koji je uključivao i neke druge odnose
između dviju država, konstruktivno je suz-
držan, za razliku od drugog dijela, oliče-
nog u nekakvoj Vesni Pusić, opozicijskom
oficiru za vezu i prijenos instrukcija i di-
rektiva iz Bruxellesa u Zagreb, čija je
stranka glasala za, kao i svi vladajući koa-
licijski partneri. Hrabrost, principijelnost,
patriotizam, par excellence. Baš da ih čo-
vjek izabere za slijedeće vladare Hrvatske.
Ovaj puta pristali su biti suučesnici i preu-
zeti dio odgovornosti za nužne i logične
teritorijalne ustupke Sloveniji, što današnji
vladajući nisu htjeli niti pomisliti kada je
Račan sam, u ime tadašnje vlasti, to učinio
2001. No, i tada je bilo bojažljivih, poput i
danas koalicijskog vladajućeg HSLS-a ko-
ji je tada sporazum iskoristio da napusti
Vladu. Nije zgorega napomenuti da su du-
gogodišnji advokati izbjegavanja arbitraže
tvrdili da za vlastitu vjerodostojnost i de-
monstraciju zrelosti treba težiti bilateral-
nom sporazumu, a ne tražiti trećeg da riješi
problem međe. No, pristaše arbitraže pozi-
vali se se na međunarodno pravo, zaborav-
ljajući kako će oni pod čijim će se okriljem
arbitraža organizirati, prije svega tražiti
neki politički koncenzus oko principa, što
se na koncu i dogodilo. Tako smo se bila-
teralno dogovorili da će treća strana riješiti
spor u duhu bilateralnog sporazuma od
prije osam godina, dakle poštujući pravo
Slovenije za “stik z odprtim morjem”.
No, bez obzira na arbitražni sporazum i
rezultate arbitraže na koje će se morati mal-
ko sačekati, ovo prodavanje magluštine ima
konkretne posljedice. Prvo, Bosna i Herce-
govina imat će potpuno pravo zatražiti svoj
“stik” s otvorenim morem, a Crna Gora bi
mogla malkice preispitati načelo pravedno-
sti pri razgraničenju na moru u Boki kotor-
skoj. Obje bi mogle kao argument zazvati
potrebu za dobrosusjedskim odnosima.
Principijelno, u skladu sa sporazumom. I to
je u redu. Jer, što to Hrvatska puno gubi s tih
140 kvadratnih kilometara koji svakako još
uvijek nisu u potpunosti međunarodno po-
tvrđen njezin morski teritorij, pa čak i s pra-
vom Slovenije da proglasi epikontinentalni
i gospodarski pojas, što je vjerojatno prava
pozadina njihovih zahtjeva za “stik” s otvo-
renim morem. Time bi konačno mogla, ra-
sterećena proglasiti svoj epikontinentalni i
gospodarski pojas, bez pravnih i diplomat-
skih vratolomija oličenih u nikada zaživje-
lom ZERP-u. Valjda je i to nacionalni hr-
vatski interes. Što bi izgubila i sličnim aran-
žmanom s Bosnom i Hercegovinom? Malo
mora ili malo vitra? Dobiti može znatno vi-
še – dugoročne dobrosusjedske odnose, što
je, slučajno (?), treći princip za arbitražno
tijelo kojeg određuje sporazum. Konačno,
što je veći problem Hrvatske, slovenski stik
ili ovo malo korupcije, nelikvidnosti, vanj-
skog duga, budžetskog deficita, rastuće ne-
zaposlenosti i sličnih tričarija, uvozno ovi-
sne i neproduktivne privrede? 

Afera “Podravka”
Polančec podnio ostavku
Edis Felić
Dok je hrvatska premijerka sa sloven-
skim kolegom Borutom Pahorom muku
mučila (ili možda uživala u njegovom druš-
tvu) oko Piranskog zaljeva, raspoloženje su
joj sigurno kvarili (i) domaći poslovno-po-
litički akteri, od afere u Hrvatskim autoce-
stama, preko na momente aktualiziranog
“Brodosplita” do “Podravke”. Zbog poto-
nje afere na kraju je pao ministar gospodar-
stva Damir Polančec.
Najprije se govorilo da je “Podravka”
splitskoj tvrtki “SMS” dala kratkoročne po-
zajmice u vrijednosti od 65 milijuna kuna,
da bi se ta cifra polako popela na 275 mili-
juna kuna. Jedna od verzija bila je da je time
poslovodstvo “Podravke” pokušalo zaštititi
tu tvrtku od neprijateljskog preuzimanja
dvojca Todorić-Mišković (kasnije se spo-
minjala i jedna norveška tvrtka), a prema
drugoj verziji preko “SMS-a” je poslovod-
stvo “Podravke” Podravkinim novcem po-
kušalo kupiti većinski udio u “Podravci”.
Čitatelji koji su pratili cijeli tok ove poslov-
ne sapunice znaju da se, pored loših poslov-
nih odluka, za nezakonito kupovanje “Po-
dravkinih” dionica u vezu dovodila i “Fi-
ma”, tvrtka koja ima 10,6% vlasničkog
udjela, a koja se, pak, povezivala s Mirosla-
vom Kutlom.
HDZ i HSS su održali konzultacije o
novonastaloj situaciji. Ove dvije stranke
podijelile su upravljačko-nadzorne pozicije
u “Podravki”. Pored Darka Marinca koji je
potpisivao kratkoročne pozajmice “SMS-
u”, u HDZ-ovoj kvoti bio je i njegov na-
sljednik od srpnja prošle godine Zdravko
Šestak, inače Polančecov prijatelj povezan
s njime i kumskim vezama. U toj kvoti u
Upravi su još bili Josip Pavlović, stranački
kandidat na prošlim lokalnim izborima te
Saša Romac, Polančecov kolega još iz stu-
dentskih dana. Josip Friščić, šef HSS-a, ko-
ji je s Polančecom podijelio “Podravku”,
dobio je dvojicu članova uprave - Mirosla-
va Vitkovića i Marina Pucara, koji su uoči
parlamentarnih izbora 2007. skrojili gospo-
darsku politiku HSS-a. Ista podjela bila je i
u Nadzornom odboru.
Uhapšena šestorica
Tokom 2008. i 2009. obavljeno je pet
transakcija prema “SMS-u”. Prve tri pozaj-
Damir Polančec, bivši potpredsjednik
Vlade RH
mice odobrio je lani bivši šef “Podravkine”
Uprave Darko Marinac u ukupnom iznosu
od 136,1 milijun kuna. Druge dvije pozaj-
mice, ukupno 138,4 milijuna kuna, odobrio
je u veljači i ožujku ove godine Zdravko Še-
stak, aktualni šef uprave. Svi se ti ugovori
sastoje od samo jedne stranice, pozajmice
su osigurane jednom zadužnicom, a “SMS”
je trebao plaćati kamatu od 5,5% mjesečno.
Svih pet navedenih kratkoročnih pozajmica
u potpunosti su Podravki vraćene s danom
31. ožujka 2009. godine. Kako su navodili
mediji, Marinčeve pozajmice “SMS-u” išle
su na račun “Fime” te su one dijelom pro-
jekta Spice – kupnje Podravkinih dionica
Podravkinim novcem. Šestakove pozajmi-
ce, pak, plasirane su “SMS-u” kako bi mo-
gao vratiti prijašnje tri pozajmice koje su
dospjele na naplatu. Tako je “Podravka”
privremeno pokrila “SMS-ov” dug prema
samoj sebi, a potom je “Fima” dobila kredit
od mađarske “OTP banke” i pokrila dug od
136,1 milijun kuna “SMS-u”, odnosno “Po-
dravki”, čime je cijela tajna financijska ope-
racija zaključena.
Krajem listopada u policijsko-uskočkoj
akciji kodnog naziva “Menadžer” uhapšena
su šestorica ljudi povezanih sa ovom afe-
rom: Darko Marinac, Zdravko Šestak, Saša
Romac, Josip Pavlović, Srđan Mladinić
(“SMS”) te Milan Horvat (“Fima”). Istražni
sudac Krešimir Devčić odredio im je mje-
sec dana istražnog zatvora. “Sudac istrage
uvažio je baš sve USKOK-ove prijedloge i
možemo ustvrditi da je sudsko rješenje za-
pravo prepisan USKOK-ov zahtjev o jed-
nomjesečnom istražnom zatvoru”, žalio se
novinarima jedan od Marinčevih odvjetni-
ka Ante Madunić. Šestoricu osumnjičenih
tereti se za udruživanje u kriminalnu skupi-
HRVATSKA
nu koja je zlouporabama položaja i ovlasti
oštetila “Podravku” za 275 milijuna kuna.
Kako kolovođe prokazani su Marinac i di-
rektor “Fime” Horvat.
Zeznuta Jaca?
Cijelo vrijeme ove trakavice vrtilo se i
ime potpredsjednika Vlade i ministra gospo-
darstva Damira Polančeca, koji se povezivao
s akterima ove afere i kojem su mediji pred-
viđali da se ovaj put neće izvući (povezivan
je i sa “Brodosplitom” te još nekim aferama
kao predsjednik NO Hrvatskog fonda za pri-
vatizaciju). Poseban ton optužbama davao je
predsjednik Republike Stjepan Mesić. I zai-
sta, pretposljednjeg dana listopada Polančec,
vidno iscrpljen svakodnevnim prozivkama
sazvao je konferenciju za novinare i objavio
da je premijerki Kosor podnio ostavku. On je
prvo pročitao pismo s ostavkom koje je dva
dana ranije osobno predao predsjednici Vla- 43
de Kosor. Retorički se zapitao po kojim je to
on anketama u posljednje četiri i pol godine
proglašen jednim od 10 najmoćnijih ljudi
ove zemlje. “Gdje sam ja to procijenjen tako
moćnim čovjekom? Ni u jednoj anketi! Zato
što dolazim na posao u 15 do osam i ostajem
do osam nevečer. Zato što sam spreman pri-
miti se vrućih krumpira”, rekao je vidno dir-
nuti Polančec. Rekao je da nije dao svoj
mandat na raspolaganje, nego je dao ostav-
ku, a za svoj odlazak najvećim dijelom optu-
žio je one koji su pokrenuli medijski linč
protiv njega. “U ovom trenutku najveći kri-
men u Koprivnici je biti prijatelj Damira Po-
lančeca. Zbog toga tražim da se objave sve
anonimne prijave protiv mene, ali i da se
objave svi nalazi županijskog tužiteljstva do
kojih se došlo na temelju tih prijava”, ista-
knuo je Polančec. Najavio je i kako nakon
ostavke neće preuzeti funkciju saborskog za-
tupnika na koju ima pravo. “Ne želim imuni-
J
tet niti ga trebam, nego tražim da se što prije O
ispita moja navodna kaznena odgovornost”,
rekao je Polančec. U
Tako je Damir Polančec prva žrtva novo-
otkrivenih afera koji se objelodanjuju u jav- R
nosti otkako je premijersku palicu preuzela
Kosor. Do tada one su bile samo javna tajna.
N
Baš zato možda te afere nisu slučajne i kao A
da je trebao(la) doći netko i pustiti duh iz bo-
ce. Jaca je zeznutija nego što se mislilo.  L
 HRVATSKA
Čovjeku se može oduzeti sve materijalno, uskratiti sloboda, ali mu se ne može zabraniti da mašta po volji i
snuje što hoće
Velika očekivanja
U zemlji brojnih predsjedničkih kandidata, brojnih dugova… i prekobrojnih nezaposlenih, siromašnih i gladnih
Edina Smajlagić
Književnici su često posezali za temom
siromaštva ili je bijeda bila osnovna odlika
njihovih likova; posebice u realizmu, pri-
mjerice carsko-ruskom (u vrijeme F.M. Do-
stojevskog), a i engleskog realizma, kada je
akumuliran, besprizorno, prvotni kapital (o
čemu je pisao Ch. Dickens), pa i ranije, u
francuskom romantizmu (kod V. Hugoa).
Marmeladov, jedan od likova (vođen, do-
duše, svojim sebičnim motivima) u “Zloči-
nu i kazni”, konstatirat će da: “Sirotinja nije
porok, nego istina!”
U kojoj je mjeri i naše, današnje, siro-
maštvo stvar teološka; uzvišeno i ima ne-
ku duhovnu jednostavnost, istodobno po-
tiče na razmišljanje, ozbiljnost? Ili je to
siromaštvo nasilje, uzurpacija, zakidanje
44 na zdravlju, ugrožava čak i opstanak?
Odavna je narod zaključio: “Sit gladnu ne
vjeruje!”
Ovih nas je dana nemalo neugodno
iznenadila i vijest da je čak i Ustavni sud
(navodno vođen “višim ciljevima”, a za-
pravo u panici od raspada državnih finan-
cija) odbio tužbe 80.000 građana Hrvatske
o neustavnosti “harača” koji zaposlenici-
ma (što već opasno žongliraju nad pono-
rom gladi, beznađa i sveopće bijede) otki-
da Vlada RH od svakim danom mizernijih
nadnica. Vlasti sada već na oba oka žmire
i na sve učestalije štrajkove radnika, na
uzaludne proteste i vapaje štrajkaša glađu.
Pravi je defetizam i štrajkati glađu kada se
i onako – gladuje! Organizirane narodne
subverzije praktički više i nema. Istrošila
se u dosadašnjim sindikalnim prosvjedima
nakon koje su promjene izostale, mnogi su
sindikalni čelnici uspostavili “bliskije” od-
J nose s vladajućima. Tako je umrtvljena,
O razjedinjena, destruirana sindikalna borba,
suspendiran gnjev poniženih, gladnih,
U obespravljenih.
O 64. mjestu na ljestvici Transparen-
R cy Internationala po korumpiranosti hr-
vatskog, duboko podijeljenog društva već
N nam i djeca u školama komentiraju. Na tu
A se poziciju, naravno, ušančila tajkunska
“elita” već duže vrijeme, pa samo skaku-
L će malo gor’, malo dol’!
Početkom prošloga stoljeća veliki je
Tin Ujević zavapio: “Ni san mi nije nika-
da bio ravan stvarnosti, a zaboravljao sam
da u mojoj stvarnosti ima vradžbina, ha-
lucinacija, vizija i somnambulizma!” I
prokleo: “Neka… val gnjeva, val kletve i
bjesnila zapljusne i u more odnese kukav-
na kupališta ishranjenih i presitih mrač-
njaka i natražnjaka!” Borio se Tin za: “či-
tavog čovjeka, svečovjeka, moralnog i
ekonomskog”, navješćujući “rat svim ti-
ranima, svim buržoazijama svijeta, svim
tlačiteljima jezika, naroda, plemena”! Li-
terarna bravura? Idealizam ljevičara?
“Ne”, ponavljao je Tin, “volim grdnu zbi-
lju!” I cijelim svojim bićem i talentom,
onim što je najbolje znao i radio – pisa-
njem – zavapio: “Budimo ljudi!”
Mnogo je profeta bilo u povijesti, po-
put Mahatme Gandhija. Zanesenjački
predvodio je čak 320 milijuna ljudi i svo-
jim postupcima usmjeravao oskudnike,
ponižene, opljačkane, marginalizirane.
M. Gandhi je bio protivnik europskog
parlamentarizma, sudaca odvjetnika, lje-
kara i bolnica, školskog sustava; razu-
mljivo, u tadašnjoj, u svojoj Indiji. Treba
li podsjećati: materijalizam, kapitalizam,
bolje – pohlepa – srušili su mnoga carstva
poput rimskog, a i egipatskog.
Imamo li i mi problem s predvodnici-
ma u hrvatskom društvu? Ima li, nakon
toliko poniženja: otimačine, pljačke, la-
ganja… još uopće nekoga tko bi maknuo
s političke i povijesne scene “mračnjake i
natražnjake”!? U prespori, pregolemi bi-
rokratski se sustav – ne dira. “Opravda-
va” se to velikim izdvajanjima (sic!) za
socijalne i zdravstvene potrebe stanovniš-
tva! A svi znamo da su nam ulice prepune
sjena od ljudi koji lutaju zgroženi, gladni,
dezorijentirani… Ipak, voda je došla do
grla i upravljačkoj eliti, ne samo obe-
spravljenima! Povlače se brzopleti “pote-
zi”, mijenjaju ministri…
No, biti jedan/jedna od “sjena”, biti ne-
sretnik/nesretnica koji su dovedeni do ruba,
izgladnjeli, kojima infantilne, neodgovorne
vlasti bacaju tek mrvice (a i njih je sve ma-
nje) može biti - duhovno iskustvo. “Jer ne
živimo da jedemo, a niti jedemo da bismo
preživjeli. Na ovom svijetu zadovoljavamo
potrebu duhovnu”, poruke su pjesnika Tina
Ujevića, boema koji je znao mjeru svoga
genija i trpio često oskudicu. Znači, tu smo
da ostvarimo ljepotu svijeta, Božju ljepotu.
Kruh koji jedemo blagoslov je, a i prsti koji
su ga proizveli, zamijesili vođeni su Njego-
vom rukom. Kako izaći na svjetlost dana,
kojim putem krenuti, kojim tajnim izlazom,
kako doprijeti do svjetlosti, do utjehe, do
nade… Umjetničkom katarzom? Znanstve-
nom misli!? Molitvom? Često su i umjet-
nost i znanost u povijesti prolazile kroz
askezu, odricanja, počesto strastveniju, že-
šću i strožu, čak i nerazumljiviju, nego je to
i jedna konfesija upućivala…
Je li nam demokratski izbor predsjed-
nika/predsjednice jedna od zraka nade?
Teško. I nakon te halabuke, te izborne
utrke, puno se i brzo niti neće moći pro-
mijeniti u društvu. Igre. One, nogometne.
Pa, igre skrivanja istine o zaduženosti ze-
mlje, kriminalne igre, igrarije s prodajom
poduzeća… Sada su to već postale i igre
– bez kruha! A glad nosi bolesti. Trajnije
gladovanje mrači um, a duža gladovanja
znače i sigurnu smrt. Istina, neki umjere-
niji, početni oblici gladovanja djeluju po-
ticajno na budnost, na pojačanu djelatnost
ljudskog uma… Ali taj smo prag, bojim
se, već prekoračili…
Slijedi li još veća besprizorna bitka
“svih protiv svih”? Mogu li se tu uopće više
i nazrijeti neka pravila, red, uređenost? Ili
smo nad provalijom!? Često mi je ovih da-
na prisjećanje na Kafkinu pripovijest o
“Umjetniku u gladovanju”! Tamo, u priči,
Franz Kafka piše o bezdušnosti promatrača
i njihovoj užurbanosti i nezainteresiranosti
za Čovjeka koji u kavezu, poput zarobljene
životinje, umire danima bez hrane.
Zaželimo, za početak, od novog pred-
sjednika/predsjednice da nas zna – nahra-
niti! I kruhom! Isto tako i duhom: pošte-
njem, istinom, odgovornošću. Ne samo
praznim riječima i obećanjima. Da se
osjetimo opet – Ljudima! 

Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić za “Preporodov Journal” govori o multinacionalnoj državi BiH i multikultur-
nom društvu, nacionalnoj artikulaciji Bošnjaka, Srebrenici, fetvi bihaćkog muftije, hutbi...
Biti Bosanac i imati bosanski
nacionalni ponos!
Jedno je izvjesno: unutar BiH, mi kao tri etničke grupe, Hrvati, Srbi i Bošnjaci, niti smo toliko jaki da bi jedni druge
mogli savladati, niti smo toliko slabi da bi dopustili da bilo tko nadvlada neku drugu grupu.
Razgovarala: Sena Kulenović
Različite političke opcije unutar boš-
njačkog korpusa u BiH u svakom su slu-
čaju dobrodošle i na određeni način go-
vore o njegovoj zrelosti, no ono što ipak
upada u oči, pogotovo u nizu pregovora
oko ustavnih promjena, je da Bošnjaci
nemaju jasno definirane nacionalne in-
terese. U tom smislu i nedavna izjava
Mladena Ivanića da su “Bošnjaci najve-
ći problem u BiH”.
Krenuo bih od izjave Mladena Ivanića
koja me je iznenadila, upravo zato što do-
lazi od političara koji je do sada bio vrlo
oprezan kod davanja takvih izjava koje
podsjećaju na Karadžića. Kazati da su
Bošnjaci problem u BiH znači reći da smo
problem zato što smo preživjeli jer oni ko-
ji su pobijeni u Srebrenici oni više nisu
problem, osim što ih moramo naći u jama-
ma, ali mi koji smo preživjeli hoćemo da
BiH bude uređena država u kojoj će vla-
dati univerzalni principi, politički i moral-
ni kao u svim državama. S druge strane,
BiH nije željela rat, nije imala ambicije u
smislu agresije na susjede, nije sudjelova-
la u raspadu bivše Jugoslavije. Naprotiv,
željeli smo se demokratizirati i nastaviti
živjeti u multikulturnom društvu i multi-
nacionalnoj državi kao što je bila bivša
Jugoslavija. Međutim, kao nagradu za sve
to od Europe i naših susjeda dobili smo
najviše siročadi, najviše udovica, dobili
smo silovane žene i na kraju, kulminacija,
genocid u Srebrenici. Tko uopće ima pra-
vo da nas podučava i dijeli moralne lekci-
je o bilo čemu nakon svega ovoga. Nakon
genocida u Srebrenici, recimo, imate po-
rodicu Alić iz koje je pobijeno 200 muš-
karaca, a da ne govorim o majkama koje
su izgubile pet sinova, muža, brata, oca,
amidžu, daidžu. Unatoč svemu tome, BiH
je svjetsko čudo u smislu poslijeratnog
oporavka i sustegnutosti što govori i či-
Reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić
njenica da se nakon potpisivanja Dayton-
skog sporazuma nije dogodio ni jedan je-
dini čin nasilja za ono što se dogodilo. O
tome je čak govorila i Condolezza Rice
povodom desetogodišnjice Daytona. I sad
nakon svega toga imamo političara poput
Mladena Ivanića koji govori cijelom svi-
jetu da su jedini problem za Bosnu još
uvijek Bošnjaci. Što to znači? Po čemu su
Bošnjaci problem? Je li problem što su
ostali živi jer da ih nema, da smo elimini-
rani genocidom, onda bi bilo lako Bosnu
podijeliti, i pripojiti Beogradu ili Hrvat-
skoj, jer bilo je i takvih tendencija. Ali hr-
vatska politika se ipak demokratizira, i
Hrvatska počinje shvaćati da joj nije u in-
teresu da sudjeluje u namjeri da se Bosna
podijeli. Međutim, Beograd još uvijek ni-
je odustao od toga i srpska politika još nije
priznala poraz u BiH, ne može se pomiriti
s činjenicom da Bošnjaci nisu nestali i da
ne može podijeliti Bosnu. Ova izjava Mla-
INTERVJU
dena Ivanića ne ide na čast političaru koji
bi se, kako to stalno govore, trebao okre-
nuti budućnosti. Ivanić nas opet vraća u
prošlost. Ljudi moraju shvatiti i ovdje i u
svijetu da mi Bošnjaci nosimo iskustvo
genocida i svaka rečenica koja ima bilo
kakvu naznaku dvosmislenog značenja
nas Bošnjake uznemirava, kao što Židove
uznemirava svaka izjava koja samo izazi-
va pomisao na antisemitizam. Ljudi mora-
ju imati obzira jer Bošnjaci imaju iskustvo
genocida, političari se moraju disciplini- 45
rati i poštedjeti nas takvih duševnih boli.
A ova izjava Mladena Ivanića izaziva ta-
kav osjećaj u nama.
Danas je velika odgovornost na bosan-
skim političarima da uspostave državu ko-
ja će biti funkcionalna i u kojoj će svi gra-
đani BiH moći ugodno živjeti. Istovreme-
no, i bošnjačka politika u BiH zahtjeva
definiranje jasnih ciljeva i nacionalnog
interesa. Kako vidite budućnost BiH?
Morate imati na umu da smo izašli iz
teškog rata u BiH koji je bio najkrvaviji
poslije Drugog svjetskog rata i u kojem je
izvršen genocid nad Bošnjacima. Umorni
smo od priča i svega onoga što nam se do-
gađalo. Ne smijete zaboraviti da je 1990.
godina Bošnjake zatekla bez visoke naci-
onalne svijesti, bez dobro organizirane
Islamske zajednice jer mediji su bili dale-
ko izvan našeg dohvata da bi mogli defini-
J
rati ono što hoćemo, nismo imali nika- O
kvog afirmiranog političkog lidera koji bi
mogao stati na čelo kao što je to bilo u U
Hrvatskoj. BiH pored toga graniči sa Srbi-
jom i Crnom Gorom koje su izvršile agre- R
siju, bili smo bez svjesnih oficira koji su
bili u JNA i bili spremni da na vrijeme re-
N
agiraju i pripreme nas na ono što će se do- A
gađati. U usporedbi s Hrvatskom, koja je
uvijek imala visoku nacionalnu svijest i L
 INTERVJU
bilo je samo pitanje dana kada će Hrvat-
ska pokrenuti svoj nacionalni program
osamostaljenja od bivše Jugoslavije, bila
je otvorena prema Europi, imala je kanale
otvorene prema europskim centrima gdje
je mogla objasniti svoju situaciju u bivšoj
Jugoslaviji i gdje su je razumjeli. Unatoč
svemu tome dogodio se Vukovar i Hrvat-
ska je izgubila dosta svoje teritorije. Da-
kle, u usporedbi s tim možemo reći uz sve
poteškoće koje imamo, i koje vi iz Zagre-
ba ponekad više vidite nego mi iz Saraje-
va, mi smo ipak u svemu tome najveći
pobjednici jer samom činjenicom da ni-
smo izgubili, da se nisu ostvarili ciljevi da
nestanemo, mi smo zapravo pobjednici.
Raspadom bivše Osmanske carevine sve
nacionalne grupe na Balkanu su se artiku-
lirale u nacionalnom i državotvornom
smislu. Mi Bošnjaci, pošto smo aktivno
živjeli u toj carevini, nismo se na vrijeme
nacionalno osvješćivali, niti smo imali
vremena, dovoljno inteligencije ili dovolj-
no onih koji su nam mogli ukazati na to
kako će se dalje odvijati povijest, pa ni-
smo na vrijeme reagirali. Srbi i Hrvati su
razvijali svoj nacionalni identitet, dok su
se Bošnjaci zadovoljavali svojim vjer-
skim identitetom. Dakle, identifikacija sa
supersilom odgovara dok je ona aktualna,
46 ali kad se počne urušavati, onda te nacio-
nalne ili etničke zajednice trebaju naći
svoje mjesto. Slično kao što danas neki
imaju američki pasoš i ponose se time jer
im ne treba viza. Bošnjaci se nisu nacio-
nalno artikulirali jer je po onome koliko
mogu tumačiti naše pretke njima bilo do-
voljno da svoj uspjeh i spas traže kroz
islamski, vjerski identitet. Njihova energi-
ja za nacionalni angažman se prelijevala u
srpstvo ili hrvatstvo, ili ih je najveći dio
ostajao neopredijeljen sve dok nisu shva-
tili da je jako bitno u Europi imati ne samo
vjersko nego i nacionalno opredjeljenje. I
da je Bosna i Hercegovina nacionalna dr-
žava u smislu da u modernom poimanju
nacije je država nacija, a ne etnicitet.
Mi sada dolazimo do spoznaje da BiH
u budućnosti mora biti bosanska nacio-
nalna država kao sve države koje imaju
svoj pasoš, svoju šansu u Ujedinjenim na-
J cijama i svoju zastavu kao nacionalna dr-
O žava. Pri tome se ne misli na nacionali-
stičke pobude koje isključuju drugoga,
U već bosansku naciju čine tri glavna etnici-
teta u BiH: Bošnjaci, Hrvati i Srbi. Dakle,
R ja sam u BiH Bošnjak po etničkom odre-
đenju, a ne po nacionalnom. Te tri glavne
N etničke grupe čine jednu nacionalnu sku-
A pinu po državnom određenju, a to je Bo-
sanac. Biti Bosanac i imati bosanski naci-
L onalni ponos. Da je to moguće najbolje
pokazuje, možda nije moje da takav pri-
mjer navodim, ali nogometna reprezenta-
cija koja je sastavljena od Bosanaca i
Hercegovaca koji jako dobro igraju. Da-
kle, to je po mom mišljenju budućnost
Bosne. Druga stvar koja će vremenom u
političkom smislu morati da dobije svoje
značenje: Južna Afrika je imala aparthejd
u kojem je manjina vladala većinom, vi-
dite koliko im je trebalo da se toga oslo-
bode. Naravno, neki stereotipi nikada ne-
će izumrijeti u odnosima između bijelih i
crnih u Africi. Ali Južna Afrika je danas
država u kojoj vlada većina. I u Bosni će
se morati znati tko je domaćin, tko je od-
govoran za državu i za opće stanje. Što
znači da u BiH ne vlada princip većine,
nego kompromisa. Želim konstatirati da
će vremenom bosanska država i narodi u
njoj morati pomiriti s činjenicom da je
BiH hiljadugodišnja tradicija državnosti i
da se u BiH mora znati tko je domaćin i
da se mora poštovati princip većine, i mo-
rat će se poštovati princip jedan čovjek
jedan glas. To zasada još nije tema o ko-
joj se razgovara, ali i to će morati doći na
dnevni red, doći će vrijeme kada će se i o
tome morati govoriti. Ovo je vrijeme boš-
njačkog oslobađanja od svih stereotipa
koje su naslijedili i koji su im nametnuti,
koje su oni sami nesvjesno svojom iner-
tnošću prihvaćali. Ove je vrijeme našeg
aktivnog sudjelovanja u povijesti i mora-
mo jasno artikulirati i jasno ljude informi-
rati što je naše ime i prezime. Jer članstvo
u EU neće moći biti na način da si Srbin,
Hrvat ili Bošnjak. Nego će članstvo mo-
rati imati adresu, a to je Bosna i Hercego-
vina kao država i s tim imenom i prezi-
menom mi možemo biti članica EU. Na-
ravno, ne treba zaboraviti da je uzrok
agresije na BiH između ostalog bilo i os-
poravanje bosanske državnosti. Nasreću
ideja bosanske državnosti je oživjela i
ono što smatram jako bitnim je da mi
Bošnjaci stalno ponavljamo da smo naj-
odgovorniji kao etnička grupa u BiH.
Moramo biti avangarda u tumačenju da je
pitanje našeg opstanka kao Bošnjaka za-
jedno sa Srbima i Hrvatima upravo to da
promoviramo ideju o državi BiH koja će
biti uređena na demokratskom principu,
na sekularnim načelima u smislu dostu-
pnosti države svim vjerama i nacijama.
No treba razlikovati pojam sekularne dr-
žave od sekularnog društva. Mi jesmo za
sekularnu državu, ali ne i za sekularno
društvo ako to podrazumijeva ateizaciju
društva. Bosanci su vjerujući narod. Se-
kularizam nije antivjerski, on je dobio ta-
kvu konotaciju zahvaljujući komunistič-
koj brutalnosti jer je komunizam zloupo-
trijebio ideju odvojenosti države od vjere
i napravio štetu sekularizmu, kao što su
mnogi teolozi napravili štetu religiji, jer
su zloupotrijebili tu ideju, jer su silom že-
ljeli nametnuti neke ideološke stereotipe.
Mi moramo graditi državu BiH u kojoj će
se svaki pojedinac osjećati kao građanin,
kao individualac. Neće ga se cijeniti kao
kolektiv i neće imati kolektivnu krivnju,
nego će ga se cijeniti po tome koliko on
kao pojedinac voli svoju zemlju, svoju
državu s kojom se može identificirati.
Ali, i to moramo reći cijeloj Europi i po-
sebno našim susjedima u okruženju, Hr-
vatskoj i Srbiji, Bošnjaci moraju biti si-
gurni da će imati državu koja će biti snaž-
na i jaka da ih zaštiti od budućih genocida
i da ih zaštiti od miješanja izvana njiho-
vih susjeda koji štete njezinoj državnosti i
njezinom suverenitetu. Bošnjaci se za to
moraju boriti i ne smiju imati pardona
prema nikome i moraju svima jasno i gla-
sno reći da naše iskustvo genocida obave-
zuje, da mi svoju djecu ne smijemo osta-
viti u nedefiniranom, nezaštićenom pro-
storu i da je s te strane odgovornost svih
nas da svoju sudbinu uzmemo u svoje ru-
ke uz Allahovu pomoć i uz pomoć prija-
telja koji nisu malobrojni u svijetu. Činje-
nica je da je Europski parlament izglasao
rezoluciju sa 565 glasova da 11. juli bude
Dan sjećanja na Srebrenicu i to na inicija-
tivu koju su pokrenule žene Srebrenice
zajedno s Islamskom zajednicom.
Jedno je izvjesno: unutar BiH, mi kao
tri etničke grupe, Hrvati, Srbi i Bošnjaci,
niti smo toliko jaki da bi jedni druge mo-
gli savladati, niti smo toliko slabi da bi
dopustili da bilo tko nadvlada neku drugu
grupu. Naš problem počinje onda kada
bilo tko od nas unutar Bosne dobije ohra-
brenje izvana da može da savlada određe-
nu grupu i zato je velika odgovornost na
našim susjedima, posebno Zagreba i Beo-
grada, da BiH s jedne strane ostave na
miru, a s druge strane da preuzmu dio
svoje odgovornosti da pomognu da BiH
zadrži svoj teritorijalni integritet i državni
suverenitet.
Multikulturno društvo i
multinacionalna država BiH
U Bosni slijede ustavne promjene, a i
sama Islamska zajednica je dala neke
svoje prijedloge. Broj entiteta u nekim
raspravama je postavljeno kao ključno
pitanje. Kako IZ gleda na to pitanje, da
li ste za ili protiv entiteta, kolike ovlasti
trebaju imati?
Mislim da je lažna dilema raspravljati
o tome kakva Bosna treba biti, s entitetima

ili bez entiteta. Nas to samo opterećuje.
Mnogo je korisnije da se usmjerimo na to
da govorimo o funkcionalnoj državi BiH,
o državi koja će imati sve prerogative kao
i svaka druga država u Europi. Ono što je
za mene jako važno je da smo raspadom
bivše Jugoslavije dobili da su sve etničke
grupe i nacije zaokružile svoj teritorijalni i
nacionalni prostor, organizirale se po naci-
onalnom principu i više nije sporno tko
treba biti predsjednik u Hrvatskoj i Slove-
niji ni tko je domaćin u Srbiji. Srbija je, ne
svojom namjerom, postala nacionalna dr-
žava zato što su se i Crnogorci povukli, a
Crna Gora je nacionalna država iako ima
tek 600.000 stanovnika i jedna je od naj-
manjih država na svijetu. S druge strane,
Albanci su već odavno postavili zahtjev da
imaju svoju državu. Ali kada usporedite
sve te zemlje, dolazite do činjenice koja je
vrlo zanimljiva: Bošnjaci koji su doživjeli
genocid od Srba, ne ponašaju se kao što se
ponašaju Crnogorci koji su sudjelovali u
zločinu i poduhvatu agresije na BiH i Hr-
vatsku. Bošnjaci kažu Srbima: mi hoćemo
živjeti s vama, unatoč svemu, nemojte da
se dijelimo. Svi drugi su rekli nećemo ži-
vjeti sa Srbima, nećemo živjeti s Beogra-
dom. Vidite taj paradoks! I BiH je, dakle,
nakon svega ovoga jedina prava, multina-
cionalna država i multikulturno društvo
koje je na ispitu kako će taj eksperiment
uspjeti. Za mene kao Bosanca, Bošnjaka,
muslimana i kao odgovornog čovjeka u
Islamskoj zajednicu, ali i za moju djecu i
unučad jeste najveći izazov hoće li Bosna
moći proći na ispitu multikulturnog i mul-
tinacionalnog društva, hoće li država BiH
moći preživjeti u ovakvom okruženju gdje
su sve države nacionalne, da li će BiH
uspjeti da drži štafetu oko koje se svi zala-
žu i glorificiraju je? Odgovornost da BiH
ostane multikulturno društvo i multinacio-
nalna država nije samo bosansko pitanje.
BiH je više od države, ona je ideja o suži-
votu i toleranciji. Taj suživot koji Bosna
treba da pokaže i prođe na ispitu nije samo
bosansko, nego i europsko pitanje. Uspjeh
BiH je i uspjeh Europe. Neuspjeh BiH u
ovom pitanju je i neuspjeh Europe i su-
sjedstva. Mi nismo toliko jaki da bi mogli
sve opstrukcije na tom putu savladati. Na-
ma ipak treba da nas netko poštedi tih op-
strukcija da u BiH gradimo multikulturno
društvo. To bi bila poruka za naše susjede
i Europu. Ali i Bošnjacima treba poslati
poruku koju neki ne vole da čuju, koja je
nepoželjna istina. Pitanje našeg opstanka
kao bosanskih muslimana na Balkanu, a
posebno u BiH uključujući naravno i Boš-
njake na Sandžaku, u Hrvatskoj, Sloveniji
itd., pitanje multikulture nije politički trik,
ni politička manipulacija. Za nas je multi-
kulturno društvo doktrina, ono je za nas
egzistencijalno pitanje. Ako pristanemo na
izolaciju i getoizaciju, da se reduciramo na
svoj bošnjački entitet, mi sami sebi propi-
sujemo smrtnu kaznu. O tome nam govori
i iskustvo španjolskih muslimana, Maora,
koji su 200 godina preživjeli u svojoj en-
klavi. Mi o tome moramo glasno govoriti,
iako je to rizično jer su naši susjedi, ako
znaju da smo mi u jednoj takvoj situaciji
koja omogućava ucjenu, nemilosrdni u vr-
šenju pritiska da odustanemo od nekih
svojih principa kako bismo posustajući
njima ustupili nešto što im ne pripada. Da-
kle, mi smo stalno u jednoj takvoj dilemi.
Unatoč tome, zadržavajući minimum mi-
nimuma našeg dostojanstva i časti, Boš-
njaci moraju shvatiti da je pitanje našeg
opstanka multikulturno društvo i multina-
cionalna država BiH. To je za nas doktiri-
na, mi u to moramo vjerovati i artikulirati
je na način da nam bude jasna i da u tome
među nama samima ne bude razlika koje
nas odvajaju od te doktrine. To ne znači da
ne možemo imati nijanse i da o tome ne
možemo razgovarati. Ali princip na kojem
mi moramo djelovati u svim sferama i u
političkom i u vjerskom i u intelektualnom
je taj da imamo šansu u BiH s jednim ova-
kvim pristupom. Jako je važno zainteresi-
rati Europu u smislu da je pitanje uspjeha
ili neuspjeha Bosne i njihova odgovornost,
ali mi istovremeno moramo biti nosioci te
ideje i ne odustajati od nje bez obzira koli-
ki bio pritisak. Naime, kad vidite način na
koji se ponašaju susjedi često imam dojam
da Srbi i Hrvati ne mogu čitati poruke koje
im šalje Europa, jer ostanak u BiH nije sa-
mo pitanje lojalnosti bosanskoj državi ne-
go je to pitanje misije, odnosno da ne do-
vode u iskušenje ni Europu ni musliman-
ski svijet što će biti s muslimanima. Dakle,
njihov ostanak u BiH olakšava tu situaciju
i Europi i muslimanskom i čitavom svije-
tu, da nađu načina da zajedno s bosanskim
muslimanima dijele taj prostor jer kako je
govorio Izetbegović, bolje je dijeliti poli-
tičku vlast nego dijeliti Bosnu. Ako nećeš
dijeliti političku vlast sa Srbima i Hrvati-
ma onda je jedino rješenje da dijeliš Bo-
snu. A dijeliti Bosnu danas znači biti u
getu, biti u enklavi. Naravno, mi osjećamo
da nam je učinjena povijesna nepravda,
osjećamo se jako poniženi u nekim aspek-
tima naših prava koja treba da imamo u
Bosni, u vlastitoj državi, osjećamo da je
svijet bio nemilosrdan prema nama, osje-
ćamo da je Europa bila vrlo licemjerna
prema BiH, ali istovremeno cijenimo da je
Amerika prepoznala taj fenomen europ-
skih muslimana, i da je prepoznala važnost
INTERVJU
da BiH preživi u svojoj multikulturnosti i
multinacionalnosti. Zato očekujemo da će
se nova administracija Baracka Obame vi-
še posvetiti ovom pitanju. I nadam se da
ćemo unatoč svim poteškoćama u Bosni
proći test očuvanja multikulturnog i multi-
nacionalnog društva koji je povijesna či-
njenica, kojeg mi ne izmišljamo. Bosna je
sama u sebi rađala ideju koju mi sada ne-
mamo pravo uništiti ni ukinuti je formalno
ni suštinski.
Što smatrate minimumom oko kojeg
bi se trebao postići politički konsenzus u
BiH?
Postoje tri principa od kojeg ni jedan
bosanski političar ni građanin ne bi smio
odstupati. Prvi princip koji bi trebao ob-
vezivati sve političare je bosanski državni
patriotizam. To je širok pojam, ali u bo-
sanskom slučaju ako nemaš dovoljno lju-
bavi poštedi Bosnu svoje mržnje. Mislim
da svi Bosanci vole Bosnu na svoj način,
Bošnjaci na svoj, Hrvati na svoj, Srbi na
svoj. Kao što postoji razlika ljubavi pre-
ma kćeri, majci, supruzi, sestri tako su i
različite ljubavi prema Bosni. Bošnjaci
vole Bosnu kao majku jer nemamo druge,
ona nam je sve, u smislu onog zemalj-
skog, povijesnog. Ostavljam Srbima i Hr-
vatima da kažu kako oni vole Bosnu, na 47
koji način, to je njihovo pravo. Ne slažem
se s onim Bošnjacima koji kažu: samo mi
volimo Bosnu. Naprotiv, mislim da i Srbi
i Hrvati vole Bosnu na svoj način. Mi ne
možemo i ne trebamo nikoga prisiljavati
da Bosnu voli na naš način. Dakle, pitanje
bosanskog državnog patriotizma je od
prevelike važnosti i kada slušam bilo ko-
jeg političara u BiH promatram ga kroz
prizmu, njegovog bosanskog državnog
patriotizma. Druga stvar oko koje se u
Bosni mora postići minimum je da multi-
kulturni i multinacionalni odnos i poima-
nje bosanske države i društva. To nije za
jednokratnu političku upotrebu, nego je
trajna kategorija koja treba da bude dok-
trina. Da uđe u sve sfere intelektualnog i
patriotskog poimanja zajedništva u BiH.
Treća, koja je posljedica ovih dviju stvari
je integriranje BiH u euroatlanske asoci-
jacije. BiH je kroz povijest uvijek živjela
J
višedimenzionalni svijet, nikada nije bila
reducirana na svoj mali lokalni svijet.
O
Čak i za vrijeme Rimskog carstva Bosna U
se doticala Rima, za vrijeme Osmanskog
carstva Bosna je bila vrlo važan faktor. R
Uzmimo samo činjenicu da je Bosna dala
brojne vezire u Osamanskom carstvu, čak
N
i šejhul-islame. Sve dok je Osmanska im- A
perija imala utjecaj na Balkan ona je bila
prosperitetna imperija, onoga trenutka L
 INTERVJU
kada je izgubila Balkan ona je prestala
biti carevina. Na isti način kao što je So-
vjetski Savez bio to što jeste dok nije iz-
gubio Balkan, odnosno istočnu Europu.
Dakle, Balkan je uvijek proizvodio kra-
ljeve drugima, nikada sebi i to je njegova
povijesna sudbina. U tom smislu, BiH
kad god je ostavljena na milost i nemilost
lokalnom mentalitetu ili reduciranoj pa-
rohijalnoj sudbini, njeno lice je unakaže-
no. A kad god je živjela u nekom univer-
zalnom svijetu gdje su se pojedinci mogli
dokazivati i u konkurenciji biti bolji kao
što su sada u Njemačkoj Bundesligi naj-
bolji nogometaši Bosanci, to je fenomen.
A i vi u Hrvatskoj nam uzimate najbolje
tenisače, Ljubičića. On može primiti sto
državljanstava, ali on je Bosanac. Mi smo
ponosni na to, mi ne damo to! Naravno,
mi sada ne možemo učiniti ništa, ali jed-
nog dana, kad se osvijestimo ipak će se
morati plaćati porez na tu činjenicu, kad
počnemo shvaćati da je to naše blago, ne
samo rijeke, kamen, drvo, nego da su naj-
veće bogatstvo Bosne ljudi koji pronose
pozitivnu energiju. Ja sam do suza impre-
sioniran kada idem u Australiju i u Mel-
bournu susrećem moje Bosance koji pre-
daju tamo na katedrama mnogih univerzi-
teta, koji su najbolji u onome što rade.
48 Naravno, kada prođete jednu takvu dra-
mu kakvu smo mi prošli u Bosni, onda
imate motiv da živite dva puta na ovome
svijetu, a još pogotovo na onome svijetu.
Dakle, mi Bosanci imamo devet života i
oni koji su mislili da nas mogu uništiti i
da ćemo nestati, jako su se prevarili. Ako
uzmemo u obzir činjenicu da je četiri mi-
lijuna Bošnjaka u Turskoj, da je dva mili-
juna bilo prije rata u Bosni i da je oko dva
milijuna raseljeno po svim europskim ze-
mljama, nas Bošnjaka je u svijetu oko
osam milijuna. Ta činjenica obavezuje
nas same da moramo riješiti svoj problem
na Balkanu, ali isto tako obavezuje druge
da nas poštuju.
U svojim istupima često spominjete
Srebrenicu kao simbol bošnjačkog stra-
danja, genocida koji je izvršen nad Boš-
njacima. Istovremeno, najveće poprište
J bošnjačkog stradanja Prijedor i Kera-
O term nisu dostojno obilježeni barem spo-
menikom. Čak je i Sulejman Tihić u jed-
U nom istupu rekao da se previše bavimo
žrtvama i da bi u ime suživota to trebalo
R ostaviti postrani.
Nitko nema pravo osporavati pamće-
N nje bilo kome, ali ne bih Tihićevu izjavu
A tako shvatio. On nije imao namjeru reći da
se mi ne moramo baviti žrtvama ili da tre-
L bamo zaboraviti. Mislim da je njegova
ideja, kako je tumačim, bila u smislu neka
pravnici rade svoj posao, neka povjesniča-
ri pišu povijest, neka oni koji iskopavaju
žrtve ili dokazuju zločin to čine, ali politi-
čari koji se bave politikom moraju nalaziti
druge putove da bi se rješavalo ono što je
danas i što nas čeka sutra. Jedna Tihićeva
izjava neće zbuniti Bošnjake da insistiraju
na istini i pravdi. Žene Srebrenice i porodi-
ce koje su doživjele to što su doživjele i
njihov bol ne može se izbrisati samo time
što će netko reći trebamo raditi ovo ili ono.
Ali vi ste upravu kada se govori o tome
koliko treba kojem mjestu posvetiti pa-
žnje, ljubavi, riječi i sjećanja jer Srebreni-
ca je vrlo dominantna u tom podsjećanju
na genocid. Nažalost, cijela Bosna je doži-
vjela sličnu sudbinu kao Srebrenica, ali
ona ima tu simboliku kod nas Bošnjaka
kao što kod Židova ima Auschwitz koji je
postao simbol holokausta jer je to i u prav-
nom smislu dobilo određenu formu. Tako-
đer je i Srebrenica jedini slučaj koji je za-
pisan u analima Vijeća sigurnosti gdje po-
stoji rezolucija o tome da je Srebrenica
zona sigurnosti u kojoj je međunarodna
zajednica garantirala da će čuvati stanov-
ništvo, civile u Srebrenici. Budući da je
Srebrenicu izdala Europa i holandski voj-
nici, da su Ujedinjeni narodi priznali svoju
grešku to je postao slučaj koji mora zabri-
nuti svakog stanovnika ove planete jer se
tako nešto moglo dogoditi pred očima čita-
vog svijeta, jer su generali trgovali s Mla-
dićem, Karadžićem i Miloševićem oko to-
ga da li će spasiti više od 8.000 Srebreniča-
na. Ta nas činjenica obavezuje i daje nam
mogućnost da ljudi u svijetu razumiju o
čemu govorimo. Ali to ništa ne umanjuje
značaj, odnosno bol Prijedorčana, Fočaka,
Višegrađana, Vlaseničana, Bratunčana itd.
Na kraju krajeva sve ono što se govori o
Srebrenici može se govoriti i o Sarajevu,
gdje je ubijeno preko 10.000 djece. Unatoč
svemu tome u pravno-etičkom smislu neki
čak i Srebrenicu osporavaju. Nedavno sam
bio prisutan u Parizu gdje su Židovi pokre-
nuli projekt koji se zove “Aladin” s namje-
rom da zaustave osporavanje i negiranje
holokausta te uspostave kontakt s musli-
manima, naročito nakon Gaze. Dakle, Ži-
dovi koje mnogi smatraju najmoćnijima,
najutjecajnijima na svijet, oni još uvijek
moraju dokazivati holokaust jer ima onih
koji s vremena na vrijeme to spore. A za-
mislite što tek nama predstoji koji nismo
na taj način organizirani, stoga je stalno
podsjećanje i ova rezolucija koju je usvo-
jio EU parlament o Srebrenici od preveli-
kog značaja upravo u ovom kontekstu. U
skalama od plana do realizacije genocida,
osma faza je negacija genocida. Sama ne-
gacija genocida je genocid. Mi sada živi-
mo u toj fazi kada moramo stalno dokazi-
vati i podsjećati jer očito je da se u Srbiji i
Beogradu, izuzev nekoliko nevladinih or-
ganizacija, još se osporava i odgađa susret
sa Srebrenicom. Ali on je neminovan, on
će doći. Razumijem ljude koji protestiraju
zašto se stalno govori o Srebrenici, a ne i o
njima. Volio bih kad bi se mogli takmičiti
u nečem drugom, a ne u tome koliko je tko
više tragedije doživio.
Prema mojim informacijama, na po-
dručju Keraterma se gradi tvornica čime
su uništeni dokazi o postojanju logora.
Pošto je to područje na teritoriju Repu-
blike Srpske da li Islamska zajednica
može utjecati na to?
Mislim da je važnije to što imamo
udruženja logoraša, građanska udruženja
koja se bore i oni su izravno zainteresira-
ni za svoje najmilije, da pronađu njihove
ostatke i saznaju o nestalima. Oni rade vr-
lo intenzivno i koliko sam upoznat tu se
postižu određeni uspjesi i rezultati. IZ je
tu da pomaže ta udruženja onoliko koliko
može i koliko oni traže. Mi još uvijek u
RS–u imamo opstrukcije, ali zahvaljujući
Paddyju Ashdown Vlada RS je izvršila
istraživanje i napravila izvještaj u kojem
sudjelovao i dr. Čekić. U tom izvještaju
su navedena imena onih koji su neposred-
no sudjelovali u genocidu širom BiH i taj
izvještaj je napisan i najbolji je dokaz ko-
liko su službene strukture bile uključene
u planiranje i izvršavanje genocida nad
Bošnjacima u svim dijelovima BiH. Reci-
mo u Banja Luci, gdje uopće nije bilo rat-
nih djelovanja, svi su Bošnjaci protjerani,
a 16 džamija je porušeno. Dakle, kao što
Židovi i danas, više od 60 godina nakon
rata, još uvijek otkrivaju neke ratne zlo-
čince po svijetu tako i nama predstoji dug
period borbe za istinu i pravdu. Mogu re-

ći da me impresioniraju udruženja koja se
bore za to, nažalost to je uglavnom njima
prepušteno. Volio bih da se i političari
uključe, ali ne za svoje dnevnopolitičke
potrebe već da principijelno pomažu ta
udruženja financijski kako bi mogla na-
praviti ono u što se politika ne treba
izravno miješati, ali politika bi trebala
svojim utjecajem prisiliti odgovorne u RS
kao partnere u vlasti da omoguće porodi-
cama da dođu do saznanja o svojim naj-
milijima, da se nestali pronađu.
Izdaja, Fikret Abdić i fetva
Bošnjačku suvremenu povijest obi-
lježio je sramotan čin izdaje Fikreta Ab-
dića. Bihački muftija je tijekom rata iz-
dao fetvu prema autonomašima, progla-
sio ih murtedima i zabranio vjerske
obrede. Danas lokalne stranke obilato
zloupotrebljavaju tu činjenicu. Nije li
vrijeme da se fetva povuče, da se te ljude
privuče u bošnjački korpus?
Naravno, upravu ste, jedan od najvećih
povijesnih udesa koji su Bošnjaci doživjeli
je sukob koji je bio u Krajini. I ja sam
1993. bio u nekoj vrsti zatočeništva Fikre-
ta Abdića u Krajini i toga se ne volim ni
prisjećati, ni pričati o tome. Efendija Ma-
kić, koji je došao poslije mog boravka i
suočio se s tim poteškoćama, nije izdao fe-
tvu na način kako to tumače Fikretovi
sljedbenici ili političke partije koje su ne-
pomirljive i koje ne žele da prijeđu taj prag
povjerenja na koji smo mi pozivali jer svi
hoće da dokažu da su oni u pravu. Još uvi-
jek traje rasprava o tome tko je pobijedio,
a tko je poražen. Mislim da treba odustati
od te logike pobjednika i poraženog jer tu
nema pobjednika tu su svi gubitnici, rane
su i na jednoj i na drugoj strani. Ali ima
nešto što je za nas Bošnjake bitno: nećemo
i ne možemo nikada prihvatiti izdaju. Zna-
te, kod Dantea je u zadnjem, devetom kru-
gu pakla odmah pored đavla izdajnik, a
prije njega u osmom krugu je ubojica. Da-
kle, za Dantea je izdajstvo gore nego uboj-
stvo. To se također kaže i u Kur’anu. Sma-
tram da je Fikret Abdić pao u grijeh izdaje
i kolaboracije s Karadžićem. Fetva koju je
Hasan ef. Makić u to vrijeme izrekao je da
se onima koji su izdali nešto što je nama
sveto ne može to opravdati, ne mogu se
oni u tome podržati, moraju snositi odre-
đene posljedice. Međutim, ta fetva je važi-
la samo tada dok je to trajalo, ta fetva više
ne vrijedi. Ti ljudi koji sada žive s nama, a
ja sam ih susretao i u Americi, mnogi od
njih su članovi zajednice. U Krajini je sa-
mo jedna Islamska zajednica koja djeluje i
svi funkcioniraju u okviru IZ, tu nema dis-
kriminacije. Hasan ef. Makić je fetvu do-
kinuo i to je objavio u “Preporodu”. Među-
tim, imate neke ljude koji da nije toga naš-
li bi nešto drugo. Ako to ne prihvaćate naći
ćete razlog zbog čega to nećete, a to je či-
sta politička manipulacija bez ikakvog
osnova i koja je zlonamjerna u odnosu na
IZ. Mi smo pokušali ukazati na to, ali kad
smo uvidjeli da unatoč tome oni i dalje na-
padaju, onda smo odustali. Nema smisla
da bilo što dalje govorimo. Dva puta sam o
tome pisao hutbu, govorio u Krajini, pozi-
vao na smirenje, nakon čega su mi oni koji
su ljuti na taj odnos Fikreta Abdića prema
bosanskoj državi i narodu rekli da sam oti-
šao predaleko u pružanju ruke pomirenja.
Međutim, mislim da za Krajinu nema dru-
gog puta osim pomirenja i da svi moraju
odustati od nekih svojih predrasuda jedni o
drugima i da je to jedan narod koji se mora
suočiti s time. Sama činjenica da je Fikret
Abdić osuđen zbog tog odnosa prema za-
robljenicima jeste na neki način satisfakci-
ja onima koji su pretrpjeli njegovo izdaj-
stvo u odnosu na državu BiH i naš narod.
Fetva se više ne primjenjuje, važila je sa-
mo u trenutku kada je za nas bilo opravda-
no da se borimo za svoj dignitet i čast. Sa-
ma fetva nikada nije obvezivala, nije imala
nikakvo zakonsko uporište, ona je jedno-
stavno jedan moralni stav na koji muftija
ima pravo. Inače, fetva nije zakonska
odrednica, ona je konzultativno mišljenje,
a druga je stvar što ljudima to ne odgovara
jer kad muftija nešto kaže onda to musli-
mani slušaju i prihvaćaju.
Sredinom godine je izašla knjiga Azi-
za ef. Hasanovića “Hutba u vremenu”
koja se bavi institucijom hutbe u zadnja
dva stoljeća. Koliko su danas imami
spremni odgovoriti na izazove vremena?
Naime, često suhoparne, nenadahnute
hutbe odbijaju vjernike, čak sam čula za
neke ideje da se na hutbe pozivaju svje-
tovni intelektualci koji bi mogli pripre-
miti zanimljivije hutbe, pa do onih da bi
imamima trebalo omogućiti korištenje
power pointa.
Meni je drago što Bošnjaci imaju kri-
tički stav prema hutbama što pokazuje da
im to mnogo znači, i da ćemo uvijek ima-
ti dinamičnu IZ. Bio bih nesretniji da mu-
slimani nemaju stav prema hutbi, da im je
svejedno da li je dobra ili nije. To je naša
prednost za razliku od drugih mjesta ili
muslimana u nekim muslimanskim ze-
mljama na istoku gdje se hutbe ne ko-
mentiraju i gdje su ljudi ravnodušni. Naša
prednost je upravo u tome što se ne može
svašta govoriti s hutbe. Jer kad imam siđe
s minbera svaki će mu Bošnjak prići i ka-
INTERVJU
zati ne slažem se s onim što si rekao. Da-
kle, to je naša prednost. Islamska zajedni-
ca je najotvorenija vjerska zajednica, mi
smo najtransparentniji što je vrlo rizično.
Ali, mislim da je to naša prednost, naša
snaga. Možete to usporediti s drugim
vjerskim zajednicama koje su jako zatvo-
rene. Mnogim novinarima koji dolaze iz
drugih zemalja je zanimljivo kako smo
mi tako dostupni, kako mogu razgovarati
s nama. Zapravo, prednost islama je što je
on “sekularan”, otvoren, nemamo mona-
stički život. Taj kritički pristup prema hu-
tbi je vrlo koristan i potreban, nisam sigu-
ran da to treba biti PowerPoint, ali da
svjetovni muslimani vrše pritisak na hati-
be da i hutbe moraju biti aktualne, realne,
poučne, edukativne činite to i dalje jer to
je samo u korist muslimana i islama.
Izvjesno je da ćete u povijesti biti za-
bilježeni kao najkontraverzniji bosanski
reisu-l-ulema. Niste baš smjerni duhov-
ni vođa, poput recimo kardinala Bozani-
ća, koji se javlja samo u trenucima mo-
ralnih dilema nacije, i uglavnom se bavi
duhovnim i etičkim vrijednostima. Vaši
istupi često prelaze u političku sferu. Da
li se jednog dana vidite u politici?
Nastojim samo biti dosljedan samome
sebi i iskren sa samim sobom, govoriti ono 49
što mislim, koristiti i najmanji djelić slo-
bode koju imam. Naravno, sloboda je rizik
i podložna je greškama. Živimo u Europi u
kojoj je samo papa nepogrešiv, svi ostali
su grešni. Dakle, nisam papa i, naravno, da
griješim, ali mislim da je prednost imati
snage priznati grešku i korigirati se. Ne
mislim se aktivno baviti politikom, ali se
mislim baviti političkim pitanjima koja su
od interesa za moj narod dok sam živ. Po-
litika je suviše ozbiljna da bi se prepustila
samo političarima, kao što je i teologija su-
više dragocjena da bude ostavljena samo
teolozima, a pitanja rata i mira prepuštena
samo generalima. Mi živimo u interdisci-
plinarnom svijetu u kojem moramo biti
upoznati sa svime što se zbiva. I prema to-
me ako se u BiH svi miješaju u naš život, u
to što bi mi trebali, onda zašto bih ja bio
uskraćen da se miješam u svoju vlastitu
sudbinu. Ja sam reisu-l-ulema jednom na-
J
rodu koji je doživio genocid i sada proživ-
ljava jednu zanimljivu povijesnu dramu. U
O
toj drami moram aktivno sudjelovati riski- U
rajući da budem i kontraverzan. Martin
Luther King je bio mnogo kontraverzniji R
od mene, Mandela još kontraverzniji. Pre-
ma tome, ljudi koji su malo crazy, oni mi-
N
jenjaju povijest. Normalni ljudi sjede u A
sobi i gledaju kroz prozor što budala radi
na ulici.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Završen prvi dio pregovora pod vodstvom SAD-a i EU o ustavnim promjenama u BiH
Dogovora nema, ali će ga biti!
Još uvijek se ništa spektakularno ne dešava. Kada Amerikanci počnu lomiti ruke, tada će postati zanimljivo. No, kako
sada stvari stoje, prvo će početi lomiti ruke svojim saveznicima EU, jer je došlo i do sukoba između Amerikanaca i
predstavnika EU.
Edis Felić
Završen je početak pregovora o ustav-
nim promjenama u Bosni i Hercegovini,
vrlo neuspješno, kao što se i očekivalo. No,
to nikako nije kraj, jer ovdje u prethodnoj
rečenici moramo obratiti pozornost na riječ
početak. To znači da će se nastaviti, odno-
sno da je (ponovo ćemo se poigrati riječi-
ma) počeo finiš koji se sastoji od budućih
maratonskih pregovora u kojima će na kra-
ju odluku donijeti Amerikanci. Sve ovo na-
vodimo zbog toga što je “Preporodov Jour-
nal” (da se pohvalimo) bio među malo onih
listova koji su se usudili reći da do Nove
godine, eventualno do proljeća Bosna dobi-
ja novi Ustav. O tome smo pisali u 108. bro-
ju (veljača/ožujak 2009.) i čitaoci koji pa-
50 žljivije prate naš list vjerojatno će se sjetiti.
Zaključak da Bosna i Hercegovina do-
bija novi Ustav crpili smo iz informacija
dobro upućenih izvora s kojima je “Jour-
nal” imao priliku razgovarati, ali smo isto
tako napravili i jednu analizu nove američ-
ke politike u Bosni i Hercegovini. Bez na-
mjere da se ponavljamo, ovdje ćemo čita-
oce samo podsjetiti na četiri vrlo jake indi-
cije američke vanjske politike prema BiH,
a koje su nagovještavale da naši sugovor-
nici nisu mlatili praznu slamu.
Svima nešto fali
Prva je bila ta da su svi bili oduševljeni
razgovorima i načelnim dogovorima Su-
lejmana Tihića, Dragana Čovića i Milora-
da Dodika u Prudu kod Odžaka. Jedino
hrvatski predsjednik Stjepan Mesić (za ra-
zliku od svoje Vlade) i Amerikanci nisu
J bili oduševljeni. Potonji su bili čak i tajan-
O stveni, cijelo vrijeme se suzdržavajući od
komentara, kao da su već tad imali pripre-
U mljen nekakav paket ustavnih promjena.
Druga indicija je bila pokretanje istrage
R protiv Dodika i moguće tužbe zbog prone-
vjere 145 milijuna KM (540 milijuna ku-
N na), akcija o kojoj se inače i prije suškalo
A da je pripremaju i da će s njom pritisnuti
Dodika. Bilo je vidljivo da je Dodik tih da-
L na bio vrlo nervozan, pa čak i uplašen, te je
Dragan Čović, Sulejman Tihić i
Milorad Dodik
naprosto iz straha zauzeo obrambeni gard
rušeći i ono nešto što su dogovorili u Pru-
du. Treća indicija je bila da Raffi Gregori-
an, zamjenik Visokog predstavnika, napu-
šta BiH i odlazi na još višu dužnost u State
department. Trebao je biti zadužen za jug
Europe te dio Azije, tamo do Kavkaza. A
to znači i za BiH, tj. fizički ju je trebao na-
pustiti, ali njegov duh bi bio još prisutniji u
Bosni. No, od toga se ipak odustalo, a ra-
zlog je bio do tada nezamislivi sukob
SAD-a i EU oko izbora novog Visokog
predstavnika (što je četvrta indicija), pošto
je tu funkciju napustio Miroslav Lajčak.
Amerikanci su tražili osobu jakog autorite-
ta koja će iskoristiti svoje ovlasti da Bosnu
usmjeri ka euroatlantskim integracijama,
zašto je uvjet novi Ustav. Tada se prvi put
desilo da Amerikanci nisu podržali izbor
kandidata EU-a Valentina Inzka, što je bio
jasan znak da oni spremaju nešto krupno.
Inzko je doduše imenovan (više da se spasi
čast EU), no ni Gregorijan ipak nije otišao.
Tako se nastavilo s pripremom terena da
bi u listopadu krenuo vrlo ozbiljan razgovor
o promjeni Ustava BiH. Pozvani su lideri
vlasti i najjačih opozicijskih stranaka na pre-
govore. Paket promjena Ustava usaglasili su
EU i SAD, a da podsjetimo, najveći problem
je bio hoće li se ukinuti entitetsko glasanje u
Predstavničkom domu Parlamentarne skup-
štine BiH. Znalo se da neke ovlasti moraju
biti prenešene na državu, ali Dodikovi sljed-
benici nisu pristajali gotovo ni na minimalne
ustupke, a drugi su, poput Silajdžića, tražili
što je moguće jačanje centralne države. Neg-
dje u sredini bio je Tihić koji inače nema svo-
je ja i sluša šta mu narede stranci, te Dragan
Čović (HDZ) i Božo Ljubić (HDZ 1990) ko-
ji bi najradije htjeli da kroz treći entitet uskr-
snu tzv. Herceg-Bosnu.
Ovlasti države nešto veće
Predstavnici Europske unije, ministar
vanjskih poslova Švedske Carl Bildt, i za-
mjenik državnog tajnika Sjedinjenih
Američkih Država James Steinberg,
sazvali su sastanak u vojnom kampu Bu-
tmir kod Sarajeva. Prvi je održan 9. listo-
pada, koji je brzo završio, a drugi je
sazvan desetak dana kasnije, na kojem je
sudjelovao i europski povjerenik za pro-
širenje Olli Rehn. Na sastanku u Butmiru
sudjelovali su predsjednik Stranke za
BiH (SBiH) Haris Silajdžić, predsjednik
Stranke demokratske akcije Sulejman Ti-
hić, predsjednik Stranke nezavisnih soci-
jaldemokrata Milorad Dodik, čelnik So-
cijaldemokratske partije Zlatko Lagumd-
žija te čelnici HDZ BiH i HDZ 1990 Dra-
gan Čović i Božo Ljubić. Što je sadržavao
paket ustavnih promjena o kojem su toli-
ko žučno, na momente čak i vrijeđajući
jedni druge na nacionalnoj osnovi, što su
gledali stranci, raspravljali lideri politič-
kih stranaka s predstavnicima EU i SAD?
Bosna i Hercegovina bi prema ovom
usuglašenom prijedlogu imala predsjedni-
ka i dva potpredsjednika koji zajedno čine
Predsjedništvo. Oni bi se, za razliku od sa-
da, birali u Parlamentu BiH, točnije iz reda
zastupnika Zastupničkog doma. Odluke bi
donosili konsenzusom. Prema tom rješe-
nju, predsjednik potpisuje i proglašava za-
kone, a ne treba mu suglasnost potpred-
sjednika. I dalje bi postojalo Vijeće mini-
stara, ali bi na njegovom čelu bio premijer,
kojeg imenuje predsjednik države.
Premijer je ministar bez portfelja i odgo-
voran je za upravljanje i djelotvorno funkci-
oniranje Vijeća ministara. Vijeće ministara i
druge državne institucije koordinirale bi s
entitetskim institucijama pitanja u vezi s eu-

ropskim integracijama, ali bi u procesu pri-
stupanja Europskoj uniji država bila nadlež-
na za donošenje zakona, uspostavu instituci-
ja te provođenje obveza iz ove oblasti. Ovim
prijedlogom daje se više ovlasti Vijeću mini-
stara. Tako bi vođenje vanjske politike i
predlaganje godišnjeg proračuna bili isklju-
čivo u nadležnosti Vijeća ministara.
Parlamentarna skupština imala bi dva
doma, ali bi zakonodavna vlast bila povje-
rena samo Zastupničkom domu, koji bi se
sastojao od 87 zastupnika od kojih tri ne bi
bili pripadnici konstitutivnih naroda. Zastu-
pnički dom birao bi Predsjedništvo iz svoga
članstva. Dom naroda imao bi 21 člana, po
sedam predstavnika konstitutivnih naroda,
ali se u njemu ne bi usvajali zakoni, već bi
njegova osnovna uloga bila razmatranje
ugroženosti vitalnog nacionalnog interesa
zakona usvojenih u Zastupničkom domu.
Članovi Doma naroda bili bi izabrani
iz članstva Zastupničkog doma, te isto-
vremeno članovi oba doma. Oba doma
imala bi predsjednika i dva zamjenika
predsjednika. Svi zakoni bili bi nakon
usvajanja u Zastupničkom domu upući-
vani u Dom naroda i smatrali se usvoje-
nim nakon 15 dana, ukoliko većina člano-
va kluba ne glasa da je taj zakon destruk-
tivan po vitalni nacionalni interes. O to-
me bi se nakon pismenog obrazloženja
očitovalo Zajedničko povjerenstvo, a u
krajnjem slučaju i Ustavni sud.
U Ustav bi bile uvedene i pravosudne
institucije koje trenutno postoje na državnoj
razini, Sud, Tužiteljstvo te Visoko sudsko i
tužiteljsko vijeće. Amandmanom na Ustav
precizirano je postojanje Državne agencija
za istrage i zaštitu. Postojanje Vrhovnog su-
da nije regulirano ovim prijedlogom.
Prijedlog Međunarodne zajednice je
da obrana, obavještajni poslovi i vanjska
sigurnost, funkcioniranje jedinstvenog
sustava neizravnog oporezivanja budu u
nadležnosti države. Nadležnosti u vezi s
oporezivanjem, izbornim procesom, pra-
vosuđem, poljoprivredom, znanošću, teh-
nologijom, okolišem i lokalnom samou-
pravom bile bi podijeljene između insti-
utcija države i entiteta. Nadležnosti koje
bi preuzela BiH po postignutoj suglasno-
sti entiteta mogu biti vraćene entitetima
samo uz jednoglasan pristanak Bosne i
Hercegovine i oba entiteta.
Ovim prijedlogom nije ukinuto ono što
je bilo najveći kamen spoticanja – entitet-
sko glasanje. Pa iako je tu bilo kvalitetnih
rješenja, posebno oko Predstavničkog do-
ma te ukidanja ovlasti Domu naroda, enti-
tetsko glasanje ostalo je veliki problem. No,
valja reći da su Amerikanci prije druge run-
de pregovora najavili da u ovoj fazi neće
biti razgovora oko ukidanja entitetskog gla-
sanja. Bilo je jasno da bi to za sada bio pre-
velik zalogaj, pa su se odlučili ići korak po
korak, strpljivo i pragmatično, kakva inače
jest američka vanjska, pa i unutrašnja politi-
ka. Ni pitanje Vlade nije baš najsretnije rije-
šeno, s obzirom da to i dalje ostaje Vijeće
ministara, doduše, kažu oni političari koji
su vidjeli taj papir, s nešto ipak većim ovla-
stima nego do sada. Ali to svakako nije do-
voljno, a kako su različito tumačili ovaj
prijedlog, pokazuje i primjer da je Tihić tvr-
dio da je nešto bolji od tzv. Travanjskog
paketa, koji prije tri godine nije prošao u
bosanskom parlamentu, dok Čović tvrdi da
je on čak 15-20% lošiji nego tzv. Travanjski
paket. Uglavnom, izvjesno je da će se obi-
stiniti predviđanja koja je dao i “Journa”l da
će Bosna i Hercegovina dobiti novi Ustav
do ožujka ili travnja iduće godine. Ima čak i
onih naših sugovornika koji vjeruju da će to
biti čak i do Nove godine.
Dodik kaže da je rješenje pisano
za Bošnjake
Svi su odbacili ovaj prijedlog, ali sa razli-
čitim intenzitetom. Silajdžić jer se ne ukida
entitetsko glasanje, a Dodik zato što se na
nivou države formira Vrhovni sud. Tihić je
bio za, uz neke korekcije oko entitetskog gla-
sanja, izjavivši ipak da postoji granica ispod
koje ova stranka neće ići, niti prihvatiti ništa
što je lošije od Daytona. “Ne smijemo zbog
tzv. idealnih rješenja, koja ne postoje nigdje
u svijetu, priuštiti BiH i njenim građanima da
i dalje ostanu taoci daytonskih rješenja za ko-
ja svi znamo da su loša”, rekao je Tihić. Dra-
gan Čović je predlagao prudsko riješenje sa
četiri ili pet regija, a Božo Ljubić je pohvalio
pojedina rješenja, ali je izrazio i sumnju. “U
ovom momentu Hrvati nisu ravnopravni ni
na razini države ni na razini entiteta u proce-
su odlučivanja. Entitetsko glasovanje, koje
kao pravo mogu koristiti Srbi i Bošnjaci, a
Hrvati ne, za nas je nepravo i generator je
neravnopravnosti. Naš prijedlog je bio da se
ovaj instrument ukine ili radikalno reformira,
a da se zaštita nacionalnih interesa smjesti u
Dom naroda za oba naroda”, rekao je Ljubić.
Proširenim propalim travnjskim pake-
tom nije bio zadovoljan ni Zlatko Lagumd-
žija, predsjednik SDP BiH. Za njega je pri-
jedlog bio neprecizan, neprihvatljiv, nedo-
voljan, ali je ipak dodao da daje dobru osno-
vu. Lider SNSD Milorad Dodik bio je, kako
je nastojao da se prikaže, iznenađen sadrža-
jem prijedloga paketa. Smatra ga anti-
daytonskim, politički nekorektnim i nepri-
hvatljivom osnovom za razgovor. Istakao je
da taj paket predstavlja “izravno kršenje
Daytonskog sporazuma, uključujući i An-
BOSANSKI BAROMETAR
kes 4 Ustava BiH na što RS, kao jedan od
potpisnika, ne može i neće pristati”.
Dodik je to naveo u pismu upućenom
veleposlaniku SAD-a Charlesu Englishu i
švedskom Predsjedništvu Europske unije,
putem delegacije Europske komisije u
BiH. Dostavljeni prijedlog samo pokazuje,
kaže on u pismu, da su prethodni razgovo-
ri, koji su vođeni s domaćim liderima, bili
paravan za paket koji je već bio sačinjen,
“očigledno po volji samo jednog konstitu-
tivnog naroda u BiH – Bošnjaka”.
Dodik zove domaće da se
dogovore bez stranaca
U svakom slučaju, još uvijek se ništa
spektakularno ne dešava. Kada Amerikan-
ci počnu lomiti ruke, tada će postati zani-
mljivo. No, kako sada stvari stoje, prvo će
početi lomiti ruke svojim saveznicima EU,
jer je došlo do sukoba između Amerikana-
ca i predstavnika EU zbog razlike u staja-
lištu za ustavna rješenja. Sukob je došao
dotle da se već javno govori da će se EU
povućio iz ovog projekta i prepustiti sve
Amerikancima. Vjerujemo da to Ameri-
kance ne bi sputavalo jer očito imaju vrlo
jasan cilj što žele. Taj sukob kao da se pre-
lio na Visokog predstavnika Valentina In-
zka i njegovog zamjenika Raffija Gregori- 51
jana, čija blaga netrpeljivost traje od dana
kada je Inzko imenovan na svoju funkciju.
Taj sukob, koji je očit, ako eskalira, moći
će pokazati pravu američku snagu. Nema
nikakve sumnje, bude li Inzko prkosio
Gregorijanu, mogao bi biti i smijenjen, uz
opravdanje zbog nesposobnosti da kvali-
tetno iznese svoj mandat u OHR-u.
Nastavak pregovora zakazan je za 18.
studenoga. No, Dodik je već potkraj listo-
pada pokušao pribjeći zaista prozirnom
triku pozivajući sve lidere pozicije i opo-
zicije da dođu kod njega u Banja Luku te
da sjednu za stol i dogovore se. Naravno,
time bi otupio oštricu međunarodne za-
jednice koja bi u takvoj situaciji došla u
neugodnu poziciju da prekida pokušaj
dogovora samih domaćina. Rezultat sve-
ga bi bio taj da ne bi bilo dogovora, a sa-
mo bi se izgubilo dragocjeno vrijeme, a
vrlo bi vjerovatno i same EU i SAD izgu-
J
bile volju za daljnjim radom na ustavnim
promjenama. No, Tihić je to prvi odbio, a
O
onda redom i ostali, osim predsjednika U
HDZ-a BiH Dragana Čovića, koji nije s
Dodikom tog 28. listopada ništa drugo ra- R
dio, nego mlatio praznu slamu.
U svakom slučaju, sigurno će se nešto
N
desiti. To se naprosto i osjeća jer su se u A
pregovore konačno uključili i stranci. Ta-
ko žalosno, a tako opet dobro.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Sukob oko Elektroprijenosa BiH
Dodik se ponovo izvukao
Odluka Valentina Inzka da produži mandat direktoru kompanije, Upravnom odboru i Odboru za reviziju Elektropri-
jenosa BiH izazvala je žestoku reakciju srpskih dužnosnika. Dodika na kraju spašavao federalni premijer Mustafa
Mujezinović.
Edis Felić
Visoki predstavnik u BiH i specijalni
predstavnik EU Valentin Inzko u rujnu i li-
stopadu bio je doveden u poziciju da brani
svoj autoritet, kojeg je osporavao, a tko dru-
gi, nego siledžija iz Laktaša Milorad Dodik.
Naime, dužnosnici u tijelima vlasti BiH, koji
dolaze iz njenog manjeg entiteta, osporili su
Inzkovu odluku (prema uputama Dodika) da
nametne nekoliko zakona kojima se regulira
status Distrikta Brčko, kao i da produlji man-
dat sadašnjim upravnim tijelima Elektropri-
jenosa BiH, s ciljem da se spriječi raspad te
institucije. Upravo je odluka o ovoj tvrtki
izazvala žučne rasprave na relaciji Mile Ron-
hill – međunarodna zajednica. Inače, radi se
52 o tvrtki koja je nastala 2004. godine, narav-
no, pod pritiskom međunarodne zajednice.
Tvrtke Elektroprivreda RS, Elektroprivreda
BiH, i Elektroprivreda HZ Herceg Bosne
prenijele su vlasnička prava i sredstva na
Elektroprijenos BiH te se obvezale plaćati
prijenos električne energije. Osnivački kapi-
tal bio je 803 milijuna KM, a vlasnici su
FBiH (60%) i RS (40%). Dobit je lani izno-
sila 21 milijun KM, od čega je ona izravna za
Dodikov entitet bila 2,1 milijun KM, pošto
se tu nalazi i sjedište Elektroprijenosa BiH.
Još jedan korak ka podjeli BiH
A što se to desilo? Austrijski diplomat
Inzko deblokirao je u drugoj polovici rujna
rad državne tvrtke Elektroprijenosa BiH, na
što je bio prisiljen jer su srpski predstavnici
u toj tvrtki mjesecima blokirali novac i time
ugrožavali sustav opskrbe električnom
J energijom. Posebnim zakonom tada je defi-
O nirano da će se tvrtka baviti poslovima pri-
jenosa električne energije na teritoriju cijele
U BiH, a da je svrha osnivanja podrška stvara-
nju jedinstvenoga elektroenergetskog trži-
R šta i njegova integracija u regionalno tržište.
Inzkova odluka da produži mandat direkto-
N ru kompanije, Upravnom odboru i Odboru
A za reviziju Elektroprijenosa BiH izazvala je
žestoku reakciju srpskih dužnosnika. U za-
L jedničkoj izjavi ustvrdili su kako je visoki
Valentin Inzko
predstavnik “udario na Daytonski spora-
zum i Ustav BiH” te napravio “još jedan
korak k podjeli BiH”. Poručili su mu kako
neće poštovati njegovu odluku te ga pozva-
li da se povuče “u daytonske okvire”, inače
bi to mogao biti “početak raspada BiH, od-
nosno odvajanja Republike Srpske iz BiH”.
Stvari su otišle toliko daleko da je američki
veleposlanik u BiH Charles English upozo-
rio Dodika da će međunarodna zajednica
reagirati u slučaju da dođe do podrivanja
institucija BiH. Zbog čega je jedna naizgled
tehnička odluka visokog predstavnika pro-
uzročila novu krizu i zaprijetila opstanku
države? Inzko je, naime, produžio za RS
neprihvatljivu vlasničku strukturu i način
upravljanja.
“Entitetska podjela u Upravi, Uprav-
nom odboru i Odboru za reviziju u Elektro-
prijenosu, pri donošenju svih važnih odlu-
ka, u međuvremenu je postala sve izraženi-
ja. Zbog činjenice da u spomenutim organi-
ma upravljanja članovi iz FBiH čine većinu
omogućeno je donošenje odluka preglasa-
vanjem predstavnika RS i na štetu RS”, sta-
jalo je, uz ostalo, u analizi koju je za potrebe
Vlade RS napravio Elektroenergetski koor-
dinacijski centar iz Beograda, koja je bila
podloga za suprotstavljanje srpskih pred-
stavnika Inzkovoj odluci.
Dodikova vlasti odbijala je provesti
ovu odluku Visokog predstavnika, a sam
laktaški vožd je najavio i raskid koalicije
s najjačom bošnjačkom političkom stran-
kom u BiH, Strankom demokratske akci-
je, te smjenu njihovih ministara iz Vlade
RS-a kao i povlačenje jednoga svoga mi-
nistra iz Vlade federalnog entiteta. Time
bi zemlja ušla u jednu od najozbiljnijih
kriza od potpisivanja Daytonskog mirov-
nog sporazuma 1995. godine. Dodao je
kako je o svojim odlukama upoznao i ve-
leposlanike najutjecajnijih zemalja svije-
ta u BiH. “Ako međunarodna uprava ne
posluša naše stajalište, mi ćemo se povući
iz svih tijela vlasti BiH i tamo se više ne-
ćemo vratiti”, rekao je Dodik. Dodao je
da će se vlasti RS-a usprotiviti i mogućim
sankcijama i smjenama koje nije isključio
visoki predstavnik Valentin Inzko.
I drugi srpski dužnosnici, predsjednik
RS-a Rajko Kuzmanović i predsjednik Na-
rodne skupštine RS-a Igor Radojičić, svi
članovi Dodikove stranke Saveza nezavi-
snih socijaldemokrata, najavili su da će na
sjednici Skupštine RS-a zastupnici odbiti
nametnute odluke Visokog predstavnika.
Rapustiti Elektroprijenos BiH i
priključiti se Srbiji
Uzrok Inzkovoj odluci bio je taj što je
Dodikova vlada već više od godine dana
odbijala postaviti članove Upravnog odbo-
ra Elektroprijenosa BiH koji bi zastupali
interese tog entiteta, čime izravno onemo-
gućava njegovo funkcioniranje. Velepo-
slanici zemalja-članica Upravnog odbora
Vijeća za provedbu mira u Bosni i Herce-
govini (PIC) sa zabrinutošću su konstatira-
li da vlasti tog entiteta dovode u pitanje
daljnje funkcioniranje nekih od ključnih
institucija na razini države BiH, te su ovla-
stili visokog predstavnika Valentina Inzka
da “poduzme mjere koje smatra nužnim”,
stajalo je u priopćenju Ureda visokog
predstavnika (OHR) u Sarajevu.
Povod za to upozorenje predstavnika
zemalja-članica Upravnog odbora PIC-a

bile su naznake da Vlada Milorada Dodika
planira poduzeti mjere kojima bi se raspu-
stio Elektroprijenos BiH, te uspostavilo
posebno poduzeće za distribuciju električ-
ne energije na razini Republike Srpske. Na
taj način elektroenergetski sustav RS prak-
tično bi se izdvojio iz BiH. “Stanje na tom
planu i dalje se pogoršava što je rezultat
djelovanja i opstrukcija organa vlasti iz
Republike Srpske i njihovih predstavni-
ka”, stoji u izjavi veleposlanika Upravnog
odbora PIC-a, uz podsjećanje kako je po-
stojanje Elektroprijenosa BiH obveza koja
proistječe iz Daytonskog sporazuma.
Veleposlanici su podsjetili na jasno sta-
jalište Upravnog odbora PIC-a od 30. lipnja
2009. godine u vezi s mogućim jednostra-
nim potezima te vrste koje bi poduzeli enti-
teti, koje glasi kako “pokušaji da se ponište
rezultati ranije dogovorenih reformi i osla-
be postojeće institucije na državnoj razini
pokazuju otvoreno nepoštivanje temeljnih
načela Daytonskog sporazuma, neprihvat-
ljivi su i moraju prestati”. Stoga veleposla-
nici zemalja članica Upravnog odbora PIC-
a izražavaju punu potporu visokom pred-
stavniku da poduzme mjere koje smatra
nužnim da održi kontinuitet poslovanja
Elektroprijenosa, u skladu sa zakonom, i na
taj način osigura neometano pružanje jav-
nih usluga ovog preduzeća za dobrobit svih
građana Bosne i Hercegovine. “Upravni
odbor PIC-a očekuju od vlasti Republike
Srpske i njihovih predstavnika da djeluju u
sklopu uspostavljenih institucija i zakona
Bosne i Hercegovine, u ovom slučaju Elek-
troprijenosa BiH, kao i da djeluju u dobroj
namjeri i u duhu kompromisa. Neispunja-
vanje ovih očekivanja smatrat će se jasnim
pokušajem slabljenja bitne državne institu-
cije”, priopćeno je iz PIC-a.
Mujezinović spasio Dodika
Inzkova odluka, prevladavala je takva
ocjena, dovela je do sprečavanja prvog oz-
biljnijeg koraka Dodikove bratije u nakani
da elektroenergetski sustav srpskog entiteta
izdvoji iz BiH i najvjerojatnije ga pripoji Sr-
biji. U Inzkovu uredu pak kažu kako se u
ovom trenutku oko 150 milijuna maraka na
računu Elektroprijenosa ne može koristiti
zbog blokade upravljačkih struktura iza koje
stoji RS. U OHR-u tvrde da je RS, a ne Fede-
racija, stekao izravnu dobit po osnovi poreza
na dobit poduzeća jer je ono smješteno u Ba-
nja Luci. Ured visokog predstavnika (OHR)
za sada je suzdržano reagirao na najave iz
Banje Luke kako vlasti RS neće dopustiti
provedbu odluka o Brčkom i Elektroprijeno-
su BiH. Sam Inzko kazao je pak kako ima
strategiju i za takvu situaciju. “Imam plan”,
BOSANSKI BAROMETAR
Inzko se žalio EU
Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu Valentin Inzko izvijestio je u rujnu Odbor za
vanjsku i sigurnosnu politiku Europske unije da se političko stanje u BiH pogoršalo te da se ne
provodi ništa od potrebnih reforma. Upozorio je da se u proteklim mjesecima znatno pogorša-
lo političko ozračje u BiH. “Nedostatak povjerenja i dijaloga među političkim vođama utjecao
je na rad političkih institucija, uglavnom na državnoj razini”, kazao je Inzko u Bruxellesu.
Posebno je upozorio na nedopustivo ponašanje predsjedatelja Vijeća ministara BiH Ni-
kole Špirića, ocijenivši kako je on blokirao imenovanje novog ministra sigurnosti neuteme-
ljeno povezavši to pitanje s drugim imenovanjima. Špirić duže od mjesec dana odbija uvr-
stiti u dnevni red toga vijeća prijedlog Stranke demokratske akcije (SDA) da Sadik Ahme-
tović preuzme dužnost ministra sigurnosti, pošto je s tog mjesta opozvan Tarik Sadović.
Inzko je također izvijestio odbor EU-a kako je parlament BiH donio tek nekoliko zako-
na u zadnjih šest mjeseci te da se državne institucije, poput Elektroprijenosa BiH, i dalje
dovode u pitanje, što prije svega čini entitet Republika Srpska (RS).
S obzirom na to da vlasti BiH nisu učinile ništa kako bi se riješio status državne imovi-
ne, visoki je predstavnik uspostavio tim koji trenutačno popisuje tu imovinu, što je predu-
vjet za njezinu podjelu, a bio je prisiljen donijeti više tehničkih odluka radi prestanka super-
vizije u Brčkom. Taj je odbor stalno tijelo Europske unije i ima glavnu ulogu u utvrđivanju
vanjske i sigurnosne politike EU-a i pripremanju odgovora na krizna stanja.
kratko je komentirao Inzko ovu situaciju na- no imenovanje u status vršitelja dužnosti
kon što je o stanju u BiH izvijestio tijela EU svih članova Uprave kojima je istekao man-
u Bruxellesu. Austrijski diplomat tvrdi kako dat. U status vršitelja dužnosti imenuju se
je sve što se tiče Elektroprijenosa BiH zapra- oni kojima je istekao mandat do utvrđivanja
vo tehničke naravi te da predstavnici dva en- novog Upravnog odbora. Uprava će raspi-
titeta trebaju zajednički naći rješenje za traj- sati konkurs za sva ta mjesta gdje se utvrđu-
no upravljanje tim poduzećem. je status vršitelja dužnosti”, izjavio je Dodik
Na pitanje hoće li biti sankcija budu li nakon susreta sa Mujezinovićem. Prema
iz RS doista slijedile opstrukcije, Inzko je njegovim riječima, dogovoreno je da na
kazao kako je o tome za sada još rano go- Upravnom odboru bude formirana stručna 53
voriti. U OHR-u kao prvi korak očekivali ekipa koja će napraviti elaborat kako bi
su žurno imenovanje novog vodstva Elek- 110-kV postrojenja bila vraćena entitetima,
troprijenosa BiH koje bi imalo zadaću osi- odnosno elektroprivredama RS, BiH i Her-
gurati njegovo nesmetano funkcioniranje. ceg-Bosne. Istakao je još da će biti utvrđen
Mnogo je tu razgovora bilo, a najzani- i usvojen plan održavanja elektromreže ka-
mljiviji bili su oni između Dodika i Mustafe ko ne bi došlo do njenog pada u predstoje-
Mujezinovića, premijera Federacije Bosne i ćem zimskom periodu. “Shodno ranijim
Hercegovine. Cijeli listopad je trajala ta sa- dogovorima biće aktiviran plan investicija
punica, a potkraj mjeseca sastali su se dva za 2010. godinu kako bi sredstva koja se
entitetska premijera i nisu uspjeli postići nalaze na žiro-računu mogla da budu aktivi-
dogovor o nastavku rada Elektroprijenosa rana. To znači da će investiranje i održava-
BiH. Naime, sazivanje Skupštine dioničara nje biti obavljano u kapital odnosu kako je
tvrtke premijer RS Milorad Dodik uvjeto- to predviđeno formiranjem komapnije”, na-
vao je povlačenjem odluka visokog pred- glasio je Dodik. Ujedno je naveo da bi
stavnika međunarodne zajednice u BiH Upravni odbor kompanije na narednoj sjed-
Valentina Inzka. Ipak, do dogovora je doš- nici trebalo da pripremi i da odgovore na
lo, no i ovaj put su SDA kadrovi spašavali važna pitanja koja su otvorena o problemu
Dodika od izravnih sankcija. I ovaj put je funkcioniranja Elektroprijenosa BiH.
Dodik uspio da se izvuče iz kandža među- On je najavio da bi 10 dana nakon sjed-
narodne zajednice, a što god netko mislio, i nice Upravnog odbora kompanije trebalo
ovaj put je SDA uspjela spasiti četničke ka- da bude održana Skupština akcionara na či-
J
drove u BiH. Milorad Dodik se dogovorio s
federalnim premijerom Mustafom Mujezi-
jem će se dnevnom redu naći sve stvari koje
su bile problematične - od kapital odnosa,
O
novićem o deblokadi Elektroprijenosa BiH. zapošljavanja, operativnih procedura, itd. U
Tako će ova kompanija nastaviti da radi “Imamo mapu kretanja, ali nismo riješili
i odlučuje u skladu sa Zakonom o njenom bazična pitanja. To su operativna područja, R
osnivanju, što znači da “neće biti primjenji- odnosno usaglašavanje Statuta sa zakonom,
vane odluke međunarodnog predstavnika u ali to je stvar Skupštine. Ovo omogućava
N
BiH”. “Dogovoreno je da do kraja nared- deblokadu i da sustav, koji inače funkcioni- A
nog tjedna bude održana sjednica Upravnog ra bez zastoja, bude dodatno osposobljen za
odbora komapnije i da na njoj bude izvrše- zimsku sezonu”, naglasio je Dodik.  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Nogometna reprezentacija BiH plasirala se u baraž
Ćirini zmajevi hit kvalifikacija
Protiv Estonije pokazana je, prije svega, jedna izuzetna zrelost u pristupu igri. Bosansko-hercegovački nogometaši
igrali su bez pritiska, povezano i što je najvažnije strpljivo. Poraz od Španjolske zapravo je čak dobro došao.
Edis Felić
Dvije utakmice nogometne reprezenta-
cije BiH u listopadu donijele su veliku ra-
dost Bosancima i Hercegovcima. Pobije-
đena je Estonija na gostovanju u Tallinnu
2:0, a pretrpljen je poraz od španjolske u
Zenici 5:2. Postignut je najveći uspjeh od
bosanske nezavisnosti – plasman u baraž
odakle će se odlučiti koje će još četiri re-
prezentacije iz Europe otići na Svjetsko
prvenstvo u Južnu Afriku iduće godine.
Bosna i Hercegovina, kao što to znaju
mnogi čitaoci “Journala”, izvukla je Portu-
gal. Prva utakmica igra se u Lisabonu 14.
studenoga, a četiri dana kasnije je uzvrat u
Zenici. Inače, ovdje bismo se željeli ukrat-
ko osvrnuti na pomenute posljednje uta-
kmice, protiv Estonije i Španjolske. Nakon
54 što su naši reprezentativci uspjeli odigrati sa
Turcima 1:1 u Zenici te tako ostati na četiri
boda razlike, u predzadnjem kolu na gosto-
vanju u Tallinnu bila je dovoljna pobjeda pa
da reprezentacija BiH i njeni navijači meč
sa europskim prvacima i jednom od najbo-
ljih reprezentacija svijeta Španjolcima do-
čekaju bezbrižno. Poučeni nekim ranijim
iskustvima, kada su se bosansko-hercego-
vačkim reprezentativcima znale odsjeći no-
ge zbog važnosti utakmice (najbolji primjer
je utakmica sa Danskom u Sarajevu prije
šest godina kada je Bosnu i Hercegovinu
pobjeda vodila na Europsko prvenstvo), po-
stojala je bojazan da se to i ovog puta ne
dogodi. Uostalom, prve dvije gostujuće uta-
kmice ovih kvalifikacija BiH je igrala u
Španjolskoj i Turskoj, gdje se tamošnjim
reprezentacijama suprostavila gotovo kuka-
vički, bez ikakvih izgleda za povoljan re-
zultat. Takav pristup mirisao je na još jedan
J neuspjeh u kvalifikacijama, iako su utakmi-
O ce protiv drugih reprezentacija pokazivale
sve više da se radi o jednoj dobro uštimanoj
U generaciji. Elem, da se vratimo Tallinnu,
najviše se dakle strahovalo da će se repre-
R zentativci uplašiti sada kad su došli nado-
mak cilja – plasmana u baraž (Španjolska je
N već odavno bila osigurala prvo mjesto).
A Međutim, mogli smo se uvjeriti da je repre-
zentacija tu večer pokazala prije svega jed-
L nu izuzetnu zrelost u pristupu igri. Bosan-
Ćiro Blažević i Edin Džeko
sko-hercegovački nogometaši igrali su bez
pritiska, povezano i što je najvažnije strplji-
vo. Bili su osjetno kvalitetniji od domaćina
Estonije, toliko kvalitetniji da su od prve
minute susreta ostavljali takav dojam da ni
navijači ne trebaju da strepe za rezultat. Za-
ista, atmosfera i među navijačima, kako u
Estoniji, tako i onih u domovini bila je izne-
nađujuće smirena s obzirom na važnost uta-
kmice. Ona je bila smirena i onda kad je
vrijeme već odmicalo, a reprezentativci
BiH promašili nekoliko vrlo povoljnih prili-
ka za vodstvo. Kao da se znalo da će doći
taj trenutak kada će BiH povesti. I zaista, u
30. minuti jedan od najveći talenata svjet-
skog nogometa današnjice Edin Džeko sa-
vladao je domaćeg golmana, izazvavši veli-
ko slavlje kod navijača. Drugi gol je posti-
gao Vedad Ibišević u 64. minuti, da bi do
kraja utakmice ova dosta mlada reprezenta-
cija vrlo zrelo odigrala (uostalom, kao i ci-
jelu utakmicu). To je bio zapravo najveći
dobitak ove utakmice; shvatilo se da repre-
zentacija ima neophodnu psihičku stabil-
nost toliko potrebnu za velike okršaje koji
joj tek predstoje. Tako je ta večer, iako ne
volimo koristiti riječ povijesno, bila ipak
povijesna, jer je kolo prije kraja postignut
najveći uspjeh bosansko-herecegovačkog
nogometa do sada.
Uspjeh je tim veći jer su u grupi bili sa
europskim prvakom Španjolskom, repre-
zentacijom Turske koja je bila treća na
prošlogodišnjem Europskom prvenstvu u
Švicarskoj i Austriji, te uvijek barem so-
lidnom reprezentacijom Belgije. Pored ta-
kvih reprezentacija nitko Bosni i Hercego-
vini nije davao šansu ni da se barem plasi-
ra u baraž, no, briljantne igre ove reprezen-
tacije preskočile su te teške prepreke.
Hvala Španjolcima
Tri dana nakon Tallinna odigrana je
više revijalna utakmica sa Španjolskom u
Zenici u kojoj je Bosna i Hercegovina po-
ražena 5:2. Rezultat je trebao biti kata-
strofalniji jer su Španjolci vodili s čak
5:0, da bi u sudačkoj nadoknadi Edin
Džeko i Zvjezdan Misimović ublažili
ovaj vrlo težak poraz. Time je reprezenta-
cija Španjolske osvojila prvo mjesto s
maksimalnih 30 bodova (10 pobjeda u 10
utakmica), a BiH je zauzela drugo mjesto
sa 19 bodova, bježeći od trećeplasirane
Turske četiri boda.
Nitko poslije utakmice sa Španjolskom
nije bio nezadovoljan. Naprotiv, sjajni gosti
su ispraćeni burnim aplauzom, ali važnije
od toga je to što zapravo Španjolcima mora-
mo biti duboko zahvalni. Naime, nakon
sjajne igre u Estoniji i osiguranog drugog
mjesta postojala je mogućnost da BiH po-
bjedi Španjolsku (bez obzira što ovaj rezul-
tat drukčije govori). Da se to desilo, naš
balkanski mentalitet stvorio bi od reprezen-
tativaca bogove (ili kako neki više vole reći
– Silu Nebesku, Bože oprosti), a to bi nam
najmanje trebalo pred ovako važnu utakmi-
cu u baražu, pogotovo što smo izvukli tako-
đer jednu od najjačih reprezentacija svijeta.
Ovako su svjesni svoje snage koja sigurno
nije mala. Portugal je favorit, u to nema
sumnje, ali čitalac “Journala” može biti si-
guran da BiH nikako nije bez izgleda. Bo-
sansko-hercegovačka reprezentacija ima
jedan od najjačih napada u Europi, sastav-
ljen od mladih, ali dokazanih internaciona-
laca, dok je odbrana nešto slabiji dio, ali se
ne može reći da je loša. Osim toga, selektor
Miroslav Ćiro Blažević poznat je po tome

da zna motivirati igrače, pa bi se moglo reći
da je to naša prednost. Dakako, još jedna
stvar koja nam ide u prilog jeste to što se
uzvrat igra na uvijek vrućem stadionu u Ze-
nici, pa ako ništa drugo, Portugalcima neće
biti lako igrati u takvoj atmosferi. Još samo
ako naši momci izvuku povoljan rezultat u
Lisabonu.
Protivnik respekta vrijedan
Iako nitko od bosanskih Zmajeva, ka-
ko zovu reprezentaciju BiH, nije bio odu-
ševljen izvučenim protivnikom, svi su
rekli da su spremni za “pravi rat” protiv
Portugala. “Najvažnije je da budemo svi
zdravi i da ne dođe do nepredviđenih oz-
ljeda. Portugal je ugledan suparnik, sma-
tram ih pravom nogometnom velesilom u
svjetskim razmjerima. No, to ne znači da
ćemo biti podređeni u te dvije utakmice.
Veliki je plus za nas što uzvratnu utakmi-
cu igramo na domaćem terenu”, rekao je
golgeter reprezentacije BiH Edin Džeko.
Jedan od najvažnijih bosansko-herce-
govačkih igrača Zvjezdan Misimović nije
nimalo bio oduševljen ždrijebom. Zaklju-
čio je da BiH nije bila miljenica sreće.
“Dovoljno je pogledati klubove u kojima
igraju portugalski reprezentativci i sve je
jasno. Međutim, ne trebamo se predavati
jer i mi smo pokazali da znamo igrati. Mi-
slim da je naša velika prednost to što prvi
susret igramo u Portugalu i jako je bitno
da tamo ostvarimo pozitivan rezultat, a
onda je pred našim navijačima sve mogu-
će. Ponavljam, Portugal je jedna od naj-
boljih svjetskih selekcija i oni su favoriti,
ali povijest nas uči da favoriti uvijek ne
pobjeđuju”, kazao je Misimović.
“Nismo mogli gore proći od ovakvog
ishoda ždrijeba”, rekao je reprezentativac
BiH i igrač “Hajduka” Senijad Ibričić, ali
je istakao da se ne želi predati. “Veseli
me činjenica da uzvrat igramo u Zenici,
zna se što ih tamo čeka, to mi daje nadu u
pozitivan ishod ovih ogleda. Osim ovoga,
mislim da će naša prednost biti i to što
ćemo puno više znati mi o njima nego oni
o nama”, rekao je Ibričić.
Ponajbolji obrambeni igrač BiH u
ovim kvalifikacijama Sanel Jahić vjeruje
kako Portugal nije nepremostiva prepre-
ka: “Bilo je i lošijih i boljih opcija od ove.
Uvjeren sam da se možemo plasirati na
SP. Oni imaju jako puno dobrih pojedina-
ca, ali kao kolektiv mi ne djeluju moćno.”
Violine raštimanog orkestra
Zato na ove Jahićeve riječi treba na-
pomenuti da se Portugal nije pokazao su-
periornim u kvalifikacijama. Osvojio je
drugo mjesto u prvoj skupini s 19 bodova
zabivši 17, a primivši pet golova, pobje-
gavši za bod Šveđanima (Danska je prva
sa 24 boda). U skupini su bili još i Dan-
ska, Švedska, Mađarska, Albanija i Mal-
ta. Ono što je zanimljivo, ni jedan igrač
portugalske reprezentacije nije zabio dva
gola u cijelim kvalifikacijama. Kako kažu
oni koji dobro poznaju reprezentaciju
Portugala, to je skup violina koji vrlo če-
sto mogu tvoriti raštimani orkestar.
Inače, do sada su samo četiri puta Por-
tugalci uspjeli izboriti završni turnir na
Svjetskom prvenstvu. Najveći uspjeh
ostvarili davne 1966. u Engleskoj kad su
predvođeni Eusebijem osvojili broncu,
2002. u Japanu i Južnoj Koreji ispali su u
skupini, a četiri godine kasnije u Njemač-
koj su poraženi od domaćina u utakmici
za treće mjesto rezultatom 3:1.
U kvalifikacije za SP u Južnoafričkoj
republici 2010. godine krenuli su s novim
trenerom, 56-godišnjim Carlosom Quei-
rozom koji je već jednom bio selektor (od
‘91. do ‘93.). Kao nekadašnji trener “Rea-
la” nije baš bio uspješan, a bolji poznava-
telji nogometa sjetit će ga se i kao dugo-
godišnjeg pomoćnika Alexu Fergusonu u
“Manchester Unitedu”. O reprezentaciji
Bosne i hercegovine, kao hitu ovih kvali-
fikacija, Queiroz je imao samo riječi hva-
le. Koliko su one bile kurtoazne, a koliko
temeljene na stvarnim impresijama, teško
je reći, no Queiroz je rekao da svoju repre-
zentaciju mora jako dobro pripremiti, bu-
dući da je Bosna momčad koja ima zaista
jak napad. Queiroz tvrdi da momčad koja
prođe kvalifikacije uz Španjolsku, te iza
sebe u skupini ostavi Tursku i Belgiju mo-
ra imati vrijednost. Pogledao je dvije uta-
kmice BiH, kojom je impresioniran. “Bit
će to dvije teške i intenzivne utakmice. Mi
ćemo pokušati napadati cijelo vrijeme,
kako kod kuće tako i u gostima. U našim
dvobojima neće biti favorita, da bi smo ih
svladali morat ćemo biti u najboljem mo-
gućem izdanju. Igrači su spremni i vjeruju
u prolaz. Za nas je to početak SP-a, svi se
moramo ujediniti kako bismo pobijedili u
ove dvije utakmice”, rekao je Queiroz,
ipak tako otkrivši da mu je teško povjero-
vati da će Portugal biti poražen. Razlog za
optimizam Portugalci su temeljili i na to-
me što se vjerovalo da će se do te utakmi-
ce na travnjak vratiti i ozlijeđeni Cristiano
Ronaldo, no, već potkraj listopada bilo je
jasno da će ovaj nogometni velikan uta-
kmicu gledati s tribina.
U ovim kvalifikacijama Portugal se
nakon puno muke uspio dokopati baraža.
Nisu dobro krenuli, kod kuće su poraženi
BOSANSKI BAROMETAR
3:2 od Danske, a onda odigrali bez golo-
va s Albanijom. Sa Švedskom su dva puta
igrali 0:0, u Danskoj 1:1 i onda s tri po-
bjede u posljednje tri utakmice protiv
Mađarske i Malte nekako dogurali do dva
dodatna ogleda protiv BiH.
Najveća zvijezda im je planetarno po-
znati Cristiano Ronaldo, vrijedan 94 mili-
juna eura i kapetan momčadi. Ovaj ponaj-
bolji igrač na svijetu se ozlijedio na uta-
kmici s Mađarskom, pa neće nastupiti
protiv Bosne i Hercegovine. U obrani su
tri igrača “Chelsea”, bek Bosingwa, Car-
valho i Ferreira koji je u drugom planu
kod Ancelottija. Tu su još i odlični branič
“Porta” Bruno Alves i Pepe (porijeklom
Brazilac), Ronaldov suigrač u “Realu”. U
vezi imaju Dudu iz “Malage”, Deca, Na-
nija, Tiaga Mendesa, dok naprijed igraju
Liedson (također Brazilac) iz “Sportin-
ga”, napadač “Atletica” Simao Sambrosa,
neuništivi Nuno Gomes, Edinho iz “Ma-
lage” te povremeni reprezentativac Hugo
Almeida iz “Werdera”.
Trener svih trenera
Ovdje još nešto moramo reći. Selektor
Ćiro Blažević uspio je ukomponirati eki-
pu. Veliki broj Bosanaca nije odobravao
njegov dolazak na mjesto selektora s obzi- 55
rom na njegov odnos s Franjom Tuđma-
nom. Skeptičan je bio i potpisnik ovih re-
dova. Sada su mnogi shvatili, a među nji-
ma i vaš novinar, da je bila dobra stvar što
je Ćiro došao za selektora. Da li je obda-
ren srećom ili je čovjek stvarno veliki
stručnjak, teško je reći, no činjenica je da
je u svojoj karijeri znao iz ničega stvoriti
nešto (prvak s “Dinamom”, spasio “Prišti-
nu” od ispadanja iz prve savezne jugosla-
venske lige 80-ih godina, treći u svijetu
1998. s Hrvatskom...). Doduše, imao je on
i promašaja (možda nama najpoznatija de-
bakl-avantura u “Hajduku” prije nekoliko
godina), ali je fascinantna njegova prisut-
nost na ovim prostorima. Miroslava Ćiru
Blaževića zovu trenerom svih trenera, pa
iako je to malo pretjerano, moramo pri-
znati da je ipak dobro što je ovaj Travni-
čanin došao za selektora bosansko-herce-
govačke reprezentacije. Za svoje protivni-
J
ke Portugalce je rekao: “Treba biti realan O
i priznati da je Portugal favorit u ovom
duelu, ali nogomet je igra u kojoj ne po- U
bjeđuju uvijek favoriti. Portugalci u svo-
joj ekipi imaju mnogo veoma kvalitetnih R
igrača, ali u ovim kvalifikacijama nemaju
zajedništvo i igru. Ja imam na raspolaga-
N
nju ekipu koja je spremna pobijediti sva- A
koga na svijetu. Možemo ih proći i kvali-
ficirati se na Svjetsko prvenstvo.”  L
 BOSANSKI BAROMETAR
Bošnjaci i bošnjačka politika na početku 21. stoljeća
Prijedlog za izradu nacionalnog
programa Bošnjaka
Prof. dr. Omer Ibrahimagić
Posljednja decenija XX stoljeća bila je
sudbonosna za Bosnu i Hercegovinu. Do-
gađaji koji su se zbili u prvoj polovini te
decenije bili su takvih razmjera koji se jed-
noj zemlji dešavaju jednom ili nijednom u
500 godina. Šansa koju joj je dala Evropa i
Amerika da poslije pola milenija povrati
svoju državnu nezavisnost i suverenost,
koju je ona iskoristila, mogla ju je koštati
njenog definitivnog nestanka ne samo kao
države, nego i kao geopolitičkog pojma,
kao i nestanka njoj najodanijeg jednog od
tri njena naroda – Bošnjaka.
U tom vremenu kao analitičar tih do-
gađanja napisao sam tri knjige koje su
nosile naslov “Bosna i Bošnjaci”. Prvoj je
56 dodat podnaslov “Država i narod koji su
trebali nestati”, druga je imala podnaslov
“Između agresije i mira”, a treća podna-
slov “Poslije Dejtona”. Ni poslije rata ni-
sam prestao pisati o Bosni i Bošnjacima,
ali i bosanskim Srbima i bosanskim Hrva-
tima, kao narodima i građanima i držav-
ljanima Bosne i Hercegovine, ali i Bo-
snom i Hercegovinom kao suverenom i
nezavisnom državom, što je sve rezultira-
lo objavljivanjem novih desetak knjiga.
U susretima sa običnim ljudima u ra-
znim prilikama koji su znali da pišem o
Bosni i Bošnjacima ili su čitali i druge
moje knjige tražili su od mene da napi-
šem nešto što bi ličilo na nacionalni pro-
gram Bošnjaka. Bio sam rezerviran pre-
ma tim prijedlozima znajući za neslavnu
sudbinu nacionalnih programa Srba i Hr-
vata čiji su sadržaji završili u potocima
krvi vlastitog naroda, kao i krvi Bosne i
J Bošnjaka koje su htjeli politički pokoriti
za račun svojih velikodržavnih nacional-
O nih projekata.
U U međuvremenu sam shvatio da se o
Bosni i Bošnjacima i njihovoj miroljubi-
R voj politici u svjetskoj političkoj i kultur-
noj javnosti malo zna, a da istovremeno
N nisu prestala lobiranja u svjetskim centri-
A ma moći za Veliku Srbiju i Veliku Hrvat-
sku, kao i da su te ideje, iako retrogradne
L i štetne za Srbe i Hrvate, a posebno po-
gubne za Bošnjake koje one sataniziraju,
još žive u političkim programima srpskih
i hrvatskih ekstremista u Srbiji i Hrvat-
skoj, kao i u Republici Srpskoj i imagi-
narnoj zajednici “Herceg Bosni” unutar
Bosne i Hercegovine. Kao najjači argu-
ment te domaće i strane političke snage
protiv Bosne i Hercegovine i Bošnjaka
ističu činjenicu da su Bošnjaci po vjeri
muslimani i time plaše Evropu i Svijet od
opasnosti od islamskog terorizma bosan-
skih (bijelih) muslimana. Tako oni drže
Bosnu i Hercegovinu pod stalnom sum-
njom koja doprinosi stvaranju rezervi
prema njoj u procesu integriranja u
Evropsku uniju i NATO savez, a sumnje
na Bošnjake pojedinačno iskazuju se
uslovljavanjem njihovog ulaska u Evropu
i Ameriku traženjem viza.
Tada sam shvatio da bi se izlaskom u
evropsku i svjetsku političku i kulturnu
javnost sa jednim nacionalnim progra-
mom Bošnjaka moglo pomoći da se te
sumnje, ako ne definitivno otklone, ono
bar bitno smanje. To prije što u njihovom
stvarnom životu nacionalni interesi Boš-
njaka korespondiraju evropskoj politici
mira i razumijevanja među ljudima i na-
rodima. Zatim da su u svemu kompatibil-
ni sa evropskim standardima u pogledu
poštivanja ljudskih prava i osnovnih slo-
boda i demokratskim političkim uređe-
njem Bosne i Hercegovine.
Drugi, unutrašnji razlog, da se u jav-
nost iziđe s nacionalnim programom Boš-
njaka leži među samim Bošnjacima zbog
nastajanja povremenih “kriza orijentaci-
je”, koje su se javljale u prelomnim vre-
menima za njih i za Bosnu i Hercegovinu
1878., 1918., 1941. i 1992. godine, koje
su skupo platili iseljavanjem, genocidom
i prijetnjom nestanka i Bošnjaka i Bosne i
Hercegovine.
Ne pretendujući da sam napišem naci-
onalni program Bošnjaka, u ponuđenom
tekstu sam skicirao šesnaest kratkih sadr-
žaja koji bi mogli poslužiti kao model za
izradu nacionalnog programa Bošnjaka.
Pri tome sam se rukovodio mišljenjem
Abdulaha Sidrana: “Ništa što je dobro na-
ma Bošnjacima, ne bi smjelo biti loše
drugima. I nije logično, čak bi ono što bi
njima bilo na štetu sigurno i nama bilo na
štetu. To je suština Bosne i ja drukčije ne
mogu stvari razumijevati”. Smatram da u
sastavljanju nacionalnog programa Boš-
njaka trebaju učestvovati sve relevantne
organizacije i udruženja u kojima se oku-
pljaju i djeluju Bošnjaci u zemlji i dijas-
pori. Stoga predlažem da Vijeće kongresa
bošnjačkih intelektualaca bude koordina-
tor izrade nacionalnog programa Bošnja-
ka koji bi trebalo usvojiti na zasjedanju
Bošnjačkog sabora kao vrhovnoj institu-
ciji Bošnjaka u zemlji i dijaspori.
Završit ću ovu uvodnu napomenu rije-
čima Alije Izetbegovića: “Naš cilj je Bo-
sna slobodnih ljudi, Bosna u kojoj će se
poštovati čovjek i njegova prava. Kon-
ceptu jednonacionalnih, jednovjerskih i
jednostranačkih paradržava – kažem to u
množini – mi suprotstavljamo naš kon-
cept slobode i demokratske Bosne.” Ove
riječi bi mogle biti moto nacionalnog pro-
grama Bošnjaka.
Identitet Bošnjaka
Bošnjaci su potomci Bošnjana, autoh-
tonog naroda iliro-slavenskog porijekla
koji je nastanjivao srednjovjekovnu drža-
vu Bosnu. Bošnjani su pripadali različi-
tim religijama toga vremena: Crkvi bo-
sanskoj ili bosanskoj vjeri temeljenoj na
manihejskom učenju koje su s ubjeđe-
njem oglašavali kao “pravu apostolsku
vjeru” nazivajući se krstjanima, Katolič-
koj crkvi i Pravoslavnoj crkvi. Što govori
da Bosna prije dolaska Osmanlija nije bi-
la ni srpska ni hrvatska zemlja nego bo-
sanska zemlja njenih stanovnika Bošnja-
na triju navedenih vjera.
Osmanlije su ulaskom u Bosnu 1463.
godine naziv naroda “Bošnjani” iz leksič-
kih razloga zamijenili nazivom “Bošnja-
ci” i donijeli novu vjeru islam. Bošnjaci

su također pripadali različitim religijama:
muslimani, katolici i pravoslavni. U pro-
cesu svoga nacionalnog određenja u dru-
goj polovini XIX i prvoj polovini XX
stoljeća Bošnjaci pravoslavci odredili su
se kao Srbi, a Bošnjaci katolici kao Hrva-
ti. Bošnjaci muslimani su, zbog zabrane
da se imenuju svojim narodnim imenom,
sve do Bošnjačkog sabora 1993. godine,
da bi očuvali svoju vjeru islam, sebe
određivali po svojoj vjeri, odupirući se
tako agresivnoj politici njihovog naciona-
liziranja u Srbe i Hrvate čija se kultura
temeljila na pravoslavnoj i katoličkoj vje-
ri. Za čitavo to vrijeme Bošnjaci musli-
mani nisu nikada dovodili u pitanje svoj
bošnjački etnički identitet i islamsku kul-
turu prožetu tradicijom i kulturom sred-
njevjekovne Bosne, bosanski jezik kao
svoj maternji jezik i Bosnu i Hercegovinu
kao svoju domovinu.
Nacionalni simboli Bošnjaka su hi-
mna, zastava i grb Republike Bosne i
Hercegovine iz perioda odbrane države i
naroda 1992.-1995. godine od fizičkog
uništenja. Bošnjaci će obilježavati 11. juli
kao Dan sjećanja na genocid izvršen nad
njima za vrijeme agresije na Bosnu i Her-
cegovinu 1992.-1995. godine.
Zajedničke vrijednosti Bošnjaka
Država Bosna i Hercegovina je auten-
tična (a ne vještačka) politička zajednica
koju Bošnjaci smatraju svojom nacional-
nom državom, neosporavajući pravo ni
bosanskim Srbima, ni bosanskim Hrvati-
ma, ni ostalim da je doživljavaju svojom
ništa manje od Bošnjaka. Bošnjaci se Bo-
snom i Hercegovinom u njenim međuna-
rodno-pravno priznatim granicama, sa dr-
žavnim simbolima: zastavom, grbom i hi-
mnom, legitimiraju kao njeni građani i dr-
žavljani u svojim odnosima s drugim oso-
bama u svjetskoj zajednici država i naroda.
Bošnjaci će putem države Bosne i Her-
cegovine od Međunarodnog suda pravde u
Hagu tražiti da se izlaz na more kod Sutori-
ne, koji je odlukom Berlinskog kongresa
1878. godine ostao u granicama Bosne i
Hercegovine, vrati pod suverenitet Bosne i
Hercegovine, s kojim je ona 1918. godine
ušla u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca,a
pod neobjašnjivim okolnostima protuustav-
no i nezakonito od nje oduzet.
Bošnjaci će se putem institucija poli-
tičkog sistema Bosne i Hercegovine zala-
gati da se u Neumu izgradi luka s kojom
će željeznicom i auto-putem ekonomski
biti povezani bosansko primorje, herce-
govina, centralna Bosna i bosanska posa-
vina i “brza cesta” koja će ekonomski
BOSANSKI BAROMETAR
povezati zapadnu i
srednju Bosnu sa bo-
sanskim podrinjem.
Bošnjaci će se kroz
institucije političkog si-
stema Bosne i Herce-
govine zalagati da se
Bosni i Hercegovini
vrati njeno historijsko
državno ime Bosna i
prefiks republika. Ne-
zavisnost i suverenost
države Bosne i Herce-
govine i nepovredivost
njenih granica Bošnjaci
smatraju trajnom vri-
jednošću svih njenih
stanovnika koju će bra-
niti zajedno s drugim
bosanskim patriotima.
Kultura Bošnjaka
kao autohtonog evrop-
je mogućnost da budu cijenjeni i poštovani
skog naroda baštini milenijski sedimenti-
u svijetu. Bošnjaci se prema radu odnose
ranu predislamsku kulturu i tradiciju živ-
kao prirodnoj ljudskoj potrebi kojim osi-
ljenja na prostorima koje nastanjuju, kao
guravaju uslove za lični život i život svoje
što baštine i islamsku civilizaciju i kulturu
porodice, razvoj narodne zajednice i svoje
koja je sa osmanskim osvajanjima pristi-
države Bosne i Hercegovine, kao i eko-
gla na ova područja u 15. stoljeću i u du-
nomsku neovisnost i političku slobodu.
hovno-kulturnom smislu plodonosno se
obogatila, ostajući otvorena pozitivnim
uticajima zapadne civilizacije i kulture. Nacionalni prioriteti Bošnjaka 57
Bosanski jezik je specifičan izraz du-
hovnog bića bošnjačkog naroda u kome Nacionalni prioriteti Bošnjaka su:
su sublimirane vrijednosti hiljadugodiš- očuvati u vlasništvu grunt na zemlji; osi-
njeg historijskog sazrijevanja njihovog gurati održivi povratak izbjeglih i raselje-
duhovnog, misaonog i jezičkog izraza ko- nih lica u svoje domove bez obzira na et-
ji je doprinio profiliranju zasebnog boš- ničku pripadnost; stimulirati natalitet i
njačkog kulturnog identiteta, različitog materinstvo, kao i društvenu brigu o dje-
od susjednih Srba i Hrvata. Bošnjaci će se ci; obrazovanje sve prispjele populacije i
starati da bosanski jezik bude ravnoprav- prihvatanje savremenih tehnologija i me-
no zastupljen u medijima, obrazovanju i toda u usvajanju znanja i naučnih dosti-
administraciji sa hrvatskim i srpskim je- gnuća u svim oblastima ljudskog djelova-
zikom u Bosni i Hercegovini i dijaspori i nja; zapošljavanje koje će biti mjera
priznat u svijetu. uspjeha u ekonomiji i političkoj vlasti;
Tolerancija Bošnjaka u prihvatanju osigurati svakom građaninu minimum so-
drugog i drukčijeg kao sebi ravna, omo- cijalne sigurnosti koja će ga održati u do-
gućila je hiljadugodišnje iskustvo života i stojanstvu čovjeka, odnosno da se sva-
suživota Bošnjana, odnosno Bošnjaka i kom pojedincu osigura osnovni izvor
savremenih Bosanaca, pripadnika različi- prihoda; osigurati visoke standarde
tih etničkih zajednica, vjera i kultura u zdravstvenih usluga i zaštite zdravlja;
jedinstvenoj političkoj zajednici (državi) osigurati zaštitu kulturne i prirodne bašti-
Bosni i Hercegovini. ne i razvijati kulturne institucije kojim će J
Demokratija pod kojom Bošnjaci po- Bošnjaci moći predstaviti svoj identitet u
mnoštvu drugih kultura u Bosni i Herce-
O
drazumjevaju stvarnu moć građana da
oblikuju politiku i zakone na svim nivoi- govini, Evropi i svijetu. U
ma vlasti u državi i civilnom društvu Bo- Za svaki od ovih prioriteta Bošnjaci u
sne i Hercegovine bit će predmet posebne državnim i lokalnim organima vlasti, u R
brige u institucijama političkog sistema nevladinim organizacijama i raznim fon-
Bosne i Hercegovine. dacijama i udruženjima, kao i u javnim
N
Kultura rada. Bošnjaci rad razumijeva- ustanovama zalagat će se da se ovi priori- A
ju ne kao teret koga treba odbaciti, već kao teti urede odgovarajućim zakonima i dru-
univerzalnu ljudsku vrijednost koja im da- gim propisima i donesu akcioni programi. L
 BOSANSKI BAROMETAR
Životni resursi Bošnjaka
Životni resursi Bošnjaka kao njihova
uslova života i razvoja Bosne i Hercego-
vine su ljudi i znanje, kao i ekološki čisti
zemlja, voda i vazduh. Prirodna prednost
Bosne i Hercegovine jeste geofizička i
klimatska raznolikost. Bošnjaci trebaju
očuvati Bosnu i Hercegovinu kao ekološ-
ku državu u Evropi. Bošnjaci će ekonom-
ski razvoj zemlje bazirati na ekološki či-
stim tehnologijama i uz primjenu rigoro-
znih mjera zaštite okoliša od zagađenja.
Prioriteti Bošnjaka u ekonomskom razvo-
ju bit će proizvodnja zdrave hrane, turi-
zam i razumna komercijalna eksploataci-
ja zemlje, vode, šume, rudnih bogatstava
i vazdušnog prostora.
Podrška porodici Bošnjaka
Porodica Bošnjaka je “gnijezdo” u ko-
me najpotpunije ostvaruju svoju ljudsku
radost i sreću i u kojoj djeca stiču prve
predstave o životu i odnosima među ljudi-
ma. U historiji Bosne i Hercegovine skoro
da nema porodice preko čijih leđa nije pro-
šao barem jedan rat, sa svim užasima koje
on sa sobom nosi. Posljednji rat 1992.-
1995. bio je jedan od najužasnijih u čitavoj
58 bošnjačkoj historiji u kome je proveden
genocid nad Bošnjacima, sa traumatskim
posljedicama za nekoliko budućih genera-
cija. Porodica u Bošnjaka je najzdravije
mjesto za liječenje tih posljedica. Zato po-
rodici treba podrška i države Bosne i Her-
cegovine i lokalnih vlasti, ali i niza nevla-
dinih organizacija. Naročito je ta pomoć
potrebna u liječenju opće socijalne patolo-
gije u našem društvu koja najviše pogađa
porodicu, posebno mladi naraštaj.
Kao posljedica rata i tranzicije poseb-
no je pogođena ekonomija što je izazvalo
masovnu nezaposlenost i sve veće osiro-
mašenje porodice i iseljavanje mladih iz
zemlje u svijet bez izgleda na povratak.
Nijedna bošnjačka porodica ne smije osta-
ti bez podrške društva u kome Bošnjaci
žive u Bosni i Hercegovini i dijaspori.
Porodica je danas napadnuta korupci-
jom, kriminalom, prostitucijom, drogom,
J trgovinom ljudima, pedofilijom, nasiljem
unutar porodice, posttraumatskim stre-
O snim poremećajima i drugim manifestaci-
U jama od kojih boluje bh. društvo i njego-
vo okruženje. Kao posljedica rata i siro-
R maštva porodici Bošnjaka treba svaka
vrsta podrške. Zato je neophodno da se
N pored državne vlasti u pomoć porodici
A uključe različite nevladine organizacije
humanitarnog i socijalnog karaktera, koje
L će porodici pomoći u stambenom zbrinja-
vanju, u školovanju djece, u ishrani, u li-
ječenju teško oboljelih svojih najbližih,
brige o napuštenoj djeci, djeci sa poseb-
nim potrebama, mentalno retardiranim
osobama, invalidnim osobama i sl.
Imućni Bošnjaci trebaju prednjačiti u
obrazovanju privatnih ustanova i fondo-
va, vakufa i zaklada, iz kojih će se planski
i sistematski pomagati porodicama u so-
cijalnoj nuždi u svim slučajevima kada
pomoć države nije dovoljna.
Obrazovanje, nauka, kultura i
Bošnjaci
Spori proces poratne reintegracije bo-
sansko-hercegovačkog društva i države
neposredno se odražava na spori proces
konsolidacije u svim društvenim oblasti-
ma kao što su nauka, obrazovanje, kultu-
ra, sport, zdravstvo i sistem socijalne za-
štite. Svjedoci smo opstruiranja preuzi-
manja na državni budžet ranijih republič-
kih javnih ustanova iz oblasti kulture o
čemu je javnost više upoznata.
Posebno apostrofiramo činjenicu da
ni poslije deset godina od postizanja mi-
rovnog sporazuma državni budžet Bosne
i Hercegovine nije preuzeo finansiranje
najviših naučnih, obrazovnih i kulturnih
institucija u Bosni i Hercegovini od ne-
procjenjivog značaja za obrazovanje, na-
uku i kulturu sva tri bosanska naroda:
Akademije nauka i umjetnosti Bosne i
Hercegovine, Zemaljski muzej, Nacio-
nalna i univerzitetska biblioteka, Kinote-
ka, univerziteti, naučni instituti i druge
takve institucije.
Bošnjaci će se zalagati u institucijama
političkog sistema da država Bosna i Her-
cegovina preuzme osnivačka prava na
ovim institucijama u skladu sa obaveza-
ma koje proističu iz Aneksa II na Ustav
Bosne i Hercegovine.
Država – državljanstvo i Bošnjaci
Srbija i Hrvatska su nastale kao ple-
menske države. U Hrvatskoj je živio ho-
mogen katolički a u Srbiji homogen pra-
voslavni element. U Bosni su kroz cijelu
njenu prošlost postojale tri vjere, ranije
pravoslavna, katolička i bosanska vjera
(maniheji), a poslije pravoslavna, katolič-
ka i islam.
Tako su Srbija i Hrvatska svoje drža-
ve konstituisale po osnovi istorodne na-
rodne zajednice nastale od pojma gens i
populus, nasuprot pojma civitas, poveza-
ne porijeklom, geografski su integrirane
putem naselja i susjedstva kao i kulturno
putem zajedničkog jezika, običaja i pre-
daje. S druge strane, Bosna kao država
konstituisala se od početka od pojma civi-
tas, a ne po osnovi porijekla (gens, popu-
lus), kao nacija državljana, koja svoj
identitet ne pronalazi u etničko-kulturnim
zajedničkim obilježjima, nego u praksi
građana. Državljanstvo je tako u skladu
sa svojim pojmom već odavno bilo neza-
visno od nacionalnog identiteta.
S obzirom da je Bosna oduvijek bila
pluralističko društvo, ranije multikonfesi-
onalno, a od kraja XIX stoljeća se počinje
očitovati i kao multietničko, Ustav Bosne
i Hercegovine treba da izražava formalni
konsenzus. Državljani žele, naime, svoj
zajednički život urediti u skladu s princi-
pima sa kojima se, budući da u podjedna-
koj mjeri izražavaju interes svakog poje-
dinog, mogu s punim opravdanjem složiti
svi pojedinci. Takva jedna politička aso-
cijacija građana struktuirana je putem od-
nosa recipročnog priznanja, u sklopu ko-
jih svatko može očekivati da će od svih
drugih biti respektiran kao slobodan i nji-
ma jednak čovjek. Polazeći od tog načela
Bošnjaci se zalažu da u Bosni i Hercego-
vini svatko treba uživati trostruko prizna-
nje: (1) mora mu se pružiti jednaka zaštita
i jednako poštovanje u njegovom integri-
tetu kao individuumu; (2) kao pripadniku
etničke ili kulturne grupe i (3) kao građa-
ninu, tj. kao članu političke zajednice (dr-
žave). Te statuse treba ustavom i politič-
kim sistemom Bosne i Hercegovine prav-
no oblikovati. Ovo iz razloga što se dr-
žavljanstvom uređuje pripadnost osoba
državnom narodu (Bosanci i Hercegovci)
čija je egzistencija priznata međunarod-
nim pravom priznanjem Bosne i Herce-
govine kao suverene i nezavisne države.
Pripadnost političkoj zajednici (državi)
utemeljuje posebne dužnosti iza kojih se
nalazi rodoljubiva identifikacija. Ta vrsta
lojalnosti nadilazi smisao važenja institu-
cionalno posredovanih pravnih dužnosti.
Bogatstvo i Bošnjaci
I prije dolaska Osmanlija u Bosnu u
njoj je bila prisutna duhovna trojnost –
katolici, pravoslavci i bosanski krstjani
(bogumili). Otuda i odmjerenost u bosan-
skohercegovačkim političkim riječima i
koracima. To ne treba smatrati slabošću,
naprotiv, taj osjećaj osjetljivosti u javno
izraženom mišljenju učvršćivalo je duh
bosanstva i čvrstinu bosanskog društva
koje je odbranilo Bosnu kao teritorijalnu i
političku zajednicu od svih nasrtaja sa
strane u više od hiljadu godina odkako se
zna za ime Bosne. U Bosni se nikad nije
živjelo drukčije nego zajedno. Ono što

jača “bosanstvo” jeste činjenica da je Bo-
sna oduvijek bila otvorena i tolerantna
politička zajednica za druge i drukčije,
nasuprot “srpstvu” i “hrvatstvu” koji su
zatvoreni za druge. Kako kaže Alija Isa-
ković: “Dok Srbi srbuju, Hrvati hrvataju,
Bosanci uopće nemaju takav glagol. Ne-
maju ni Bošnjaci, ni današnji Muslimani.
Naime, ne srbuje se zbog Srba nego zbog
ne-Srba, hrvatuje se zbog ne-Hrvata.”
Bosanstvo je model još uvijek želje-
nom evropejstvu. Bosanstvo je u milenij-
skom trajanju Bosne na djelu ostvareno
evropejstvo u kome su u suživotu živjeli
bosanski krstjani, katolici i pravoslavci, a
kasnije i muslimani, a od početka XVI
stoljeća su im se pridružili Jevreji sefardi
protjerani iz Španije, koji su živjeli u to-
leranciji sa svima drugima, sa sinagogom
pored džamija i crkava. Bošnjaci će ostati
dosljedni takvoj tradiciji bosanstva i nje-
govati ga i ubuduće.
Bošnjaci su bez rezerve za povratak
svih izbjeglih i raseljenih lica u svoje do-
move jer to osnažuje međusobno povjere-
nje i jača jedinstvo bosanskog društva i
države i vraća bosanstvo na etnički očišće-
ne prostore. Upravo radi očuvanja bosan-
stva podaci popisa stanovništva iz 1991.
godine, zbog posljedica etničkog čišćenja,
trebaju ostati trajna mjera uređena Usta-
vom BiH proporcionalne zastupljenosti
Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih u organi-
ma državne i lokalne vlasti i strukturi za-
poslenih u budžetskim ustanovama i orga-
nizacijama u Bosni i Hercegovini.
Kada Bosna i Hercegovina bude u
Evropi neće se nitko poštapati svojom na-
cionalnošću nego znanjem i sposobno-
šću. Bošnjacima u Evropi neće smetati
tuđe vjere i kulture, ni tuđi jezici. Oni su
naučili živjeti s drugim i drukčijim u mi-
lenijskom trajanju Bosne.
Zajednička politička kultura
Bošnjaci pod ljudskim i građanskim
pravima podrazumijevaju jednakost svih
ljudi pred zakonom, dakle mogućnost
jednakih šansi. To nije moguće ostvariti
svođenjem građanina na člana jedne, dru-
ge ili treće etničke zajednice, već podra-
zumijeva građanina kao subjekta politič-
ke zajednice (države). Otuda političko
udruživanje u svrhu vršenja političke (dr-
žavne) vlasti isključivo po etničkoj, a ne
po političkoj pripadnosti, objektivno i su-
bjektivno u etnički složenom društvu kao
što je Bosna i Hercegovina dovodi u pita-
nje državno jedinstvo (teritorijalni inte-
gritet i državni suverenitet) Bosne i Her-
cegovine kao političke zajednice(države)
u kojoj svi građani trebaju imati jednaka
prava i slobode koje garantira ustav i za-
kon Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci pod suverenim “državnim
narodom” Bosne i Hercegovine podrazu-
mijevaju sve Bosance i Hercegovce (dr-
žavljane), bez obzira na njihovu etničku,
kulturnu i vjersku pripadnost.
Bošnjaci će u svome političkom i stra-
načkom udruživanju preferirati opredjelje-
nje prema političkim opcijama koje neće
biti etnički, nacionalno, nacionalistički i
vjerski isključive. Bošnjaci će davati pred-
nost udruživanju u političke stranke bez
nacionalnog i vjerskog predznaka i zajed-
no sa svojim političkim istomišljenicima,
bez obzira na njihovu etničku i vjersku pri-
padnost, raditi za dobrobit svih građana i
države Bosne i Hercegovine.
Bošnjaci se zalažu da se u Bosni i Her-
cegovini kao multikulturnoj zajednici uspo-
stavi takva politička kultura, unutar koje se
mogu ukorijeniti osnovni stavovi ustava, u
kom slučaju se ne mora oslanjati na etničko,
jezično i kulturno porijeklo, koje bi bilo za-
jedničko svim državljanima (takvo iskustvo
imaju multikulturne zajednice kao što su
Švicarska, Belgija, Malezija i Sjedinjene
Američke Države). Liberalna politička kul-
tura državljanstvo predstavlja samo kao za-
jednički nazivnik ustavnog patriotizma,
koji istovremeno izoštrava smisao za mno-
gostrukost i integritet različitih koegzistira-
jućih načina življenja multikulturne zajed-
nice. Stoga bosansko državljanstvo nije
ukorijenjeno u nacionalnom identitetu ne-
kog od njenih naroda; ono, međutim, bez
obzira na mnogostrukost različitih kultur-
nih načina življenja zahtijeva socijalizaciju
svih državljana u jednoj zajedničkoj politič-
koj kulturi koja će isključiti stranačku, teri-
torijalnu i vjersku političku homogenizaciju
bilo kog bosanskog naroda.
Strateški interesi Bošnjaka
Svako vrijeme donosi različita stra-
teška opredjeljenja Bošnjaka. U periodu
1992.-1995. strateški interes Bošnjaka
bio je da se odbrani nezavisnost i suvere-
BOSANSKI BAROMETAR
nost Bosne i Hercegovine i opstanak boš-
njačkog naroda od istrebljivanja. Danas i
za naredni period strateški interes Boš-
njaka je ispunjavanje uslova da Bosna i
Hercegovina bude primljena u Evroatlan-
ski sistem sigurnosti (NATO) i u članstvo
Evropske unije; da očuvaju strateško pri-
jateljstvo sa Sjedinjenim Američkim Dr-
žavama stečeno u odbrani nezavisnosti i
suverenosti Bosne i Hercegovine; da dr-
žava Bosna i Hercegovina nastavi sarad-
nju sa Organizacijom islamske konferen-
cije; da izgradi dobre susjedske odnose sa
Srbijom, Crnom Gorom i Hrvatskom.
U Bosni i Hercegovini Bošnjaci će se
zalagati za jednakopravnost sva tri naro-
da i razvijati tradiciju suživota ljudi sviju
vjera kao državni brend prema kojem će
se Bosna i Hercegovina prepoznavati u
Evropi i svijetu.
Globalni poredak i Bošnjaci
Globalni poredak Bošnjacima nije ne-
poznata stvar. S njim oni imaju loše isku-
stvo. Bošnjani su u srednjevjekovnoj Bo-
sni preturili preko glave nekoliko krstaških
ratova vođenih navodno u ime Svete Stoli-
ce da bi ih disciplinirali da budu bolji hri-
šćani nego što su, a u pozadini je bio poku-
šaj političkog pokoravanja Bosne od stra- 59
ne susjeda. Pad Bosne pod vlast Osmanlija
takođe je bila posljedica globalne politike i
odmjeravanja snaga između Osmanske
imperije i kršćanske Evrope koju je Bosna
platila privremenim gubljenjem državnosti
i nezavisnosti. Rješavanje tzv. istočnog pi-
tanja između tadašnjih evropskih velikih
sila i Turske, ne pitajući Bošnjake, dovelo
je Bosnu pod upravu Austro-Ugarske mo-
narhije koja im je oduzela narodno ime i
jezik. Stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca, bosanski muslimani su platili
gubljenjem svoje ekonomske i političke
moći i postali objektom nacionaliziranja u
Srbe i Hrvate.
Za čitavo to vrijeme, pa i u toku Narod-
no-oslobodilačkog rata, i nakon obnove bo-
sanske državnosti 1943. godine, sve do
1993. godine, nije im dozvoljena identifika-
cija sa njihovim narodnim imenom Bošnja-
ci, već su nominirani kao Muslimani sa ve-
J
likim slovom “M” do 1945. godine do kad O
je trebalo ginuti u borbi za novi društveni
poredak, a poslije su ih pisali malim slovom U
m i nacionalizirali u Srbe i Hrvate sve do
1968. kada im je ponovo dozvoljeno obi- R
lježje zasebnog naroda sa velikim slovom
“M”, što velikosrpski i velikohrvatski naci-
N
onalisti nisu nikada prihvatili. A
Kada je Bosna i Hercegovina dobila
međunarodno priznanje svoje suverenosti L
 BOSANSKI BAROMETAR
i nezavisnosti 1992. godine, ponovo je
protiv nje pokrenuta agresija da bi bila
podijeljena između Srbije, Crne Gore i
Hrvatske, a muslimanski narod genoci-
dom potpuno zatre. Opet u ime novog
međunarodnog poretka koji je trebalo us-
postaviti poslije rušenja komunističkih
režima u istočnoj Evropi. Bosna i Herce-
govina je u periodu od 1992.-1995. preži-
vjela svu golgotu i svojom borbom opsta-
la je kao nezavisna i suverena država;
opstali su i Muslimani koji su tokom te
borbe vratili svoje historijsko i narodno
ime Bošnjaci i čvrsto se vezali za svoju
zemlju Bosnu i njenu državno-pravnu tra-
diciju.
Bošnjacima je jasno da ni jedna ze-
mlja ne može biti izolirana, pa ni Bosna i
Hercegovina. Ne postoji način da jedna
zemlja proizvede sve što joj je potrebno,
kao i da njen politički sistem bude u toj
mjeri nezavisan da kao zemlja ne bude
uključena u međunarodni poredak, koji je
danas doživio najveće razmjere međuza-
visnosti kako ekonomskih tako i politič-
kih odnosa što se zove globalni poredak.
Bošnjaci se ne slažu sa sadašnjim sta-
njem globalizacije koja donosi korist sa-
mo bogatim zemljama. Ako globalizacija
znači svijet bez granica, Bošnjaci smatra-
60 ju da se u tom slučaju to ne odnosi samo
na kapital, robe i usluge, nego i na ljude,
da slobodno ulaze i žive u bilo kojoj ze-
mlji. U tom pogledu Bošnjaci su danas
najizolovaniji narod, čak i u odnosu na
svoje su-zemljake bosanske Srbe i bosan-
ske Hrvate koji putem dvojnog državljan-
stva Hrvatske, Srbije i Crne Gore, lakše
mogu prelaziti granice bez viza.
Današnju formulu globalizacije dale
su bogate i snažne nacije, tako da njima
daje najveće prednosti i najveći profit.
Dobrobit siromašnih zemalja nije im bila
prvobitno na umu kada su podržavali ide-
ju globalizacije. Da bi se obrnula stvar u
korist siromašnih zemalja, Bošnjaci sma-
traju da je neophodno, kao što su bogati
postali međusobno jedinstveni, da i siro-
mašne zemlje postanu više jedinstvene i
ujedinjene da otvore svoja tržišta u razvo-
ju pod zajedničkim uslovima. Bosna i
J Hercegovina bi trebala destimulirati uvoz
O proizvoda koji dolaze iz zemalja koje u
njoj ne investiraju i ne otvaraju nova rad-
U na mjesta i raznim mjerama sprječavaju
izvoz bosanskih proizvoda.
R Danas je Bosna i Hercegovina kao ze-
mlja u tranziciji i poslije agresije na nju
N prinuđena na humanitarnu pomoć i finan-
A sijsku podršku međunarodnih finansijskih
organizacija, što neke zemlje koje trguju s
L Bosnom i Hercegovinom to koriste i do-
prinose njenom spoljnotrgovinskom deba-
lansu, a malo u njoj investiraju.
Historija se ponavlja u trgovini i me-
đunarodnim odnosima. Sve više osvaja
novi vid kolonizacije. Rezultat toga je
ugnjetavanje siromašnih i slabih od stra-
ne bogatih i snažnih. Rezultat toga je ek-
sploatacija resursa siromašnih u svrhu
bogaćenja bogatih. Sadašnji proces glo-
balizacije bi mogao povećati nepravdu i
disparitet između bogatih i siromašnih.
Politička strana globalizacije je nešto
izvjesnija. Ponovo nastaje epoha vladavi-
ne imperija, ali ovaj put dobrovoljno na-
stalih imperija. Zato je neophodno naše
uključivanje u Evropsku uniju da bi Bo-
sna i Hercegovina i Bošnjaci lakše preži-
vjeli u zajednici s drugim evropskim dr-
žavama i narodima u nastajućoj evrop-
skoj imperiji. U njoj već danas postoje
mehanizmi podrške ekonomski manje ra-
zvijenim zemljama iz budžeta Evropske
unije. Bosna i Hercegovina u uslovima
globalizacije samo u nadnacionalnom
prostoru kao što je Evropska unija može
ostvariti svoju moć i ulogu igrača.
Uključivanje Bosne i Hercegovine u
evroatlanski sigurnosni sistem osigurat će
Bosni i Hercegovini i Bošnjacima veću
odbrambenu sigurnost uz manja vlastita
izdvajanja sredstava za odbranu nego ka-
da bi bili izvan tog sistema.
Bosna i Hercegovina i Bošnjaci ne
smiju ostati izvan tokova današnjeg vre-
mena koje karakteriše transnacionalizaci-
ja i kosmopolitizacija država. To Bosni i
Hercegovini i Bošnjacima neće biti teško
jer je Bosna i Hercegovina i dosada bila
kosmopolitsko društvo, a Bošnjaci nauči-
li živjeti s drugim i drukčijim.
Globalni terorizam i Bošnjaci
U međunarodnom poretku na sceni je
globalni terorizam. On je neposredna po-
sljedica nepravde u međunarodnom global-
nom poretku. Nepravična podjela svjetskog
dohotka po glavi stanovnika između boga-
tih i siromašnih zemalja su podloga za glo-
balni terorizam. Američke službene procje-
ne govore “o godinama i godinama nasilja
koje će uslijediti” bez perspektive da se ono
umanji. “Današnja taktička pobjeda ne ga-
rantira sutrašnji strateški uspjeh”, konstatu-
je se u tim procjenama. Iskustvo je pokaza-
lo da vojne akcije same po sebi nisu dovolj-
ne. Dakle, realno je očekivati da cijeli svijet
ulazi u historijsku epohu suživota sa teroriz-
mom, kao patološkom bolešću svjetskog
društva, baš kao što živi sa HIV/AIDS-om.
Kao što se epidemije te bolesti mogu ubla-
žiti većim izdvajanjem sredstava na njiho-
vom suzbijanju, tako će trebati izvršiti i
preraspodjelu svjetskog bogatstva u korist
siromašnih zemalja da bi se svijet učinio
pravičnijim i boljim i time smanjivali razlo-
zi za terorizam.
Bošnjaci su preživjeli iskustvo teroriz-
ma koji je nad njima vršen u vrijeme agre-
sije na Bosnu i Hercegovinu 1992.–1995.
godine. Zahvaljujući svojoj civiliziranosti
oni na sistemski terorizam nad njima nisu
odgovarali svojim terorizmom. Oni su i
tada bili svjesni da terorizam nema nacije
ni vjere; da on ima međunarodni karakter i
bezbožan je; on je po pravilu “slijep” i ne
stradaju uvijek oni prema kome je on
usmjeren, nego najčešće stradaju mase ne-
vinih ljudi, žena i djece, gradovi i kulturni
i vjerski spomenici.
Bošnjaci su mišljenja da se teroriz-
mom ne mogu ostvariti uzvišeni ciljevi
slobode i pravde, već samo svjesnim i ak-
tivnim djelovanjem svjetske zajednice.
Sistemskim mjerama UN-a i organizacija
u kojima najmoćnije i najbogatije zemlje
svijeta odlučuju o preraspodjeli svjetskog
dohotka može se poboljšavanjem položa-
ja najsiromašnijih zemalja postepeno po-
bjeđivati i terorizam, kao i obrazovanjem
najšire populacije mladih.
Na nepravde prema nama Bošnjacima
mi ne smijemo odgovarati odmazdom i
terorizmom. Svojim ponašanjem moramo
osnažiti misao da je “Strpljenje oružje po-
bjede” (Pruščak). Zahvaljujući tome od-
branili smo državu Bosnu i Hercegovinu i
bošnjački narod od uništenja u periodu
1992.-1995. godine. Da bi pobijedili i
druge nevolje sa kojima se susrećemo u
reintegraciji države na putu Bosne i Her-
cegovine u Evropsku uniju i NATO, Boš-
njaci ne smiju biti teroristi, niti podržava-
ti terorizam.
Državno uređenje i Bošnjaci
Bosna odkako se zna za nju kao drža-
vu u srednjem vijeku bila je decentralizi-
rano uređena prosta država. U srednjem
vijeku znalo se za tzv. kraljevu zemlju i
zemlje oblasnih gospodara koje su činile
Bosnu, ali se državom upravljalo iz njene
prijestonice. U osmanskom periodu Bo-
sna je bila provincija (beglerbegluk) de-
centralizirana na sandžake. U vrijeme
Austro-Ugarske Monarhije Bosna i Her-
cegovina je bila corpus separatum sa ze-
maljskom vladom, a raniji sandžaci su
nazvani okruzima. U vrijeme Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, austro-ugarski
okruzi nazvani su oblastima. Ostao je ne-
uspio pokušaj razbijanja historijskog teri-
torijalnog jedinstva Bosne i Hercegovine

podjelom na banovine 1929. i 1939. u vri-
jeme Kraljevine Jugoslavije. Bosna i Her-
cegovina je poslije obnove državnosti
1943. godine, nakon završetka Drugog
svjetskog rata bila administrativno podi-
jeljena prvo na okruge, a potom na obla-
sti, zatim na srezove, da bi je sticanje svo-
je nezavisnosti 6. aprila 1992. godine za-
teklo administrativno podijeljenu samo
na općine.
Bosna i Hercegovina nikada u svojoj
historiji nije bila administrativno i teritori-
jalno podijeljena na svoje tri etničke zajed-
nice: Bošnjaka, Srba i Hrvata. Postojeću
podjelu Bosne i Hercegovine danas na dva
entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i
Republiku Srpsku, izvršenu “etničkim či-
šćenjem” i sprovedenim genocidom, Boš-
njaci uzimaju kao privremenu nužnost na-
stalu kao posljedica agresije na nju u peri-
odu 1992.-1995. godine koju će mijenjati
u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine
i voljom sva tri njena naroda.
Bošnjaci smatraju da je cijela Bosna i
Hercegovina svojina njenih građana, dr-
žavljana, iz sva tri naroda, i da ni u jed-
nom dijelu Bosne i Hercegovine ne može
biti uspostavljena eksluzivna teritorija i
vlast samo za jedan ili dva bosanska naro-
da, a da treći bude narod drugog reda.
Bošnjaci će se zalagati da Bosna i Herce-
govina bude decentralizirana na regije po
svojim geografskim, ekonomskim, sao-
braćajnim i kulturno-historijskim obiljež-
jima, u kojima će sva tri naroda i manjine
biti ravnopravni i da nacionalni i vjerski
simboli ne mogu biti simboli entiteta, re-
gija, gradova i općina, kao i javnih usta-
nova i državnih praznika.
Bošnjaci Crne Gore, Kosova i
Sandžaka su konstitutivni narod
Bošnjaci Crne Gore, Kosova i San-
džaka nisu dijaspora Bošnjaka iz Bosne i
Hercegovine. U navedenim političkim i
kulturnim entitetima Bošnjaci su autohto-
ni (konstitutivan) narod kao što su Srbi i
Hrvati u Bosni i Hercegovini.
U vrijeme vladavine bosanskog bana i
kralja Tvrtka I današnji Sandžak i dijelovi
Kosova bili su u sastavu srednjevjekovne
bosanske države. Nakon dolaska Osman-
lija na Kosovo, u Sandžak i Crnu Goru
domaće stanovništvo, koje je prihvatilo
islam kao svoju novu vjeru, sticajem hi-
storijskih okolnosti nacionalno se odredi-
lo kao Bošnjaci, po osnovi svoje nove
vjere, kao što su se u Bosni i Hercegovini
pravoslavci Bošnjaci nacionalno odredili
kao Srbi, a katolici Bošnjaci kao Hrvati.
Bošnjaci tog područja su svojim korije-
nom i porijeklom vezani za te zemlje kao
svoje matične domovine u kojim imaju
puno pravo prema evropskim standardi-
ma o ljudskim i građanskim pravima sebe
smatrati konstitutivnim narodom u Crnoj
Gori, Sandžaku i na Kosovu neovisno od
toga u kolikom su broju.
Bošnjaci iz Bosne i Hercegovine pu-
tem državnih institucija Bosne i Hercego-
vine, kao i dijaspore zalagat će se nepo-
sredno i posredstvom evropskih institucija
i UN-a da Bošnjaci u tim zemljama to svo-
je pravo konstitutivnosti ostvare i u praksi.
Dijaspora Bošnjaka i dijaspore
Bosne i Hercegovine
Bošnjaci su danas više nego ikada u
svojoj historiji rasuti po cijelom svijetu.
Prema nekim procjenama ima ih više u
svijetu nego u Bosni. Bošnjaci, bilo gdje
da su nastanjeni u svijetu i zemlji, trebaju
predstavljati jednu nerazdvojnu cjelinu
bošnjačkog naroda da bi se čuo jedin-
stven glas naroda (vox populi).
Bošnjaci u dijaspori imaju dvije do-
movine: “domovinu zakona” i “domovi-
nu srca”. Domovina zakona je država ko-
ja ih je primila, iako strance, u svoje dr-
žavljanstvo i u kojoj su se Bošnjaci stalno
nastanili i kao građani dotične države pre-
ma njenim zakonima imaju svoja prava i
dužnosti. Domovina srca je Bosna i Her-
cegovina i zemlje u kojima su Bošnjaci
autohton narod, zemlje njihovog porije-
kla i zavičaja u kome se nalaze mezari
njihovih predaka, a nerijetko napuštena i
zapuštena zemlja i druga imovina koju su
ostavili bez staranja i održavanja.
S obzirom da Bosna i Hercegovina nije
jednonacionalna država, odnosno država
samo Bošnjaka, već i bosanskih Srba i bo-
sanskih Hrvata, postoji i dijaspora Bosne i
Hercegovine kao države. Zato bi država
trebala osnovati jednu upravnu organizaci-
ju, koja će biti institucionalna veza između
Bosanaca i Hercegovaca u dijaspori i drža-
ve Bosne i Hercegovine i realizirati zajed-
ničke projekte na obostranu korist.
Bošnjačka dijaspora i Bošnjaci u ze-
mlji trebaju razvijati mrežu nevladinih
organizacija, udruženja, vakufa i zaklada
putem kojih će ostvarivati svoje interese i
potrebe koje im država ne može osigurati.
Da bi se ostvarila ta interakcija između
Bošnjaka u zemlji i Bošnjaka u dijspori
neophodno je da organizacije bošnjačke
dijaspore otvore svoje stalne kancelarije
(urede) u zemlji svoga porijekla koje će
koordinirati svoje programske aktivnosti
u pravcu državne vlasti na svim nivoima i
nevladinim organizacijama Bošnjaka u
BOSANSKI BAROMETAR
zemlji, od humanitarnih do proizvodnih i
razvojnih projekata.
Bošnjaci u “domovini zakona” imaju
dužnost da u njoj lobiraju za dobrobit
svojih sunarodnika bilo gdje da se nalaze
u svijetu, a posebno za dobrobit svoje
“domovine srca” i doprinose njenom ra-
zvoju i napretku.
Bošnjački sabor
U Deklaraciji Bošnjačkog sabora održa-
nog 27. i 28. septembra 1993. godine dekla-
rirana je obaveza institucionaliziranja Boš-
njačkog sabora: “Da bi smo produžili i pro-
dubili započeti posao potvrđivanja vlastitog
narodnog bića, njegovog mjesta i zadaće u
svijetu u kojem živimo i afirmacije njego-
vih nacionalnih i državnih institucija, odlu-
čujemo da Bošnjački sabor i ubuduće radi.
Sabor će biti mjesto okupljanja svih Boš-
njaka na kojem će se u slobodi mišljenja,
poštovanju različitih uvjerenja i uz maski-
malnu kompetenciju i odgovornost razma-
trati sva najvažnija pitanja života bošnjač-
kog naroda i naše države, i utvrđivati pravci
naše nacionalne akcije.” Bošnjački sabor će
biti forma kroz koju se njeguje tradicionalni
interes Bošnjaka i njihovih institucija za
uzajamnošću, solidarnošću i odgovornošću
za svoju sudbinu, za očuvanje političkog, 61
kulturnog i vjerskog identiteta naroda i nje-
govog jedinstva, za afirmaciju i jačanje dr-
žave Bosne i Hercegovine, naročito za osi-
guranje njenog teritorijalnog integriteta,
suvereniteta, političke nezavisnosti i među-
narodnopravnog subjektiviteta.
Ratno iskustvo u radu Bošnjačkog sa-
bora nagovjestilo je sastav i metodologiju
rada Bošnjačkog sabora. Bošnjački sabor bi
činili predstavnici svih bošnjačkih organi-
zacija i udruženja u zemlji i inostranstvu
koji iskažu interes da budu uključeni u rad
Bošnjačkog sabora i svi bošnjački izabrani
funkcioneri u državnoj vlasti; kao i Rijaset i
Sabor Islamske zajednice u Bosni i Herce-
govini. Vijeće kongresa bošnjačkih intelek-
tualaca koje ima iskustvo u sazivanju dva
ranija sabora Bošnjaka trebalo bi biti nosi-
lac aktivnosti u institucionalizaciji Bošnjač-
kog sabora. Bošnjački sabor bi imao svoj
statut u kome će se urediti njegova organi-
J
zacija, sastav, organi i način funkcioniranja. O
Na prvom narednom Bošnjačkom sa-
boru neophodno je pored njegove institu- U
cionalizacije usvojiti i Nacionalni pro-
gram Bošnjaka.  R
Objavljeno u knjizi: “Politički sistem
N
Bosne i Hercegovine”, autora Suada A
Kurtčehajića i Omera Ibrahimagića,
2007. Sarajevo. L
 IZ SVIJETA
Aktivna diplomacija u svijetu
Sukobi pomirenja i predrasuda
Češka prihvatila Lisabonski ugovor, Armenija i Turska stvaraju nove odnose, a Izrael ne priznaje Izvještaj UNHCR-a
o kršenju ljudskih prava u toku rata s Palestincima.
Edis Felić
“Lisabonski ugovor otišao je predaleko
da bi ga se moglo blokirati”, rekao je sredi-
nom listopada češki predsjednik Vaclav
Klaus, jedini preostali čelnik neke od zema-
lja članica EU-a, koji bi trebao potpisati taj
reformski dokument EU-a kako bi on stu-
pio na snagu. Na taj je način najavio da će
uskoro potpisati samo da se ispoštuju pro-
cedure, odnosno da češki Ustavni sud for-
malno potvrdi da je Sporazum u skladu s
Ustavom. No, prije toga taj tvrdokorni eu-
roskeptik šokirao je ostalih 26 članica Unije
zahtjevajući da se Češku izuzme iz Povelje
o temeljnim pravima, koja je dio Lisabon-
skog ugovora. Time je želio zaštititi Prag od
mogućih zahtjeva za odštetom sudetskih
Nijemaca zbog dekreta tadašnjeg čehoslo-
62 vačkog predsjednika Eduarda Beneša, ko-
jim je ozakonjeno njihovo protjerivanje iz
Češke nakon Drugog svjetskog rata. Zatra-
žio je to po uzoru na Poljsku i Irsku.
Potpisujem, ali se ne slažem
To je izazvalo bojazan da bi takve
promjene zahtjevale nove pregovore i
procese ratifikacije u zemljama članica-
ma EU-a, što bi bio izuzetno težak zada-
tak jer je proces usvajanja ugovora zavr-
šen u ostalih 26 zemalja članica. Klaus je,
međutim, dao do znanja da to nije njegov
cilj. “Nikada nisam rekao kako se moja
primjedba mora ratificirati u svim ze-
mljama članicama, ponovno i zajedno s
cijelim Lisabonskim ugovorom. Slično
tomu, nikada nisam rekao da jamstva ko-
ja je Europsko vijeće dalo Irskoj meni ne
bi bila dovoljna”, izjavio je Klaus.
J Dodao je da, kao i u irskom slučaju,
O takva jamstva ne bi stupila na snagu sve
do ratifikacije sljedećeg ugovora EU-a u
U zemljama članicama - a to bi trebao biti
ugovor o pristupu Hrvatske Uniji. Klaus
R je također odbacio nagađanja da ugovor
ne želi potpisati do izbora u Velikoj Bri-
N taniji kako bi oporbeni konzervativci,
A očekivani pobjednici izbora, raspisali re-
ferendum i odbacili Lisabonski ugovor.
L “Neću i ne želim čekati britanske izbore
Vaclav Klaus
jer bi u tom slučaju oni trebali biti održani
idućih dana ili tjedana”, rekao je Klaus.
Klausovi zahtjevi glasno su odjeknuli
među biračima u Češkoj, u kojoj još uvijek
postoje određena uznemirenost zbog po-
sljedica protjerivanja tri milijuna sudetskih
Nijemaca. Zbog toga je i postignut dogovor
između 27 zemalja članica da neće biti
izravna ili neizravna ukaza na Benešove de-
krete, zbog kojih je današnja Češka mogla
biti suočena sa sudskim parnicama zbog za-
htjeva za povratom imovine oduzete sudet-
skim Nijemcima. “Smatram da smo postigli
najbolji rezultat i više ničim neću uvjetovati
potpisivanje Lisabonskog sporazuma. Sa
zadovoljstvom prihvaćam odluku EU-ova
summita kojom Češka dobiva važno izuze-
će iz Lisabonskog sporazuma. Ne smatram
da je Lisabonski ugovor dobar za Europu,
za slobodu Europe ili Češke, no, vlak je već
prebrzo i predaleko otišao da ga nije mogu-
će zaustaviti ili okrenuti u drugom smjeru,
bez obzira koliko mi to željeli”, zaključio je
Klaus posljednjeg dana listopada.
U međuvremenu je Ustavni sud ocije-
nio da je taj ugovor u skladu s češkim Usta-
vom. Klaus je na konferenciji za novinare
objavio da je potpisao Lisabonski ugovor.
“Čekao sam ustavnu odluku i poštujem je,
premda je uopće ne odobravam, jer se Ugo-
vorom želi stvoriti europska superdržava
koja će nacionalnim državama oduzeti su-
verenitet. Stupanjem na snagu lisabonskog
ugovora Češka prestaje biti suverena drža-
va”, istaknuo je. Njegovim potpisom napo-
kon su dovršeni gotovo desetogodišnji na-
pori u EU na reformi institucija.Taj ugovor
stupa na snagu najvjerojatnije u prosincu.
Lisabonski ugovor uvodi instituciju pred-
sjednika Europskog vijeća i visokog pred-
stavnika za vanjsku i sigurnosnu politiku,
de facto ministra vanjskih poslova EU-a,
povećava broj područja u kojima se umje-
sto jednoglasno odlučuje kvalificiranom
većinom, povećava ovlasti nacionalnih par-
lamenata koji će moći usporiti ili zaustaviti
donošenje odluka, daje međunarodnoprav-
nu osobnost Europskoj uniji, te omogućuje
istupanje iz članstva EU-a.
Novi kurs turske diplomacije
Odnosi između Turske i Armenije, op-
terećeni još iz sumraka Osmanlijskog car-
stva krajem Prvog svjetskog rata, konačno
su ušli u novu fazu. To se može zahvaliti
naporima dviju država, ali i međunarodnim
posrednicima SAD-u i Rusiji. Da se stvari
miču mogao je pokazati već posjet turskog
predsjednika Abdullah Güla koji je stigao u
glavni grad Armenije Erevan već početkom
rujna. Ocijenjen je od strane komentatora
kao povijesni posjet koji stvara početak
ublažavanja zategnutih odnosa dviju zema-
lja. Brojni pripadnici snaga sigurnosti osi-
guravali su aerodrom “Zvartnots” na kojem
je Güla dočekala manja skupina prosvjedni-
ka, a bile su zatvorene i glavne ceste kojima
je od aerodroma Gül stigao na sastanak s
armenskim predsjednikom Sergeom Sarki-
sianom. Inače, za ovaj posjet iskorištena je
kvalifikacijska nogometna utakmica za
Svjetsko prvenstvo 2010. između Armenije
i Turske koja se igrala tog dana, pa su nakon
sastanka dvojica predsjednika otišli zajedno
bodriti svoje reprezentacije. Čini se da je
odabran dobar momenat da se u sportskom
raspoloženju porazgovara o svim otvore-
nim pitanjima između dvije zemlje. Gülov

posjet prvi je posjet turskoga šefa države
Armeniji od 1991. godine, kada je s raspa-
dom Sovjetskog Saveza Armenija stekla
nezavisnost.
Analitičari su ocijenili da će ovaj povi-
jesni posjet Erevanu omogućiti Ankari da
utvrdi svoj položaj nezaobilaznog sugovor-
nika u vođenju regionalnih kriza, s obzirom
da je Turska zauzela položaj regionalnog
posrednika. Naime, nekoliko posljednjih
mjeseci turska diplomacija sve češće posre-
duje između susjednih zemalja, Sirije i Izra-
ela, a u Turskoj se vode i pregovori tih dviju
zemalja, kao i između Irana i zapadnih sila
o pitanju iranskog nuklearnog programa.
Nakon što su se početkom kolovoza Gruzi-
ja i Rusija vojno sukobile oko nadzora nad
Južnom Osetijom, Ankara je ponovno po-
nudila svoje usluge i predložila osnivanje
Foruma suradnje za Kavkaz s ciljem uspo-
stave regionalne stabilnosti. Stručnjaci za
međunarodne odnose naglašavaju da, kako
bi opstala kao vjerodostojna mirovna snaga,
Turska mora početi proces normalizacije s
Armenijom, jednom od posljednjih zemalja
s kojom postoje napetosti. Velikoj zemlji
poput Turske, smatraju oni, sa 70 milijuna
stanovnika ne treba Armenija. Kako je to
posljednja zemlja s kojom ona nije riješila
sporove, prva je etapa uspostava dijaloga.
“Turska ne može dopustiti da je vide kao
zemlju u sukobu s malim zemljama što je
okružuju”, izjavio je za AFP Beril Dedeo-
glu, profesor za međunarodne od nose na
sveučilištu Galatasaray.
Kako rekosmo, ovaj sukob traje još od
sumraka Osmanskog carstva, no radikal-
niji potez u novije doba bio je prekid di-
plomatskih odnosa od strane Turske koja
je prosvjedovala zbog armenskog nadzo-
ra pokrajine Nagorno-Karabah, zbog koje
je Armenija devedesetih ratovala s tur-
skim saveznikom Azerbajdžanom. Tur-
ska i Armenija u sporu su i zbog pitanja
jesu li Armenci, koje su pobili otomanski
Turci tokom Prvoga svjetskog rata, bili
žrtve genocida. Armenija želi da Turska
prizna, kako ga naziva, sustavan genocid
Armenaca. Turska odlučno niječe te op-
tužbe i tvrdi da su u borbama ginuli i kr-
šćanski Armenci i muslimanski Turci.
No, iako su ta pitanja ostala i dalje spor-
na, Turska i Armenija našle su snage za no-
vi iskorak. U prvoj polovici kolovoza dvije
su se zemlje dogovorile o normalizaciji od-
nosa i uspostavi diplomatskih veza. Do do-
govora je došlo nakon nekoliko mjeseci
pregovora koji su se odvijali u Švicarskoj
pod američkim pokroviteljstvom. Ministri
vanjskih poslova Turske i Armenije –
Ahmet Davutoglu i Eduard Nalbandian u
Zürichu su potpisali sporazum o normaliza-
ciji odnosa. Njime završava gotovo stoljet-
no neprijateljstvo između dviju zemalja.
Dvije zemlje su se obvezale uspostaviti di-
plomatske veze. Potpisivanje je kasnilo go-
tovo tri sata jer su Armenci imali primjedbe
na izjave koje su potpisnici trebali dati na-
kon samog potpisivanja. Potpisivanju spo-
razuma kumovali su američka državna taj-
nica Hillary Clinton, ruski ministar vanjskih
poslova Sergej Lavrov, visoki povjerenik
EU-a za vanjsku politiku i sigurnost Javier
Solana i francuski ministar vanjskih poslo-
va Bernard Kouchner.
Sporazum, kojemu se žestoko proti-
ve nacionalisti na obje strane, moraju ratifi-
cirati parlamenti obiju zemalja. U glavnom
armenskom gradu Erevanu uoči povijesnog
potpisivanja sporazuma u Zürichu, tisuće su
ljudi na čelu s armenskom oporbom održalo
prosvjede na kojima je ponovljeno da se
Turska još nije jasno odredila o masovnom
pokolju iz 1915. godine. Oni su tražili da
Ankara, prije nego što otvori granice, pri-
zna genocid koji je počinila u Prvom svjet-
skom ratu, kad su obje zemlje bile dio Oto-
manskog Carstva. Tvrde da je ubijeno mili-
jun i pol Armenaca, no Turska to negira
braneći se da je taj broj mnogostruko manji.
Uprkos tome stvari su krenule željenim
tokom, pa je tjedan dana nakon što je otvo-
rila put za novo razdoblje u diplomatskim
odnosima, Armenija podržala napore Tur-
ske za pridruživanje Europskoj uniji. “Ima-
mo interes u tome kako bi, preko Ankare, i
mi mogli uspostaviti tješnje veze s Europ-
skom unijom”, izjavio je armenski pred-
sjednik Sargsjan. On se također založio za
otvaranje granice između Turske i Armeni-
je. “U modernom svijetu zatvorene granice
sprječavaju prirodni ekonomski proces”,
zaključio je armenski predsjednik.
Rezolucija protiv Izraela
Protekli mjesec UN-ov Savjet za ljud-
ska prava (UNHCR) u Ženevi raspravljao
je o spornom Goldstoneovom izvještaju
koji bi, kako tvrde Izraelci, mogao ugroziti
mirovni proces na Srednjem istoku. Izvje-
štaj je napisao južnoafrički sudac Richard
Goldstone, inače bivši glavni tužilac Haaš-
kog tribunala za zločine u bivšoj Jugosla-
viji (ICTY), koji je predvodio peteročlanu
Nezavisnu istražnu komisiju koja je potvr-
dila kršenje ljudskih prava u vrijeme
22-dnevnog napada izraelskih snaga na
Gazu krajem prošle godine. UN-ovo vije-
će za ljudska prava optužilo je u rezoluciji
Izrael za cenzuru, istovremeno podupirući
izvješće južnoafričkog pravnika Richarda
Goldstonea u kojem se osuđuju izraelske i
Hamasove akcije u ratu u Gazi u prosincu
IZ SVIJETA
prošle i siječnju ove godine. Iako je komi-
sija optužila i Izrael i Hamas za teška dije-
la kršenja Ženevske konvencije, puno je
gore prošao Izrael čiji su zločini opisani u
čak 30 od 31 poglavlja, što je uostalom i
razumljivo kad se zna da je u ta tri tjedna
stradalo više od 1.400 Palestinaca, a samo
13 izraelskih vojnika i građana.
Izrael odbija Goldstoneov izvještaj za
koji tvrdi da je pristran. Visoka povjerenica
UN-a za ljudska prava, Navi Pillay podrža-
la je na raspravi izvještaj i pozvala obje stra-
ne da istraže navodne zločine. “Kultura ne-
kažnjavanja i dalje prevladava na okupira-
nim područjima i u Izraelu”, izjavila je Pi-
llay i pozvala na nepristranu, nezavisnu,
brzu i učinkovitu istragu kršenju ljudskih
prava. Izraelski veleposlanik u UN-u, Aha-
ron Leshno Yaar, rekao je da bi usvajanje
spornog izvještaja bila nagrada teroru.
“Ovakvom rezolucijom poslali bi jasnu po-
ruku svim teroristima. Ona znači da je do-
pušten način ratovanja kakvim se služi Ha-
mas u Gazi i da su zemlje spriječene ade-
kvatno odgovoriti”, rekao je Yaar.
Rasprava u Ženevi događa se na poti-
caj Palestinaca koji su, zanimljivo, nedav-
no zahtijevali odlaganje razmatranja izvje-
štaja do sljedeće sjednice u 2010. godini.
Bila je to odluka predsjednika Palestinske
samouprave Mahmouda Abbasa, koji je 63
očito popustio pritisku Amerikanaca kako
ne bi ugrozio nastavak mirovnih pregovo-
ra. No, tu njegovu odluku Palestinci nisu
pozdravili. Dapače, ona je izazvala kon-
sternaciju u njihovim redovima pa su tako
izbili prosvjedi, ne samo u Gazi već i na
Zapadnoj obali. Optužen je za izdaju i ko-
laboraciju s Izraelom, povukao je prvotnu
odluku i pozvao na novo razmatranje.
Ipak, ugled mu je opasno poljuljan, pa ta-
ko neki zapadni mediji pišu kako Palestin-
ci traže novog predsjednika koji bi mogao
ujediniti Fatah i Hamas.
Izraelski premijer Benjamin Netanya-
hu obećao je dugu diplomatsku borbu ka-
ko bi “oduzeo legitimnost” UN-ovim op-
tužbama da je Izrael počinio ratne zločine
u pojasu Gaze. “Izrael mora oduzeti legiti-
mnost oduzimanju legitimnosti”, rekao je
Netanyahu. Dodao je da to neće trajati sa-
mo tjedan ili dva, nego vjerojatno godine.
J
Dvadest pet država, uključujući Kinu i O
Rusiju, poduprlo je rezoluciju prihvaćenu
na sastanku vijeća u Ženevi, dok je šest dr- U
žava, uključujući i SAD, glasovalo protiv,
tvrdeći da je rezolucija jednostrana. Rezo- R
lucija je poduprla Goldstoneovu preporu-
ku da se pitanje ratnih zločina prenese na
N
UN-ovo Vijeće sigurnosti, ne provedu li A
strane uvjerljivu unutarnju istragu u roku
od šest mjeseci.  L
 KULTURA
Umjetnost u službi ideologije
Balkanski kraljevi burleske
Ako izuzmemo skutonošce srbijanske političke elite, balkanska ideološka matrica je danas prijemčiva i drugdje, naj-
prije u Bosni, koja je oduvijek bila (i ostala) duhovna kolonija susjednih retrooligarhija.
Amel Suljović
Svjedoci smo različitih, “ponekad ne-
razumljivih” političko-ideoloških izleta
balkanskih umjetnika čiju pozadinu ne
poznajemo, čije indirektne, nepoznate
nevidljive aktere koji su utjecali na njih
također ne znamo. No, njihov “anga-
žman” u revidiranju stajališta naših su-
vremenika je nemjerljiv, presudan. Da-
kako, najviše nas diraju različiti ideološ-
ki lamenti umjetnika iz naše sredine. Ta-
ko je primjer reditelja Emira Kusturice
već gotovo dva desetljeća mistificiran, u
mjeri koja je zasjenila stvarne razloge,
poetiku datog balkanskog ideološkog
obrasca u koji je i on zaveden. Zapravo,
namjera ovoga teksta je da ukaže na svu
64 opasnost koju taj ideološki obrazac nosi
sa sobom, na njegove različite, naizgled
potpuno dijametralne polazne tačke, ali
na suštinski identičnu, antologijsku po-
gubnost koju ima kada se dovede u kon-
tekst umjetnosti. Umjetnici u kontrover-
znim ideološkim (političkim) okvirima,
bez konotiranja kako su tu dospijeli, te-
ma su ovoga teksta. U nedostatku prosto-
ra, pozabaviti ćemo se samo najznačajni-
jima koji su svojevrsna ušća za manje
poznate sudbine; no matrica je gotovo
identična. Dakako, vrijedi osvjetliti još
jednu činjenicu, ideološki/politički izleti
velikih umjetnika u malim kulturama su
nesagledivi, u mjeri da trajno mogu pore-
metiti odnose u toj mikro-(kulturološkoj)
sredini.
Takve opasnosti nisu lišene ni veće
kulture (sjetimo se primjera Knuta Ham-
suna, Ezre Pounda, od skorijih Handkea,
J Limonova, Chomskog ili Kundere) no
O Balkan, koji je sinteza malih, međusob-
no uvjetovanih (političkih) kultura, po-
U seban je specifikum. Nećemo pogriješiti
ako kažemo da je 20. stoljeće u kulturnoj
R historiji Balkana obilježilo stalno revidi-
ranje tog odnosa s jednim uvjetom – in-
N zistiranjem na matrici, na suštini, koja
A je, ako je primjenimo na kulturološki
mikroprostor BiH, ostala ista i nepro-
L mjenjiva. Od vremena s početka stolje-
Emir Kusturica
ća, kada je, u nemilosti rodbine i komši-
ja, u malom zavejanom bosanskom selu
umirao pjesnik Avdo Karabegović – Ha-
sanbegov, jer se prethodno (javno) de-
klarirao kao Srbin i srpski pesnik, pa sve
do danas, kada je pominjani Kusturica
odlučio (obredno) promijeniti vlastiti
identitet, na (jednako zavejanoj) Mokroj
Gori, balkanska ideološka/politička ma-
trica jednako je bila pogubna za umjetni-
ke. Jesu li Hasanbegovićev i Kusturičin
primjer usamljeni? Nisu, naprotiv. Na
primjerima Meše Selimovića, Iva Andri-
ća, Miroslava Krleže, Envera Čolakovi-
ća, Miloša Crnjanskog, Skendera Kule-
novića ili Hasana Kikića, možemo pri-
mjeniti obrise iste matrice, istoga postu-
lata koji je u živote velikih, možda i
najvećih umjetnika balkanskih prostora
unosio pometnju koja je, na kraju, trajno
obilježila - i njih, ali i djelo.
Paradoks (sumnjivih) opredjeljenja
Često postavljano pitanje, u posttran-
zicijskoj bosanskoj stvarnosti, koje je
(donekle) demistificirao crnogorski knji-
ževnik Andrej Nikolaidis, u tekstu “Dže-
latov šegrt”, jeste – što je zapravo ponu-
kalo Kusturicu da izađe “iz konteksta
svoje dotadašnje poetike” i zagazi u srp-
ski ideološki/politički mulj? Nikolaidis se
nije bavio političkom historijom, njegovi
interesi ne sežu dalje od vlastitoga sjeća-
nja, tako da njegov tekst nije ni mogao
ponuditi takav odgovor. Ali se u samome
naslovu impliciraju korisne osnove za ta-
kvo što. Kusturica je bio (i jeste) šegrt, ali
ne konteksta koji Nikolaidis navodi, već
daleko složenijeg procesa koji traje čita-
vo 20. stoljeće. Kusturica je šegrt ideološ-
ke matrice koju ćemo najvjernije objasni-
ti na primjerima ljudi čijim se je opredje-
ljenjima ovaj redatelj usmjeravao, koje je
bezuvjetno pratio, čak i u trenucima kada
bi iole obazrivija analiza ukazala na kata-
strofalne domete takve odluke. Dvojica
vjerojatno najkompleksnijih umjetnika,
Meša Selimović i Ivo Andrić, ključni su
akteri teze koju smo postavili u ovom tek-
stu. U prilikama koje nisu bile ratne, ali
su uveliko mirisale na nesreću koja će
uslijediti, Selimović je donekle šokirao
tadašnju javnost pismom koje je upustio
stalnom savjetu SANU-a. 3. novembra
1976. godine Selimović u pismu kaže:
“Potičem iz muslimanske porodice iz Bo-
sne, a po nacionalnoj pripadnosti sam Sr-
bin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knji-
ževno stvaralaštvo u Bosni i Hercegovini,
kome takođe pripadam, smatram samo
zavičajnim književnim centrom, a ne po-
sebnom književnošću srpskohrvatskog
jezika. (…) Pripadam, dakle, naciji i knji-
ževnosti Vuka, Stevana Sremca, Borisava
Stankovića, Petra Kočića, Ive Andrića, a
svoje najdublje srodstvo sa njima nemam
potrebe da dokazujem. (…) Nije, zato,
slučajno što ovo pismo upućujem Srpskoj
akademiji nauka i umetnosti, sa izričitim

zahtjevom da se ono smatra punovažnim
autobiografskim podatkom.”
Je li “grijeh” Avde Karabegovića –
Hasanbegova veći od “grijeha” Meše Se-
limovića? Nije, naprotiv, mladome pje-
sniku iz “tamnovilajetske” Bosne s počet-
ka stoljeća mogla su se oprostiti “svetla
prestolnice”. No Selimović je svoje opre-
djeljenje izrekao u poznoj starosti. Je li
Selimovićev ideološki ruko-ljub SANU-
u na kraju imao dalekosežnije posljedni-
ce? Jeste. Jedini koji ga se usudio komen-
tirati, i jedini bošnjačko-muslimanski
umjetnik koji je umjesto tanke pertle (sa
ulaštenih cipela) imao kičmu, je Alija Isa-
ković. “Ironično je”, kaže Isaković, “što
najveći srpski roman 20. vijeka počinje
islamskim vjerskim očitovanjem, Bismi-
llom.” Selimović je zasigurno primjer pa-
radoksa (sumnjivog) ideološkog opredje-
ljenja, koji će nedugo poslije biti nerijet-
ko korišten, od strane srpske nacionali-
stičke politike.
Jednako je zanimljivo da je Selimovi-
ćemo pismo SANU-u upućeno nedugo
nakon objavljivanja djela “Sa Ivom An-
drićem” autora Ljube Jandrića. U jednom
od poglavlja, autor opisuje susret Meše
Selimovića, njegove supruge te Andrića i
njega, u stanu Selimovićevih, u Sarajevu.
Svoju odluku da će preseliti u Beograd,
autor “Derviša i smrti” , potkrijepio je ri-
ječima: “Nigdje nema gluposti kao u Bo-
sni.” Na Andrićevu sugestiju da i Beo-
grad zna biti hladan prema pridošlicama,
Selimović je kratko odmahnuo rukom.
Selimović je 1971. i trajno prešao u Beo-
grad, umirući kao veliki srpski pisac, čiji
su životni uzori bili Vuk i Njegoš, ali ne i
Bašeskija, od kojega je “posudio” znača-
jan dio “Ljetopisa”. Na žalost, nemamo
dovoljno prostora, baciti nešto svjetla i na
autorove (sumnjive) lamente iz romana
“Derviš i smrt”, koje se tiču njegove po-
rodične tragedije. Je li moguće da je Ku-
sturica samo nešto prostiji ideološki
eklektik, po uzoru na Mehmeda (Mešu)
Selimovića? Moguće je.
Nobelovac koji je (olako) mijenjao
uvjerenja
Miroslav Krleža je do početka Dru-
gog svjetskog rata bio opredjeljeni jugou-
nitarist; dosljednost je išla do mjere da je
pisao (i govorio) ekavicu. Taj ideološki
“modni detalj” je mladog pjesnika iz Dri-
novaca A. B. Šimića učinio sabratom Av-
di Karabegoviću – Hasanbegovu. Šimić
je umro u velikoj bjedi, na uštrb imućnog
oca koji nije želio da ga vidi. No, Krleža
je preživio, kako prolaznu jugonostalgiju,
tako i pedanteriju zagrebačkog ustaškog
miljea, u koji ga je strpljivo pokušao uvu-
ći književnik (ustaški ministar) Mile Bu-
dak. U izvještajima komunističkih ilega-
laca iz Zagreba nerijetko se moglo proči-
tati; “dok naši drugovi marljivo rade na
regrutiranju novih aktivista, gospodin Kr-
leža sjedi na terasi kod grofice Drašković
i igra šah”. No, pobjedom komunista, Kr-
leža se zakratko, smrću njegovog zaštitni-
ka Krešimira Vranešića, našao u opasno-
sti, no spasilo ga je prijeratno prijateljstvo
s Titom. Nove socijalistike aspiracije ne-
će ga spriječiti da još jednom promijeni
(ideološka) uvjerenja, te se u vrijeme Hr-
vatskoga proljeća zauzme za Franju Tuđ-
mana, kojemu je nakon njegove interven-
cije smanjena zatvorska kazna.
Od svih balkanskih umjetnika kojima
je (ne)svjesno usađena data ideološka
matrica, jedno se ime izdvaja, u mjeri da
zahtijeva prednost i zasebnu analizu. Ivo
Andrić je vjerovatno najkontroverzniji
umjetnik sa ovih prostora. Do danas se
(ako isključimo fabrikate) ne zna gdje je
rođen, ni tko mu je bio otac. Još kontra-
verzniji je njegov odnos sa majkom, čiji
odlazak iz Travnika s dvogodišnjim dje-
tetom, u to vrijeme, podsjeća na bijeg.
Tačnije, Andrić odlazi kod imućnijih ro-
đaka u Višegrad, dok majka nastavlja ži-
vjeti sama. Prelazak u Sarajevo, odredit
će i njegove prve ideološke nalogodavce.
Stipendista je hrvatskog “Napretka” i šti-
ćenik Tugomira Alaupovića, budućeg
ministra, koji će ga 1919. nakon Andriće-
ve robije/internacije, prvotno zaposliti u
Ministarstvu vjera, a potom odaslati u
svijet diplomacije. No već 1924. Andrić
Mehmed Meša Selimović
KULTURA
će, primjećen od strane Aleksandra Beli-
ća, dobiti “nove gospodare”, točnije od
1925., Andrić do svoje smrti nije prestao
biti članom SANU-a i saradnikom “Poli-
tike”. O njegovoj predanosti postojećoj
ideološkoj matrici najbolje svjedoči či-
njenica da je prilično snishodljivo, ismi-
jao pokušaj da ga se 1933. uvrsti u antolo-
giju novije hrvatske pripovjetke, navode-
ći u svojem odgovoru ” kako se u njego-
vim godinama uvjerenja ne mijenjaju”.
Tugomira Alaupovića, stipendiju “Na-
pretka” i franjevce koji su ga, zajedno s
majkom, primili tokom internacije, je va-
ljda zaboravio, iz (ne)promjenjivih uvje-
renja. Rat ga je zatekao na mjestu amba-
sadora u Berlinu, gdje je do danas njego-
va uloga ostala (čudna) i nerasvijetljena.
Osvjedočeni rojalista Andrić, iza rata, po-
sredovanjem, njegovog novog zaštitnika,
Rodoljuba Čolakovića, prihvata marksi-
stičku ideologiju. Čak, na Svjetskoj kon-
ferenciji pisaca u Moskvi, u vrijeme su-
koba Jugoslavije i SSSR-a zahtijeva da se
slika Josipa Broza koja je prethodno ski-
nuta, vrati na mjesto. Do 1955. stanovao
je u hotelu Evropa, a potom se, kao i Seli-
mović spakovao i preselio u Beograd. Na
(indirektno) pitanje svojega posilnoga,
Ljube Jandrića, zašto je to učinio, odgo-
vorio je ideološki prihvatljivo: “Bosanac 65
je čovjek bez obraza, sve će pokušati, pa i
ono što drugima ne priliči.”
Balkansku posttranzicijsku stvarnost
kao da je po nekoj (posuđenoj) romskoj
inačici komponovao Goran Bregović, je-
dan od onih čija su opredjeljenja stamena
koliko i sama šlag-pjena na vrhu tufahije.
No, ako izuzmemo skutonošce srbijanske
političke elite, balkanska ideološka ma-
trica je danas prijemčiva i drugdje, najpri-
je u Bosni, koja je oduvijek bila (i ostala)
duhovna kolonija susjednih retrooligarhi-
ja. Vjerojatno otuda, bosanski pisci, po-
put Miljenka Jergovića koji u intervjuu za
beogradsko “Vreme” ističe da je Draža
Mihailović “trodimenzionalna ličnost,
koja je imala i svoju tragiku i motive i bi-
ografiju, sve ono što Milošević i Tuđman
nisu imali” ili Dževad Karahasan u čijim
ušima “još danas zvuči njegov plačući
glas (Karadžićev op.a.) kako je molio i
J
ukazivao da će se bosanski narod elimini- O
sati (…)” ili inih koji zazivaju susrete s
aktualnim lučonošama (balkanske) ideo- U
loške matrice, misle kako se sve ove (au-
to)biografske nedosljednosti ne tiču i ne R
kose, s kontekstom same umjetnosti, ka-
ko se to zapravo nigdje ne zavodi i takvi
N
stenogrami ne služe nikome, jedino što će A
preostati i suditi o njima je (umjetničko)
djelo. A nije tako, nikada nije ni bilo.  L
 KULTURA
Priča o sevdalinkama: 1731. godine Drina i Čehotina potopile sve mostove i sedam fočanskih mahala
Dvije su se vode zavadile
Avdo Huseinović
Sevdalinka je pjesma urbanoga bosan-
skoga prostora. Vremenom je ona prodira-
la i u bosansko selo, ali je, ipak, najdublje
korijenje pustila u gradovima, dakle tamo
gdje je i nastala. Pojedini gradovi, njihove
mahale i drugi lokaliteti samo su okvir u
koji je naš usmeni narodni stvaralac “smje-
stio radnju” svoje pjesme, svog lirskog po-
etskog zapisa o ljubavnom jadu, zanosu ili
radosti. A takav grad je, prije svih, naš Še-
her. Ova naša gradska pjesma, za koju
književnik Ivan Lovrenović kaže da “pred-
stavlja krunski dragulj cijele naše književ-
nosti”, prvobitno je nastala među vladaju-
ćim muslimanskim krugovima (agama i
begovima) po gradovima kao što su Sara-
jevo, Travnik, Banja Luka, Mostar, Tuzla i
drugi, pa se, kao takva, kasnije raširila i u
ostalim slojevima muslimanskog i nemu-
slimanskog stanovništva. Već i po tome,
66 ali i po svome postanku i po okvirima u
koje je narodni pjesnik smjestio radnju
svoga malehnoga “poetskoga romana”;
sokaci i čikme, đulistani i čardaci, šadrva-
ni i ograđene avlije, sitni mušebci i demir-
pendžeri, sevdalinka jeste prije svega
gradska pjesma – napisao je istaknuti prof.
dr. rahmetli Muhsin Rizvić.
U ovom broju govorimo o porijeklu i
nastanku poznate sevdalinke “Dvije su se
vode zavadile”, za koju mnogi tvrde da je
muzički i pjevački jedna od najtežih i naj-
zahtjevnijih pjesama koju mogu otpjevati
samo veliki pjevači. Iako je ova pjesma
do sada snimljena u interpretaciji deseti-
ne pjevača, u anale će zasigurno ući van-
serijska interpretacija Zehre Deović.
Poznata sevdalinka (“ravna pjesma”)
“Dvije su se vode zavadile” je zabilježila
istinit događaj vezan za lokalitet Foče u
XVIII stoljeću. Naime, riječ je o jednoj
J od najtežih poplava koje su zadesili Foču,
a desile su se u periodu od 19.2.-9.3.1731.
O godine. Nivo Drine i Čehotine se podigao
U do tog nivoa da je potopio sve mostove i
sedam fočanskih mahala: Hasan-Naziro-
R vu ili Aladža mahalu, Mustafa-pašinu,
Devovu, Ali-pašinu, Mumin-begovu,
N Džafer-begovu i Šejh Pirijinu. U tim je
A mahalama, tom prilikom, uništeno oko
dvije stotine kuća. Čehotina je bila toliko
L nadošla da se nije pokorila ni samoj Dri-
Foča – ušće Čehotine u Drinu
ni, i izlila se tako daleko da je doprla do
velikog groblja, a Drina je opet nadošla i
preljevala se preko mostnih kamenih kula
na Brodu, što je neki anonimni Fočak za-
bilježio u pjesmi:
“Dvije su se vode zavadile,
Čehotina i studena Drina.
Čehotina Drini govorila:
Što s’ se Drino mamom pomamila?
Pa ti valjaš drvlje i kamenje,
Pa ti plaviš pola Foče ravne?
Pričekaj me još sutra do podne,
Dok ja dođem mutna i krvava!
Odnijet ću Aladžanske dvore,
I u dvoru lijepu djevojku.”
Inače, rijeka Drina, taj “vodeni goro-
stas”, jedna je od najopjevanijih rijeka u
Europi. Kroz stoljeća se u pjesmi pjevalo o
Drini. Pored “Dvije su se vode zavadile”
ostaće da dugo traju i sevdalinke “Došla
Drina od brijega do brijega”, “U lijepom
starom Višegradu”, “Prođoh Bosnom kroz
gradove”, “Što nam nema sa Drine vedri-
ne”, “Mehmed paša tri cara služio”, “Dri-
no vodo”… Narodnom pjesniku ona je bi-
la vječita inspiraciju. Pjesme o Drini pje-
vale su se od njenog začetka u Šćepan po-
lju, gdje su splavari s Pive i Tare pjesmom
“Drino vodo nejdi dolje sama” opjevali
svoju čežnju za izgubljenim ljubavima, pa
sve do njenog ušća u Savu. Jedan od onih
iz donjeg toka Drine, o kojem se malo zna,
a koji je desetljećima tokom svog ovodu-
njalučkog života, pjevao o Drini bio je i
rahmetli Selim Salihović (1910.-1988.) iz
Janje kod Bijeljine. Salih je bio jedan od
posljednjih “vjerodostojnih baštinika na-
šeg usmenog pjesništva”. Osobenost nje-
gova pjevanja se ogledala u tradicional-
nom načinu interpretiranja sevdalinke uz
saz. Salihovićev repertoar čini nekoliko
desetina pjesama, pretežno lirskih, a zatim
balada i romansi. Na čudesan način, Selim
Salihović je očuvao dostojanstvo istin-
skog, samosvojnog i samoniklog narod-
nog umjetnik. Često je izvodio pjesmu
“Što nam nema sa Drine vedrine”. Pjesmu,
čiji naslov, na najbolji način oslikava svu
golgotu bošnjačkog naroda kroz stoljeća.
Doaen sevdalinke rahmetli Himzo Polovi-
na, još prije 40 godina snimio je sevdalin-
ku “Mehmed paša tri cara dvorio”. Pjesma
je priča o vaktu kad je Mehmed paša Soko-
lović odlučio da u Višegradu sagradi ću-
priju. Ovo je jedna od sevdalinki koja je
godinama u vremenu komunizma bila za-
branjena. Nitko do danas ne zna zašto. Na-
gađa se da je to zbog stihova “dal’ će blago
bacati niz Drinu il’ će blago popiti u vinu,
il’ će pravit po Bosni haire”. Međutim,
najvjerojatnije je zbog naljepnica koju su
rahmetli Himzi komunisti prišili da je ak-
tivni pripadnik “Mladih muslimana”, pa
kad se još uzme da je u to doba pjesmom
veličao Mehmed pašu Sokolovića, velikog
vezira turske carevine, ne iznenađuje po-
datak da je jedno takvo remek djelo boš-
njačke lirske umjetnosti ostalo otrgnuto od
veće medijske pozornosti tokom posljed-
njih 40 godina. Bilo kako bilo, sevdalinka
će ostati pečat našeg višestoljetnog posto-
janja na ovim prostorima. Nju ovdje čuva
vrijeme, a ako Allah dž.š. da, biće jednom
za sve nas i sa Drine vedrine. 

25 godina od preseljenja na ahiret prof. dr. Kasima Prohića (25.10.1937. – 30.11.1984.)
Velikan filozofske misli
Ajka Tiro-Srebreniković
Kakva bi bila znanstvena ili književna
praksa na prostoru BiH da ne bi znameni-
tih bosansko-hercegovačkih sinova, po-
čevši od najranijih dana njene povijesti pa
sve do današnjih dana? Kulin ban nam
ostavi u amanet Povelju s kojoj se od kad
je čovjeka i vijeka pa sve do Sudnjeg da-
na pokoljenje njegovo može dičiti i pravo
imati na bosansko-hercegovačku domaju.
A bogumili dadoše zapise svoje klesa-
rima da za svagda u kamenu uklešu po-
stojanje njihovo, kameni i okamenjeni
glasovi što i danas žamore u osvitu herce-
govačke plaveti, na poljani pored Radi-
mlje ili na surim obroncima Duge Kose.
A za njima vrli franjevci Bosne Srebrne
koji s ljubavlju njegovaše zapise svoje, i za-
pise braće svoje i zapise puka svoga štono
po bosanskim srebrnim stazama vavijek
hrabro hode i nauk krstjanski s plemenitim
namjerama nesebično darivaše puku svome
i onima koji bezuvjetno ljube Božju riječ.
A kada dođoše Sefardi i turski vladari
u Bosnu donesoše svoje adete i pismo na
kojemu je stvarana stoljetna duhovnost
dobrih Bošnjana. Estetika tekstova napi-
sanih na prastaroj arabici i danas ravno-
pravno koketira s dostignućima računar-
nog jezika, nudeći davno zaboravljene
mirise požutjelih i otrgnutih stranica iz
Velike Knjige. A da li bi bilo interneta da
ne bi glagoljskih, latiničnih, ćiriličnih,
arabičnih ili još starijih pisama i rukopisa,
čiju bjelinu papirusa su vješto i strpljivo
ukrašavale ruke dijaka?
Povijest ljudske duhovnosti ne postoji
samo od danas, ona seže u daleku povijest
sve do drevnih civilizacija i onda nam se u
današnjem vremenu ukaže kao najljepši
odsjaj mjesečine na tihoj morskoj pučini.
Iz kolopleta povijesti – susretališta
Istoka i Zapada koje je iznjedrilo bogato
kulturno naslijeđa, u Bosni i Hercegovini
se i mogla razviti zavidna duhovnost, sto-
ljećima pretakana u umjetničku i znan-
stvenu misao Safveta bega Bašagića, Mu-
se Ćazima Ćatića, Alekse Šantića, Meše
Selimovića, Mehmedalije Maka Dizdara,
Ive Andrića, Muhsina Rizvića, Kasima
Prohića, Mithata Begića I drugih, koji ne-
sebično darivaše sebe i djelo svoje ugra-
diše u neizbrisivu stazu bosansko-herce-
govačke kulturne baštine, čija ljepota i
Prof. dr. Kasim Prohić (1937. - 1984.)
umnost bivahu jedine ispravne karte za
ulazak u obitelj ljudske civilizacije.
Prohićevo znanstveno i književno
ostvarenje
Ovaj tekst je posvećen Kasimu Prohi-
ću. 30. studenog 2009. godine obilježava
se dvadesetpetogodišnjica njegove smrti.
1984. godine je preminuo u Zagrebu, u če-
trdeset sedmoj godini života. Prohić je ro-
đen 25. listopada 1937. u Glavatičevu,
Konjic. Nakon završene gimnazije u rod-
nom gradu, upisuje se na Filozofski fakul-
tet u Sarajevu na tek osnovani Odsjek filo-
zofije. Na studiju filozofije i povijesti ju-
goslavenskih književnosti diplomira 1960.
godine, da bi već naredne godine bio iza-
bran za asistenta na katedri Estetike. Za
vrijeme gimnazijskih dana objavljuje poe-
ziju, a za vrijeme studija počinje objavlji-
vati članke u “Izrazu” i “Pregledu”. Od
1963. do 1964. boravi u Münchenu kod
profesora Helmuta Kuna i Maxa Milera.
Doktorsku disartaciju “Funkcija umjet-
nosti u konstituiranju autentičnosti čovjeka
u Marxovoj filozofiji” obranio je 1964. na
Filozofskom fakultetu u Sarajevu. U biblio-
teci “Logos” objavljen je 1968. godine pri-
jevod Lukacsove “Teorije romana”, gdje je
Prohić napisao i predgovor za ovu knjigu. U
Zagrebu 1970. objavljuje svoju prvu knjigu
“Odvažnost izricanja – fenomenologija ži-
votnih formi”, za koju dobija Šestoaprilsku
nagradu grada Sarajeva. 1972. izlazi knjiga
KULTURA
“Činiti i biti – roman Meše Selimovića”, a
te godine postaje i glavni urednik poznate
filozofske biblioteke “Logos”, koju vodi
sve do svoje smrti. 1978. izabran je za re-
dovnog profesora na Filozofskom fakultetu
u Sarajevu. Glavni urednik “Izraza”, časo-
pisa za književnu i umjetničku kritiku, čiji
je osnivač Mithat Begić, postaje 1973. go-
dine. Iste godine izlazi mu knjiga “Apokrif-
nost poetskog govora – poezija Maka Diz-
dara”. 1976. godine u Zagrebu izlazi knjiga
“Figure otvorenih značenja – ka kritici poj-
movnog pozitivizma”. U ovom periodu pri-
prema knjigu “Iskustvo drugog – kategorija
intersubjektiviteta u savremenoj filozofiji i
umjetnosti”, pored velike sakupljene građe,
knjiga je ostala samo u projektu. 1979. go-
dine Nolit izdaje knjigu, prijevod “Estetič-
ke teorije” Theodora W. Adorna za koju je
Prohić napisao i predgovor. Knjigu “Priz-
ma i ogledalo”, koja sadrži tri velika eseja o
autorima kritičke filozofske škole: Lukaču, 67
Blohu i Adornu, objavljuje u Beogradu
1980. godine. Knjiga je dobila dvije nagra-
de: “Nolitovu” i nagradu “Veselin Masle-
ša”. Iste godine izabran je za dekana Filo-
zofskog fakulteta u Sarajevu. 1988. godine
posthumno izlazi knjiga “Filozofsko i
umjetničko iskustvo”. Pored navedenog,
Prohić je objavio veliki broj predgovora,
pogovora, članaka, rasprava, eseja, studija,
prikaza, itd.
Nakon bogate bibliografije i životnog
djela, govoriti o čovjeku kao što je Pro-
hić, čovjeku koji je “više zaboravio u ži-
votu nego što ja znam”, smjeli je pokušaj,
ali ovaj tekst je koncipiran na način da se
bibliografski registrira Prohićevo znan-
stveno i književno ostvarenje. On je po-
kušaj da se ukaže na širinu poimanja i
tumačenja književnih i umjetničkih tek-
stova kroz vizuru filozofskog i kultural-
nog promišljanja u kojemu filozofski,
J
esejistički i književni diskurs obitavaju u
međusobnoj simbiozi epistemiološkog
O
značenja. Suština Prohićevog djelovanja U
samo se nastavlja na arhetipski slogan:
“…u početku bijaše riječ” ili “Uči, čitaj u R
ime svog Gospodara!” – što znači opet na
riječ. Riječ za Prohića nikad nije pred-
N
stavljala samo formalno izgovoreni sadr- A
žaj, ona nije bezazleni verbalni akt, ona je
cijeli kozmos, koji u svoju ogoljelu formu L
 KULTURA
apsorbira značenje životnog smisla i be-
smisla. Banalnost pojedinih pojmova ni-
kad ne predstavlja samo te pojmove, nego
se riječju koja nema stalnost značenja jer
je uvijek polisemična, ovisno o kontek-
stu, konkretizira sami događaj i suvreme-
ne nam svakodnevice: ekonomski, poli-
tički… nomadizam, iskustvo Drugoga
itd., punina značenja dobivena u okviru
samo te strukture i samo tog konteksta.
Pjesnici za Prohića postaju “čuđenje u
svijetu”, “kada se bitna neizrecivost svi-
jeta dovede u pitanje, tj. kada se ona po-
kuša pjesnički artikulirati, kao što se, s
druge strane, kritičar potvrđuje kao inter-
pretator činom intelektualne odvažnosti
da neprevodivost poetskog teksta ipak
prevede u značenjski sustav, nezavisno
od toga koliko on bio nedostatan ili smi-
saono neprimjeren”. U djelima Kasim
Prohić bez ikakvog ustručavanja egzistira
polifonija glasova naslijeđenih iz prošlo-
Turistička monografija “Zagrebačka džamija”
68
Džamija u turističkoj
ponudi
U izdanju “Turističke naklade” nedav-
no je objavljena turistička monografija “Za-
grebačka džamija”. Na sedamdesetak infor-
mativnih stranica čitaocu, prvenstveno turi-
stu, omogućeno je da se na vrlo kvalitetan
način upozna s poviješću nastanka i sadaš-
njosti Islamske zajednice u Hrvatskoj.
Autori teksta, povjesničar Zlatko Hasa-
nbegović i arhitekt Senad Nanić, svatko iz
svoje stručne vizure upoznaju nas u nekoli-
ko kratkih poglavlja s povijesnim razvojem
Islamske zajednice i gradnjom Zagrebačke
džamije. Povjesničar Hasanbegović prati
razvoj zajednice od prvih muslimana koji
su u Zagreb doselili sredinom 18. stoljeća,
preko početaka institucionalnog djelovanja,
J prvog mesdžida u Tomašićevoj ulici i krat-
O kog četverogodišnjeg perioda prve džamije
u Meštrovićevom paviljonu do suvremenog
U doba i gradnje današnje džamije. Arhitekt
Nanić kroz nekoliko nas poglavlja upoznaje
R s graditeljskim značajkama džamije i Islam-
skog centra, njihovim sadržajima i prostor-
N nim rješenjima, vodi nas kroz unutrašnjost
A džamije tumačenjem njenih osnovnih arhi-
tektonskih elemenata i obilježja. Posebno
L zanimljiva su poglavlja “O džamijama op-
sti, odjeci kulture/a koja/e samo obogaću-
ju ljudsko postojanje. Tumačenje na razi-
ni semantičkog osvještavanja arhetipskih
motive koji ne zastarijevaju, nego vazda
grade nove varijacije značenja, kao oblik
egzistencijalnog postojanja u ma kojem
vremenu.
Knjige “Činiti i biti – roman Meše Se-
limovića” i “Apokrifnost poetskog govo-
ra – poezija Maka Dizdara” na najbolji
način pokazuju kako riječ umjetnosti mo-
že besprijekorno koketirati s težinom fi-
lozofskog promišljanja, što u suvremenoj
literature postaje jedan od njenih osnov-
nih predznaka. Ali kako spojiti fikciju sa
željom da se svijet koncipira kroz zakoni-
tosti filozofskog promišljanja u kojemu
su pojmovi dominantniji nego varljive
slike fikcije? Prohić ističe kako je umjet-
nost i nastala iz pobune da se otrgne od
Pojma i od Jednog. Umjetnost želi doseći
nedokučivo, ali kad dosegne vrhunce
ćenito” i “Džamijski ornament” u kojima
neupućeni čitalac može naći prve korisne
informacije važne za islamsku kulturu op-
ćenito. Možda bi trebalo dodati da bi uputa
o kodu ponašanja u prostorima džamije bila
svakako dobrodošla.
U osvrtu na monografiju “Zagrebačka
džamija” posebnu pažnju treba obratiti na
zanimljiv izbor fotografija koje čitaoca/turi-
stu mame da posjeti zdanje islamske vjer-
ske zajednice. Fotografije vrsnih fotografa,
Zorana Filipovića i Patrika Maceka, ali i
one talentiranih amatera, Zlatka Hasanbe-
govića i Avde Imširovića, te povijesne foto-
grafije iz Arhiva Islamske zajednice, sli-
kom svjedoče o bogatom životu Islamske
zajednice u Zagrebu. Od početka do kraja
monografije možemo pratiti značajne tre-
nutke života zajednice: male muslimane u
mektebu sredinom 30-ih godina XX. stolje-
ća, portret prvog zagrebačkog muftije Isme-
ta ef. Muftića, fotografiju prve zagrebačke
džamije u Meštrovićevom paviljonu, vrije-
me gradnje današnje džamije, posjete dr-
žavnika, političara i vjerskih službenika, ali
i vrijeme molitve, islamskih vjerskih sveča-
nosti, pa i portret brenda Zagrebačke dža-
iznad sebe same, riječ se ponovno vrati na
svoj prapočetak, u tom nestajanju i nasta-
janju oslikava se slika vječitog čovjeko-
vog traganja za Pojmom koji bi objasnio
samo bitisanje. Naravno, riječ je o para-
doksu upravo što se govor umjetnosti vra-
ća na pokušaj objašnjenja Pojma koji je
izvan fikcije jer želi biti sama spoznaja. A
spoznaja kod Maka Dizdara ide u smjeru
traganja za apokrifnosti govora, govora
nijemog svjedoka vremena – stećka kako
bi dosegao “transcedentalni osnov bitisa-
nja”, a iskustvo Nepoznatog, nijemog
svjedoka vremena imenuje kao svevre-
mene ontološke pojmove.
Riječ Kasima Prohića ide u smjeru to-
ga da se binarne opreke teorija/praksa,
filozofija/mitologija, koncept/slika itd. u
svakidašnjem životu dokinu, gdje se
umjetnost ne posmatra samo kao dio este-
tike i estetskog doživljaja nego i dio etike
i etičkog promišljanja. 
mije – ženskog zbora “Arabeske”, kao i
nekoliko vrlo dojmljivih veduta Zagrebač-
ke džamije u različito doba dana.
U želji da doprinesemo izvrsnosti ove
turističke publikacije važno je naglasiti da
svakako postoji potreba da se ova turistička
monografija, osim u knjižari Islamskog cen-
tra, nađe u zagrebačkim knjižarama među
ostalim izdanjima “Turističke naklade”, od-
nosno da bude dostupna onima za koje je i
napisana. U svakom slučaju, ovo je hvale
vrijedan potez suradnje između Islamske za-
jednice i izdavača “Turističke naklade”, či-
me su džamija i Islamski centar stavljeni na
kartu turističke ponude grada Zagreba. 
Sena Kulenović

29 godina od smrti Hasan-age Zvizdića, Hercegovca koji je spasio mnoge Bošnjake od četničkog pokolja u
Drugom svjetskom ratu
Bošnjački heroj Hasan-aga Zvizdić
Njegov lik i danas živi kod sandžačkih Bošnjaka kao primjer kako se brani svoj dom, vjera i obraz koji predstavljaju
svetinje za Bošnjake.
Avdo Huseinović
Ovih se dana navršilo 29 godina od
smrti Hasan-age Zvizdića, jednog od najve-
ćih boraca za spas Bošnjaka na prostoru
Sandžaka i Bosne i Hercegovine. Malo tko
danas od mlađe bošnjačke populacije zna ili
je uopće čuo za ime i prezime ovog boš-
njačkog velikana, koji je za vrijeme Drugog
svjetskog rata od pokolja najvećih zločina-
ca tog vremena, četničkog krvoloka Pavla
Đurišića, desne ruke Draže Mihajlovića,
spasio desetine tisuća Bošnjaka Sandžaka i
Bosne i Hercegovine. U vrijeme kad se obi-
lježavaju godišnjice smrti mnogobrojnih
historijskih ličnosti, čija je uloga prema
Bošnjacima izrazito sumnjiva, barem ćemo
na ovaj način pokušati od zaborava otrgnuti
jednog od najvećih i najiskrenijih boraca za
opstanak Bošnjaka na Balkanu.
U posljednje vrijeme, iako stidljivo,
mlađi muslimanski intelektualci, koji se po-
lako oslobađaju komunističkih šablona, po-
činju otvorenije pisati o temama koje su bile
zabranjene u prošlom režimu. Tko je bio
Hasan-aga Zvizdić? Rođen je 1892. godine
kao najstariji sin Muhameda i Amine Zviz-
dić. Ovu porodicu, kao i većinu porodica
tog vremena, pratila je tužna i teška muhad-
žirska sudbina. Hasanov otac Muhamed je
zbog izuzetno teške situacije bio prinuđen
napustiti svoje rodno Gacko u Hercegovini,
zbog čestih napada divljih crnogorskih ple-
mena i krenuti put Sandžaka.
Svoj dom je izgradio u Uvcu, u nepo-
srednoj blizini Sjenice. U toku Prvog
svjetskog rata 1915. godine, Hasanova
porodica doživljava masakr od srpsko-cr-
nogorske vojske koji su u silnoj želji da
očiste pokrajinu Sandžak od nesrpskog
naroda, ubijali i palili sve pred sobom. Te
godine četnici su, približavajući se gradu
Sjenici, palili kuće Bošnjaka, a njih na
najsvirepiji način ubijali. U toku jedne
noći ubijeni su Hasanova majka, sestra,
amidža i starac Halit, koji je bio zaposlen
na imanju Hasanovog oca Muhameda.
Hasan je spasio živu glavu skočivši kroz
prozor. Četnici su pucali za njim, ali je
Hasan-aga Zvizdić (1892.-1980.)
on, ipak, uspio pobjeći. Kada se vratio u
Sjenicu imao je 23 godine.
Kao mladić, koji je imao veliki smisao
za trgovinu, ubrzo ulazi u ortakluk s najbo-
ljim trgovcima u Sjenici – Azimom i Lati-
fom Vrčićem. Zahvaljujući Hasanovoj
preduzimljivosti, oni otvaraju mnoge trgo-
vačke radnje na teritoriji Crne Gore, San-
džaka i Kosova. Trgovali su sa mješovi-
tom robom i u isto vrijeme sa stokom. Pred
početak Drugog svijetskog rata njima je
posao toliko dobro krenuo, da su kupili Fa-
briku tekstila u Peći. Hasan je imao jake
trgovače veze s Turskom, Italijom, Alba-
nijom i Grčkom. On ubrzo postaje jedan
od najbogatijih ljudi u Sandžaku.
Izbijanjem rata, ovaj je kraj bio prvi na
udaru udruženih Dražinih, Đurišićevih i
Nedićevih četnika koji su pokušali krvlju i
terorom da likvidiraju sandžačke muslima-
ne. Poučeni krvavim iskustvom iz svoje ne-
posredne prošlosti, ugledni ljudi sjeničkog
PRIČE IZ BOSNE
kraja odlučuju braniti ovaj kraj od nasrtaja
četnika koji su dolazili iz pravca Srbije i Cr-
ne Gore. Sjenički muslimani su formirali
Odbrambeno vijeće grada Sjenice. Na čelu
vijeća našao se Hasan Zvizdić. U rujnu
1941. godine Sjenici je prijetila velika opa-
snost iz unutrašnjosti Srbije, koja je mogla
na samom početku rata ugroziti sigurnost
muslimanskog stanovništva ovog kraja i ši-
re. Ovaj događaj je prethodio četničkom
napadu na Novi Pazar 4. studenog 1941.
godine. Tada su udružene snage Dražinih,
Ljotićevih i Nedićevih četnika krenule zau-
zeti Sjenicu i Pešter, s namjerom da se spoje
sa crnogorskim četnicima Pavla Đurišića
koji su krenuli iz pravca Mojkovca, Berana 69
i Andrijevice. Hasan je saznao za njihov
plan, pa je mobilizirao oko 4.000 Sjeničaka.
Njemu je na pamet pala i genijalna ideja ko-
ja je spasila ovaj kraj, a ujedno i promjenila
tok ratnih zbivanja na teritoriji Sandžaka.
On je znao s kakvim snagama su četnici
krenuli u pravcu Sjenice, pa je okrenuo naj-
bliže saradnike i otkrio im svoj plan. Svi su
se složili s njim. U međuvremenu, četnici
šalju svog kurira da od sjeničkog rukovod-
stva traži pregovore o njihovom “mirnom”
prolasku kroz Sjenicu jer, navodno, idu da-
lje da se bore protiv partizana (sličnu takti-
ku primjenili su srbijanski četnici 1992. u
istočnoj Bosni, kada su uz pomoć JNA obe-
ćali Bošnjacima “da ostanu mirni i da im se
neće ništa desiti”, a šta se dogodilo poslije
ovog obećanja, svima nam je poznato). Ha-
san je pristao na razgovore i četnička dele-
gacija je došla u Sjenicu. Pregovori su se
vodili u hotelu “Srbija”. On je tada pripre- J
mio scenario koji je na četničku delegaciju
ostavio zastrašujući utisak. Glavni oficir de-
O
legacije je usplahireno govorio: “Da se svi U
pretvorimo u so, ne možemo im jelo ostavi-
ti! Da se svi pretvorimo u municiju, ne mo- R
žemo im topove napunit!” Iako je četnika
bilo preko 10.000, poslije ovog izvještaja, N
odmah su se pokolebali. Oficir je još dodao:
“Cijeli Pazar se digao da im pomogne!” To
A
je bilo dovoljno da četnički Štab promijeni L
 PRIČE IZ BOSNE
plan i svoj napad usmjeri ka Pazaru. Hasa-
nova prevara je uspjela. Naime, on je umje-
sto topova postavio prednje dijelove konj-
skih i volovskih kola na čije je rude stavljao
sulendare od furuna, dok su im bacači bile
furune koje bi vješto pokrivali ceradama i
ćebadima. Velike četničke snage povukle
su se preko planina Zlatar i Golije i došle u
grad Rašku, odakle su, nakon par tjedana,
izveli napad na Pazar. Međutim, tamo su
naišli na pravi otpor, gdje su ih Pazarci, uz
pomoć kosovskih Albanaca i Hasanovih
vojnika u potpunosti porazili. Kada su čet-
nici otišli, pojavila se druga vojska koja je
željela takođe da “prođe” kroz Sjenicu. Bili
su to partizani. Ovog puta Hasan je bio
mnogo “uvjerljiviji” i morao je braniti Sje-
nicu s onim sto je stvarno imao. O ovom
pokušaju zauzimanja Sjenice na prevaru, u
historiji bivšeg komunističkog režima nije
se ništa pisalo.
Vijeće, kojim je predsjedavao Hasan
Zvizdić, odmah je poslalo svoje kurire da
pozovu u pomoć Sulejmana hodžu Pačari-
za, komandanta Muslimanske milicije za-
padnog Sandžaka iz Prijepolja. Hodža Pe-
čariz je brzo stigao sa svojim ljudima i u
dogovoru s mještanima, do nogu potukao
partizane. Tako je samo na mjestu koje se
danas zove Partizansko groblje poginulo 52
70 partizana. Bilo je mrtvih i na drugim dijelo-
vima grada. Ono što je ostalo, jedva se izvu-
klo iz Sjenice. Među njima su bili Peko
Dapčević, Petar Stambolić i Hilmija Hasa-
nagić, koji je bio teško ranjen u kuk. U
ovom napadu, pored hodže Pačariza, istakli
su se i Ćamil Praševic, Sefer Tarić i mnogi
drugi. Treba napomjenuti da u svim grado-
vima, u kojima se narod organizirao u mu-
slimanske milicije, uspio sačuvati i sebe i
svoje gradove od četničkih koljača i drugih.
Za najvećeg junaka Sandžaka važio je i da-
nas važi Hercegovac Hasan-aga Zvizdić.
Za razliku od Hasana, njegov mlađi
brat Osman je bio povučen čovjek i nije
se bavio politikom, ali nakon završetka
rata to ga nije moglo opravdati kod parti-
zanskih vlasti. Osman je likvidiran iz dva
razloga: prvo, partizanima je zapalo za
oko njegovo imanje i bogatstvo, a drugi
razlog je taj što je bio Hasanov rođeni
J brat. Strijeljan je u centru Novog Pazara
O na Hadžetu 1945. godine.
Nova vlast je odmah dala do znanja
U Bošnjacima da im život u novoj Jugoslavi-
ji neće biti mnogo bolji od onog prethod-
R nog. Nakon pada Sjenice u partizanske
ruke 22. prosinca 1944. godine, Hasan se
N povlači preko Kosova u Albaniju s namje-
A rom da se prebaci u Tursku. Sa sobom je
ponio i dvije vreće dukata koje je zaradio
L kao trgovac. U albanskoj luci Drač uspio
Hodža Sulejman Pačariz
je podmititi kapetana broda i nagovoriti da
ga prebaci u Italiju. Ostatak zlata, a bilo ga
je dosta, Hasan je ostavio kod svog prijate-
lja Albanca, s kojim je trgovao i znao se
još prije rata. Partizani su mu bili na tragu
i saznali su da se Hasan ukrcao na brod, ali
kapetan je uspio isploviti iz luke prije nego
što su partizani stigli. Kada je stigao u Ita-
liju, vlasti su mu oduzele sve što je imao
kod sebe, tako da je Hasan ostao bez igdje
ičega. Nakon kraćeg pritvora, Američka
vojska ga prebacuje u Njemačku, u logor
Dahau kod Münchena. U ovom logoru
proveo je dvije godine. Zahvaljujući veli-
kom angažiranju svog amidže, koji je ži-
vio u Turskoj, Hasan je pušten iz logora i
Četnički vojvoda Pavle Đurišić
prebačen u Tursku. Nastanio se u Adapa-
zaru, na obali Crnog mora. U tom je gradu
živjela velika bošnjačka kolonija. Zbog
zasluga u ratu turska vlada mu je dodijelila
kuću i imanje. Nakon rata, Hasan je od
strane komunista bio proglašen ratnim zlo-
čincem, a svi pripadnici Muslimanske mi-
licije petokolonašima. Iz Beograda je upu-
ćen zvanični zahtjev Ankari za njegovim
izručenjem. Međutim, turska vlada je glat-
ko odbila ovaj zahtjev, smatrajući ga neo-
snovanim. Hasanova žena Malica je posli-
je velike komunističke torture uspjela sa
svojom djecom tek 1956. doći u Tursku.
Hasan-aga Zvizdić je i u Turskoj bio
poštovana i cijenjena ličnost. Njegov lik i
danas živi kod sandžačkih Bošnjaka kao
primjer kako se brani svoj dom, vjera i
obraz koji predstavljaju svetinje za Bošnja-
ke. Hasan i njegovi vojnici su bili isključivo
borci za spas bošnjačkog naroda bez ika-
kvog izražavanja neprijateljstva prema bilo
kojoj drugoj naciji ili vojsci. Jednostavno,
borac za spas od vjekovnog pokolja Boš-
njaka u čemu je i uspio. Najbolji pokazatelj
kako su prošli Bošnjaci koji se nisu pridru-
žili Hasanovim i Pačarizovim jedinicama,
niti napravili sličan stupanj organizacije u
Drugom svjetskom ratu je slučaj Bošnjaka
Pljevlja, Bijelog Polja, Priboja, Čajnića i
Bihora, gdje su Đurišićevi četnici poklali
desetak tisuća nedužnih staraca, žena i dje-
ce. Hasan-aga Zvizdić umro je 1980. godi-
ne u Adapazaru u krugu svoje mnogobrojne
porodice. O njegovom herojstvu narod San-
džaka i BiH je napravio nekoliko pjesama,
koje su za vrijeme bivše Jugoslavije bile
strogo zabranjene. 

Asim Ferhatović – Hase, jedan od najboljih bh-nogometaša svih vremena
Legenda za kojom je plakala
sarajevska sirotinja
Igrao je za svoju dušu i oči publike, opraštao grubosti, jurio i kad je bio povrijeđen. Tko ga nije gledao s loptom ostaće
uskraćen za sve najljepše što nogomet može ponekad ponuditi. Bio je veliki humanista, čovjek kojeg su svi voljeli.
Avdo Huseinović
Godinama je bio najbolji igrač “Sara-
jeva” i jedan od najboljih nogometaša Ju-
goslavije. Član Fudbalskog kluba “Sara-
jevo” postao je 1948. godine. Prvu uta-
kmicu u dresu “Sarajeva” odigrao je
1952. godine protiv “Zagreba”. Nogomet
je igrao isključivo iz ljubavi. Za prvi tim
“Sarajeva” odigrao je 600 utakmica i po-
stigao 400 golova. U prvenstvenoj sezoni
1963./64. bio je najbolji strijelac Prven-
stva Jugoslavije sa 19 golova. Ovo su oni
osnovni podaci koje skoro svaki vatreni
navijač Fudbalskog kluba “Sarajevo” zna
napamet o Asimu Ferhatoviću Hasetu,
najvećoj legendi ovog kluba i jednoj od
najvećih nogometnoj legendi koje je Bo-
sna i Hercegovina ikada imala.
Hase je rođen 24. siječnja 1933. godi-
ne u staroj sarajevskoj familiji Ferhatović,
na Kovačima, naselju koje se uzdiže od-
mah iznad Baščaršije. Odmah se vidjelo
da je rođen za velikog igrača. Šansu mu je
pružio Miroslav Brozović, legendarni tre-
ner “Sarajeva”. U galeriji majstora, veli-
kih nogometaša i sportaša uopće, Hase,
koji je kao nitko prije njega demonstrirao
posebnu nogometnu filozofiju, igru doveo
do briljantne skladnosti poteza, unio toli-
ko nešablonskih detalja, dokazivao supe-
riornost tehnike nad snagom, izrastao je u
neizbrisivu nogometnu legendu. Legende
u historiji Sarajeva žive kratko, ali Hase je
nešto drugo. Nema dana kad netko od lju-
di podno Trebevića ne izgovori njegov
nadimak. Nerijetko se to iz usta otme i
onim najljućim neprijateljima, navijačima
gradskog rivala “Želje”. Hase živi s gra-
dom, grad živi i poslije Haseta, s njego-
vim imenom na usnama. Mada su mnogi
znali reći da je Hase jedan od najboljih
nogometaša koji je ikada igrao na jugoslo-
venskim prostorima, apsurdno je da je
ovaj “umjetnik u kopačkama”, odigrao sa-
mo jednu utakmicu za reprenzetaciju biv-
Nogometaš velikog srca
še Jugoslavije, i to 8. listopada 1961. go-
dine u Beogradu, kada je pobijeđena Juž-
na Koreja s 5:1. Na toj utakmici je posti-
gao dva gola. Za njega se pričalo: da je
predriblao petoricu igrača, ostavio loptu
na gol-liniju, okrenuo se prema klupi gdje
je sjedio selektor (čovjek se, valjda, zvao
Lustica, ili tako nekako) koji ga nije volio
jer previše dribla, nabio loptu u polje i re-
kao: “E, haj’ ga sad ti daj!”
Mnogi ne znaju da je Hase bio samo-
uk. Kad je došao na Koševo on je, sigur-
no, sve već znao. Na zelenim livadama -
kojih danas, na žalost, više nigdje nema -
naučio je kako se dribla, šutira, zagrađuje
lopta, izvode finte, dodaje... Preko noći je
postao zvijezda jugoslovenskog nogome-
ta i veliki klubovi su ga počeli tražiti. Ali
ga nisu mogli nagovoriti čelnici “Crvene
PRIČE IZ BOSNE
Zvezde”, “Hajduka”, čak i “Torpeda” iz
Moskve ili “Juventusa” iz Torina, da na-
pusti Sarajevo.
Koliko je volio Sarajevo, možda naj-
bolje pokazuje podatak da je 1964. godine,
u taj vakat za ogromne pare, otišao u Tur-
sku, da igra za istanbulski “Ferenbahče”. I
pored najboljih uvjetaa koje je tada malo
koji nogometaš u Europi imao, u Turskoj
se Hase zadržao svega dva mjeseca. Turci
ga preklinjali da ostane. Nudili još veće
novce, ali džaba. Prekinuo je Hase ekslu-
zivni ugovor. Jednostavno, nije mogao bez 71
Sarajeva, nije mogao bez raje. Džaba pare
kad je duša žedna Sarajeva. “Patio sam
kao nikada u životu. Nostalgija me je ubi-
jala. Slabo sam spavao, samo sam razmi-
šljao ‘kako li je sada u Sarajevu, šta li rade
moji jarani, kako igra Sarajevo’”, govorio
je Hase po povratku u Sarajevo.
Sedamanaest godina je nosio dres
svog kluba. Bio je nogometni boem, dri-
bler kakav se rijetko viđa, pa je tako u
trenutcima oduševljenja legenadrni sport-
ski komentator Radio Sarajeva, pokojni
Mirko Kamenjašević, uzviknuo: “Dragi
slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slu-
šajte muziku iz našeg studija.” Kad je bio
najpopularniji bosanski nogometaš, mada
preumoran od teških utakmica i napornih
treninga, redovno je sa svojim jaranima iz
mahale igrao nogomet za svoju i njihovu
dušu, kladeći se u sepet trešanja. Narav-
no, Hase je uvijek dobijao te mahalske J
megdane. Na jednom derbiju protiv grad-
skog rivala “Željezničara” predriblao je
O
cijelu obranu i golmana, a narod je bio U
toliko oduševljen, da se Hase odlučio vra-
titi do centra ponoviti akciju i dati gol. R
Davna 1962. godina. Na Koševo došao
“Partizan” iz Beograda, tada jedna od naj-
N
boljih jugoslovenskih i europskih ekipa, A
legendarne “Partizanove bebe”. Haseta ču-
va Velibor Vasović, jedan od najboljih i L
 PRIČE IZ BOSNE

najgrubljih tadašnjih jugoslovenskih od-

brambenih igrača. Ispostavilo se da nitko,
pa ni sam Vasović, ne primjećuje kako mu
Hase provlači loptu kroz «zemlju». Neg-
dje u 40 minutu, Hase dade gol i – ode.
Izađe sa terena i uđe u klupske prostorije!
Svi su u nedoumici nekoliko minuta, lopta
kreće s centra, a on se vraća i briše rukavi-
ma usta. Na pitanje sa strane gdje je bio, uz
šeretski osmijeh objašnjava: “Pa ja dadoh
gol i skoknuo na ćevape.”
Znalo se da spada u klasu nogometnih
čarobnjaka tog vakta, poput jednog Vu-
kasa, Bobeka, Mitića, Šekularca, Miluti-
novića. Nemoguće ga je bilo zaustaviti,
niti predvidjeti njegove naoko usporene
pokrete kojima je s lakoćom nadmudri-
vao protivnike. Igrao je za svoju dušu i
oči publike, opraštao grubosti, jurio i kad
je bio povrijeđen. Tko ga nije gledao s
loptom ostaće uskraćen za sve najljepše
što nogomet može ponekad ponuditi.
Bio je veliki humanista, čovjek kojeg su
svi voljeli. Za Haseta je malo reći: dobar
insan. Hase je bio čovjek širine, prostosrda-
čan, uvijek spreman da pomogne nerijetko i
zavlačeći ruku u svoj džep, ne gledajući pri-
tom o “koliko” se para radi. Bitno je bilo
nekome pomoći i usrećiti ga. Imao je pravu
riječ za nejake i siromašne. U narodnom
72 pamćenju je sačuvano da je skupljao čaršij-
sku sirotinju i u velikoj samoposluzi na Ko- Asim Ferhatović - Hase
vačima kupovao im po deset-petnaest fa-
sungi mjesečno, da je njegova popularna
Svi koji su ga poznavali i oni koji su me koliko znaš da šutiš o sebi i svojoj ve-
ćevabdžinica “9” na Bašćaršiji ličila na ku-
ga poznavali “samo onako”, i dan-danas ličini. I zato je na ahiret otišao kao gospo-
hinju Merhameta, da je pred svaku zimu
osjećaju prazninu, pa znaju reći: “Nema din. Olimpijski stadion Koševo u Saraje-
znao uplatiti po desetine tona ćumura da se
nam više Haseta.” Hase je znao da ćete vu nosi ime Asima Ferhatovića Haseta,
podijele sarajevskoj sirotinji, a da nerijetko
ljudi, kad konačno ostariš, cijeniti po to- jedna ulica u blizini stadiona dobila je
ta sirotinja nije ni znala tko je “tajni dona-
njegovo ime, a uskoro se može očekivati
tor”. Eto, to je bio Hase.
i postavljanje Hasetovog obilježja na po-
Takav je bio i prema poznanicima, pa
dručju Starog grada.
i onima koje je slabije poznavao, a imao
I u ratu, kad se Sarajevo borilo da ne
je ne jednom razumijevanja i prema ma-
padne u četničke ruke, Hasetovo ime se
tičnom klubu. Znao je lovom “pogurati”
izgovaralo sa ponosom. Prvih ratnih da-
klub “Sarajevo” kad bi bilo teško.
na, sarajevski hitmejker Nazif Gljiva na-
Asima Ferhatovića, majstora driblin-
pisa pjesmu “E, moj Hase da si ovdje sa-
ga, džentlmena u kopačkama, nogometa-
da”, koja se i danas zapjeva u maglovitim
ša koga su poštovali na svim stadionima,
sarajevskim nostalgičnim večerima, kad
izdalo je srce u pedeset i četvrtoj godini.
se ljudi sjete legende. Malo je i svjetskih
Iznenada, preko noći, bez pozdrava svoji-
velikana koji dobiše svoje pjesme. Hase
mahbabima, otišla je ogromna ljudska
J gromada. Vijest je djelovala šokantno.
ih je dobio nekoliko. Stihovi iz jedne, ko-
ja mu je ispjevana još za života 1985. go-
O Bio je to 23. siječanj 1987. godine. Na
dine, pod nazivom “Nedjelja kad je otiš’o
Koševu suze potekle potocima, na Kova-
Hase”, a koju otpjevaše momci iz grupe
U čima se odhukivalo od bola, a plakalo se
“Zabranjeno pušenje”, možda su najbolja
kao malo kada u cijelom šeheru. Plakala
R ponajviše sarajevska sirotinja. Neki od
ilustracija za njegov ovodunjalučki put:
njih i danas, 22 godine nakon smrti često “I dok je utakmica ova trajala
N zaplaču za “svojim Hasetom, svojom si- stariji ljudi su uzimali riječ:
A rotinjskom majkom”. Ukopan je na sara- ‘Sine, Hase je tuk’o
jevskom groblju Bare, 24. siječnja 1987. Engleze, Švabe, Ruse
L godine, tačno na svoj 54.rođendan. Asim Ferhatović u dresu Sarajeva i ovo sad mu je posljednji meč.’” 

Bez bijesa i pristrasnosti – priča iz Crne Gore i BiH
Na brdovitom Balkanu
Dino Mujadžević
Bošnjaci Crne Gore
O Crnoj Gori slušam od malena, i do-
bro i zlo, međutim nikada nisam imao
prilike posjetiti ovu zanimljivu zemlju iz
koje potječu moji preci po ocu. Uspome-
ne na progone udaljile su moju familiju
od nje, a ratovi i izolacija prošlog deset-
ljeća otežali su moju odluku da je posje-
tim. Usmjerenje mog kasnijeg života ta-
kođer nije pogodovalo odlasku onamo.
Priliku da konačno odem dobio sam ovo-
ga ljeta kada je vodstvo KDBH “Prepo-
rod” pozvano da sudjeluje na skupu pod
nazivom “U pohode zavičaju”, koji je iz-
među 29. srpnja i 1. kolovoza organizirao
Bošnjački savjet Crne Gore (BSCG), u
okviru svoje tradicionalne manifestacije
“Sehara bošnjačke kulture”. Za one koje
ne znaju recimo samo da je BSCG krovna
bošnjačka udruga u Crnoj Gori te da se na
njenom čelu nalazi karizmantični histori-
čar dr. Šerbo Rastoder, koji je već zasi-
gurno poznat čitateljstvu. Skup je bio za-
mišljen kao mješavina studijskog putova-
nja, druženja i okruglog stola za pred-
stavnike bošnjačke dijaspore iz Crne
Gore. Kako sam i sam podrijetlom iz Cr-
ne Gore, po ocu koji je rođen u Podgorici,
osjećao sam se pozvanim i dobrodošlim
na ovoj manifestaciji. Osnovni cilj skupa
bio je uvid u stanje Bošnjaka na području
Crne Gore, ostvariti kontakte i započeti
suradnju među sobom i s BSCG. Nakon
što sam s kolegom potpredsjednikom
“Preporoda”, Feridom Dizdarevićem, do-
putovao preko Zenice, Sarajeva i Bijelo-
ga Polja u Rožaje, sjedište BSCG i glav-
no mjesto održavanja našeg skupa, zapo-
čela je ova avantura. Predsjednik “Prepo-
roda” Senad Nanić pridružio nam se na-
kon nekoliko dana u Podgorici. Relativno
malo, no veoma vitalno, sandžačko mje-
sto Rožaje, gdje Bošnjaci čine preko 90%
stanovništva, postalo je posljednih godi-
na prijestolnica bošnjaštva u Crnoj Gori.
Drugi veći, ugledniji i “povjesniji” gra-
dovi sa značajnom bošnjačkom pristno-
šću, poput Bijelog Polja, nisu uspjeli za-
dobiti ili očuvati taj položaj zbog demo-
grafskog opadanja, etno-političkih podje-
la na Bošnjake i Muslimane te pritiska
vladajuće crnogorske garniture u posljed-
nja dva desetljeća. Na otvaranju skupa,
koji su pozdravili dr. Rastoder, naš Ferid
Dizdarević i lokalni uglednici, prisutni-
ma je zapjevao doajen sarajevske pop-
muzike Kemal Monteno, koji se upravo
tih dana nalazio na turneji po Sandžaku.
Kemo je tih dana obilazio svako mjesto
Sandžaka, pa je nekoliko dana kasnije, na
Aliđun, nastupio u Plavu, pred okuplje-
nom bošnjačkom dijasporom iz New
Yorka i Chicaga. Već sutradan smo se za-
putili na višednevnu turneju po crnogor-
skim gradovima. Posjetili smo Pljevlja,
Bijelo Polje, Berane, Plav, Gusinje, Pod-
goricu, Tuze i Bar. Pljevlja su na mene
ostavila osobito jako dojam jer smo po-
sjetili doista predivnu Husein-pašinu
džamiju, koju je 1569. dao sagraditi i ve-
lebno opremiti (uz suradnju koptskih
majstora iz Egipta) Husein-paša Bolja-
nić, podrijetlom iz toga kraja. Taj spome-
nik se ubraja među najznačajnije spome-
nike islamske arhitekture na Balkanu, a
tako je malo poznat. Boravak u Pljevlji-
ma koja su tijekom rata u BiH bila pod
podpraktičnom okupacijom četničke pa-
ravojske, kao i u Beranama, sjedištu pro-
srpskog crnogorskog plemena Vasojevi-
ća, podsjetio me je međutim na vremena
progona muslimana na ovim prostorima
u 19. i 20. stoljeću. Nečiji bezumni rafal
iz teškog mitraljeza bio je teško oštetio
minaret neprocjenjive džamije u Pljevlji-
ma. U Beranama gradnja džamije počela
je ilegalno, a njena dozvola je došla, uz
mnoge peripetije, tek kasnije. Na musli-
manskom groblju u Beranama nema niša-
na, sve samo crni granitni spomenici s
ćirilićnim natpisima. Domaći su nam re-
kli da je to zbog pritiska crnogorskih
mjesnih vlasti i ekstremista. Dva se spo-
menika izdvajaju: mladić ubijen na ulici
još tijekom 1980-ih jer je, kako kaže naš
vodič, neki lokali velikosrpski ekstremist
bio zavidan na njegov dobar izgled (“E,
neš Turčine...”); spomen obilježje čitavoj
obitelji koju su poklali lokalni četnici i
bacili u jamu, da bi njihova tjela bila pro-
nađena nekoliko desetljeća kasnije. Mno-
go je optimističnija slika u Podgorici,
Tuzima i Baru. U prijestolnici Crne Gore
SINE IRA ET STUDIO
planira se uskoro graditi velebni Kulturni
centar Bošnjaka/Muslimana Crne Gore -
plan koji promiču BSCG i Islamska za-
jednica Crne Gore - koji će, bez obzira na
to da njegovo ime još uvijek podsjeća na
otežavajuću podjelu nacionalnoga korpu-
sa na dva djela i nesretne kompromise,
zasigurno doprinijeti afirmaciji Bošnjaka
u Podgorici i cijeloj zemlji. U Tuzima je
nedavno dovršen veliki kompleks medre-
se, opremljene modernim učionicama,
dvoranama i džamijom, koji je financira-
la agencija vlade Republike Turske za
pomoć i suradnju – TIKA. Primorski
grad Bar je doista facinantno mjesto. Uz
Ulcinj to je jedini primjer primorskoga
muslimanskoga/osmanskoga grada na
južnoslavenskom području. Barski kaštel
je elegantan primjer mletačkoga i osman-
skoga graditeljskoga stila. Bošnjaci Bara
- kako mi kažu sve brojnija grupa - doživ- 73
ljavaju svoj uzlet i sudjeluju s ostalim
muslimanima svoga mjesta u izgradnji
nove džamije. Kako su nam rekli simpa-
tični domaćini iz Islamske zajednice u
Baru, zanimljivo je da Bar u pogledu boš-
njačke “nacionalizacije” trenutno stoji
mnogo bolje nego sandžačko Bijelo Po-
lje, koje je povijesno i geografski mnogo
više vezano uz povijesni i sadašnji terito-
rij Bosne. To je tim čudnije jer je bijelo-
poljska dijaspora poznata po vatrenom
bošnjaštvu. Čini se da je Bijelo Polje
zbog važnosti, koje je imao kao jedan od
tri-četiri najveća crnogorska grada, pod
mnogo većim pritiskom crnogorskih vla-
dajućih struktura kojima više odgovora
da se pripadnici našeg etničkog korpusa
izjašnjavaju kao “Muslimani” i Crnogor-
ci islamske vjere. U Bijelom Polju je ta-
kođer, čini se, još uvijek živo sjećanje na
povijesne i recentne progone, kojima su J
Bošnjaci toga kraja bili izloženi te ih
strah potiče na iseljavanje ili političko-et-
O
ničko asmiliranje. Još jedna vrlo važna U
impresija: Bošnjaci u Crnoj Gori, i oni iz
sandžačkog i oni iz nesandžačkog dijela, R
djeluju kao jedinstvena i funkcionalna
cjelina unutar svoje države, koju unatoč N
nepravdama prošlosti, svojataju i optimi-
stički podržavaju. Slično je i sa sandžač-
A
kim Bošnjacima u Srbiji. Sandžak je tek L
 SINE IRA ET STUDIO
povijesna i kulturna cjelna, čija je sva-
kodnevna i efektivna važnost na terenu
potpuno izblijedila.
Najvažniji dio programa uslijedio je
po povratku u Rožaje sa studijskog puto-
vanja. Održali smo sastanak na kojem su
nama, predstavnicima bošnjačkih udru-
ga, predstavljeni planovi BSCG kojima
se želi revitalizirati područja Crne Gore u
kojima žive Bošnjaci. Predstavljen nam
je plan obnove aerodroma u Beranama –
zanimljiv onima koji žive daleko u tuđini
– te plan i projekt izgradnje spomenutog
Kulturnog centra Bošnjaka/Muslimana u
Podgorici. O Centru su govorili dr. Ra-
stoder i autor idejnog rješenja, ugledni
arhitekt Rifko Alihodžić. Gosti su pozva-
ni da se uključe u prikupljanje sredstava
za taj objekt, što je izazvalo pravo malo
natjecanje okupljenih koji su željeli javno
obavezati na donacije za izgradnju Cen-
tra. Važno je napomenuti da su na skupu
sudjelovali predstavnici bošnjačih udru-
ga iz SAD, Njemačke, Nizozemske,
Francuske, Švicarske, Luksemburga, Hr-
vatske, Makedonije, Turske, ali i Kosova.
Nekako je posebno bio upečatljiv izosta-
nak predstavnika one najjače skupine cr-
nogorsko-bošnjačke dijaspore, one iz Bo-
sne i Hercegovine. Dok je iz Luksembur-
74 ga došlo troje ljudi, a iz SAD dvoje, iz
nedaleke i susjedne BiH došao je tek je-
dan gospodin u privatnom aranžmanu.
Možda je najupečatljiviji gost skupa bio
elokventni i agilni Refik Akova, zastu-
pnik četvrti Bayrampaşa u istanbulskoj
gradskoj skupštini iz redova opozicijske
kemalističke CHP. Izdanak ugledne bije-
lopoljske porodice Sijarić, otišao je kao
osnovnoškolac u Istanbul u doba ranko-
vićevske represije nad Bošnjacima i uzeo
prezime Akova (na turskom Bijelo Po-
lje). Bjelopoljskom SUP-u ostao je sum-
njiv i prilikom čestih pohoda rodnom
kraju u sljedećim desetljećima. Za razli-
ku od drugih emigranata u Tursku i njiho-
vih potomaka, još uvijek odlično govori
svoj zapadno-sandžački dijalekt bosan-
skoga jezika. Njime se spretno služio u
pozdravnim govorima, dokazivanje avar-
skog i pečenškog podrijetla Bošnjaka u
J Sandžaku (o čemu sprema knjigu u Ista-
O nbulu) u našem autobusu, ali i za obranu
lika i djela Kemala Atatürka od napada
U vehabija, koji su putovali s nama kao čla-
novi lokalne TV ekipe. Refik Abi, kako
R bi Turci rekli, jedan je od najzaslužnijih
da su studenti iz Sandžaka, Bosne i Her-
N cegovine, ali i Hrvatske, dobili kvotu za
A besplatno studiranje (legendarni konte-
njan) na turskim državnim sveučilištima.
L Neka mu je hvala!
Turski utjecaj u regiji
Imao sam čast između 15. i 17. listopa-
da u Sarajevu sudjelovati na vrlo zanimlji-
voj konferenciji “Osmansko nasljeđe i
muslimanske zajednice Balkana danas”.
Ovaj skup, koji je prvenstveno okupio
mlađe muslimanske znanstvenike i druš-
tvene aktiviste s Balkana, zajednički su
organizirali sarajevski Centar za napredne
studije (CNS), Centar za civilizaciju Bal-
kana (BALMED) i već spominjana turska
državna agencija TIKA. Ovdje bih više
progovorio o prvim dvjema organizacija-
ma, čije je djelovanje sve zapaženije u BiH
i na Balkanu. CNS je bosansko-hercego-
vačka nevladina udruga koja, kao što kaže
njen program, ima za cilj promicati razvoj
bosansko-hercegovačkog društva, a taj
svoj cilj obavlja pretežito potičući javnu
debatu o odnosu islama, povijesti, politike
i suvremenog društva u Bosni. Ovdje bih
spomenuo dvojicu njihovih djelatnika i
spretnih suorganizatora ovoga skupa: na-
stavnika Fakulteta islamskih nauka mr.
Ahmeta Alibašića i Asmira Aljića.
BALMED je organizacija sa sjedištem u
Istanbulu, a njena sarajevska podružnica
počela je s radom prošle godine. O misiji
ove organizacije možda najbolje govori
njihova web stranica: “vrši istraživanja na
historijskom, književnom, kulturnom i
umjetničkom planu, prvenstveno na Bal-
kanu... da objavljuje rezultate ispitivanja i
slične radove, da štiti kulturno-historijska
naslijeđa, da vrši restauraciju historijskih
spomenika... da na osnovama poštivanja
različitosti bude na usluzi ljudima u zemlji
i inostranstvu”. BALMED usko surađuje s
uglednom i s kulturnim “krilom” Organi-
zacije Islamske konferencije, vrlo aktiv-
nom međunarodnom organizacijom pod
nazivom IRCICA (puno ime: Istraživački
centar za islamsku povijest, umjetnost i
kulturu) sa sjedištem u Istanbulu. Prvoga
dana skupa uslijedilo je iznenađenje. Oku-
pljene sudionike i uzvanike pozdravio je
turski ministar vanjskih poslova prof. dr.
Ahmet Davutoğlu. Njegova prisutnost i
vrlo emotivan govor, u kojem je naglaša-
vao povezanosti Turske s Balkanom opće-
nito i sa Sarajevom posebno, zahtijeva de-
taljnije objašnjenje. Islamo-demokratska
vlada Republike Turske i njen premijer
Recep Tayyib Erdoğan započeli su u po-
sljednje godinu dana diplomatsku ofenzi-
vu koja ima za cilj ojačati turski položaj u
svijetu mimo (bolje rečeno, paralelno s)
ustaljene političke orijentacije prema EU i
NATO-u. Potiču se svakovrsno poboljša-
nje odnosa sa zemljama Bliskoga istoka i
islamskim zemljama uopće. Turski premi-
jer pokušava istupati kao posrednik u izra-
elsko-palestinskom sukobu i izraelsko-si-
rijskim prijeporima, ali i kao međunarodni
zagovornik prava Palestinaca. Uspostav-
ljeni su bolji odnosi s “odmetnutim” reži-
mima Sirije i Irana, čak je Erdoğan u ne-
kim javnim istupima pokazao razumijeva-
nje za iranske nuklearne aspiracije. Turska
želi biti prisutna u Srednjoj Aziji, ali isto-
dobno poboljšava svoju gospodarsku i po-
litičku suradnju s Rusijom. I naposljetku,
Turska želi biti prisutna na Balkanu, pri
čemu se uz uobičajene kanale međudržav-
ne suradnje koristi i kulturnim, vjerskim i
etničkim vezama s balkanskim zemljama.
Ukratko rečeno, osmansko naslijeđe (mu-
slimani, ostaci osmanske i islamske kultu-
re na Balkanu) gledaju se kao most za po-
litičko, gospodarsko i kulturno poveziva-
nje s Turskom. Ova turska vanjsko-politič-
ka orijentacija nema elemente imperijaliz-
ma, već, kako mi se čini, naglašava surad-
nju i međusobne interese. Tursko vodstvo
je shvatilo da ne može čekati skršenih ruku
usred stalnih globalnih promjena. Ako želi
pozicionirati Tursku kao svjetsku silu
srednjeg ranga, koja neće biti tek puki kli-
jent jedinog preostalog vojno-političkog
bloka, mora voditi proaktivnu politiku.
Turska želi također naći alternativu u slu-
čaju da njena proeuropska politika, tj. pri-
druživanje EU, završi u slijepoj ulici. Zato
turskom ministru vanjskih poslova nije bi-
lo mrsko posjetiti jednu – možda ne tako
razvikanu, ali zasigurno relevantnu –
znanstvenu konferenciju. U nastavku kon-
ferencije sljedećih dva dana, kada više nije
bilo visoko pozicioniranih govornika,
osim šefa IRCICA-e dr. Halita Erena, po-
kazalo se da ova konferencija nije tek puka
izlika za nastupe političara. Na skupu su
referate o stanju suvremenih musliman-
skih zajednica na Balkanu i njihovom od-
nosu prema osmanskom naslijeđu govorili
uglavnom mlađi, otvoreni, neopterećeni
istraživači. Učinilo mi se da je vrijeme ve-
likih govora i ideoloških jadikovki o pro-
gonu islama prošlo. Gosti iz Albanije,
BiH, Hrvatske, Makedonije, Crne Gore,
Bugarske, Turske i Grčke govorili su o
svom svakodnevnom iskustvu o položaju
muslimana i osmanskog kulturnog naslije-
đa. Opći dojam je bio da su muslimanske
zajednice, premda itekako svjesne neka-
dašnje opresije i današnjih ostataka diskri-
minacije, integrirane u svojim matičnim
državama, da su izašle iz autističnog drža-
nja po strani i da svoju šansu vide u zajed-
ničkoj europskoj budućnosti Balkana (i
Turske), u okviru koje će njihov (i naš)
identitet postati potpuno normalan, baš
kao i onaj kršćanski. 

Islamske teme
Muhammed a.s. – Poslanik islama (I)
Mirza ef. Mešić
Tekst kojeg imate priliku pročitati ne
smjera iznjedriti ništa posebno novo, jer
kada je u pitanju život i misija Muham-
meda a.s. ne postoji autor ili pisac o
islamskim temama, a pogotovo ozbiljan
autor, koji nije pisao o Posljednjem Bož-
jem poslaniku i različitim aspektima nje-
gova života. Kroz 15 stoljeća islama, u
različitim društveno-političkim okolno-
stima, brojni su muslimanski učenjaci, s
puno ljubavi i vjerskoga žara, pokušavali
dati vlastiti doprinos što boljem rasvjet-
ljavanju i najsitnijeg dijela, odnosno sva-
kog trenutka Poslanikovog ovozemalj-
skog života, smještajući ga u kontekst
svoga/svakoga vremena, nanovo aktuali-
zirajući njegovu misiju. O tome su napi-
sani tomovi knjiga na skoro svim jezici-
ma svijeta. Zato, kada je u pitanju ova
tema, ne predstavlja nikakav problem do-
ći do pouzdanih i općeprihvaćenih infor-
macija. Njegova biografija (ar. sira) nije
poput biografija njegovih prethodnika
Poslanika. Za svakoga tko se želi upozna-
ti sa životom Muhammeda a.s. dostupni
su povijesni podaci o vremenu i okolno-
stima u kojima je rođen, njegovom odra-
stanju i mladalačkom dobu, muževnom
sazrijevanju i njegovim članovima poro-
dice, svim iskušenjima i tegobama kroz
koje je prolazio, uspjesima kao i porazi-
ma te njegovoj ovozemaljskoj smrti. Ni-
jedan detalj njegova boravka na ovome
svijetu i među njegovim najbližim prija-
teljima nije pao u zaborav. Sreća je da se
sve zna o Muhammedu a.s. i da je sve po-
uzdano zabilježeno, osobito onaj dio nje-
gova života koji se odnosi na uzvišenu
misiju poslanstva, koju samo uvjetno iz-
dvajamo iz njegova cjelokupnog života,
jer je i njegov predposlanički život na ne-
ki način bio nadahnut Božjom providno-
šću. Zato u autentičnost Poslanikovog ži-
vota Muhammeda a.s. nijedan musliman
nema nimalo sumnje. Kao zasebne teme
analiziralo se i pisalo o Poslanikovom a.s.
odnosu prema Bogu, vjeri islamu, porodi-
ci, prijateljima i neprijateljima ili bilo ko-
jem drugom Muhammedovom a.s. život-
nom iskustvu.
Prve pisane biografije, nastale stoti-
njak godina nakon smrti Muhammeda a.s.,
Levha Muhammed
u potpunosti su temeljene na onome što je
o njemu u kur’anskoj Objavi rekao Uzvi-
šeni Bog i na prihvaćenim izrekama Mu-
hammeda a.s. koje je on izrekao o sebi sa-
mome, odnosno iskazima njegovih asha-
ba/suvremenika koji su povjerovali u nje-
govo poslanstvo i koji su ga cijelim svojim
bićem slijedili. I na našem su jeziku dostu-
pne najpriznatije zbirke njegovih izreka/
hadisa (Buhari, Muslim, Tirmizi, Davud,
Nesai, Ibn Madže) te najčitanije sire/bio-
grafije koje su zadobile, slobodno može-
mo kazati, vlastiti žanr u sveukupnoj svjet-
skoj književnosti, a osobito onoj islam-
skoj. Brojni su i autori nemuslimani koje
je Muhammedova a.s. osobnost toliko fas-
cinirala da su većinu svoga znanstvenog
istraživačkog rada i spisateljskog opusa
posvetili i ispunili rečenicama o Muham-
medu a.s. Spomenut ću neke od njih: Mar-
tin Lings, Frithjof Schoun, Titus Burck-
hardt, Henry Corbin, Barnaby Rogerson...
No, previše je bilo i onih koji su svoje inte-
lektualne potencijale i vičnost peru iskori-
stili kako bi ocrnili i diskreditirati Muham-
meda a.s. te kod čitalaca nemuslimana
izazvali zgražanje i mržnju prema Allaho-
vu poslaniku. Tako su u srednjovjekovnoj
kršćanskoj Europi, uslijed stalnih islam-
sko-kršćanskih konfrontacija (zbog najpri-
je arapskih, a potom i osmanskih vojnih
prodora, zatim križarskih ratova, a potom i
uslijed europskih kolonijalnih osvajanja
islamskih zemalja), nastala brojna djela o
islamu i Poslaniku Muhammedu a.s., koja
su ga opisivala pogrdnim i uvredljivim
ŽIVJETI ISLAM
imenima, nazivajući ga uglavnom antikri-
stom, ali i drugim nečasnim imenima, a ta
su djela, nažalost, (nažalost po one koji ih
koriste) i dan danas temeljna literatura o
Muhammedu a.s. S generacije na genera-
ciju, sve do danas, prenošeni su grozni ste-
reotipi i predrasude o Poslaniku islama.
Zato ovaj tekst, koji će biti objavljen u
nekoliko nastavaka, ima za cilj podsjetiti
i osvježiti najvažnije momente iz Muha-
mmedova a.s. života. Pokušat ćemo pri-
kazati cjelovitu sliku čovjeka, Božjeg
poslanika, kojeg već 15 stoljeća slijede
pripadnici islama nastojeći oponašati sva-
ki njegov korak te razbiti barem neke ste-
reotipe o Muhammedu a.s. Upravo iz tog
življenja poslaničkog života, koji se nazi-
va sunnet, odnosno njegovog osobnog
doživljaja i prakticiranja vjere, jer je Mu-
hammed a.s. bio Poslanik prvo sam sebi
pa onda ostalima, svi muslimani bez ob- 75
zira kojoj pravnoj školi tumačenja islam-
skog prava pripadali, crpe norme ponaša-
nja i modele islamskog življenja za svaku
životnu okolnost. Tekst je namijenjen i
našim čitateljima nemuslimanima kako bi
im približio važnost Muhammeda a.s. u
životu svakog muslimana. Naravno, na-
mijenjen je i samim muslimanima da ih
iznova podsjeti na važnost slijeđenja ži-
votnog puta i svakovremene aktualnosti
posljednjeg Božjeg poslanika. Prije nego
damo kratak i sažet prikaz njegovih naj-
važnijih životnih/poslaničkih iskustava u
njegove 63 godine života, osvijetlit ćemo
kroz prizmu Kur’ana važnost slijeđenja
Muhammeda a.s. kao uvjeta pripadnosti
vjeri islamu.
Slijeđenje Poslanika kao uvjet
ispravnosti vjere
J
Kakav je status Muhammeda a.s. kod
Allaha dž.š. najbolje govori ajet iz
O
kur’anskog poglavlja Al-Ahzab u kojem U
se jasno veli da Uzvišeni Stvoritelj osob-
no, a i njegovi meleki/anđeli blagosiljaju R
Poslanika Muhammeda a.s.: “Zaista Allah
i Njegovi meleki donose salavat na Vjero-
N
vjesnika! Vjernici, donosite i vi salavat (na
njega) i šaljite mu selam!” (El-Ahzab, 56).
A
Pravilo je kada se spomene ime Božjeg L
 ŽIVJETI ISLAM
Poslanika da mu se upute riječi mira i bla-
goslova (Allahumme salli ala Muhamme-
din ve ala ali Muhammed / Mir i spas Mu-
hammedu i njegovoj obitelji). Muhamm-
med a.s. nikada od svojih sljedbenika nije
tražio da mu pripisuju čudotvorne moći i
božanske kvalitete. Uvijek je naglašavao
da se ni po čemu ne razlikuje od ostalih
ljudi, osim što se njemu objavljuje Kur’an
posredstvom meleka Džibrila/anđela Ga-
brijela a.s., kojeg mnogi drže za osobnog
učitelja i odgajatelja Muhammeda a.s.,
osobito u situacijama kada je mogao iz ne-
znanja, a slijedeći praksu predislamskih
Arapa, učiniti grijeh.
Muhammed a.s. je naš Poslanik. Mu-
hammed a.s. je posljednji Božji Poslanik.
Svi su muslimani dužni vjerovati u njegovo
Poslanstvo i slijediti njegov primjer. Ovim
rečenicama započinju prvi sati islamskoga
vjeronauka na kojima se mala djeca upo-
znaju s ulogom Muhammeda a.s. u njiho-
vom budućem životu. Zbog svega onoga
što je učinio za svoj ummet/zajednicu i
zbog posebnog statusa kojeg ima među
svim drugim Božjim poslanicima, prije
svega zato što se s njim završava Objava,
muslimani su dužni poštovati, voljeti i sli-
jediti Muhammeda a.s. Ljubav prema nje-
mu uvjet je Božje ljubavi prema nama.
76 Njegovi postupci, osobito oni u bogoštov-
lju, obvezujući su za sve muslimane i mu-
slimanke. Slijediti Muhammedov a.s. pri-
mjer za muslimane znači biti na ispravnoj
stazi islama, znači biti pobožan. Nitko ne
može biti niti postati musliman dok ne po-
vjeruje i ne posvjedoči barem u prisutnosti
dvojice svjedoka, drugih muslimana, svo-
ju vjeru u Poslanstvo Muhammeda a.s.,
nakon očitovanja vjere u Jednoga Boga –
Allaha dž.š. I ne samo to, nijedna osoba ne
može dosegnuti visoke stupnjeve vjere/
imana niti osjetiti svu ljepotu pokornosti
Bogu bez potpunog slijeđenja Poslaniko-
vog primjera i iskazivanja ljubavi prema
njemu. Uzvišeni Bog nam o tome veli u
Kur’anu: “Vi u Allahovom poslaniku ima-
te divan uzor za onoga koji se nada Alla-
hovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i
koji često Allaha spominje.” (Al-Ahzab,
21.). “Ako Allaha volite, mene (Muham-
J meda) slijedite, i vas će Allah voljeti i gri-
O jehe vam oprostiti! A Allah prašta i sami-
lostan je.” (Ali-’Imran, 31.).
U Ovaj posljednji kur’anski ajet/rečeni-
ca jasno naglašava da je slijeđenje Posla-
R nika Muhammeda a.s. uvjet ne samo naše
ljubavi prema Jedinome Bogu i Njegove
N ljubavi prema nama, kao Njegovim stvo-
A renjima, nego je i uvjet našega konačnog
statusa u budućem životu/Ahiretu. Lju-
L bav prema Poslaniku je jedan od temelj-
nih aspekata ukupnog islamskog življe-
nja. Na drugome mjestu, u sličnom kon-
tekstu, Milostivi Bog nas upozorava da
nećemo postati vjernici ako u svakodnev-
nim životnim prigodama, u međusobnim
sporovima, za suca ne budemo smjerno
slijedili primjer Muhammeda a.s., jasno
tamo gdje se njegova odluka može primi-
jeniti. Muhammed a.s. je znao naglasiti
da su neki ljudi upućeniji od njega u ovo-
svjetska pitanja te je poticao muslimane
na stalno promišljanje i donošenje najbo-
ljih mogućih rješenja za zajednicu. No
kada su u pitanju vjera i Bogoslužje Mu-
hammed a.s. je bio nepogrešiv, a njegove
odluke iz domene vjerske prakse obvezu-
juće za sve muslimane.
“I tako mi Gospodara tvoga, oni neće
biti vjernici dok za suca u sporovima me-
đusobnim tebe (Muhammede) ne prihvate
i da onda zbog presude tvoje u dušama
svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se
sasvim ne pokore." (En-Nisa, 65). Kraj
ovoga ajeta automatski se prenosi na dru-
gi ajet u kojem se veli: “Onaj tko se poko-
rava Poslaniku, pokorava se i Allahu”,
jer “On (Muhammed) ne govorio po hiru
svome. To je samo Objava koja mu se ob-
znanjuje. Uči ga jedan ogromne snage
(Džibril).” (An-Nadžm, 3-5.).
Vjera se islam živi i prakticira u sva-
koj životnoj prigodi. Upravo su 23 godine
Muhammedove a.s. poslaničke misije pa-
radigma uređenja muslimanskog života.
Muslimani smatraju Poslanika a.s. najsa-
vršenijim čovjekom, najprofinjenijeg i
najmoralnijeg ponašanja kojeg je Allah
dž.š. radi njegovih visokih moralnih i
ljudskih kvaliteta odabrao da ponese naj-
teže breme u povijesti čovječanstava –
posljednji put vjerno dostavi i objasni
Allahove namjere i planove s ljudima. Ia-
ko se pridjev savršen odnosi prvenstveno
na Boga, u ljudskim relativnim kategori-
jama može se primijeniti i na Božje po-
slanike i dobre ljude, a od njih je najsavr-
šenije moralne kvalitete posjedovao upra-
vo Muhammed a.s. o čemu osobno svje-
doči Allah dž.š. u Kur’anu: “A ti (Muha-
mmede) si zaista najljepše ćudi.” (Al-Qa-
lam,4), dok su njegovi prijatelji/ashabi
govorili da je bio poput blagog povjetarca
pun milosti i osvježenja za presahla ljud-
ska srca.
Muhammedovo poslanstvo najavili
su svi Poslanici
Njegova se misija i uloga od misija
njegovih prethodnika Poslanika razlikuje
po tome što je on Poslanik svakome čo-
vjeku i za sva vremena. Od Adema/Ada-
ma a.s. pa do Isaa/Isusa a.s. Poslanici su
slati određenom narodu i za određeno vri-
jeme. Iako ne prave razliku među Posla-
nicima, jer su svi oni od Jednoga Boga
izabrani i dolazili s istom misijom kako bi
pozvali svakog čovjeka da posvjedoči i
vjeruje u temeljno geslo vjere islama LA
ILAHE ILLELLAH / NEMA BOŽAN-
STVA OSIM ALLAHA, muslimani ipak
slijede samo Muhammeda a.s. To je za-
pravo odgovor na pitanje da li muslimani
mogu slijediti Stari i Novi zavjet s obzi-
rom da su objavljeni Božjim poslanicima
koje muslimani priznaju, uvažavaju i vole
kao i Muhammeda a.s. Odgovor je: ne
mogu i to iz više razloga. Neke od njih
možemo naći u činjenici da su te Objave
bile za određeno vrijeme i specifične
okolnosti, da su dobrim dijelom i izmije-
njene i izgubile prvotnu izvornost te da je
i sam Muhammed a.s. to naznačio u do-
gađaju kojeg bilježe najpoznatiji saku-
pljači njegovih izreka, a koji nam govori
da je Muhammed a.s. upozorio Omera
r.a., svoga ashaba/prijatelja da bi i Musa/
Mojsije a.s. zasigurno slijedio Kur’an da
ga je kojim slučajem Dragi Bog poslao u
Muhammedovo a.s. vrijeme. Često je na-
glašavao Muhammed a.s da je on samo
zadnji u nizu Poslanika te je njegov zada-
tak obnoviti, po Božjem naputku, iskon-
sku vjeru islam. To što su muslimani duž-
ni vjerovati i voljeti i prijašnje Poslanike
argument je da su svi oni donosili jednu
te istu vjeru islam koja je u smislu prak-
tične primjene doživljavala izmjene s ob-
zirom na razvoj čovječanstva. Tako, neke
stvari koje su bile zabranjene Musau a.s.
bile su dozvoljen Isau a.s. ili neke koje su
bile zabranjene obojici sada su dozvolje-
ne Muhammedu a.s. Njegova se poseb-
nost, Božjom voljom, odrazila kroz ključ-
ne dvije odlike kojima je počašćen: za
svog života je u potpunosti prenio Objavu
koju mu je Svevišnji poslao i njegova po-
ruka nije regionalna - vezana za jednu
zemlju ili jedan narod. Ona je univerzalna
– poslana je cijelom ljudskom rodu, sva-
kom pojedincu ma gdje i kada živio i ma
kojim jezikom govorio. On je najavljen u
svim prethodnim Objavama. Čak se i u
njegovo vrijeme očekivao dolazak Posla-
nika. Židovi su vjerovali da će Poslanik
biti iz njihovih redova, a ne iz redova
Arapa, polupismenog naroda koji do tada
nije imao iskustvo poslanstva. No, Bog za
svoju najodgovorniju misiju bira onoga
koga On želi. Bio je to Muhammed a.s.,
sin Abdullahov, sin Abdul Muttalibov, iz
obitelji Hašima, iz plemena Kurejš, neka
mu je mir i spas. (...) 
(Nastavlja se…)

Islamska psihologija
Trener kornjača
Edin Tule
Život ponekad protrese čovjeka na na-
čin na koji uporan grabežljivac svojim
oštrim kljunom protrese kornjaču u svom
oklopu, prevrćući je nemilosrdno po ze-
mlji, nastojeći je načeti. Tokom tog nemi-
log susreta grabežljivac nesvjesno pokre-
će vrlo važne procese za svoj plijen. Pli-
jen počinje iznova osjećati živost svake
svoje ćelije i svakog svog nerva. Ukoliko
preživi taj neugodan susret, mogućnost
izlaska ispod svog oklopa izuzetno cijeni
ne uzimajući ga zdravo za gotovo te
umjesto pasivne lovine postaje aktivni lo-
vac na fantastične prilike ovog ograniče-
nog života. Slično je i sa čovjekom čiju
mobilnost i razvoj ubrzavaju konstantna
iskušenja u vrlo kreativnim formama,
omogućujući mu dragocjeno produbljiva-
nje novih dimenzija vlastite ličnosti.
Većina ljudi se nakon nekih negativ-
nih iskustava povuče duboko pod svoju
ljušturu, uvjereni da će sklupčani, tj. zgr-
čeni bolje zaštiti svoje vitalne tačke i lak-
še amortizirati nove životne udarce. Uko-
liko u takvom položaju ostanu predugo,
vidimo ih pogrbljenog hoda kako nasa-
mareni nose teško breme sputavajućih
strahova za koje bi shvatili da su obične
aždahe od papira samo da ih uspiju pogle-
dati u oči i dodirom smirene ruke uvidjeti
njihovu krhkost i nemoć.
Kad Allah voli...
Da bi čovjek mogao uredno posložiti
sve aždahe od hartije u latice da mu ne sme-
taju u radu, mora biti potaknut nekom veli-
kom životnom ljubavlju koja prožima cijelo
njegovo biće, čineći njegovu krv toplijom,
cijelo tijelo jedrim, lice ozarenim, a oči to-
plim. Osoba koja voli može satima/danima
posmatrati lice koje voli i uvijek iznova na-
laziti u njemu neki novi prelijep detalj. Oso-
ba koja voli gori od želje da satima bez pre-
stanka razgovara s osobom koju voli i da
izvodi cijele male predstave u želji da je im-
presionira i izmami poglede divljenja. Čo-
vjek je na počecima svog emocionalnog
razvoja i nakon prvi put razvijene potrebe
za ljubavlju suprotnog spola, prije prvih ži-
votnih razočarenja i povlačenja u svoju lju-
šturu, treperio od nadimajućeg ushićenja
pišući ili čitajući svoja prva ljubavna pisma.
Kako je samo fascinantna sposobnost jed-
nog tinejdžera, s više nego prosječnim vo-
kabularom, da napiše cio roman za jednu
večer u iskrenoj želji da dio sebe otkrije i
pokloni osobi koju voli. Možda će netko
osjetiti žalost jer nikad nije dobio ljubavno
pismo koje bi ga/je potaklo da osjeti naj-
zdraviju životnu strast koja nas čini da se
radujemo svim (ne)prilikama u životu.
Međutim, daleko veću žalost će osjetiti
ona osoba koja je dobila na svojoj adresi
nevjerovatno Ljubavno Pismo sa najljep-
šim zamislivim riječima, najdubljim misli-
ma, najplemenitijim osjećajima upućenim
upravo njoj, najtoplijom brigom za uspjeh,
najpreciznijim uputama za razvoj i sreću
– a da ga nikad i ne pročita, ne znajući da
je uopće dobila jedno takvo pismo.
Stvoritelj svemira kaže za sebe da je
El-Vedud (Voljeni) i svoju ljubav doka-
zuje obasipanjem ljudi svim potrebnim
čulima, neizbrojivim blagodatima, ali i
rječitošću, tj. vječitoj spremnošću da s na-
ma razgovara preko Ljubavnog Pisma
koje nam je uputio. U tom Pismu nam nu-
di razvojne zadatke preko kojih - golica-
jući našu maštu – razvija naš intelektual-
no-duhovni potencijal.
Ljubav Gospodara spram ljudi je tolika
da “kada bi svi oceani bili tinta, a stabla
mastila ne bi presušile Njegove riječi”.
(El-Kehf: 109). Jer kada netko voli nekog,
inspiriran je da proizvodi tomove knjiga.
Ljubav Gospodara prema čovjeku je tolika
da kupuje od njega ono što mu je poklonio
da bi mu podario presretnu vječnost:
“Allah je od vjernika kupio živote njihove
i imetke njihove u zamjenu za Džennet koji
će im dati...” (Et-Tevba: 111).
Ljubav Stvoritelja prema čovjeku je
tolika da mu konstantno stvara idealan am-
bijent za razvoj, potičući gipkost svakog
nerva i rad svake ćelije. Ljubav Stvoritelja
prema čovjeku je tolika da se desetljećima
brine za rast bukovog drveta u prirodi, op-
skrbljujući ga svaki dan kišnicom i sunče-
vim zrakama samo da bi čovjek jedne zi-
me imao ogrijev i uživao u predstavi puc-
ketanja vatre u toplini doma.
Ljubav Stvoritelja prema čovjeku je
tolika da stvara cijele porodice životinja
POVRATAK U BUDUĆNOST
koje vode svoje bogate, dinamične i krea-
tivne živote da bi bile predmetom našeg
analitičkog promatranja ili naše kratko-
ročno gastronomsko gorivo. Kada Allah
voli, zaštitnički poručuje svim svjetovi- 77
ma: “Tko uznemiri Mog prijatelja objav-
ljujem mu rat!” (Hadis Kudsi).
Vidjeli smo da Allah kad voli pokrene
cijelu svemirsku laboratoriju i učini je da
radi za dobro čovjeka, pokreće procese u
trajanju od više desetljeća samo radi ljud-
skog užitka od nekoliko trenutaka, brine
se za njega bez obzira što Ga ovaj poriče
i često ga hrani preko 60 godina vjerujući
da će ipak u završnici života donijeti
zdrave i racionalne životne odluke.
Ratar i zemljoposjednik
Zamislite ratara koji se obreo na parce-
li zemlje čijeg vlasnika nikad nije vidio,
nije ga upoznao, načuo je neke njegove
epitete i sve što zna je da živi u nekom
dvorcu i da insistira na skupu preciznih za-
kona za koje očekuje da budu poštovani.
Ratar je zahvalan na poklonjenoj zemlji i
J
mogućnosti da raspolaže s plodovima te O
zemlje. Pridržava se skupa zakona koje je
dostavio zemljoposjednik, a koji su mu U
ugrubo prevedeni, iz straha da mu ne budu
uskraćeni plodovi. Vodi prilično uredan R
život, shvata zemljoposjednikov malo du-
ži proglas kao neizbježnost koju mora uva-
N
žiti i ne osjeća bilo kakvu ljubav prema A
zemljoposjedniku. U vječitom je strahu da
će se zemljoposjedniku – koji na svakom L
 POVRATAK U BUDUĆNOST
mjestu ima svoje prodorne oči i uši - za-
mjeriti nekom vlastitom greškom i strijepi
od kazne u formi ugrožavanja svega onoga
što je u svom životnom hodu zavolio (npr.
zdravlje, djecu, profit, itd.).
Štoviše! Potajno sanja da se zemlja
prepiše na njegovo ime i da se zemljopo-
sjedniku nešto desi. Da više uopće ne po-
stoji. Plakao bi od sreće da se probudi
jednog, za njega, fantastičnog jutra u ko-
jem naporni zemljovlasnikov proglas jed-
nostavno više ne važi.
Pošto zna da ne može na to utjecati,
strah od zemljoposjednika - kojeg nikad
nije upoznao, odnosno zavolio - predstav-
lja kao vrhunac vrline i nastavlja meha-
nički izvršavati onoliko točki pomenutog
proglasa koliko može, nadajući se konti-
nuiranom blagostanju.
Iako to kriju i od sebe samih, odnos
velike većine muslimana prema Allahu
dž.š. je poput odnosa ratara prema vlasni-
ku zemlje koju je dobio na obrađivanje.
Iz navike ore, iz navike jede, iz navike
priča, iz navike poštuje...
Kad čovjek voli...
Kad čovjek voli određeni hobi, alpini-
zam npr., predaje mu se cijelim bićem i
78 bojeći se da ne iznevjeri svoju ljubav pre-
ma planinama strastveno se moli riječi-
ma: “Sačuvaj me Bože smrti u dolini!”
Kad čovjek voli rijedak osjećaj slobode
u kojem uživa svakim svojim atomom, to-
kom bjesomučne vožnje sportskim auto-
mobilima, zahvaljuje većoj sili riječima:
“Hvala ti Gospodaru na servo volanu, tur-
bu pogonu, 12 cilindara i ABS kočnicama!”
Kad čovjek voli cijelim srcem zavjetuje
se riječima: “...salat moj i žrtva moja i život
moj i smrt moja su za Allaha, Gospodara
svjetova.” (El-Enam: 162) – ističući da je
spreman podrediti svaki trenutak svoga ži-
vota detaljima islamskog bontona, ne osvr-
ćući se na prijekor ili negodovanje svijeta.
Poznajem čovjeka kojem se sa 14 go-
dina svidjela jedna djevojka i odlučio je
da nauči njen jezik da bi je impresionirao.
Toliko mu se svidio njen osmijeh, način
na koji je gledala i cijelo njeno zračenje
J da je žarko poželio da upozna cijeli njezin
O svijet, odnosno da komunicira s njom na
jeziku koji je njoj najdraži. Odlazi u nje-
U nu zemlju da nauči njen jezik, boravi u
njenom gradu godinu dana, uči jezik za
R tri mjeseca, a ostalih mjeseci upoznaje
kulturu, mentalitet i običaje, vježbajući u
N svojim mislima dijaloge na novonauče-
A nom jeziku koje će da vodi s osobom koju
želi zadiviti pri povratku. Međutim, na-
L kon povratka nikad je više nije sreo pošto
je odselila u neki drugi grad, a on je odlu-
čio da uči jedan drugi jezik.
Kada čovjek zavoli Allaha, nauči jezik
putem kojeg je On odlučio da se obrati ljud-
skoj vrsti želeći razumjeti Njegov govor
izravno, posveti se širim značenjima Njego-
vih znakova, detaljima Njegovih priča, skri-
venim značenjima Njegovih poruka, pota-
knut je da neumorno govori o Njegovom
stvaranju, uživa da komunicira s Njim i da
testira Njegove riječi u praktičnom društve-
nom životu. Sve to čini nadajući se Njego-
vom pogledu divljenja i čeznući za moguć-
nošću boravka u Njegovoj blizini i pažlji-
vom gledanju Voljenog lica. Nesretan je
ukoliko osjeti da nije na visini zadatka i pla-
če iz straha da ne padne u Njegovim očima.
Kad čovjek živi u iluziji i misli da vo-
li, a u stvari ne zna da voli jer se ne trudi
da upozna ono što voli, onda ispoljava
svoju “ljubav” na patetičan način. Pećin-
ski čovjek kad voli, ubije divljač i baci je
krvavu pred voljenu ženu očekujući da
ona padne u trans.
Kada pećinski čovjek voli on izjavljuje
svoju ljubav tako što će sočno pljunuti ili
udariti toljagom onoga za koga misli da ga
njegova voljena ne voli. Taj ograničen na-
čin ispoljavanja ljubavi kroz ispoljavanje
mržnje je preživio do danas. Po čemu je
drugačiji onaj koji jedino zna demonstrirati
ljubav prema Allahu kroz naglašenu mržnju
prema svim nemuslimanima – od pomenu-
tog pećinskog čovjeka kome je također mr-
žnja jedini način ispoljavanja ljubavi?
Kad je čovjek voljen...
Zamislite da imate nekoga tko vam se
tajno divi i obasipa vas poklonima i oda-
kle se ne nadate, ne želeći apsolutno ništa
za sebe. Želi isključivo samo vašu sreću.
Taj netko ode u Afriku – bez imalo pre-
domišljanja - s jednim jedinim ciljem.
Rizikujući vlastiti život u istraživanju po
opasnim afričkim prašumama nalazi po-
sebnu vrstu drveta koji svojim miomiri-
som, filigranskim cvijetom i omamljuju-
ćim plodom naprosto oduzima dah.
Stabljiku tog drveta donosi na vaš kon-
tinent u vašu državu, vaš grad i vaše dvori-
šte gdje je sadi, zalijeva godinama, bdije
nad njom, osigurava joj sunčeve zrake,
kreči njeno stablo štiteći je od glodara,
obrezuje njene suhe grane, raduje se sva-
kom centimetru njenog rasta i to s jednim
jedinim ciljem. Taj koji vam se tajno divi
samo želi da jednog jutra kad ustanete i
otvorite svoj prozor, vaše oči zasijaju div-
ljenjem, da ispustite dubok uzdah uživanja
u nezaboravnom prizoru, da se pojavi sjaj
zadovoljstva u vašim očima, okrepljujuća
analitička misao u budnom umu i preplav-
ljujuća emocija u zdravom srcu.
Kako biste se osjaćali da znate da ste
voljeni na jedan takav način? Što bi zna-
čilo za vas da imate nekoga u vašem živo-
tu tko vas toliko voli? Kako bi se ta spo-
znaja reflektirala na vašu svakodnevnicu,
vaše samopouzdanje, vaš odnos prema
sebi i vašu životnu motivaciju?
Kako biste se osjećali da znate da već
imate nekoga tko vas voli puno iskrenije i
čini za vas neuporedivo više. Netko tko
vam je bespovratno poklonio nepresušnu
riznicu najraznovrsnijih poklona od kojih
oči sjaje najljepše, nervne ćelije uma se
granaju najskladnije, srce kuca najritmič-
nije, govor izlazi najubjedljivije, a čije
porijeklo nije iz bliske Afrike nega sa
sedmoga neba?
Zaključak
Ovaj rad nosi naslov identičan naslovu
jedne slike najpoznatijeg turskog slikara
Osman Hamdi Beya iz 19. stoljeća –
“Kaplumbağa Terbiyecisi” ili “The Turtle
Trainer”, odnosno “Trener kornjača”.
Slikar je na slici naslikao mudraca s bra-
dom u odjeći učenjaka (crveni plašt i tur-
ban) koji svirajući naj (vid flaute) želi pota-
knuti promjene u životu pet pasivnih kor-
njača koje ga bezvoljno okružuju, odnosno
u čijoj sredini stoji. Te kornjače su svikle na
svoju sporost, potpuno nesvjesne debljine
vlastite kože, duboko pomirene s vlastitim
ritmom kretnje zbog kojeg su izgubile ko-
rak s vremenom i uljuljkane lažnom sigur-
nošću krutog oklopa ispod kojeg skvrčene
propuštaju cijeli život. Kornjače na slici
mogu simbolizirati pojedince, pokrete, vla-
de i šire muslimansko društvo u svojoj us-
pavanosti i fantomskim strahovima od pro-
mjena. Mudrac s bradom simbolizira čovje-
ka s uvidom u širu sliku stvari koji želi po-
taknuti metamorfozu u bioritmu učahurenih
kornjača. Njegova zadaća nije nimalo jed-
nostavna – što vidimo iz njegovog zamišlje-
nog profila i blago pogrbljenog stava - jer
sufijskom flautom želi doprijeti do kornjača
koje ne da nemaju nikakvu muzičku inteli-
genciju, nego su gluhe.
Na slici se ne zna tko je jadniji. Zami-
šljeni učitelj s diskutabilnim metodama ra-
da ili zbunjene kornjače. Šta može pokrenu-
ti njihovu metamorfozu? Poljubac Onog
koji ih voli ili Njegov udarac? Šta može uči-
niti njihovu kožu ponovo otmjeno tankom,
tj. senzibilnom, a njihov sluh funkcional-
nim? Kako ih ubjediti da su beskrajno vo-
ljeni i da se svojih oklopa mogu/moraju
osloboditi? Jeste li spremni pokucati na nji-
hov/svoj oklop i otvoreno razgovarati? 

Islamska psihologija
Anatomija uspjeha
Kako prepoznati razvojnu priliku u mrkloj noći, ispisanu tamnim slovima na crnom kamenu u samoj sredini crnog
kruga? Kako odrediti sredinu nekog kruga i šta je sve potrebno npr. padobrancu da precizno aterira u centar kruga
čiji je promjer 2 metra s visine od 7.000 metara?
Edin Tule
Uspjeh ovisi o iskorištavanju prepo-
znatih šansi. Dovoljnog broja pravovre-
meno prepoznatih šansi nema bez proči-
šćenih i aktivnih čula, a takvih čula nema
bez ispravnog shvatanja ibadeta.
Mudar čovjek, odnosno osoba koja
istinski voli svog Gospodara ispravno išči-
tava redove i ono što je između redova Lju-
bavnog Pisma (Kur’ana) upućenog od Vo-
ljenog voljenom/voljenoj. Takva osoba zna
da je skup pokreta sadržanih u pet dnevnih
namaz jedan minimum kretnji i higijene ko-
ji je propisan da ne bi atrofirao osnovni
skup ljudskih mišića potreban za nošenje
vlastitog tijela i običan uspravan hod.
Ukoliko vjernik praktičar očekuje da
redovnim obavljanjem farzova/namaza
razvije bicepse, tricepse i šest pločica na
stomaku – demonstrira nepoznavanje ne-
nametljivog stila obraćanja Voljenog i
neshvatanje zahtjeva Ljubavnog pisma
kojeg je dobio.
Ista stvar je i sa osobom koja nauči na-
pamet Ljubavno Pismo, svakodnevno reci-
tuje njegove djelove i očekuje da (p)ostane
trajno poštovana u mjestu i vremenu.
Zamislite praktičnog vjernika koji se
ne može načuditi kako to da mu se poja-
vila neka šuga na leđima, iako se abdesti
pet puta dnevno. I pita se šta je to što radi
pogrešno? Ne radi ništa pogrešno, kao ni
prethodna dvojica. Međutim, ono što radi
jednostavno nije dovoljno. Isto kao što je
prvi saf u džamiji aluzija na avangardu i
elitizam u širem društvu koju taj prvi saf
treba polučiti, tako su i šire implikacije
ostalih ibadeta konstantan razvoj tijela,
duha i uma.
Kada nam osoba od krvi i mesa, koja
nas voli i koju volimo, kaže da voli kon-
kretan miris, npr. – to je dovoljno da taj
miris kupimo i poklonimo voljenoj osobi,
iako u obraćanju te voljene osobe nismo
čuli nikakvu naredbu ili narudžbu. Ili,
ukoliko naša voljena osoba malo duže za-
drži svoj pogled na nekom odijevnom
predmetu, to je dovoljno pa da taj isti
predmet dobije u formi neočekivanog
iznenađenja.
Kada bi se na sličan način odnosili
prema porukama u Ljubavnom Pismu,
ljubav i nagrade Voljenog bi uzrokovale
kod nas izvanredan rast.
Dobar i loš start
Abdullah b. Mesud r.a. prenosi da je
pred Allahovim Poslanikom a.s., spomenut
čovjek koji je prespavao noć sve do zore.
Poslanik a.s. je rekao: “To je čovjek kome
se šejtan pomokrio u uho.” (Muslim).
Muhammed a.s. je odgajao svoje suvre-
menike služeći se jezgrovitim porukama i
plastičnim metaformama kojima bi progra-
mirao njihov nervni sustav na agilnost i na-
dobudnost. Kroz pitanje Abdullaha b. Me-
suda r.a. vidimo da je fenomen cjelonoćnog
spavanja u njegovoj svijesti bio diskutabi-
lan. Muhammed a.s. odgovara na taj feno-
men opisujući čovjeka koji ne ustane na
sabah namaz (jutarnju molitvu) u izuzetno
POVRATAK U BUDUĆNOST
ponižavajućem položaju. Irfan Ajanović u
svom romanu, u kojem je opisao dio isku-
stava iz četničkih logora u zadnjoj agresiji
na BiH, spominje i scenu mokrenja
četničkog vojnika po njegovoj glavi dok on
bespomoćno leži svezan na zemlji.
Jer mokrenje po nekome, dok je isti u
ležećem položaju, simbolizira potpuno
dominaciju nad onim koji leži. Ukoliko
se neko doveo u položaj da pasivno prima
otpadnu vodu iz tuđeg organizma, koju
neprijatelj ispušta po njegovoj glavi, od-
nosno najčasnijem dijelu vlastitog tijela
– imamo potpunu nemoć i (fizičku) kapi-
tulaciju pred neprijateljem.
Govoreći o muslimanu koji se u svojoj 79
svakodnevnici mora izboriti sa spletom
šejtanovih mreži, vidimo ga - po opisu
Poslanika a.s. - eliminiranog u toj borbi i
prije nego što je ustao iz kreveta. Bolje
rečeno, eliminiran je baš zato što nije na
vrijeme ustao iz svog kreveta.
Muhammed a.s. je rekao: “U noći zai-
sta ima jedan trenutak, pa ako ga rob mu-
sliman potrefi tražeći u njemu dobro, Al-
lah će mu ga dati. Taj trenutak postoji u
svakoj noći.” (Muslim).
Ovaj hadis je određeni vid nadopune
prethodnog pošto se u njemu ističe
važnost korištenja dragocjenog trenutka
noći. Ovaj Poslanikov a.s. govor je još je-
dan lingvistički sustav koji cilja progra-
miranje senzibilnosti kod muslimana u
pogledu korištenja vlastitog vremena i
prepoznavanja šansi. I Kur’an i hadisi
svojim preciznim porukama oblikuju sa-
svim prosječnu osobu, ali koja ovim izvo- J
rima pristupa s ljubavlju - u samo utjelo- O
vljenje senzibilnosti čije djelovanje ne
može spriječiti niti mrkla noć. U
Noći su vremenski periodi koji nude
savršenu laboratoriju za duhovno-inte- R
lektualni razvoj iz prostog razloga što
svojim slojevitim tminama potiču suptil- N
nu dušu da se javi i zaživi. Mrkla tmina
noći uvijek podcrta dio tame državnog si-
A
stema te zađe u našu mračnu sobu da nam L
 POVRATAK U BUDUĆNOST

pomogne u razvoju i rastu originalnih mi-
sli, na način na koji zametak raste i razvi-
ja se u utrobi majke obavijen s tri tmine.
Najznačajniji događaj u historiji
čovječanstva (početak objave Kur’ana) nije
se desio po danu, nego noću u golom kršu.
Ako se od muslimana i muslimanke
očekuje da prepoznaju zlatne šanse u am-
bijentu zadnje trećine noći kad velika
većina spava i kada se ne vidi ni prst
ispred oka, kakva je tek situacija kada go-
vorimo o danu?!
Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muham-
med a.s. rekao: “U petku ima jedan čas.
Ako musliman potrefi taj čas i tad bude
tražio dobro od Allaha, sigurno ćemu ono
biti i dato.” Rukom je pokazao da je taj čas
kratak i da malo traje. (Muslim).
Vidimo ponovo isti princip senzibili-
zacije vjerničkog mentaliteta kroz isticanje
kratke vremenske jedinice – trenutka ili
časa – u kojoj se pažljivo preporučuje naše
istraživanje i potraga. Elita u svakom hobi-
ju, profesiji ili zanimanju, bilo ono sport-
sko, akademsko ili praktično vjersko, ra-
zlikuje se od sumornog prosjeka samo u
jednom postotku veće izbrušenosti. Što
predstavlja taj postotak kad je u pitanju ra-
zlika između muslimanske avangarde i in-
diferentnih muslimanskih masa koje ne
80 shvaćaju šire implikacije ibadeta?
Srednja zajednica

smo od vas stvorili pravednu zajednicu...”
(El-Bekare: 143; Korkutov prijevod).
Imam en-Nesefi i eš-Ševkani ističu da
se izraz ve kezalike (bos. i tako) s početka
ajeta oslanja na prethodni ajet (El-Bekare:
142), pa dolazimo do zaključka koji glasi:
isto tako kao što je Allah dž.š. učinio Kabu
geografskim centrom Zemlje, odnosno
središnjom točkom istoka i zapada, tako je
i muslimane učinio Ummetom sredine iz-
među pretjerivanja i zanemarivanja.
Šejh Muhammed Mutevelli eš-Ša’ravi
potvrđuje zaključke klasičnih komentatora
naglašavajući ideološku sredinu Ummeta u
odnosu na ateizam i politeizam, ali također
dodaje da biti u sredini znači biti izložen
stranama koje jasno ugrožavaju tu sredinu.
Tako da biti u sredini znači biti u žiži
zbivanja tj. biti aktivan sudionik društveno-
političkih procesa u svakom vremenu. Sam
nastavak ajeta – “da budete svjedoci protiv
ljudi i bude Poslanik protiv vas svjedok...”
- dodatno objašnjava prvi dio ajeta: “I tako
smo vas učinili zajednicom srednjom.”
Mnogi klasični komentatori ističu da
ću na Sudnjem danu Gospodar prozivati
npr. narod Nuha a.s. i pitati ih da li im je
njihov poslanik, tj. Nuh a.s. dostavio po-
ruku od Njega, dž.š. Počasna uloga svje-
doka protiv onih koji budu lažno negirali
dostavljenu poruku dobiće Muhammed
a.s. i sljedbenici njegovog Ummeta koji
su se informirali o radu prijašnjih poslani-
ka aktivno iščitavajući Kur’an.
kreću važni ekonomsko-politički procesi
na širem globusu, potreban je npr. uvid u
političke sheme svjetskih geopolitičkih
centara moći i detalje njihovih predviđa-
nja demografske slike svijeta, itd.
Vidjeli smo da izračunati sredinu bilo
čega, od običnog kruga na listu papira pa
do sredine ili centra nekih puno zahtjev-
nijih društvenih kategorija – nije nimalo
jednostavan posao. Nepoznavanje pravih
formula, nedovoljna informiranost, ne-
mobilnost, milimetarsko odstupanje od
referentnih konstanti, automatski znači
gubitak uvida u preciznu sredinu.
S obzirom na opasnost koje vrebaju
subjekat koji je u sredini tj. priklješten
zdesna i slijeva – njegova jedina šansa za
opstanak je u bržem razvoju svake vrste,
bržem promišljanju, bržem prepoznava-
nju šansi i bržem djelovanju. Tako da u
ovom kontekstu biti pripadnikom/pripad-
nicom srednje zajednice - pored umjere-
nosti i pravičnosti - podrazumijeva avan-
gardnost i elitizam, jer je srednja zajedni-
ca ustvari najbolja zajednica!
Kao rezultat površnog tumačenja
prethodnog ajeta među muslimanima se
pojavilo uvjerenje da sredina označava
sumornu prosječnost, tricu u školi, odsu-
stvo bilo kakvog isticanja, veličanje ano-
nimnosti, drugo ili treće mjesto na takmi-
čenjima, ljigavost u kojoj “uživa” bubreg
u loju, spokoj koji ima onaj/ona koji je u
sjenci prvih, odnos prema životu nako-
 
          ! "#$   Biti u sredini znači biti u potencijalnoj nako kako to imenuje književnih Zija
%#
   % & '  (  ) * + #  ,&
“I tako smo vas učinili zajednicom
srednjom, da budete svjedoci protiv ljudi
i bude Poslanik protiv vas svjedok...” (El-
Bekare: 143; prijevod M. Mlive)
Kako prethodni ajet tumače klasični ko-
mentatori Kur’ana? Na koji način je Besim
Korkut suzio promišljanja o ovom ajetu ne-
preciznim prijevodom? Kako su iz ovog aje-
ta, pogrešnim promišljanjem, nastale neke
diskutabilne poslovice u našem podneblju?
Klasični komentatori pri osvrtu na pret-
hodni ajet (el-Bejdavi, npr.) ističu da su mu-
slimani srednja zajednica zato što su pra-
vedni i umjereni, tj. između škrtosti i rasi-
J pništva biraju darežljivost, između kuka-
O vičluka i samoubojstva biraju hrabrost, itd.
Izraz srednja u ajetu označava i pravednost
U jer držati sredinu u sporu između dvije stra-
ne znači biti objektivan, odnosno pravedan.
R Nepreciznost Besima Korkuta u prije-
vodu ovog ajeta se ogleda u ograničavanju
N na samo jedno značenje – a što je tako često
A kod prevođenja kur’anskih značenja - više-
značne i sveobuhvatnije riječi wasat, tj.
L srednja u odnosu na izraz pravedna: “I tako
opasnosti ukoliko govorimo o sredini po- Dizdarević u svojoj priči “Majka”, itd.
litičke arene, središtu mete ili sredini
klanca s kojeg se uvijek neki kamen može
obrušiti ka dolje.
Što znači srednja zajednica u ovoj ajetu
još? O kakvoj je ovdje sredini riječ? Geo-
grafskoj, naučnoj, političkoj, vojnoj, ideo-
loškoj, ekonomskoj, društvenoj, matematič-
koj ili svima njima zajedno? Šta nam je po-
trebno da bismo izračunali sredinu nečega,
jednog geomerijskoj oblika – kruga, npr.?
Potreban nam je naravno uvid u cjelinu
koji nam nudi referencijalne tačke za pre-
cizno određivanje sredine ili centra. Da
bismo odredili geografsku sredinu ili cen-
tar Zemlje potreban nam je uvid u cijelu
planetu, multidisciplinarnost i timovi ljudi.
Da bi ustanovili ideološku sredinu iz-
među mnoštva ideologija koje oblikuju
mentalitet ljudi i njihove norme života u da-
našnjem svijetu, neophodno nam je pozna-
vanja svih tih ideologija zajedno s njihovim
prednostima i manama, ali nam je potrebna
i nepromijenjiva (objektivna) referentna
tačka s koje promatramo sve te ideologije.
Da bi ustanovili epicentar ekonom-
sko-političkih događaja iz kojeg se po-
Tako su nastale dekadentne krilatice i
poslovice koje čine alhemijsku formulu za
bižuterijsko pozlaćivanje muslimanske indi-
ferentnosti: zlatna sredina, šutnja je zlato i
sve će to narod pozlatiti - (ZS) x (ŠZ) = SNP.
Zaključak
Podjarmljivanje naroda nastaje zamje-
nom paradigme. Dok narod pozlaćuje svo-
ju realnost racionalizacijama tipa ne daj
Bože goreg - Ummet sredine ili najbolji
Ummet ima sposobnost naređivanja dobra
i odvraćanja od zla, dok te sposobnosti ne-
ma bez poznavanja korištenja državnih
poluga i diplomatskih mehanizama za kre-
iranje željenog javnog mnijenja, a što nas
ponovo dovodi do shvaćanja da sredina
znači i sama žiža zbivanja. Uskočiti u žižu
zbivanja, biti u sredini kružoka mislilaca,
aktivno djelovati u centrima iz kojih se po-
kreću globalna dešavanja, podrazumijeva
disciplinovanu intelektualnu gerilu koja
nema trenutak za bacanje, lošu ulogu za
probanje, kompliment za samolaganje ili
udvaranje, niti prostora za očajavanje. 

Konferencija “Islamsko obrazovanje u jugoistočnoj Europi”
Hrvatska – primjer drugim
europskim državama
Od 23. do 25. listopada 2009. godine,
na Bečkom je univerzitetu u prisutnosti
velikog broja austrijskih državnih dužno-
snika te pedagoga i teologa iz jugoistočne
Europe održana trodnevna Konferencija
na temu “Islamsko obrazovanje u jugoi-
stočnoj Europi”. Organizatori ove Konfe-
rencije bili su Institut za obrazovanje i
pedagogiju islamske vjeronauke Filozof-
skog fakulteta Bečkog univerziteta, Na-
učni Institut za pravnu filozofiju, vjersko
pravo i pravne kulture Pravnog fakulteta
Bečkog univerziteta, Institut za Dunav-
sko područje i srednju Europu i Ured au-
strijske kooperacije za nauku, obrazova-
nje i kulturu. Učesnici Konferencije bili
su poznati pedagozi i predstavnici različi-
tih islamsko-obrazovnih institucija iz 12
država jugoistočne Evrope.
MN: Otvaranje Konferencije
Na svečanom otvaranju prvi je govo-
rio predsjednik Organizacijskog odbora
prof. dr. Ednan Aslan, koji je i najzasluž-
niji za dobru organizaciju čitave Konfe-
rencije. Prisutne je upoznao s ciljevima
Konferencije te očekivanjima nakon nje u
smislu boljeg povezivanja islamskih
obrazovnih institucija i njihovih nositelja
iz jugoistočne Europe. Pozivajući se na
izvještaj Organizacije za ljudska prava
(International Helsinki Federation for
Human Rights), objavljenog u ožujku
2005. godine, naveo je da se broj musli-
mana u Europskoj uniji procjenjuje na
više od 20 milijuna. Sve veći broj musli-
mana u Europi predstavlja i poseban iza-
zov za aktualnu politiku i društvo za
mnoge europske zemlje, a sve veći broj
vjeroučenika, koji pohađaju islamski vje-
ronauk u javnim školama, predstavlja do-
datni izazov za zakonodavstvo europskih
zemalja zbog obveze traženja novog kon-
cepta za proces integracije muslimanskih
manjina različitih nacionalnosti i kultur-
nih miljea. Države kao Albanija, Bosna i
Hercegovina, Bugarska, Grčka, Hrvat-
ska, Kosovo, Makedonija, Crna Gora,
Rumunjska, Srbija, Slovenija i Turska (s
izuzetkom Albanije, Bosna i Hercegovi-
ne i Turske), u kojima već stoljećima žive
muslimanske manjine, faktički su prisi-
Međunarodna konferencija u Beču
ljene da definiraju novu poziciju naspram
religija. Tek su neke zemlje poput Austri-
je i Hrvatske to učinile, međutim većini
europskih zemalja još predstoje brojne
rasprave o načinima uređenja odnosa sa
islamskim zajednicama.
Nakon prof. Aslana na otvaranju se
prisutnima obratio i prof. dr. Arthur
Mettinger, zamjenik Rektora bečkog uni-
verziteta za Obrazovni program i razvoj,
zatim zamjenica austrijskog federalnog
Ministra nauke i istraživanja prof. dr. J.
Hahna, te predsjednik IGGiO Anas Scha-
kfeh. Na koncu je kao počasni gost bečke
konferencije uvodni govor na temu “Zna-
čenje islamskog obrazovanja za mir i di-
jalog na Balkanu” održao reisu-l-ulema
dr. Mustafa ef. Cerić, u kojem je, čestita-
jući Bečkom univerzitetu na inicijativi da
organizira Konferenciju na kojoj će se
razmatrati smisao religijskog obrazova-
nja, posebno islamskog u kontekstu eu-
ropskog sekularizma, između ostalog na-
glasio da izbor teme za ovu Konferenciju
pokazuje da je važno da se Europa upo-
zna sa sadržajem i načinom islamskog
odgoja od predškolskog do visokog obra-
zovanja. Dosada Europa nije pokazivala
naročito zanimanje za religijski odgoj i
obrazovanje zato što se mislilo da je vjera
kao takva izgubila smisao u sekularnoj
Europi. To je, kako vidimo, pogrešno
uvjerenje, jer se i u Europi religija sve vi-
še nameće kao važan faktor u privatnom i
javnom životu ljudi. To što se od musli-
mana traži da se javno izjasne o svojim
vjerskim uvjerenjima i odgojno-obrazov-
nim namjerama ne trebaju nas čuditi, jer
DIJALOG CIVILIZACIJA
islam jest još uvijek velika nepoznanica
za većinu Europljana i zato je opravdana
njihova znatiželja, koja je pomiješana sa
strahom od islama kojeg određeni mediji
šire. Tu potrebu Europljana da čuju što to
muslimani vjeruju i na koji način svoju
djecu odgajaju, muslimani trebaju ozbilj- 81
no uzeti u razmatranje i jasno i nedvosmi-
sleno objasniti sve što je vezano za njiho-
vu vjeru i kulturu. Jasnoća oko islamskog
učenja nije važna samo za nemuslimane
već i za muslimane koji, također, vrlo če-
sto imaju pogrešno shvaćanje suštine
islamskog vjerovanja i naučavanja. Što-
više, neupućenost muslimana u prave vri-
jednosti islama često daje pogrešnu sliku
o islamu drugim ljudima. Nije slučajno
da se baš u Beču otvara mogućnost među-
vjerskog i međukulturnog dijaloga, po-
sebno u vezi sa islamskim i kršćanskim
odgojem i obrazovanjem. Austrija može
biti primjer europskim zemljama za od-
nos prema islamu i muslimanima činom
svog priznavanja islama 1912. godine i
donošenjem “Islamskog zakona", koji
može poslužiti današnjoj Europi za rješa-
vanje muslimanskog pitanja. U “Austrij-
skom islamskom zakonu”, kojeg je potpi-
J
sao car Franjo Josip, jasno se kaže da je
Islamska zajednica jednakopravna sa
O
svim drugim vjerskim zajednicama i cr- U
kvama te da uživa punu pravnu zaštitu
svih njezinih vjerskih, kulturnih i materi- R
jalnih vrijednosti. To je ono što europski
muslimani žele imati u Europi - moralnu
N
i pravnu zaštitu u javnom i privatnom ži- A
votu. Muslimani Europe žele da se njiho-
va prisutnost pravno regulira i moralno L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
prizna u svim sferama života, posebno u
oblasti odgoja i obrazovanja njihove dje-
ce kao prirodnog prava roditelja da svoju
djecu odgajaju prema vlastitim uvjerenji-
ma uz poštovanje temeljnih načela ustava
i zakona države u kojoj žive – naglasio je
reisu-l-ulema Cerić u svome izlaganju.
Spomenuo je i reisa Džemaludina ef. Ča-
uševića, koji je svojevremeno napisao moli-
tvu za dobro zdravlje cara Franje Josipa. To
nije uradio zbog straha ili ekonomskih razlo-
ga, već prije svega zbog ljudskih. Zato će i
car Franjo Josip pokazati poseban senzibili-
tet prema islamu i muslimanima u BiH. Ali
je isto tako reis Cerić podcrtao da u 21. sto-
ljeću Vijeće sigurnosti nije spasilo muslima-
ne Srebrenice, kako je je to sultan Mehmed
Fatih učinio s bosanskim franjevcima. Na
koncu je iskazao bojazan da je kraljica Izabe-
la Kastiljska, iz 15. stoljeća, još uvijek živa
upravo na Balkanu, isto kao što još uvijek
nije mrtva politika Slobodana Miloševića.
Regresivno sjećanje je bolno, progresivno je
budućnost – rekao je reisu-l-ulema.
Zato visokoreligijsko obrazovanje treba
biti shvaćeno kao most ka prosperitetu. I
naša djeca trebaju imati mnogo obrazova-
nja, jer malo obrazovanja pravi hendikep u
životu i slabo obrazovana djeca odveć lako
postaju objektom manipulacije. Mi, tako-
82 đer, trebamo osnovno pravo: slobodu vjero-
ispovijesti za sve, očito na Balkanu to nije
slučaj! Kao npr. u Srbiji i drugdje. Na kon-
cu, poentirao je da su dvije generacije u BiH
odgojene bez Boga i ponadali su se da je
Bog umro, kao što je rekao Marx, ali nije:
Bog je itekako živ – mrtav je Marx! Treba
kazati da su prisutni nekoliko puta aplau-
zom prekidali reisov govor.
Radni dio konferencije
Drugi dio Konferencije bio je izrazito
radni: 12 predavača sa svojim referatima,
te tri diskusije. Kao rezultat Konferencije
bit će objavljen i zbornik sa svim referati-
ma i diskusijama, gdje će se imati cjelo-
kupan uvid u ono što je izneseno, diskuti-
rano i zaključeno Zato ćemo ovom prigo-
dom izdvojiti samo neke podatke koji su
izneseni na Konferenciji.
J Prvoj radnoj grupi predsjedavala je dr.
O Monika Muhlbock. Referate su imali: dr.
Ali Pajaziti (Makedonija), dr. Ramiz Zekaj
U (Albanija), dr. Xhabir Hamiti (Kosovo), te
Humejra Karagozoglu (Turska). Mogli smo
R saznati od dr. Pajazitija da u Makedoniji tre-
nutno živi 33% muslimana i 65% pravosla-
N vaca. Veliki je postotak religioznih, a religi-
A ja upravo sa odgojem mladih dobiva socio-
lošku dimenziju. Teološke škole i fakulteti
L su van državnih ustanova i univerziteta, no,
insistira se na verificiranim diplomama. Dr.
Ramiz Zekaj, direktor Instituta za islamsku
kulturu i civilizaciju u Albaniji, govorio je o
stanju islamskog obrazovanja u Albaniji, u
kojoj trenutno ima sedam medresa, a u bu-
dućnosti se planira formirati i Islamski uni-
verzitet. Dr. Hamiti je istakao da je Kosovo
danas sekularna država sa slobodom vjero-
ispovijesti za sve. Međutim, u srpskom di-
jelu to nije tako. Mektebi u džamijama su
fundament vjerske nastave, ali džamije ne
mogu pokriti sve segmente društvenog dje-
lovanja. Islamska zajednica na Kosovu ima
potporu države. Čuvena Alauddin medresa
je do 1993. godine imala učenike iz svih
krajeva ex Jugoslavije. Poslije mekteba i
medresa, fakultet je treće mjesto edukacije.
Fakultet ima privatan status i nije član Pri-
štinskog univerziteta, kao što je slučaj sa
FIN-om u Sarajevu, koji je pridruženi član
Univerziteta Sarajevo. Četvrto mjesto edu-
kacije jesu mediji, printani i elektronski.
Izvještaj za Tursku bio je sistematičan i pre-
cizan. Bilo je govora o medresama, džami-
jama, mektebima, tekijama i zavijama –
kao ranijim centrima edukacije. Medrese su
kasnije prerasle u imam-hatib škole gdje su
se izučavali različiti predmeti, vjerski i svje-
tovni. Uglavnom, religija u Turskoj je pod
punom državnom kontrolom.
Drugoj radnoj grupi predsjedavao je
doktorand sa Fakulteta islamskih nauka u
Sarajevu Asim Zubčević. Referate su izloži-
li Mujesira Zimić-Gljiva (BiH), dr. Mevlud
Dudić (Srbija), mr. Mirza ef. Mešić (Hrvat-
ska), te akademik prof. dr. Šerbo Rastoder
(Crna Gora). Mujesira Zimić-Gljiva je po-
drobno izvijestila o stanju islamskog obra-
zovanja u BiH, o medresama u osmanskom
periodu, zatim periodu nakon Berlinskog
sporazuma, te o obrazovanju nakon 1992.
godine. Dr. Dudić je opravdano i zabrinuto
lamentirao nad stanjem muslimana i islam-
skih obrazovnih institucija u Srbiji, gdje dr-
žava provodi politiku dvostrukih, nekada i
trostrukih aršina. Jer, država slabo i gotovo
nikako ne pomaže obrazovne institucije
Islamske zajednice u Srbiji, kao što daje i
pomaže Srpsku pravoslavnu crkvu i njihov
sistem obrazovanja ili kao što daje i pomaže
novoformiranu Islamsku zajednicu na čelu
sa Zilkićem. Zagrebački imam mr. sc. Mirza
ef. Mešić je prisutne upoznao sa glavnim
značajkama islamskog obrazovanja u Hr-
vatskoj, odnosno organizacijom i procesom
realizacije islamskog vjeronauka u predš-
kolskim institucijama, osnovnim i srednjim
školama te radom Medrese "Dr. Ahmed
Smajlović" i Islamske gimnazije. Istaknuo
je pozitivan odnos hrvatske države prema
muslimanima i Islamskoj zajednici nagla-
sivši da Hrvatska, kao druga zemlja u Euro-
pi koja je službeno priznala islam 1916. go-
dine (nakon Austrije 1912.), može biti pri-
mjer svim europskim zemljama kako orga-
nizirati islamski vjeronauk u javnim osnov-
nim i srednjim školama. Osim toga, Hrvat-
ska u potpunosti financira plaće, mirovinsko
i zdravstveno osiguranje imama i muallima
te zajednički sa Islamskom zajednicom pu-
tem Ministarstva znanosti, obrazovanja i
sporta financira i organizira redovne stručne
seminare za vjeroučitelje islamskog vjero-
nauka. Rezultat je to napornog rada čelnih
ljudi Mešihata Islamske zajednice u Hrvat-
skoj na čelu sa uvaženim muftijom Ševkom
ef. Omerbašićem i njegovim pomoćnicima,
ali i otvorenosti i spremnosti hrvatskog poli-
tičkog vrha da Islamsku zajednicu u Hrvat-
skoj doživljava dijelom društvenog napretka
i općeg dobra ukupnog hrvatskog javnog ži-
vota. Akademik dr. Rastoder je izrazio veli-
ku zabrinutost i ogorčenje zato što u Crnoj
Gori još uvijek ne postoji zakon o vjerskim
zajednicama, upravo zbog sukoba na relaciji
Srpske i Crnogorske crkve. Tako da druge
zajednice trpe zbog njihovog razdora. Da-
kle, ni u crnogorskim školama nema vjero-
nauke.
Trećoj radnoj grupi predsjedavao je
dr. Sejfi Kenan, u kojoj su referate imali:
prof. dr. Angeliki Ziaka (Grčka), dr. Sefer
Hasanov (Bugarska), prof. dr. L.D. Tana-
se (Rumunjska) i ljubljanski muftija dr.
Nedžad Grabus (Slovenija). U Grčkoj su
medrese privatne škole pod jurisdikcijom
muftija i država priznaje te diplome. Me-
đutim, država postavlja muftije i tako se
miješa u uređenje Islamske zajednice.
Većina muslimana u Grčkoj su Turci. Pri-
sutni su brojni problemi poput nemoguć-
nosti izgradnje Islamskog centra u Ateni
za brojne muslimane koji žive u grčkom
glavnom gradu. U Bugarskoj ima oko
200.000 muslimanske djece, ali jako ma-
lo vjeroučitelja. Prema riječima dr. Hasa-
nova u poređenju s drugim europskim
zemljama muslimani imaju jako malo
prava kada je u pitanju organiziranje
islamskog obrazovanja. Zapravo, nije
smio ni iznijeti sve poteškoće sa kojima
se muslimani susreću u pokušaju organi-
ziranja islamskog obrazovanja. U Ru-
munjskoj, koja ima 22 milijuna stanovni-
ka, muslimana ima oko 67.000, dakle oko
0,3%. Slabo su organizirani sa skoro ni-
kakvim obrazovnim sustavom. Slovenija
ima oko 1,9 milijuna stanovnika, a 74.000
su muslimani, uglavnom iz BiH. U Slove-
niji nema vjeronauke u školama. Vrhovni
sud nije ju dozvolio zbog neodgovaranja
zajedničkim standardima. U nekim gra-
dovima, kao u Mariboru, vjerska se nasta-
va održava na slovenskom jeziku. 

Zaključni dio Konferencije
Treći dan, koji je zamišljen kao završ-
ni dio Konferencije, prisutnima se prvi
obratio prof. dr. Richard Potz, profesor
religijske pedagogije na Bečkom univer-
zitetu, a zatim mr. Zekirija Sejdini, koji je
predstavljen kao glavni “inspektor” za
islamski vjeronauk u Austriji. Izneseni su
podaci da u Austriji živi oko 400.000 mu-
slimana. Bošnjaci su drugi po brojnosti.
50.641 muslimansko dijete pohađa vjero-
nauku u Austriji, koja se održava na 2.800
mjesta. 400 vjeroučitelja predaju islamski
vjeronauk i, kako je istaknuo Sejdini, Au-
strija ima manjak vjeroučitelja za islam-
Izraelsko-arapski ratovi u kontekstu američko-saudijskih odnosa
Geneza bliskoistočnog sukoba (I)
Mirza ef. Mešić
Šezdeset godina veliki teret i političku
enigmu za cijelu međunarodnu zajednicu, a
posebno za američko-saudijske odnose,
predstavljaju izraelsko-arapski sukobi i neri-
ješeno pitanje palestinske države i palestin-
skih izbjeglica. Hladnoratovsko partnerstvo
između Washingtona i Rijada imalo je kori-
sti i u prikrivanju stvarnih problema i kriza
između dvije zemlje prouzrokovanih kon-
stantnim američkim podupiranjem i poma-
ganjem Izraela u ratovima protiv njegovih
arapskih susjeda. U nemogućnosti da utječu
na Washington po pitanju Palestine, što su
im zamjerili njihovi građani kao i susjedne
arapske zemlje, Saudijci su nedovoljnu an-
gažiranost i nemogućnost rješavanja pale-
stinskog problema pravdali zajedničkom
borbom protiv SSSR-a, a od 11. rujna 2001.
i ratom protiv terorizma. Međutim, u mo-
mentima otvorenih sukoba Izraelaca i Pale-
stinaca, koji su redovito završavali brojnim
palestinskim žrtvama, Saudijci su vršili po-
jačani pritisak na svoje američke saveznike,
stavljajući se u poziciju zaštitnika Palestina-
ca te dokazujući svome građanstvu navodnu
neovisnost o Washingtonu.
Geneza i povijesni kontinuitet
izraelsko-arapskih/palestinskih
sukoba1
Međunarodno politički problem Palesti-
ne javlja se početkom 20. stoljeća u vrijeme
kada je Velika Britanija, porazivši tursku
ski vjeronauk. Na kraju Konferencije za-
vršne rečenice je izrekao prof. dr. Ednan
Aslan koji je sumirao vjersko-obrazovnu
zbilju u Europi u nekoliko točaka. Prof.
dr. Ismet Buštalić je u završnom komen-
taru prihvatio Aslanove opservacije i još
rekao da od ove Konferencije nijedno
islamsko obrazovanje u regiji neće biti
usamljeno. Izrazio je nadu da će se slične
Konferencije o islamskom obrazovanju
organizirati i u drugim zemljama Europ-
ske unije. Ovo je primjer kako je moguće
spojiti jedan ugledan univerzitet, kakav je
Bečki s islamom u Europi.
Na kraju da spomenemo da je na Kon-
ferenciji aktivno nastupilo oko 35 struč-
vojsku, vojno okupirala palestinsko područ-
je. Da bi legitimirali svoje vojnu prisutnost u
Palestini, Britanci će posebnim dokumen-
tom, tzv. Balfourovom deklaracijom2, pri-
znati i podržati cionistički pokret3, nastojeći
pridobiti potporu Židova iz cijeloga svijeta
da na području Palestine osnuju posebnu ži-
dovsku državu. Na konferenciji u San Re-
mu, održanoj u travnju 1920. godine, na
kojoj su sudjelovali predstavnici pobjednič-
kih sila iz Prvog svjetskog rata (Velike Bri-
tanije, Francuske, Italije, Japana, Grčke i
Belgije), odlučeno je da se Velikoj Britaniji
dodijeli mandat nad Palestinom. Iste godine
na mirovnoj konferenciji u Sevresu velike
će sile podržati političke ciljeve cionista u
njihovim težnjama za stvaranjem židovske
države. Te odluke Liga naroda, kao prva
univerzalna međunarodna organizacija, for-
malno je potvrdila 1922. godine.4
Palestinom su od sredine 7. stoljeća,
izuzev 200 godina kršćanskog upravlja-
nja u vrijeme križarskih ratova u 11. i 12.
stoljeću, upravljali različiti muslimanski
vladari dopuštajući i židovima i kršćani-
ma slobodan pristup njihovim svetim
mjestima u gradu Jeruzalemu. Pripadnici
različitih religija stoljećima su živjeli u
stanju međusobne snošljivosti i relativ-
nog mira, a Jeruzalem je imao status
otvorenog grada. Međutim, krajem 19. i
početkom 20. stoljeća sve masovnija na-
seljavanja ruskih i europskih Židova na-
rušit će mir Svete zemlje.5
DIJALOG CIVILIZACIJA
njaka za islamsko obrazovanje i islamsku
pedagogiju iz 12 država: Albanije, Bosne
i Hercegovine, Bugarske, Grčke, Kosova,
Hrvatske, Makedonije, Crne Gore, Ru-
munjske, Srbije, Slovenije i Turske, uz
brojne slušatelje iz Beča i ostalih dijelova
Austrije. Nadamo se da ova Konferencija
neće biti mrtvo slovo na papiru, već da će
se i dalje nastaviti suradnja i traženje naj-
boljih rješenja u edukaciji, te da će se izra-
diti zbornik radova (referata) na temelju
kojeg će se razvijati daljnja učenja, usavr-
šavanja i traženja novih ideja u svrhu una-
pređenja islamskog obrazovanja. 
Mirza Mešić
Arapima, koji su činili veliku većinu
stanovništva na području današnjeg Izrae-
la i Palestine, nije toliko smetala britanska 83
okupacija koliko početak masovnog i do-
bro organiziranog naseljavanja europskih
Židova na arapsku zemlju i to uz pomoć i
posredovanje Britanaca. Početkom 20.
stoljeća uz većinsko arapsko stanovništvo,
koji su činili 90% puka, među kojima su
prevladavali starosjedioci Palestinci, na
području Palestine su živjeli i manjinski
narodi i pripadnici različitih vjera: Druzi,
šiitski Arapi, različite sljedbe kršćana (sta-
rokršćani, maroniti, pravoslavci i rimoka-
tolici) i tek nekoliko desetaka tisuća Žido-
va. Balfourovom deklaracijom, koja je
otvorila put većem židovskom useljavanju
u Palestinu, taj se omjer ubrzo počeo mije-
njati u korist Židova. Arapi su Balfourovu
deklaraciju tumačili kao direktnu izdaju
britanskih obećanja o uspostavi nacional-
ne države Arapa na tom području.6
Naime, iako su bili iste vjere, Arapi ni-
kada nisu sa simpatijama gledali u Turke J
Osmanlije koji su Palestinom upravljali oko
400 godina. Dapače, pomagali su Britance
O
u njihovom ratu protiv Turaka, organizira- U
jući i sami pobune diljem Bliskoga istoka.
Arapi su dolazak Britanaca na palestinska R
područja gledali kao novi početak, te se na-
dali stvaranju neovisne arapske države. No,
N
kada su Britanci podržali cionistički pokret, A
čiji je temeljni cilj bio formiranje židovske
države u nekadašnjim povijesnim/biblij- L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
skim granicama, javlja se bijes i otpor Ara-
pa/Palestinca koji, suprotstavljajući se cio-
nističkoj ideji, organiziraju oružane pobune
i protiv Britanaca i protiv doseljenih Žido-
va. Prvi napadi na doseljene Židove dogo-
dili su se 1920. u Jeruzalemu, a kulminirali
su velikim arapskim ustancima 1929.,
1936. i 1939. godine. Sve arapske ustanke
Britanci su ugušili silom. Ovi ustanci imali
su za posljedicu stvaranje i naoružavanje
židovskih paravojnih organizacija i milicija
koje i same, uz blagoslov Britanaca, poči-
nju napadati domicilne Arape, protjerujući
ih s njihove zemlje.7
Problem Palestine i židovskog uselja-
vanja pokušala je riješiti tzv. Peelova ko-
misija koja je 1937. godine predložila no-
vu podjelu Palestine na dva dijela: židov-
sku i palestinsku državu. No, sve ozbiljne
pokušaje rješavanja arapsko-židovskog
konflikta prekinuo je početak Drugog
svjetskog rata. Iako je od početka podupi-
rala i pomagala židovsko naseljavanje na
palestinsku zemlju, britanska je koloniza-
torska vlast često vodila dvostruku politi-
ku, podržavajući obje strane u isto vrije-
me. Pomažući vojno Židovima da uguše
arapski ustanak, u isto je vrijeme objavila
tzv. Bijelu knjigu o Palestini kojom je bilo
predviđeno osnivanje neovisne dvonacio-
84 nalne države u sljedećih 10 godina. Tim
dokumentom Velika Britanija je obustavi-
la daljnja naseljavanja Židova tijekom
sljedećih 5 godina te zabranila kupovinu/
prodaju zemlje, želeći time umiriti lokalne
Arape.8 Međutim, židovska su naseljava-
nja nastavljena ilegalno, a svoju će kulmi-
naciju doživjeti krajem Drugoga svjetskog
rata nakon otkrića nacističkih logora u Eu-
ropi u kojima je na najbrutalniji način
umoreno nekoliko milijuna Židova.9
S druge strane, sve češći židovski na-
padi na Palestince mobilizirat će Arape iz
susjednih zemalja – Sirije, Jordana, Egip-
ta, Libanona Iraka, Jemena i Saudijske
Arabije, koji su sve više pomagali svoje
sunarodnjake u Palestini, te sve glasnije
osuđivali židovska naseljavanja na pale-
stinsku zemlju. Doseljavanje Židova na
palestinska područja posebno će se inten-
zivirati porastom antisemitizma u Europi,
J te dolaskom Hitlera na vlast u Njemač-
O koj, koji će odmah početi ostvarivati svo-
je ideje o “konačnom rješenju židovskog
U pitanja” čineći genocid nad Židovima.
Kako bi zauzeli što čvršće vanjskopolitič-
R ke stavove i usaglasili svoje protivljenje
židovskom naseljavanju na palestinski te-
N ritorij, arapske će zemlje u Kairu, 10.
A svibnja 1945. godine osnovati posebnu
političku organizaciju nazvanu Arapska
L liga. Osim što je Liga ujedinjavala Arape
u protivljenju židovskom useljavanju i
stvaranju židovske države na palestinskoj
zemlji, ova je organizacija tretirala i eko-
nomska, kulturna obrazovna i druga za-
jednička pitanja. Tri godine kasnije, pro-
glašenjem države Izrael, upravo će drža-
ve Arapske lige zajednički napasti Izrael i
doživjeti težak poraz, što će za posljedicu
imati blizu milijun palestinskih izbjegli-
ca, čiji se status ni 60 godina nakon prvog
rata nije riješio.10
Spoznaja da je tijekom Drugog svjet-
skog rata u logorima ubijeno 6 milijuna
ljudi samo zato što su bili Židovi senzibi-
liralo je međunarodnu javnost, koja je sve
više podupirala osnivanje posebne države
za Židove. Jasno, tome su se glasno su-
protstavile sve arapske države. Većina
preživjelih Židova iz nacističkih koncen-
tracionih logora svim je silama pokušava-
lo emigrirati u Sjedinjene Američke Dr-
žave. Njima će, pak, pod snažnim priti-
skom cionističkih lobija te aktivnu diplo-
matsko-političku podršku to biti onemo-
gućeno. Ne želeći više živjeti u Europi,
europski su Židovi bili “prisiljeni” potra-
žiti novi dom u Palestini, često na uštrb
lokalnog stanovništva. Zato je i saudijski
kralj Ibn Saud stalno ponavljao da grijehe
prema Židovima koje su počinili Euro-
pljani moraju plaćati Arapi.11
Kako su tenzije sve više rasle, a oruža-
ni sukobi u kojima su se borili svi protiv
svih postali skoro svakodnevna pojava,
Velika će Britanija problem Palestine izni-
jeti pred Glavnu skupštinu UN-a, stavlja-
jući svoj mandat na raspolaganje novoo-
snovanoj međunarodnoj organizaciji. Naj-
važnije tijelo UN-a, Vijeće sigurnosti do-
nijet će 29. studenog 1947. godine tzv.
Rezoluciju 181 kojom britanski mandat
nad Palestinom prestaje 14. svibnja 1948.
godine, dok se područje Palestine dijeli na
dvije države – arapsku i izraelsku u jedna-
kim geografskim omjerima. Grad Jeruza-
lem je trebao imati neutralni međunarodni
status. Takvu odluku UN-a sve arapske ze-
mlje su odbile priznati. U to je vrijeme u
Palestini živjelo 1,4 milijuna Arapa i oko
700.000 Židova koji su posjedovali manje
od 10% palestinske zemlje.12
Uz jasno postavljene političke i nacio-
nalne ciljeve te potporu najjačih svjetskih
sila Sjedinjenih Američkih Država i So-
vjetskog Saveza, Židovi su nekoliko sati
prije zvaničnog prestanka britanske upra-
ve nad Palestinom, 14. svibnja 1948. godi-
ne, proglasili neovisnu državu Izrael i time
izazvali najdugotrajniju političko-sigurno-
snu krizu u svijetu koja i dan-danas optere-
ćuje cijelu međunarodnu zajednicu. Samo
dan nakon proglašenja države Izrael, na
njen je teritorij započeo vojni napad su-
sjednih arapskih zemalja. U napadu su su-
djelovale sve članica Arapske lige: Egipat,
Sirija, Transjordanija (današnji Jordan),
Irak, Libanon i Jemen, zajedno s arapskim
borcima iz Palestine. Iako nije poslala svo-
je vojnike, što će joj zamjeriti ostale arap-
ske države, svoju je potporu ratu protiv
židovske države pružala i Saudijska Arabi-
ja. Nakon početnih gubitaka, izraelske su
snage uspjele konsolidirati svoje redove i
izboriti povijesnu pobjedu za opstanak dr-
žave Izrael. Glavni razlog poraza arapskih
zemalja bilo je njihovo političko i vojno
nejedinstvo. Svaka od njih je samostalno
nastojala osvojiti što više palestinskog te-
ritorija, a neki su arapski lideri negirali pa-
lestinsku naciju, pa time i pravo Palestina-
ca na vlastitu državu. S druge strane, Žido-
vi su itekako bili svjesni da ratuju za svoju
budućnost, odnosno za puki o(p)stanak u
Palestini, tako da su bili višestruko motivi-
raniji od Arapa koje je razdirala međusob-
na nesloga i borba za vlastite interese.13
Palestina se pomalja kao suprotnost u
bilateralnim odnosima između Sjedinjenih
Američkih Država i Saudijske Arabije i pri-
je povijesnog susreta njihovih vođa, održa-
nog 1945. na ratnom brodu Quincy, kada su
utemeljeni američko-saudijski diplomatski
odnosi. Tom je prigodom saudijski kralj Ibn
Saud dobio dva obećanja od Franklina De-
lana Roosevelta po pitanju problema Pale-
stine. U prvom je američki predsjednik obe-
ćao da će se uvijek prijateljski i zaštitnički
odnositi prema Arapima, a u drugom, da
nikada neće mijenjati politiku prema Pale-
stini bez potpunih konzultacija i sa Židovi-
ma i s Palestincima.14 Kratko nakon susreta
sa saudijskim kraljem ibn Saudom, pred-
sjednik Rooesvelt je planirao sazvati i kon-
ferenciju sa članovima Kongresa na kojoj bi
preispitao američku politiku prema Palesti-
ni, o čemu je izvijestio i tadašnjeg američ-
kog državnog tajnika Edwarda R. Stettiniu-
sa JR-a. Nažalost, ubrzo je umro, a mjesto
njega je izabran Harry S. Truman. Iako je
obnovio zalog svoga prethodnika, predsjed-
nik Truman je očekivano podržao rezoluci-
ju Opće skupštine UN-a, izglasanu 29. stu-
denog 1947. godine, kojom se Palestine
podijelila na židovsku i arapsku državu. Ta-
kva odluka UN-a bit će izravni povod za
prvi židovsko-arapski rat.15 Na drugoj stra-
ni, saudijski će kralj Ibn Saud sve do svoje
smrti takav potez američke administracije
tumačiti kao direktnu izdaju Rooesveltovih
obećanja.16
Ovdje trebamo naglasiti da je među
najbližim Trumanovim vanjskopolitič-
kim stratezima bilo i onih koji nisu podr-
žavali osnivanje Izraela. Državni tajnik

George Marshall i najvažniji ideolog
ukupne američke politike George Ke-
nnan, za razliku od predsjednika Truma-
na, usprotivili su se formiranju židovske
države u Palestini, vjerujući da će takva
odluka potkopati američke interese u
arapskom svijetu te olakšati Sovjetima
prodor u tu regiju. Kennan je smatrao da
će podupiranje ekstremnih ciljeva politič-
kog cionizma ugroziti opće interese
Amerikanaca na Bliskom istoku, od kojih
su najvažniji bili naftne koncesije.17
Od proglašenja države Izrael, svaka će
američka administracija najveći dio svojih
diplomatskih napora na Bliskom istoku po-
svetiti upravo rješavanju izraelsko-arapskih
sukoba. A njihov uspjeh možemo ocijeniti
polovičnim, više neuspješnim. Na američ-
koj strani, različite administracije pokušava-
ju pitanje arapsko-izraelskog sukoba/mirov-
nog procesa držati posve odvojenim od dru-
gih bilateralnih pitanja u odnosima sa Sau-
dijskom Arabijom. Washington je pristalica
mišljenja da su glavni razlozi nestabilnosti
na Bliskom istoku bili sovjetska politika
(sve do raspada Sovjetskog saveza 1991.
godine) i nedostatak istinskog nastojanja za
reformom ekonomskog i političkog sustava
u zemljama regije. Saudijci su pak, smatra-
jući se čuvarima arabizma i islama, oduvijek
pokazivali osjećaj solidarnosti i obveze pre-
ma Palestincima. Usprkos povremenim kri-
zama i neslaganjima između Palestinaca i
Saudijaca, članovi vladajuće obitelji Saud
uvijek su podupirali Palestince u njihovom
sukobu s Izraelom. Saudijsko stajalište je
bazirano i na unutarnjim promišljanjima.
Legitimitet saudijske kraljevske obitelji i
Vlade u velikoj je mjeri utemeljen na njiho-
voj pripadnosti islamu. Veliki dio saudijske
populacije arapsko-izraelski sukob tumači
vjerskim terminima. Saudijski dužnosnici
naglašavaju svojim američkim kolegama da
je Izrael glavni razlog nestabilnosti na Bli-
skom istoku. Uzimajući u obzir ove dvije
različite percepcije, arapsko-izraelski sukob
i jaka američka potpora Izraelu uvijek su
komplicirali odnose između Rijada i
Washingtona.U mirovnim pregovorima iz-
među Izraela i arapskih država ovo će ostati
jedno od najosjetljivijih i do sada neriješenih
međunarodno-političko-sigurnosnih pita-
nja, a svoje direktne političke implikacije
imat će na odnose Sjedinjenih Američkih
Država i Saudijske Arabije. Dva dokazana
saveznika zauzet će suprotne pozicije. Pose-
ban teret palestinskog problema past će na
Saudijsku Arabiju. Saudijcima su njihovi
susjedi zamjerali nedovoljnu angažiranost u
ratu protiv Izraela i preveliku bliskost sa Sje-
dinjenim Američkim Državama, koje će na-
kon 1956. godine od svih država na svijetu
najviše pomagale Izrael u financijskom i
vojnom pogledu. Saudijske su vlasti često
bile prisiljene kupovati politički mir kod ku-
će organiziranjem financijske pomoći za
Palestince. No, međunarodna javnost ih je
znala optužiti da time zapravo pomažu mili-
tantne pokrete među Palestincima. Saudij-
ska Arabija, s jedne strane, se morala doka-
zivati kao zaštitnik islama i muslimana po-
mažući Palestince, a s druge strane, pazila je
da svojim vanjskopolitičkim akcijama ne
uzbuni službeni Washington.18
Arapske zemlje neće priznati postoja-
nje države Izrael ni nakon potpisanog mi-
ra 1949. godine, a kao odgovor na poraz
koji im je nanio Izrael, Egipat će prvo za-
tvorit Sueski kanal za izraelske brodove,
a zatim ga i nacionalizirati što će biti jed-
nim od glavnih povoda drugoga izrael-
sko-arapskog rata 1956. godine, u koji će
biti uključene i europske sile Velika Bri-
tanija i Francuska.
Sueska kriza 1956. godine
Nakon 1948. godine uslijedilo je neko-
liko arapskih organiziranih napada na izra-
elske vojne i civilne ciljeve. Uglavnom su
to izvodili Palestinci tzv. Fedajini, regruti-
rani u izbjegličkim kampovima susjednih
arapskih država. Palestinci se nisu mogli
pomiriti sa činjenicom gubitka svoje ze-
mlje, pa su često izvodili očajničke upade
na izraelski teritorij kako bi povratili ba-
rem malo dostojanstva izgubljenog u ratu
1948. godine, a koje je pojačavano njiho-
vim neljudskim uvjetima življenja u izbje-
gličkim logorima. No, neuspjesi takvih
akcija, odnosno izraelsko slamanje pale-
stinskih pokušaja da ozbiljnije nanesu šte-
tu Izraelu, samo su više pojačavali istrau-
matiziranost palestinskih izbjeglica, a sve
više i ostalih Arapa. Stvorena je trajna po-
litička depresija na Bliskom istoku. Pale-
stinci su se naprosto pojavili kao “višak” i
ozbiljan politički, ali i sigurnosni problem.
Dolazi do velikih političkih previranja u
arapskim zemljama, što će za posljedicu
imati ubojstvo jordanskog kralja Abdulla-
ha i svrgavanje egipatskog kralja Faruka.
Arapski poraz u ratu 1948. i problem pale-
stinskih izbjeglica na izvjestan način će
donijeti probleme i Jemenu, gdje je izbio
građanski rat u koji su bile upletene i egi-
patske trupe, koje su u nekoliko navrata
napale i teritorij Saudijske Arabije, te u Li-
banonu, u kojem će političke napetosti ta-
kođer dovesti do građanskog rata s nekoli-
ko tisuća poginulih.
U Egiptu je sve više jačao nacionalizam
predvođen predsjednikom Džemalom Ab-
dul Naserom koji je došao na vlast 1954.
DIJALOG CIVILIZACIJA
godine. Svojom karizmom, populizmom i
retoričkim potčinjavanjem arapskom nacio-
nalizmu uspjet će privući simpatije kako
Egipćana, tako i ostalih Arapa u regiji. Svo-
ju je popularnost usmjerio protiv arapskih
monarhija i zapadu potčinjenih vlada, optu-
žujući ih za podržavanje kolonijalizma. Po-
zvao je arapske narode na svrgavanje mo-
narhija u Iraku, Jordanu i Saudijskoj Arabi-
ji. Prozvane će države uzvratiti optužujući
Nasera za napuštanje vjere islama. Između
arapskih zemalja počet će “Arapski hladni
rat”. Naserovu će politiku panarabizma pro-
žetog socijalizmom podržavati Sovjetski
Savez šaljući mu vojnu i financijsku po-
moć. To će alarmirati Sjedinjene Američke
Države koje se sve više upleću u bliskoi-
stočna politička previranja. Službeni je
Washington pokušavao posredovati u suko-
bu Egipta i Izraela i prije Naserovog dola-
ska na vlas, obećavajući izdašnu gospodar-
sku pomoć objema zemljama. No kada se
Naser zbog američkog podržavanja Izraela
okrenuo Sovjetskom Savezu, Amerikanci
su automatski prekinuli slanje financijske
pomoći i odobrenih kredita Egiptu, namije-
njenih za izgradnju Asuanske brane. Kako
bi dovršio započetu gradnju brane, Naser će
u srpnju 1956. godine nacionalizirati Sueski
kanal kao i kompanije koje su gospodarile
Kanalom, preuzevši nadzor i vojnu kontro- 85
lu nad cijelim okolnim područjem, što će
izazvati oštre reakcije Izraela, Velike Brita-
nije i Francuske.19
Svaka od tri zemlje je imala različite in-
terese koje je po njima ugrožavao Egipat. Za
Izrael je to bilo sigurnosno pitanje. Egipat je
sa svojim trupama na Sinaju i kontrolira-
njem Sueskog kanala direktno ugrožavao
izraelski teritorij, pa je egipatsku nacionali-
zaciju Kanala službeni Tel Aviv vidio kao
prigodu da se Egipat kao najjača arapska
vojna sila napadne, porazi i još više oslabi.
Za Veliku Britaniju Sueski kanal je imao ne-
procjenjivu strategijsku vrijednost, pa je nje-
gova nacionalizacija značila direktno ugro-
žavanje interesa njenog kapitala u kompani-
ji koja je upravljala Sueskim kanalom, dok
je Francuska u spriječavanju Egipta da
upravlja Sueskim kanalom vidjela moguć-
nost njegovog slabljenja te spriječavanja
egipatskog pomaganja antikolonijalnih
J
ustanaka u nekim arapskim zemljama, po- O
put Alžira koje su Francuzi smatrali svojim
kolonijama. Lideri triju zemalja sa svojim U
vojnim stručnjacima sve su unaprijed ispla-
nirali i proveli u djelo. Izrael je 29. listopada R
1956. godine izveo zračni napad i desant na
Sinaj nanijevši egipatskoj vojsci velike gu-
N
bitke, da bi odmah nakon toga vojno okupi- A
rao to područje. Velika Britanija i Francuska
su, po unaprijed dogovorenom scenariju, di- L
 DIJALOG CIVILIZACIJA
plomatskim putem izvršili pritisak i na Izra-
el i na Egipat tražeći njihovo povlačenje iz
zone Kanala prijeteći vojnom intervenci-
jom. Izrael je prihvatio ultimatum, dok je
Egipat to odbio učiniti. Samo dan poslije
uslijedila je kombinirana britansko-francu-
ska vojna agresija na Egipat i vojna okupaci-
ja cijelog Sueskog kanala.20 To je izazvalo
negodovanje Sovjetskog Saveza, koji je za-
prijetio vojnom intervencijom ako se Bri-
tanci i Francuzi ne povuku, ali i Sjedinjenih
Američkih Država, koje su zamjerile svojim
saveznicama vojnu intervenciju bez prijaš-
njeg konzultiranja službenog Washingtona.
Pod pritiskom Sjedinjenih Država i vojnom
prijetnjom SSSR-a, Velika Britanija i Fran-
cuska bile su prisiljene poštovati odluku
Ujedinjenih naroda o prekidu vatre. Britan-
ske i francuske postrojbe povukle su se 22.
prosinca 1956. a izraelska vojska sa Sinaja u
ožujku 1957. čime je okončana sueska kri-
za. Prve mirovne snage UN-a smještene su
između zaraćenih strana, što je označilo po-
četak dugih mirovnih akcija međunarodnih
organizacija.21
Velika Britanija i Francuska ovom
vojnom avanturom izgubit će dotadašnji
međunarodni politički utjecaj i prestiž
svjetskih sila, dok je Izrael donekle posti-
gao svoj cilj oslobodivši Sinaj od pale-
86 stinskih fedajina i otvorivši Akabski za-
ljev za slobodnu plovidbu svojim brodo-
vima. Nakon Sueske krize uslijedila je
ostavka francuske i britanske vlade, a
Izrael se u potpunosti okreće Sjedinjenim
Američkim Državama, koje nakon 1956.
godine zauzimaju mjesto Velike Britanije
u bliskoistočnim političkim turbulencija-
ma. Nakon 130 godina vojne i diplomat-
ske prisutnosti Britanci su napustili Bliski
istok i u potpunosti ga prepustili Sjedinje-
nim Državama. Međutim, druga velika
svjetska sila, SSSR također će nastojati
ostvariti svoj utjecaj među arapskim ze-
mljama Bliskoga istoka. Tijekom ‘50. i
‘60. godina SAD i SSSR pokušavat će
svim sredstvima vršiti utjecaj na regio-
nalne države, posebno na Saudijsku Ara-
biju i Egipat. Sjedinjene Države su na sve
moguće načine pokušavale zaustaviti
SSSR. Sve će to jako utjecati na Saudij-
J sku Arabiju koja se za vrijeme američkog
O predsjednika Johnsona nameće kao rav-
nopravni američki saveznik.
U Da bi dokazala svoju privrženost
“arapskom pitanju” saudijska je vlada po
R prvi puta iskoristila naftu kao političko
oružje. Iako u stanju svojevrsnog neprija-
N teljstva sa Egiptom, zbog Sueske krize Sa-
A udijska je Arabija oštro osudila napad na
Egipat te uvela embargo na isporuku nafte
L svim britanskim i francuskim kompanija-
ma koje su opskrbljivale cijelu Europu
naftom. Europski su lideri bili prisiljeni
zatražiti od Washingtona da osigura dodat-
ne količine nafte za Europu, te izvrše priti-
sak na Saudijce kako bi prekinuli embar-
go, što će ovi učiniti tek nakon britansko-
francuskog povlačenja iz zone Sueskog
kanala. Stvarajući mali naftni udar, Saudij-
ska Arabija je nagovijestila da će od sada
koristiti svoje najmoćnije oružje – naftu,
kako bi dokazala svoje štićeništvo i brigu
za palestinsko pitanje, ali i umirila svoje
građane koji su zamjerali preveliku bli-
skost vladajuće obitelji sa Sjedinjenim Dr-
žavama. Egipatski predsjednik Naser je na
drugoj strani vješto iskoristio politički pre-
stiž stečen nakon Sueske krize te se namet-
nuo kao neslužbeni lider arapskog svijeta.
Naserov je panarabizam/socijalizam 1958.
godine konkretiziran ujedinjenjem Egipta
i Sirije u zajedničku državu nazvanu Uje-
dinjena Arapska Republika. UAR se pove-
zala s Jemenom u konfederaciju ambicio-
zno prozvanu Sjedinjene Arapske Države.
Kao protuteža socijalističkoj Ujedinjenoj
Arapskoj Republici, u ožujku 1958. dvije
su prozapadne arapske monarhije Jordan i
Irak ušle u federaciju nazvanu Arapska
Unija, koja je nakon državnog udara u Ira-
ku i ubojstva iračkog kralja Feisala II. pro-
pala samo nekoliko mjeseci nakon uteme-
ljenja. Ni Ujedinjena Arapska Republika
nije doživjela ništa bolju sudbinu. Projekt
Ujedinjene Arapske Republike neslavno je
raspušten 1961. nakon vojnog udara u Si-
riji. Iako vojno poražen, Naser je politički
ojačao u vlastitoj zemlji te se nametnuo
kao svearapski lider. Najveći dio tog utje-
caja iskoristio je za stvaranje protuizrael-
ske koalicije koja je pripremala veliki rat
protiv Izraela. Međutim, preventivno dje-
lujući, izraelske će oružane snage 1967.
godine poraziti egipatsko-sirijsku vojsku
za samo šest dana i pokrenuti nova brojna
politička gibanja na Bliskom istoku.22
Šestodnevni rat 1967. godine
Novi izraelsko-arapski vojni sukob iz-
bio je 1967. godine kada su izraelske vojne
snage za samo šest dana (otuda naziv Še-
stodnevni rat) uspjele poraziti egipatsku,
jordansku i sirijsku vojsku. U ovom je ratu
Izraelska vojska preventivno djelovala i
zapravo iznenadila arapske snage nanijev-
ši im težak poraz. Povod za izraelski napad
bio je jačanje panarapskog nacionalizma
predvođenog egipatskim predsjednikom
Naserom te njegova agresivna politika
prema Izraelu. Naser je na krilima već spo-
menutog panarabizma i arapskog socijal-
nacionalizma pokušao mobilizirati sve
Arape, vjerujući da na taj način uzvratiti
Izraelu za dotadašnje vojne poraze.23
Naser je nakon 1966. godine vršio di-
plomatski pritisak na vojne snage UNEF-
a da napuste položaje između Egipta, Si-
rije i Izraela što će naposljetku uroditi
plodom. U isto je vrijeme zabranio prolaz
izraelskim brodovima kroz Tiranski tje-
snac i tako blokirao južnu izraelsku luku
Elat u Akapskom zaljevu. Nakon što su
30. svibnja 1967. jordanski kralj Husein i
egipatski predsjednik Naser potpisali
sporazum kojim su dvije vojske stavljene
pod zajedničko zapovjedništvo, izraelski
su vojni zapovjednici odlučili izvršiti pre-
ventivne zračne udare na egipatske, sirij-
ske i jordanske aerodrome u kojima su
uspjeli za kratko vrijeme uništiti većinu
njihovih borbenih aviona i zapravo odlu-
čiti o pobjedniku u tom ratu.
Na tlu slabije opremljeni i nemotivira-
ni arapski vojnici nisu imali nikakvu šan-
su protiv dobro uvježbanih izraelskih voj-
nika. U Šestodnevnom ratu arapske su
zemlje imale oko 30.000 poginulih vojni-
ka. Izgubljeno je oko 70% naoružanja i
opreme, a osobito teško stradala su zrako-
plovstva arapskih zemalja. Izrael je rat-
nom pobjedom stekao nadzor nad cijelim
biblijskim područjem Izraela, ili četiri pu-
ta veći teritorij od onog iz 1949. nakon
prvog arapsko-izraelskog rata, okupiravši
Sinaj, cijeli Jeruzalem, Golansku visora-
van i Zapadnu Obalu. Izraelska vojska je
prodrla sve do Sueskog kanala, doprijevši
duboko u unutrašnjost teritorija susjednih
arapskih država, približivši se trima arap-
skim prijestolnicama: Kairu na manje od
100 km te Damasku i Amanu na manje od
50 km.24
Arapski svijet nakon poraza 1967. go-
dine sve više napušta ideju panarabizma
te se okreće religiji. Egipatski predsjed-
nik Naser je podnio ostavku, da bi na in-
zistiranje svojih pristalica, koji su mu u
masovnim prosvjedima davali potporu,
ponovno se vratio na položaj šefa države
na kojem će ostati sve do smrti 1970. ne
oporavivši se od poraza iz 1967. Ovaj po-
raz je imao i svoje posljedice na global-
nom planu. Novi egipatski predsjednik
Enver al-Sadat uspijeva dogovoriti sa
SSSR-om isporuku najmodernijeg so-
vjetskog naoružanja te dovesti u svoju
zemlju sovjetske vojne stručnjake što će
jako uznemiriti službeni Washington.25
Prema izvještaju CIA-inih stručnjaka
status Saudijske Arabije u islamskom svi-
jetu je jako opao zbog šestodnevnog rata
u kojem su Egipat, Sirija i Jordan doži-
vjeli sramni poraz izgubivši veliki terito-
rij. Arapski susjedi su jako zamjerili Sau-

dijcima što nisu poslali svoje vojnike u
rat. Nakon rata 1967. godine na saudijsku
vladajuću obitelj izvršen je pritisak radi-
kalnih grupa. To je prisililo saudijskog
kralja Fejsala da hitno zahtijeva od Ame-
rikanaca da izvrše pritisak na Izrael kako
bi se povukao na granice prije rata iz
1967. U prosincu 1969. godine, Nixono-
va administracija objavila je mirovni
plan, tzv. Rogersov plan, nazvan po ta-
dašnjem američkom državnom tajniku
Wiliamu Rogersu. No, Izraelci su odbili
plan, dopuštajući jedino Amerikancima
da stanu na liniju razgraničenja u gradu
Jeruzalemu. Rogersov mirovni plan je
donio novu, sada jaču proizraelsku politi-
ku Washingtona s obzirom na sovjetsku
potporu Egipćanima.
Ova kriza, za mnoge najdublja do tada,
pojačala je važnost arapske nafte, ali je i po-
jačala američko-izraelsko savezništvo. U
očima muslimanskih zemalja saudijsko
kraljevstvo je pokazalo svu svoju ovisnost o
Washingtonu. Arapski antiamerikanizam
prelio se u kriticizam vladajuće saudijske
obitelji, koja je za mnoge malo ili skoro ni-
šta učinila u pomaganju Egipta. Tenzije su
kulminirale eksplozijom triju bombi blizu
Američkog veleposlanstva i američke voj-
ne baze u Rijadu, 02.06.1967. godine. Šeik
Ahmad Zaki Yamani, saudijski ministar
energetike upozorio je službenike ARAM-
CO-a na posljedice američke potpore Izrae-
lu. Najavio je nacionalizaciju navedene naf-
tne kompanije koja će se i ostvariti nakon
novoga rata 1973. godine. (...) 
(Nastavlja se...)
Bilješke:
1
Do 1967. godine ratovi između Arapa i Židova na-
zivani su izraelsko-arapski ili obratno, međutim po-
slije 1967. godine sve više se nazivaju izraelsko-pa-
lestinski sukob. Naime, nakon još jednog sramnog
poraza od izraelske vojske dolazi do profiliranja ra-
zličitih nacija među Arapima. Nastaju egipatska,
jordanska, palestinska nacija. Ni sukobi se više ne
nazivaju izraelsko-arapski nego izraelsko-palestin-
ski ili obratno.
2
Deklaracija je dobila ime po tadašnjem britanskom
ministru vanjskih poslova lordu Arthuru Jamesu
Balfouru.
3 23
Tijekom 19. st. među europskim Židovima kao re-
zultat sve jačeg antisemitizma u Europi dolazi do
oživljavanja nacionalnog identiteta te želje za uspo-
stavom vlastite države. Na inicijativu austrougar-
skog Židova Theodora Herzla 1897. godine u gradu
Baselu u Švicarskoj osnovan je cionistički pokret,
koji je na svom prvom zasjedanju za mjesto osniva-
nja židovske države izabrao biblijski Izrael. Pokret
je dobio ime po brdu Cionu ili Sionu na kojem se
nalazi Jeruzalemski hram (Cion) kojeg je izgradio
Solomon, starozavjetni poslanik. Od tog hrama da-
nas je ostao samo jedan zid poznat kao Zid Plača,
najsvetije mjesto za Židove. Cilj ovog pokreta bilo
je ujedinjenje Židova u dijaspori i njihov povratak u
zemlju Izraela, a kulminaciju doživljava 1948. godi-
ne osnivanjem države Izrael. Izvor: http://hr.wikipe-
dia.org/wiki/Izrael
4
Engdhal, F. W., Stoljeće rata, Zagreb, AGM, 2000.
str. 77-79.
5
Ivan Iveković, “Kontinuitete bliskoistočne krize i
palestinski problem”, Naše teme, Zagreb, 1980.
6
Britanska je diplomacija vješto trgovala Palesti-
nom. Naime, Britanci su obećali Arapima stvaranje
države na ruševinama Osmanskog Carstva u zamje-
nu za njihovu borbu protiv Turaka, o čemu svjedoči
korespondencija britanskog povjerenika za Egipat
McMahona i tada najutjecajnijeg arapskog vođe
Huseina Ibn Alija vođena između 1915. i 1916. go-
dine, dok su u isto vrijeme tajnim dogovorom u tzv.
Sykes-Picot dokumentu iz 1916. palestinska po-
dručja obećali svojim saveznicima iz Prvog svjet-
skog rata Francuskoj i Rusiji. Vidjeti: Milovan Ba-
letić, Povratak Židova u zemlju Izraelovu, Globus,
Zagreb, 1988. str. 194-195.
7
Najpoznatija među njima je bila Hagana, Irgun i
Sthern, čiji su članovi počinili brojna ubojstva pale-
stinskih civila.
8 18
Istovremeno u SAD čelnici Cionističke organiza-
cije uz potporu Rooseveltove administracije u svib-
nnju 1942. godine u njuorškom hotelu “Biltmor”
usvojili tzv. “Biltmorski program” kojim se odbaci-
vala britanska Bijela knjiga te zahtijevalo uspostav-
ljanje židovske zajednice u palestini i neograničeno
židovsko naseljavanje. U studenom iste godine, Ge-
neralni savjet Cionističke organizacije usvaja pro-
gram kojim predviđa uspostavljanje suverene ži-
dovske države u Paletini i eventualni transfer pale-
stinaca u Irak. Vidjeti: Ivan Iveković, “Kontinuitet
bliskoistočne krize i palestinski problem”, Naše te-
me, Zagreb, 1980. str. 1417.
9
Radovan Vukadinović, Međunarodni odnosi od
hladnog rata do globalnog poretka, str. 125-126.
10
http://www.arableagueonline.org/las/index.jsp
11
Ivan Iveković, “Kontinuitete bliskoistočne krize i
palestinski problem”, Naše teme, Zagreb, 1980. str.
1418.
12
Milovan Baletić, Povratak Židova u zemlju Izrae-
lovu...str. 333.
13
Prvi izraelsko-arapski rat se sastojao od dvaju od-
vojenih sukoba. Prvi od njih je bio građanski rat iz-
među Židova i Palestinaca koji je započeo na dan
prestanka britanskog mandata nad Palestinom 29.
studenog 1947. godine i trajao je do samoproglaše-
nja Izraela 14. svibnja 1948. godine. Drugi sukob
predstavljao je međunarodni rat između Izraela i pet
arapskih država koji je započeo 15. svibnja 1948.
godine i trajao do početka 1949. godine kada su
arapske države, poražene i osramoćene, bile prisi-
ljene pod pritiskom UN-a potpisati mir sa Izraelom.
Primirje je, nakon dvomjesečnih pregovora, potpi-
sano 24. veljače 1949. na otoku Rodosu. Prvi izrael-
sko-arapski rat donijet će su trajnu političku krizu
na Bliskom istoku i uzrokovati još nekoliko krvavih
ratova u idućih šezdeset godina. Ti će ratovi također
trajno opteretiti bilateralne odnose između Sjedinje-
nih Američkih Država i Saudijske Arabije. Opširni-
je o prvom izraelsko-arapskom ratu vidjeti: Benny
Morris, 1948: A History of the First Arab-Israeli
War, Yale University Press, 2008.
14
William A. Eddy, F.D.R. Meets Ibn Sa’ud (New
York: American Friends of the Middle East, 1954)
Dostupno na: http://www.saudi-us-relations.org/
15
Izraelski teritorij je nakon ovoga rata uvećan za
otprilike 70 % od onog koji mu je bio namijenjen
UN-ovim planom podjele. Od dijelova Palestine ko-
je su nadzirale arapske vojske prostor zapadne obale
rijeke Jordan anektirala je Transjordanija, koja
1949. mijenja ime u Jordan, dok je područje Gaze
bilo pripojeno Egiptu. Grad Jeruzalem je podijeljen
na židovski i arapski, odnosno jordanski dio. U ratu
je poginulo oko 6 tisuća Židova i više desetaka tisu-
ća Arapa, s tim da je sa teritorija kojeg su osvojili i
DIJALOG CIVILIZACIJA
kontrolirali izraelski vojnici protjerano blizu milijun
Palestinaca čiju su zemlju oduzeli i naselili židovski
doseljenici. Palestinske izbjeglice od prvog izrael-
sko-arapskog rata žive u izbjegličkim logorima na
Zapadnoj obali, u pojasu Gaze, Južnom Libanonu i
Jordanu i u nekoliko su navrata svojim akcijama de-
stabilizirale cijelu regiju. Šezdesetih godina prošlo-
ga stoljeća palestinske će izbjeglice oformiti poseb-
nu političko-vojnu organizaciju poznatu kao Pale-
stinska oslobodilačka organizacija (PLO) koju će do
kraja svoga života predvoditi najpoznatiji palestin-
ski lider Yaser Arafat. Vidjeti: http://www.palesti-
nefacts.org/pf_1991to_now_plo_arafat.php
16
Kasnije je prva dama Amerike Eleanor Roosevelt
izjavila kako joj je muž rekao da je pitanje Palestine
jedan od njegovih najvećih političkih neuspjeha, jer
nije uspio nagovoriti Ibn Sauda na kompromisnije
rješenje po pitanju izraelske države. Pogledati: Ra-
chel Bronson, Thicker than Oil...str. 48.
17
John J. Mearsheimer i Stephen M. Walt, Izraelski
lobi i američka vanjska politika, Alfa, Zagreb 2008.
str. 71.
Svako pogoršavanje izraelsko-palestinskih odnosa
također ugrožava stabilnost saudijske države. Saudij-
sko je stanovništvo jako emotivno vezano za Pale-
stince te svakom izraelskom vojnom akcijom protiv
Palestinaca traže propitivanje čvrstih veza sa Was-
hingtonom. Kao spona između saudijske kraljevske
obitelji i saudijskih građana nametnula se ulema –
vjerski prvaci. Iako zauzimaju visoke položaje u ista-
knutim vjerskim i obrazovnim institucijama te su na
platnom spisku države i često primaju znatne novča-
ne iznose od saudijskih prinčeva, mnogi od njih kriti-
ziraju Sjedinjene Američke Države, hvaleći one koji
se ratom bore protiv njih te na taj način dovode u jako
tešku situaciju vladajuću obitelj Saud koja dobro zna
da se na vlasti može održati samo uz pomoć svojeg
najvjernijeg saveznika Washingtona. 87
19
Sueskim kanalom sve do 1956. godine gospodarili
su Britanci. Njihovo vojna prisutnost Nasera je pod-
sjećalo na kolonijalizam. Od kako je došao na vlast
vršio je snažan diplomatski pritisak na Britance da
napuste Sueski kanal. Na kraju su to i učinili počet-
kom 1956. godine, a Naser je odmah proglasio naci-
onalizaciju Kanala. Za Nasera je vraćanje vlasništva
na Sueskim kanalom predstavljalo potvrdu egipatske
neovisnosti i slobode. Ta politička odluka Nasera će
učiniti najpopularnijim političarom ne samo među
Arapima, nego i među svim narodima koji su se bori-
li za neovisnost protiv kolonijalnih sila pedesetih i
šezdesetih godina 20. stoljeća. Poslije Sueske krize
kolonijalizam, koji je do tada vladao svijetom, izgu-
bio svoj politički legitimitet. Vidjeti: Igor Dekanić,
Nafta - blagoslov ili prokletstvo, Golden-marketing
– Tehnička knjiga, Zagreb, 2007. str. 198-200.
20
Nathan J. Citino, From Arab Nationalism to
OPEC, Esinhower, King Saud, and the Making of
U.S. – Saudi Relations....str. 107.
21
Radovan Vukadinović, Međunarodni odnosi...str.
128.
22
Parker T. Hart, Saudi Arabia and United States...
str. 115-119.
Michael B. Oren, Did Israel Want the Six-Day
War?, Azure, br. 7., 1999.
24
J
http://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%A0estodnevni_rat
25
Sovjeti su, osim Egiptu, slali vojnu pomoć i svoje
savjetnike i Siriji i Libiji i tako pod izgovorom poma-
O
ganja prijateljskih vlada uspjeli steći politički utjecaj
u tim zemljama. Sedamdesetih godina u Egiptu je bo-
U
ravilo nekoliko tisuća sovjetski vojnih stručnjaka.
Izrael je čak namjeravao vojno napasti sovjetske voj-
R
nike u Egiptu, ali su ga spriječili Amerikanci, vršeći
diplomatski pritisak i na Izrael i na Egipat. Vidjeti: N
Isabella Ginor, The Russians Were Coming: The So-
viet Military Threat in the 1967 Six-Day War, Jour- A
nal, br. 4., prosinac, 2000. , dostupno na: http://meria.
idc.ac.il/journal/2000/issue4/jv4n4a5.html L
 PRIKAZI I KRITIKE
Aziz Hasanović: “Hutba u vremenu”, Zagrebačka medresa “Dr. Ahmed Smajlović”
Hutba – medij odgoja, obrazovanja i
društvenog usmjeravanja muslimana
Hutba ima političku dimenziju, ali ne kao agitiranje za određenu političku stranku, već kao pomoć muslimanima da
se na islamski način odnose prema društvenim zadaćama, problemima i izazovima.
Senad Nanić
Iz perspektive već četvrt stoljeća du-
gog imamskog iskustva u socijalno i kul-
turološki vrlo različitim džematima i s
odgovornostima na različitim razinama,
Hasanović prepoznaje hutbu povijesno,
sve do danas, najjačim medijem odgoja,
obrazovanja i društvenog usmjeravanja
muslimana. Upušta se u koštac ne samo s
krajnje zanimljivim mijenama pristupa
hutbi od austrijske okupacije Bosne do
danas, već hutbu, a što knjigu čini kako
prvijencem tako i zanimljivim štivom za
88 široku javnost, razmatra u kontekstu
društveno-povijesnih, kulturoloških i ci-
vilizacijskih intenzivnih promjena kroz
koje su bosanski muslimani prolazili za-
dnjih gotovo stoljeće i po. Razvoj speci-
fičnih bosanskih muslimanskih institucija
shvaća kontinuiranom borbom za integra-
cijom muslimana u europski kulturni, po-
litički i civilizacijski krug i to afirmaci-
jom islamskih temelja i načela zajednice.
Važnost hutbe Hasanović očitava u
činjenici da čovjek prosječne duljine ži-
vota koji redovno prisustvuje džuma na-
mazu odsluša oko 2.500 hutbi. Pri svom
istraživanju susreće se s ograničenošću
izvora, naročito onih s kraja 19. stoljeća.
Tek u drugoj polovici 20. stoljeća objav-
ljuje se veći broj zbirki hutbi i vazova.
Autor uvodno objašnjava kako će
svoje istraživanje usmjeriti najprije pre-
ma fikhskim odredbama koje su nepromi-
J jenjene od vremena Poslanika, a potom
O prema “manifestacijama hutbe kroz priz-
mu vremena i mjesta”. Jesu li islamske
U vrijednosti uskladive s vrijednostima mo-
dernizma i može li se tradicionalna musli-
R manska zajednica uskladiti s novim orga-
nizacijama i institucijama, pita se Hasa-
N nović.
A Prije fikhskih odredbi, razmatra pita-
nje jezične definicije pojma hutba. Arap-
L ski ona označava govor, pa se i ilmu-l-
hatabeti označava kao retorika, znanost o
govorništvu. Cilj je uvjeriti slušatelja,
pridobiti njegovu sklonost i usmjeriti ga
ka korisnom djelovanju. Govorništvo je i
umjetnost, umijeće uvjeravanja slušatelj-
stva. Navedene definicije Hasanović
ispravno dopunjuje nužnošću upotrebe
stvarnih argumenata i dokaza. Rekli bi-
smo, cilj je govorništva komunikacija
istine, a ne samo uvjerenja. Autor očitava
dvojnost prirode govorništva. Riječ je o
razumskom i osjećajnom aspektu.
U nastavku Hasanović razmatra pro-
pise o hutbi različitih mezheba. Zanimlji-
ve su razlike, odnosno činjenica da u ha-
nefijskom mezhebu postoji samo jedan
uvjet za valjanost džumanske hutbe, a to
je spominjanje Allaha, kao i to da se do-
pušta hutba na nearapskim jezicima. Ha-
nefije zabranjuju svaki govor, namaz i
bilo kakvu drugu radnju za vrijeme hutbe,
što bi, znamo iz iskustva, trebalo češće
naglašavati.
Hutba – prosvjetni čimbenik i
medij aktualnih zbivanja
U drugom dijelu knjige Hasanović
razmatra hutbu u Bosni i Hercegovini.
Austrougarska okupacija dvojako je do-
čekana. Značajni dijelovi tradicionalne
socijalne elite opiru se socijalnim i kul-
turnim promjenama smatrajući da je
ugrožena vjera. No inteligencija smatra
da u modernizacijskim prosvjetnim napo-
rima postoji veliki prostor za unapređenje
stanja muslimana i da je, u suprotnom,
odumiranje neizbježno.
Zbog raširenog otpora centralnoj va-
kufskoj upravi, austrougarske vlasti do-
puštaju reformu u Vakufsko-mearifski
sabor iz kojeg je 1882. nastao Ulemai-
medžlis, nadležan za vjersku prosvjetu, s
reisu-l-ulemom na čelu, a što je imalo za
cilj autokefalnost. Reisa i sva četiri člana
medžlisa imenuje car i kralj. Delikatnu
zadaću afirmacije novih institucija pro-
veo je prvi reis Mustafa Hilmi Hadžiome-
rović.
Hutba je bila učena na arapskom i tur-
skom jeziku. Teme su bile vezane uz mje-
sece hidžretskog kalendara. Govorilo se
uglavnom o značaju određenih vjerskih
blagdana. Nigdje se ne spominju teme ve-
zane uz tadašnje stanje muslimana, što je
vidljivo iz malobrojnih sačuvanih zbirki
hutbi (zbirka 66 hutbi istanbulskog mufti-
je Muhameda Šakira “Hadikatu-l-huta-
bai” s temama vezanim uz hidžretski ka-
lendar i zbirka 96 hutbi na arapskom jezi-
ku izdana 1895. s temama iz područja
ahlaka i akaida). Da li je hutba živa ili sa-
mo tradicionalni vjerski obred, pita se au-
tor. Izostanku društveno angažirane hu-
tbe pripisuje uzrok raskola tradicionalne
elite i intelektualaca u vrijeme koje Mu-
hsin Rizvić naziva gluhim dobom, a Enes
Karić periodom prilagođavanja Europi.

Strah od novoga potiče ljude na iselja-
vanje u Tursku, iz daru-l-harba u daru-l-
islam. Reisu-l-ulema Azabagić iseljava-
nje ne smatra hidžrom jer i zemlja u kojoj
se slobodno vrše islamske dužnosti nije
daru-l-harb.
Osnivaju se časopisi “Behar”, “Mu-
allim” i “Tarik”. Edhem Mulabdić pred-
laže ustrojstvo “društva odličnika” s ci-
ljem pomoći hatibima kao i oblikovanje
cjelogodišnjih vazova za žene. Čušević je
dao tiskati prvu zbirku hutbi na bosan-
skom jeziku arapskim pismom u Islam-
skoj štampariji u Sarajevu. Autor nam je
ovdje ostao dužan godinu izdanja zbirke.
Pritisnuti otporom pokrenutim pod
vodstvom mostarskog muftije Džabića
iniciranog pretvaranjem mezarja u park,
austrijske vlasti su, nakon duge borbe,
1909. ozakonile reformski statut kojim su
osnovani vakufsko-mearifski organi,
sazvan Sabor i izabran reisu-l-ulema. Sta-
tut ostaje na snazi do 1930. kada ga mije-
nja Zakon o islamskoj vjerskoj zajednici
Kraljevine Jugoslavije.
Odustajući od reforme medresa zbog
straha od otpora, austrijske vlasti osniva-
ju 1887. Šerijatsku sudačku školu i 1891.
Učiteljsku školu. Čaušević se uspijeva iz-
boriti za uvođenje svjetovnih predmeta u
medrese gdje dio nastave drže učitelji iz
Učiteljske škole. Pred prvi svjetski rat
Gazi Husrev-begova medresa se ujedi-
njuje s Učiteljskom školom.
Razdoblje Kraljevine Jugoslavije
označava snažna borba reisa Čauševića
za ravnopravnost muslimana s drugim
vjerskim zajednicama i prosvjećivanje
muslimana. Često se naglašava važnost
hutbe kao prosvjetnog čimbenika i kao
medija aktualnih zbivanja te važnost na-
rodnog jezika kao i vjerske i svjetovne
obrazovanosti hatiba i vaiza. Zanimljivo
je tumačenje kur’anskog pojma “takva”
kao urednosti u smislu odgovornosti u
tekstu Hazima Muftića u “Novom Beha-
ru” 1930. gdje daje govorničke upute
mladim vaizima u misiji afirmacije bo-
sanskog jezika i približavanja stvarnim
problemima džematlija. Snažan arugment
zagovornicima hutbi na narodnim jezici-
ma dao je Mustafa Kemal Ataturk 1923.
kada je u Balikesiru s mimbera Pašine
džamije održao govor gdje je naglasio
upravni, socijalni, ekonomski i politički
karakter Poslanikovih hutbi koje su narod
upućivale pa hutbe, stoga, moraju biti na
narodnom jeziku. Mehmed Handžić do-
kazuje kur’anskim tekstom (poslanici su
poslani govoriti narodnim jezikom, 14:4),
poslaničkom praksom, djelom Ebu Hani-
fe i drugim argumentima dozvoljenost i
preporučenost razumljivog narodnog je-
zika. Tradicionalne kalendarske hutbe,
nasuprot, uspoređuje s kalendarijima sta-
rog Rima. 1936. uvodi se funkcija bašva-
iza za potrebe unapređenja, organizacije i
kontrole vazova. 1942. i 1943. izdane su
zbirke hutbi Muhameda Pandže i Mehme-
da Handžića koje pored akaida, islama,
ahlaka tretiraju i teme zdravlja, rada, mu-
drosti Božjih propisa. Ratna zbivanja,
zločini ustaškog režima, četnički pokolji,
brojni muhadžiri, navode Pandžu na dru-
gačije oglašavanje. Poziva muslimane da
se pridruže Muslimanskom bosanskom
oslobodilačkom pokretu u cilju obnove
bosanske državnosti i njenog međuvjer-
skog mira. Hutbe su tada imale vjerski,
informativni, obrazovni, prosvjetiteljski i
nacionalni karakter.
Hutba - mjesni sedmični parlament
Tek nakon rata kreće se k institucio-
nalizaciji i standardizaciji hutbe. Vrhov-
no starješinstvo Islamske zajednice odlu-
kom propisuje sadržaj hutbe u arapskom i
dijelu na narodnom jeziku. Hutbe sadrže
zahvalu (hamd) Allahu, salavat na Posla-
nika, savjet (vaz) prisutnima i molitvu
(dovu). Propis dopušta mogućnost izmje-
na koje u svim dijelovima hutbe mogu
činiti sposobniji hatibi s tim da vaz mora
biti na narodnom jeziku. Hatibi se upuću-
ju na brojne tiskane hutbe kao izvore za
izradu vlastitih. Hutbe se redovito objav-
ljuju u “Glasniku”. Još uvijek prisutnim
prigovorima na terenu o narodnom jeziku
Mr. sc. Aziz ef. Hasanović
PRIKAZI I KRITIKE
hutbe kao novotariji, žustro je odgovarao
Husein Đozo. U svojim tekstovima hutbu
naziva mjesnom konferencijom, mjesnim
sedmičnim parlamentom, osnovom širo-
ke islamske demokratičnosti gdje se izno-
se i rješavaju problemi nastali tokom sed-
mice. Organiziraju se seminari za hatibe i
imame. Kao predsjednik Udruženja ilmi-
je, Đozo pokreće list “Preporod” i pripre-
ma osnivanje Islamskog teološkog fakul-
teta. Poznat je po odgovorima u redovnoj
rubrici “Pitanja i odgovori” u “Glasniku”
i “Preporodu”. Piše mnoge radove afirmi-
rajući profiliranje hutbe, preoblikovanje
obreda u svrhu prosvjete i odgoja musli-
mana prigodnim govorima kao i uvođe-
nje znanstvenih činjenica i metoda u
predstavljanje islama. Sedamdesetih i
osamdesetih godina izdano je više zbirki
hutbi i vazova autora Muharema Omerdi-
ća, Bilala Hasanovića, Ismeta Spahića,
Halila Mehtića itd. Tiskaju se i prijevodi
arapskih hutbi.
Brojnim pravilnicima iz mandata rei-
sa Kemure izdanim u cilju uspostavljanja
reda među vjerskim službenicima, kao
što su “Pravilnik o glavnim imamima” i
“Pravilnik o islamskim praznicima”,
Islamska zajednica se prilagođava europ-
skim kulturološkim utjecajima gdje su
staleška zanimanja tim putem zavela red. 89
Autoru je posebno zanimljiv “Pravilnik o
nošenju ahmedija” iz 1962. kojim ilustri-
ra s kakvim se sve problemima suočavalo
u svakodnevnom životu. Potom nas
ukratko upoznaje s djelima najvažnijih
alima tog vremena bez čije podrške pro-
ces jačanja institucija Islamske zajednice
ne bi bio moguć.
Reis Mustafa Cerić, u ratnim uvjeti-
ma, uvodi novost reisove bajramske hu-
tbe koja se dostavlja svim hatibima i čita
u vrijeme bajramskog vaza. Zalaže se za
poseban obrazovni program za vaize koji
će znati prenositi poruku islama kroz sve
medije suvremenog društva.
Politička dimenzija hutbe
U trećem dijelu knjige Hasanović raz-
matra poziciju hutbe danas, u kontekstu
približavanja Bosne i Hercegovine europ-
J
skom političkom i kulturnom krugu. Te- O
mu promatra kroz prizmu rezultata kolo-
kvija “Kakve nam hutbe trebaju” održa- U
nom 2000. u Sarajevu. Muharem Hasa-
nbegović, predsjednik Udruženja ilmije, R
kontekstualizira pitanje hutbe činjenicom
da se gotovo 900 naših hatiba svaki petak
N
obraća muslimanskom auditoriju. Knji- A
ževnik Hadžem Hajdarević naglašava
važnost i svojstva hatipskog govorništva. L
 PRIKAZI I KRITIKE
Ističući važnost istinitosti poruke, dodaje
da je nužno da prijenos te poruke bude
oslobođen interpretacijske laži do koje
dovodi govornikova monološka svijest.
Hutba je dijalog i stoga mora poštovati
ono o čemu govori i one kojima govori.
Dr. Ismet Dizdarević naglašava potrebu
obrazovanja hatiba u sociologiji i psiho-
logiji jer hutbom se komunicira s vrlo he-
terogenom skupinom ljudi. Imam mora
iskazati senzibilitet i empatiju za ono
osobno što svakog pojedinca u džematu
čini onim tko on jest. Muharem Omerdić
smatra da se kvaliteta hutbi može pobolj-
šati uključivanjem profesora Islamskog
teološkog fakulteta i medresa, kao i muf-
tija i glavnih imama.
2004. Cerić objavljuje zbirku “Hutbe
i govori” s autoru zanimljivim predgovo-
rom Enesa Karića pod naslovom “Hutba,
medij svete i pobožne poruke” gdje na-
glašava reisovu borbu protiv predrasuda i
pogrešnih poteza europske političke elite
prema bosanskim muslimanima i njiho-
voj integraciji u Europu za koju se zalaže.
Hasanović dodiruje i temu promjena u
Islamskoj zajednici u Hrvatskoj kao dije-
la ukupnih hrvatskih reformi u cilju prila-
godbe europskim standardima.
2005. u knjizi “Kuda ide Islamska za-
90 jednica” autor Dževad Hodžić naglašava
poziciju hatiba kao nasljednika Božjeg Po-
slanika na tom mjestu. Ljudi, dakle, na
džuma namaz dolaze zbog Boga, a ne hati-
ba. Hutba ima političku dimenziju, ali ne
kao agitiranje za određenu političku stran-
ku, već kao pomoć muslimanima da se na
islamski način odnose prema društvenim
zadaćama, problemima i izazovima. Hod-
žić ustanovljava da ne postoji nikakvo tije-
lo nadležno za praćenje kvalitete hutbi, a
hutbe predstavljaju najznačajniju javnu
tribinu u zemlji. Hatibi su, stoga, u izrazito
“komfornoj” poziciji. A danas hatibi, za
razliku od nekada, nisu obrazovaniji od
svog džemata. Zanemarena je potreba ši-
rokog obrazovanja imama. Do nedavno
titulu imama dobivali su svršenici srednjih
škola. A danas? Danas više niti jedna obra-
zovna institucija svojim svršenicima ne
daje titulu imama. “Promaklo nam se?”,
J retorički pita Hodžić.
O Posljednjom agresijom znatno se po-
većao broj pripadnika dijaspore. Rizici
U asimilacije i gubitka izvornog bosansko-
muslimanskog identiteta brojni su. Islam-
R ska zajednica osnovala je Ured za boš-
njačku dijasporu. Registrirano je preko
N 200 džemata. Hutbe u dijaspori trebaju
A promovirati i ljubav prema nacionalnom
jeziku i kulturi. Svi džemati na Zapadu
L organizirani su na nacionalnim osnova-
Minber Zagrebačke džamije
ma, što pomaže očuvanju nacionalnih po-
sebnosti islamske kulture, ali onemogu-
ćuje muslimane u ostvarivanju zajednič-
kih institucija koje bi ojačale njihov polo-
žaj u zapadnim društvima i spriječile
izolacijske trendove. Bez zajedničkih in-
stitucija, muslimani Europe, iako mnogo-
brojni, ne predstavljaju značajan politič-
ko-društveni subjekt. U navedenim uvje-
tima, hutba ostaje glavni medij. Hasano-
vić smatra da je zadaća svih hatiba u di-
jaspori promocija pozitivne integracije
gdje se njeguje samobitnost i ostvaruju
sva prava. Hutbe bi morale sadržavati i
pitanja pozicije islama u Europi, njegove
povijesne i suvremene prisutnosti te uni-
verzalnosti poruke. Hutbe bi, smatra Ha-
sanović, trebale biti višejezične jer su
muslimani, koji govore samo jezikom
sredine u kojoj žive, uskraćeni za poruku
hutbe. U recenziji knjige, Mevludin Ar-
slani smatra da bi još bolje bilo uvesti hu-
tbu samo na službenom jeziku zemlje u
kojoj se džemat nalazi. Osobno smatram
da je to bolje, jer višejezično bi u mnogim
mjestima značilo barem sedmojezično,
što je nepraktično i komunikacijski otu-
đeno, a džemati bi se, integracijskih ra-
zloga radi, trebali osnivati po teritorijal-
nom, a ne etničkom načelu. K tome, na-
glasio bih, nisu samo konvertiti ti koji ne
govore useljeničkim jezicima, već često i
druge, pogotovo treće generacije nasljed-
nika useljenika, djeca etnički miješanih
muslimanskih i međuvjerskih brakova.
Učešće imigrantske populacije u ukupnoj
muslimanskoj populaciji na Zapadu se
smanjuje.
Hasanović uočava opasnost upotrebe
kovanice euro-islam. Pita se zašto nema-
mo kovanicu euro-katolicizam ili euro-
protestantizam, već se govori o katoličan-
stvu i protestantizmu u Europi. Muslima-
ni koristeći navedenu kovanicu kao da se
ispričavaju javnosti što su muslimani i
ograđuju od navodnog radikalizma i civi-
lizacijske inferiornosti muslimana izvan
Europe. S druge strane, europski admini-
strativci i intelektualci ne skrivaju želju
za afirmacijom vlastitog koncepta islama
u Europi u skladu s liberalističkim uvjere-
njima. Potrebno je stoga naglašavati uni-
verzalnost islama i njegovih vrijednosti
ma gdje prakticiranih. Povijesnu prisut-
nost i znanstveno-kulturni doprinos isla-
ma europskom društvu potrebno je nagla-
šavati zbog tendencije da se temelji Eu-
ropske Unije ustavom definiraju kršćan-
skim kao i zbog raspirivanja antiislam-
skih sentimenata u brojnim medijima.
Proces univerzaliziranja islama u Europi
trebao bi vremenom istisnuti lokalne i
kulturološki neuspješne obrasce uvezene
iz zemalja porijekla useljenika. To je da-
nas glavni i najteži zadatak muslimana
Europe. Stoga, smatra Hasanović, reis
Cerić je adekvatan obrazac ponudio “De-
klaracijom evropskih muslimana”, tek-
stom o čijim je kvalitetama i nedostaci-
ma, podsjetit ću, zanimljivih riječi objav-
ljeno i u ovom časopisu. Mora se pokaza-
ti, nadalje usmjerava Hasanović, da je
islam protiv fetišiziranja nacionalne, kul-
turne, jezične i rasne posebnosti. “Musli-
mani na Zapadu trebaju afirmirati civili-
zacijsku sintezu judaizma, kršćanstva i
islama.”
Ovom izuzetno angažiranom i kvali-
tetnom razmatranju i meni jako drage te-
me, Hasanović ostaje dužan razmatranje
pitanja načela institucije muslimana na
nacionalnim i razini Europe. Osim, mož-
da, ako par godina stara šala o euro-muf-
tiji nije shvaćena ozbiljno jer baš takvo
rješenje vjerojatno bi bilo pozdravljeno u
euro-komisiji koja sama baštini takav
anakron nedemokratski oblik institucio-
nalizacije gdje imenovani, a ne onaj iza-
brani, postaje nadređen imenovatelju, a
koji ni sam nije neposredno izabran. De-
legatski sistem “izbora”, zar ne? Ako ga
je baštinila multinacionalna Islamska za-
jednica YU, zašto ne bi i buduća Islamska
zajednica EU, pomislit će lakovjerni. Ili
ambiciozni.
Na kraju knjige Hasanović nam daje
zanimljive rezultate ankete o percepciji
kvalitete hutbe koju je proveo u Zagre-
bačkoj džamiji 2005. godine. U Zaključ-
ku autor cijeni hutbu prostorom sukoba
između pronositelja istinske riječi i potre-
ba odgovora na goruća društvena pitanja
s jedne strane i pokušaja svođenja hutbe
na samo vjerski obred u interesu očuvanja
moći vladajućih struktura s druge strane.
Hasanović izražava uvjerenje da nikada
nismo imali bolje uvjete od današnjih u
smislu slobode izražavanja kroz medij
hutbe oslobođene brojnih okova. Od srca
se pridružujem i ocjeni i pozivu. 
 OGLASI

Projekt Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba

Besplatna pravna pomoć

91

J
O
U
R
N
A
L
 MURSELOV ŠEGISTAN

O epidemijama novog doba

Tobe Ja Rabbi!
U naše doba kao da svi žele nešto značiti, biti dugonoge manekenke, nogometaši lovaši, televizijski voditelji, zvijezde
sapunica i modni mačci sa zviždaljkom u stražnjici koja sudi zaleđe. Nitko više ne vjeruje u rad, dobro staro frkanje
rukava da bi se zaslužila pristojna egzistencija. Kada se te iluzije ne obistine utočište tražimo u bolesnoj mašti pa se
javljaju razni umišljeni poslanici u našim glavama koji nam zagorčavaju život. U biti, ne priznajući Boga umišljamo da
smo bogovi. No, nije ni to najgore. Još je gora nova “elita” menadžera ili tzv. leadera tvrtki ili korporacija.

Filip Mursel Begović

Dok pričamo o našoj nacionalnoj čitavog svijeta da bi im neki duhovni li-

izvornosti i posebnosti nasuprot drugih
naroda doživjeli smo to da pušimo ame-
ričke cigarete, pijemo francuski alkohol,
žalimo za američkim predsjednicima i
engleskim princezama, žvačemo američ-
ke žvakaće gume i kupujemo njemačke
automobile, pjevajući kaubojske pjesme.
Sve je to u nas normalno. Kao da svi ima-
ju razumijevanja za tako napisani scena-
rij. Uz to, pod utjecajem sveprisutne
filmske industrije mi si umišljamo da
smo mete špijunskih satelita, prisluškiva-
92 nja mobitela, da nas stalno netko prati i
uzima nam životnu mjeru. Slijepo, upor-
no, nezavisno od svih događanja, nasu-
prot stvarnosti, protivno svakom vreme-
nu i životu, čovjek pristaje da filmske
iluzije budu uporište u doživljaju svijeta.
Zato i ne čudi da se danas mnogi osjećaju
uhođenima, praćenima i špijuniranima.
Nemojmo se zavaravati da su bolesti 21.
stoljeća postale ptičja gripa ili virus
svinjske gripe jer davno smo mogli pri-
mijetiti mnoštvo napisa u medijima koji
upućuju na suicid, shizofreniju, razne du-
ševne poremećaje, pa svakog narednog
trenutka čujemo da je neki mladić ubio
cijeli razred jer je danonoćno igrao video
igricu..., dakle, epidemije novoga doba
već su davno ušle u naše domove. Pri-
mjerice, psihijatrijske ustanove pune su
onih koji tvrde da su baš oni Isus Krist iz
Nazareta, ili poslanici novoga doba koji
J najavljuju neminovni kijamet. Vežu nas
O isto nadahnuće, proizvodi i paranoje pro-
ganjanja pa će neki reći da ih prate strane
U i domaće obavještajne službe, da ih špiju-
nira ogledalo u kupaonici, stolna lampa,
R dječja lutka, radio u automobilu kojemu
je istekla registracija, zatim motika u za-
N jedničkom vrtu i neizbježna punica... Ta-
A kvi će pričati o urotama, teorijama zavje-
re, a u biti ne shvaćaju da su počesto te
L uobrazilje ništa drugo nego proizvod nji-
hovog ega i osjećaja važnosti koji nema
uporište u stvarnosti. Osobno sam, u svo-
jim nekadašnjim lutanjima po zagrebač-
kim ulicama, upoznao osmoricu samo-
proglašenih Isusa. Sasvim pristojni ljudi,
rekli bismo na prvi pogled, međutim, na-
kon nekoliko pića počeli bi mijenjati fizi-
onomiju i crvenih očiju obznanili nešto
poput – “Ja sam Isus Krist, gospodar tvoj,
u crkvi je propast, svećenici su korumpi-
rani i plaća ih američka tajna služba. Ato-
mika stvaranja nalazi se u nedoraslom
klipu kukuruza.” Pričali bi slične gluposti
koje izazivaju podsmijeh prisutnih te mo-
gu ličiti na kakvu dramsku predstavu.
Musliman će na takve izjave morati reći
“Tobe Ja Rabbi” ili proučiti istigfar da bi
se očistio od bogohuljenja. Nemojmo mi-
sliti da pored zagrebačkih “poslanika” ne
supostoje i oni u Bosni. Počesto čujemo
priče o sumanutim muslimanima koji su
se samoproglasili “Mehdijima” ili “po-
slanicima”. Uz to u Bosni je aktualno tr-
žište tzv. duhovnih iscjelitelja koji će za
100 eura skidati insanu sihire ili istjeriva-
ti džine. Čujemo da naši ljudi dolaze iz
ječnik pisao zapise i skidao uroke. Riječ
je o pravom duhovnom turizmu na kojem
netko dobro zarađuje. Pojavit će se i lažni
derviši koji će u mističnoj oblandi liječiti
izgubljena čovjeka – dušu mu nadušak
ispuhivati. Obični nitkovi, rekli bismo.
Za muslimane nema veće zaštite od na-
maza i abdesta. Na kraju, neka se takvi
pitaju ima li uopće većeg zaštitnika od
Allaha dž.š. koji nam je dao uputu u svo-
joj Knjizi?
No, nisu najgori. Bolesti su to koje se
mogu izliječiti jednom dobrom kurom li-
jekova u nekoj dobroj psihijatrijskoj usta-
novi. Ova činjenica svakako ne isključuje
zaštitu i utjehu koju pruža vjera, ali nakon
što se popije tableta koju propisuje medi-
cina. Postoji jedna druga bolest koja ra-
zvija kudikamo ozbiljnije duševne pore-
mećaje. Što nas to čini uistinu slabima?
Tko nam je uistinu utjerao strah u kosti,
učinio nas nesigurnim, bacio nam sihire,
učinio nas lažnim poslanicima i Mehdiji-
ma, Isusima po disko klubovima?
To su STVARI! DVD uređaji, kućna
kina, automobili na leasing ili žene na le-
asing, francuski kreveti, zlatni satovi,
zlatni okviri na porodičnim slikama koje
kao ikone vise na zidu, frižideri i tepisi,
porodični grbovi i prezimena, nož za duš-
manina, kremice i losioni, nacionalne za-
stave, garažna vrata na daljinski, ograde
oko kuće od lažnog mramora, vrtni pa-
tuljci, plastični puzavci na balkonima,
mobiteli, kompjuteri, frizure nafriziranih
medijskih kokoši, mikrovalne, vitrine pu-
ne porculanskih suvenira, kristalne čaše s
etiketom iz kojih nitko nikad nije popio ni
guc, umjetni nokti i spolovila, lažne žen-
ske dojke radojke, silikonske usne.... Po-
pis je beskrajan jer u svijetu materijalnih
želja potrebama nema kraja. Stvari mogu
bez nas, ali mi bez stvari više ne možemo.
Da li nas je nabavio novi automobil? Da

li je naš novi frižider još uvijek tako hla-
dan prema nama? Gazi li nas novi tepih?
U naše doba kao da svi žele nešto zna-
čiti, biti dugonoge manekenke, nogome-
taši lovaši, televizijski voditelji, zvijezde
sapunica i modni mačci sa zviždaljkom u
stražnjici koja sudi zaleđe. Nitko više ne
vjeruje u rad, dobro staro frkanje rukava
da bi se zaslužila pristojna egzistencija.
Kada se te iluzije ne obistine utočište tra-
žimo u bolesnoj mašti pa se javljaju razni
umišljeni poslanici u našim glavama koji
nam zagorčavaju život. U biti, ne prizna-
jući Boga umišljamo da smo bogovi.
No, nije ni to najgore. I od vezanosti za
materijalno se može liječiti jednom do-
brom kurom duhovne dijete. Još je gora
nova “elita” menadžera ili tzv. leadera
tvrtki ili korporacija. Koliko ih samo ima,
posvuda su – oni i njihovi milijunski ugo-
vori, premije, nagrade, bonusi i diplome.
Čuli smo o njima na vijestima i u novina-
ma, o njima i pronevjerama, ali to su samo
dijelovi sante leda koja se ne topi lako. Oni
uhvaćeni na djelu samo su sjena pravih lo-
pina i muljatora. Njihova pohlepa ne leži u
prikupljanju stvari, novca na štednim knji-
žicama ili tajnim računima. Ona je puno
opasnija nego što to uopće možemo zami-
sliti. Njihovi domovi uređeni su decentno,
minimalistički, svakako pomodno, ali s
klasičnom notom i obaveznim potpisom
nekog dizajnera. Neće se oni okruživati s
previše stvari jer one mogu zračiti topli-
nom. Neće se oni javno proglasiti poslani-
cima jer znaju da će biti ismijani. Oni ljude
nazivaju ljudskim resursima, a zbližavaju
se na skupovima koji se zovu team buil-
dinzi. Oni se pale na moć i vlast. Želja za
moći je opasnija i od zviždaljke u stražnji-
ci modnoga mačka, od bilo koje fizičke
strasti, od tajnog računa menadžera “buda-
le” kojeg je otkrio policijski aparat u službi
politike, ali i od nesretnika po gostionica-
ma koji su umislili poslaničku misiju. Je-
dan hadis kaže da je imetak i luksuz zmija,
a položaj je još gori. To potvrđuje i ulema
sufijske orijentacije pa se navodi da pohle-
pa za moći i vlašću pretendira na Božje
prijestolje i božanstvo. Ono teži za par-
tnerstvom s Allahom dž.š. Tobe Ja Rabbi!
Takvima ne pomažu ni lijekovi, ni psihija-
trijske ustanove, ni tajlandska masaža, ne-
će ih ni vjera omekšati, takvi neće biti za-
dovoljni dok sve što im se nađe na putu ne
unište u komade, jer oni su uz to potpuno
duhovno sterilni i neplodni, ni s kim u ro-
du, a možete ih naći i u džamijama i u cr-
kvama i u sinagogama. Takav “moćnik”
neće biti miran sve dok vam, ako mu do-
pustite, od savjesti ne napravi konzervu
bez otvarača.
Grijeh Ademov dolazi iz njegova tr-
buha, iz seksualnog poriva, a Iblisov gri-
jeh potekao je iz oholosti i moći. Pohlepa
grla i trbuha, kao i poriv za promiskuitet-
nim seksom, zaista su znak razvrata i po-
kvarenosti, ali to još nije kao pohlepa za
moći, to je ljudska slabost. Arapi zovu jo-
gunastog konja šejtanom i ne daju takvo
ime tovarnom konju koji mirno pase na
livadi. Takve ćete menadžere šejtane naći
prvo u politici, zatim po velikim držav-
nim ili stranim korporacijama, po bez-
brojnim tvrtkama sa stranom licencom
koje su kao gliste nakon kiše izmilile po
čitavom Balkanu, naći ćete ih u kulturi,
jer ono što se ne može prodati nije ni vri-
jedno spomena, u sportu, industriji duha-
na, alkohola... Tovarne konje, radnike,
naći ćete na blagajnama Getroa, Bille,
Bauhausa, Lidla, propalim brodogradili-
štima i željezarama, gledati ćete njihova
umorna lica po tramvajima i autobusima
dok žure na posao. Čak ni vlastite geste
više nisu u našem posjedu, nego nekoga
MURSELOV ŠEGISTAN
drugog koji ih uspješno marketinški pred-
stavlja. S druge strane, na raznim team
buildinzma naglašava se da uspješni me-
nadžer treba njegovati osobnost i auten-
tični imidž da bi uspio i bio prepoznat.
Zato se čovjek više nigdje ne osjeća kao
kod kuće, jer je menadžerova grimasa po-
svuda. Obični poštenjačina više ne zaslu-
žuje svoje uspjehe jer sve što je postigao
mogao je isto tako postići i netko drugi,
da je slučajno bio dovoljno talentiran i li-
jep. Tako se ljudi počinju dijeliti na one
koji su uspjeli i na one koji nisu, na one
koji su lijepi i na one koji nisu. U Sovjet-
skom Savezu nekada su javni moral krei-
rali tzv. inženjeri duha, danas ga kreiraju
menadžeri duha.
Uz to, što je najtužnije, menadžere će-
te naći i među duhovnjacima. Upravo im
sprega s “duhovnim” daje snagu da nasta-
ve svoju nebožničku rabotu. Treba reći,
lažnim duhovnjacima i opsjenarima. Na
Zapad je s Istoka davno uvezeno mnoštvo
spiritualnih tehnika ili za zapadnjake pri-
lagođenih religijskih praksi poput yoge u
različitim varijacijama, reikija i kiki riki-
ja, raznih meditacija, sinkretističkih po-
kreta, sljedbenika različitih avatara, in-
karnacija hinduističkih božanstava, rein-
karnacija, jednom riječju imaginacija.
Imati psihijatra ili gurua za uspješnog 93
menadžera sasvim je normalna stvar.
New age filozofija je za to posebno po-
godna jer omogućava da se iz svake reli-
gijske prakse uzme samo ono što zavisno
od prilike čovjeku odgovara, a ne naruša-
va dobro utvrđeni egoizam. Oni se religij-
skim procesom ne žele spasiti od uvjeto-
vanog svijeta već samo odmoriti od po-
slovnog stresa i zatim nastaviti još jače i
luđe po starom. Ma, sve je to nitkov za
nitkovom. Njih ne zanima religija i njeni
temelji i osnove, njih zanimaju samo reli-
gijski fenomeni i tzv. mistična iskustva.
Oni ne vjeruju u Boga, oni vjeruju kariz-
maticima koji izvode čuda i mađioničar-
ske trikove. Tobe Ja Rabbi! Po tome naša
evolucija postaju razni transvestiti, me-
nadžeri, lažni duhovnjaci i poslanici, shi-
zofreničari i šizike, opsjenari, manekenke
i neumorni tragači za slavom koji nastu-
paju u reality spektaklima na televiziji.
J
Ali, beznadan i malodušan čovjek ne mo- O
že biti ničiji heroj. Da su na svijetu samo
takvi stanovnici, život bi se zaustavio. U
Međutim, nisu ni oni najgori. Najgori
smo mi koji šutimo, koji puštamo da nam R
plate da ne mislimo, da nam guraju zviž-
daljke u stražnjice pa da si sami sudimo
N
zaleđe. Možda da popijemo tabletu za A
smirenje i umah će nam biti bolje. Tobe
Ja Rabbi, zar ne?  L
 ZANIMLJIVOSTI
NASA: Neće biti
apokalipse 2012.
Svijet neće nestati 21. prosinca 2012.
godine, istakla je američka svemirska
agencija NASA, u priopćenju kojim je
pokrenula kampanju opovrgavanja glasi-
na o “apokalipsi” koje šire razni internet
siteovi, a sada i Holywood svojim najno-
vijim filmom “2012.”. Najnovije ostvare-
nje studija Sony pictures, u čije je snima-
nje uloženo 200 milijuna dolara i koje se
uskoro treba početi prikazivati u kinima,
govori o kraju ljudske civilizacije prema
mitu o kalendaru plemena Maje. Sudeći
po mračnom scenariju filma, koji opovr-
gava NASA, kraj svijeta bi se mogao de-
siti kada planeta X ili Nibiru udare u Ze-
mlju. Misterioznu planetu su, navodno,
otkrili Sumeri, tako barem tvrde pseudo-
naučnici, ljubitelji paranormalnih pojava
i internet teoretičari. Na optužbe pojedi-
nih siteova da “krije istinu” o postojanju
te planete, NASA je odgovorila da su ta-
kve priče “samo još jedna internet preva-
ra”. “Ne postoje faktički dokazi za takve
tvrdnje. Da neka planeta juri pravo na
94
nas, astronomi bi je uočili još prije dese-
tak godina, a danas bi ona već bila vidlji-
va golim okom”, navedeno je u priopće-
nju objavljenom na siteu NASA-e. “Na-
učnici od kredibiliteta širom svijeta znaju
da ne postoji opasnost vezana za 2012.
godinu”, kaže američka agencija, dodavši
da “naša planeta već više od četiri milijar-
de godina sasvim lijepo egzistira.”
U svemiru kruži planeta po imenu
Eris, ali to malo svemirsko tijelo, nalik
Plutonu, ne predstavlja nikakvu opasnost
pošto Zemlji najbliže može prići na raz-
daljinu od 6,4 milijardi kilometara. Broj-
ne knjige i na stotine stranica na interne-
tu trenutno se bave temom najavljivane
katastrofe, kao što su “Apokalipsa 2012.”
i “Kako preživjeti 2012.”. Prema pret-
hodnim predviđanjima, apokalipsa se
trebala dogoditi u svibnju 2003. godine,
ali pošto se tada ništa nije dogodilo, da-
tum “sudnjeg dan” pomjeren je za zim-
J sku kratkodnevnicu 2012. godine koji se
O poklapa s krajem kalendara Maja. NASA
je navela i da se kalendar drevnog naroda
U zapravo ne završava 21. prosinca 2012.
jer odmah zatim nastupa novi period u
R kome u narednih nekoliko desetljeća ne-
ma, niti na vidiku, planetarnog poravna-
N vanja. U NASA-i tvrde, čak i da dođe do
A ovog poravnavanja, kako to neki predvi-
đaju, njegov utjecaj na našu planetu bio
L bi zanemariv.
Među ostalim teorijama, koje NASA
pobija, su geomagnetske oluje, okretanje
polova i pomjeranje tektonskih ploča u
Zemljinoj kori koji mogu dovesti do sma-
ka svijeta. Što se prijetećih kometa i aste-
roida tiče, NASA je ukazala da su veliki
sudari s njima izuzetno rijetki. Vjeruje se
da se posljednji udar takve vrste dogodio
prije 65 milijuna godina, što je dovelo do
izumiranja dinosaura. Američka svemir-
ska agencija je poručila da je ustanovlje-
no da nema pretećih asteroida veličine
onog koji je uzrokovao uništenje dinosa-
urusa. 
Mont Blanc,
Sjeverni pol i Sahara
Poslije najnovijih straživanja nauč-
njaci su saopćili da se Mont Blanc, najvi-
ši europski planinski vrh, snizio za 45
centimetara u posljednje dvije godine.
Mont Blanc, koji se nalazi na dvomeđi
Francuske i Italije, sada je visok 4.810,45
metara, ali je i dalje najviši vrh na Alpa-
ma. Količina snijega i ledenog pokrivača
na vrhu također je umanjena za jednu de-
setinu u odnosu na prijašnji period. Sma-
tra se da je smanjenje visine direktna po-
sljedica klimatskih promjena. Europski
topografi kažu da bi se klimatski indika-
tori mogli preciznije izmjeriti samo na
skali od 30 godina, te da su mjerodavnije
temperature leda na visini od 3.000 meta-
ra. Naučna ekspedicija također je utvrdila
da se najviša tačka Mont Blanca pomjeri-
la za 26 metara ka Italiji, ali da se i dalje
nalazi na teritoriji Francuske. Mape, vo-
diči i školski udžbenici bit će usklađeni s
novim podacima.
Istovremeno je tim britanskih istraži-
vača objavio da za desetak godina u ljet-
nom periodu na Sjevernom polu više neće
biti leda. Tokom nedavne tromjesečne
ekspedicije tim međunarodne grupe “Ca-
tlin Artic Survey”, koja se bavi praće-
njem stanja na Sjevernom polu, obavila je
mjerenje debljine snijega i leda u arktič-
koj regiji. Mjerenja su pokazala da je naj-
veći dio leda u proučavanoj oblasti nastao
u toku prethodne godine i da je njegova
debljina manja od dva metra (180 centi-
metara). Taj sloj leda suviše je tanak da bi
“preživio” vrijeme ljetnjeg otapanja,
smatraju stručnjaci s Univerziteta u Cam-
bridgeu. Da bi obavili mjerenja, britanski
istraživači su tokom tromjesečne ekspe-
dicije u prosjeku dnevno prelazili 11 kilo-
metara što pješice, što plivajući. Zaključ-
ci ove ekspedicije objavljeni su nekoliko
nedjelja pred konferenciju Ujedinjenih
naroda o klimi, koja se održava od 7. do
18. prosinca u Kopenhagenu.
Konzorcij 12 europskih kompanija
objavio je krajem listopada incijativu za
razvoj velikog solarnog projekta u pustinji
Sahari, radi napajanja Europe električnom
energijom od 2015. godine. BBC javlja da
je cilj da se na ovaj način do 2050. godine
zadovolji 15% europskih potreba za ener-
gijom. Među kompanijama koje su ušle u
zajednički projekt vrijedan 400 milijardi
eura su “Deutche bank”, “Siemens” i ener-
getski provajder “Eon”. Planom je predvi-
đeno da se struja proizvodi od solarne
energije i potom prenosi u Europu putem
velike elektrodistribucijske mreže na sje-
veru Afrike i Bliskom istoku. Prva faza bit
će izgradnja velikih polja s pločama za pri-
kupljanje solarne energije u Sahari. Ploče
se sastoje od paraboličnih ogledala koja
usmjeravaju Sunčeve zrake u cisterne s
vodom. Zagrijana voda će parom pokretati
turbine i proizvoditi električnu energiju 24
sata dnevno, bez prekida tokom čitave go-
dine. Električna energija će potom biti
transportirana na daleka odredišta u Euro-
pi uz pomoć modernih kablova s minimal-
nim gubitkom energije tokom prenosa.
Ova inicijativa ima podršku Vlade nje-
mačke kancelarke Angele Merkel, koja je
izrazila želju da se umanji ovisnost od ru-
skih zaliha prirodnog plina. 
Crkvene vijesti:
oružje, poker i
lezbejka-biskup
Američki svećenik Ken Pagano ima
dvije velike strasti - vjeru i pištolje. “Pod-
metni i drugi obraz”, nikada nije bila omi-
ljena Kristova poruka ovog pastora iz Ken-
tuckya, koji je nedavno odlučio definitivno
napustiti propovjedaonicu i posvetiti se
oružju. Pagano je već ljetos bio u žiži me-
dijskog interesa kada je svoje vjernike u
Lousivileu pozvao da dođu u crkvu naoru-

žani, kako bi dali podršku Drugom aman-
dmanu američkog Ustava koji građanima
garantira pravo na posjedovanje vatrenog
oružja. Kontroverzni svećenik je za tu pri-
liku organizirao i lutriju čiji je glavni dobi-
tak bio pištolj, a na ulazu u crkvu dijelio je
letke sa savjetima kako postupati s oruž-
jem. Pagano je, u međuvremenu, odlučio
napustiti svećenićki poziv i u potpunosti se
posveti oružju. Ne samo da je počeo raditi
na promoviranju Drugog amandmana, već
je osnovao i konsalting tvrtku za osiguranje
vjerskih objekata. “Za kriminalce crkve
predstavljaju lake mete. Mnogi svećenici
nisu ni svjesni kakvoj se opasnosti izlažu,
iako je njihova dužnost da štite svoje stado,
naročito u vrijeme vjerske službe”, obja-
snio je Pagano. Njegova tvrtka nudi savjete
o osiguranju crkava, kao što je angažiranje
grupe naoružanih zaštitara, po mogućnosti
izabranih među vjernicima, jer će lakše
moći uočiti “strance”.
Mladi svećenik iz južne Kalifornije
osvojio je 100.000 dolara na jednom tele-
vizijskom turniru u pokeru. Na početku
turnira bilo je 10.000 igrača, da bi među
finalistima ostalo samo nekoliko njih,
među kojima i 28-godišnji Andrew Tra-
pp, svećenik od prije samo dve godine.
Za učešće na turniru dobio je blagoslov
biskupa pošto je cilj bio pronaći sredstva
za financijsku podršku dijecezi. Kako su
prenijeli lokalni mediji, svećenik Trapp
će u prosincu učestvovati na još jednom
turniru čiji će pobjednik osvojiti 1,5 mili-
juna dolara. Ukoliko pobjedi, osvojeni
novac će također biti uložen u dijecezu.
Švedska lezbejka postala biskup
Šveđanka Eva Brune je prva lezbejka
koja je postala biskup. Ova 55-godišnja
žena, majka trogodišnjeg djeteta, imeno-
vana je za biskupa luteranske crkve u Stoc-
kholmu. Svečanost postavljenja održana je
u katedrali u Upasli u prisustvu švedskog
kraljevskog para. Većina stanovnika Šved-
ske, oko 78%, pripada Švedskoj luteran-
skoj crkvi, jednoj od najotvorenijih na svi-
jetu po pitanju seksualnosti. Ta crkva je
tokom listopada odobrila vjersko sklapa-
nje homoseksualnih brakova. 
Stari Aboridžini i
Usain Bolt
Na osnovu dugogodišnjeg istraživanja
australski antropolog Peter McAllister do-
šao je do zaključka da su daleki preci suvre-
menog čovjeka bili mnogo snažniji, ilustri-
rajući to, između ostalog, i tvrdnjom da bi
žene neandertalca u obaranju ruke pobijedi-
le mišićavog Arnolda Schwarzeneggera iz
najboljih dana. Također je naveo da bi stari
Aboridžini, u modernoj sportskoj opremi,
lako pobijedili svjetskog rekordera u atletici
Usaina Bolta i da pripadnici plemena Tutsi
u Ruandi, u svojim vjersko-igračkim ritua-
lima inicijacije, obaraju svjetski rekord u
skoku uvis koji iznosi 245 centimetara.
“Današnji čovjek je fizički slabiji od svih
svojih predaka, oni bi ga ubjedljivo pobje-
đivali u mnogim atletskim disciplinama,
prije svega u trčanju i skokovima”, istakao
je australski antropolog. Odgovor zašto je
to tako, ovaj naučnik sažima u jednu činje-
nicu: zato što se suvremeni čovjek sve ma-
nje bavi fizičkim aktivnostima, koje su nje-
gove pretke činile jačim, izdržljivijim,
okretnijim i zdravijim. McAllister se poseb-
no bavio prošlošću australskih Aboridžina,
pri čemu je pregledao i njihove fosilne
ostatke od prije 20.000 godina. Zaključio je
da su, trčeći bosi po mekom terenu, dostiza-
li brzinu od najmanje 37 kilometara na sat.
Usain Bolt bi sa svojim rekordom na stotinu
metara mogao “dogurati” do 42 kilometra
na sat, naravno na tvrdoj podlozi i u speci-
jalnim sprintericama. McAllister smatra da
bi Aboridžini, opremljeni kao Bolt, jurili
najmanje 45 kilometara za sat. Podsjetimo,
sprinter s Jamajke, najbrži čovjek na svijetu
drži dva svjetska rekorda: na 100 metara s
vremenom 9,58 sekundi i na 200 metara s
19,19 sekundi. Antropolog McAllister je
dao i niz drugih primjera. Između ostalog,
podsjetio je da su rimski legionari s opre-
mom teškom četrdesetak kilograma mogli
marširati i do 60 kilometara, te “izračunao”
da bi više tisuća veslača iz stare Grčke da-
nas “hladno” konkurirali za zlatne medalje
na svjetskim veslačkim prvenstvima. 
Na prodaju:
Rembrandtov portret
i Hitlerova kuća
Prema najavama stručnjaka Rembran-
dtov portret iz 1658. označit će prijelo-
mnu točku na tržištu umjetnina i oboriti
ZANIMLJIVOSTI
rekord prodaje djela toga autora na lon-
donskoj aukciji najavljenoj za prosinac
2009. godine. Slika pod nazivom “Portret
muškarca” nizozemskog majstora Rem-
brandta, prema procjeni kuće “Christie’s”,
doseći će iznos između 18 i 25 milijuna
funti. Ako se predviđanja pokažu točni-
ma, “Portret muškarca” postat će najsku-
plje djelo tog autora i oboriti postojeći
rekord od 19,8 milijuna funti koji je 2000.
postavilo djelo “Portret dame” iz 1632.
godine. BBC javlja da je Rembrandtova
slika posljednji put izložena 1970. u sklo-
pu izložbe “Rembrandt After 300 Years”
u Detroitu te je gotovo 40 godina bila da-
leko od oka javnosti. Richard Knight iz
aukcijske kuće “Christie’s” londonsku
dražbu najavio je kao prijelomnu točku,
koja će napokon pokazati oporavak trži-
šta umjetninama posljednjih mjeseci po-
gođenog recesijom.
95
Autoportret Rembrandta
Austrijski mediji prenose da je vla-
snica kuće u kojoj je rođen Adolf Hitler
najavila da planira dom nacističkog vo-
đe prodati po početnoj cijeni od 2,2 mili-
juna eura. Austrijske vlasti strahuju da bi
rodna kuća Adolfa Hitlera, u Braunau na
Innu, mogla biti prodata neonacistima i
pretvorena u svojevrstan hram. Gerhard
Skiba, gradonačelnik Braunaua je rekao
da bi bilo idealno kad bi grad mogao ot-
kupiti kuću i tako kontrolirati šta će se s
njom događati u budućnosti. Trenutno u
gradskoj blagajni za tako nešto nema do-
voljno novca, pa Skiba namjerava napi-
sati pismo Vladi u Beču i zamoliti je za
pomoć oko kupovine. U spomenutoj je
kući Hitler rođen 20. travnja 1889. godi-
ne. Njegovi roditelji Klara i Alois su u
J
kući iznajmili apartman iznad paba. Tu O
je porodica živjela sve do 1892. godine,
kada su se preselili u Linz. Vlasnica ku- U
će Gelinde Pomer je rekla da se želi rije-
R
šiti nekretnine, koja se i u vrijeme Hitle-
rovog rođenja nalazila u vlasništvu nje-
ne porodice, prvenstveno zbog tereta
N
prošlosti.  A
Pripremio: Ismet Isaković L
ISLAMSKI CENTAR U RIJECI