KAZIVANJE O EJJUBU

Nazad do sadržaja

KAZIVANJE O EJJUBU, ‘ALEJHISSELAM

Ejjub pripada poslanicima koji su spomenuti u Kur’anu. Allah, dželle šanuhu, kažeobraćajući se Muh?mmedu, s?
llallahu ‘alejhi wesellem:

“Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i
Ibrahimu, Ismailu, i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau i Ejjubu...“ (En-Nisa’:163)

Ejjub je bio mnogo bogobojazan, milostiv prema siromašnima, brinuo se o jetimima, ićramio goste i pozivao je svoj
narod ka robovanju u Allaha.

Mufessiri i historičari prenose da je Ejjub bio bogat čovjek, posjedovao je mnogo stoke, velika prostranstva zemlje.
Njegova porodica je bila velika, ali se odvaja od svega toga zbog svoje bolesti koja je zahvatila čitavo njegovo tijelo,
osim srca i jezika koje je stalno činilo zikr. U svemu tom belaju on ostaje saburli, spominje Allaha i noću i danju. To
je toliko trajalo da se od njega udaljava onaj koji mu je do tada bio blizak. Udaljen je iz tog mjesta i odbačen od
sviju, osim njegove žene koja je bila uz njega služeći ga i sjećajući se njegove dobrote i ljubavi prema njoj. Ona ga
je posjećivala i hizmetila mu. Njen imetak se smanjio i bi primorana da radi kako bi zaradila i bila u stanju pomoći
Ejjubu. Ali, ona je strpljivo podnosila gubitak imetka, djece, njegovu bolest i rad nakon blagostanja u kojem je bila.
A i Ejjubu to nije povećalo ništa do sabur, zahvaljivanje Allahu i nadu u Njegovu nagradu, tako da se on navodi kao
primjer po svojoj strpljivosti i primjer po belajima kroz koje je prošao.[1]

Ulema se razišla po pitanju trajanja njegove bolesti; kaže se tri godine, kaže se sedam godina i nekoliko mjeseci i
kaže se osamnaest godina.

Prenosi se da je njegova žena rekla: “O Ejjube, da si molio svoga Gospodara, otklonio bi od tebe belaj.“ A on joj reče:
“Živio sam sedamdeset godina kao zdrav i malo je da osaburim sedamdeset godina radi Allaha.“

Prenosi se da bi on govorio kada bi ga god zadesila nesreća:

“Allahumme ente ehazte ve ente ea’tajte.“(“Bože, Ti daješ i Ti uzimaš.“)

Historičari prenose kazivanja o Ejjubu uzimajući ih iz Biblije i jevrejskog tumačenja Tewrata, ali se na te izvore ne
oslanjaju islamski učenjaci.

Neki mufessiri kritikuju vrstu belaja kojom je Ejjub opisan. Kaže El-Muragi u svom tefsiru:

“Ono što se prenosi o veličini bolesti kod njega, tako da je dovela do bježanja od njega i da su ga svi ljudi protjerali
van grada, te da mu niko nije dolazio osim njegove žene koja mu je donosila hranu, sve su to Israilijjati koje
trebamo smatrati lažnima, jer oni nemaju ispravnosti u sebi. A od uslova nubuvveta je da ne posjeduje bolesti zbog
koje će ljudi bježati od njega, jer da je on bio tako bolestan, ne bi bio u stanju da im dostavi objavu.“

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/16kazivanjeoejjubu.htm[10.2.2010 16:15:25]
KAZIVANJE O EJJUBU

Ejjub u Kur’anu

Kur’an ukazuje da je Ejjub imao tjelesnu bolest i da se on obraća svome Gospodaru koji mu prima dovu i otklanja
od njega belaj:

“I Ejjubu se kada je Gospodaru svome zavapio: “Mene je nevolja snašla, a Ti si od milostivih najmilostiviji!“

odazvasmo i nevolju mu koja ga je morila otklonismo i vratismo mu, milošću Našom, čeljad njegovu i uz njih
još toliko i da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.“ (El-Enbija’:83,84)

“I sjeti se roba našeg Ejjuba kada je Gospodaru svome zavapio: “Šejtan me na zlo navraća i misli lažne mi
uliva!“

“Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!“

i Mi smo mu iz milosti Naše čeljad njegovu darovali i još toliko uz njih, da bude pouka za one koji su pametni -

“I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!“ Mi smo znali da je on izdržljiv; divan je
rob on bio i mnogo se kajao.“ (Sad:41-44)

U govoru o šejtanskom djelovanju na njega želi se ukazati na šejtansko došaptavanje i uveličavanje bolesti u očima
Ejjuba, te gubljenje nade u Allahovu milost. Ali, Ejjub traži utočište u Allahu i On ga spašava.

Na način liječenja Kur’an nam ukazuje: “Udari nogom o zemlju, - eto hladne vode za kupanje i piće!“ On posluša
naredbu i udari nogom o zemlju iz koje poteče voda. On se okupa i napi se hladne vode i Allah, dželle šanuhu, mu
otkloni njegovu bolest.

Kaže El-Muragi u svom tefsiru:

“Ovim se ukazuje na vrstu njegove bolesti, to je kožna bolest koja nije prelazna i koja nije opasna po život. Kao što
se ukazuje i na vodu koja je bila ljekovita, čovjek je može piti i upotrebljavati. Takvi izvori i danas postoje, kao i
banje koje otklanjaju različite kožne i unutarnje bolesti.”

Poništavanje zakletve

U svojoj bolesti se Ejjub zakleo da će ako ozdravi udariti stotinu bičeva svojoj ženi koja je ponekad bila zaokupljena
svojim poslovima i nije mu dolazila. Ali, pošto ga je lijepo hizmetila, Allah, dželle šanuhu, ga oslobađa od te
zakletve i naređuje mu da uzme snop trave ili nečega sličnog i da je njome udari jedanput. To je bilo rješenje
onome koji se boji Allaha i koji mu se pokorava, a posebno za njegovu ženu koja je bila strpljiva i od iskrenih
robova. Na to nam ukazuje Allah, dželle šanuhu, riječima:

“I uzmi rukom svojom snop i njime udari, samo zakletvu ne prekrši!...“ (Sad:44)

POUKE IZ KAZIVANJA O EJJUBU

Sabur u belaju

U kazivanjiu o Ejjubu i onome što ga je zadesilo od belaja, u njegovom obraćanju Allahu da otkloni od njega bolest,
te ponovnom vraćanju zdravlja i povećanju blagodati koje je imao, u svemu tome su pouke za vjernika. Ejjub je

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/16kazivanjeoejjubu.htm[10.2.2010 16:15:25]
KAZIVANJE O EJJUBU

uzor u saburu vjernicima i on je bio izložen belaju od kojeg nisu spašeni poslanici. A oni su najviše izloženi belaju, a
Resulullah, s?llallahu ‘alejhi wesellem, kaže:

“Ljudi koji su najviše na belaju su poslanici, zatim dobri ljudi, zatim poput njih. pa poput njih. Čovjek je na belaju prema
stepenu svoje vjere, pa ako je čvrst u svojoj vjeri, povećani su mu belaji.“

Postaje nam jasno iz ovoga da belaj ne ukazuje na poteškoću, jer se sreća i nesreća na ovom svijetu ne ravnaju
prema dobrim i lošim djelima. Dunjaluk nije svijet nagrađivanja, već ispit i mjesto za sijanje, a posljedica sabura
jeste nagrada i uvećavanje blagodati. Kada je Ejjub bio na ispitu, gubi svoju porodicu, opskrbu, dobija bolove u
tijelu, on saburi u tome i šućura Allahu. Allah, dželle šanuhu, mu se smilovao i njemu se vrati zdravlje i sve ono što
je izgubio. Zato se kaže na kraju kazivanja o Ejjubu: “I da bude pouka onima koji se Nama klanjaju.“t.j. pouka
onima mimo Ejjuba koji se klanjaju Allahu da se strpe kao što se on strpio kako bi bili nagrađeni na dunjaluku i na
ahiretu, jer oni ako se sjete Ejjuba i njegova sabura, a on je bio najbolji u svome vremenu, tada će postati čvrst i
saburljiv u poteškoćama dunjaluka.

Strpljivost je odlika poslanika, dobrih ljudi i oružje onih koji se boje Allaha. Nije uspio poslanik, niti vođa, niti
reformista da se spasi, osim sa saburom.

Vrijedno je spomenuti da Kur’an poklanja posebnu pažnju saburu i uzdiže one koji se odlikuju tom osobinom.
Spominje se oko sedamdeset puta u Kur’anu, dok ni jedna druga pohvalna osobina nije toliko spomenuta.

Resulullah, s?llallahu ‘alejhi wesellem, oporučuje sabur i kaže:

“Sabur je pola vjere.“

“Ko se strpi, Allah će ga nagraditi i čovjeku nije ništa bolje dato od strpljivosti.“

Pored toga što se Ejjub stalno obraćao Allahu dovom, čineći njemu zikr i spominjući Njegova lijepa imena, on se i
liječi. To nam ukazuje da moramo tražiti lijeka, jer Allah, dželle šanuhu, kaženaređuje njemu da pije vodu i da se
kupa u njoj, a Allah, dželle šanuhu, je mogao da ga izliječi i bez toga.

Iz kazivanja o Ejjubu uzimamo pouku o lijepom ophođenju prema ženi. Ejjub se lijepo odnosio prema svojoj ženi
dok je bio zdrav i ona mu lijepim uzvraća u njegovoj bolesti. U to vrijeme ona griješi i on se zaklinje da će je kazniti,
ali mu Allah, dželle šanuhu, naređuje da to ne radi kako ne bi povrijedio njeno pravo koje je zaslužila kod njega, te
mu daje olakšicu i oslobađa ga od zakletve.

[1] El-bidaje ven-nihaje, Ibn-Kesir, I dio

file:///F|/upload%20na%20islamzasve/knjige/sira%20poslanika/vjerovjesnici/16kazivanjeoejjubu.htm[10.2.2010 16:15:25]