6.

PESTICIDI
Vjerojatno se osim kod lijekova ne može pronaći tolike raznolikosti kao kod pesticida.
Namijenjeni su uništavanju štetočina, što znači svakog živog bića koje čovjeku smeta na ovaj
ili onaj način, odnosno koje mu radi štete ove ili one vrste. Po kemijskoj strukturi mogu biti
svašta, od anorganskih tvari i plinova do malih ili velikih organskim molekula. Čak mogu biti
nekakvi drugi živi organizmi, koji uništavaju nama mrskog štetočinu. Koristilo se i koristi
svašta s trendom izbacivanja posebno opasnih kemikalija ili živih bića. Onda se dijele prema
vrstama štetočina protiv kojih su namijenjeni i tu zaista teško možete naći i jedno živo biće
protiv koga netko nema nešto protiv. Dijele se područja primjene i o tome će ovdje biti
govora, jer nije svejedno da li je to sredstvo za profesionalnu uporabu ili ga koriste amateri, je
li mu primjena pretežita u poljoprivredi ili npr. brodarstvu, itd. Teško je zapravo biti općenit
kad se govori o pesticidima i zato će ovaj tekst sigurno imati brojne manjkavosti.
Pogledajmo prvo protiv koga se koriste pesticidi. Evo tek nekoliko primjera primjene:

• INSEKTICIDI (protiv kukaca)

• LARVICIDI (protiv larvi)
• HERBICIDI (protiv biljaka)
• FUNGICIDI (protiv gljivica)
• BAKTERICIDI (protiv bakterija)
• RODENTICIDI (protiv glodavaca)
• LIMACIDI (protiv puževa)
• AKARICIDI (protiv grinja, crvi)
• NEMATOCIDI (protiv parazita)
• DRUGI (protiv algi, lupara, riba, ptica, crva, virusa, itd. itd., a indirektno ili čak
direktno protiv ljudi).

Ima naravno toga još u izobilju. Jeste li ikad pomislili da na vašem području živi puno
zmija otrovnica? Ako niste pomislili vi onda je pomislio netko drugi i odmah počeo tražiti
sredstvo s kojim bi im mogao barem malo smanjiti populaciju. U nekim
državama se legalno ili ilegalno može nabaviti takva sredstva. Teško je
uopće pronaći neku živu vrstu protiv koje netko nije s otvorenom
namjerom primjenjivao otrove, od vašeg psa kućnog ljubimca do algi u
balastnim tankovima nekog prekooceanskog broda ili bakterija koje
vam iz znoja proizvode smrdljive produkte zbog kojih vas ljudi mogu
izbjegavati. Dakle, teško je uopće obuhvatiti tako široko područje i
ovdje će biti govora samo o najvažnijim pesticidima prema štetočinama
protiv kojih su namijenjeni. Nemojte se čuditi ovoj slici lijevo, jer i
naftni derivati su se prije nekoliko desetljeća znali koristiti protiv
štetočina, kao npr. totalni herbicidi, a protiv raznih nametnika na drvu
(npr. željeznički pragovi ili bandere) se može koristiti kreozotno ulje s
višim ili manjim sadržajem karcinogenog benz(a)pirena. Istina, zadnjih
godina se postavljaju sve stroži zahtjevi u pogledu sadržaja tog
karcinogena u ovakvim uljima, ali ono što se koristilo u prošlosti još uvijek se nalazi u nekom
dijelu okoliša.
Slijedeće pitanje je mjesto primjene. Pitanje je na kolikim se površinama koristi, jesu li
primjenom i koliko široko ugroženi ljudsko zdravlje i/ili okoliš, obavlja li se korištenje u
gusto naseljenim područjima ili isključivo u domaćinstvima, itd. Vrlo rano su ljudi shvatili da
neka područja primjene treba odvojeno nadzirati zbog brojnih razloga.
 Prvo su mudri ljudi kao posebno područje odvojili poljoprivredu i općenito proizvodnju te
preradu hrane. Kod nas je Zakon o zaštiti bilja star nekoliko desetljeća, jer primjena pesticida
na tom području predstavlja velik rizik, ako se ne obavlja na propisani način. Kod toga se ne
odvaja samo zaštita bilja od nametnika od uzgoja stoke do skladištenja hrane ili njezine
prerade odnosno transporta. Istina, dolazi do različitih preklapanja djelatnosti, ali o tome za
koji čas više. Primjena pesticida u poljoprivredi skopčana je s mnogim problemima od kojih
se na neke još uvijek ne obraća pozornost, kao npr. na stradavanje nevinih odnosno
kolateralne štete. Tek spominjem da su brojne vrste praktički istrijebljene zbog primjene
pesticida u poljoprivredi. Čak kad bi agronomi, kako je to propisano, označavali jasno i čitko
površine na kojima se primjenjivao pesticid, to nema nikakvog utjecaja na brojne životinje,
koje ne znaju čitati i tako nisu obaviještene da se na njima zanimljivom polju nalaze otrovi. U
siječnju 2008. godine otkriveno je cijelo stado otrovanih srna na slavonskim poljima, a razlog
je vjerojatno bio u tome što su pasle travu na otrovanom području. Tijekom 2007. godine
tražio je od nas pomoć ovčar, koji je bespravno pustio stado ovaca da pase u tuđem voćnjaku,
koji je vlasnik upravo poprskao s insekticidom. Pastiru je uginula četvrtina stada, a ostale
ovce su se teško oporavljale, pa je tražio odštetu od krivca za svoje zlo. Dobra poljoprivredna
praksa zahtijeva obavješćivanje o primjeni pesticida na poljima, ali nitko to ne radi i zakonom
baš nije takva praksa propisana. S druge strane, postoji pojam «radna karenca» za skoro svaki
pesticid. To je zapravo vremenski period kroz koji ljudsko ili drugo biće ne bi smjelo stupiti
na tretirano područje. Tjedan dana ili čak cijeli mjesec! Nažalost, tu karencu ne poštuju čak ni
poljoprivrednici na svojim poljima, pa ulaze na njih dok su još izloženi opasnostima za
narušavanje vlastita zdravlja. Drugi značajan problem u poljoprivredi je u tome što se ne bi
smjelo jesti nikakve plodove dok god se u njima ili na njima primijenjeni otrov dovoljno ne
razgradi da više ne predstavlja opasnost za zdravlje čovjeka ili životinja. To je uporabna
karenca, koja bi se morala poštivati. Za svaki pesticid je propisana MDK u različitim
plodovima, pa ne mora biti isti za mrkvu ili soju. Karenca je period u kojem koncentracije
pesticida u određenoj hrani moraju pasti ispod MDK, ali se mnogi toga ne pridržavaju. Ipak je
napravljeno jako puno na rečenom području, a zadnjih godina su nam propisi usklađeni s
europskim direktivama koje se odnose na zaštitu bilja. Sad bi nam trebalo još samo
poboljšanje nadzora i bolje školovanje poljoprivrednika. Inače nemamo dobru kontrolu nad
tragovima sredstava za zaštitu bilja na malim poljoprivrednim imanjima. Ono što sanitarna
inspekcija šalje na analize odnosi se na velike pošiljke, posebno iz inozemstva, a kad čovjek
kupuje na placu nema pojma što zapravo trpa u svoju vrećicu. I priča s tzv. zdravom hranom
ili hranom proizvedenom na tradicionalni način je često zapravo prevara. Tko vam garantira
da kumica na placu govori istinu kad priča o svojoj ekološkoj proizvodnji?
Sad dolazi posebno područje u poljoprivredi, koje se odnosi na zaštitu stoke, proizvodnih
procesa ili skladišta. I to je poljoprivreda ili barem prehrambena industrija. Zakon o zaštiti
bilja se naravno bavi i pesticidima protiv štetočina u tim procesima. Stoku treba zaštititi od
kukaca poput muha, koje tako rado borave u stajama. Onda postoje nametnici na poljima
poput krpelja ili se javljaju gljivice poput nepodnošljivog svraba. To je veterinarski DDD
(Dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija), a teško je naći granicu između zaštite životinja
uzgajanih za klanje od zaštite kućnih ljubimaca. Uz sve ostalo ovaj poljoprivredni DDD se
jako preklapa s onim korištenim u održavanju komunalne higijene, pretežno zbog
sprječavanja širenja zaraznih bolesti. I onda konačno zaštita robe na skladištima, kako od
kukaca ili gljivica tako još i više od napasnika poput štakora i miševa. Opet križanje s
održavanjem komunalne higijene. Ne treba osporavati da je poljoprivredni DDD drugačiji od
onog komunalnog barem prema ključnim razlozima primjene opasnih sredstava, ali će se
ovdje o DDD govoriti jedinstveno. Međutim, DDD se ne obavlja samo u naprijed rečenim
područjima ili barem neki njegovi dijelovi poput dezinfekcije. Dezinficijensi se koriste
izrazito mnogo u zdravstvenim ustanovama, u različitim industrijskim procesima, kod obrade
vode za piće te naravno u svakom domaćinstvu. Može li se stvar dodatno zakomplicirati?
Može! Stručnjaci koji se bave DDD-om često kažu da to nije točno, jer se oni bave barem
DDDDD-om. Ona dva dodatna D su po nekima deodorizacija i dekontaminacija, a možda bi
se moglo pronaći još nešto. Kuda da strpamo te djelatnosti? Onda se naravno pokazalo da se
različiti pesticidi koriste u zaštiti prometala (npr. brodova od lupara), prometnica (npr.
iskorijenjivanje korova na prugama) ili u građevinarstvu (npr. uništavanje korova na
gradilištima), dezinfekcija tijela (npr. korištenje posebnih tekućih preparata nakon brijanja) ili
uništavanje štetočina na umjetničkim djelima (npr. rješavanje crvotočine u oltaru crkve iz
1600. godine). I tome nije kraj na ovim rečenim primjerima, ali nema smisla dalje nastavljati.
Mislilo se da će se sve riješiti direktivom o biocidima iz 1997. godine, koju smo mi u
Hrvatskoj pretočili u Zakon o biocidima iz 2007. godine. Međutim, time nije puno toga
riješeno. Potpuno je jasno da mora postojati nekakvo posebno područje profesionalnog DDD-
a i on se kod nas formirao okupljanjem tvrtki i ljudi iz rečene djelatnosti.
Industrija, energetika i promet imaju svoje posebnosti i treba ih tretirati na poseban način,
što se pomalo i radi. Neće o tome biti puno riječi, jer su to često poslovi daleko od očiju
javnosti i odigravaju se na usko ograničenim područjima. Međutim, na tom području je puno
zabrana i ograničenja, pa se u slijedećim godinama mogu očekivati brojne promjene.
Što se tiče primjene pesticida (pretežno dezinficijensi) u zdravstvu ovdje neće o tome biti
govora, iako je područje važno i široko. Neće u ovom poglavlju biti riječi niti o pesticidima u
domaćinstvu i osobnoj higijeni, jer se radi o kućnim kemikalijama, koje će biti obrađene u
posebnom poglavlju. Eto, kako smo jednostavno riješili problem pesticida i vjerojatno skratili
dužine tekstova ovog poglavlja.
Izrazito velika pozornost pridaje se održavanju komunalne higijene u smislu sprječavanja
širenja zaraznih bolesti, ali također radi poboljšanja općih uvjeta života (npr. uništavanje
komaraca). Komunalni DDD je vrlo dobro uređen u Hrvatskoj već godinama. Epidemiolozi iz
javnog zdravstva prate stanje u naseljenim područjima zbog nadzora glodavaca, kukaca i
drugih bića koja mogu otežavati život pučanstvu ili mu biti prijetnja zbog širenja zaraznih
bolesti (npr. štakori, buhe, stjenice, itd.). Temeljem svojih nalaza predviđaju način i intenzitet
obavljanja određene mjere DDD na nekom području. Nadležne lokalne vlasti raspisuju prema
tom programu natječaj za obavljanje DDD, a javljaju se tvrtke koje su za djelatnost
registrirane. Oni moraju obaviti posao prema programu, a nadzor obavlja sanitarna inspekcija,
prateći rad na terenu i po potrebi provjeravajući kakva sredstva tvrtka koristi. Radi
specifičnog posla i opasnosti za građane postoje dodatne kontrole. Tvrtke moraju voditi
očevidnike o utrošenim sredstvima po raznim mjestima, a godišnje očevidnike su dužne slati
u HZT i HZZJZ, kako bi se mogao voditi državni i lokalni nadzor. U ovom području su sve
obveze tvrtki jasno propisane kao i procedure rada. Smiju se koristiti samo odobrena sredstva
s dokazanom učinkovitosti. Građani moraju biti izvješteni o događaju bilo usmenim
razgovorom bilo pismenim upozorenjima ili čak preko radio valova. Sredstva se moraju
koristiti tako da ne ugrožavaju niti ljudsko zdravlje niti okoliš, odnosno živa bića iz okoliša
naseljenih mjesta. Svako mjesto gdje je otrov primijenjen mora biti jasno obilježeno, a trebalo
bi ostatke otrova nakon završetka posla pokupiti te zbrinuti na propisani način. Takvi poslovi
su vrlo zahtjevni i moraju takvi biti, jer npr. nema nikakvog smisla uništiti glodavce samo u
jednoj ulici, a u drugoj ih ostaviti netaknute, jer će se oni preostali brzo proširiti na slobodno
područje. I građani moraju biti sudionici takvih događaja uništavanja štetočina u naseljenim
mjestima te dobro surađivati štiteći tako sebe. Naravno da ima i zloporaba, ali teško je sve
držati pod nadzorom. Pesticidi se često primjenjuju za sasvim krive svrhe, kao npr. trovanje
susjedovog psa i slično. Teško je to spriječiti, jer zapravo nije ničiji posao dok se zbog nekih
razloga u sve ne uključi policija, npr. zbog tužbe protiv nepoznate ili poznate osobe zbog
pričinjenje materijalne štete, ili ne daj Bože oštećenja zdravlja nekog građanina.
 Insekticidi
Moram priznati da, iako dijete sa sela, nisam nikad shvaćao koliko kukaca i njihovih
larve živi u slobodnoj prirodi, ali i u naseljima. To sam shvatio tek kad sam se tijekom rata
morao koristiti savjetima biologa, a posebno onih koji se bave kukcima. Prilikom jednog
izvida u zapadnu Slavoniju, kad je trebalo pomoći ljudima koji su vjerovali da se iz poznate
srpske paučine mogu izleći opasni pauci, shvatio sam kako sam do tada hodao slijep kroz ovaj
svijet. Poznata profesorica biologije me pratila kako bi obavila determinaciju tih čudovišnih
pauka i onda je dokazala da se radi o našim domaćim normalnim paucima, čije je gnijezdo
prilijepljeno na list šljive 1991. godine domaćica spremila u staklenku zbog paučine omotane
oko lista. Prvih dana svibnja izlegli su se mali sitni pauci za koje je moja prijateljica tvrdila da
su ih prepune livade oko prigradskog naselja. Kako joj mještani predvođeni seoskom
učiteljicom nisu vjerovali, ona nas je sve povela do obližnje livade i svojom mrežicom u
nekoliko spretnih zamaha pokupila golemu količinu raznovrsnih i raznobojnih kukaca. Svi su
bili začuđeni uključujući mene, a bilo mi je jasno da se među njima nalaze kako naši
neprijatelji tako i oni kukci koji su prema nama potpuno indiferentni. Zaista je tih kukaca
silno mnogo oko nas i mnogi su nam predstavljali moru u bivšim vremenima. Mlađe
generacije uopće ne mogu shvatiti koliko su u prošlosti ljudi patili zbog kukaca osim onih
kojima komarci ne daju živjeti. Ja na sreću nisam nikad upoznao stjenice, ali se s nelagodom
sjećam buha, uši, tekutova i drugih neugodnih kukaca iz kućnog okoliša naših mjesta nakon
II. Svjetskog rata. Kroz cijelu svoju povijest ljudi su živjeli s kukcima nametnicima i drugim
kukcima s polja, koji su im znali uništiti svu ljetinu i otjerati ih u glad. Negdje u mojoj
mladosti pojavila se krumpirova zlatica, koja je pravila goleme štete u vrtovima sve dok nisu
do nas stigli insekticidi. Jasno je da su se ljudi morali boriti protiv kukaca unatoč tome što su
koji puta znali stvari okrenuti na šalu ili su se znali naprosto priviknuti. Uvijek se tražilo
nekakva sredstva protiv kukaca i ne bi trebalo zaboraviti narodna iskustva. Pogledajte ove
lijepe cvjetove, koji pripadaju dalmatinskoj biljci buhaču. Svi njezini sastojci se mogu svrstati
u insekticide i to prilično učinkovite. I danas
mnogi koriste sušene dijelove te biljke po svim
dijelovima kuća, a samo joj ime govori da je
dobra protiv buha. I lavanda ima insekticidna
svojstva, a širi oko sebe tako ugodan miris, koji
se uvlači i u odjeću smještenu o ormarima. U
onim starim zaostalim vremenima ljudi su kao
insekticid (posebno protiv groznih moljaca)
koristili naftalin, ali odjeća iz ormara s naftalinom
baš nije ugodno mirisala. Tjeralo se kukce poput
komaraca dimom. Ja se sjećam močvarne biljke
zvane u Slavoniji bambus, koju se palilo jer je
njezin dim tjerao komarce. Dakle, nije bila
insekticid nego tzv. repelent ili sredstvo koje
odbija neku vrstu kukaca. Treba snažno naglasiti
da su kukci prenosnici teških bolesti. Komarci su
u ona stara vremena bili prijenosnici malarije i npr. naši ljudi iz Metkovića su umirali zbog
toga. Stjenice su prenosile trbušni tifus, koji je nekih godina znao odnijeti brojne ljudske
živote na raznim stranama svijeta, a kod nas je posebno u ratnim godinama dobro uspijevao.
Buhe su prenosile kugu i druge strašne bolesti, posebno zato što su jednako rado boravile na
životinjama poput štakora kao i na ljudima.
Prvi pravi sintetski insekticidi iskorijenili su brojne zarazne bolesti prenošene preko
kukaca. Zadnji slučajevi malarije su zabilježeni u dolini Neretve prije skoro 50 godina, a
Napulj zahvaćen trbušnim tifusom 1944. godine spašen je zahvaljujući insekticidu DDT. Jest
istina da su se tih godina jeftini insekticidi koristili neumjereno i neznalački izazivajući brojne
teške posljedice, ali su oni i promijenili život svih ljudi na cijelom svijetu. Naravno da će biti
puno govora i o štetama, ali danas smo puno pametniji (kao svi generali poslije bitke) i
vjerojatno nećemo ponavljati one greške iz povijesti, a za nove greške imamo bezgranične
mogućnosti. Danas je tih insekticida i larvicida jako puno. Neki više nemaju važnosti, ali
dobro je o njima pisati radi grešaka koje smo učinili, a neki zapravo i nemaju općenito neku
veliku važnost. Dajem popis insekticida (neki su ujedno larvicidi, akaricidi, nematocidi i
otrovi općenito gledajući) tek kako bi se vidjelo da je tu bilo i da ima svačega, kako prema
kemijskim strukturama tako prema opasnostima kojima nam prijete. Nema nikakve šanse da o
svima njima pišem niti ću ih sve navesti, ali vrijedno je pogledati čega tu sve ima:

-antibiotski,
-anorganski (npr. diatomejske zemlje, boraks),
-arsenovi (uglavnom soli arsenati),
-diamidski (zaboravimo ih),
-fosfonati (možda sam mogao spomenuti i druge jednako malo važne),
-karbamatni (njih zapamtite),
-nikotinoidni (eto predstavnik je obični nikotin o kojem se pisalo drugdje),
-nitrati (biti će riječi o DNOC-u),
-organofosforni (o rođacima bojnih otrova svakako treba pisati),
-organoklorni (s njima počinjemo),
-organotiofosfatni,
-plinoviti fumiganti (o njima je već bilo riječi, ali ih nećemo zaobići),
-piretroidi (o njima moramo pisati zbog male toksičnosti za ljude),
-regulatori rasta insekata (danas još uvijek pomalo skupi).

Naglašavam da sam spomenuo samo one po mojoj ocjeni važnije, a o svima nema
smisla pisati nego tek o onima koji se češće pojavljuju kod nas kao uzroci otrovanja ili koji su
predstavljali i predstavljaju golemo opterećenje na naš okoliš. Ne kažem da ih se moramo
panično čuvati, ali je činjenica da golem
broj naših građana niti ima pojma išta o
njihovoj opasnosti niti ih se čuva. To što ne
štite svoje zdravlje zapravo je njihov
osobni problem, ali kad počnu trovati druge
nevine građane i uništavati okoliš treba se
jako žestoko pobuniti. Države se brinu,
istina uvijek s određenim zakašnjenjem, ali
na području insekticida najviše je zabrana
ili ograničenja stavljanja u promet, što nije
ni čudo obzirom da je čovječanstvo s
primjenom insekticida doživjelo najgora
iskustva. Blagoslov i prokletstvo! To su
naši insekticidi. Ja sam osobno dug dio
svoje stručne prakse sudjelovao u odlukama o zabranama ili barem bio njihovim svjedokom.
Možda zbog toga malo emocionalno gledam na problem zbog brojnih podataka proučenih o
teškim štetnim često globalnim učincima tih tvari, ali pokušavam ipak realistično gledati na
problem ili barem mislim da realno gledam. Sad konačno nekoliko riječi o nekima od njih.
Organoklorni insekticidi

Priča je počela s legendarnim od Boga danim i od njega prokletim DDT (Dikloro-

Difenil-Trikloroetan). Nahrupio je završetkom II. Svjetskog rata na svjetsku scenu kao
blagoslov, a već 1968. godine naveliko počeli su ga povlačiti kao prokletstvo. Evo prvo
njegovih svojstava.
T N

DDT
CAS:50-29-3)
OTROVNO OPASNO ZA
OKOLIŠ

OZNAKE UPOZORENJA
R25-40-48/25-50/53 (otrovno ako se proguta,
ograničena saznanja o karcinogenim učincima,
otrovno: Opasnost od teških oštećenja zdravlja
pri duljem izlaganju gutanjem, vrlo otrovno za
organizme koji žive u vodi i može dugotrajno
štetno djelovati u vodi).

Ne bi se moglo reći da je bezopasan prema svojim toksikološkim svojstvima, ali u vrijeme

njegove primjene nismo imali pojma da bi mogao imati uopće bilo kakve opasnosti. O
razlozima kasnije. Primjenjivao se on šakom i kapom. Ja se sjećam da je moja mama prije
spavanja sve krevete obilno zaprašivala tom kemikalijom u prahu i mi smo mirno spavali ne
strahujući od buha ili drugih napasnika. Međutim,
znanstvenici nisu spavali nego su zapisivali svoja
zapažanja i uskoro počeli gunđati. Zapravo su prvo
ljudi u praksi opazili da neki kukci postaju otporni na
DDT, a to se kasnije događalo i s drugim
insekticidima. To zapravo nije bio problem budući je
kemikalija bila jako jeftina i trebalo ju se samo
primijeniti u većim količinama, pa se sve bijelilo
poslije njegove primjene. Znanstvenici su
upozoravali još ranih šezdesetih godina na činjenicu
da ptice izumiru, ali to je bilo razumljivo budući se
one hrane otrovanim kukcima i tako bivaju same
otrovane. Tko još mari za dosadne ptice? U drugoj
polovici šezdesetih godina znanstvenici su zabilježili
da ptice nesu jaja s tankom ljuskom, koja naprosto
puca dok ptice na njima sjede. Ni to nije pokolebalo
pristaše primjene ove kemikalije, ali su znanstvenici
upozoravali da se DDT miješa u metabolizam barem
kod ptica. Najvažnije je bilo da ljudi prolaze dobro unatoč tome što su znali biti impregnirani
prahom DDT u svojim aktivnostima uništavanja kukaca. Bilo je nekakvih znanstvenih radova
o njegovom neurotoksičnom djelovanju, ali ništa se nije znalo o učincima kroničnog
izlaganja. Prvo ozbiljno otrovanje dogodilo se također tih šezdesetih godina na jednom
ribarskom brodu u Južnoj Americi. Kuhar je pripremajući neko nacionalno izrazito masno jelo
umjesto brašna stavio u hranu DDT, što nije bilo ni čudno obzirom da su jedno i drugo stajali
u kuhinji u istovrsnim posudama. Polovica ribara je umrla, a ostatak njih je jedva vratio brod
u luku. Stručnjaci su odmah rekli kako je to sve normalno i jasno, jer DDT se ne otapa u vodi
nego u mastima, pa se zato dogodilo otrovanje. Može čovjek progutati nekoliko žlica DDT i
ništa mu se neće dogoditi, jer DDT se u probavnim sokovima ne otapa i onda se ne može
apsorbitati u krvotok. U času kad je bio otopljen u obilnoj količini masti postao je nakon
gutanja obroka raspoloživ za apsorpciju i zato je napravio tako teške štete.
Mislim da je najteži šok izazvao jedan rad s kraja šezdesetih u kojem su autori
prikazali koncentracije DDT u masnom tkivu umrlih osoba iz različitih zemalja svijeta.
Pokazali su da se najviše DDT nalazi u masnom tkivu Židova iz Izraela, što zapravo i nije bilo
čudo obzirom da su za uzgoj voća koristili goleme količine DDT. Austrijanci su imali znatno
niže koncentracije DDT budući se nisu tako intenzivno bavili voćarstvom kao Izraelci.
Iznenađenje su bili Eskimi. Imali su oni manje DDT u mastima nego Izraelci, ali znatno više
nego Austrijanci i drugi europski narodi. Pretpostavljam da je svakom jasno kako u postojbini
Eskima nema kukaca, pa čak ni buha. Od kud
onda DDT u njihovom masnom tkivu?
Odgovor se brzo našao i bio je logičan.
Eskimi jedu puno masti raznih životinja, koje
su velikim dijelom sezonske selice. Morski
sisavci npr. stalno kruže između
ekvatorijalnih voda i dalekog sjevera u potrazi
za hranom, a tamo na jugu je nastupilo teško
onečišćenje okoliša ovom kemikalijom.
Obzirom na to što je DDT izrazito lipofilna
tvar on se dobro skladišti u masnom tkivu
ljudi odnosno u plodovima biljaka. Gotovo se
uopće ne metabolizira niti se može izlučiti mokraćom iz organizma. Stalno se nakuplja u
mastima i tamo ostaje izrazito dugo. Misli se da treba proći dvadeset godina da se količina
DDT u mastima smanji na polovicu početne vrijednosti uz pretpostavku da ga se prestane
unositi u organizam. Međutim, DDT spada u POP-ove (Postojani Organski Polutanti) i
izrazito se slabo raspada u okolišu, a biljke ga u svom neznanju uzimaju iz tla i odlažu u
plodove. Ljudi pak te plodove jedu i nadalje unose DDT u organizam, a on se naravno i dalje
skladišti u njihovim mastima. Neka istraživanja pokazuju da se koncentracije DDT nisu bitno
promijenile u ljudskim mastima kroz taj period od 30 godina nakon zabrane stavljanja
insekticida u promet. Posebno rado se DDT raspodjeljuje između masti i mlijeka, pa žena
normalno svoje dijete hrani tim insekticidom. Nakon zabrane od 1968. godine više se ne unosi
DDT u okoliš, barem u Hrvatskoj i europskim zemljama, ali nije prestao biti problem.
Nismo sasvim sigurni niti u njegove štetne učinke. Činjenica je da nema mjesta na
zemlji koje nije onečišćeno s kemikalijom DDT, kao što nema ni jednog živog bića na kopnu
koje nije spremilo u svoje masti tu kemikaliju, a istraživanja se ne mogu obavljati bez
kontrolne skupine koja nema ni trunke DDT u svom organizmu. Jedino dobro koje smo dobili
iz tih događaja je strah. Ljudi su se počeli bojati onečišćenja okoliša i takvih postojanih tvari
poput DDT. Nakon zabrane DDT došlo je do zabrana brojnih drugih kemikalija, a stručnjaci
su postali oprezni. Međutim, i tu postoji jedan veliki ALI. DDT je jeftin i neke velike zemlje
ga se ne žele odreći. Mogli bi reći da je to njihov problem kad bi onečišćenje stajalo na mjestu
gdje su ga ljudi ostavili. I nije samo u tome problem. Liberalni kapitalizam teži prema profitu
i jasno je da će neki tvorničar rado proizvoditi DDT ili slične tvari kako bi ih prodao onome
koji ih želi kupiti. Problem je bio u tome što su nailazili na zabrane prijevoza kroz zemlje u
kojima su takve kemikalije zabranjene. Ništa ne smije stati na put trgovini i tako se rodila
Rotterdamska konvencija prema tzv. PIC (Prior Informed Consent) proceduri. Sve zemlje
konvencije uključujući odnedavno i Hrvatsku dopuštaju prijevoz takvih opasnih tvari preko
svojeg teritorija uz poštivanje procedure o prethodnom obavješćivanju (PIC) uz pravo da
svaka postavi pravila o uvjetima takvog prijevoza. Ta je konvencija u skladu s drugim
međunarodnim ugovorima o prijevozu opasnih tvari i naprosto je nije moguće osporiti. Isto
tako nije moguće osporiti pravo bilo kojoj naciji da se truje opasnim kemikalijama, ali ostaje
nekako gorak okus u ustima.

Lindan
Iako ima puno tih zabranjenih organoklornih insekticida meni se priča o lindanu jako
sviđa iako je kod nas zadnji zabranjen u Hrvatskoj. Opet jedan vrlo učinkoviti insekticid i
bolje kontroliran nego njegov prethodnik DDT. Međutim, po svojstvima nije ni malo bolji od
DDT nego možda još gori, kako se to vidi dolje.

T N

LINDAN
(CAS 58-89-9)
OTROVNO OPASNO ZA
OKOLIŠ

OZNAKE UPOZORENJA
R20/21-25-48/22-64-50/53 (štetno ako se udiše
i u dodiru s kožom, otrovno ako se proguta,
opasnost od teških oštećenja pri duljem
izlaganju gutanjem, može štetno djelovati na
dojenčad preko mlijeka, vrlo otrovno za
organizme koji
žive u vodi i može dugotrajno štetno djelovati u
vodi)

Ako ništa drugo onda ima oznaku R64, koja kaže da može štetno djelovati na dojenčad
koja sisa ženino mlijeko. Naravno da je to svojstvo imao i DDT samo što mu nije nikad
službeno dodijeljeno u razvrstavanju i označavanju. Lindan je zabranjen tek početkom trećeg
milenija i to gotovo istovremeno u EZ i kod nas. Ja sam osobno davao izvještaj o opasnostima
lindana na sastanku tadašnjeg Povjerenstva za otrove na kojem se odlučivalo o sudbini tog
važnog insekticida. Glavni dio rasprave odnosio se na to gdje se zabranjuje njegova primjena,
jer smo se ravnali prema direktivi o sredstvima za zaštitu bilja i bilo je jasno da se više nigdje
u Hrvatskoj ne može primjenjivati u poljoprivredi ili npr. kućanstvu kao insekticid. Međutim,
ostalo je nepokriveno područje lijekova. Zakon o kemikalijama jednako kao i propisi o
sredstvima za zaštitu bilja ne odnose se na lijekove, a pripravci lindana su bili korišteni kao
lijekovi u veterini. Bili su oni korišteni i kao sredstva za primjenu na čovjeku, kako u
Hrvatskoj tako i u Europi. Negdje sedamdesetih i osamdesetih godina pripravci lindana su bili
često korišteni u obliku šampona protiv uši. Naravno uglavnom kod djece. Moja kći je čak
dva puta kao curica donijela uši doma i svi smo morali koristiti šapmone za uništavanje tih
kukaca. Jedino rješenje je bio lindan, jer drugačije naprosto nije bilo moguće ukloniti tu
napast osim šišanjem do gole kože, a to ipak roditelji još uvijek ne žele priuštiti svojim
princezama. Tako je cijela obitelj prala kosu
barem dva puta u lindanskom šamponu
kupljenom normalno u najbližoj apoteci. Nitko
u to vrijeme nije uopće sumnjao da bi lindan
mogao biti opasan za ljudsko zdravlje, a nisu se
opažale veće štetne posljedice uporabe osim
nadraživanja očiju. Kad su počele rasprave o
zabrani lindana sjetio sam se svojih iskustava
podsjećajući se na činjenicu da je lindan po
svojim fizikalno-kemijskim osobinama sličan
DDT-u i da se rado nakuplja u masnom tkivu
svih mogućih organizama. Nisu svi jednako
lako prihvatili stavljanje lindana na liste zabrana
i ograničenja. Najviše smo imali problema s
veterinarima, koji se svog lijeka nisu željeli
odreći. Najviše se lindan koristio za zaštitu
ovaca od nametnika poput svraba ili krpelja, kojih je po nekim našim krajevima stvarno
previše. Ovce s krpeljima ili svrabom sporo napreduju, a janjad može čak uginuti zbog tih
napasti. Rješenje je naravno zimsko kupanje ovaca u suspenziji ili otopini nekog dobrog
insekticida. Ovo lijevo je stara slika iz Australije i ne odnosi se na lindan, ali u našim
krajevima se za kupanje ovaca koristio upravo taj
insekticid. To su zapravo od betona načinjene kupke u
koje se gura ovce i prisiljava ih da izađu na drugu
stranu van. Ovce vjerojatno ne vole tu vrstu kupanja,
ali je činjenica da do ljeta više ne stradavaju zbog bilo
kakvih nametnika. Čak i janjci nemaju problema s
nametnicima ako su se došli na svijet poslije dobre
lindanske kupke. To pak znači da se lindan apsorbira
kroz kožu u organizam ovce, a onda se to zaštitno
sredstvo prenosi preko posteljice u plod. Naši
veterinari su tvrdili da nema ni malo istine u tim našim
pretpostavkama o apsorpciji lindana u organizam ovce
te da janjci nemaju u svojem organizmu nikakvih
opasnih tvari, pogotovo u krajevima poput Krka i
Cresa gdje su se takve kupke uobičavale svake zime.
Uz to su svoje imali za reći i veterinari za kućne
ljubimce poput pasa. Oni su također običavali svoje
pacijente tretirati lindanom barem po glavi, jer su ih na
taj način štitili od krpelja i buha. Činilo se da smo izgubili bitku, jer se nismo imali pravo
miješati u veterinarsku politiku registracije i primjene lijekova. Međutim, državna
administracija ima svoja pravila i na tome smo možda tek privremeno dobili bitku. Da bi se
proizveo lijek mora se uvesti sirovina, a sirovina je kemikalija na listi zabrana i mi smo rekli
da ne dopuštamo uvoz takve kemikalije. Tako je prestala proizvodnja lindanskih preparata za
zaštitu ovaca i kućnih ljubimaca, ali nismo mogli zabraniti uvoz lijekova. Vrlo dobro znamo
da barem veterinari za kućne ljubimce još uvijek izdaju recepte za lindanske preparate, a onda
ih se kupuje u inozemstvu. Postoji i mogućnost šverca iz nama istočnih zemalja, pa vjerujem
da neki pastiri zahvaljujući dobrim vezama u Srbiji i dalje zaštićuju svoje ovce potapanjem u
lindanskim kupkama. Jedino je pitanje koliko prilikom uživanja janjetine unosimo lindana u
svoje organizme.
Moram na kraju istaknuti činjenicu da su za sudbinu lindana zaslužni ili odgovorni
građani EZ okupljeni u brojne nevladine udruge.

Oni su diljem Europe žestoko protestirali protive uporabe lindana, kao na slici gore.
Vjerojatno je i njihov glas imao utjecaja na donošenje odluke o zabrani. Mislim da je to prvi
slučaj protesta zbog primjene insekticida, a vjerojatno su stekli iskustvo protestima protiv
drugih kemikalija poput npr. dioksina.
Postoji još jedan problem vezan uz organoklorne insekticide, a to su
skladišta sa starima kemikalijama (npr. DDT) ili nezanimljivim derivatima
(npr. gama izomer lindana koji nikad nije bio upotrebljiv i predstavljao je
samo opasni otpad). Na mjestima proizvodnje lindana gomilale su se sve
veće količine neupotrebljivog i vrlo opasnog gama izomera. Valjda se
smatralo da će se problem riješiti sam od sebe. Međutim, kroz godine je
postajalo sve više jasno da rješavanje takvog otpada neće biti jednostavo.
Lindan sadrži čak 6 klorovih atoma po molekuli, što predstavlja prepreku
spaljivanju. Naime, iz takvih kemikalija nastaju prilikom spaljivanja
dioksini u velikom iskorištenju. Jedini način je miješanje takvog otpada s
kemikalijama koje uopće ne sadrže klor tako da sirovina za spaljivanje na
kraju nema više od 1% ukupnih halogena. To strašno poskupljuje proces i cijena spaljivanja
takvog otpada lindana ili DDT raste enormno. Tko će to platiti? Tvrtke za sintezu lindana su
propale u istočnim zemljama poput Albanije ili Makedonije i otpad je postao vlasništvo
države, a ona pak nema u proračunu sredstava za ničiji opasni otpad. Vjerojatno će jednog
dana problem biti riješen, a do tada će vreće s opasnim kemikalijama stajati u nenadziranim
skladištima i prijetiti kako ljudskom zdravlju tako i okolišu. Treba ipak reći na kraju da
Hrvatska po mojem znanju nema nikakvih skladišta zaboravljenog lindana, a njegovih
opasnih derivata nikad nije ni imala. Nadam se da vam je sad ipak malo lakše pri duši.
Endosulfan
On je zapravo jedini halogenirani insekticid ili fungicid koji se zadržao na našem
tržištu, ali je pitanje koliko dugo će ostati. I protiv njega se bune mnogi uključujući ljubitelje
divljih životinja. Evo njegovih svojstava.

ENDOSULFAN
CAS 115-29-7
OZNAKE UPOZORENJA
R: 24/25,36,50/53 (otrovno u dodiru s kožom i ako se
proguta, nadražuje oči, vrlo otrovno za organizme koji žive
u vodi i može dugotrajno štetno djelovati u vodi)
OZNAKE OBAVIJESTI S: ½,28,36/37,45,60,61 (čuvati pod
ključem i izvan dohvata djece, nakon dodira s kožom
odmah isprati s dovoljno vode, nositi odgovarajuću zaštitnu
odjeću i zaštitne rukavice, u slučaju nesreće ili zdravstvenih
tegoba zatražiti savjet liječnika – ako je moguće pokazati
naljepnicu, ostaci i ambalaža moraju se odložiti kao opasan
otpad, izbjegavati ispuštanje u okoliš – pridržavati se
posebnih uputa – sigurnosno tehnički list).

Usporediv je s drugim organoklornim insekticidima, ali

očito je izrazito važan i nema za njega dostojne zamjene.
Barem ne ovaj čas. Izgleda da predstavlja poseban problem
u nerazvijenim zemljama, gdje se koristi naveliko i bez
dobre kontrole, pa onda teške posljedice za zdravlje ljudi i
okoliš nisu neočekivane. Ovdje je izabrana tek jedna slika
stradalog djeteta, a ilustracija o štetnom djelovanju
endosulfana je izrazito mnogo. U nerazvijenim zemljama se
često bilježe otrovanja radnika zbog nepoštivanja radne
karence s ovim insekticidom. Čini se ipak da se može s njim
prilično sigurno raditi u koliko se poštuju sve propisane
mjere. Preparati koji dolaze k nama uglavnom se u ovisnosti
o koncentraciji endosulfana razvrstavaju u otrove ili štetne tvari, a koristi ga se često u
vinogradima. Od brojnih slučajeva otrovanja izabrao bih jedan iz početka milenija u
sjevernom dijelu naše zemlje kod kojeg sam morao sudjelovati na sudu kao vještak.
Ljubavnici su zaželjeli na osami dočekati Novu godinu i nekako su uspjeli dogovoriti sa
susjedom da im da ključeve svoje kleti. Par je bio dugo u vezi i imali su dijete, a dečkova
obitelj je bila protiv braka. Dama je tvrdila da im je to trebao biti zadnji doček Nove u divljem
odnosu i da je njezin dragi već pronašao stan u kojem će živjeti nakon skorog vjenčanja, a
obitelj je tvrdila da to nije točno. Oni su u večernjim satim došli u klet noseći sa sobom
talijanete, nešto vina i bezalkoholnih pića. Ona nije uspijevala naći nikakvu posudu za
kuhanje talijanete i onda se uputila u podrum. Tamo je našla ružni stari lonac, koji očito nije
bio namijenjen kuhanju hrane, ali ona ga je donijela gore. Isplahnula ga je prema svojoj izjavi
donijetom vodom, jer tamo u kleti voda iz cisterne nije bila za piće, a onda je stavila u njega
kuhati talijanete. Ona navodno baš i nije puno jela, a onda je odlučila otići po dijete ostavljeno
kod neke prijateljice da ga odvede roditeljima na spavanje. Međutim, pozlilo joj je čim je
stigla u prijateljičinu kuću i ispovraćala je cijelu kupaonu. Obzirom na to da se osjećala slabo
odvezli su je na hitni prijem u grad da bi liječnik ustanovio kako se vjerojatno radi o histeriji.
Navodno joj je dao injekciju fenobarbitona i poslao je kući. Legla je spavati i tek iza podneva
se probudila i shvatila kako joj je dragi ostao tamo u kleti. Nije ga uspijevala dobiti
mobitelom, jer je on tu spravu ostavio u autu da im ne smeta. Konačno je odlučila otići do
kleti i našla tamo dragog mrtvog u ispovraćanim talijenatama na podu kleti. Onda su došli
policija i vlasnik kleti, koji je pred policajcima dao ključnu izjavu za daljnji tijek istrage i
procesa. Čudio se kako je mogla za kuhanje koristiti lonac u kojem on razrjeđuje pesticide
prije primjene u vinogradu. Nekako je shvaćeno da je lonac kriv za sve i da dama zaista nije
namjerno ubila svog ljubavnika nego je sve igra slučaja. Zato sam ja bio pozvan kao vještak i
morao sam pregledati opsežnu dokumentaciju uključujući brojne fotografije. Nisam gadljiv,
ali od tada mi sam pogled na tjesteninu izaziva blagu mučninu zbog sjećanja na slike
stradalog muškarca na podu dobro kleti. Moj zadatak je bio procijeniti je li bilo moguće da
zaostali endosulfan iz lonca izazove smrt mladog čovjeka,
koji je navodno pojeo čak dvije pune porcije talijaneta, dakle
skoro sve iz lonca. U slučaju da je vlasnik nakon
razrijeđivanja ostavio malu količinu razrijeđenog preparata u
loncu, to nije moglo izazvati značajnije posljedice kod onog
tko bi to sve pojeo. Jedino je preostao slučaj da je vlasnik
ostavio sadržaj cijele bočice u loncu i zaboravio na to zbog
ovog ili onog razloga. U tom slučaju bi se tekućina isparila i
u loncu bio ostao prah. Vjerojatno bi se on kod
isplahnjivanja lonca većim dijelom uklonio, ali možda dama
i nije ispahnula lonac žureći se što prije uživati u seksu. U
takvom slučaju bi se u loncu našle dovoljne količine
endosulfana da ubiju i više od jednog čovjeka. Vlasnik
vikendice je odbijao mogućnost da je on makar indirektno
kriv i tvrdio je da nikako endosulfan nije mogao ostati u
loncu, ali sud je zbog nedostatka dokaza oslobodio okrivljenu. Naravno da je tužitelj podnio
žalbu i slučaj je upućen na viši sud te još ne znam kako će završiti.
Ponavljam da ne znam kako će završiti stvar s endosulfanom. To što izaziva
nespecifične simptome poput povaćanja i proljeva nije toliko bitno nego je važno da je on
neurotoksičan. Izaziva konvulzije, poteškoće s disanjem, gubitak koordinacije i naravno komu
sa smrću. Stvar se zakoplicirala kad su znanstvenici pronašli da je on endokrini disruptor, a
toga se danas mnogi boje. Istina, dokazi su nađeni na nekim životinjama. Međutim,
epidimiološka istraživanja pokazuju da muškarci izloženi endosulfanu imaju snižene
koncentracije testosterona u odnosu na neizložene ljude. To već nije za zanemariti, posebno u
krajevima gdje ljudi puno drže do muške potencije. Postoje nepotvrđene sumnje da bi mogao
biti reproduktivno otrovan ili čak karcinogen, ali već naprijed opisani učinci svrstavaju ga na
listu tvari čija se zabrana očekuje u bliskoj budućnosti.

Organofosforni insekticidi
Ime su dobili po tome što su derivati fosforne kiseline, a najbliži su rođaci živčanim
(neurotoskičnim) bojnim otrovima. Izrazito mnogo su se koristili sedemdesetih i osamdesetih
godina prošlog stoljeća, ali im je onda uporaba snažno opala zbog brojnih otrovanja, koja su
nerijetko završavala smrću. Kod nas je danas ostao ograničen broj ovih tvari na tržištu s vrlo
različitim značajkama, kako pokazuje tablica ispod teksta.
 fosalon; T; N
S-(6-kloro-2-oksobenzoksazolin-3-il- R: 21-25-50/53
metil)-OO-dietil-fosforoditioat S: (1/2-)36/37-45-60-61
diazinon (ISO); Xn; N
O,O-dietil-O-2-izopropil-6-metil- R: 22-50/53
pirimidin-4-il-fosforotioat S: (2-)24/25-60-61
dimetoat (ISO); Xn
O,O-dimetil-metil-karbamoil-metil- R: 21/22
fosforoditioat S: (2-)36/37
klorpirifos (ISO); T; N
O,O-dietil-O-3,5,6-trikloro-2-piridil- R: 25-50/53
fosforotioat S: (1/2-)45-60-61
S-tert-butil-tiometil-O,O-dietil- T+; N
fosforoditioat; R: 27/28-50/53
terbufos (ISO) S: (1/2-)36/37-45-60-61
ometoat (ISO); T; N
O,O-dimetil-S-metil-karbamoil-metil- R: 21-25-50
fosforotioat S: (1/2-)23-36/37-45-61
diklorvos (ISO); T+; N
2,2-diklorovinil-dimetil-fosfat R: 24/25-26-43-50
S: (1/2-)28-36/37-45-61
fention (ISO); T; N
O,O-dimetil-O-(4-metiltion-m-tolil)- R: 21/22-23-48/25-50/53-
fosforotioat 68
S: (1/2-)36/37-45-60-61
malation (ISO); Xn; N
1,2-bis(etoksikarbonil)-etil-O,O-dimetil- R: 22-50/53
fosforoditioat S: (2-)24-60-61
paration (ISO); T+; N
O,O-dietil-O-4-nitro-feniltiofosfat (kod R: 24-26/28-48/25-50/53
nas nije više registriran) S: (2-)28-36/37-45-60-61

Neki od njih su vrlo jaki otrovi a neki tek štetne tvari. Sreća je da se jako puno koriste
malation, dimetoat i slični. Nažalost, oni koji su vrlo opasni često su i najučinkovitiji, pa ih se
naprosto ne može isključiti iz uporabe.
Otrovanja s organofosfatima smatraju se vrlo ozbiljnima bez obzira na jačinu i
upornost simptoma. Hrvatski liječnici su osamdesetih godina stekli dragocjena iskustva, kako
na dijagnostici ovih otrovanja tako i u liječenju. Možda je razlog i u tome što se puno
toksikologa bavilo i bavi živčanim bojnim otrovima. Glavna značajka organofosfata je da se
vežu na enzim acetilkolin-esterazu, koja je zadužena na sinapsama hidrolizirati acetil-kolin.
Taj je pak izrazito važni glasnik u komunikaciji između živčanih stanica i njegovo
nakupljanje vodi pravoj zbrci, a u slučaju nepravovremenog liječenja vodi u smrt. Važno je
znati znakove otrovanja budući su oni prilično specifični.
 • MUSKARINSKI: Nespecifični GI. Pojačano lučenje svih sluzi i ekskretornih
tekućina. Stezanje u grudima, bronhospazam, kašalj i edem pluća. Usporen rad srca,
pad krvnog tlaka. Uske zjenice, ponekad nejednake i smetnje vida.
• NIKOTINSKI: Trzanje i treperenje mišića, grčevi, slabost mišića uključujući mišiće
za disanje. Bljedilo, ubrzan rad srca.

Pogledajte kako se zjenice sužuju nakon otrovanja organofosfatima, ali od toga se ne umire
nego samo ne vidi. Umire se od prestanka disanja, a ni teški grčevi nisu za zanemariti. Sjećam
se jednog izvješća iz Južne Amerike o pilotu poljoprivrednog aviona kojemu je prsnula u oko
kap koncentrata organofosfata. Nije na to obraćao pozornost, ali je uzletjevši s avionom
opazio da više skoro ništa ne vidi, da se očajno osjeća i da mu curi slina iz usta. Uspio je
prisilno sletjeti bez ozljeda, a nakon toga su ga prebacili na bolničko liječenje. Obično taj
primjer spominjem kad tumačim kako se apsorpcija otrova može odvijati na bilo kom mjestu.
Kod otrovanja organofosfatima važno je što prije primijeniti antidote i reaktivatore
acetilkolin-esteraze. Antidot je atropin, koji ima djelovanja suprotna acetil-kolinu i mora ga se
primjenjivati dokle god postoji i jedan znak otrovanja. Naši liječnici su u vrijeme dok smo
imali česta otrovanja (danas su jako rijetka) savjetovali da ga se primjenjuje toliko da se
postigne otrovanje atropinom Za to su potrebne visoke doze atropina i mi smo početkom rata
naručili od Belupa velike količine ampula s visokim dozama atropina, ali ga nismo trebali.
Atropin nije dovoljan nego valja primjenjivati i reaktivatore acetilkolin-esteraze kao npr.
pralidoksim ili toksokogin. Oni se daju naprosto zbog toga da se ubrza prekidanje kovalentne
veze između enzima i organofosfata. Predlažu se naravno i druge metode, kao npr. davanje
otopina enzima ili transfuzija krvi uz uklanjanje organofosfata prikladnom izvantjelesnom
tehnikom, ali to sve skupa nije dovoljno provjereno. Dobro je surađivati s vojnim
toksikolozima, jer oni imaju barem teoretsko iskustvo sa strukturno sličnim živčanim bojnim
otrovima.
 Naravno da je i moja grupa puno radila na otrovanjima ovom skupinom insekticida i
rutinski smo mjerili aktivnost acetilkolin-esteraze u laboratoriju na Rebru. Osamdesetih smo
mogli u bilo koje doba dana na brzinu
izmjeriti aktivnost tog enzima radi
olakšanja dijagnostike otrovanja.
Naravno da su u slučajevima otrovanja
inhibicije enzima bile izrazito visoke,
čak do 80%, a u suradnji s Institutom
za medicinska istraživanja (IMI)
moglo se mjeriti koncentrcije pojedinih
organofosfata i njihovih metabolita u
krvi ili mokraći. Tako smo kolegica s
IMI i ja od strane Hrvatske poslani
1990. godine na Kosovo zbog sumnje
na otrovanje ogromnog broja djece
organofosfatima. Albanci su tvrdili da
ih srpska vojska i policija masovno
truju živčanim bojnim otrovima i mi smo očekivali vidjeti svašta. Očekivali smo slike poput
onih iz Halabje u iračkom dijelu Kurdistana i bili smo pomalo zaplašeni. Istina, Kosovari su
mi koji dan prije naglog slanja na mjesto događaja potajno kurirskom poštom poslali brojne
uzorke uzete od djece, ali mi u suradnji s IMI nismo našli ništa drugo osim nikotina, atropina i
nekih metabolita organofosfata, pa smo mogli sigurniji otići. Za atropin smo znali objašnjenje,
jer su liječnici masovno davali atropin djeci s grčevima muskulature, a za metabolite
organofosfornih insekticida se davalo objašnjenje kako se radi ili o kontaminiranoj hrani ili o
posljedicama liječenja svraba malationom ili drugim organofosfatima, koje se uglavnom
mazalo po koži radi uklanjanja svraba. Došavši na Kosovo bili smo zgranuti silnom
policijskom silom u Prištini i Podujevu, gdje smo trebali obaviti glavninu posla u srednjoj
školi «Đuro Đaković», gdje je prijavljeno najviše otrovane djece. Obavili smo pregled
učionica i razgovarali prvo s nastavnicima i medicinskim osobljem, a onda smo smatrali
potrebnim razgovarati i s djecom. Roditelji su neku djecu doveli a neku praktički donijeli i svi
su bili stravično uplašeni tako da ste im strah mogli vidjeti u očima. Zatražio sam da roditelji
napuste učionicu, jer se nije moglo micati od množine tijela i oni su to učinili. Onog časa kad
je škljocnula brava pri zatvaranju vrata sva djeca iz učinonice su se počela grčiti, vrištati i
padati na pod sa stolica. Tu scenu neću nikad zaboraviti, a pogotovo mržnju roditelja koji su
nakon toga nahrupili izvoditi djecu van vjerojatno nas optužujući da smo surađivali sa Srbima
u trovanju njihove djece. Taj i slični događaji te negativni nalazi naših analiza uvjerili su nas
da se radi o masovnoj histeriji. Bez namjere da detaljnije objašnjavam stanje na Kosovu mogu
samo reći, da je bilo stravično. Srpski teror je bio toliko snažan da su djeca pronašla spas u
induciranoj psihozi. Kasnije sam u literaturi vidio kako se to učestalo događa ne samo djeci
nego i odraslima u teškim vremenima, pogotovo kad netko ljude teško terorizira. Tada sam
jednom od srpskih stručnjaka rekao da oni zapravo novače male Albance za borce protiv
Srbije, što se i pokazalo točnim desetak godina kasnije, kad su ti klinci dorasli za pušku.
Postoji još jedan problem vezan uz korištenje organofosfata, a to je kontaminacija
hrane. Ona može divno izgledati, a da bude onečišćena insekticidima. Obično je to
podnošljivo onečišćenje, ali se sjećam maka prodavanog u jednom velikom dućanu koji je
doveo negdje sredinom osamdesetih do otrovanja nekoliko ljudi u Zagrebu. Na sreću brzo se
ustanovilo da je kod ljudi došlo do inhibicije acetilkolin-esteraze, a onda su epidemiolozi brzo
otkrili da je zajednički činitelj kod svih otrovanih mak iz istog dućana. Sanitarna inspekcija je
reagirala brzo, ali smo si svi počeli postavljati pitanja o sigurnosti naših namirnica čak i na
takvim mjestima gdje bi se moralo očekivati provjerenu hranu. Mak je bio iz uvoza i cijela
 serija je uništena. Ne očekuju se zabrane stavljanja većine organofosfornih insekticida i ostaje
nam samo poboljšavati nadzor njihova korištenja na svim mogućim mjestima. Treba li
posebno naglaštavati da se neki od njih koriste i u kućanstvima, naravno u vrlo niskim
koncentracijama, ali ipak ....

Karbamatni insekticidi
Ova skupina tvari prikladna je ne samo za uništavanje insekata, larvi i nematoda nego također
puževa kako se to vidi iz slika dolje, pa im je primjena izrazito široka.

Primjenjuju se u prilično velikim količinama osobito za zaštitu voćaka ali i drugog bilja i to
po cijelom svijetu. Toksikološka svojstva nisu im bitno različita i može se reći da

karbofuran T+; N
R: 26/28-50/53
S: (1/2-)36/37-45-60-61
fenoksikarb N
R: 50/53
S: 60-61
metomil; T+; N
R: 28-50/53
S: (1/2-)22-36/37-45-60-61
merkaptodimetur; metiokarb; T; N
R: 25-50/53
S: (1/2-)22-37-45-60-61
propoksur T; N
R: 25-50/53
S: (1/2-)37-45-60-61

predstavljaju opasnost kako za ljudsko zdravlje tako i za okoliš. Mehanizam otrovanja je

praktički isti kao kod organofosfornih insekticida budući se vežu kovalentno na enzim
acetilkolin-esterazu, pa su i simptomi otrovanja slični kao i terapija s antidotom atropinom.
Ključna razlika u odnosu na organofosfate je u tome što se enzim relativno brzo oporavlja
zbog hidrolize spomenute kovalentne veze, pa se obično ne preporučuje primjena
reaktivatora. Zbog te problematične veze u nekim slučajevima se čak dobiju analizom vrlo
male inhibicije enzima uz sigurno dokazano otrovanje. Sjećam se jednog slučaja s početka
milenija kad je nazvao s Krka jedan pastir tražeći pomoć. On se bavio uzgojem ovaca radi
prodaje janjića i držao je stado dosta daleko u brdu na svojoj zemlji ograđenoj suhozidima te
odlazio svadodnevno tamo napojiti stoku i dati im zimi dodatnu hranu. Imao je i nekakvo
kameno sklonište u kojem je držao one najvažnije potrepštine poput npr. boce travarice. Nju
je pak spremao u jednu udubinu na zidu. Obično bi dok je tamo boravio znao po koji puta
posegnuti za bocom i povući koji gutljaj. Ne znam koliko je bio iskren, ali tvrdio je da mu je
netko podvalio tamo krivu bocu s nekim otrovom, a vjerojatno je polupraznu bocu s rakijom
ukrao. Tako je on zabunom popio nekoliko gutljaja tog otrova i simptomi su se brzo javili.
Jedan od prvih simptoma je bio slabljenje vida, a uz to su se javili grčevi mišića, bolovi u
želucu i slinjenje. Vrlo brzo je osjetio da teško diše. Zaključio je da treba brzo pobjeći kući i
tako je sjeo u svoj stari automobil. Vožnja prema selu planinskom cestom bila je naravno
rizična, a on nije dobro vidio i stalno se sudarao sa svakakvim preprekama. U kuću je jedva
doteturao iz auta i legao na krevet. Posumnjao sam da se pastir otrovao karbofuranom, koji
tamo pastiri učestalo koriste, kako će biti malo kasnije objašnjeno. Zatražio sam hitno
prebacivanje u bolnicu uz mjerenje aktivnosti acetilkolin-esteraze i primjenu atropina, pa je
slučaj završio dobro.
Karbamatni insekticidi su poznati po čestim otrovanjima ptica, ali također drugih
životinja poput pasa ili mačaka. Naravno da je jako teško spriječiti životinje da jedu otrovanu
hranu u slobodnom prostoru i zapravo najčešće stradavaju ptice radi hranjenja otrovanim
kukcima. Kod nas je glavni predstavnik karbofuran našao posebno mjesto primjene za
namjerno ubijanje uglavnom divljih (npr. čagalj, divlje svinje, podivljali psi, itd.) ili domaćih
životinja (uglavnom kućni ljubimci poput susjedovih pasa i mačaka). Ilustrirati ću problem
mojim iskustvom sa supovima. Te ptice su kroz cijelu ljudsku povijest igrale izrazito važnu
ulogu u spriječavanju širenja zaraznih
bolesti. One su čistači, koji se hrane
gotovo isključivo lešinama životinja u
prirodi. Gnijezde se na
nepristupačnim mjestima u brdima
odakle izlijeću i iz visine osmatraju
teren. U času kad opaze uginulu
životinju sletjet će tamo cijelo jato
ovih ptica i do kraja pojesti lešinu.
Tako bi to vjerojatno bilo i danas da
se nisu promijenili neki odnosi
između ljudi i životinja. Na naše
otoke su prvo lovci dovezli divljač poput divljih svinja, kako bi mogli na lovištima zarađivati
novce od stranih lovaca. Nekako istovremeno su građani pronašli da su otoci izvrsna mjesta
za ostavljanje svojih bivših kućnih ljubimaca. Ništa lakše nego psa staviti u auto i onda s
kopna prijeći na otok poput npr. Ugljana i tamo onda u divljini izbaciti tu životinju iz auta.
Pas se naravno mora snaći i onda se sa sličnima udružuje u čopore divljih pasa lutajući po
otoku. Najbolja hrana su naravno ovce stjerane među nekakve suhozide. Onda se po noći
pojave psi ili čagljevi te naprosto zakolju ovcu dvije, a ni divlja svinja ne zazire od prehrane
mladim janjićima. Pastir naravno traži pomoć na sve strane, ali pomoći ni od kuda. Lovcima
nije posao ubijati podivljale pse, a divlje svinje nitko ne ograđuje učinkovitim ogradama.
Državni službenici ne vole pješačiti u brda da bi procijenili veličinu štete na stadu ovaca i
onda se odštete pastirima ne daju pravično. Pastiri su onda počeli ostatke svojih zaklanih
ovaca obilno tretirati pripravcima karbofurana namjeravajući na taj način potrovati svoje
neprijatelje. Naravno da su ti neprijatelji radije jeli svježe meso i uspjeh pastira je bio slab, ali
zato su vrlo učinkovito počeli ubijati supove, jer supovi upravo trebaju ostatke životinjskih
leševa. Tako je počelo izumiranje supova na kvarnerskim otocima, što nikako nije mogla
prihvatiti skupina biologa zaljubljenih u sav živi svijet na kopnu i moru. Grupa entuzijasta iz
prekrasnog naselja Beli na Cresu između ostalog se godinama bavila zaštitom i liječenjem
supova, pa su digli galamu. Tražili su da se nekako prekine taj krug smrti i uspjeli su pri
Ministarstvu zaštite okoliša negdje 2001. godine ishodovati osnivanje Povjerenstva za
spriječavanje ilegalne primjene otrova u prirodi, a mene su izabrali za predsjednika. Krenuli
smo vrlo široko tražeći suradnju veterinarske inspekcije i veterinarskih instituta, lovaca,
sanitarnih inspektora i instituta. Suradnju su prihvatili jedino znanstveni instituti u Hrvatskoj i
Beču, a svi drugi su smatrali da to nije njihov posao. Bio je problem čak prenijeti mrtvog supa
npr. s Krka u Zagreb. Trebalo je prvo otkriti mrtve ptive, za što su bili idealni lovci, onda je
nekakva inspekcija trebala tog supa staviti u rashladnu torbu i dostaviti u Zagreb. Kako nitko
nije htio surađivati onda su zaljubljenici u supove sami obilazili otoke i tražili mrtve supove.
Zapravo su to obavljali usput baveći se nekim drugim poslovima proučavanja flore i faune
otoka. Na tom pravom poslu su uspjeli i ja sam vidio dvije prekrasne knjige sa slikama svih
mogućih biljnih i životinjskih vrsta te posebnih prirodnih ljepota kraja. Uspjeli bi oni možda i
sa supovima da je bilo podrške. Koristili su vlastite rashladne torve i automobile da bi
dostavili prvih nekoliko leševa ptica u Zagreb. Obavljene su analize aktivnosti acetilkolin
esteraze i tragova pesticida u mesu leševa, ali bez rezultata. Bilo je to i logično, jer su supovi
ugibali nekoliko dana nakon otrovanja, kad je aktivnost nezgodnog enzima bila vraćena u
normalu i insekticid se već uglavnom metabolizirao i izlučio. Onda je došao račun s instituta i
Ministarstvo je bilo bijesno na veličinu svote koju mora platiti. Oni su izgleda očekivali da će
instituti besplatno obaviti analize. Povjerenstvo je naglo raspušteno i više nikad nije bilo
obnovljeno, a imali smo još puno dobrih ideja. Koji mjesec dana nakon toga na jednom
uskom području otoka Raba našli su građani čak 17 mrtvih supova. Tada se uključila u istragu
i policija. Moj zavod je prema simptomima pretpostavio da bi se moglo raditi o karbofuranu i
poslali smo lokalnu sanitarnu inspekciju da pronađe kome je otrov prodan. Brzo se našlo
pastira koji je u poljoapoteci kupio preparat na bazi tog insekticida pa čak i ostatke pakiranja,
a iz laboratorija MUP-a i jednog privatnog forenzičkog laboratorija došle su analize ptica,
kojima je potvrđeno da su bijene karbofuranom. Naravno da se nakon toga ništa drugo nije
događalo u smislu zaštite divljih životinja poput supova. One i dalje izumiru, jer nisu
uklonjeni razlozi zbog kojih pastiri otrovima nastoje zaštititi svoja stada. No, to je samo vrh
ledene sante, a vrste i vrste s ove naše zemlje nestaju potrovane.
Naravno da karbamatni insekticidi predstavljaju i vrlo neugodnog polutanta u okolišu.
Dovoljno su dobro topljivi u vodi da ih oborine odnose u površinske vode, a s ispiranjem u
podzemne vodotokove situacija je bolja. Treba li ponovo naglašavati da su vrlo otrovni za
vodene organizme? Relativno dugo se zadržavaju u okolišu. Vrijeme njihova poluraspada u
tlu iznosi oko 2 mjeseca, pa uz nestručnu primjenu mogu
ostati dugo u okolišu. Nije bolja situacija niti s njihovim
nalazima u biljnim plodovima, pa se u budućnosti mora
poboljšati njihov inspekcijski nadzor, ali to naravno
košta. Potpuno je jasno da se uz dobro nadziranu
primjenu može bezbrižno uživati plodove tretiranih
voćaka i vjerojatno zbog toga ni jedan od ovih
insekticida neće biti zabranjen za stavljanje u promet.
Valja na kraju snažno naglasiti da se karbamatni
insekticidi široko primjenjuju u domaćinstvima, posebno
za zaštitu vrtova i kućnog ukrasnog bilja. Obično dolaze
u niskim koncentracijama tako da se konačni proizvodi
razvrstavaju u štetne tvari. Također obično dolaze
zapakirani kao sprejevi, a sprej se ne može gutati.
Vjerojatno ne predstavljaju akutnu opasnost pri
korištenju u kućanstvu, ali bi ipak potrošače trebalo
učinkovitije upozoravati na oprez pri radu i na potrebu
primjene mjera osobne zaštite. No, o tome nešto više u
poglavlju o kućnim kemikalijama.
Piretroidni insekticidi
Radi se o relativno novoj skupini insekticida i zadnjih godina se povećava opseg
njihove proizvodnje te korištenja. Možda i zato nema izvještaja o njihovim opasnostima, ali
ima zato puno oduševljenja. Evo svojstava većine registriranih piretroida na našem tržištu.

piretrini uključujući kinerine Xn; N

R: 20/21/22-50/53
S: (2-)13-60-61
deltametrin T; N
R: 23/25-50/53
S: (1/2-)24-28-36/37/39-38-45-
60-61
cipermetrin T; N
R: 23/25-50/53
S: (1/2-)24-28-36/37/39-38-45-
60-61
permetrin Xi
R:36/37/38
S: (2-)13-60-61
lambda-cihalotrin Xn; N
R: 20/21/22-50/53
S: (2-)13-60-61

Prilično se razlikuju prema opasnim svojstvima za čovjeka, pa su neki tek štetne tvari
a drugi otrovi. Većina su vrlo otrovni za vodene organizme, ali ima onih čija je ekotoksičnost
zanemariva. Ono što je jako bitno istaknuti jest mogućnost primjene u vrlo niskim
koncentracijama (npr. 0,02% opasnog deltametrina), kad se konačni proizvod uopće ne
razvrstava među opasne tvari.
Preporučuju ih za uništavanje svih mogućih kukaca, larvi, gusjenica, crvi, grinja, itd.,
pa su našli vrlo široku primjenu na svim mogućim mjestima.

Sasvim sigurno je dokazano da ne predstavljaju veliku opasnost za ptice, koje inače često
teško stradavaju zbog primjene drugih insekticida. Njihovo zadržavanje u okolišu je umjereno
i npr. za deltametrin kažu da vrijeme polurazgradnje iznosi oko 2 tjedna u tlu, a u vodi uz
prisutnost sunčeve svjetlosti je raspad i brži. Nisu nađeni nikakvi dugotrjno štetni učinci poput
mutagenosti, karcinogenosti ili reproduktivne otrovnosti kod sisavaca, pa i to ohrabruje
njihovu primjenu. Čak se brzo izlučuju iz organizma pokusnih životinja, što je također
ohrabrujuće. Kod akutnih otrovanja spominje se srednja neurotoksičnost, a nema nikakvih
izvještaja o težem stradanju rijetkih otrovanih osoba. To nas naravno ne treba zavarati, jer se
ova skupina insekticida ne primjenjuje dugo kao ranije spominjani predstavnici insekticida, pa
pouzdanije rezultate treba još čekati.
Koristi ih se u zaštiti bilja na njivama, u vrtovima ili na balkonima. Naravno da se
mogu koristiti i protiv dosadnih mrava u vašoj kuhinji ili u štalama protiv muha ili drugih
nametnika. Vjerojatno se i pretjeruje u njihovu korištenju na svim mogućim mjestima.

Pogledajte pozornije primjenu deltametrina na poljima gdje radnik praktički nema nikakvu
zaštitnu opremu, a slika desno gore je još rječitija. Danas se naveliko piretroidi, a posebno
deltametrin, koriste za impregnaciju platna, koje onda može poslužiti za različite svrhe.
Reklamira se posebno u siromašnim zemljama da se koriste kao zaštita od kukaca, od
komaraca do nezgodnih pauka, a tvrdi se da nemaju utjecaja na ljudsko zdravlje. Kako će to
završiti u budućnosti vidjeti će se.

Fungicidi
Velika je to obitelj raznoraznih tvari, koje se koriste protiv gljivica kao nametnika na stotinu
različitih mjesta. Nevjerojatno je gdje se sve gljivice mogu pojaviti i kolike štete mogu činiti.
Mene je posebno iznenadio dvodnevni seminar za restauratore umjetničkih djela na kojem
sam i osobno imao predavanje o opasnim svojstvima kemikalija korištenih u tom zahtjevnom
i osjetljivom poslu. Jedan od stručnjaka je govorio o gljivicama (plijesnima) i pokazivao
mjesta gdje se sve mogu naći. Da se mogu naseliti na drvenim predmetima, biljkama, svim

vrstama namirnica (sjetite se mikotoksina), pa i ljudskoj koži kao na slici gore desno znao
sam i bez tog predavanja, ali nisam si mogao zamisliti da mogu u jednoj običnoj kući prolaziti
kroz zidove. Nije to kao na slici gore lijevo i zato je začuđujuće. Čovjek je uredio kuću
jednokatnicu s podrumom i bez namještaja je ostavio zaključanu budući je morao otputovati
na godinu dana. Kad se vratio zatekao je sve zidove od podruma do tavana obrasle velikim
kolonijama neke tvrdokorne plijesni. Jedini izlaz bio je u potpunom renoviranju cijele
unutrašnjosti kuće uz korištenje velikih količina izrazito otrovnih fungicida. Međutim, ipak
najviše o opasnostima od gljivica govori priča o peronospori.
Naša Dalmacija je u prošlosti živjela od proizvodnje vina i maslinova ulja, naravno uz
težak seljački trud i muku, ali preživjeti se moglo. Onda je 1874. godine u Europu stigla iz
Amerike strašna peronospora, a već 1882. godine pojavila se u našim krajevima. Nazvali su je
plamenjača, jer je uništavala lišće, cvjetove i plodove vinove loze kao da su spaljeni. Na lišću
se prvo javljaju prozirne pjege zvane uljaste pjege, koje se za vlažna vremena pretvaraju u
bjeličaste paperjaste prevlake, kao na slici dolje lijevo. Kako prolazi grožđe vidi se desno.

Peronospora je donijela slom gospodarstva tamo gdje su ljudi ovisili o proizvodnji vina i
nakon toga je počelo golemo iseljavanje naših seljaka u prekomorske zapadne krajeve.
Trebalo je dugo vremena da se pronađe učinkovit fungicid pod imenom bordoška juha u
sprječavanju pojave peronospore, ali tada je već bilo kasno za propale vinograde i
upropaštene vinogradare. Bilo je to najteže iskustvo s gljivicama koje je Hrvatska doživjela
kao i mnoge druge vinogradarske zemlje, ali ne može se reći da gljivice i danas ne čine velike
štete čovjeku na svakom mogućem mjestu. Zbog toga se tijekom prošlog stoljeća pojavio
izuzetno velik broj fungicida kao sredstava za sprječavanje pojave ili uništavanje gljivica. I
kod nas se na listi sredstava za zaštitu bilja nalazi izrazito mnogo preparata na bazi gotovo
stotinu fungicida. Evo glavnih skupina fungicida, koji su se prošlog stoljeća koristile u raznim
preparatima, a valja reći da su neki danas izvan uporabe.

1. SUPSTITUIRANI BENZEN (kloroneb, klorotalonil, dikloran, heksaklorbenzen)

2. TIOKARBAMATI (metam natrij, tiram, ziram, ferbam)
3. DITIOKARBAMATI (kaptan, kaptafol, folpet)
4. BAKROVI SPOJEVI (bakrov sulfat ili modra galica ili bordoška juha, bakrov
arsenat)
5. ORGANOŽIVINI SPOJEVI (fenilživin acetat)
6. ORGANOKISITRENI SPOJEVI (fentin ili tributilkositrove soli)
7. KADMIJEVI SPOJEVI (soli poput acetata)
8. DRUGI (anilazin, benomil, cikloheksimid, dodin, iprodion, metalaksil, etridiazol,
tiabendazol, triadimefon)

Praktički svi organometalni spojevi su na listama zabrana i smiju se koristiti tek na posebnim
mjestima. Organoživini i kadmijevi spojevi više nemaju nigdje primjene, a tributil kositrove
soli imaju mjesta samo u industriji. Zadnja verzija naše liste zabranjenih tvari posebno
isključuje kositrove organometalne tvari za zaštitu bilo kojeg predmeta koji se uranja u vodu.
Do prije desetak godina dopuštalo se korištenje takvih kemikalija za zaštitu brodova kraćih od
20 m, ali danas je i to zabranjeno. Jedini metal kojemu primjena nikad nije ograničavana jest
bakar, čije soli ili hidroksidi su i danas najčešće korišteni fungicidi, barem kad se govori o
zaštiti vinograda. Evo naših glavnih aktivnih tvari dopuštenih za uporabu u poljoprivredi.

IME CAS BROJ RAZVRSTAVANJE I

OZNAČAVANJE
bakrov sulfat 7758-98-7 Xn; N
R: 22-36/38-50/53
S: (2-)22-60-61
azoksistrobin 1317-39-1 Xn; N
R: 22-50/53
S: (2-)22-60-61
ciprokonazol 94361-06-5 Xn; N
R: 22-50/53-63
S: (2-)36/37-60-61
ditianon 3347-22-6 Xn; N
R: 22-50/53
S: (2-)24-60-61
epoksikonazol 133855-98-8 Xn; N
R: 40-62-63-51/53
S: (2-)36/37-46-61
folpet 133-07-3 Xn; N
R: 20-36-40-43-50
S: (2-)36/37-46-61
heksakonazol 79983-71-4
R:
S:
kaptan 133-06-2 T; N
R: 23-40-41-43-50
S: (1/2-)26-29-36/37/39-
45-61
karbendazim 10605-21-7 T; N
R: 46-60-61-50/53
S: 53-45-60-61
mankozeb 8018-01-7 Xi
R: 37-43
S: (2-)8-24/25-46
pirazofos 13457-18-6 Xn; N
R: 20/22-50/53
S: (2-)36/37-46-60-61
prokloraz 67747-09-5 Xn; N
R: 22-50/53
 S: (2-)60-61
tiabendazol 148-79-8 N
R: 50/53
S: 60-61
tiram 137-26-8 Xn; N
R: 20/22-36/38-43-
48/22-50/53
S: (2-)26-36/37-60-61
triadimefon 43121-43-3 Xn; N
R: 22-43-51/53
S: (2-)24-37-61

Puno ih je i neće u tekstu biti govora o svima, a svi nisu ni zaslužili poseban osvrt zbog svojih
relativno blagih učinaka na živa bića. Primjer je npr. tiabendazol, koji je tek tvar opasna za
okoliš i bez ikakvih značajnih učinaka u čovjeka. Međutim, neki su od predstavnika ipak
otrovi (npr. kaptan i karbendazim) iako se sasvim sigurno može reći da skupina predstavlja
najmanje opasne pesticide. Ovdje gore su navedena svojstva čistih tvari, a pripravci fungicida
dolaze u razrijeđenim otopinama najčešće tek kao štetne tvari ili bez ikakvih opasnih atributa.
To ne znači da ih se ne treba čuvati pri radu, a posebno kad se primjenjuju u domaćinstvu, jer
i u domaćinstvu čovjek često treba fungicide.
Naravno da ima puno fungicida koji se primjenjuju u uzgoju loze, ali vjerojatno je
bordoška juha i najstariji i najkorišteniji od njih. Toksikološka vojstva razrijeđenih otopina
bakrovih soli i nisu baš impresivna, a nema niti
otrovanja, barem koliko se ja sjećam. I to sve
usprkos tome što je zaštita ljudi kod tretiranja
izrazito slaba, kao na ovoj slici lijevo. Gospodin
je toplog ljetnog dana stavio protuprašinsku
polumasku dobru kao zaštitu od prašine i
krupnijih aerosola, a prska vinograd tekućim
aerosolom. Naravno da nije tijelo zaštitio na
nikakav način i još je raskopčao košulju da mu ne
bude previše vruće. Tako se ne bi trebalo raditi.
Ni u svijetu se ne bilježe česta otrovanja
bordoškom juhom i sličnim preparatima, ali neke
stvari ipak treba znati. Najčešće se javljaju
gastrointestinalni poremećaji, pogotovo kod
gutanja. Doktori bi morali znati da je najvažnije
obaviti ispiranje želuca, a neki kažu da su čak
primjenjivali kod otrovanja antidote kao
penicilamin. Njega se do nedavno moglo nabaviti
u Hrvatskoj, ali nikad nisam čuo da se koristio u
nas zbog tretiranja otrovanja bordoškom juhom.
Ni kronična izloženost bakru kod vinogradarskih
radnika nije važna niti donosi neke posljedice.
Negdje u godinama prije Domovinskog rata bio
sam mentor rada o izloženosti vinogradarskih radnika iz Požege pesticidima, pa smo tako
mjerili i koncentracije bakra u krvi radnika u razna godišnja doba. Nešto su povišenje
koncentracije bile u ljeto, ali ispod razina koje bi mogle predstavljati opasnost za njih. Uz sve
moguće praćene parametre odskakali su od normale jedino prema jetrenim probama, koje su
ukazivale na kroničnu izloženost alkoholu, a ta izloženost se nije mogla povezati s
pesticidima nego s drugim činiteljima. Uostalom, ne može se očekivati da će vinogradari
apstinirati od uživanja u vinu. U svakom slučaju ne moramo se jako bojati bakrovih soli zbog
njihove široke primjene u vinogradarskim krajevima. Čak nije opaženo ni značajnije
onečišćenje okoliša, posebno površinskih voda unatoč tome što su bakrove soli jako dobro
topive u vodi. Nažalost, bordoška juha nije fungicid izbora za brojne gljivice i tu se mora
tražiti neko drugo rješenje.
Karbendazim je vrlo široko korišteni fungicid na svim mogućim poljoprivrednim
kulturama. Unatoč tome što se koristi u preparatima s prilično niskim koncentracijama ne
može se reći za njega da je tako malo opasan kao npr. bordoška juha. Dakle, radi se o otrovu i
ekotoksičnoj tvari, a zabrinjavaju njegova mutagenost i reproduktivna otrovnost (R60-61).
Zapravo se razvrstava u otrove uglavnom zbog reproduktivne otrovnosti.

Naravno da se na poljima često primjenjuje bez poštivanja osnovnih mjera osobne zaštite, kao
na slici lijevo gore. Slika je snimljena u Južnoj Americi, ali ni kod nas nije bolja situacija.
Ako malo bolje pogledate, radnik prska ispred sebe i stalno se nalazi u oblaku aerosola
karbendazima. Kod nas nisam nikad sreo otrovanje ovim fungicidom, možda i zato što se
primjenjuje u relativno niskim koncentracijama. Nije se vjerojatno ni trebalo očekivati teško
akutno otrovanje, ali njegovi dugotrajni učinci (mutagenost i reproduktivna otrovnost) sasvim
sigurno da nisu zanemarivi. On je danas neslužbeno razvrstan i u endokrine disruptore, pa se
nalazi na europskoj listi prioriteta. To znači da se mora slijedećih godina detaljno ispitati
njegova opasna svojstva i prijeti mu stavljanje na liste zabrana. Poseban problem su njegovi
ostaci u namirnicama te kretanje u okolišu. Prilično se snažno adsorbira na tlo i tamo ostaje
dugo vremena neraspadnut, pa onda nije čudo što ga biljke mogu bioakumulirati. Na slici gore
desno je prikazana krasna rajčica kontaminirana karbendazimom. Otrovan je za vodene
organizme, ali to je značajka većine pesticida.
Ciram je za razliku od svog prethodnika izrazito opasan kod akutnog unosa u
organizam. Razvrstava se u vrlo jake otrove. Dugotrajni unos je povezan tek sa štetnim
učincima, a svojstva nadraživanja su važna samo kod koncentrata. Žestok otrov jest, ali se
primjenjuje u relativno niskim koncentracijama, pa se njegovi preparati razvrstavaju obično u
štetne tvari. Zadnjih godina pozornost izazivaju znanstveni članci o tome da bi mogao biti
endokrini disruptor. To svakako nije dobra osobina, ali je sve skupa pod pitanjem i nema
nekih najava da bi mogao doći na listu zabranjenih tvari. Unatoč tome što ga se može naći kao
ostatak u raznim namirnicama (npr. brojno voće poput jabuka) on ne predstavlja problem kao
manje otrovni karbendazim budući nema teških kroničnih učinaka. Kod nas s njim nije bilo
značajnijih otrovanja ili primjera kojih bi se mogao sjetiti prilikom pisanja ovog teksta.
 Herbicidi
Prema godišnje potrošenim količinama na poljima za suzbijanje nepoćudnih biljaka
herbicidi prednjače pred svim drugim pesticidima. Za razliku od insekticida ili fungicida
koriste se na mnogo manje područja (poljoprivreda, promet i građevinarstvo), ali zato svim
mogućim tehničkim sredstvima. Na poljoprivrednim površinama se koristi ručno, kopnenim

vozilima, zrakoplovima, helikopterima ili na drugi način. Hrvatske željeznice imaju poseban
kemijski vlak za uništavanje uglavnom korova na svojim prugama. Taj vlak cijele godine
putuje hrvatskim prugama tretirajući ih protiv svih mogućih biljaka, ali ljudi iz njega bave se i
drugim poslovima uništavanja štetočina na željezničkim prometalima i prometnicama.
Jednako tako su važni za održavanje cestovnih prometnica ili na gradilištima, gdje treba
ukloniti sve živo kad se kreće u velike pothvate. Međutim, ipak se herbicidi najviše koriste u
poljoprivredi, uglavnom profesionalno. Nema ih se razloga koristiti u domaćinstvima, čak niti
u zaštiti vrtova ili kućnih biljaka. To znači da se u zemljama s dobrim nadzorom
poljoprivredne proizvodnje rijetko sreću otrovanja s ovom skupinom pesticida. Čak i kod nas
herbicidi ne predstavljaju takav problem kao npr. insekticidi što se tiče otrovanja građana.
Inače se prema brojnosti skupina kemikalija teško može reći jesu li herbicidi
najraznolikiji među svim pesticidima, ali ja sam mišljenja da zapravo jesu, jer u ovoj tablici
dolje nisu dani mnogi od njih, kao npr. davno napuštena mineralna ulja.

SKUPINA PREDSTAVNICI
cikloheksandioni kletodim, setoksidim, tepraloksidim, itd.
fenil-pirazolini pinoksaden
imidazolinoni imazamoks, amazapir, imaetrapir
sulfonil-ureje klorsulfuron, metsulfuron, sulfsulfuron,
triamsulfuron, itd.
triazolpiramidini florasulam
dinitroanilini etalfluralin, trifluralin
benzojeva kiselina dikamba
karboksilne kiseline klopiralid, pikloram, triklopir
fenoksi kiseline 2,4-D, diklorprop, MCPA, MCPB, mekoprop
fenil-karbamati desmedifam, fenmedifam
triazini atrazin, simazin
triazinoni heksazinon, metribuzin, pirazon
uracili bromacil
benzotiazoli bentazon
nitrili bromoksinil
ureja derivati diuron, linuron
tiokarbamati EPTC, trialat
inhibitori sinteze aminokiselina glifosat,
triazoli amitrol
kloracetamidi metolaklor, propizamid
benzofuranil alkilsulfonati etofumesat
nitrili diklobenil
bipiridilim soli parakvat, dikvat

U gornjoj tablici dani su uglavnom herbicidi koji se danas koriste u svijetu. Kod nas se koristi
većina od njih, ali se mora naglasiti kako vodimo jasnu politiku nadzora nastojeći one
opasnije držati pod strogim nadzorom. S uspjehom, kako će biti pokazano kasnije. Evo sad
malo podataka o opasnostima od aktivnih tvari u našim herbicidima.

linuron 330-55-2 T; N
R: 61-22-40-48/22-62-50/53
S: 53-45-60-61
alaklor 15972-60-8 Xn; N
R: 22-40-43-50/53
S: (2-)36/37-46-60-61
acetoklor 34256-82-1 Xn; N
R: 20-37/38-43-50/53
S: (2-)36/37-60-61
izoproturon; 34123-59-6 Xn; N
R: 40-50/53
S: (2-)36/37-60-61
dikamba 1918-00-9 Xn
R: 22-41-52/53
S: (2-)26-61
mekoprop 7085-19-0 [1] Xn; N
93-65-2 [2] R: 22-38-41-50/53
S: (2-)13-26-37/39-60-61
amonijev glufosinat 77182-82-2 Xn
R: 22
S: (2-)
fenmedifam; 13684-63-4 N
R: 50/53
S: 60-61
etofumesat 26225-79-6 N
R: 51/53
S: 61
glifosat 1071-83-6 Xi; N
R: 41-51/53
 S: (2-)26-39-61
mezotrion; 104206-82-8 N
R: 50/53
S: 60-61
1702-17-6 X; N
klopiralid R: 41-51/53
S: (2-)26-39-61
21087-64-9 Xn; N
R: 22-50/53
S: (2-)60-61
2,4-D 94-75-7 Xn
R: 22-37-41-43-52/53
S: (2-)24/25-26-36/37/39-
46-61
diklorprop 120-36-5 Xn
R: 21/22-38-41
S: (2-)26-36/37
prosulfokarb 52888-80-9 Xn; N
R: 22-43-51/53
S: (2-)24-37-61
klopiralid 1702-17-6 X; N
R: 41-51/53
S: (2-)26-39-61
metamitron 41394-05-2 Xn; N
R: 22-50
S: (2-)61
parakvat diklorid 1910-42-5 [1] T+; N
2074-50-2 [2] R: 24/25-26-36/37/38-
48/25-50/53
S: (1/2-)22-28-36/37/39-45-
60-61
propizamid 23950-58-5 Xn; N
R: 40-50/53
S: (2-)36/37-60-61
trifluralin 1582-09-8 Xi; N
R: 36-43-50/53
S: (2-)24-37-60-61
mezotrion 104206-82-8 N
R: 50/53
S: 60-61
metribuzin 21087-64-9 Xn; N
R: 22-50/53
S: (2-)60-61
izoproturon 34123-59-6 Xn; N
R: 40-50/53
S: (2-)36/37-60-61
simazin 122-34-9 Xn; N
R: 40-50/53
S: (2-)36/37-46-60-61

Kao što se može iz gornje tablice vidjeti, koristimo tvari vrlo različitih opasnih
svojstava. Svi su herbicidi ekotoksični i većina ostavlja dugotrajne štetne posljedice u vodi, a
također su opasni za biljne organizme. Što se tiče otrovnosti za ljude jako se razlikuju. Ima tu
predstavnika vrlo otrovnih i gotovo sasvim neotrovnih tvari, ali činjenica je da se nastoji
proizvesti što manje opasne herbicide za ljude. To se događa zadnjih tridesetak godina u
nastojanju da se sintetiziraju što specifičniji otrovi za biljke, ali naravno da se ne može niti
bez totalnih herbicida, koji uništavaju sve živo na tom svijetu poput npr. parakvata. Ovdje će
biti riječi samo o onim herbicidima s kojima imamo problema i iskustava u Hrvatskoj.
Kod nas je još uvijek najčešće korišteni herbicid atrazin, barem na poljima s
kukuruzom. Jeftin je i do nedavno je proizvođen u Hrvatskoj (Herbos), a danas ga uvozimo
bilo kao čistu tvar bilo u obliku preparata. Gledajući njegova opasna svojstva ne predstavlja
problem za zdravlje ljudi i ne sjećam se niti jednog fatalnog otrovanja njegovim preparatima u
Hrvatskoj. Međutim, njegova sudbina je vrlo upitna zbog nekoliko razloga. Prvi je problem
globalnog onečišćenja ovom tvari, koja je inače prilično nestabilna u okolišu. Brzo se
raspada! Međutim, dobro je topiv u vodi i lako se procjeđuje u podzemne vodotokove. Sjećam
se jednog magistarskog rada iz
sredine devedesetih prošlog
stoljeća u kojem sam bio član
povjerenstva za obranu. Kolegica
iz Maribora je pratila
koncentracije atrazina u
podzemnim vodama tog područja,
jer su koncentracije atrazina
prelazile MDK u vodi za piće.
Lokalne vlasti su odlučile spasiti
vodu za piće i uvele su program
besplatnog davanja drugih
herbicida seljacima, kako bi se
smanjile koncentracije atrazina u
podzemnim vodama. Uspjeh je
bio nevjerojatan. Negdje do 1995.
godine atrazin je prestao biti problem Maribora. Imamo i mi takvih područja gdje
koncentracije atrazina variraju oko MDK, kao npr. u Velikoj Gorici, ali se ne poduzimaju
mjere slične onima u Sloveniji. Ključne zamjerke atrazinu su što je postao globalno
onečišćenje i što je prva tvar proglašena endokrinim disruptorom, barem što se tiče žaba i
drugih vodozemaca kao na slici gore. Neki radovi govore o tome da je on endokrini disruptor
i za ribe u kopnenim vodama, ali na to gledam s malom sumnjom. To što je atrazin globalna
nečist dalo bi se riješiti boljim nadzorom njegove primjene uvažavajući činjenicu da je
izvrstan herbicid bez teških štetnih učinaka na ljudsko zdravlje. Priča o endokrinom
disruptoru mogla bi ga koštati glave, jer mnoge europske zemlje poput Slovenije već su
zabranile njegovu uporabu. Noćno kreketanje žaba možda nije ugodno za uho, ali je dobro
znati da one žive i obavljaju svoju važnu funkciju za našu planetu. Vjerujem da je atrazinu
odzvonilo i da će nakon njegove zabrane stavljanja na tržište biti više žaba u našem okolišu.
Ako volite žabe onda će vas ovo predviđanje razveseliti.
Diklorfenoksi-octena kiselina (2,4-D) je herbicid koji pomalo sustiže ili čak prestiže
atrazin po količinama u primjeni. S toksikološkog stanovišta
to je prihvatljivo budući se radi o kemikaliji s relativno
slabim opasnim svojstvima za ljudsko zdravlje. Ona je
prihvatljivija od atrazina i zbog slabije ekotoksičnosti. U
čistom stanju je tek štetna za vodene organizme, a u
pripravcima se to svojstvo gubi. Međutim, ipak predstavlja
opasnost za ljudsko zdravlje zbog tipičnog ljudskog nemara.
Na slici lijevo je prikazano kako se za tretiranje s ovom
kemikalijom pripremaju ljudi u nekim nerazvijenim
zemljama, ali ni kod nas stanje nije bolje. Po mojem
iskustvu najviše otrovanja herbicidima događa se kod nas s
ovom kemikalijom. Otrovanja obično završavaju dobro, ako
se otrovani na vrijeme pojavi u bolnici. Dovoljno je
primijeniti forsiranu alkalnu diurezu (dati što više tekućine i
zalužiti krv davanjem infuzija natrijeva bikarbonata), a u
težim slučajevima pomaže hemodijaliza. Poseban problem s
ovom kemikalijom kao i s prethodno spominjanim
atrazinom je onečišćenje hrane zbog nepoštivanja karence.
Seljaci sigurno nisu zločesti, ali prečesto zaboravljaju da krajnje korisnike svojih proizvoda
treba i štititi. Nevjerojatno je kako primjena
herbicida može imati utjecaja na kvalitetu naše
prehrane. Mene je najviše iznenadio jedan izvještaj
o onečišćenju gljiva herbicidima. Nije mi uopće
jasno kako je ova kemikalija mogla dospjeti na
mjesto za uzgoj šampinjona, ali činjenica je da je
sve moguće. Dokle god nema dobrog nadzora
poljoprivredne proizvodnje moguće je očekivati
svakakva iznenađenja. Možda će u budućnosti
pretvaranje seljaka u farmere donijeti dobrobit
upravo u nadzoru primjene pesticida i posebno
herbicida. Ipak se herbicidi primjenjuju isključivo profesionalno na poljoprivrednim imanjima
ili drugim lako nadziranim mjestima, pa optimistički očekujem da će s njima u budućnosti biti
manje problema nego danas.
Najgora iskustva hrvatskih toksikologa vezana su uz parakvat. Negdje na prijelazu
osamdesetih u devedesete godine prošlog stoljeća našli smo se u dilemi da li zabraniti za
uporabu taj strašni otrov. Istina je da u ono
vrijeme nije bio razvrstan kao vrlo jaki otrov
nego tek kao otrov, ali naša su iskustva
pokazivala da je izrazito opasan. Od brojnih
slučajeva otrovanja spomenuti ću tek jedan, koji
je na mene ostavio snažan utisak. Parakvat je
totalni herbicid, koji uništava apsolutno sve na
polju. Iza njegove primjene ne ostaje ni jedna
biljka i idealan je za primjenu na prugama,
cestama i gradilištima. Međutim, vole ga
primjenjivati i na poljoprivrednim imanjima prije
sjetve, jer uništi sve moguće korove, koji bi
mogli smanjiti urod izabrane monokulture. Ljudi su ga rado kupovali, a također su se često
trovali. Negdje početkom devedesetih prošlog stoljeća asistent s poljoprivrednog fakulteta je
dao svom bratu seljaku iz Jastrebarskog spremnik parakvata upozoravajući ga na opasna
svojstva herbidica. Brat iz Jaske nije potrošio cijelu količinu parkavata i ostatak tekućine je
prelio u pivsku bocu te ostavio u podrum do slijedeće godine. Zapravo je zaboravio na svoj
parakvat i tipično hrvatski je tijekom zime tražeći piće posegnuo za krivom bocom. Navodno
nije progutao kemikaliju nego ju je ispljunuo i odmah otišao oprati usta. Međutim, parakvat je
kvarterna amonijeva baza i nagrizajuća tvar, pa mu je oštetila sluznicu usne šupljine. Uzalud
je on prao usta svim i svačim, kad ga je boljelo i smetalo. Odmah ujutro otišao je svom
liječniku, koji ga je poslao na otorinolaringologiju u Zagreb. Brat s agronomskog fakulteta
nije se slagao s izborom smatrajući
da to nije dobro rješenje. Na
otorinolaringologiji su krenuli u
liječenje ozljeda usne šupljine, a brat
agronom je galamio da treba
drugačije postupiti. Konačno je
došao do tada najuglednijeg
toksikologa prof. Beritića i ishodio
hitno prebacivanje na tadašnji odjel
za toksikologiju IMI-ja na Rebru.
Bilo je prekasno. Parakvat je izazvao
kemijske opekotine usne šupljine i
apsorbirao se u krvotok. Onda se
uskladištio u plućima, gdje voli
odlaziti i rezultat je bio jasan. On je
katalizator peroksidacije lipida, koja
pak vodi uništavanju stanica, a pluća su posebno osjetljiva zato što tamo ima dovoljno kisika.
Da je odmah onu noć nakon otrovanja poduzeto liječenje (npr. barem hemodijaliza) čovjek bi
se spasio. Ovako je umro nakon mjesec dana ležanja na odjelu. Nije bilo pomoći.
Problema s parakvatom ima puno. Nepažljiva primjena parakvata može posve uništiti okoliš,
kao na slici lijevo. Seljaci ne znaju za njegova opasna svojstva i koriste ga gdje god stignu. Mi
smo postigli barem to da seljak ne može kupiti na bilo koji način parakvat i od tada (već
petnaest godina) nemamo otrovanja s
njim. Puno je primjera uništavanja voća i
povrća zbog nestručne primjene ove
kemikalije, a vrlo je popularna u mnogim
zemljama svijeta. Nikako ne treba
zaboraviti njegovu ekotoskičnost za
vodene organizme. Točno je da su svi
herbicidi po svojoj prirodi opasni za
organizme iz vode, ali parakvat je
posebno opasan. Pogledajte na slici lijevo
kako izgledaju posljedice njegove
nekontrolirane primjene. Što će biti s
parakvatom u budućnosti nije jasno. S
mojeg stanovišta opasniji je nego atrazin o čijoj se sudbini na veliko raspravlja. Jasno je da se
bez totalnih herbicida ne može i da je parakvat dobar izbor za uništavanje cjelokupnog života
u prirodi na nekom ograničenom području, ali tada treba znati i moći nadzirati strogo njegovu
primjenu.
 Rodenticidi
Ne može se osporiti da su štakori izrazito inteligentne životinje i da čak mogu biti
privrženi kućni ljubimci. Žive u vrlo uređenim zajednicama s vrlo jasnom hijerarhijom. Alfe
vladaju, bete obavljaju društveno korisne i važne poslove, a delte su obični građani. Imaju još
i one obespravljenje game, koji u krajnjoj liniji mogu poslužiti i kao hrana moćnicima ili
cijelom plemenu kad su krizna vremena. Stalno prate ljude od vremena kad su stigli u ove
naše krajeve, jer najčešće ovise o
čovjeku i njegovim zalihama hrane.
Dakle, natječu se s čovjekom za istu
hranu i zato se nikad nisu zbližili.
Čovjek je rado prihvatio sve domaće
životinje, jer mu na ovaj ili onaj način
služe, a štakor mu nije mogao služiti
na bilo koji način. Štakori i drugi
glodavci nisu samo otimači ljudske
hrane nego su poznati zbog širenja
zaraznih bolesti, pa onda nije čudo
što ih čovjek progoni i uništava.
Međutim, glodavci su izrazito žilava i
plodna bića, pa ih naprosto nije moguće istrijebiti. Stručnjaci za deratizaciju su jako
zadovoljni kad mogu barem održavati štakorsku populaciju na podnošljivoj razini. Protiv njih
je čovjek jako rano počeo koristiti otrove s većim ili manjim uspjehom. Treba naglasiti
činjenicu da štakori pamte i možda čak prenose iskustva na nove generacije, pa sigurno ni
jedan štakor neće jesti zatrovanu hranu od koje je pred njegovim očima uginuo neki
predstavnik plemena. Zato čovjek traži i nalazi otrove koji će djelovati sporo tako da štakor
neće povezati uzimanje neke hrane sa smrću svojeg rođaka.
Naravno da sam od djetinjstva znao koliki su problem naši štakori, ali nisam se sve do
Domovinskog rata bavio s njima osim što sam gledao kako služe kao laboratorijske životinje
u znanstvenim istraživanjima mojih kolega. Onda sam početkom srpnja 1992. godine bio
poslan po nekom zadatku u Vinkovce i trebao sam usput obići Nuštar. Cijelo područje je bilo
izrazito uništeno tijekom Domovinskog rata i ja sam užasnut stalno pogledavao u razrušene
kuće pokraj kojih sam prolazio. I onda sam na dvorištu srušene kuće ugledao usred bijela
dana nekoliko mladih štakora kako se
igraju lovice ili nekakve druge
njihove igre. Moj domaćin je samo
odmahnuo rukom uz komentar da na
svakog nuštarskog branitelja dolazi
stotinjak štakora. Naprosto su se
nakotili zbog silnih količina rasute
hrane i nedostatka bilo kakvih
neprijatelja. Rekao mi je da je slična
situacija na cijelom ratom
zahvaćenom području. Zgrožen time i
svjestan činjenice da štakori mogu prenijeti brojne zarazne bolesti odmah po povratku u
Zagreb izvijestio sam na sastanku Stožera o viđenom u Nuštru. Naravno da su me odmah
zadužili da pokušam naći rješenje problema. Hitno sam sazvao sastanak predstavnika javnog
zdravstva, zaštite okoliša, policije, civilne zaštite i drugih shvativši već na početku sastanka
kako sam grdno pogriješio. Prvi problem je bio u tome što nije bilo novca za nabavu otrova, a
javno zdravstvo je bilo spremno obaviti deratizaciju. Onda su se javili neočekivani protesti
predstavnika zaštite prirode i okoliša, koji su se histerično protivili masovnom trovanju, jer bi
mogle stradati voluharice. I one su se namnožile u tom ratnom vremenu, ali nisu predstavljale
problem zbog činjenice što više nitko tamo u istočnoj Slavoniji ništa nije sijao. Brzo sam
shvatio da neću na taj način riješiti problem. Sjetio sam se prvo drage prijateljice Francuskinje
udane za našeg uglednog znanstvenika, koja je radila u francuskom veleposlanstvu. Nazvao
sam je i molio da traži od Francuza otrove protiv štakora kao donaciju, a ona me povezala sa
Šveđanima također sklonima pomoći Hrvatskoj. I jedni i drugi su se brzo javili, ali sam bio
šokiran odgovorima. Francuzi su bili jako zainteresirani pomoći, jer su htjeli steći iskustva s
deratizacijom u ratom razrušenom području. Predložili su slanje svojih stručnjaka radi
proučavanja kulturnih i hranidbenih navika ratnih štakora, a onda su nakon nekoliko mjeseci
namjeravali predložiti način deratizacije obzirom na stotine činitelja. Šveđani su pak bili
spremni odmah doći sa svojim ekipama, ali su tražili da se deratizacija obavi s obje strane crte
bojišnice uz punu suradnju nas i četnika na zahtjevnom poslu. Vrlo jasno su rekli da
deratizacija samo s jedne strane crte bojišnice neće dati nikakav rezultat, jer štakori sa četniče
strane će preći na našu čim mi naše istrijebimo. Ni jedan ni drugi prijedlog mi se nije sviđao,
a posebno je onaj švedski o punoj suradnji dvije protivničke strane bio neprovediv. Izvijestio
sam svoje nadređene da ne mogu učiniti ništa na uništavanju štakora, a osobno sam bio
prilično uplašen razmišljajući o budućnosti tog meni dragog kraja. Zamišljao sam čopore
štakora, koji prijete braniteljima. Onda sam sreo jednog prijatelja biologa, koji se
gromoglasno nasmijao mojim prognozama. Rekao mi je da tog časa nije potrebna nikakva
deratizacija i da će se populacija štakora desetkovati do slijedećeg proljeća. Hrane više nisu
imali u izobilju, a populacija je postala prevelika. Oni se više ne mogu razmnožavati zbog
nedostatka hrane, a zima će ih silno prorijediti. Imao je naravno pravo, ali nakon oslobođenja
je ipak obavljena masovna deratizacija zbog velikog porasta učestalosti trihineloza.
Kao što je već rečeno, stotinama godina se čovjek bori protiv glodavaca otrovnim
mamcima. Do prije pedesetak godina najčešće su se koristili otrovi na bazi arsena ili različiti
fosfidi, ali nisu bili previše učinkoviti. Uvijek se dio štakora mogao pobiti, ali njihovi
najvažniji članovi su pri takvim
neorganiziranim deratizacijama ostajali
netaknuti, a pleme je nepredovalo.
Naravno da će gladan štakor pojesti na što
god naleti, a toga je bilo na sve strane u
izobilju. Ne možete spriječiti štakora da
uđe u svinjac i tamo krade hranu ili
očekivati da u velikom skladištu punom
hrane izabere radije vaš otrovani mamak
od kojeg će za sat ili dva uginuti. Trebalo
je štakoru ponuditi hranu dobra izgleda i
mirisa od koje neće odmah uginuti nego će
još koji puta navratiti da se pogosti. Takvu
zatrovanu hranu omogućili su kumarinski
antikoagulansi. To su tvari koje sporo djeluju na K vitaminski ciklus u jetrama uz inhibiciju
sinteze faktora zgrušavanja krvi. Jednostavno rečeno, kod žrtve se krv više ne može
zgrušavati i svaka najmanja ranica vodi teškom krvarenju. Jedan nezgodan udarac će izazvati
nekakve male unutrašnje povrede nebitne zdravom štakoru, a otrovani štakor će naprosto
uginuti od unutrašnjeg krvarenja. Najvažnije od svega je to što je proces spor i tek dva do tri
tjedna nakon uživanja otrovane hrane kod štakora se pojave simptomi otrovanja. Ni
najpametniji štakor neće povezati uzimanje otrovane hrane s neobjašnjivom smrću i tako će
mnogi uginuti. Tako su oralni antikoagulansi poput bromadilona, klorfacirona, brodifakuma,
kumatetralila i drugih postali praktički jedini otrovi za nadzor populacije svih glodavaca iz
našeg okoliša. Evo značajki jednog od njih.
T+ N

BRODIFAKUM CAS
56073-10-0
VRLO OPASNO ZA
OTROVNO OKOLIŠ

OZNAKE UPOZORENJA
R27/28-48/24/25-50/53 (vrlo otrovno u dodiru
s kožom i ako se proguta, Otrovno:
opasnost teških oštećenja zdravlja pri
duljem izlaganju putem kože i gutanjem, vrlo
otrovno za organizme koji žive u vodi i
dugotrajno štetno djeluje u vodi).

Primjenjuju se na različitim mjestima, ali danas najčešće u očuvanju komunalne higijene i

vrlo široko u poljoprivredi. U Hrvatskoj ima više od 50 tvrtki koje se bave deratizacijom i
dobro od toga žive. Na tržištu se nalazi izrazito velik broj mamaka (žitni mamci, parafinski
blokovi, peleti, itd.). Naravno da i pojedinci izrađuju svoje mamke i primjenjuju ih s većim ili
manjim uspjehom kupujući uljne otopine pojedinih antikoagulansa. Neki od njih stvarno
izgledaju privlačno i za druge životinje osim štakora i u tome je problem. Otrovanja drugih
životinja nisu rijetka, bilo da se govori o žiteljima polja ili gradova. Svaki čas nam javljaju o
uginuću pasa ljubimaca, divljih životinja iz gradskih parkova ili pak šuma i polja. Krivci za
stradavanje drugih životinja to čine uglavnom zbog
nemara. Evo samo slučaja stradavanja srna zbog
uništavanja poljskih miševa. Propis kaže vrlo jasno da u
vrijeme tretiranja treba prvo obići polja i nogom zatrpati
sve rupice u tlu. Koji dan nakon toga treba ponovo izaći u
polje s mamcima i pogledati koje su rupice otrpane, što
znači da u njima netko živi. Tu treba istresti malo
zatrovanog npr. žitnog mamka i onda ponovo nogom
zatrpati rupicu. Poljski miš ili voluharica će mirno pojesti
poklonjeni obrok hrane i uginuti, a nikom drugom neće
pasti napamet tražiti po rupicama otrovano žito. Puno je
lakše istresti na male hrpice žito po polju i pustiti miševe
da to pojedu. Međutim, takva će hrana biti privlačna
drugim biljožderima poput srna, jelena ili zečeva. Onda se
događaju otrovanja takvih životinja u većem ili manjem
obimu. Skoro svake godine se javlja o pomoru takvih
divljih životinja negdje u doba kad seljaci obavljaju nepropisnu deratizaciju na svojim
poljima. Neki kažu da zečeva više praktički nema na našim prostorima, jer su se potrovali bilo
insekticidima, bilo herbicidima bilo rodenticidima. I oni su na kraju krajeva glodavci. Takvo
je stanje u slobodnoj prirodi, a kakvo je pak u našim naseljima?
 U ljudskim naseljima stanje je složenije, jer žrtve mogu biti brojni žitelji, od pasa do
djece. Zbog toga su propisi o primjeni rodenticida puno stroži nego u poljoprivredi. Kao prvo,
barem ljudi moraju biti obaviješteni o tome da se u njihovim kućama ili pokraj njih obavlja
deratizacija, što se barem u gradovima dosta dobro poštuje. Ja osobno uvijek nađem na
ulaznim vratima letak o tome da se obavlja deratizacija. Ono dalje nije baš uvijek obavljeno
na zadovoljavajući način. U podrumima se obično ostavljaju žitni mamci na komadu papira
prostrtom po podu, a to nije dobar način. Trebalo bi barem iznad mamka staviti natpis da se
dolje nalazi otrov i kakva su mu opasna svojstva. Svjetski standardi danas nalažu stavljanje
mamaka u posebne posude s prikladnim otvorom za ulazak glodavca. To mogu biti kutije
poput ovih na slici lijevo, cijevi ili druge posude. Na taj način se smanjuje vjerojatnost da

če do mamka doći pas ili npr. dijete. Po propisima bi mamke nakon određenog vremena
trebalo pokupiti i zbrinuti kao opasni otpad, jer nema nikakvog razloga da se on drži u
podrumu ili drugom mjestu nakon što je obavio svoju ulogu. U praksi nije baš tako, a zna biti
i daleko gore. Sjećam se jednog slučaja pred sam kraj dvadesetog stoljeća u Slavoniji. DDD
poduzeće je zaposlilo mladog studenta prve godine da truje sve što treba po selima iz okolice
sjedišta tvrtke. Dečko je dobio na uporabu kombi nakrcan svakakvim pesticidima i s njim je
putovao od sela do sela vičući preko razglasa: «Trujemo, trujemo!». Na licu mjesta je
priređivao mamke za štakore ili je pak prskao štale insekticidima zadovoljno zbrajajući svoj
utržak. Međutim, osjećao se iz dana u dan sve gore i gore, a nije bilo ni čudo kad od osobne
zaštitne opreme nije imao ništa. Pio je plivadone protiv glavobolje i nastavljao raditi svoj
ljetni posao. Onda se jednog dana srušio pokraj svog kombija i seljaci su pozvali hitnu pomoć
da ga odveze u bolnicu. U velikom gradu su obavili pretrage kakve su im bile na raspolaganju
i jedini sumnjiv nalaz su bili tragovi opijata u mokraći. Otpustili su ga s dijagnozom ovisnika
o heroinu ili sličnoj drogi. Dečko nije bio s tim zadovoljan, a njegov obiteljski liječnik je bio
pametan čovjek, pa je napravio analize protrombinskog vremena (vrijeme zgrušavanja krvi) te
posumnjao da se radi o otrovanju kumarinskim antikoagulansima. Neposredan razlog
nesvjestice na seoskoj ulici bio je otrovanje nekim od insekticida, a nalaz opijata je dolazio
zbog velikog broja tableta Plivadona progutanih zbog suzbijanja glavobolje. Ja sam bio u
slučaj uključen kao sudski vještak zbog toga što je dečko tražio odštetu za svoje pretrpljene
muke. I dobio ju ne.
Poseban problem zadnjih godina predstavljaju namjerna otrovanja životinja u našim
gradovima. Uopće nisu važni razlozi zbog kojih pojedinci to rade nego se postavlja pitanje na
koji to način spriječiti. Činjenica je da ostavljanje otrovane hrane (npr. kosti, meso i sl.) ne
predstavlja opasnost samo za kućne ljubimce nego i za djecu. Početkom 2008. godine nazvala
me policija zbog nalaza oko 60
zatrovanih meka na različitim
mjestima u Gračanima. Povod za
njihov poziv bilo je otrovanje
jednog psa, koji je pojeo otrovane
kosti, ali je preživio zbog primjene
vitamina K, koji je antidot na
oralne antikoagulanse. Ispostavilo
se da nitko nije nadležan za taj
slučaj. Policija je zbog privatne
tužbe uzela uzorke mamaka i
poslala ih u svoj laboratorij, ali
nije imala s kim surađivati, jer se
svatko smatrao nenadležnim za
slučaj. Sanitarna inspekcija je
smatrala da nema tu što raditi budući niti jedan čovjek nije stradao. Inspekcija zaštite okoliša
se također smatrala nenadležnom budući okoliš nije bio ugrožen, a do inspekcije zaštite
prirode policajac nije uspijevao doći. Vjerojatno se niti on ne bi osjećao nadležnim budući pas
ljubimac nije bio dio okoliša nego stanovnik nečijeg stana. Naravno da niti veterinarska
inspekcija nije bila nadležna, a veterinari za kućne ljubimce su tih dana primali brojne pse
otrovane oralnim antikoagulansima. Jasno je da svaki vlasnik psa mora voditi brigu o svojem
ljubimcu i da država nema nikakvih posebnih sredstava iz proračuna za zaštitu kućnih
ljubimaca. Međutim, u ovom slučaju se ipak radilo o kaznenom (ne)djelu ugrožavanja
zdravlja i života ljudi. Mislim da bi društva za zaštitu životinja trebala ipak malo više poraditi
na tome da se slični slučajevi ne događaju, jer za njih nema apsolutno nikakvog opravdanja.

Dezinficijensi
Ovu skupinu kemikalija koristimo protiv bakterija i virusa gdje god to ima smisla, a to
znači praktički na svakom mogućem mjestu, od vlastite kože ili kupaonice do bolnice ili
proizvodnje hrane.
Razlikuju se značajno i prema kemijskom sastavu kao i prema opasnostima za ljudsko
zdravlje i okoliš. O kloru i etilendioksidu kao vrlo snažnim dezificijensima bilo je govora u
poglavlju o opasnim kemikalijam, pa ih ovdje tek spominjem. Dolje je dan izbor nekih
koncentrata dezinficijensa koji se koriste jako široko.

propan-1-ol; 71-23-8 F; Xi
n-propanol R: 11-41-67
S: (2-)7-16-24-26-39
etanol; 64-17-5 F
etil-alkohol R: 11
S: (2-)7-16
benzil-alkohol 100-51-6 Xn
R: 20/22
S: (2-)26
1-metoksi-2-propanol; 107-98-2
monopropilen-glikol metil- R: 10
eter S: (2-)24
formaldehid ...% 50-00-0 T
R: 23/24/25-34-40-43
S: (1/2-)26-36/37/39-45-
51
gliokzal...%; 107-22-2 Xn
etandial...% R: 20-36/38-43-68
S: (2-)36/37
glutaral; 111-30-8 T; N
glutaraldehid; R: 23/25-34-42/43-50
1,5-pentandial S: (1/2-)26-36/37/39-45-
61
mravlja kiselina ... % 64-18-6 C
R: 35
S: (1/2-)23-26-45
peroctena kiselina . . . % 79-21-0 O; C; N
R: 7-10-20/21/22-35-50
S: (1/2-)3/7-14-36/37/39-
45-61
troklosen kalij; [1] 2244-21-5 [1] O; Xn; N
troklosen natrij [2] 2893-78-9 [2] R: 8-22-31-36/37-50/53
S: (2-)8-26-41-60-61
natrijev hipoklorit, otopina 7681-52-9 C; N
... % aktivnog Cl R: 31-34-50
S: (1/2-)28-45-50-61
simklosen; 87-90-1 O; Xn; N
trikloroizocianuronska R: 8-22-31-36/37-50/53
 kiselina; S: (2-)8-26-41-60-61
trikloro-1,3,5-triazintrion
tosilkloramid natrij 127-65-1 C
R: 22-31-34-42
S: (1/2-)7-22-26-36/37/39-
45
bifenil-2-ol; 90-43-7 Xi; N
2-hidroksibifenil; R: 36/37/38-50
2-fenil-fenol (ISO) S: (2-)22-61
klorokrezol; 59-50-7 Xn; N
4-kloro-m-krezol; R: 21/22-41-43-50
4-kloro-3-metil-fenol S: (2-)26-36/37/39-61
2,4,6-triklorofenol 88-06-2 Xn; N
R: 22-36/38-40-50/53
S: (2-)36/37-60-61
triklosan; 3380-34-5 Xi; N
2,4,4'-trikloro-2'-hidroksi- R: 36/38-50/53
difenil-eter; S: 26-39-46-60-61
5-kloro-2-(2,4-
diklorofenoksi)fenol
kvaternarni amonijevi 63449-41-2 C; N
spojevi;benzil-C8-18- R: 21/22-34-50
alkildimetil, kloridi S: (2-)36/37/39-45-61
timol 89-83-8 C; N
R: 22-34-51/53
S: (1/2-)26-28-36/37/39-
45-61

U praktičnoj primjeni dolaze u sniženim koncentracijama do 10%, a neki i ispod 1%, pa

preparati uglavnom ne predstavljaju opasnosti ni za ljudsko zdravlje niti za okoliš. To nije ni
čudo kad se tako često koriste npr. za dezinfekciju posuđa za jelo ili npr. medicinskih
instrumenata. Naravno da s njima treba oprezno postupati, posebno s koncentratima, ali bez
panike. Nemamo s njima nikakvih loših iskustava, a tek kao primjer gdje se sve koriste
opisujem slučaj iz 2007. godine. Nazvala je mlada majka prilično uplašena budući je svoje
tromjesečno dijete nahranila mlijekom otopljenim u dezinficijesu za bočice. Ona bi svako
jutro pripremila lonac razrijeđenog dezinficijensa i onda bi s njim nakon pranja isplahnula
bočice, a onda je u njima priređivala slijedeći obrok. Taj dan je naprosto umjesto obične vode
za otapanje mlijeka koristila onaj dezinficijens, jer se nalazio u loncu istog oblika u kojem je
stajala prokuhana voda. Dijete je u slast pojelo svoj obrok, a tek nakon toga je mlada majka
shvatila kako je pogriješila. Pokušala je i sama piti mlijeko otopljeno u dezinficijensu i jedino
je mogla reći da joj se ne sviđa. Dijete je mirno spavalo, a majka je pokušavala dobiti od
nekog informaciju što se njezinom dijetetu može dogoditi, a svi su je upućivali na
toksikologe. Ja sam je smirio objasnivši da treba dijete pustiti na miru nek spava. Da mu je
bilo loše ono bi povraćalo ili dobilo proljev, a ovako je najbolje da slučaj zaboravi i ubuduće
malo bolje pripazi u kakvim posudama drži različite potrepštine za pripremu obroka svom
djetetu. Zaista je to točno da dezinficijensi ne predstavljaju niti akutnu niti kroničnu opasnost
za ljudsko zdravlje, a u kanalizaciju obvezno dospijevaju pri uporabi, pa niti oko toga ne treba
praviti probleme. U krajnjem slučaju možda mogu pobiti neke bakterije iz fekalnih voda, ali
sasvim sigurno tamo dolje u kanalizaciji brzo se potroše i sigurno nemaju nikakvog utjecaja
na okoliš. To bi trebali shvatiti i određeni inspektori kao što shvaćaju domaćice i ne pada im
napamet predavati praznu ambalažu kućnih dezinficijensa na zbrinjavanje kao opasni otpad.
Dovoljno ju je isprati s vodom i nakon toga predati na zbrinjavanje skupa s bocama od
mineralne vode.

Neki drugi
Zaista je teško odabrati koje još pesticide ovdje obuhvatiti, ali prema vlastitom izboru
dati ću osnovne podatke o nekim limacidima, akaricidima i nematocidima. Koriste se dakle
protiv puževa, grinja i nematoda, kakve se vidi na slikama dolje.

Evo i najčešće korištenih sredstava:

vrsta pesticida ime CAS broj označavanje

limacid metaldehid 108-62-3 Xn
R: 10-22
S: (2-)13-25-46
akaricid kloheksetin 33089-61- Xn, N
1 R: 22-43-48/22-
50/53
S: (2)-13-25-46-61
nematocid diazomet 533-74-4 Xn, N
R:22-36-50/53
S: (2)-13-25-46-61

Zapravo se ne radi o vrlo opasnim kemikalijama i jedino je već ranije spominjani metiokarb
kao pravi otrov važniji limacid. Narod se snalazi i na druge načine, pa se puževe vrlo uspješno
vabi posudama s pivom u kojem se uguše ili ih se posipa solju da dehidriraju i tako uginu.
Eto, završavam s ovim kratkim pregledom pesticida uz vrlo snažnu napomenu da brojne
nisam obuhvatio ovim poglavljem.