Professional Documents
Culture Documents
Kemija I
Za nakladnika
Branko Lemac
Dizajn ovitka
minimum d.o.o.
Tvari su materijali od kojih je izgrađen svijet koji nas okružuje, a prepoznaju se po njihovim
znakovitim svojstvima. Izvori tvari su zemlja, voda, zrak i biljke.
klorofil
Reakcija fotosinteze: 6CO 2 + 12H 2 O ⎯⎯⎯⎯⎯→
sunčevo svjetlo
C6 H12 O6 + 6O 2 + 6H 2 O
Podjela tvari:
1) smjese - homogene
- heterogene
2) čiste tvari - spojevi – različiti atomi
- elementi – istovrsni atomi
- metali
- nemetali
Rasprostranjenost elemenata:
- u Zemljinoj kori: O 2 – 46.6 %, Si – 27.7 %, Al – 8.1 %, Fe – 5 %, Ca – 3.6 %
- na planetu Zemlja: Fe – 34 %, O 2 – 29.5 %, Si – 15.2 %, Mg – 12.7 %, Ni – 2 %
- u svemiru: H 2 – 60.4 %, He – 36.6%
Atomi i molekule
Građu atoma otkrio je E. Rutherford (1871-1937). Otkrio je α, β, γ čestice.
Emisijom e− uvijek se povećava Z za 1, a masa A ostaje ista, znači uvijek nastaju izobari.
γ - čestice su elektromagnetski valovi, neutralne čestice ne ioniziraju, ali posjeduju znatno veću
prodornost.
SUBATOMSKE ČESTICE: p + , e− , n 0
NUKLEONI: p + , n 0
ELEMENTARNI NABOJ: e = 1.602 ⋅ 10−19 C [ kulon ]
Toliki je pozitivni naboj na p + i toliki negativni naboj na e− .
Promjer jezgre 10−14 m ⎫⎪ d (atom) 10−10 m
−10
⎬ = −14 = 104
Promjer atoma (elektronski omotač) 10 m ⎪⎭ d ( jezgra) 10 m
Promjer jezgre je 10 000 puta manji od promjera atoma. Svaki atom je definiran atomskim
brojem Z i masenim brojem A.
A
ZX Z = N (p + ) = N (e − )
A = N (n 0 ) + N (p + )
27
13 Al Z = N (p + ) = N (e) = 13
N (n 0 ) = A − Z = 27 − 13 = 14
Ukupan broj nukleona je 27 tj A.
Ukupan broj elementarnih čestica je A + Z = 27 + 13 = 40
MASA ATOMA – smještena u jezgri: 99.95 % mase atoma, masa e − je zanemariva prema
masi nukleona. Masa atoma određuje se pomoću MASENOG SPEKTOGRAFA, danas se zove
SPEKTOMETAR MASA.
ZAPAMTI (VAŽNO)
e− vanjske valentne ljuske - odreduju kemijska
OMOTAC svojstva elemenata
e − unutarnjih ljusaka
Veličina atoma
- najmanji atom vodik: d (H) = 74,6 pm, 1 pm = 10−12 m = 10−10 cm
- najveći atom cezij: d(Cs) ~ 300 pm
ma 1
masa atoma - ma : ma = Ar ⋅ mu , Ar = , mu = ma 12C
mu 12
mu = 1,6605 ⋅ 10−27 kg =1,6605 ⋅ 10−24 g
mf
masa molekule - m f : m f = M r ⋅ mu , M r =
mu
NUKLIDI – atomi određenog sastava jezgre. Mogu biti IZOTOPI i IZOBARI.
Izotopi (često se zovu nuklidi)
Izotopi su atomi istog elementa koji imaju jednak broj p + (Z), a različiti broj n 0 (A).
Primjer su izotopi vodika – polinuklidni element.
- obični vodik, procij 11 H - stabilan, jedini atom koji nema neutron
- nalazi se u H 2 O , ima ga ~ 99 %
- teški vodik, deuterij 21 H ili 21 D - stabilan, nalazi se u teškoj vodi D 2 O
- superteški vodik, tricij - 31 H (ili 31T ) – nestabilan, tj radioaktivan, zato se sintetizira iz
deuterija: 21 H + 21 H → 31 H + 11 H
Polinuklidni elementi – imaju više izotopa
Mononuklidni elementi - imaju jedan izotop (samo dvadesetak elemenata) Na, Al, F, P, Be
Radioaktivni elementi, npr tricij, znači da mu se jezgra spontano raspada.
Izotopi imaju - isto: N (p + ), N (e − ) , atomski broj i kemijska svojstva.
- različito: N (n 0 ) , maseni broj i različita fizikalna svojstva.
Vodik gradi iste spojeve ali različita su fizikalna svojstva tih spojeva, npr H 2 O i D 2 O .
Izobari
Izobari su atomi koji imaju isti maseni broj A, a različiti atomski broj Z.
Primjer 124 124 124
50 Sn 52Te 54 Xe - izobari
Izobari imaju različita fizikalna i kemijska svojstva.
Vjerojatnost nalaženja e− oko jezgre prikazuje se u tzv. elektronskim oblakom koji nije
svugdje jednake gustoće.
osnovno ili
stacionarno stanje
podljuske: s p d f
orbitale: s p d f ili grafički
Orbitale u istoj podljusci nemaju isti sadržaj E. Maksimalan broj e− u jednoj orbitali je 2 ↑↓ ,
suprotnog ili antiparalelnog spina (vrtnja)
- apsorpcija i emisija energije zbiva se samo pri prijelazu e − s jedne energetske ravnine na
drugu.
Broj orbitala: s – jedna
p – tri p x , p y , p z
n=2 s p
n=3 s p d
n=4 s p d f
n=5 s p d f
n=6 s p d
n=7 s p
s s
1H n = 1 ↑ 1s1 2 He n = 1 ↑↓
a) b)
⇒ Stabilnije stanje je ako je s – orbitala popunjena, takav element ima veću Ei (energiju
ionizacije)
Ei (He) > Ei (H)
s p
−
c) 7 N n = 2 ↑↓ ↑ ↑ ↑ -Hundovo pravilo – maks. broj nesparenih e u p, d, f orbitali
n = 1 ↑↓ 1s 2 2 s 2 2 p3 [ He ]
d) ↑↓ ↑↓ ↑ ↑
8O
1s 2 2 s 2 2 p 4 [ He]
n = 1 ↑↓
⇒ Stabilnije stanje je ako je u p orbitali 3e− nesparen, takav element ima veću Ei od
elemenata čije p – orbitale imaju 4 e− .
E i (N) > E i (O)
n = 3 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓ ↑↓ ↑ ↑ ↑ ↑
n = 2 ↑↓ ↑↓↑↓↑↓
n = 1 ↑↓
f) 26 Fe
2+
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 3d 6 [ Ar ]⎫
⎪
⎪
⎬ Pazi! Prvo se prazni 4s, a iza toga 3d.
⎪
g) 26 Fe
3+
1s 2 s 2 p 3s 3 p 3d [ Ar ] ⎪⎭
2 2 6 2 6 5
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 4 s 2 3d 9 − nestabilnije stanje
Od pravila dijagonale odstupaju i Cr, Ag, Au koji imaju u s orbitali jedan elektron!
i) 17 Cl
−
1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p6 [ Ar ]
Cl− i Ar su izoelektronske čestice tj. čestice koje imaju isti broj e− [18 e − ].
−
Z) Elektronska konfiguracija kloridnog iona 17 Cl je:
2 2 6 2 5
a) 1s 2 s 2 p 3s 3 p
b) 1s 2 2 s 2 2 p6 3s 2 3 p5
Elementi u suvremenom PSE poredani su prema porastu atomskog broja Z (protonski broj).
- 18 grupa – elementi iste grupe slična kemijska svojstva – periodički se ponavljaju
- 7 perioda – elementi iste periode imaju isti broj ljusaka
G
PADA raste privlačna sila
P
R
A
S
T
E
pada privlačna sila
b) Energija ionizacije – energija koju valja dovesti atomu ili pozitivno nabijenom ionu u
plinovitom stanju za udaljavanje e − . Proces je uvijek endoterman, ∆H > 0.
G
RASTE He
P
P Mg(g) - e - Mg+(g) ... IE
A
1s 2
Mg+(g) - e-
}
i II > I
Mg2+(g) ... IIEi Ei Ei
D
A Najveca Ei!
Cs Najmanja Ei !
s p s p
Be N
}Ei (Be) > Ei (B) }Ei (N) > Ei (O)
B O
N N
zajednicki elektronski parovi
Valencija atoma se određuje prema broju zajedničkih elektronskih parova.
H
S C S H C H H O H N H H Cl H C N
H H H
O O
N N
O O
Z) U kojoj molekuli je kovalentna veza najčvršća?
a) H 2 b) CH 4 c) HCl d) NaCl e) N2 [ N N ]
Valentni kut ovisi o: broju atoma u molekuli, broju podjeljenih i nepodjeljenih elektronskih
parova, veličini centralnog atoma. Nepodjeljeni elektronski parovi se jače odbijaju od
zajedničkih elektronskih parova.
ODSTUPANJE OD PRAVILA OKTETA
2.4
SnCl2
Sn SnCl2 - plin – molekula
Cl Cl oblik molekule - V
α = 120°
PCl5
⇒ Pet el. parova oko centrlnog atoma razmješta se u prostoru tako da
Cl
Cl čine trigonsku bipiramidu.
α1 = 120°
P Cl
α 2 = 90°
Cl
Cl Oblik – trigonska piramida
SF4 - oblik trigonske bipiramide – pamti!
PCl3
P Krnja piramida (kao NH3 )
α = 107°
ClCl
Cl
Fosfor ima d – orbitale, zato može stvoriti više od 4 zajednička el. para.
SF6
Fα
2
α1 = α 2 = 90°
F F
Oblik – oktaedar
S ⇒ Šest el. parova oko centralnog atoma (c.a.) tvori oktaedar.
F α1 F
F
Sumpor kao i fosfor može storiti više od 4 zajednička el. para jer ima d – orbitale.
Samo elementi koji imaju d – orbitale mogu stvoriti više od 4 zajednička el. para.
O
NO 2 ⇒ N - odstupanje od okteta
O
Polarnost molekula – nastaje kao posljedica razlike u elektronegativnosti atoma koji se
međusobno spajaju i strukture (oblika) molekule. Mjera polarnosti molekule je njen dipolni
moment µ koji se definira izrazom µ = q l gdje je l razmak između dva točkasta električna
naboja +q i –q. Jedinica za dipolni moment je C m. Kod nepolarnih molekula je dipolni
moment jednak nuli jer je razmak između naboja jednak nuli tj. težište pozitivnog i
H ⎫
⎪
H C H nepolarna - simetricna ⎪
⎪
H ⎪
⎪ Svi ugljikovodici su
⎬ nepolarni spojevi!
H C C H nepolarna - simetricna ⎪
⎪
H H ⎪
C C nepolarna - simetricna ⎪
H H ⎪
⎭
N2 H4
H H
N N hidrazin nepolarna - simetricna
H H
U drugu ruku molekula HCl (crtež) je polarna! Očito, ona je građena od atoma
različite elektronegativnosti. Zajednički elektronski par pomaknut je δ+ δ−
(bliže) prema elektronegativnijem atomu - nije na sredini! H Cl
⇒ Nepolarne su sve molekule građene od atoma iste elektronegativnosti ili ako su simetrične
H 2 , O 2 , N 2 , Cl2 , Br2 , I 2 , C 2 H 6 , C 2 H 4 , C2 H 2 , CO 2 , CS2 .
Dipoli su sve molekule građene od atoma različite elektronegativnosti: H 2 O > HF > NH3 -
(najpolarnija voda), svi alkoholi su dipoli zbog -OH skupine.
a) b) duljina v.v.
O
H
δ+ H Hδ+ O
H N H
H H + N H
duljina v. v. δ+ H + δ H
δ
⇒ U ledu su sve molekule povezane vodikovim vezama. Pri zagrijavanju treba savladati
vodikove veze. Zbog vodikovih veza voda ima visoko vrelište i javlja se ANOMALIJA
VODE. Također s POVEĆANJEM TLAKA SNIZUJE SE TALIŠTE JER PUCAJU
vodikove veze.
- Na + , Cl -
+
ion - dipol
+
+ - + Na + , H 2 O, Na + (aq) ili [Na(H 2 O)6 ]
dipol - dipol
+ - + - CH 3 OH i H 2 O, H 2 O, NH 3
vodikova veza
dipol - inducirani dipol
+ - + - H 2 O i CO 2 O=C=O
inducirani - inducirani
dipol dipol
+ - + - CO 2 i CO 2
⇒ Privlačne sile određuju agregatno stanje tvari, a isto tako i brzinu kemijske reakcije,
vrelište i talište tvari. Sve privlačne sile između čestica su ELEKTROSTATSKE
PRIRODE.
t/°C t/°C
200
H 2O
100 160
AsH 3 SbH 3 120
HF
19.5 H 2 Te 80
0
-33 NH 3 H 2S H 2Se 40
HCl HBr HI 0
-100 PH 3
SnH 4 -40
GeH 4 -80
CH 4 SiH 4
-120
-200 -160
2 3 4 5 perioda
-200
Vrelište raznih spojeva vodika (na apscisi je
perioda ili Mr) -240
Više vrijednosti vrelišta fluorovodika, vode i -273
1 2 3 4 5 perioda
amonijaka od ostalih hidrida iste grupe ili M r
upućuju na to da između njihovih molekula Grafički prikaz ovisnosti vrelišta
djeluju vodikove veze. Kad ne bi bilo plemenitih plinova i halogenih elemenata o
vodikovih veza, voda bi, na primjer, pri relativnoj atomskoj odnosno molekulskoj
standardnim uvjetima bila plin (vidi crtkanu masi.
liniju), pa oceani, rijeke i jezera ne bi
postojali, a kiša ne bi padala. Vrelišta halogenih elemenanta i plemenitih plinova
Element tv/°C Element tv/°C
F2 (g) -187,0 He(g) -268,9
Cl 2 (g) -34,6 Ne(g) -246,0
Br (g) 58,78 A(g) -185,2
2
I 2 (g) 183,0 Kr(g) 152,3
Xe(g) 108,1
Razmisli i odgovori:
Z-1) Dva nesparena e − u d – podljusci ima atom s atomskim brojem:
a) 29 b) 12 c) 21 d) 28 e) 14
Z-9) Poredaj sljedeće spojeve po jakosti vodikove veze: SbH3 , PH3 , AsH3
Z-17) Prikaži strukturu: fosfina PH 3 , arsina AsH 3 , stibina SbH 3 , bizmutina BiH3 i
amonijaka NH3 .
Z-26) Skup elemenata koji su najskloniji stvaranju kationa s jediničnim nabojem su:
a) alkalozemni (zemnoalkalijski) metali
b) elementi d – bloka
c) alkalijski metali
d) halogeni
H O+ - točan odgovor je c.
3
+
O
H H
H
H 0, 037
H − 0, 0208 He 0,050
H+
2 13 14 15 16 17
Tl 0,170
Cs 0, 265 Ba 0, 217 Tl+ 0,147 Pb 0,175 Bi 0,155 Po 0,118 Rn 0,145
Cs + 0,167 Ba 2 + 0,134 Tl3+ 0,095 Pb2 + 0,120 Bi3+ 0,096
d - prijelazni elementi
Fr Ra
Fr + 0,180 Ra 2 + 0,134
3 4 5 6 7 8 9 10 11 12
Au 0,144
La 0,187 Hf 0,156 Ta 0,143 W 0,137 Re 0,137 Os 0,137 Ir 0,136 Pt 0,139 Au + 0,137 Hg 0,150
La 3+
0,114 Pt 2 + 0,080 Au 3+ 0,085 Hg 2 + 0,110
-e
+ nabojni broj iona
K + Cl ® K + [ Cl ] = valencija
[ Ar ] [ Ar ]
kation anion
Z) U kojem spoju se nalazi: a) samo ionska b) ionska i kovalentna c) samo kovalentna veza?
BeCl2 , Li 2 O, NaCl, AlCl3 , K 2 CO3 , NH 4 Cl, CO 2 , CH 3 COONa, CaCl 2 , KCl,
CH3 COONH 4 .
+
a) NaCl, CaCl2 , KCl, Li 2 O ⎡ ⎤
H
b) NH 4 Cl, CH3 COONa, CH3 COONH 4 ⎢ ⎥
⎢ N ⎥
c) CO 2 , BeCl2 , AlCl3 ⎢ ⎥ Cl
⎢ H H H ⎥
⎣ ⎦
P) Između kojih skupina najlakše dolazi do stvaranja kemijske veze? [alkalijskih i halogenih
elemenata]
⇒ Za razliku od kovalentne veze pri kojoj je gustoća elektronskog oblaka između vezanih
atoma velika, u ionskoj vezi gustoća elektronskog oblaka između nastalih iona je mala.
VALENTNA ∆E = energetska
VRPCA barijera ∆E
VALENTNA
VRPCA
VALENTNA
METALI
POLUVODICI VRPCA
[Si, Ge]
IZOLATORI
- dijamant
- staklo
- guma
- plastika
Energetska barijera ∆E kod izolatora je velika pa elektron nemože proći iz valentne u vodljivu
vrpcu.t/°C t/°C može proći iz valentne u vodljivu vrpcu.
Kod poluvodiča ∆E nije velika pa elektron Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)
Poluvodiči n – tipa nastaju tako da se Si (silicij) donira sa elementima 15 grupe PSE. Struju
prenose
talište elektroni (n = negativan).
t = konst završetak
Poluvodiči p tipa nastaju taljenja
pocetak tako da se
t/s Si donira sa elementiam 13 grupet/PSE.
s Struju prenose
taljenja
pozitivne šupljine (p = pozitivan).
KRISTALI
Kristal je pravilno geometrijsko tijelo, pravilne unutarnje građe, omeđeno ravnim međusobno
okomito i koso položenim plohama.
Kristalna struktura može se odrediti pomoću dijagrama taljenja koji izgleda ovako:
t/°C t/°C
Dijagram taljenja amfoterne
tvari (staklo)
talište
t = konst završetak
pocetak taljenja
taljenja t/s t/s
t/°C
A
t = konst.
kraj
pocetak taljenja
taljenja
t/s
Fizikalna svojstva ovise o načinu slaganja atoma, molekula ili iona u kristalu.
Međutim svojstva tvari ne ovise samo o vrsti elementarne ćelije već ovise i o prirodi kemijske
veze kao i o silama koje se javljaju unutar kristala. Kristali se dijele na: ionske, molekulske,
atomske te kristale metala.
IONSKI KRISTALI
Z) Usporedi talište: a) CaCl2 i MgCl2 b) NaF i MgO c) Al2 O3 i MgO d) BeCl2 iCaCl2 .
ATOMSKI KRISTALI
Dijamant – svojstva:
- tvrd – najtvrđi mineral
- proziran
- krt
- ne provodi el. struju – nema slobodnih elektrona
- provodi toplinu (najbolji vodič topline)
Oblik tetraedar - visoko talište i vrelište.
Grafit – svojstva:
- mekan
- metalnog sjaja
- vodič topline i električne struje (ima slobodne elektrone)
- visoko talište
- sublimira t > 3600°C
Oblik – stvara šesterokute – slojevi povezani slabim van der Waalsovim silama
e− e−
C e− e− C C =120°C
e− C C α e− e− C
C C C
Slojevi grafita povezani su slabim van der Waalsovim silama, zato se vrlo lako troši pri pisanju
grafitnom olovkom.
MOLEKULSKI KRISTALI
Svojstva – mekani, netopljivi ili slabo topljivi u vodi, a slabo topljivi u organskim otapalima,
ne provode el. struju – nemaju slobodnih iona i elektrona. Nisko talište i vrelište zbog slabih
privlačnih sila između molekula zbog čega neke tvari npr. I 2 , S8 , CO2(s) - sublimiraju.
Z) Kristalna struktura Li je volumno centrirana kocka. Duljina brida je 351 pm. Izračunaj
udaljenost između središta najbližih atoma.
a 3 351 3
d= = = 303.62 pm
2 2
Z) Srebro klistalizira u plošno centriranoj kocki. Duljina brida je 409 pm. Izračuanj udaljenost
između najbližih atoma.
Z) Alotropske modifikacije
a) su posljedica određene kristalne strukture
b) proizlaze iz svojstva kemijskih elemenata
c) ovise o izotropnom sastavu elementarnih tvari
Svojstva metalnih kristala: metalnog su sjaja, netopljivi u otapalima, topljivi samo u tekućim
metalima, metalna veza, pretežno visoko talište i vrelište, dobri vodiči struje i topline, mogu se
kovati, legirati.
POLIMORFIJA
Polimorfija je pojava (vrsta alotropije) u kojoj se ista tvar pojavljuje u više kristalnih oblika pri
promjeni vanjskog p i t. Fizikalna svojstva – različita.
Polimorfija se odnosi na SPOJEVE.
Alotropija se odnosi na ELEMENTARNE TVARI.
Polimorfija se može očitovati:
1) Kristalnoj strukturi – npr. CaCO3 - kalcit (čist i proziran, zove se dvolomac) – trigonski s.
- aragonit – rompski sustav
2) Polimorfija se može temeljiti i na promjeni kemijske veze. Npr.
t =13°C → Sn
Sn ⎯⎯⎯⎯
metalna siva modifikacija - kovalentna veza
modifikacija
Na niskim t taj prijelaz je brži, ta se pojava zove KOSITRENA KUGA.
3) Polimorfija se može očitovati kroz promjenu boje.
SiO 2 - molekula, kovalentna veza javlja se u prirodi u 3 polimorfna oblika, čija stabilnost ovisi
o tlaku i temperaturi i koji prelaze lako jedan u drugi.
Kremen, kvarc R tridimit R kristobalit
Z) Ako se pomješaju led i NaCl dolazi do sniženja temperature. Toplina se troši na:
a) disocijaciju vode b) hidrolizu soli c) oksidaciju kloridnih iona d) stvaranje kloridne
kiseline e) rušenje kristalne rešetke leda
Točno je e).
Z) U zatvorenom spremniku se nalazi smjesa leda i vode. Dodatkom male količine topline u taj
spremnik i dalje ostaje smjesa vode i leda.
a) temperatura sustava će narasti b) tlak pare će pasti c) tlak pare će narasti d) tlak
pare ostaje konstantan.
Točno je c).
f) N (O 2 ) = n (O 2 ) ⋅ L
N (O 2 ) = 1,875 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 11, 29 ⋅ 1023
n (O) 2
=
n (O 2 ) 1
1 1
n (O 2 ) = n (O) = ⋅ 3, 75 mol = 1,875 mol
2 2
⇒ Množina i brojnost nepoznate tvari može se izračunati preko odnosa množina ili brojnosti.
Vrijedi: N (A) : N (B) : N (C) = n (A) : n (B) : n (C)
↓
n (A) ⋅ L : n (B) ⋅ L : n (C) ⋅ L = n (A) : n (B) : n (C)
⇒ Odnos brojnosti i množina je isti.
9. U vodi je otopljeno 5,34 g soli formule M 2 SO 4 (M = metal). Ako toj otopini dodamo
otopinu BaCl2 (u suvišku) istaložit će se 4,66 g BaSO 4 . Odredi Ar metala M.
m (M 2 SO 4 ) = 5, 34 g M 2SO 4 + BaCl2 → BaSO 4 + 2MCl
m (BaSO 4 ) = 4, 66 g m(BaSO 4 ) 4.66 g
n(BaSO 4 ) = = = 0,01997 mol
Ar (M) = ? M (BaSO 4 ) 233.3gmol −1
n(M 2SO 4 ) 1
=
n(BaSO 4 ) 1
n(M 2SO 4 ) = n(BaSO 4 ) = 0,01997 mol
m 5.34 g
M (M 2SO 4 ) = = = 267,4 gmol −1
n 0,01997 mol
2 ⋅ x + 32 + 4 ⋅16 = 267.4
x = 85.7 [Rb ]
10. U kojoj množini bromovodika ima isti broj molekula kao u 1,8 g vode.
m (H 2 O) = 1,8 g
N (HBr) = N (H 2 O) ⇒ brojnost je ista ako su iste množine
L ⋅ n (HBr) = L ⋅ n (H 2 O)
n (HBr) = n (H 2 O)
m (H 2 O) 1,8 g
n (HBr) = = = 0,1 mol
M (H 2 O) 18 g mol −1
11. Koliko atoma Fe ima jedna molekula hemoglobina čiji je M r = 6700 ako je maseni udio
Fe u molekuli 0,333%.
M r (hem) = 67000
W (Fe) = 0, 333% = 0, 00333
12. 0,1 mol helija sadrži ukupno: a) 6,022 ⋅ 1023 neutrona b) 6,022 ⋅ 1022 protona
c) 3, 01 ⋅ 1023 protona d) 1, 20 ⋅ 1023 neutrona 4
2 He
n (He) = 0,1 mol
N (p + ) = N (e − ) = 2
N (He) = n ⋅ L = 0,1 mol ⋅ 6, 022 ⋅ 1023 mol −1 = 6, 022 ⋅ 1022 atoma!
N (n 0 ) = 4 − 2 = 2
N (n 0 ) 2
= ↓
N (atom He) 1
u jednom atomu
N (n 0 ) = 2 ⋅ N (He − atom) = 2 ⋅ 6, 022 ⋅ 1022 = 1, 2 ⋅ 1023 neutrona
14. Kolika je masa Al2 (SO 4 )3 koji sadrži Avogadrov broj Al3+ iona.
N (Al3+ ) = 6, 022 ⋅ 1023 iona n (Al3+ ) 2
3+ =
n (Al ) = 1 mol n (Al2 (SO 4 )3 ) 1
m Al2 (SO 4 )3 = n ⋅ M = 1
−1
n (Al2 (SO 4 )3 ) = ⋅ 1 mol = 0, 5 mol
= 0, 5 mol (2 ⋅ 27 + 3 ⋅ 32 + 12 ⋅ 16) g mol = 171 g 2
15. Jedan mol glukoze sadrži: a) jednu molekulu C6 H12 O6 b) 6, 022 ⋅ 1023 g C6 H12 O 6
c) 6, 022 ⋅ 1023 g C atoma d) 6, 022 ⋅ 1023 molekula C6 H12 O6
Točno je d) – jedan mol bilo koje tvari sadrži 6, 022 ⋅ 1023 čestica – Avogadro!
Empirijska formula prikazuje najmanji odnos broja atoma elemenata u molekuli ili formulskoj
jedinici.
Molekulska formula prikazuje stvarni odnos broja atoma elemenata u spoju.
2. Zagrijavanjem 0,05 mol hidrantne soli CaSO 4 ⋅ XH 2 O ispari sva voda. Pri tome se masa
soli smanji za 1,802 g. Koliko molekula vode sadrži formulska jedinka te hidrantne soli:
n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) = 0, 05 mol
m (H 2 O) = 1,802 g m 1,802 g
n (H 2 O) = = = 0,1 mol
Mf =? M 18 g mol −1
N (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : N (H 2 O) = n (CaSO 4 ⋅ XH 2 O) : n (H 2 O)
= 0, 05 mol : 0,1 mol / :0,05
=1 : 2
Formula spoja: CaSO 4 ⋅ 2H 2 O - gips ili sadra.
3. 0,0266 mola kiseline formule HXO3 ima masu 2,246 g. Odredi Ar (X) .
n (HXO3 ) = 0, 0266 mol m 2, 246
M (HXO3 ) = = = 84, 436
m (HXO3 ) = 2, 246 g n 0, 0266
Ar (X) = ? M r = (HXO3 ) = Ar (H) + Ar (X) + 3 Ar (O)
84, 436 = 1 + Ar (X) + 48
Ar (X) = 35, 45
4. Spaljivanjem 0,1 mol nekog ugljikovodika (CH) nastaje 0,2 mol CO 2 i 0,3 mol vode. Odredi
empirijsku formulu.
CH+O 2 → CO 2 +H 2 O
n (CO 2 ) = 0, 2 mol
n (H 2 O) = 0, 3 mol
n(C) 1
= - ovaj odnos pri sagorjevanju CH vrijedi uvijek!
n(CO 2 ) 1
n (C) = c (CO 2 ) = 0, 2 mol
n( H ) 2
= - ovaj odnos vrijedi uvijek pri sagorjevanju CH (ugljikovodik)
n ( H 2 O) 1
n (H) = 2 ⋅ n (H 2 O) = 2 ⋅ 0, 3 mol = 0, 6 mol
5. Jedan organski spoj ima empirijsku formulu CHO, ima M r = 232. Točna E f je:
a) C3 H3 O3 b) C8 H8 O8 c) C5 H5 O5 d) C6 H 6 O6 e) C2 H 2 O 2
M (CHO) 232
a) r = = 8 otkuda sljijedi da je b) točan odgovor!
Er (CHO) 29
7. U nekoj aminokiselini (AK.) maseni udio joda je 0,586. poznato je da se 2 mol joda nalazi u
1 mol AK. Izračunaj M (AK).
w (I) = 0, 586
n (I) = 2 mol
n (AK) = 1 mol
m (I) n (I) ⋅ M (I)
w (I, AK) = =
m (AK) n (AK) ⋅ M (AK)
2 mol ⋅ Ar (I)
0, 586 =
1 mol ⋅ M (AK)
2 ⋅ 126, 9
0, 586 =
M (AK)
2 ⋅ 126, 9
M (AK) = = 433,105 g mol −1
0, 586
8. Zagrijavanjem 2,78 FeSO 4 ⋅ X H 2 O masa se smanjila 1,26 zbog isparavanja vode. Koja je
formula spoja?
m (FeSO 4 ⋅ X H 2 O) = 2, 78 g
m (H 2 O) = 1, 26 N (FeSO 4 ) : N (H 2 O) = n (FeSO 4 ) : n (H 2 O)
m (FeSO 4 ) = (2, 78 − 1, 26) g = 1, 52 g = 0, 01 mol : 0, 07 mol / : 0, 01
1, 26 = 1: 7
n (H 2 O) = = 0, 07 mol
18 g mol −1
1, 52 g
n (FeSO 4 ) = = 0, 01 mol
151,85 g mol −1
9. 2,2 g nekog monohidroksilnog alkohola daje 280 cm3 vodika (s.u.) u reakciji s Na. odredi
molekulsku formulu spoja.
m (R- OH) = 2, 2 g
V 0 = (H 2 ) = 280 cm3 = 0, 280 dm3
11. Iz 0,4469 mol soli Na 2 SO 4 . X H 2 O zagrijavanjem ispari sva voda. Smanjenje mase je
7,05 g. Odredi E f spoja.
12. Analizom uzorka ZnCl2 mase 0,1356 g dobiveno je 0,5448 g cinka. Ako je Ar masa klora
35,45, koliki je Ar cinka?
n1 = n2 m (Cl) m (Zn)
=
m (ZnCl2 ) = 1,1356 g M r (Cl2 ) M r (Zn)
m (Zn) = 0, 5448 g m (Zn) ⋅ 2 Ar (Cl)
Ar (Zn) =
m (Cl) = 0, 5908 g m (Cl)
0, 5448 g ⋅ 35, 45 ⋅ 2
Ar (Zn) = = 65, 38
0, 5908 g
13. Molarna masa zraka je 29 g mol −1 , gustoća para fosfora prema gustoći zraka je 4,28.
Koliko atoma gradi jednu molekulu fosfora?
M (zrak) = 29 g mol −1 ρ (P) M (P)
=
ρ (P) 4, 28 ρ (zrak) M (zrak)
= = 4, 28
ρ (zrak) 1 N ⋅ Ar (P) ⋅ g mol −1
4, 28 =
29 g mol −1
4, 28 ⋅ 29
N (P) = =4
31
14. Uzorak 0,89 g lužine elementa alkalijskih metala otopljeno je u vodi i volumen nadopunjen
na 100 ml. Za potpunu neutralizaciju tako priređene otopine utrošeno je 44,4 ml HCl konc.
0, 5 mol dm −3 . Izračunaj molarnu masu lužine.
m (MOH)(aq) = 0,89 g
V (MOH)(aq) = 100 ml
V (HCl) = 44, 4 ml = 44, 4 ⋅ 10−3
2. Naći množinu poznate tvari, zatim usporediti množine poznate i nepoznate tvari .
m (AgCl) = 12, 4
m 12, 4 g
n (AgCl) = = = 0, 086 mol
M 143, 3 g mol −1
n (CaCl2 ) 1 - stehiometrijski koeficjent CaCl2
=
n (AgCl) 2 - stehiometrijski koefcijent AgCl
1 1
n (CaCl2 ) = n (AgCl) = ⋅ 0, 086 mol = 0, 043 mol
2 2
m (CaCl2 ) = n ⋅ M = 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol = 4, 77 g
ili kraće:
n (AgCl) 2
=
n (CaCl2 ) 1
1
n (CaCl2 ) = ⋅ n (AgCl)
2
m (CaCl2 ) 1
= ⋅ 0, 043 mol
M (CaCl2 ) 2
1
m (CaCl2 ) = ⋅ 0, 043 mol ⋅ 110, 9 g mol −1 = 4, 77 g
2
10. Koliko je mola klora potrebno za dobivanje 0,5 mol heksaklorakloheksana iz benzena?
C6 H 6 + 3Cl2 → C6 H 6 Cl6
n (C6 H 6 Cl6 ) = 0, 5 mol
n (Cl2 ) 3
=
n (C6 H 6 Cl6 ) 1
n (Cl2 ) = 3 ⋅ 0, 5 mol = 1, 5 mol
11. 0,5 g nepoznate dvoprotonske kiseline razrjeđeno je vodom do ukupnog volumena 50 ml.
Za potpunu neutralizaciju priređene otopine kiseline utrošeno je 22,2 ml otopine NaOH,
konc. 0,5 mol dm −3 . Izračunaj relativnu molekulsku masu kiseline.
a) 180,18 b) 45,05 c) 90,09 d) 135,14 e) 450
m (H 2 X) = 0, 5 g
V (H 2 X)(aq)=50 ml = 0, 0050 dm3
V (NaOH) = 22, 2 ml = 0, 0222 dm3
n
C (NaOH) = 0, 5 mol dm3
H 2 X + NaOH → Na 2 X + 2H 2 O
n (NaOH) 2
=
n (H 2 X) 1
n (NaOH) = 2 ⋅ n (H 2 X)
14. Kolika je masa klornog praskavca koja sadrži dva mola molekula vodika i klora. [Klorni
praskavac H 2 : Cl2 = 1:1 ]
15. Pomješano je 7,3 g HCl i 4,25 g NH3 . Koji je to spoj i koliko ga nastaje? Kojeg plina i
koliko ga ima u suvišku ?
16. Odvagali ste 3,2 g Cu i 5,2 g Zn. Cink je bio u granulama, a bakar u obliku tankog lima.
Zagrijali ste jakim plamenom da se metali rastale. Pustite da se ohlade. Koja je empirijska
formula legure koju ste dobili? [R: Cu 5 Zn 8 ]
m 3,2 g
n(Cu ) = = = 0,049 mol
M 66,35 gmol −1
m 5,2 g
n( Zn ) = = = 0,078 mol
M 65,37 gmol −1
N (Cu ) : N ( Zn) = n(Cu ) : n( Zn)
= 0,048 mol : 0,078 mol / : 0,048
= 1 : 1,62 /⋅ 5
= 5 : 8,1
Formula nastale legure je: Cu 5 Zn 8 - INTERMETALNI SPOJ - spojevi u kojima su dva ili
više metala vezani metalnom vezom, nastaju taljenjem u određenom omjeru komponenata.
FORMULE
Kemijski račun:
m mf
Ar = a , M r = , mu = 1, 6605 ⋅ 10−24 g
mu mu
m N V0 M
n= = = , ρ=
M L Vm0 L = 6, 022 ⋅ 1023 mol - gustoća za čvrste tvari (NaOH…)
Vm
Vm0 = 22, 4 dm3 mol −1
s.u.: t = 0°C ⎫
⎬ za plin
p = 101325 Pa ⎭
Udjeli:
m( X ) M r (X) M (X)
a) maseni udio: W (X ) = = = [1 ili %]
m(smjese) M r (spoj) M (spoj)
V (x)
b) volumni udio: ρ (x) =
V (otopina)
n (A)
c) X (A) =
n (A) + n (x) + ...
XA + XB =1
Koncentracije:
m (x) ⎡ g ⎤
a) masena koncentracija: γ (x) = ⎢ 3
ili g ⋅ dm −3 ⎥
V (otopina) ⎣ dm ⎦
γ = ρ ⋅W = c ⋅ M
n (x)
b) množinska koncentracija: c (x) = ⎡ mol dm −3 ⎤
V (otopina) ⎣ ⎦
γ ρ ⋅W
c= =
M M
Molalnost:
n (x)
b (x) = ⎡ mol kg −1 ⎤
m (otapalo) ⎣ ⎦
Razrjeđivanje otopina:
n1 = n2 → c1V1 = c2V2
m1 = m2 → γ1 V1 = γ2 V2 → w1 γ1 V1 = w2 γ2 V2
Miješanje otopina:
n1 + n2 = n3
m1 + m2 = m3
V1 + V2 = V3
Koligativna svojstva:
p = p0 X 0 Raoultov zakon p 0 = tlak pare čistog otapala
n0 p = tlak pare otopine
= p0 → p < p0 X0 = množinski udio otapala
n0 + n (tvar)
n0 je množina otapala
XA + XB =1
Plinovi:
1. Boyle – Mariotteov zakon 2. Gay – Lussacov zakon 3. Charlesov zakon
p1V1 = p2V2 (T = konst.)
V1 T1 p1 T1
V p = ( p = konst.) = (V = konst.)
ili 1 = 2 V2 T2 p2 T2
V2 p1
Ako se mijenjaju sve tri veličine, odnos između njih prikazuje opća plinska jednadžba:
p ⋅V = n ⋅ R ⋅ T
p [ Pa ] ⋅ V ⎡⎣ m3 ⎤⎦ = n [ mol ] ⋅ R ⎡⎣8,314 Pa m3mol −1K −1 ⎤⎦ ⋅ T [ K ]
Kristali:
Razmak između središta najbližih atoma (prvi susjedi) jednak je:
a 2
d= - za plošno centriranu elementarnu ćeliju
2
a 3
D= - za prostorno (volumno) centriranu elementarnu ćeliju
2
gdje je a = duljina brida elementarne ćelije.
Gustoća kristala:
N (A)
M (A)
m nM L N (A) Ar (A) mu
Za atomarne kristale: ρ (A) = = = 3
=
V V a a3
N (AB)
M
m nM L N (AB) M r (AB) mu
Za složene strukture (npr. CO2, NaCl, MgO, ...): ρ (AB) = = = 3
=
V V a a3