Stvarno Pravo - Skripta

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH
STVARNO PRAVO
SKRIPTA
WWW.BH-PRA VNICI.COM
INFO@BH-PRA VNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
1. POJAM I KARAKTERISTIKE STVARNOG
PRAVA
Stvarno pravo u objektivnom smislu je skup pravnih pravila kojima se ureĎuju odnosi izmeĎu
ljudi
povodom stvari.
Stvarno pravo u subjektivnom smislu su ovlaštenja koja subjek tima u stvarnopravnim odnosima
u
pogledu stvari priznaju norme objek tivnog
prava.
Karakteristike stvarnog prava

su:
a) Stvarnopravnost. Neposredni objekat stvarnopravnog odnosa je stvar.

b) Apsolutnost. Stvarno pravo dje luje protiv svakoga (contra
omnes)
c) Broj stvarnih prava odreĎen je propisom (numerus clausus=zatvoren broj). To znači da
stranke nekom pravu ne mogu odreći stvarnopravni karakter, ukoliko je to pravo propis om
odreĎeno kao stvarno pravo. S druge strane, stranke ne mogu svojim sporazumom stvor iti neko
novo stvarno pravo, ako ono nije propis ima predviĎeno kao takvo.
2. OB LICI STVARNIH
PRAVA
Stvarna prava mogu se klasific irati

na:
a) Stvarna prava na vlastitoj stvar i (pravo vlasništva)
i
b) Stvarna prava na tuĎoj stvari ili sek torska prava (pravo služnosti, založno pravo, stvarni tereti i
pravo graĎenja).
X – POSJED
(POSSESSIO)
1. ODNOS ĈOVJEK –
STVAR
Ovisno o e lementu čovjekove volje, mogu se razlikovati ove grupe

odnosa:
a) Mehanički odnos – kod ovog odnosa čovjek se faktično nalazi u odnosu prema stvari, a li on
tog odnosa uopće nije svjestan (npr.list koji s lučajno padne na šešir neke osobe). Budući da u
takvim slučajevima nije aktivirana ljudska volja, ova j odnos za graĎansko pravo nema nikakvog
značaja.
b) Detencija je faktični odnos izmeĎu čovjeka i stvar i, a li je čovjek svjestan tog odnosa. Detencija
znači držanje stvari sa voljom da se stvar održi (obično za drugu osobu).
c) Posjed je kao i detencija svjestan faktički odnos čovjeka i stvari. Razlikovanje posjeda i
detencije zavis i o k onstrukciji posjeda. Poznate su 2 konstrukcije pos jeda: r imska
(subjektivistička) i germanska (objektivistička).
Prema rimskoj konstrukciji posjeda, konstitutivni elementi pos jeda su corpus possessionis i
animus possidendi. Corpus je objektivni e lement i predstavlja faktičko držanje stvari, a animus je
subjektivni element, odnosno volja da se stvar drži za sebe. Razlika u odnosu na detenciju je u elementu
volje.
Po objektivističkoj ili modernoj konstrukciji, animus nije konstitutivni element posjeda,
odnosno dovoljan je samo corpus, Te se posjed definira kao fak tička vlast na stvari. To podrazumijeva
mogućnost fak tičkog raspolaganja sa stvari.
Posjed prvenstveno predstavlja faktički odnos izmeĎu čovjeka i stvar i. Taj odnos u pravilu je sk
up
činjenica, tj.činjenično stanje koje duže vremenski traje. MeĎutim, ima faktičkih stanja koja nis u
posjed.
2 WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Posjed se od njih razlikuje po tome što pravo štiti upravo faktičko stanje koje se zove posjed.
MeĎutim, karakteristično je da se posjed, uprkos zaštiti koju mu da je pravni poredak, time ne
pretvara u pravo. Upravo zbog toga, u posjedovnoj parnici ne raspravlja se o pravu na posjed, već o
činjenici pos ljednjeg mir nog pos jeda i o č inu smetanja. Pitanje prava rješava se u vlasničkoj parnic
i, gdje se ispituje ko ima pravo na posjed. Dakle, može se zaključiti da je posjed faktičko stanje
zaštićeno pravom.
2. SUBJEKTI POSJEDA
U načelu, posjed mogu sticati sve f izičke osobe na svim stvarima na kojima mogu ostvar iti i
održavati faktičku vlast. Za osobe koje nisu u stanju samosta lno ostvar iti faktičku vlast na stvar i
(djeca, s laboumni odnosno duševno bolesni) posjed stiču njihovi zakonski zastupnic i.
3. OB JEKTI
POSJEDA
Kao objekti posjeda mogu se pojaviti stvar i i prava. Posjedovati se mogu samo stvari na k ojima se
može steći pravo vlasništva. Što se tiče prava, objektom pos jeda mogu biti samo imovinska i
prometna prava. Npr. statusna prava se ne mogu pos jedovati (bračno pravo, rodite ljsko pravo itd).
Kada je u pitanju pos jed prava, ZOVO kao mogući objekat posjeda navodi samo pravo stvarne
služnosti.
4. VRSTE POSJEDA
Neposredan i posredan posjed. Neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno vrši faktičku
vlast na stvari. Posredan posjed ima osoba koja faktičku vlast na stvari vrši preko druge osobe, kojoj
je dala stvar u neposredan posjed po osnovu nekog pravnog posla.
Samostalan i nesamostalan (izvedeni) posjed. Samostalan je posjed kada faktičku vlast na stvari
vrši njen vlasnik. Naziva se i vlasničk im ili vlastitim posjedom. Nesamostalan je pos jed kod koga se
faktička vlast vrš i na osnovu prava izvedenog iz prava samostalnog posjednika (npr.pos jed zakupca,
depozita ra, uzusfruktuara itd). Nesamostalan posjed može biti neposredan (kad zakupac sam vrši
faktičku vlast) i posredan (kad zakupljenu stvar da u podzakup). Samosta lan pos jed takoĎer može
biti neposredan i posredan.
Individualni posjed i suposjed. Posjed je individualan kad samo jedna osoba ima pos jed. Kod
suposjeda više osoba ima pos jed na istoj stvar i ili pravu. Supos jednic i mogu faktičku vlast vršiti svi
zajedno, jedan za ostale ili sukcesivno.
S obzirom na objek at pos je da, pos jed može biti posjed stvari i posjed
prava.
Posjed stvari je vršenje faktičke vlasti na stvar i. Faktička vlast postoji kada postoji svak odobna
realna
mogućnost raspolaganja sa stvari. Dakle, ne traži se da se stvar uvijek mora imati neposredno u
rukama.
Od pravila da pos jed stvar i ima svaka osoba okja vrš i faktičku vlast na stvari postoje 2 izuzetka
(po
ZOVO):
1. Posjed se ne pr iznaje osobama koje po osnovu radnog ili sličnog odnosa ili u domaćinstvu
vrše faktičku vlast na stvari za drugu osobu, a dužne su postupati po uputama te dr uge osobe
(npr.kućna pomoćnica, vozač itd).
2. Nasljednik posta je posjednikom u trenutku smrti ostavite lja, bez obzira na to kad je stekao
faktičku
vlast na stvari. Dakle, nas ljednik stiče pravo na pos jedovnu zaštitu već u trenutku smrti ostavite
lja, mada će po pravilu tek kasnije steći faktičku vlast na naslijeĎenoj stvari.
Tabularni posjed ima osoba koja je upisana u zemljišne knjige kao vlasnik nekretnine, a na njoj
nema faktičke vlasti. Otuda i naziv tabularni ili zemljišnoknjižni posjed. Tabularni pos jed ne uživa
posjedovnu zaštitu.
Posjed prava. Prema subjektivističkoj konstrukciji pos jeda, pos jed prava imala je svaka osoba koja
je faktički izvršavala bitni sadržaj nekog prava i manifestova la volju da ga izvršava za sebe kao svoje
pravo.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za posjed prava nije bilo potrebno postojanje pravnog odnosa iz kojeg bi posjed prava rezultirao.
Objekat posjeda mogla su biti samo prava čiji se sadržaj izvršava trajanjem (npr.pravo s lužnosti, kor
ištenja stana itd). ZOVO pr iznaje samo pos jed prava stvarne služnosti. Taj pos jed ima osoba koja
faktički kor isti nekretninu druge osobe u obimu koji odgovara sadržaju te služnosti. Govoreći o pos
jedu prava kao općem pojmu, može se reći da je posjed prava faktičko izvršenje sadržaja nekog prava.
S obzirom na k valitet, posjed se može klasif ic irati prema posebnim kvalitetima koji se odnose na
osnovu sticanja, način sticanja i odreĎene subjek tivne momente u osobi samog pos jednika. Na toj
osnovi mogu se razlikovati zakonit i nezakonit, istinit i neistinit te savjestan (pošten) i nesavjestan
(nepošten) posjed.
Zakonit i nezakonit posjed. Zakonit je pos jed koji se zasniva na va ljanoj pravnoj osnovi. Pravna
osnova na kojoj se zasniva posjed pr ibavila bi sticatelju pravo vlasništva, ali us ljed nekih drugih
nedostataka do sticanja vlasništva ipak nije doš lo. Npr.prethodnik nije bio vlasnik, pa ni sticatelj ne
može postati vlasnik već samo zakonit pos jednik. Najčešća pravna osnova je pravni posao,
odnosno ugovor. Ugovor kao pravna osnova naziva se titulus (naslov) sticanja. Titulus ne da je
posjed, već samo pravo na posjed. Dakle, pravo na posjed ima onaj ko ima titulus. Za zakonitost
pos jeda, os im va ljane pravne osnove potreban je i pravilan način sticanja (npr.tradicija , predaja
stvari).
Nezakonit je posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj

osnovi.
Istinit i neistinit posjed. Istinit je posjed koji je stečen na pravno dozvoljen način (npr.tradic
ijom). Neistinit ili viciozan je posjed koji je stečen silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja
(vi, clam, precario).
Silom (vi) je stečen posjed do kojeg je pos jednik došao protiv volje dosadašnjeg pos
jednika upotrebljavajući f izičku silu ili psihičku pr is ilu. U ovom s lučaju radi se o direktnoj pr imjeni s
ile. Posjed je stečen silom na indirek tan način u slučaju ako je posjednik došao u pos jed
faktičkim jednostranim zaposjedanjem stvari, a dosadašnji pos jednik se tom zapos jedanju nije
usprotivio samo zato što za njega nije znao.
Sticanje pos jeda silom može biti savjesno i nesavjesno. Nesavjesno je u slučaju kada sticatelj zna
da uzima tuĎu stvar. MeĎutim, ako sticatelj silom oduzme stvar koju smatra svojom (npr.kupac
silom oduzme kupljenu stvar jer prodavač oklijeva da mu je preda), posta je ne istinit, a li savjestan
pos jednik. MeĎutim, u ovakvom slučaju pos jednik je bez obzira na valjanu pravnu osnovu ipak
nezakonit.
Posjednik kome je pos jed s ilom oduzet može odmah, takoĎer silom, vratiti svoj pos jed. To je
samopomoć
i ne predstavlja smetanje pos
jeda.
Prevarom (clam) je stečen posjed do kojeg se došlo izazivanjem zablude ili dr žanjem
prethodnog posjednika u zabludi. Ovdje spada i tzv.tajno sticanje kod koga se posjed stiče krijući,
da dosadašnji posjednik ne sazna za samovoljno oduzimanje pos jeda. Tipičan slučaj ta jnog sticanja je
kraĎa.
Zloupotrebom povjerenja (precario modo) se posjed stiče u s lučaju kad neko nastoji
samovoljno pretvoriti u tra jno stanje ono što mu je dato kao us luga. To je slučaj prekariste koji na
opoziv ne vraća dobivenu stvar. Naime, prekarij je ugovor po kome je jedna strana prepustila drugoj
strani odre Ďenu stvar na besplatnu upotrebu do svakodobnog opoziva.
Savjestan (pošten) i nesavjestan (nepošten) posjed. Savjestan ili pošten pos jed je ako posjednik ne zna
ili ne može znati da stvar koju pos jeduje nije njegova. Nesavjestan ili nepošten je pos jed ka da pos
jednik zna ili mora znati da stvar koju pos jeduje nije njegova. Savjestan pos jednik naziva se i pos
jednik u dobroj vjer i (bonae fidei possessor), a nesavjestan je posjednik u zloj vjeri (malae fidei
possessor).
Savjesnost i nesavjesnost su subjektiv ne, a zakonitost i istinitost objektivne kvalitete posjeda. Zbog
toga zakonit posjed može biti savjestan i nesavjestan. Npr. osoba koja od lopova kupi ukradenu
stvar je zakonit pos jednik jer ima va ljanu pravnu osnovu (kupoproda ja) i način sticanja (tradic ija).
MeĎutim, ako je kupac znao ili morao znati da je stvar ukradena, on je nesavjestan posjednik. U
suprotnom je savjestan.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Nezakonit pos jednik takoĎer može biti savjestan i nesavjestan. Osoba koja kupi stvar od pos
lovno nesposobnog (npr.rasipnika) , a ne zna za nedostatak pos lovne sposobnosti prodavca, je
nezakonit posjednik jer je pravni posao ništav, odnosno pravna osnova ne postoji. MeĎutim, kupac je
istovremeno i savjestan posjednik.
Savjesnost se prezumira, tj. suprotno se mora

dokazati.
Savjesnost pravne osobe prosuĎuje se prema savjesnosti njenih or gana koji su ovlašteni da je
zastupaju.
Posjed koji je istovremeno zakonit, istinit i savjestan naziva se kvalificiranim

posjedom.
5. STICANJE I GUBITAK
POSJEDA
Posjed se može steći or iginarno i derivativno. Originarno sticanje je sticanje pos jeda mimo volje
ili protiv volje prethodnog pos jednika, tj.sticanje bez obzira na prethodnika. Za originarno sticanje
potrebna je aprehenzija, tj. jednostrani f izički akt kojim se dolazi do faktičke vlasti na stvari. Danas
aprehenzija obuhvata svaki akt kojim se stiče faktička vlast na stvari. Posjed se kod nekretnina na or
iginaran način stiče po pravilu tako da se stupi na zemljište. MeĎutim, ponekad je os im stupanja
potrebno da se zemljište ogradi, obilježi obradi i s l. Kao slučaj or iginarnog sticanja pos jeda smatra se
i samovoljno pr otivpravno oduzimanje tuĎeg pos jeda, ukoliko su ispunjene pretpostavke da akt
oduzimanja istovremeno omogućuje sticatelju i onemogućuje prethodniku faktičko raspolaganje sa
stvari.
Derivativno sticanje je sticanje pos jeda sa voljom prethodnog pos jednika. Kod derivativnog sticanja
se radi o prenosu posjeda. Način na koji se pos jed stiče naziva se tradicija. Tradicija je prenos
posjeda sa prethodnog na novog posjednika. Tradicijom se u stvari prenose pravni učinci vezani
za činjenicu posjeda. Skup tih pravnih učinaka naziva se pravo posjeda. U današnjem pravu postoji
nekoliko vrsta tradicije :
1. Fizička predaja ili predaja iz ruke u ruku (traditio de manu ad manum) je najčešća vrsta tradicije
kod prenosa posjeda pokretnih stvari. MeĎutim, nije uvijek potrebno da prenos ilac i sticatelj stvar
fizički zahvate rukom. Dovoljno je da se stvar stavi u takav položa j da sticatelj nad njom može vrš iti
faktičku vlast.
Poseban oblik f izičke predaje je tzv.»predaja dugom rukom» (traditio longa manu). Tu se sticatelj
sa dozvolom prenosite lja sam stavlja u posjed. Npr. prenosilac sa neke uzvis ine sticatelju pokaže
zemljiš nu parcelu i dopusti mu da se sam stavi u posjed.
2. Predaja znacima ili simbolička tradicija (traditio symbolica) je vrsta tradicije kod koje se
prijenos obavlja pomoću oruĎa, znakova, isprava, izdvajanjem stvari i s l. Simbolička tradic ija
prvenstveno dolazi u obzir kod stvar i koje su prostorno uda ljene i od prenosite lja i od sticatelja ,
pa sama ta prostorna udaljenost sprečava da se izvrš i predaja iz ruke u ruku. Kod s imboličke
tradicija , sama tradicija isprave, znaka, izdvojene stvari i sl. zamjenjuje fizičku preda ju stvari
(npr.preda ja ključa od stana).
3. Tradicija očitovanjem (traditio per declarationem) javlja la se u 2 osnovna oblika , kao traditio
brevi manu (tradicija kratkom rukom) i constitutum possessorum.
Traditio brevi manu. Prema subjektivističkoj konstrukc iji pos jeda, prenos se vršio tako što se
dosadašnji detentor sporazumno sa posjednikom od detentora pretvarao u posjednika. Fizička predaja
nije potrebna jer corpus već postoji. Očitovanjem detentor stiče animus. Npr. podstanar kupi stan u
kome stanuje. Po objektivističkoj konstrukciji praktično se briše razlika izmeĎu detencije i pos
jeda, te prenos pos jeda očitovanjem sa posrednog na neposrednog pos jednika nije moguć.
Constitutum possessorum je s lučaj obrnut od tradic ije brevi manu. Prema subjektivističkoj konstrukc
iji, ovdje dosadašnji pos jednik gubi animus, a stvar zadržava kao detentor. Npr. vlasnik proda kuću, a
nastavi u njoj stanovati po osnovu ugovora o najmu. Prema objektivističkoj konstrukc iji,
constitutum possessorum može doći u obzir samo za prenos posjeda od pos jednika na
detentora. Constitutum possessorum nije moguć kod prenosa posjeda izmeĎu neposrednog i posrednog
pos jednika. Npr, vlasnik proda kuću, a zatim je uzme u najam od novog vlasnika. I prije i pos lije
proda je on je neposredni
WWW.BH-PRAVNICI.COM
posjednik. Razlika je u tome što je pr ije prodaje imao posjed kao vlasnik, a nakon pr odaje kao
zakupac stvari. Dakle, tu nema prenosa posjeda.
4. Tradicija transportom (traditio per transmissionem). Ovdje se predaja smatra izvršenom ur

učenjem stvari prevozniku ili osobi koja or ganizira otpremu. Ova odredba ZOO-a je dispozitivnog
karaktera, pa stranke mogu ugovorom dr ugačije odrediti.
Pos re dni pos je d stvari takoĎer se može sticati derivativno i or iginarno. Derivativno se posredni
pos jed stiče prenosom tog pos jeda sa jedne na drugu osobu putem pravnog pos la, ex lege, ili odlukom
nadležnog državnog organa. Derivativno sticanje posrednog pos jeda moguće je i u konstitutivnom
obliku. Npr. kad vlasnik stana proda stan, pa u njemu ostane odreĎeno vrijeme kao na jmopr imac.
Kupac stana je posta o posrednim posjednikom, a prodavač je ostao neposredni posjednik predmetnog
stana. Originarno sticanje posrednog posjeda moguće je jedino preko zastupnika, naravno samo onda
kad je zastupnik or iginarnim putem stekao neposredni pos jed.
Posjed prava stvarne sluţnosti može se steći originarno ( izvorno) ili der ivativno
(izvedeno).
Originarno se posjed prava afirmativne stvarne služnosti stiče otpočinjanjem sadržaja te služnosti,
npr.
prelaženjem preko nečije livade. Posjed negativne stvarne služnosti izvorno se stiče zabranom
vlasniku, odnosno pos jedniku služnog dobra da se njime kor isti na odreĎeni način (npr. da podiže
zgradu iznad odreĎene vis ine), a kada se posjednik s lužnog dobra pokor i toj zabrani.
Derivativno se posjed prava stvarne služnosti stiče kad se njegov sadržaj vrši uz pr istanak vlasnika
ili posjednika služnog dobra. O pristanku se može govor iti samo ako je zasnovan na pravno
valjanom očitovanju volje. Pored ovoga, pos jed prava stvarne služnosti se derivativno stiče i
tradic ijom, te nasljeĎivanjem dobra u čiju kor ist je stvarna služnost uspostavljena.
Gubitak posjeda. Posjed se gubi kad pos jednik prestane vršiti faktičku vlast na stvari. Pri tome
se gubitkom pos jeda ne smatra slučaj kada je pos jednik samo pr ivremeno spr iječen da vrš i faktičku
vlast na stvari, neovisno o svojoj volji. Gubitak pos jeda može biti apsolutan i re lativan.
Apsolutan gubitak posjeda je kad posjednik gubi pos jed, a niko drugi ga ne stiče (npr.propast
ili napuštanje stvari). Relativan gubitak je kada dosadašnji pos jednik gubi pos jed, a istovremeno ga
neko drugi stiče. Takav gubitak javlja se kod prenosa posjeda.
Posredni posjed apsolutno prestaje apsolutnim prestankom neposrednog pos jeda za koji je vezan,
ili
prestankom graĎanskopravnog odnosa na osnovu kojeg je nastao (npr.zakup, posudba i
sl).
Posjed prava stvarne služnosti apsolutno prestaje prestankom vršenja njenog sadržaja. Relativno
prestaje prenosom posjeda dobra u čiju kor ist je s lužnost ustanovljena, jer važi pr incip da stvarna
služnost prati dobro u čiju kor ist je ustanovljena.
7. PRAVNI UĈINCI
POSJEDA
Skup pravnih učinaka pos jeda naziva se pravom posjeda. Pravni učinci mogu se podijeliti na uč
inke stvarnopravnog i uč inke obaveznopravnog karaktera. U učinke stvarnopravnog karaktera
spadaju:
1. Učinci kod kojih se posjed javlja kao pretpostavka sticanja stvarnih prava: kao način sticanja
prava vlasništva i založnog prava na pokretninama, pr i sticanju prava vlasništva od pos jednika koji
nije vlasnik (samo izuzetno) , te kao pretpostavka sticanja prava vlasništva i prava stvarne služnosti dos
jelošću.
2. Učinci kod kojih se pos jed javlja kao presumpcija o postojanju stvarnih prava. Npr, prezumira se da
je zakonit, istinit i savjestan posjednik odreĎene stvari, istovremeno i vlasnik te stvari i
naziva se prezumiranim vlasnikom stvari. Presumpcija je u vezi sa public ijanskom tužbom.
3. Učinci kod kojih se posjed javlja kao objekat pravne

zaštite.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Najvažniji učinci obaveznopravnog karaktera
su:
1. Prava i obaveze savjesnog i nesavjesnog pos jednika pr ilikom povrata stvari vlasniku
kod
reivindikacije
;
2. Odgovornost posjednika stvari za
štetu.
Zaštita posjeda u slučaju samovoljnog i protupravnog smetanja je najvažniji pravni učinak pos
jeda. Pravno se štiti svaki posjed. Vic iozni posjednik takoĎer ima pravo na zaštitu, os im pr otiv osobe
od koje je došao do pos jeda na viciozan način. I ovo uskraćivanje ograničeno je na subjektivni rok od
30 dana (od saznanja za smetanje) i objektivni od godinu dana (od učinjenog smetanja).
Smetanje posjeda je samovoljno uznemiravanje ili oduzimanje posjeda. Oduzimanje

posjeda podrazumijeva potpuni prestanak faktičke vlasti prethodnog pos jednika i uspostavu faktičke
vlasti od strane oduzimaoca. Uznemiravanje posjeda obuhvata radnje i ponašanja kojima se
faktička vlast posjednika ograničava, ometa i osporava.
Smetanje pos jeda može se izvrš iti činjenjem, nečinjenjem (prekarist), f izički i verbalno (u slučaju
ozbiljne prijetnje kada pos jednik opravdano, u potpunosti ili dje limično, odusta je od vršenja
faktičke vlasti na stvari).
Prema ZOVO-u postoje 2 oblika zaštite : samopomoć i sudska

zaštita.
Samopomoć je pravo pos jednika da pr imjerenom s ilom ili na drugi pr ikladan način odbije
neovlašteno smetanje posjeda. Može se koristiti pod s lijedećim pretpostavkama :
1. Da je opasnost od smetanja
neposredna;
2. Da je samopomoć nužna jer bi sudska zaštita stigla
prekasno;
3. Da način vršenja samopomoći odgovara prilikama u kojima postoji opasnost, što podrazumijeva
da
preduzete mjere po vrsti i intenzitetu ne smiju preći granicu koju nalaže svrha njihovog poduzimanja.
Pravo na samopomoć se gasi 30 dana nakon saznanja za smetanje i njegovog poč inite lja (subjektivni
rok) , a svakako godinu dana od učInjenog smetanja (objektivni rok).
Sudska zaštita ostvaruje se posjedovnom tužbom (tužbom zbog smetanja posjeda). Aktivno je
legitimiran posljednji mir ni posjednik i to i neposredni i posredni pos jednik prema trećim lic ima, ali
i meĎusobno. Aktivno je legitimiran i nasljednički pos jednik. Pasivno je legitimiran ona j ko je
izvršio čin smetanja, onaj ko je dao nalog za smetanje, te onaj u čijem interesu je smetanje
počinjeno a on se od toga nije ogradio.
Rok za podizanje tužbe je 30 dana od saznanja za smetanje i počInioca (subjektivni rok),

odnosno najkasnije godinu dana od poč injenog smetanja (objektivni rok). Teret dokazivanja je na
tužiocu. On dokazuje da je pos ljednji mir ni pos jednik, te činjenicu smetanja. Tužbeni zahtjev glas i:
1. Da se utvrdi da je tuženi poč inio smetanje tužite ljevog pos
jeda;
2. Da se uspostavi pr ijašnje pos jedovno
stanje;
3. Da se zabrani ponovno takvo ili slično
smetanje.
Odbrana
tuţenog
Tuženi se može braniti stavljanjem pr igovora. Kao prigovore može

navesti:
1. Nedostatak aktivne legitimacije (tvrdnja da tužilac nije bio pos
jednik);
2. Nedostatak pasivne legitimac ije (tvrdi da nije izvrš io smetanje , niti dao nalog, niti imao
kor ist);
3. Nedostatak animusa turbandi (tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini
smetanje);
4. Nedostatak protupravnosti (npr.sudski organ je izvrš io de ložaciju na osnovu pravosnažne
presude);
5. Istek prekluzivnog roka (tuženi tvr di da je tužite lj prekoračio rok). Jedino na ovu okolnost sud pazi
po službenoj dužnosti.
6. Vicioznost pos jeda (tuženi tvrdi da je tužilac prema njemu vic iozni pos jednik, te da prema tome
nije izvrš io smetanje pos jeda time što je samovoljno vratio pos jed stvari).
Petitorni prigovor (pozivanje na pravo vlasništva) načelno se ne uvažava, jer se u posjedovnoj parnic
i raspravlja isključivo o posljednjem stanju pos jeda i činu smetanja. Izuzetno, petitorni pr
igovor je
WWW.BH-PRAVNICI.COM
dozvoljen u s lučaju kad je u toku postupka zbog smetanja pos jeda pravosnažno okončan postupak
kojim je tuženom pr iznato pravo vlasništva na spornoj stvar i. Ovdje važi načelo petitorum
absorbet possessorum, tj.petitorni postupak apsorbira pos jedovni postupak.
Odluka suda
Parnica zbog smetanja posjeda ne završava presudom, nego r ješenjem. Rješenje je konačno. Ovisno
o tome da li je smetanje izvršeno oduzimanjem pos jeda ili uznemiravanjem pos jednika, sud će
rješenjem odrediti povrat oduzetog pos jeda, odnosno zabraniti da lje smetanje pod prijetnjom
novčane kazne ili odrediti dr uge mjere potrebne za zaštitu od da ljeg smetanja. Ako tuženi ponovo
izvrši isto ili s lično smetanje pos jeda, neće se voditi novi postupak, Već se na osnovu ranijeg r ješenja
izda je novo r ješenje o izvršenju i izvrš iće se uspostava prijašnjeg pos jedovnog stanja.
Privremena naredba je sudsko r ješenje koje se donos i pr ije okončanja pos jedovne parnice.
Takvim rješenjem se u hitnim s lučajevima štiti pos jedovno stanje nastalo pr ije smetanja ili se
smjesta nareĎuje povrat u prijašnje stanje. MeĎutim, time se ne utiče na konačno rješenje parnice.
XI - PRAVO VLASNIŠTVA (PROPRIETAS, DOMINIUM)

POJAM PRAVA
VLASNIŠTVA
U klasičnom rimskom pravu vlasništvo se shvatalo kao potpuna i isključ iva vlast na fizičkoj stvari koju
su svi dužni poštivati. Ta pravna vlast pr ipada vlasniku i u s lučaju kad nema pos jed stvari, tj.faktičku
vlast. Na osnovu pravne vlasti, vlasnik može vlasničkom tužbom u svako doba osigurati i faktičku vlast.
Sve kasnije evropske kodif ikacije zasnovane su na rimskom shvatanju, a zajednički e lementi
tih
kodif ikacija
su:
- o vlasništvu se govori kao o vlasti i subjektivnom pravu, pr i čemu se ta 2 pojma kor iste kao
sinonimi;
- ta vlast je najš ira, odnosno vlasnikovo pravo je apsolutno i isključ
ivo;
- granice te vlasti, odnosno prava su zakon i prava trećih
osoba;
- objekti vlasnikovog prava su stvari, a iznimno se mogu pojaviti i neka druga dobra i
prava;
- sadržaj vlasti, odnosno prava, odnos i se na posjedovanje, uživanje, kor ištenje i raspolaganje sa
stvari;
- pravo vlasništva je pravni odnos vlasnika prema trećim
licima.
U sistemu graĎanskog prava pravo vlasništva je jedno od subjektivnih stvarnih prava. U tom smis lu
može se reći da je pravo vlasništva skup mak simalnih ovlaštenja k oja pripadaju nekoj osobi u
pogledu neke stvari.
MeĎutim, pravo vlasništva se može definirati i kao pravni odnos. U tom slučaju definicija glasi ovako:
Pravo vlasništva je društveno-ekonomsk i odnos, pretvoren u pravni odnos, u kome snagom pravne
norme odreĎena stvar u cjelosti pripada odreĎenom pravnom subjektu.
Nasuprot rimskom konceptu individua lizac ije i apsolutizacije prava vlasništva, razvila se
ideja socijalizacije prava vlasništva, posebno nakon I svjetskog rata. Njena suština je u naglašavanju
socija lne funkcije prava vlasništva koje se sastoji u obavezi vlasnika da kor ištenjem objekta
svog vlasništva povećava općedruštveno bogatstvo, posebno ako se radi o vlasništvu nad sreds tvima
za proizvodnju. Pravo vlasništva po ovoj ideji podliježe ograničenjima graĎanskopravnog, a sve
više i javnopravnog karaktera, koja za pos ljedicu mogu imati i oduzimanje prava vlasništva ukoliko
je to u općem interesu društva. Krajnji rezultat takvog stanja je pretvaranje prava vlasništva iz
subjektivnog prava u soc ijalnu funkciju.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
KARAKTERISTIKE PRAVA
VLASNIŠTVA
a) Jedinstvenost – Skup vlasničkih ovlaštenja uvijek je vezan uz jednog subjekta. Zato nije
moguće pravo vlasništva više osoba na jednoj stvari tako da je svaka osoba vlasnik cije le stvari.
b) Maksimalna dispozitivnost – Jedino pravo vlasništva obuhvata cjelokupnost ovlaštenja koja
se odnose na ekonomsko iskor ištavanje stvar i. Prema tome, jedino vlasnik može potpuno
raspolagati sa stvari pos lovima inter vivos i mortis causa.
c) Isključivost – Vlasnik na osnovu svog subjektivnog prava može svakoj drugoj osobi onemogućiti
bilo
kakav uticaj na objekat svog vlasništva.
d) Jednovrsnost prava vlasništva – Sadržaj prava vlasništva ne može se podije liti po
ovlaštenjima
izmeĎu različ itih subjekata, dakle postoji samo jedna vrsta prava vlasništva.
e) Rekadentnost (elastičnost) prava vlasništva – Pravo vlasništva se automatski vraća u svoj puni
obim čim otpadnu ograničenja koja su na njemu postojala (npr.prestankom uzusfruk tusa vlasnik
automatski ima ovlaštenje korištenja stvari, bez potrebe da se to ovlaštenje ponovo uspostavlja
nekim aktom).
SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA
Sadržaj prava vlasništva podrazumijeva dr uštveni i faktički odnos. Pod društvenim

odnosom podrazumijeva se odnos vlasnika prema drugim lic ima s obzirom na stvar. Registruje
se stepenom isključivosti koji propisuje pravni s istem, u smis lu us lova i načina na koji vlasnik može
isključiti druge osobe od uticaja na objekat vlasništva.
Faktički odnos u pravu vlasništva, tj.odnos vlasnika prema stvari izražen je pomoću ovlaštenja
koja pripadaju subjektu na odreĎenom objektu. Tipična ovlaštenja u sadržaju vlasništva : pos jed,
upotreba, kor ištenje i raspolaganje (possidere, uti, frui, abuti). U pravu se pravi razlika izmeĎu
upotrebe i kor ištenja. Neplodonos na stvar se upotrebljava, a plodonosna kor isti. Pri tome se mis
li na sve vrste plodova (pr irodni, industr ijski c ivilni). Raspolaganje može biti faktičko (
npr.uništenje, trošenje i s l) i pravno (sklapanje pravnih poslova s obzirom na stvar).
OGRANIĈENJA PRAVA
VLASNIŠTVA
Postoje 4 osnovna oblika ograničenja prava vlasništva : zabrana zloupotrebe prava, susjedska
prava zabrana štetnih imisija , te mogućnosti ekspropr ijacije.
Zabrana zloupotrebe prava vlasništva. Zloupotreba prava vlasništva može biti instituc iona lna
i individua lna. Instituc iona lna zloupotreba je vršenje prava protivno zakonski propisanom c ilju,
odnosno kad se prelaze okvir i instituta prava vlasništva. Individua lna zloupotreba je povreda
nekog mora lnog pravila unutar okvira samog instituta prava vlasništva, na jčešće načela savjesnosti i
poštenja. Zloupotreba prava vlasništva može se posmatrati i kao štetna radnja. Najtipičniji pr imjer je
šikana, kad počinilac svoje pravo vrši isključ ivo u cilju nanošenja štete drugome.
Susjedska prava. Pod susjedskim pravom podrazumijeva ju se ograničenja prava vlasništva

na nekretninama koja su nastala radi ureĎenja susjedskih odnosa. Poznata su u svim pravnim s
istemima. Npr, sus jed ima pravo pobrati plodove koji su sa njegove voćke pa li na susjedno zemljište,
može pos jeći grane susjedove voćke koje se nadvija ju nad njegovo zemljište itd.
Imisije. U doktrini nije stvoren jedinstven pojam imis ije. Može se reći da su imisije uticaji koji
na korištenje nekretnine imaju gasovite, k rute ili tekuće stvari koje dolaze sa susjedne nekretnine.
Mogu biti direktne i indirektne. Direktne su one kod kojih je radnja upravljena direktno na to da
supstance dospiju na susjedno zemljište (npr.neko kroz prozor baca smeće u susjedno dvor ište).
Direktne imisije su zabranjene. Indirektne imis ije su one kod kojih je sus jedno zemljište s lučajno
ili djelovanjem prir odne sile ili zbog pr irode imis ionog izvora izloženo smetnjama koje potiču od
radnje na susjednom zemljištu (npr.zbog zračnog pr itiska dim iz sus jednog dimnjaka se zadržava
nad dvorištem drugog sus je da). Indirektne imisije se dije le na uobičajene i neuobičajene. Kriterij
razgraničenja je uobičajenost s obzirom na vrstu i namjenu nekretnine i s obzirom na lokalne pr ilike.
Npr. nije sve jedno da li se radi o tvornici ili bolnic i s obzirom na vrstu buke koja se mora tolerisati.
Neuobičajene imis ije su zabranjene.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Za štetu od imis ionih radnji odgovara se samo ako je
znatnija.
SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA

VLASNIŠTVA
Svaki pravni subjekat može biti subjekat prava vlasništva (fizička i pravna lica). Objekat prava
vlasništva mogu biti sve stvar i u prometu. Na jednoj stvar i može postojati pravo vlasništva više osoba
(suvlasništvo i za jedničko vlasništvo). Pravo vlasništva ne može postojati bez subjekta, ali može
postojati stvar koja nema vlasnika (res nullius).
OB LICI PRAVA
VLASNIŠTVA
Individualno vlasništvo. Kod individua lnog vlasništva nos ilac vlasničkih ovlaštenja je samo
jedan
subjekt.
SUVLASNIŠTVO
(CONDOMINIUM)
Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari, po dijelovima koji su

alikvotno (idealno) odreĎeni. Svaki suvlasnik istovremeno je vlasnik cije le stvari, a li samo u
alikvotnom dije lu. Npr. ako su 3 brata suvlasnici trospratne kuće, to ne znači da svaki sprat pr ipada po
jednom bratu, već da svaki od braće ima svoj vlasnički udio u svakom dije lu kuće (svakom cr ijepu, c
igli, pr ozoru itd). Ako bi zajednička stvar bila realno podije ljena tako da svakoj osobi pr ipadne
fizički odvojeni dio, ne bi se viš e radilo o suvlasništvu već o communio pro diviso. Vlasništvo izmeĎu
suvlasnika podijeljeno je po obimu, a ne po sadrţaju. To znači da svaki suvlasnik ima istovremeno
sva vlasnička ovlaštenja, ali samo u velič ini svoje kvote. Kad bi vlasništvo bilo podije ljeno po
sadržaju (npr. jednom pr ipada kor ištenje, drugom raspolaganje itd), to ne bi bilo suvlasništvo, već
razdijeljeno vlasništvo (tipično za feudalizam).
Suvlasništvom se izmeĎu suvlasnika stvara zajednica koja nije posebna pravna osoba. Suvlasništvo
može nastati pravnim pos lom (ugovor ili opor uka), odlukom državnog organa (npr.kod sudskog
utvrĎivanja udjela bračnih drugova u za jedničkoj imovini) i na osnovu zakona (nasljeĎivanje,
prerada stvari itd). Suvlasništva koja nastaju mimo volje suvlasnika zovu se communio incidens
(slučajna zajednica).
PRAVNI POLOŽAJ SUVLASNIKA U SUVLASNIĈKOJ

ZAJEDNICI
Poloţaj pojedinog suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. Vlasnička ovlaštenja pr ipada ju

svakom suvlasniku samo u obimu njegovog alikvotnog dije la. Ako otpadne pravo jednog od
suvlasnika , u skladu sa načelom rekadentnosti prava vlasništva proš iruje se pravo osta lih
suvlasnika. U pogledu prava suvlasnika s obzirom na cijelu stvar, treba posebno istaći slijedeće:
a) Pravo na posjed. Posjed zajedničke stvar i pr ipada svim s uvlasnicima za jedno (supos jed).
Način na koji se vrš i pos jed zajedničke stvar i prvenstveno je pitanje internog sporazuma meĎu
suvlasnic ima (npr. svi za jedno, jedan za ostale, sukcesivno, davanje stvari trećoj osobi u posjed).
b) Pravo na upravljanje. Upravljanje zajedničkom stvari je organizacija vršenja vlasničkih
ovlaštenja kod suvlasništva. Za poduzimanje pos lova redovnog upravljanja potrebna je saglasnost
suvlasnika čiji dije lovi za jedno čine više od ½ vrijednosti stvari, a za vanredno upravljanje
s aglasnost svih suvlasnika. Poslovima redovnog upravljanja smatraju se npr. ubiranje plodova,
redovno odr žavanje sa manjim popravkama itd. Ako nema saglasnosti suvlasnika, a poduzimanje
nekog pos la je nužno za redovno odr žavanje stvari, o tome odlučuje sud.
c) Ostala prava i obaveze u pogledu cijele stvari. Svaki suvlasnik ovlašten je štititi c ijelu stvar
prema trećim lic ima. To podrazumijeva mogućnost samostalnog podizanja pos jedovnih i
vlasničkih tužbi, traženje polaganja računa itd. S druge strane, svaki su vlasnik je srazmjerno vis
ini a likvotnog dije la, dužan snos iti sve troškove i terete koji se odnose na stvar (održavanje,
troškovi kor ištenja i s l).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Poloţaj suvlasnika s obzirom na njegov alikvotni dio. Svaki suvlasnik je potpuni vlasnik svog a
likvotnog dije la, što znači da svojim dijelom može raspolagati potpuno samostalno, bez saglasnosti
ostalih. Svoj dio može prodati, a ostali suvlasnic i nemaju pravo prvenstva kupovine, os im ako je to
zakonom odreĎeno. RAZVRGNUĆE SUVLASNIĈKE ZAJEDNICE (PODJELA)
Svaki suvlasnik ima pravo zatražiti podje lu imovine. Ugovorom se može odreći tog prava, a li samo
na odreĎeno vrijeme. Suvlasniku se ne može narediti da zatraži podje lu. Pravo na podje lu ne
zastarijeva. Suvlasnici sporazumno odreĎuju način podje le. Ako se ne mogu sporazumjeti,
odluku donos i sud. Sporazum se zaključuje u pisanoj formi. Sud može odluč iti da se podje la izvrš i
proda jom stvari, a li samo ako je fizička podjela nemoguća bez znatnog smanjenja vrijednosti stvari.
ZAJEDNIČKO
VLASNIŠTVO
Zajedničko vlasništvo je pravo vlasništva više osoba na istoj stvari po dijelovima koji nisu ni realno
ni idealno odreĎeni, ali su odredivi.
OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAJEDNIĈKOG

VLASNIŠTVA
Zajedničari zadržavaju svoj individua lni subjektivitet, tj. za jednica ne predstavlja pravnu osobu. Dije
lovi pojedinih subjekata su odredivi, ali nisu odreĎeni. Ako se odrede dije lovi pojedinih za
jedničara, zajedničko vlasništvo se pretvara u suvlasništvo. Samo svi za jedničari zajedno i s
porazumno mogu raspolagati za jedničkim vlasništvom. Svaki učesnik u za jedničkom vlasništvu ima
pravo na vlasničke i posjedovne tužbe prema trećim licima.
Svaki učesnik ima pravo zahtijevati podje lu za jedničkog vlasništva koja se sastoji u odreĎivanju
pojedinih dije lova, nakon čega nastaje suvlasništvo. Č injenice na osnovu kojih se postaje učesnik u
za jedničkom vlasništvu nisu iste i ne moraju biti jednake činjenicama na osnovu kojih se stiče
vlasništvo, odnosno suvlasništvo.
OB LICI ZAJEDNIĈKOG
VLASNIŠTVA
Zajedničko vlasništvo pojavljuje se u 3 osnovna

oblika:
1. Kućna zadruga je radna i imovinska zajednica članova jedne ili više porodica sa
specifičnom organizacijom i zajedničkom imovinom č ije jezgro č ini zajedničko
vlasništvo nekretnina. Karakteristična je za naturalnu pr ivredu.
2. Zajednička imovina bračnih drugova. To je imovina koju bračni drugovi radom steknu
tokom trajanja bračne zajednice, kao i pr ihodi od te imovine. U njen sastav načelno ulaze sva
stvarna i obavezna prava. Bračni drugovi upravljaju zajedničkom imovinom za jednički i
sporazumno.
3. Nasljednička zajednica je skup osoba na koje su kao nas ljednike prešla imovinska prava i
obaveze koje čine ostavinu odreĎenog ostavitelja. Traje do podje le ostavine. Nastaje po sili
zakona, a pretpostavke su otvaranje nasljedstva i postojanje više nasljednika.
Pored navedenih, moguć i su i drugi oblic i za jedničkog vlasništva (npr.graĎanskopravni ortakluk

i sl).
ETAŢNO
VLASNIŠTVO
Etaţno vlasništvo je pravo vlasništva na stanu ili poslovnoj prostoriji kao posebnom dijelu
zgrade .
PRAVA ETAŽNOG VLASNIKA NA ZAJEDNIĈKIM DIJELOVIMA ZGRADE I

ZEMLJIŠTU
NA KOME JE ZGRADA PODIGNUTA
Vlasništvo dijela zgrade u vlasničkopravnom reţimu postoji kada se radi o zgradi u pravu vlasništva ,
a izgraĎena je na graĎevinskom zemljištu na kome postoji pravo vlasništva. U takvom slučaju
vlasništvo dije la zgrade je jedinstven institut, nastao kombinacijom e lemenata pojedinačnog
vlasništva, zajedničkog vlasništva i suvlasništva. Objekat pojedinačnog vla sništva je dio zgrade kao
samostalna stvar (stan ili
WWW.BH-PRAVNICI.COM
poslovni prostor). Objekat za jedničkog vlasništva su zajednički dije lovi zgrade. Objekat suvlasništva
je zemljište na kome je zgrada podignuta. Suvlasnički dio etažnog vlasnika na zemljištu na kome je
zgrada podignuta, srazmjeran je vr ijednosti posebnog dije la u odnosu na vr ijednost cije le zgrade.
Vlasništvo dijela zgrade u okviru društvenog vlasništva javlja se u 2

varijante:
1. Porodična stambena zgrada izgraĎena na parceli u društvenom vlasništvu. U ta kvom s
luča ju vlasništvo dije la zgrade je kombinacija 3 elementa : pojedinačnog vlasništva, zajedničkog
vlasništva na zajedničkim dije lovima i tra jnog prava korištenja graĎevinske parcele.
2. Višestambena zgrada u društvenom vlasništvu izgraĎena na parceli u društvenom vlasništvu.
Ovdje se vlasništvo dije la zgrade sastoji od 2 e lementa: pojedinačnog vlasništva na stanu ili
poslovnoj prostor iji, te trajnog prava kor ištenja za jedničkih dije lova i graĎevinske parcele.
SADRŽAJ ETAŽNOG VLASNIŠTVA
Vlasništvo dijela zgrade je d r eĎe n ih ovlaštenja i dužnosti koje ima jedna osoba u pogledu
skup dijela
zgrade. Dakle, etažno vlasništvo nije skup maks ima lnih ovlaštenja, što je inače karakteristika
prava vlasništva.
Pravo vlasništva na dijelu zgrade prvenstveno je prometno pravo, dakle vlasnik može dio zgrade
prenijeti na drugu osobu pravnim pos lovima inter vivos i mortis causa. Vlasnik etažnog stana ima
pravo useliti u stan. Nosilac stanarskog prava po zakonu ima pravo prvenstva u otkupu. Zakonom o pr
oda ji stanova na kojima postoji stanarsko pravo načelno je zagarantovano nos iocu stanarskog prava
pravo kupovine stana, a prodavaču nametnuta obaveza prodaje stana. U sadržaj vlasništva na dije lu
zgrade spada i pravo na upravljanje zgradom. Duţnosti vlasnika dije la zgrade u načelu su usmjerene
na održavanje dijela zgrade i čitavog objekta.
STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA
Kao i ostala subjektivna graĎanska prava, pravo vlasništva se može steći originarno i
derivativno.
ORIGINARNO STICANJE PRAVA

VLASNIŠTVA
Originarno ili izvorno sticanje prava vlasništva podrazumijeva sticanje koje se ne zasniva na
pravu vlasništva prethodnika. Kao originarni načini sticanja mogu se izdvojiti: dos jelost, sticanje od
nevlasnika, prerada, spajanje i miješanje, graĎenje na tuĎem zemljištu, odva janje plodova,
okupacija, sticanje na osnovu odluke državnog organa (ekspropr ijacija, komasacija, arondacija) i
dr. (npr.uzurpac ija, na laz blaga).
Dosjelost
(usucapio)
Dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu posjedovanja stvari kroz zakonom odreĎeno
vrijeme. Dosjelost je posebno značajan institut kod r ješavanja pitanja vlasništva zemlje na selu, gdje
postoji niz slučajeva da sticanja nisu knjižena, te je kao vlasnik nekretnine u zemljišne knjige
upisana osoba koju sadašnji posjednici i ne poznaju.
Pretpostavke za sticanje vlasništva dosje lošću su

slijedeće:
a) Sposobnost sticatelja (uzukapijenta). Načelno je svaka osoba sposobna da stekne

vlasništvo dosje lošću.
b) Sposobnost stvari. Za dosjelost su sposobne sve stvari na kojima je moguće steći pravo
vlasništva.
c) Posjed odreĎene kvalitete. Posjed mora biti kvalif ic iran ili bar savjestan (pošten). Osim toga mora
biti efektivan, tj.mora se stvarno izvršavati i mora trajati nepre kidno kroz c ijelo vr ijeme dosje
losti. Onaj ko se poziva na dosje lost mora dokazati da je bio u posjedu u trenutku otpoč injanja
i u trenutku završetka dosjelosti. Neprekidnost posjeda u meĎuvremenu se prezumira. Tabularni
pos jed ne može poslužiti kao dovoljna pretpostavka dosje losti.
d) Vrijeme dosjelosti odreĎeno zakonom (rok
dosjelosti).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Vrste dosjelosti
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Po našem pravu postoje redovna i vanredna dosjelost. Za redovnu dos je lost se traži k
valificiran posjed, a za vanrednu samo savjestan.
Redovna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu k va lif iciranog posjeda vršenog
k roz zakonom odreĎeno vrijeme. Dakle, pretpostavke su sposobnost osobe, sposobnost
stvar i, kva lif iciran pos jed i zakonsko vr ijeme. Kvalif iciran pos jed je ona j koji je
savjestan, zakonit i istinit. Kvalif ic irani posjednik nije postao vlasnik stvar i u trenutku
kad mu je predana u pos jed zato što je pos jed stekao od nevlasnika. Rok redovne dosje
losti za pokretne stvari je 3 godine, a za nekretnine 10 godina. U ovaj rok računa se i
vrijeme za koje su prethodnic i sadašnjeg pos jednika pos jedova li stvar kao kvalif ic irani
posjednici.
Vanredna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu savjesnog posjeda k roz

zakonom odreĎeno vrijeme. Rok vanredne dosje losti za pokretne stvari je 10 godina, a za
nekretnine 20 godina. Vanredna dosje lost kor isti se u slučaju kada savjesni posjednik ne
može dokazati pravnu osnovu sticanja. U rok dosje losti računa se i vrijeme za koje su
prethodnici sadašnjeg pos jednika pos jedovali stvar kao savjesni posjednici ili kao kva lif ic
irani pos jednici (obzirom da je savjesnost sastavni dio kva lif ic iranosti pos jeda).
Zastoj i
prekid
dosjelosti
Zastoj dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti ili
već započeta dosjelost prestaje teći, ali kad takve okolnosti otpadnu dosjelost se
nastavlja a vrijeme protek lo prije zastoja se uračunava. Okolnosti koje mogu izazvati
zastoj dos je losti su npr.bračna veza (izmeĎu bračnih drugova dosje lost ne teče), odnos
roditelja i djece dok traje rodite ljsko pravo, s lužbena odsutnost osoba protiv kojih teče
dosjelost itd. Bitno je napomenuti da se dosjelost protiv maloljetnih ili pos lovno
nesposobnih osoba ne obustavlja, a li se ne može završiti dok ne proĎu 2 godine od kada je
osoba postala poslovno sposobna ili je dobila zakonskog zastupnika.
Prekid dosjelosti je nastup takvih okolnosti zbog kojih dosjelost ne može započeti, a
započeta dosjelost se prekida i proteklo vrijeme propada. Ukoliko takve okolnosti
otpadnu, dosjelost samo može ponovo započeti. Okolnosti za prekid dos jelosti su: gubitak
pos jeda, saznanje nesavjesnosti (uzukapijent kroz svo vrijeme dos jelosti mora biti
savjestan pos jednik) , pr iznanje tuĎeg vlasništva na stvari, te podizanje vlasničke
tužbe. U slučaju podizanja vlasničke tužbe dos jelost se prekida samo pod pretpostavkom
da je parnica i provedena, te da ju je uzukapijent izgubio.
Sticanjje prava vlasništva

od nevlasnika
Načelo zaštite poštenog sticatelja koje je izgraĎeno u prometu, odreĎena je korektura

principa da se vlasništvo može steći samo od vlasnika. Obzirom da se radi o izuzetku od
pravila da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, zaštita
savjesnog sticatelja važi samo u tačno odreĎenim slučajevima i uz tačno odreĎene
pretpostavke. Prema ZOVO, postoje 3 slučaja u kojima se pravo vlasništva može steći
od nevlasnika. Vlasnikom postaje:
1. Onaj ko stvar pribavi od osobe koja u okviru svoje dje latnosti takve stvari
stavlja u promet;
2. Od osobe kojoj je vlasnik predao stvar u pos jed na osnovu pra vnog pos la koji nije os
nova za sticanje
prava vlasništva (npr.posudba, depozit, najam);
3. Onaj ko stvar stekne na
javnoj prodaji.
Da bi se u pomenutim slučajevima steklo pravo vlasništva, moraju se ispuniti slijedeće

pretpostavke:
a) Sticatelj mora biti savjestan (u dobroj vjer i). Savjestan je sticatelj koji ne zna
ili iz razloga
vjerovatnoće ne mora znati da stvar koju stiče nije vlasništvo otuĎivate lja;
b) Stvar mora
biti pokretna;
c) Pravni posao mora
biti naplatan.
ZOVO je dao pravo prijašnjem vlasniku da od savjesnog sticatelja traži povrat stvari koja
za njega ima posebno značenje (npr.zlatni sat kao nagrada za učešće na nekom takmičenju).
Prijašnji vlasnik u takvom slučaju mora dokazati da stvar čiji povrat traži ima za njega
posebno značenje, zahtjev se mor a podnijeti u
14 WWW.BH-
PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
roku od 1 godine od sticateljevog sticanja prava vlasništva, a savjesnom sticatelju se mora dati
naknada
po prometnoj cijeni
stvari.
Prerada (specificatio) je prerada jedne ili više stvari u drugu stvar koja se po ekonomsko
-socijalnim mjerilima smatra novom i različitom. Prema ZOVO, onaj ko preradi, odnosno izradi novu
stvar, steći će pravo vlasništva nove stvari u 3 s lučaja :
1. Ako je novu stvar izradio od svog materija la svojim
radom;
2. Ako je od njegovog materija la novu stvar izradila dr uga osoba na osnovu pravnog posla s njim
(npr.
vlastito platno se odnese krojaču da od njega sašije odijelo);
3. Ako od tuĎeg materijala izradi novu stvar, a li samo uz prepostavku da je bio savjestan (nije znao
niti
morao znati da je materija l tuĎ i i da ga nije ovlašten upotr ijebiti) i da je vrijednost rada veća
od
vrijednosti materijala. Ako su vrijednosti rada i materija la jednake, nastaje suvlasništvo.
Obaveza da se drugoj strani nadoknadi vr ijednost rada, odnosno materija la može se izvesti iz
odredaba
ZOO-a o sticanju bez
osnove.
Spajanje i miješanje (sjedinjenje –

commixtio)
Ukoliko se pomiješane stvari ne mogu razdvojiti, postavlja se pitanje vlasništva na novonastaloj

stvari. Prema ZOVO-u, ako od 2 pomiješane stvari koje se ne mogu razdvojiti jedna ima neznatnu vr
ijednost u odnosu na drugu, vlasnik vrednije stvar i stiče pravo vlasništva na novu stvar, s tim što je
dužan drugoj strani nadoknaditi vr ijednost stvari nad kojom je izgubila vlasništvo. Ako su vr
ijednosti spojenih ili pomiješanih stvar i pr ibližno jednake, načelno nastaje suvlasništvo na novoj
stvar i, srazmjerno vr ijednosti pojedinih stvar i pr ije miješanja. Ukoliko je jedan od vlasnika bio
nesavjestan (znao ili morao znati da se njegova stvar miješa sa tuĎom), savjesni vlasnik ima pravo da u
r oku od 1 godine od miješanja zahtijeva da mu nova stvar u cje losti pr ipadne, ili da nova stvar pr
ipadne nesavjesnom vlasniku, s tim da mu nesavjesni vlasnik nadoknadi vr ijednost njegove stvari.
Obzirom da spa janje i miješanje stvari redovno nastaju uz pomoć ljudskog rada, nužno je takav
slučaj okva lif icirati kao preradu stvari i prema pravilima o preradi oc ijeniti da li je ona j ko je
spajanjem odnosno miješanjem izradio novu stvar postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari. Tek nakon
što se utvrdi da on nije postao vlasnik ili suvlasnik nove stvari, primjenjuju se odredbe o spajanju i
miješanju stvar i.
GraĎenje na tuĎem zemljištu

(aedificatio)
U slučaju graĎenja na tuĎem zemljištu, kao potenc ija lni vlasnici graĎevine i zemljišta na
kojoj je izgraĎena javljaju se graditelj i vlasnik zemljišta.
ZOVO razmatra 3 slučaja:
1. Gradite lj nije znao niti mogao znati da gradi na tuĎem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao
za izgradnju i nije se odmah usprotivio – graditelj savjestan, vlasnik zemljišta nesavjestan. U
ovom slučaju gradite lj stiče vlasništvo na objektu, zemljištu na kome je objekat izgraĎen i zemljištu
nužnom za redovnu upotrebu tog objekta. Vlasnik zemljišta ima pravo tražiti naknadu vr ijednosti
zemljišta u vis ini pr ometne cijene. Rok zastare je 3 godine od saznanja za izvršenu izgradnju,
najkasnije 10 godina od završene izgradnje.
2. Graditelj nesavjestan, vlasnik zemljišta savjestan. U ovom slučaju vlasnik zemljišta

može:
- zahtijevati da mu pr ipadne vlasništvo na objektu. U tom slučaju dužan je nadoknaditi
graditelju vrijednost objekta u vis ini pros ječne graĎevinske cijene u mjestu u kome se
nalazi u vr ijeme donošenja sudske odluke;
- zahtijevati da se zemljište vrati u pr vobitno stanje (rušenje objekta). Sud iznimno može odlučiti da
se objekat ne sruši, ako rušenje ne bi bilo u javnom interesu;
- tražiti od gradite lja isplatu pr ometne cijene zemljišta (graditelj stiče vlasništvo na
zemljištu).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Pravo izbora izmeĎu navedenih opc ija vlasniku pr ipada u roku od 3 godine od završetka
izgradnje. Nakon tog roka može tražiti samo isplatu prometne cijene zemljišta.
3. Graditelj i vlasnik savjesni. U ovom slučaju pravni uč inak zavisi od odnosa vrijednosti objekta
i zemljišta. Ako graĎevinski objekat vr ijedi znatno više od zemljišta, vlasništvo će pr ipasti
graditelju uz naknadu vlasniku zemljišta po pr ometnoj c ijeni. U suprotnom s lučaju, sud će
vlasništvo objekta dosuditi vlasniku zemljišta, uz obavezu nadoknade graditelju u vis ini pros
ječne graĎevinske cijene objekta; rok za zahtjev je 3 godine od završetka izgradnje objekta.
Ako su vrijednosti objekta i zemljišta pr ibližno jednake, odluku o vlasništvu će donijeti sud,
vodeći računa o potrebama stranaka, posebno o njihovim stambenim pr ilikama. Strana kojoj pr
ipadne vlasništvo dužna je drugoj strani nadoknaditi vr ijednost izgubljenog zemljišta, odnosno
objekta.
4. Graditelj i vlasnik nesavjesni. ZOVO ne sadrži pravila za ovaj s lučaj. Preovladava stanovište da
na ovaj slučaj treba pr imijeniti pravila predviĎena za s ituaciju nesavjesnog gradite lja i
savjesnog vlasnika zemljišta.
ZOVO takoĎe ne precizira pitanje pravnih uč inaka gradnje tuĎim materijalom. MeĎutim, pravo
vlasništva na izgraĎenom objektu i zemljištu uvijek stiču vlasnik zemljišta ili graditelj, a nikad
vlasnik materija la. Njemu pr ipada samo obaveznopravni zahtjev na naknadu prema graditelju.
Odvajanje plodova
(separatio)
Pravo vlasništva na odvojenim plodovima načelno pr ipada vlasniku plodonosne stva r i.

MeĎutim, prednost nad vlasnikom ima ju savjesni pos jednik, uzufruktuar i zakupac, koji takoĎer
stiču vlasništvo separacijom.
Okupacija
(occupatio)
Okupacija je uzimanje napuštene pok retne stvari u posjed sa namjerom da se prisvoji. Napuštenom
se smatra stvar za koju njen vlasnik nedvosmis leno izrazi volju da je više ne že li pos jedovati
(npr.neko baci novine nakon što ih je pročitao). Pravno relevantnu volju o napuštanju stvari može
izraziti samo pos lovno sposobna osoba. Okupacijom se vlasništvo može steći samo na
napuštenim pokretnim stvarima. Okupacija može biti slobodna i ve zana. Slobodnom okupacijom
stvar može steći svaki pravni subjekt, a vezana okupacija pr opisom je dozvoljena samo odreĎenim
f izičkim i pravnim lic ima (npr.vaĎenje potonulih stvar i iz mora).
DERIVATIVNO STICANJE PRAVA

VLASNIŠTVA
Derivativno je sticanje kod kojeg sticatelj svoje pravo vlasništva izvodi iz prava svog prethodnika.
Za
derivativno sticanje vlasništva potrebne su 3 prepostavke : vlasništvo prethodnika, titulus (nas lov)
sticanja
i modus (način)
sticanja.
Vlasništvo prethodnika kao pretpostavka sticanja vlasništva proizilazi iz načela da niko ne može
na drugog prenijeti više prava nego što ga sam ima.
Titulus ili naslov sticanja je pravni posao u kome je do izraža ja doš la volja stranaka da se
prenese vlasništvo. Taj pravni posao može biti jednostran (oporuka) ili dvostran (ugovor).
Titulus mora prvenstveno biti objektivno valjan pravni posao. Putativni titulus (subjektivno va ljan)
nije dovoljan za prenos vlasništva. Pored objektivne va ljanosti, titulus mora biti i kauzalni pravni
posao čija je kauza (ekonomska svrha) sticanje vlasništva (npr.zamjena, kupopr oda ja, darovanje).
Apstraktni pravni pos lovi ne mogu postati pravne osnove za sticanje vlasništva.
Modus ili način sticanja. Modusi sticanja pokretnih i nepokretnih stvar i su različiti. Jedini pravilan
nač in sticanja pokretnih stvari je tradicija. Tradicija kao modus sticanja vlasništva je prenos posjeda
izvršen u namjeri da se prenese vlasništvo stva ri. Tradicija spada u izvršenje ugovora.
Izvršenjem se obaveznopravni odnos pretvara u stvarnopravni.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Izuzetak od načela da se pravo vlasništva stiče predajom stvari javlja se kod tradic ije
očitovanjem (traditio brevi manu, constitutum possessorum, cessio vindicationis), gdje se pravo
vlasništva stiče u trenutku zaključenja pravnog pos la kojim se prenosi pravo vlasništva.
Ako vlasnik otuĎ i pokretnu stvar dvojic i, pravo vlasništva stiče onaj kome je stvar prvom predata, a
ne
onaj kome je prvom
prodata.
Modus ili način sticanja prava vlasništva nekretnina kod derivativnog sticanja je upis prava vlasništva
u zemljišnim knjigama u kor ist sticatelja. U ovom s lučaju nije potrebna f izička predaja za
sticanje vlasništva. Za upis kao način sticanja potrebne su 3 pretpostavke : zemljišnoknjižna
isprava, sudska dozvola i izvršenje upisa.
Opće pre tpostavke valjanos ti is prave

su:
- Isprava mora biti javna ili javno
ovjerena.
- U njoj mora biti tačno naznačena pravna
osnova.
- Ne smije imati vidljivih mana koje bi s lab ile njenu vjerodostojnost (prepravke i
sl).
- Osobe koje učestvuju u pravnom poslu mora ju biti tačno
označene.
- Isprava mora biti datirana (mjesto, dan, mjesec, godina) i
potpisana.
Posebne pretpostavke valjanosti isprave

su:
- Tačna oznaka zemljišta (odnosno prava) u vezi kojeg se treba izvrš iti
upis;
- Klauzula intabulandi – izr ič ita izjava onoga čije pravo se prenosi da prista je na upis ivanje.
Daje se obično u samoj osnovnoj ispravi, a li se može dati i u posebnoj ispravi. Potpis otuĎ ivaoca
mora biti sudski ovjeren.
Sudska dozvola za upis . Sticatelj u pravilu podnos i molbu zemljišnoknjižnom s udu da mu se

dozvoli upis. To je opć inski sud kod kojeg se vode zemljišne knjige. Mjesno nadležan je sud na čijem
područ ju je nekretnina. Učinak jednog upisa u odnos u prema osta lima ravna se po trenutku kad je
molba stigla. Npr. ako dvije osobe zatraže upis prava vlasništva na istoj nekretnini, prednost ima ona
j č ija molba je pr ije stigla, a ne onaj čija je pravna osnova starija.
ZOVO nema odredbe za slučaj dvostruke proda je nekretnina. Prema pravnom pravilu OGZ-a,
vlasnik zemljišta postaće onaj ko je prvi zatražio upis u zemljišne knjige. MeĎutim, teorija i praksa su
to načelo kor igovale u smis lu da kasniji kupac stiče vlasništvo samo ako nije znao niti morao znati da
je zemljište prodato i predato u posjed prvom kupcu.
PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA
Razlikuje se relativni i apsolutni prestanak prava vlasništva. O relativnom prestanku govor i se kada
druga osoba stekne pravo vlasništva na istoj stvar i. Apsolutni prestana k je u slučaju napuštanja
(derelikcije) stvari i pr opasti stvar i. U slučaju propasti, ne prestaje vlasništvo na ostacima stvari.
ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA
S obzirom na 2 vrste tipičnih povreda prava vlasništva, razlikuju se i 2 tipične vlasničke

tužbe : reivindikacija i actio negatoria. Prva se koristi za vraćanje oduzete stvari, a druga za zaštitu
od drugih oblika smetanja u vršenju vlasničkog prava. Postoji i publicijanska tuţba, u kojoj se
za tužitelja prezumira da je vlasnik.
Reivindikacija (rei
vindicatio)
Reivindikacija je tužba kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika nevlasnika povrat

ind ivid ualno
o dr eĎ en e s tva r i (species). Pravo na podnošenje reivindikac ije ne zastarijeva. Aktivno je
legitimisan samo
vlasnik koji je izgubio pos jed stvari. Pasivno je legitimisan neposredni pos jednik. Ukoliko na
stvari
WWW.BH-PRAVNICI.COM
postoji posredni pos jed, neposredni pos jednik može pozvati u parnicu posrednog pos jednika , koji
zatim učestvuje kao stranka u parnici a neposredni pos jednik izlazi iz postupka.
Teret dokazivanja je na tužitelju. On dokazuje: svoje vlasništvo, tuženikovu faktičku vlast na stvari,
te
identitet
stvari.
U dokazivanju vlasništva stvari, tužite lj dokazuje postojanje pretpostavki koje su bile potrebne
za sticanje prava vlasništva, bilo or iginarno ili der ivativno. Kod derivativnog sticanja dokazuje se
pravna osnova sticanja, modus sticanja i vlasništvo prethodnika. Ako je i prethodnik
vlasništvo stekao derivativno, treba ić i dalje u dokazivanju, sve do prethodnika koji je vlasništvo
stekao or igina rno ili je posjedovao stvar dovoljno dugo da dovrš i dosje lost. Ukoliko se radi o
vlasništvu nekretnina , tužilac koji je upisan kao vlasnik ima presumpciju da je zaista i vlasnik (ona j ko
negira mora to i dokazati).
Dokazivanje identiteta stvari jeste dokazivanje da je stvar za koju tvr di da je njegova, upravo stvar
koja se nalazi kod tuženog. Ovom tužbom može se tražiti povrat samo individualno odreĎenih,
a ne i generičkih stvari.
Os novni tužbe ni zahtje v ili pe tit mora se tačno naznačiti u tužbi. U reivindikaciji tužbeni zahtjev
glasi na povrat stvari, a u praks i je uobičajeno da se uz taj zahtjev istakne i zahtjev da se tužitelju pr
izna pravo vlasništva.
Posjednik mora udovoljiti tužbenom zahtjevu. Ukoliko je stvar potrošena, oštećena ili uništena,
obaveza naknade štete zavisi od toga da li je tuženi savjestan (pošten) ili nesavjestan posjednik.
Savjestan posjednik je ona j ko iz opravdanih razloga smatra da je stvar koju posjeduje njegova.
Zbog toga ne odgovara za štetu, a stvar vraća vlasniku u onakvom stanju u kakvom se na lazi u
trenutku tuţbe. Nesavjestan posjednik mora vratiti stvar u stanju u kakvom je bila u trenutku
zasnivanja pos jeda. Pošto je to po pravilu nemoguće, jer se stvar faktički kor istila u
meĎuvremenu, nesavjesni posjednik mora nadoknaditi štetu usljed uništenja, oštećenja ili nastalu
upotrebom stvar i.
Sporedni tuţbeni zahtjev u vezi

plodova
Naturalni plodovi. Savjesni posjednik stiče pravo vlasništva naturalnih plodova već u trenutku
separacije. Vlasniku je dužan predati samo neubrane plodove. Vlasnik nema pravo naknade za
ubrane, potrošene, otuĎene ili zanemarene plodove, ali njihovu vr ijednost može odbiti pr ilikom
naknade nužn ih i kor isnih troškova koje traži savjestan posjednik.
Nesavjestan posjednik dužan je vlasniku predati sve plodove i nadoknaditi vr ijednost plodova koje
je potroš io, otuĎ io, uništio, te plodova koje je propustio ubrati.
Civilni plodovi. Savjestan posjednik zadržava civilne plodove koji su za vrijeme tra janja pos jeda
dospje li i ubrani. Ostale plodove dužan je vratiti vlasniku (dospje le neubrane i ubrane nedospjele
plodove - npr. najamnina koju je ubrao za godinu dana unapr ijed je ubrani nedospje li civilni plod).
Nesavjesni posjednik dužan je vratiti vlasniku sve c ivilne plodove. Npr. ako je nesavjestan
posjednik stanovao u kući 5 godina ne plaćajuć i na jamninu, pored vraćanja kuće će vlasniku
morati platiti i najamninu za svo vr ijeme korištenja kuće.
Protuzahtjev posjednika u vezi

troškova
Obaveza nadoknade troškova zavisi od vrste posjeda (savjestan ili nesavjestan), kao i vrste
troškova
(nužni, kor is ni i luksuzni
troškovi).
Nuţni troškovi (impensae necessariae) su troškovi nužni za samo održavanje stvari. Bez njih bi
stvar
potpuno ili dje limično propala. Savjesni posjednik ima pravo na naknadu nužnih troškova , a ima i
pravo
WWW.BH-PRAVNICI.COM
retencije stvari ( ius retentionis), dok mu se troškovi ne nadoknade. Rok zastare je 3 godine. Vlasnik
stvar i
ima pravo umanjiti iznos nužnih troškova za vrijednost koristi (plodova) koje je posjednik imao od
stvar i.
Nesavjesni posjednik takoĎer ima pravo na naknadu nužnih troškova, a li samo onih koje bi imao i
vlasnik da se stvar nalazila kod njega. Rok zastare potraživanja je 3 godine. Nesavjesni posjednik
nema pravo retencije stvari.
Korisni troškovi (impensae utiles) su troškovi kojima se objektivno povećava vrijednost stvari.
Savjesni posjednik ima pravo naknade troškova po objektivnom kr iter iju, tj. u mjer i u kojoj je
vrijed nost stvari povećana po prometnim kr iterijima. Kao i kod nužnih troškova, važe pravila
retencije i umanjenja troškova za vrijednost kor isti koje je savjesni pos jednik imao.
Nesavjesni posjednik ima pravo naknade troškova po subjektivnom kriter iju, tj. samo ako su
korisni osobno za vlasnika. Ovo ne podrazumijeva samovolju vlasnika, već procjenjivanje da li
učinjena poboljšanja kor iste vlasniku i koliko. Npr.ako je nesavjesni posjednik pretvor io stan
u ljekarsku ordinaciju, a vlasnik je limar, troškovi koje je imao pos jednik vlasniku ne predstavlja ju
kor ist za vlasnika kome treba stan a ne ordinacija. S druge strane, ako je posjednik u stan uveo
npr.vodovodnu insta laciju, vlasnik stana ne može tvrditi da to i za njega nije kor istan trošak, već se
samo ispituje kolike bi tr oškove imao vlasnik da je sam uveo vodovod (troškovi nisu isti ukoliko
je vlasnik u konkretnom s luča ju vodoinstalater ili npr.administrativni radnik).
Luksuzni troškovi (impensae voluptuariae) su troškovi k oje je posjednik učinio radi

vlastitog zadovoljstva ili uljepšavanja stvari. U načelu se ne nadoknaĎuju ni savjesnom ni
nesavjesnom posjedniku. Izuzetno, luksuzni troškovi se nadoknaĎuju savjesnom posjedniku ali samo
ako je njima povećana vrijednost stvari. U tom slučaju se na njih pr imjenjuje režim predviĎen za
koris ne troškove. MeĎutim, oba pos jednika imaju pravo odnošenja (ius tollendi), pod us lovom da se
ono što je dodato radi zadovoljstva ili uljepšavanja može odvojiti bez uništenja ili oštećenja stvari.
Prigovori tuţenog. Tuženi u reivindikaciji može staviti 3 vrste

prigovora:
1. Prigovor i koji negiraju tužiteljev zahtjev (npr.tužite lj tvr di da je vlasništvo stekao dosje
lošću, a tuženi dokaže da rok dosje losti nije prošao);
2. Prigovor i koji ukidaju tužiteljev zahtjev – exceptio rei venditae ac traditae (tuženi tvrdi da mu
je upravo tužite lj prodao i predao stvar);
3. Prigovor i koji odgaĎaju, odnosno zaustavljaju tužiteljev
zahtjev.
Actio
negatoria
Actio negatoria je tužba koja služi za zaštitu vlasništva u slučaju kada vlasniku nije oduz et posjed
stvari, već je vlasnik ometan u vršenju svog prava na neki drugi način. Ometanjem (uznemiravanjem)
se shvata svaka pozitivna ili negativna radnja kojom se vlasnik ometa ili ograničava u vršenju prava
vlasništva (najčešći slučajevi su neovlašteno vršenje prava služnosti i imis ije). Aktivno je legitimisan
vlasnik stvari, ali i kvalif ic irani pos jednik. U drugom slučaju tužba se zove actio negatoria
publiciana.
Tužite lj mora dokazati da je vlasnik, odnosno kvalif ic irani posjednik, te činjenicu uzne
miravanja. Dokazivanje vlasništva je mnogo lakše nego kod re ivindikac ije jer je tužite lj
istovremeno vlasnik i posjednik. Zato ne mora dokazivati ni pravnu osnovu ni modus, već je
dovoljno da dokaže svoj posjed. Za onog ko posjeduje stvar prezumira se da je zakonit i savjestan
posjednik (praesumptio iuris). Shodno tome, kod pokretnih stvar i tužilac će dokazati svoj natura lni
pos jed, a kod nekretnina činjenicu da je kao vlasnik upisan u zemljiš ne knjige. Čin
uznemiravanja mora biti protupravan i predstavljat i trajno smetanje. Tužite lj dokazuje faktički
čin uznemiravanja, a ne mora dokazivati da tuženom ne pr ipada pravo koje prisva ja. Tuženi mora
dokazati pravo koje je pr isvojio.
Pasivno s u legitimisani: izvršilac čina ometanja, ona j po č ijem na logu je ometa nje izvršeno, te ona j
u čiju kor ist je ometanje izvršeno, a on je tu kor ist naknadno odobr io.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Tuţbeni zahtjev ili petit usmjeren je na prestanak uznemiravanja i pr opuštanje da ljeg
uznemiravanja. Tužba ne zastarijeva.
Actio publiciana
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Actio publiciana je tužba kojom k valificirani posjednik traži povrat stvari od posjednika kod koga se
stvar nalazi bez pravne osnove ili po slabijoj pravnoj osnovi. Dakle, public ijanskom tužbom se štiti
jače pravo na posjed. Aktivno legitimisan je kva lif icirani pos jednik koji je izgubio pos jed stvari.
On kao tužite lj mora dokazati elemente koji ga čine kva lif ic iranim pos jednikom (zakonitost i
istinitost pos jeda), zatim da se stvar nalazi u pos jedu tuženog, kao i identitet stvar i. Tužbom se
može pos lužiti i vlasnik stvar i koji neće ili ne može dokazati vlasništvo prethodnika.
Dokazati zakonitost pos jeda znači dokazati pravnu osnovu sticanja. Pravna osnova (titulus ili
pravni posao) mora biti objek tivno valjana. Dokazati istinitost pos jeda znači dokazati da je posjed
stečen na pravilan način. Pos jed ne smije biti stečen na viciozan način. Tužite lj ne mora
dokazivati savjesnost posjeda, jer se ona prezumira.
Pasivno je legitimiran sadašnji posjednik stvari. Tuţbeni zahtjev ili petit glasi da je tuženi dužan
predati stvar tužite lju. Tužba ne zastarijeva.
Ak o su i tužitelj i tuženi kvalificirani posjednici (tj.tužite lj je bio, a tuženi je sada), parnicu dobiva
onaj ko ima jaču pravnu osnovu. Jaču pravnu osnovu ima pos jednik koji je stvar stekao naplatno u
odnosu na posjednika koji je stvar stekao besplatno. Ako su pravne osnove iste jačine, prednost ima
pos jednik kod koga se stvar nalazi.
Tuženi se brani prigovorima i

to:
- prigovor prava vlasništva (tuženi dokazuje da je vla snik
stvari);
- prigovor jačeg ili jednako jakog pos
jeda;
- prigovor i koji negira ju, ukida ju ili zaustavlja ju tužbeni zahtjev, dakle pr igovor i koje tuženi
može
staviti i u
reivindikaciji.
XII – ZEMLJIŠNE
KNJIGE
POJAM I FUNKCIJA ZEMLJIŠNIH
KNJIGA
Zemljišne knjige su javni registr i koje vode opć inski sudovi, a u koje se upisuju nekretnine, stvarna
prava na tim nekretninama, te drugi pravni odnos i u vezi sa nekretninama. Pored toga, zemljišne
knjige osiguravaju i zakonom predviĎeni nač in sticanja stvarnih pra va na nekretninama. Zemljišna
knjiga sastoji se od:
a) Glavne
knjige;
b) Zbir ke
isprava;
c) Zbir ke katastarskih
planova;
d) Pomoćnih
knjiga.
Glavna knjiga obuhvata zemljišta jedne katastarske općine. U nju se upisuju nekretnine i stvarna prava
na njima. Sastoji se od zemljišnoknjižnih (ZK) uložaka.
Zemljišnoknjižni uložak je dio glavne knjige koji se odnos i na jedno zemljišnoknjižno
tije lo.
Zemljišnoknjižno tijelo je čestica ili skup čestica koje se nalaze u jednoj katastarskoj općini i imaju
u prometu isti pravni položa j (status).
Čestica ili katastarska parcela je dio zemljišne površ ine koji je u zemljišnom katastru označen
posebnim brojem (tzv.katastarski broj). Čestice koje č ine jedno zemljišnoknjižno tijelo ne moraju u
pr irodi ležati jedna do druge.
Objekat pravnog odnosa je zemljišnoknjižno tijelo u cje lini, a ne pojedine čestice koje ga čine.
Jedno zemljišnoknjižno tije lo može biti u vlasništvu samo jedne osobe. Ako ima više osoba, onda su
suvlasnici. Ako vlasnik že li otuĎiti samo jednu česticu (npr.jednu livadu) koja se nalazi u sastavu
jednog ZK tije la, mora izvrš iti otpis te čestice iz svog ZK uloška. Novi vlasnik će izvrš iti pr ipis
ivanje te čest ice u svoj ZK
WWW.BH-PRAVNICI.COM
uložak, ukoliko je čestica u istoj katastarskoj opć ini kao ZK tijelo novog vlasnika. U suprotnom,
novi vlasnik mora osnovati novi ZK uložak za tu česticu.
ZK uložak se sastoji od 3 lista

:
List A, popisni list ili posjedovnica. U popisni list se upisuju sve čestice koje č ine jedno ZK tije lo i to
sa rednim brojem, katastarskim brojem, nazivom čestice, imenom predje la u kome leži, kultur
om i površ inom. U popisni list trebalo bi upisati i stvarna prava u kor ist nekretnine
(npr.služnost puta). MeĎutim, u praks i se to upisuje u vlasnički list, a u popisnom listu se kod
odgovarajuće čestice upućuje na upis u vlasničkom listu.
List B, vlasnički list ili vlastovnica. U vlasnički list upisuje se ime vlasnika i eventualna
ograničenja vlasnika u raspolaganju njegovim ZK pravima (npr. pos lovna nesposobnost) , te pravna
osnova sticanja prava vlasništva.
List C, teretni list ili teretovnica. Ovdje se upisuju stvarna prava kojima je zemljište
opterećeno, (npr.služnost, založno pravo) , zatim 4 obvezna prava : na jam, zakup, prekup,
nazadkup (?), te stvarnopravna ograničenja vlasništva (npr.zabrana otuĎenja).
Zbirka isprava sadrži or iginale ili ovjerene prepise svih isprava na osnovu kojih je izvršen upis u
glavnu knjigu. Isprave su poredane hronološki. Ako se sadržaj isprave ne može ukratko unijeti u glavnu
knjigu, u glavnu knjigu će se upisati samo pravna osnova i pozvat će se na samu ispravu.
Zbirka katastarskih mapa je zbirka katastarskih planova. Služi za or ijentaciju o položa ju i

obliku zemljišta. Vodi se posebno za svaku glavnu knjigu.
Pomoćne knjige su različ iti registr i koji služe za lakšu or ijentac iju u glavnoj knjizi (npr.registar
vlasnika, registar zemljišta itd).
VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNU

KNJIGU
Razlikuju se 3 vrste upisa: uknjižba, predbilježba i zabilježba

1
.
Uknjiţba je svak i bezuvjetan i definitivan upis sticanja, prenosa, ograničenja i prestanka knjižnih
prava koji ne zavise ni od kakvog daljeg postupka. Osim stvarnih prava, predmet upisa mogu biti i
4 gore navedena obvezna prava.
Predbiljeţba je upis kojim se knjižna prava stiču, prenose, ograničavaju i prestaju pod
uslovom naknadnog opravdanja. Prema tome, predbilježba je uvjetan upis. Predbilje žba se mora
opravdati, a opravdava se zabilježbom. Opravdana predbilježba ima značenje uknjižbe.
Zabiljeţba je upis kojim se u svrhu publiciteta evidentiraju oni osobni odnosi vlasnika koji su
pravno relevantni za raspolaganje knjižnim pravom, npr.pos lovna nesposobnost. Zabilježbe se, ako
ih pr opis i predviĎaju mogu odnos iti i na pris ilnu upravu, prvenstveni red itd.
NAĈELA ZEMLJIŠNOKNJIŽNOG
PRAVA
Načelo javnosti ima formalnu i materija lnu stranu. Forma lna strana znači da je uvid u zemljišnu
knjigu svakome dozvoljen. Materija lna strana se sastoji u tome što se zemljišne knjige
uzimaju kao vjerodostojne u pogledu istinitosti i potpunosti svog sadržaja.
Načelo povjerenja je nužna posljedica materijalne strane načela javnosti. Na povjerenje u

zemljišne knjige može se pozvati samo onaj ko nije znao, a nije ni morao znati da se vanknjižno stanje
ne s laže sa knjižnim. Sticatelj mora poznavati stanje u zemljišnim knjigama i poznavati faktičko pos
jedovno stanje. Tek tada se može pozvati na povjerenje u zemljiš ne knjige.
1
Ne zna m ovo preves ti na Bos ans ki je zik.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Načelo stvarnosti znači da su objekat upisa u zemljišne knjige nekretnine i stvarna prava
na nekretninama. U zemljišne knjige iznimno mogu biti upisana i neka obavezna prava. Jednom
upisana, ta obavezna prava djeluju erga omnes, poput stvarnih prava.
Načelo potpunosti zahtijeva da zemljišne knjige sadrže sve pravno relevantne činjenice za
promet nekretnina (podac i o vrsti i ve ličini nekretnine, osobi vla snika, teretima i dr).
Načelo specijalnosti (načelo odreĎenosti) podrazumijeva da svaki upis u zemljišnoj knjizi

čini samostalnu i odreĎenu pravnu cjelinu.
Načelo preglednosti je zahtjev da se zemljiš ne knjige vode na način da svako može brzo i lahko doć i
do
podataka o upisanim nekretninama i stvarnim
pravima.
Načelo konsenzusa nalaže da se upisi u zemljišne knjige mogu izvršiti samo na osnovu saglasnosti
osobe čije pravo se prenosi, ukida ili ograničava i osobe koja stiče ZK pravo. Saglasnost stranaka
iskazuje se pravnim pos lom, posebno klauzulom intabulandi, a sticatelj svoj pr istanak iskazuje i
molbom za upis. Postoje izuzeci od načela konsenzusa, prema kojima se upis može izvrš iti po s
lužbenoj dužnosti ili na osnovu jednostranog zahtjeva (predbilje žba i zabilje žba).
Načelo legaliteta podrazumijeva da sud po službenoj dužnosti mora ispitati postojanje

zakonskih pretpostavki za upis u zemljišne knjige.
Načelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stiču isključivo upisom u

zemljišne knjige. Upis ima konstitutivno značenje, te se ovo načelo naziva i načelom
konstitutivnosti upisa. Izuzetak od ovog načela su nekretnine koje nisu upisane u zemljišne kn
jige, a postoje i s lučajevi vanknjižnog sticanja prava vlasništva i s lužnosti.
Načelo prioriteta (prvenstva). Po ovom načelu, pravni uč inak upisa ravna se prema
njegovom prior itetnom redu, a taj red prema vremenu kad je zahtjev za upis stigao u sud. Pravni
učinak upisa proizvešće najranije pr istigli zahtjev – prior tempore quotior iure (raniji u vremenu,
jači u pravu). Podnesci koji stignu istovremeno se upisuju u zemljišnu knjigu sa naznakom da imaju
isti red prvenstva. Ako se sadržajno isključuju, stranke će sporazumno ili sudski r iješiti koji upis i osta
ju, a koji se brišu.
XIII – STVARNA PRAVA NA TUĐOJ STVARI

A. S L U ŽN OS TI
(SERVITUTES)
POJAM I ZAJEDNIĈKA NAĈELA
Sluţnosti su stvarna prava na tuĎoj stvari na osnovu kojih se ovlašteniku dozvoljava odreĎeno
korištenje tuĎom stvari. Služnosti su jedinstven pravni institut. Zajednička načela služnosti su:
1. Služnosti su stvarna prava, te za njih važe osnovne karakteristike stvarnih prava;

2. Služnosti su stvarna prava na tuĎoj stvari. Izuzetak je tzv.vlasnička služnost.
3. Ne mogu postojati s lužnosti na činjenje , već opterećena strana mora samo trpjeti ovlaštenikovu
radnju
(pati) ili propuštati vlastitu radnju (non facere);
4. Služnost ne može postojati na služnost;
5. Služnosti mora ju biti kor isne (utilis), što znači da moraju zadovoljavati neku potrebu;
6. Služnosti se moraju pažljivo izvršavati, što znači da se služno dobro što manje opterećuje. U tu
svrhu služi i institut prelaganja sluţnosti. Pod prelaganjem služnosti podrazumijeva se njeno
premještanje na onaj dio služnog dobra gdje će biti manje opterećujuća za vlasnika služnog
dobra, a istovremeno zadržati svoj sadržaj i svrhu.
7. Služnosti su same za sebe neprenosive. Prenose se samo zaje dno sa dobrom za koje su vezane.
8. Osim uzusfruktusa, s lužnosti su nedjeljiva prava.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
WWW.BH-PRAVNICI.COM
STVARNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES REALES)
Pojam i
karakteristike
Stvarna sluţnost je pravo vlasnika jedne nekretnine (gospodujuće dobro – praedium dominans) da
za potrebe te nekretnine obavlja odreĎene radnje na nekretnini drugog vlasnika (služno dobro –
praedium serviens) ili da zahtijeva od vlasnika služnog dobra da se suzdržava od obavljanja
odreĎenih radnji koje bi inače iao pravo obavljati na svojoj nekretnini.
Stvarne služnosti su stvarna prava, postoje bez obzira na promjene vlasnika nekretnina. Svrha im je
bolje ekonomsko iskor ištavanje gospodujućeg dobra. Prestanak objektivne kor isti predstavlja
opravdan razlog za ukidanje stvarne služnosti. Dobra povezana služnošću ne moraju biti susjedna.
Stvarne služnosti su nedje ljiva prava. Terete cije lo s lužno dobro i vezane su sa cijelim
gospodujućim dobrom. U slučaju podje le služnog dobra, stvarna služnost ostaje samo na dije lovima na
kojima je vršena. U slučaju podje le gospodujućeg dobra, stvarna služnost ostaje u kor ist svih njegovih
dijelova, ali vlasnik služnog dobra može zahtijevati da prestane služnost u pogledu onih dijelova
čijim potrebama više ne služi. Objektom stvarnih služnosti mogu biti isključ ivo nekretnine.
Vrste stvarnih
sluţnosti
Poljske sluţnosti su one kod kojih je gospodujuće dobro namijenjeno poljopr ivrednom iskor
ištavanju. Neki ustaljeni oblic i poznati su još od rimskog prava :
- sluţnost puta, koja se javlja kao služnost staze (iter), služnost progona stoke (actus) i služnost
ceste
(via).
- sluţnost vode, najčešće obuhvata služnost crpljenja vode iz tuĎeg bunara ili izvora ( aquae
haustus),
služnost napa janja stoke (servitus pecoris ad aquam ad pulsus) i služnost vodovoda
(aquaeductus).
- sluţnost paše (servitus pasciendi), koja ovlašćuje na napasanje stoke na tuĎem
zemljištu
Kućne ili gradske su služnosti kod kojih su gospodujuća dobra zgrade ili zemljište oko njih. Mogu
biti pozitivne i negativne. Razlika je u tome da li vlasnik gospodujućeg dobra ima pravo na odreĎena
činjenja ili ima pravo zahtijevati nečinjenje od vlasnika služnog dobra. Tipični pr imjeri
pozitivnih gradskih služnosti su:
- pravo nasloniti teret svoje zgrade na tuĎu zgradu (servitus oneris
ferendi);
- pravo umetnuti gredu svoje zgrade u tuĎi zid (servitus tigni
imitendi);
- pravo otvor iti pr ozor u tuĎem zidu zbog svjetla, zraka ili vidika (servitus
fenestrae);
- pravo postaviti dije love svoje zgrade u tuĎem zračnom prostoru – balkone, nastrešnice i sl.
(servitus proiciendi);
- pravo provoditi dim kr oz sus jedov dimnjak (servitus fumi)
itd.
Primjeri negativnih
služnosti:
- pravo zabraniti sus jedu podizanje njegove zgrade naviše (servitus altius non
tollendi);
- pravo zabraniti sus jedu gradnju kojom bi se ovlašteniku oduzelo svjetlo ili vidik ( servitus
ne luminibus officiatur).
Pozitivne i negativne sluţnosti. Pozitivne služnosti su one čiji titular ima ovlaštenje kor istiti služno
dobro na odreĎeni način. Kod negativnih s lužnosti titular ima pravo zahtijevati od vlasnika s lužnog
dobra da se suzdrži od obavljanja odreĎenih radnji na svom dobr u koje bi kao vlasnik imao pravo
obavljati.
Trajne i povremene sluţnosti. Trajne su u pravilu negativne s lužnosti, mada to mogu biti i
pozitivne (npr.pravo ugradnje grede u tuĎi zid). Povremene su služnosti čiji se sadržaj sastoji u
ponavljanim radnjama njihovog ovlaštenika (npr. služnost puta).
Neovisno o načinu izvršavanja, s lužnosti takoĎer mogu biti privremene i

sezonske.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
OSOBNE SLUŽNOSTI (SERVITUTES PERSONALES)
Osobne sluţnosti su stvarna prava na tuĎoj stvari na osnovu kojih ovlašteniku pripada korištenje
ili upotreba tuĎe stvari. Kod osobnih s lužnosti pas ivna strana je svakodobni vlasnik stvari, a aktivna
nije odreĎena s obzirom na vlasništvo, već je odreĎena osobno. Osobne služnosti su neprenos iva prava,
ali se kod nekih služnosti izvršavanje njihovog sadržaja može prenijeti na drugu osobu.
TakoĎer su i nenasljediva prava. U načelu su osobne služnosti dje ljiva prava, te npr.svaki
suvlasnik može osnovati služnost na svom idealnom dijelu. Objekti osobn ih s lužnosti mogu biti
nekretnine, a li iznimno i pokretne stvari. Ovlaštenik zadržava pravo služnosti uprkos promjeni u os obi
vlasnika stvari.
Vrste osobnih
sluţnosti
U našem pravu to su pravo plodouživanja (ususfructus), pravo upotrebe (usus) i pravo

stanovanja
(habitatio).
Pravo plodouţivanja (ususfructus) je stvarno pravo na tuĎoj stvari koje ovlašteniku daje osobno
pravo da upotrebljava tuĎu stvar i crpi njene plodove ne mijenjajući ekonomsku namjenu i suštinu
stvari.
Uzufruktuar vlasništvo plodova stiče separacijom. Dužan je stvar vratiti vlasniku kad istekne
rok plodouživanja, te objekat uzufrukta mogu biti samo nepotr ošne stvari. MeĎutim, u vezi potrošnih
stvar i može se zasnovati tzv.nepravi uzufrukt (quasi ususfructus), kod kojeg kvaziuzufruktuar
stiče pravo vlasništva na stvarima, a nakon isteka roka dužan je njihovu vr ijednost vratiti u novcu.
Pravo kod uzufrukta je neprenos ivo i nenasljedivo, a li se za vr ijeme trajanja njegovo izvršenje
može prenijeti. Plodouživatelj snos i redovne troškove i porez. Ako je uložio kor isne i luksuzne
troškove, oni mu se nadoknaĎuju kao pos lovoĎ i bez naloga (negotiorum gestor) u trenutku
prestanka uzufrukta. Prestankom uzufrukta “viseći” plodovi (fructus pendentes) pripadaju
vlasniku, ali je vlasnik dužan uzufruktuaru ili njegovim nas ljednic ima nadoknaditi tr oškove
uložene u proizvodnju plodova (obradu zemlje). Uzufruktuar po prestanku prava vraća stvar
vlasniku u stanju u kakvom je bila u trenutku prijema. Uzufruktuar ne odgovara za smanjenje njene
vrijedn osti nastalo redovnom upotrebom.
Pravo upotrebe (usus) je osobna služnost sa ovlaštenjem korištenja tuĎe stvari za osobne potrebe
uzuara i njegove porodice, ne mijenjajući suštinu stvari. Razlika izmeĎu uzusa i uzufrukta je
isključivo kvantitativna, jer je uzuarovo pravo kor ištenja ograničeno na njegove osobne potrebe i
potrebe njegove porodice. Eventualni ostatak preko potreba porodice uzuara, pripada vlasniku stvari.
Vlasnik snos i sve redovne i vanredne terete i troškove u vezi stvari, ali samo do vis ine kor isti koju
ima od stvar i. Ostatak troškova snos i uzuar; ako odbije mora se odreći uzusa. Ni usus ni njegovo
izvršenje ne mogu se prenijeti na druge osobe.
Pravo stanovanja (habitatio) je osobna služnost sa ovlaštenjem služiti se tuĎom zgradom ili
njenim dijelom za stanovanje. Habitacija je zasebna služnost samo po svom objektu, a pravni režim
habitacije može biti ustanovljen kao kod uzusa ili uzufr ukta, ovisno od toga da li izvršenje prava
pripada samo ovlašteniku i njegovoj porodici, ili ga ovlaštenik može prenijeti na druge (dati stan u
najam). Habitant uživa posjedovnu zaštitu kao neposredni pos jednik, bez obzira da li je u položaju
uzuara ili uzufr uktuara. Prodajom objekta habitacije, pravo stanovanja se ne gasi ako je upisano u
zemljišnoj knjizi pr ije prava vjerovnika ili ako je tako ugovoreno izmeĎu habitanta i kupca. Ovo
pravilo važi za sve osobne služnosti.
STICANJE PRAVA
SLUŽNOSTI
Pravo stvarne sluţnosti može se steći pravnim pos lom, odlukom dr žavnog or gana i dos
jelošću.
Pravni posao može biti ugovor ili oporuka. Uz ugovor kao titulus, potreban je i upis u javnu knjigu
kao modus sticanja. Zbog toga bi ugovor morao biti u pisanom obliku. Opor ukom vlasnik dobra
može zasnovati s lužnost na štetu jednog dije la nekretnine, a u kor ist drugog, kada ti dije lovi
nakon smrti ostavite lja posta ju zasebne nekretnine. I ovdje je pretpostavka sticanja prava upis
u javnu knjigu (zemljiš na knjiga).
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odlukom državnog organa pravo stvarne služnosti stiče se u s lučajevima predviĎenim zakonom.
Odluku u pravilu donos i sud ili dr ugi ovlašteni dr žavni organ. U takvom s lučaju vlasnik s lužnog
dobra ima pravo na odgovarajuću naknadu. Naknadu utvrĎuje nadležni organ po zahtjevu vlasnika
služnog dobra, a na teret vlasnika gospodujućeg dobra. Primjer je otvaranje nužnih prolaza, što je u
stvari služnost puta, a sud je ustanovljava na zahtjev za interesirane strane uz pretpostavke da do
nekretnina nema dovoljne putne veze i ako je kor ist koju prolaz donos i veća od štete koja se njime
čini.
Dosjelošću se stvarna služnost stiče faktičkim ostvarivanjem za vrijeme od 20 godina. Posjed
prava služnosti mora biti istinit.
Pravo osobne sluţnosti u pravilu se stiče na osnovu pravnog pos la, koji može biti ugovor ili oporuka.
Uz pravni posao kao titulus potreban je i modus, koji je za nekretnine upis u zemljiš ne knjige, a za
pokretne stvari predaja služnog dobra. Osobna služnost ne može se steći dosje lošću, jer se ne može ni
pos jedovati.
PRESTANAK PRAVA SLUŽNOSTI
1. Nevršenjem (non usu) za vrijeme od 20 godina, odnosno 3 godine ukoliko se vlasnik s lužnog
dobra protivi njenom vršenju;
2. Ukidanjem odlukom državnog or gana, ako postane nepotrebna ili prestane razlog
zasnivanja;
3. Sjedinjenjem (confusio, consolidatio) vlasnika služnog i gos podujućeg dobra u istoj
osobi;
4. Propašću služnog ili gospodujućeg
dobra;
5. Odricanjem – jednostranom izjavom ovlaštenika
služnosti;
6. Istekom vremena, ako je ustanovljena na odreĎeno
vrijeme;
7. Sporazumom izmeĎu vlasnika služnog i gospodujućeg
dobra.
U svim slučajevima gdje je pravo s lužnosti upisano u zemljišnu knjigu, za prestanak prava
služnosti potrebno je izvrš iti upis brisanja u zemljišnu knjigu.
ZAŠTITA PRAVA SLUŽNOSTI
Ovisno o vrsti povrede, zaštita se ostvaruje putem posjedovne tužbe , tužbe na utvrĎenje i
actio confessoria.
Ovlaštenik stvarne služnosti je posjednik prava stvarne služnosti, a ovlaštenik osobne služnosti
posjednik stvari koja predstavlja služno dobro. Zaštita pomenutih pos jeda ostvaruje se putem
posjedovne tužbe.
Tužbom na utvrĎenje vlasnik gospodujućeg dobra zahtijeva da se prema vlasniku s lužnog dobra
utvrdi postojanje prava služnosti. Podiže se u slučaju osporavanja ili dovoĎenja u sumnju prava
služnost od strane vlasnika služnog dobra.
Actio confessoria je tužba koju ovlaštenik prava služnosti podiže protiv osobe koja ga
neosnovano sprečava ili ometa u izvršavanju prava služnosti. Pasivno legitimiran je vlasnik s lužnog
dobra, a li i s vaka treća osoba koja sprečava ili ometa izvršenje prava služnosti. Tužite lj mora
dokazati postojanje svog prava služnosti i faktički čin ometanja od strane tuženog. Po vrsti povrede
za koju se podiže, actio confessoria je slična vlasnikovoj tužbi actio negatoria.
B . ZA LO ŽN O PR
AV O
POJAM I FUNKCIJA ZALOŽNOG

PRAVA
Zaloţno pravo je stvarno pravo na tuĎem objektu kojim vjerovnik u pravnom odnosu dobiva
ovlaštenje da se namiri iz vrijednosti založenog objekta ako mu dužnik ne ispuni preuzetu obave zu.
Osnovna svrha založnog prava je eliminisanje dvostruke nes igur nosti vjerovnika u pogledu
namirenja potraživanja. Nesigurnost je u pogledu moguće promjene obima dužnikove imovine i u
vezi ranijeg namirenja drugih vjerovnika. Pomoću založnog prava se iz čitave dužnikove imovine
izdva ja ju odreĎeni objekti iz čije vr ijednosti se vjerovnik može namir iti. Time je vjerovnik
os iguran od eventualne
WWW.BH-PRAVNICI.COM
fluktuacije dužnikove imovine. Pored toga , ako ima založno pravo na odreĎenom objektu, red
namirenja vjerovnika ravna se prema trenutku osnivanja za ložnog prava, a ne prema trenutku traženja
izvršenja ili osnivanja same obaveze.
NAĈELA ZALOŽNOG PRAVA
Načelo akcesornosti – nastanak, trajanje i prestanak založnog prava zavise od postojanja potraživanja
čije
ispunjenje se osigurava. Izuzeci ovog načela
su:
1. Založno pravo može nastati i pr ije nastanka potraživanja koje se njime os igurava, npr.kod
davanja zaloga za buduće i uvjetne obaveze (kaucioni ili kreditni za log, odnosno kauciona
ili kreditna hipoteka). Ako se u zalog daju gotov novac ili vr ijednosni papir i, govor imo o k auciji.
2. Slučaj kad prestanak potraživanja ne izaziva automatski i prestanak založnog prava. Primjer je
zastara potraživanja, gdje za ložno pravo osta je i nakon zastare. Založni vjerovnik će se namir iti
iz za loženog objekta, ako treba i sudskom pr odajom za loga.
TakoĎer je bitno napomenuti da hipoteka prestaje tek njenim br isanjem u zemljišnoj knjizi, a ne
samom isplatom potraživanja.
Načelo specijalnosti – založno pravo se stiče na samo odreĎenom objektu iz imovine za logodavca i
samo
za odreĎeno potraživanje vjerovnika. Tzv.generalna hipoteka nije
dozvoljena.
Načelo oficijalnosti – založno pravo se ostvaruje isključivo putem

suda.
Načelo nedjeljivosti – Potraživanje se os igurava cjelokupno i to cjelinom zaloga. To znači da u s luča

ju dje lomičnog podmirenja duga založno pravo osta je u nesmanjenom obimu sve do potpunog
izmirenja potraživanja, a dužnik nema pravo na povrat stvari ili njenog dije la. S druge strane, u
slučaju podjele stvari, za ložno pravo nastavlja postojati na svim dije lovima stvari.
SUBJEKTI U ZALOŽNOPRAVNOM
ODNOSU
Subjekti za ložnopravnog odnosa su založni vjerovnik i založni dužnik. Za ložni vjerovnik je

istovremeno vjerovnik u obaveznopravnom odnosu za koji je založno pravo vezano. Isto važi i za za
ložnog dužnika, tj. strane koja je vlasnik za loga.
OSNOVNI OBLICI ZALOŽNOG

PRAVA
Razlikuju se 2 osnovna oblika: pignus i hipoteka. Pignus ili ručni za log je po našem pravu za ložno
pravo
na pokretnim stvarima, a hipoteka založno pravo na nekretninama (izuzetno važi i za brodove i
avione).
Po nekim pravnim s istemima, razlika izmeĎu pignusa i hipoteke ispoljava se u tome da li vjerovnik
ima
detenciju za loga ili ne (kod pignusa ima, kod hipoteke
ne).
OB JEKTI ZALOŽNOG
PRAVA
Objekti za ložnog prava mogu biti stvari (pokretne i nepokretne) i prava. Ako je objekat za ložnog
prava neko pravo ( potraživanje), oblik može biti pignus ili hipoteka. Ako je pravo upisano u
zemljišnim knjigama radi se o hipoteci. U suprotnom je to pignus.
Objekti za ložnog prava moraju biti takvi da vjerovnik iz njih može naplatiti svoje potraživanje,
dakle stvari u prometu ili pravo koje ima novčanu vr ijednost. Objektom za ložnog prava mogu biti
stvari u suvlasništvu i zajedničkom vlasništvu, a založiti se može i suvlasnički dio. Neke stvari i
prava su iz posebnih razloga propis om izuzeti od za laganja. U te razloge spadaju os iguranje
minimuma egzistencije dužnika i zaštita odreĎenih javnih i društvenih interesa.
STICANJE ZALOŽNOG PRAVA
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Založno pravo stiče se na osnovu pravnog pos la, sudske odluke i zakona. Zavisno od navedenih
osnova, razlikuje se dobrovoljno i nužno založno pravo, s tim da nužno za ložno pravo može biti
pr is ilno i zakonsko. Uz osnovu (titulus) za sticanje založnog prava potreban je i modus.
Sticanje zaloţnog prava na pokretnim

stvarima .
Dobrovoljno zaloţno pravo na pokretninama se stiče predajom stvari u pos jed vjerovnika.
Osnova sticanja je ugovor o zalogu. Ugovor je konsenzua lan, a može biti zaključen i usmeno.
Predajom stvar i vjerovnik postaje neposredni, a dužnik posredni posjednik. Oba uživaju pos jedovnu
zaštitu.
Nuţno zaloţno pravo najčešće se pojavljuje kao prisilno sudsko založno pravo . Osniva se upisom
u
sudski pljenidbeni zapisnik u izvršnom
postupku.
Zakonsko zaloţno pravo osnova se u trenutku kad se dogode odreĎene činjenice koje nisu ni ugovor
ni sudska odluka, a za koje pr opis veže postanak za ložnog prava. U našem pravu postoje 3 tipična
slučaja zakonskog za ložnog prava :
1. Založno pravo na jmodavca na stvarima najmopr imca. Osniva se u trenutku unošenja stvari
u
unajmljeni objekat, a prestaje u trenutku iznošenja. Najmodavac ima pravo perkluzije, tj. da
samovoljno spr iječi iznošenje stvari iz una jmljenog objekta, a da time ne čini ometanje pos
jeda.
2. Zakonsko za ložno pravo koje imaju komis ionari, otpremnici, javna skladišta, prevoznic i i dr.
na stvarima koje su objekti ugovora, a radi osiguranja svojih potraživanja.
3. Zakonsko za ložno pravo vlasnika poljopr ivrednog zemljišta na životinjama (i drugim
stvarima)
kojima je poč injena poljska šteta.
Zaloţno pravo na nekretninama –

hipoteka
Objekat hipoteke je čitavo zemljišnoknjižno tije lo jednog vlasnika. Za osnivanje je potrebna

pravna osnova (ugovor, suds ka odluka ili zakon). Samo za ložno pravo stiče se upisom u zemljišne
knj ige, sa izuzetkom zakonske hipoteke kod koje upis nije potreban.
Najčešća osnova za hipoteku je pravni posao. Ugovor o hipoteci zaključuje se u pisanom obliku, a
on treba izmeĎu ostalog sadržavati osnovu iz koje potiče hipotekom osigurano potraživanje i njegovu
vis inu izraženu u novcu.
Ista nekretnina može biti za ložena nekolic ini vjerovnika. Redoslijed meĎu njima se ravna po
redu prvenstva koji se računa prema trenutku zatraženog upisa u zemljišne knjige. Ako jedno ZK
tijelo nije dovoljno za podmirenje potraživanja, može se založiti više ZK tijela jednog vlasnika. Takav
slučaj naziva se simultana ili zajednička hipoteka.
Prisilno za ložno pravo na nekretnini stiče se na osnovu sudske odluke (sudska hipoteka). Kad
odluka suda postane izvršna, za ložno pravo se stiče upisom u zemljišne knjige.
Zakonska hipoteka stiče se u trenutku ispunjenja zakonskih pretpostavki. Upis u javnu knjigu
nije
potreban.
Hipoteka se može na drugog prenijeti samo zajedno sa potraživanjem koje je tom hipotekom
osigurano. Hipotekarni dužnik ne smije smanjivati vr ijednost založene nekretnine. Vjerovnik može
tražiti da sud naloži dužniku da se suzdrži od takvih radnji, a ako on to ne uč ini, vjerovnik može
zahtijevati pr is ilnu naplatu potraživanja i pr ije dospje losti.
Sticanje zaloţnog prava na

pravima
Dobrovoljno se založno pravo na pravima stiče ugovor nim prenosom potraživanja (ili nekog
drugog prava) na založnog vjerovnika. To je cesija ili ustup potraživanja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Prisilno založno pravo na pravu se osniva zabranom dužnikovom dužniku da izvrš i plaćanje
svom dosadašnjem vjerovniku. Istovremeno, sud zabranjuje za ložnom dužniku raspolaganje tim
potraživanjem. Sama naplata založenog potraživanja vrš i se nužnom cesijom.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
NEDOZVOLJENE KLAUZULE U ZALOŽNOM
PRAVU
Ako je založnom pravu osnovna svrha namiranje potraživanja prodajom zaloga, nedozvoljena je
klauzula kojom se vjerovniku zabranjuje prodaja za loga ili kojim se vjerovniku prepušta vlasništvo
za loga ako njegovo potraživanje ne bude isplaćeno po dospje losti.
Kod zaloga nekretnina, ništava je antihreza (pactum antichericum), kojom hipotekarni vjerovnik
ugovara da u slučaju neisplate duga svoje potraživanje namir i ubiranjem plodova ili iskor ištavanjem
nekretnine na drugi način. Antihreza je kod pokretnih stvari moguća ako za ložena stvar daje plodove, a
nije ugovoreno kome će oni pr ipasti nakon odvajanja. Vjerovnik ih može u tom s lučaju zadržati, s tim
što se iznos čistog prihoda odbija od vjerovnikovog potraživanja.
Kod pignusa je ništava i odredba ugovora k ojom se za ložnom vjerovniku da je pravo da u s

luča ju neisplate duga može po unapr ijed odreĎenoj cijeni prodati ili za sebe zadržati založenu stvar.
Ovakva klauzula iznimno je dopuštena ako je u zalog data stvar čija cijena je propisana.
OSTVARIVANJE ZALOŽNOG PRAVA
Pravilo je da založni vjerovnik ostvaruje založno pravo sudskom prodajom založene stvari. Ovo
pravilo
ima nekoliko
izuzetaka:
1. Kod ugovora u pr ivredi, vjerovnik je ovlašten sam prodati stvar nakon isteka roka od 8 dana
od upozorenja dužniku;
2. Sud može odluč iti da vjerovnik sam proda stvar po cijeni koju utvrde eksperti ili stvar zadrži za
sebe u slučaju da bi troškovi javne proda je bili nesrazmjerno ve liki u odnosu na vr ijednost stvari;
3. Kad je cijena propisana, vjerovnik i dužnik se mogu sporazumjeti da vjerovnik stvar proda po
toj
cijeni, ili je zadrži za sebe.
Iz postignute cijene , za ložni vjerovnik namiruje se pr ije ostalih vjerovnika. Ono što eventua lno
preostane nakon namirenja, vraća založnom dužniku. Kad je ista stvar založena nekolic ini v
jerovnika, redos lijed naplate odreĎuje se prema datumu nastanka založnih prava.
ZAŠTITA ZALOŽNOG PRAVA
Za zaštitu prava namiranje iz vr ijednosti založenog objekta, za ložni vjerovnik na raspolaganju

ima založnu tužbu (actio pigneraticia) kod pignusa. Kod hipoteke je to hipotekarna tužba (actio
hypotecaria). Tužbeni zahtjev usmjeren je na namirenje vjerovnikovog potraživanja prodajom za
loga. Pasivno je legitimiran vlasnik za ložene stvari, bez obzira da li je on istovremeno i založni
dužnik. Vlasnik za loga, ako nije istovremeno i osobni dužnik, ne može tražiti da se vjerovnik na jpr ije
namir i od osobnog dužnika.
Obe tužbe su nezastarive. Zastari podliježu meĎusobna potraživanja za logodavca i za logopr imca
za naknadu štete zbog pogoršanja stvar i, odnosno tr oškova zbog poboljšanja stvar i. Rok zastare je 1
godina od dana kad je založena stvar vraćena.
Založni vjerovnik može tražiti predaju za loga i od svake treće osobe, putem tužbe vindicatio
pignoris,
koja je slična reivindikaciji a može se upotr ijebiti samo kod
pignusa.
PRESTANAK ZALOŽNOG PRAVA
Založno pravo može

prestati:
1. Prestankom
potraživanja;
2. Odricanjem. Za prestanak hipoteke potrebna je pisana izjava hipotekarnog vjerovnika data
kod nadležnog dr žavnog organa (u pravilu suda koji vodi javnu knjigu gdje je upisana hipoteka).
Kod pokretne stvari, za ložno pravo prestaje izjavom o odr icanju ili povratom za ložene stvari za
logodavcu.
3. Propašću zaloga. U ovom s lučaju za ložno pravo treba lo bi preći na svotu novca koju vlasnik
ostvavr i
na ime osiguranja ili naknade štete za propalu stvar;
4. Sjedinjenjem (confusio) vlasnika založene stvari i za ložnog vjerovnika u istoj
osobi;
5. Izvršnom pr oda jom zaloga;
WWW.BH-PRAVNICI.COM
6. Gubitkom pos jeda založene pokretne stvari. Založno pravo ponovo nastaje kad vjerovnik vrati pos
jed
stvari.
A. PRAVO STVARNOG TERETA
POJAM
Pravo stvarnog tereta je stvarno pravo na tuĎoj nek retnini sa ovlaštenjem na odreĎene, u
pravilu periodične činidbe od njenog svakodobnog vlasnika. Ovaj institut se na jčešće skraćeno
naziva realni tereti.
SADRŽAJ I KARAKTERISTIKE
Sadržaj činidbe može biti davanje (dare) ili činjenje

(facere).
Činidba davanja može imati oblik novčanog i natura lnog davanja. Novčano davanje (renta) daje
se periodično ili povremeno. Smatra se da njena visina treba biti u konstantnom r azmjeru sa
vrijednošću nekretnine (clausula rebus sic stantibus). Naturalno davanje može biti odreĎeno alikvotno
(npr.1/3 uroda) ili nominalno (npr.200 kg krompira godišnje). Činidba naturalnog davanja ne
mora biti odreĎena. Dovoljno je da je odrediva (npr.kr iterij za količinu davanja mogu biti
potrebe izdržavanog lica u granicama primjerenom izdr žavanja).
Činjenje kao sadržaj činidbe može biti npr. pružanje njege odreĎenoj osobi, obrada zemlje
itd.
Karakteristike prava stvarnog tereta su:
1. Pozitivan karakter i periodičnost

činidbe;
2. Dvostruka stvarnopravna i osobna odgovor nost svakodobnog vlasnika opterećene nekretnine
za ispunjenje dužnih č inidbi. Stvarnopravna podrazumijeva odgovor nost opterećenom
nekretninom. Za dospjele činidbe vlasnik opterećene nekretnine odgovara i osobno, tj.c jelokupnom
svojom imovinom. U slučaju promjene vlasnika, za dospjele a neizvršene činidbe osobno
odgovara prethodni, a stvarno sadašnji vlasnik. Takve zaostale činidbe zastarijeva ju nakon 3 godine
od dospjelosti.
3. Pravo stvarnog tereta nije prenosivo samo za sebe, već samo zajedno sa opterećenim dobr
om.
OB LICI
Personalni i predijalni stvarni tereti. Personalni je ona j kod kojeg je osoba ovlaštenika odreĎena
ad personam, dok je kod predija lnog ovlaštenik svakodobn i vlasnik odreĎene nekretnine.
Javnopravni i privatnopravni stvarni tereti. Javnopravni su oni č ija osnova je u propisu javnog prava,
a privatnopravni oni čija je osnova pravni posao.
Prema osnovi nastanka i sticanja, realni tereti bi se mogli podije liti na ugovorne, sudske i
(eventualno)
zakonske.
STICANJE
Sticatelji mogu biti f izičke i pravne osobe. Redovno se radi o f izičkim osobama. Objekat sticanja
su nekretnine. Kumulativne pretpostavke sticanja su osnova (titulus) i način sticanja ( modus). Nač
elno su moguće 3 osnove sticanja: pravni posao, sudska odluka i zakon.
Pravni posao kao titulus sticanja može biti ugovor i testament. Ugovor kojim se osniva pravo stvarnog
tereta može biti samostalan, ili kao posebna klauzula ugovora o otuĎenju nekretnina. Kod oporuke
se pravo stvarnog tereta ostvaruje kroz legat izdržavanja.
WWW.BH-PRAVNICI.COM
Odlukom suda realni tereti se ostvaruju tek iznimno. Npr. u s lučaju podjele nekretnina se, uz pr
istanak svih stranaka, ustanovi pravo izdržavanja u kor ist jedne osobe.
U našem pravu stvarni tereti ne nastaju direktno na osnovu

zakona.
Modus sticanja je upis u zemljišne knjige, koji ima konstitutivno

značenje.
PRESTANAK I ZAŠTITA
Na prestanak prava stvarnog tereta primjenjuju se na odgovarajući način pravila o prestanku

prava
služnosti
.
Pravo stvarnog tereta štiti se prejudicija lnim i petitor nim tužbama. Prejudic ijalnom tužbom
zahtijeva se utvrĎivanje postojanja prava stvarnog tereta, a petitornim tužbama se zahijeva ostvarenje
činidbe koja je sadržaj prava stvarnog tereta. Petitorne tužbe mogu biti osobne i stvarnopravne. Osobne
su usmjerene na prethodnog vlasnika, za činidbe dospje le u vr ijeme dok je bio vlasnik stvar i.
Stvarnopravne su protiv sadašnjeg vlasnika, sa zahtjevom na namirenje dospje lih č inidbi iz opterećene
ne kretnine.
B. PR AV O GR AĐ
EN JA
POJAM
Korijeni ovog prava su u ustanovi r imskog prava pod nazivom superficies. Savremeni pojam
prava graĎenja stvoren je tek početkom 20.vijeka. Pravo graĎenja je stvarno pravo na tuĎoj
stvari čiji je sadržaj ovlaštenje da se izgradi i ima u vlasništvu graĎevina na tuĎem zemljištu.
Pojam graĎevine obuhvata razne objekte ispod površ ine, na površini ili iznad površine zemljišta (bunar
i, zgrade, žičar e itd).
SADRŽAJ I
KARAKTERISTIKE
Razlikuju se zakonski i ugovorni sadrža j prava graĎenja. Zakonski se uglavnom svodi na

konstitutivne elemente prava graĎenja: pravo izgradnje i držanja u vlasništvu graĎevine na tuĎem
zemljištu, pravo kor ištenja zemljišta za redovnu upotrebu zgrade, pravo otuĎenja zgrade i
prenosa prava korištenja zemljišta, vremenske granice trajanja prava graĎenja itd. Veći dio sadržaja je
ugovor ni. Obuhvata pitanja koja se odnose na periodičnu naknadu vlasniku zemljišta, vrstu, ve lič
inu i način izgradnje graĎevine, obavezu i rok izgradnje, us love i ograničenja, tra janje prava
graĎenja itd.
Bitne karakteristike prava graĎenja su prometnost i nasljedivost. One mogu biti ugovor no i
zakonski ograničene.
STICANJE, PRESTANAK,
ZAŠTITA
Sticatelji mogu biti sve fizičke i pravne osobe. Pravo mogu zasnovati samo vlasnic i zemljišta.
Pravo graĎenja se po pravilu stiče derivativnim putem. Potrebni su titulus i modus sticanja. Titulus je
ugovor izmeĎu gradite lja i vlasnika zemljišta. Modus je upis u zemljišne knjige.
Pravo graĎenja redovno prestaje istekom roka na koji je osnovano. Prestankom prava graĎenja,
vlasnik zemljišta postaje vlasnik graĎevine , uz odreĎenu (relativno nisku) naknadu gradite lju. Pravo
može prestati i pr ije isteka roka, sporazumom izmeĎu gradite lja i vlasnika zemljišta. TakoĎer
prestaje i s jedinjenjem (confusio). Pravo je nasljedivo, a ne prestaje propašću graĎevine jer ovlaštenik
može izgraditi novu.
U zaštiti prava graĎenja mogu se koristiti vlasničke tužbe. Gradite lj kao pos jednik graĎevine i
zemljišta na kome je izgraĎena, ima pravo i na pos jedovnu zaštitu.
PRAVO GRAĐENJA U NAŠEM

PRAVU
WWW.BH-PRAVNICI.COM
U našem pozitivnom graĎanskom pravu ne postoji institut pod nazivom “pravo graĎenja”. Zakonom
o graĎevinskom zemljištu predviĎeno je da opć ina može graĎanima i graĎanskim pravnim osobama
dati na kor ištenje ne izgraĎeno zemljište u društvenom vlasništvu radi izgradnje objekta na kome
mogu imati pravo vlasništva. Takve propise sadržavali su i pos lijeratni savezni propis i (propis i
SFRJ) u po gledu zemljišta u općenarodnoj imovini. Pomenuto pravo kor ištenja je po svom
sadrža ju identično pravu graĎenja.
U našem pravu moguće je graĎenje na zemljištu na kojem postoji pravo vlasništva, a li na

osnovu ugovora. Takav odnos ostaje na nivou obaveznopravnog odnosa, bez obzira što se po sadržaju
i funkc iji ne razlikuje od prava graĎenja. Razlog tome je činjenica da pravo graĎenja, kao i ostala
stvarna prava, nije moguće kreirati voljom stranaka, već isk ljučivo zakonom.

Stvarno Pravo - Skripta

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Stvarno Pravo - Skripta

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

Karakteristike stvarnog prava

a) Stvarnopravnost. Neposredni objekat stvarnopravnog odnosa je stvar.

Stvarna prava mogu se klasific irati

Ovisno o e lementu čovjekove volje, mogu se razlikovati ove grupe

Nezakonit je posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj

Savjesnost se prezumira, tj. suprotno se mora

Posjed koji je istovremeno zakonit, istinit i savjestan naziva se kvalificiranim

4. Tradicija transportom (traditio per transmissionem). Ovdje se predaja smatra izvršenom ur

3. Učinci kod kojih se posjed javlja kao objekat pravne

Smetanje posjeda je samovoljno uznemiravanje ili oduzimanje posjeda. Oduzimanje

Prema ZOVO-u postoje 2 oblika zaštite : samopomoć i sudska

Rok za podizanje tužbe je 30 dana od saznanja za smetanje i počInioca (subjektivni rok),

Tuženi se može braniti stavljanjem pr igovora. Kao prigovore može

XI - PRAVO VLASNIŠTVA (PROPRIETAS, DOMINIUM)

SADRŽAJ PRAVA VLASNIŠTVA

Sadržaj prava vlasništva podrazumijeva dr uštveni i faktički odnos. Pod društvenim

Susjedska prava. Pod susjedskim pravom podrazumijeva ju se ograničenja prava vlasništva

SUBJEKTI I OBJEKTI PRAVA

Suvlasništvo je vlasništvo više osoba na fizički nepodijeljenoj stvari, po dijelovima koji su

PRAVNI POLOŽAJ SUVLASNIKA U SUVLASNIĈKOJ

Poloţaj pojedinog suvlasnika s obzirom na cijelu stvar. Vlasnička ovlaštenja pr ipada ju

OSNOVNE KARAKTERISTIKE ZAJEDNIĈKOG

Zajedničko vlasništvo pojavljuje se u 3 osnovna

Pored navedenih, moguć i su i drugi oblic i za jedničkog vlasništva (npr.graĎanskopravni ortakluk

PRAVA ETAŽNOG VLASNIKA NA ZAJEDNIĈKIM DIJELOVIMA ZGRADE I

Vlasništvo dijela zgrade u okviru društvenog vlasništva javlja se u 2

SADRŽAJ ETAŽNOG VLASNIŠTVA

STICANJE PRAVA VLASNIŠTVA

ORIGINARNO STICANJE PRAVA

Pretpostavke za sticanje vlasništva dosje lošću su

a) Sposobnost sticatelja (uzukapijenta). Načelno je svaka osoba sposobna da stekne

Vanredna dosjelost je sticanje prava vlasništva na osnovu savjesnog posjeda k roz

Sticanjje prava vlasništva

Načelo zaštite poštenog sticatelja koje je izgraĎeno u prometu, odreĎena je korektura

Da bi se u pomenutim slučajevima steklo pravo vlasništva, moraju se ispuniti slijedeće

Spajanje i miješanje (sjedinjenje –

Ukoliko se pomiješane stvari ne mogu razdvojiti, postavlja se pitanje vlasništva na novonastaloj

GraĎenje na tuĎem zemljištu

ZOVO razmatra 3 slučaja:

2. Graditelj nesavjestan, vlasnik zemljišta savjestan. U ovom slučaju vlasnik zemljišta

Pravo vlasništva na odvojenim plodovima načelno pr ipada vlasniku plodonosne stva r i.

DERIVATIVNO STICANJE PRAVA

Opće pre tpostavke valjanos ti is prave

Posebne pretpostavke valjanosti isprave

Sudska dozvola za upis . Sticatelj u pravilu podnos i molbu zemljišnoknjižnom s udu da mu se

PRESTANAK PRAVA VLASNIŠTVA

ZAŠTITA PRAVA VLASNIŠTVA

S obzirom na 2 vrste tipičnih povreda prava vlasništva, razlikuju se i 2 tipične vlasničke

Reivindikacija je tužba kojom vlasnik neposjednik traži od posjednika nevlasnika povrat

Sporedni tuţbeni zahtjev u vezi

Protuzahtjev posjednika u vezi

Luksuzni troškovi (impensae voluptuariae) su troškovi k oje je posjednik učinio radi

Prigovori tuţenog. Tuženi u reivindikaciji može staviti 3 vrste

Tuženi se brani prigovorima i

ZK uložak se sastoji od 3 lista

Zbirka katastarskih mapa je zbirka katastarskih planova. Služi za or ijentaciju o položa ju i

VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNU

Razlikuju se 3 vrste upisa: uknjižba, predbilježba i zabilježba

Načelo povjerenja je nužna posljedica materijalne strane načela javnosti. Na povjerenje u

Načelo specijalnosti (načelo odreĎenosti) podrazumijeva da svaki upis u zemljišnoj knjizi

Načelo legaliteta podrazumijeva da sud po službenoj dužnosti mora ispitati postojanje

Načelo upisa podrazumijeva da se stvarna prava na nekretninama stiču isključivo upisom u