Professional Documents
Culture Documents
Danas se prave veoma skupi objekti, kao i objekti velikih razmera u kojima živi, radi ili
se privremeno nalazi veliki broj ljudi. U takvim objektima se zahtevaju posebne mere
bezbednosti u svakom vidu, kako bi se zaštitili životi ljudi i materijalna dobra. Gradnja
visokih objekata u građevinarstvu, donela je i poseban problem u odnosu na zaštitu od požara,
kako sa stanovišta preventive tako i sa stanovišta represive, odnosno gašenja i spašavanja.
Razvoj građevinarstva ogleda se u stalnom iznalaženju novih sve smelijih rešenja u primeni
konstrukcija i novih materijala. Postignuti napredak u ovom pravcu, međutim nije praćen u
jednakoj meri i napretkom na polju protivpožarne bezbednosti objekata. Izgradnjom novih
visokih poslovnih objekata, vrši se velika koncentracija materijalnih dobara i ljudi na
relativno malim prostorima, što potencijalno predstavlja veliku požarnu opasnost i mogućnost
da u kratkom vremenskom periodu, eventualni požar uništi građevinski objekat i materijalna
dobra koja se u njemu nalaze, kao i da ugrozi živote ljudi koji u njima rade ili borave.
Sa veličinom i cenom objekta, kao i brojem ljudi, raste opasnost od pojave nesrećnih
slučajeva, a samim tim raste i opasnost od povećanog broja žrtava i materijalne štete. Zato sa
veličinom objekta i velikim brojem ljudi koji u njima rade, žive ili se privremeno nalaze, raste
predostrožnost kao i mere za zaštitu od požara, eksplozija i havarija. Pojave kao što su požari,
eksplozije, havarije i slično mogu izazvati ljudske žrtve i materijalne štete koje su ravne
elementarnoj katastrofi na određenom prostoru. Destruktivne pojave, bilo da su one prirodne
ili su rezultat nepažnje i nestručnog radaljudi, ostavljaju manje ili veće štete, ali požari i
eksplozije koji se često uzajamno prate, ako se dopusti da se razviju, najčešće ostavljaju
najteže posledice. Zato se preventivnom delovanju, preduzimanju i primeni mera za zaštitu od
požara i eksplozija, mora posvetiti izuzetan značaj.
Prilikom požara na ovakvim objektima veliki su gubici i iz tih razloga mere
predostrožnosti moraju biti zastupljene u svim fazama realizacije objekata, od planiranja
preko projektovanja, izgradnje do upotrebe i njihovog održavanja.
1. OPŠTA RAZMATRANJA
U teoriji i praksi koriste se pojmovi požari i paljevine koji se međusobno razlikuje, kako
u pogledu uzroka, motiva, tako i u pogledu vinosti na strani učinioca. Požarom se uglavnom
smatra nekontrolisano sagorjavanje materije i on može biti izazvan prirodnim uzrokom
(gromom, sunce, zemljotres) i uzrokom vezanim za djelatnost čovjeka. Pri tome čovjek može
izazvati požar nehatno i umišljajno. Namjerno tj. umišljajno izazvan požar naziva se
paljevina, jer u stvari čovjek zapali tuđe objekte, imovinu i druge vrijednosti.1
Krivično djelo paljevine ne odnosi se na sve objekte, nego na zapaljene tačno navedeneh
objekata. Naime, ovo krivično djelo vrši lice koje zapali tuđu kuću ili drugu zgradu
namjenjenu za boravak ili ekonomsko korišćenje, ili poslovnu zgradu ili zgradu koja je u
javnoj upotrebi. Teži oblik će postojati ako je prouzrokovana šteta velikih razmjera. Ukoliko
je neko lice zapalilo neki drugi objekat koji nije naveden u opisu ili se nemože podvesti pod
pojam paljevine, onda neće postojati ovo krivično djelo, već izazivanje požara ili neko drugo
krivično djelo.
Izazivanje požara je u nekim zemljama označeno i kao djelo protiv životne sredine, a ne
protiv imovine. Inače, ovo krivično djelo ima dva osnovna oblika ispoljavanja. Prvi osnovni
oblik tog djela sastoji se u izazivanju šumskog požara, usljed čega je nastupila šteta velikih
razmjera. Drugi osnovni oblik tog djela sastoji se u izazivanju požara u zaštićenoj šumi,
nacijonalnom praku, voćnjaku ili drugoj šumi sa specijalnom namjenom. Prema tome, u
drugom slučaju se z postojanje krivičnog djela ne traži da je nastupila šteta velikih razmjera.
Najzad, za razliku od paljevine, izazivanje požara se u oba osnovna oblika ispoljavanja može
izvršiti i nehatno.
2
O uviđaju, vještačenju i drugim mjerama za rasvjetljavanje požara i paljevina detaljnije vidjeti: Razjašnjavanje
uzroka požara, eksplozija i havarija (zbornik radova), MUP RS- Uprava za suzbijanje kriminaliteta, Beograd,
1993.
3
2. ZNAČAJ I CILJ ZAŠTITE OD POŽARA I EKSPLOZIJA
3.1.Toplota-uzročnik požara
Do požara dolazi kada na materiju, koja može da gori, djelujemo toplotom uz prisustvo
kiseonika. Na taj način se temperatura zadrevane materije povećava i kada dostigne
temperaturu paljenja dolazi do požara. Ova toplota se može postići na više načina:
1. Toplota od druge materije ili predmeta direktnim dodirom sa plamenom ili
užarenim materijalom. Toplota dobijena na ovaj način je u velikom broju
slučajeva uzrok požara., kao na primer: upaljena cigareta, šibica, peći, šporeti,
pegle, sijalice, zavarivanje i rezanje metala i td. Najbolja mere zaštite, od ovog
uzroka požara, je uklanjanje gorive materije od izvora toplote, ili uklanjanje
izvora od gorive materije.
2. Toplota oslobođena „eksplozijom“. Kad se kod sagorjevanja toplota oslobađa
velikom brzinom govorimo o eksploziji. Da bi se došlo do eksplozije, potrebno
je spolja dovesti energiju aktiviranja. Tom prilikom, razvija se velika količina
toplote koja se prenosi na susedne materije, čime se proširuje požar. Materije,
koje mogu proizvesti eksploziju, svrstane su u sledeće grupe:
Eksplozivi i pirotehnički materijali,
Pare lakozapaljivih tečnosti i gasova i
Prašine metala i organske prašine.
Najbolja mera zaštite, u ovom slučaju je, uklanjanje svih izvora paljenja u sredinu gdje se
nalaze eksplozivne materije.
3.1.1.Eksplozija
Pod pojmom „eksplozija“ podrazumjeva se nagla reakcija oksidacije ili razlaganja koja
proizvodi povišenje temperature ili pritiska, ili jedno i drugo istovremeno. Znači, hemijske
promene koje se odigravaju vrlo brzo (tako reći trenutno), a pri kojima se oslobađaju velike
količine toplotne energije uz stvaranje nadpritiska, pri čemu dolazi dopromene agregatnog
stanja materije koja eksplodira (čvrsto-tečno prelazi u gasovito), nazivaju se eksplozijama
(ovdje su izuzete nuklearne eksplozije i eksplozije parnih kotlova-do kojih dovode fizičke
promene).
4
Ako se eksplozija širi brzinom manjom od brzine zvuka, govorimo o deflagraciji. Ukoliko je
brzina sagorjevanja manja od brzine zvuka imaćemo „eksploziju bez
udarnog talasa“. Od posebnog su interesa eksplozije koje nastaju
usljed paljenja smeše: „vazduh-pare zapaljivih tečnosti ili zapaljivi
gasovi“ odnosno „vazduh-prašina gorivih čvrstih materija“.
Da bi smeša „vazduh-para zapaljive tečnosti“ mogla da eksplodira,
moraju biti ispunjena dva uslova:
1) Mora u smeši postojati određeni odnos komponenata:
2) Smeša mora doći u dodir sa izvorom paljenja.
Pod preventivnom zaštitom od požara se podrazumjeva niz
preventivnih mera, u skladu sa zakonom o zaštiti od požara, i
drugim propisima koji uređuju ovu oblast u celini. Požar
predstavlja svako nekontrolisano sagorevanje, za njegov nastanak je potrebno ispuniti
tri osnovna uslova:
Goriva materija,
Izvor toplote i
Kiseonik.
Eliminisanjem samo jednog od ovih faktora dolazi do sprečavanja njegovog nastanaka.
Najveću opasnost za nastanak požara u stambenim objektima su: grejna tela (peći, kotlovi i
td.), šporeti, plinske boce, neisparne električne instalacije, električni uređaji i slično. Više od
90% požara izazove se ljudskom nepažnjom, namerom ili greškom. Najčešće greške koje se
prave su: držanje lako zapaljivih materija pored grejnih tela, ne isključivanje peći i šporeta pri
napuštanju objekta i uključivanje neispravnih električnih uređaja. Ukoliko do požara dođe
nikako ne činiti sledeće: ne gasiti električne uređaje pod naponom vodom, dimnjake nipošto
ne gasiti vodom (jer može doći do eksplozije usled kontakta vodonika sa visokom
temperaturom), praviti promaju jer se tako pospješuje širenje požara na ostale prostorije,
prilikom požara ne silaziti liftom (jer se okno lifta ponaša kao dimnjak te je velika opasnost
od gušenja dimom), ne vraćati se po stvari nego odmah obavjestiti komšije i vatrogasce.
Treba zapamtiti da i dim uvek ide prema gore, i daje vazduh najčistiji bliže podu. Ne paničiti i
ne pokušavati da silaskom kroz zadimljen prostor se pobjegne jer se lako izgubi orijentacija i
pada i nesvest, nego izaći na terasu ili prozor tražiti pomoć tako da vatrogasci mogu da vas
primete i spasu.
5
U svakom električnom uređaju koriste se i provodnici i izolatori. Uloga izolatora veoma je
važna za bezbjedan rad električnih uređaja. Oni imaju zadatak da spriječe direktan međusobni
dodir provodnika, i što je još važnije, da spriječe moguænost direktnog dodira provodnika i
čovjeka.
Kad se dva provodnika kroz koje protiče struja međusobno dodirnu, dolazi do pojave
koja se naziva kratak spoj. To je pojava koja je veoma opasna po električni uređaj i
instalaciju. Usljed kratkog spoja, kroz uređaj i instalaciju protiče višestruko jača struja od
normalne, što ima za posljedicu naglo zagrijavanje provodnika sve do temperature njihovog
topljenja. Ako se kratak spoj veoma brzo ne prekine, i uređaj i instalacija će biti uništeni
usljed visoke temperature, a ako se u njihovoj blizini nalaze gorive materije, doći će do
njihovog paljenja i požara.
Neposredno prije direktnog dodira provodnika i nastanka kratkog spoja, dešava se još
jedna zanimljiva i opasna pojava koja se naziva električni luk ili varnica. To se dešava kad se
dva provodnika pod naponom nađu na bliskom odstojanju i kad struja pronađe stazu kroz
vazduh, koji je inače izolator, i počne da teče kroz njega. Blještava svjetlost i snažan zvuk
podsjećaju na grom ili munju u slabijem izdanju, što zapravo i jeste. Temperatura električnog
luka je vrlo visoka, oko 1500 °C, i u stanju je da zapali svaku zapaljivu materiju koja se nalazi
u neposrednoj blizini. Možemo zaključiti iz ovoga da svaki kvar na el. instalacijama može
dovesti do požara.
Ništa od električnih instalacija i uređaja ne treba ostavljati uključenim i bez nadzora ako
to zaista nije neophodno. Ako su pojedini uređaji stalno uključeni, ne smije nas zavaravati
činjenica da naizgled rade sasvim dobro. U toj prividnosti se i krije najveća opasnost od kvara
i izbijanja požara. Uzmimo za primjer rashladne uređaje koji rade non stop. Najčešći problem
nisu oni sami veæ instalacija na koju su priključeni. Vremenom sve stari pa i utičnice, utikači
i razvodni kablovi. Zato je neophodno, s vremena na vrijeme, dodirom ruke provjeravati da li
se griju. I najmanje zagrijavanje je pouzdan znak da nešto ne valja. Iako ne mora biti ozbiljan
kvar, budite sigurni da će u dogledno vrijeme postati ozbiljan. Svi kvarovi kod električnih
uređaja i instalacija su progresivni. Mogu se samo pogoršavati a nikako otklanjati sami od
sebe.
6
Za domaćinstva su pogodni vatrogasni aparati od 6 do 9 kg koji se nalaze na stalku, te aparatu
od kg. sa dodatkom vatrogasne deke, tzv. Safe life.
Važnost posjedovanja i postavljanja vatrogasnog aparata određuje zakon zaštite od
požara koji propisuje broj, vrstu i veličinu vatrogasnog aparata u stambenim, poslovnim
prostorima i vozilima. Tako naprimjer, na svakom spratu stambenog ili poslovnog prostora
mora biti postavljen najmanje jedan vatrogasni aparat od 9 kg, svaki automobil u vlasništvu
pravnog lica mora imati vatrogasni aparat od kg. dok ostala vozila, zavisnood veličine, moraju
imati određeni broj i veličinu aparata.
Jako je važno da se vatrogasni aparati redovno servisiraju, bez obzira da li se
upotrebljavaju ili ne. Vatrogasni aparati se servisiraju u ovlašćenim vatrogasnim servisima.
Od svih sredstava za gašenje voda bez dvojbe ima najveće značenje, jer kao najefektnije
sredstvo za gašenje većinom se nalazi u blizini mjesta požara u dovoljnoj količini, a podesna
je za borbu protiv mnogih vrsta požara. U nedostatku prigodnijih sredstava za gašenje ona se
često puta mora primijeniti uzimajući u obzir znatne sporedne štete od same vode. Takođe
treba naglasiti da postoje vrste požara kod čijeg suzbijanja se zabranjuje uporaba vode,
dijelom zbog nedjelotvornosti, a dijelom zbog opasnosti za vatrogasce ili pak opasnosti od
proširenja požara zbog eksplozije i sl.
Ova vrsta požara gdje se voda ne smije koristiti gase se tzv. specijalnim sredstvima.
Rašireno je mišljenje, da voda kao praiskonsko vatrogasno sredstvo vatrogastva uglavnom
služi za savladavanje većih požara, dok se ostala vatrogasna sredstva prvenstveno moraju
upotrebljavati u ručnim vatrogasnim aparatima i drugim manjim jedinicama i to za gašenje
početnih požara.
Ovakvo shvatanje je zabluda, jer se u suvremenom vatrogastvu u mnogim slučajevima
primjenjuje tzv. specijalna sredstva, a ne voda, kod gašenja požara velikih razmjera. Tu bi
prvenstveno trebalo istaći primjenu pjene i praha u naftnoj, kemijskoj i drugim sličnim
industrijama, ćak i u slučajevima požara većih razmjera.
Ni stabilni automatski uređaji za gašenje u sličnim objektima nisu na vodu bez obzira
koliki razmjeri požara se očekuju nego opet se nekim od tzv. specijalnih sredstava kao što su
CO2, pjena i sl. U novije vrijeme primjećuje se tendencija, da se i suhi prah za gašenje koristi
ne samo za opremanje vatrogasnih vozila, nego se on koristi kao sredstvo u stabilnim
uređajima za gašenje. S druge pak srane, voda se upotrebljiva u vatrogasnim sistemima, koji
su tipični za svladavanje početnih požara pred nastup vatrogasaca kao npr. u ručnim
vatrogasnim aparatima. Dakle, upotreba vode nije vezana za razmjere požara, nego
prvenstveno na vrstu požara tj. vrstu tvari koje gore ili se nalaze u blizini objekta koji gori.
7
Tako su mnogi zahtevi, koji ne mogu biti ispunjeni, ili su delimično ispunjeni pri gašenju
vodom, penom ili CO2 gasom, zadovoljeni upotrebom praha za gašenje, kao što su:
mogućnost gašenja električnih uređaja pod naponom, potpuna neotrovnost i neškodljivost u
odnosu na čoveka i materijale, otpornost prema smrzavanju i mogućnost gašenja i pri
najnižim temperaturama, mogućnost gašenja skoro svih vrsta požara i velika moć gašenja
(skoro trenutno eliminisanje plamena).
Ova sposobnost praha do sada nije objašnjena, premda postoji nekoliko teorija o tome.
Teorija antikatalitičkog efekta je najbliža objašnjenju ovog fenomena, a to znači da se na
površini zrnaca praha gase reakcioni lanci plamena, i da je to razlog trenutnog dejstva
gašenja. U početku upotreba praha je bila ograničena samo na ručne aparate za gašenje. Posle
rata razvojem protivpožarne tehnike, omogućeno je uvođenje većih količina praha na
vatrogasnim vozilima. U poslednje vreme uvode se i stabilna postrojenja za gašenje požara
velikih kapaciteta, i to sa automatskim aktiviranjem.
U savremenoj zaštiti od požara pene igraju značajnu ulogu. U gašenju požara zapaljivih
tečnosti, naročito nafte i naftnih derivata pena predstavlja pouzdano- sredstvo za gašenje.
Usavršena aparatura za pene sa različitim brojem penušanja kao i niz novih ekstrakta
doprineli su da se pena i sada veoma mnogo koristi za gašenje požara.
4.1.3.1.Vrste pena
Pena se sastoji od mehurića čiju opnu čini smeša - emulzija, a unutrašnjost mehura je
ispunjena ugljendioksidom ili vazduhom. U zavisnosti od toga šta je u mehuriću izvršena je
osnovna podela pena na:
1. Hemijsku penu i
2. Vazdušnu penu.
Za sposobnost gašenja penom važne su njene sledeće osobine: broi penušanja, stabilnost,
tečljivost-viskoznost i postojanost na temperaturi požara.
Stabilnost: Ne postoji neograničeno postojana pena. Ova osobina nije ni poželjna. Isto
tako, nije poželjno ni brzo raspadanje mehurića pene. Potrebno je postepeno raspadanje, da bi
se voda postupno izdvajala, kako bi se gašenje obavljalo hlađenjem. Stoga je potrebno da
stabilnost pene bude u određenim granicama, a raspadanje treba da se odvija na sledeći način:
Kratko vreme posle stvaranja pena treba da je stabilna, kako bi pokrila žarište požara.
Posle toga započinje raspadanje i izdvajanje vode, a time i hlađenje. Kada je otprilike
polovina vode izdvojena iz pene potrebno je brzinu raspadanja usporiti i pokrivač pene još
duže vreme ostaviti. Stvarno raspadanje odvija se u funikciji vremena, po eksponencijalnom
zakonu. Broj mehurića koji se raspadnu u jedinici vremena proporcionalan je ukupnom broju
mehurića.
9
Postojanost na temperaturi: Na temperaturi pena treba da ima otpornost da se ne speče ili
brzo raspada, a sama otpornost zavisi od intenzateta zračenja, broja penušanja i naponske sile
mehura.
Sposobnost tečenja i klizanja: Pri gašenju traži se od pene da teče i klizi po površini
objekta koji gori ili površini goriva. Tako, na primer, kod rezervoara goriva velikog prečnika
pena treba da klizi od zida rezervoara prema centru, zadržavajući svoju stabilnost, kako bi
stvorila pokrivač. Pri tome ona ne sme imati veću brzinu pri izlazu iz dovodnog otvora, da ne
bi uzburkala zapaljivu tečnost. Isto tako, pena mora klizati preko čvrstih površina, pa makar
one nekad bile i neobrađene.
Hemijska pena pogodna je za gašenje nafte i naftnih derivata, kao i svih požara A i B
klase. Međutim, ona daje mali efekat pri gašenju zapaljivih tečnosti sa kojima se meša voda,
kao što su: metil i etil alkohol, akrilonitril, etil acetat, metil, etil keton, aceton, butilalkohol,
izopropi etar i drugi. Ovo zbog toga što se opna mehura pri padu na površinu zapaljive
tečnosti rastvara, jer je opna vodeni rastvor. U tom slučaju dolazi do brzog raspadanja
tečnosti.
Kada se postavi pitanje koju penu primeniti u raznim slučajevima gašenja, odnosno sa
kojim brojem penušanja, onda treba uzeti u obzir osobine pene različkog broja penušanja i
zahteve gašenja. Ako se traži gašenje sa rastojanja (gašenje bacačima - topovima) onda se
mora koristiti teška pena. Pri gašenju rezervoara goriva može se desiti da uzgonske sile
plamena ponesu nagore laku penu, zbog njene manje specifične težine, čime se otežava
stvaranje prekrivača, ako to već nije i sasvim namoguće. Pored toga, količina izdvojene vode,
odnosno odnos između stvorene pene i one koja se raspada može kod lake pene biti
nepovoljna. Ako se pored toga traži tečljivost-klizanje, odnosno proticanje pene, onda se
prednost daje teškoj peni.
10
5. GORENJE
3
http://www.google.ba/Pozari i eksplozije kroz teoriju
11
6. PROTIVPOŽARNA (SIGURNOSNA) STEPENIŠTA
7. KOMUNIKACIJE U ZGRADAMA
7.1 Stepeništa
Stepenišni prostor u zgradi, ukoliko nije pravilno oblikovan, predstavlja pogodno mesto za
širenje požara. Kada izbije požar u nekom objektu od posebnog značaja je zaštita stepenišnog
prostora od zadimljivanja i širenja požara u vertikalnom pravcu jer stepenišni prostor tada
predstavlja dimnjak velikog preseka koji idealno služi za prenošenje požara sa sprata na
sprat4.
Bez obzira na to u kom delu višespratnice je izbio požar, gornjem ili donjem,njegovo
gasenje je otežano. Ako je požar u donjoj zoni onda ga je relativno lakše gasiti, ali postoji
problem evakuacije ljudi, a njih je veći broj koji se nalaze iznad požara, dok ako je požar u
gornjoj zoni imamo manji broj ugroženih ljudi ali zato veoma otežano gasenje. Postoji puno
uslova koji trebaju biti ispunjeni da bi gasenje bilo uspešnije.
Naravno da ispunjenje svih uslova pretstavlja idealnu varijantu koja je teško ostvaljiva,
pa stoga moramo se pomiriti s činjenicom da će kod svakog požara biti određenih problema.
Što je veći broj uslova uispunjen to će problemi biti manji. U ovom prilogu svi, ili bar svi
uslovi su grupisani u pet grupa i tako će biti i razmatrani. Sigurno je da postoje još neki uslovi
koje treba ispuniti kao i da se njihovo grupisanje može izvršiti na drugi način. Pretenzija ovog
priloga nije da odgovori na sva pitanja, već da nabroji osnovne uslove u skladu sa iskustvima
koje autor ima sa pozara na višespratnim objektima.
9. URBANISTIČKI USLOVI
4
Slobodan Vasić;Radovan Jovanov, i dr.: Preventivna zaštita od eksplozija i požara, VŠUP, Beograd. 2000. str.
265.
12
položaj objekata, gde se prvenstveno misli na njegovu udaljenost u odnosu na susedne,
koja treba biti tolika da ne dozvoli prenosenje požara sa jednog objekta na drugi i u
uslovima duvanja vetra maksimalne jačine.
mogućnost dolaska i prolaza vatrogasnih vozila. Širina i propusna moć saobraćajnica
od vatrogasnih stanica do ugroženih objekata je u direktnoj vezi sa uspešnoscu
gašenja, jer se brzim stizanjem vatrogasnih vozila smanjuje vreme slobodnog razvoja
požara. Pored toga vrlo bitan faktor je i mogućnost prilaza vatrogasnih vozila objektu.
Svedoci smo činjenice da zbog nepostojanja odgovarajucih saobraćajnica kao i
nepropisno parkiranih vozila vatrogasci veoma usporeno dolaze do zapaljenih
objekata. Rešenje bi bilo izgradnja požarnih puteva po obimu zgrade i eliminisanje
parkiranja vozila na tim saobraćajnicama.
zelenilo. Rastinje izmenu objekata takone može da odigra značajnu ulogu u
sprečavanju prenošenja i razvoja pažara prvenstveno zbog smanjenja strujanja
vazduha kao i delimične apsorbcije toplote. Svakako da visoko rastinje ima daleko
veći pozitivni efekat od niskog. Visoki objekti u koje su prilikom gradnje ugraneni
tehnički sistemi koji su u funkciji zaštite od požara i ispoštovane sve tehničke norme
daleko su bezbedniji od onih koji to nemaju. Samim tim i gasenje požara na takvim
objektima je uspešnije. Za definisanje preventivno-tehničkih uslova bitna odrednica je
namena objekta.
Postoje tri osnovne karakteristične grupe objekata prema nameni korišćenja i to:
Ljudi koji stanuju u visokim objektima ili u njima rade veoma su bitan faktor njihove
bezbednosti. Od njihovog odnosa prema potencijalnim izazivačima požara kao i njihovih
postupaka u slučajevima izbijanja požara puno zavisi sam razvoj požara kao i njihovo
gašenje.
nivo protivpožarne kulture, pokazuje odnos ljudi prema zaštiti od požara u celini.
Najčešće je u tesnoj vezi sa nivoom kulture rada i stanovanja. Može biti značajan
faktor u sistemu zaštite od požara.
13
obrazovanje iz oblasti zaštite od požara je nezamenjiv deo sistema zaštite. Ako su
korisnici visokih objekata upoznati sa opasnostima za izbijanje požara, kao i
ostupcima za slučaj njegove pojave tada je i gasenje uspešnije a posledice manje.
Samo dobra obuka daje mogućnost korisnicima da prepoznaju opasnosti i
racionalno reaguju u slučaju požara.
11.TEHNIČKA OPREMLJENOST VATROGASNE JEDINICE
Gašenje požara pre svega predstavlja tehnički postupak u cilju zaštite ljudskih života i
imovine ugrožene požarom. Da bi se taj postupak efikasno mogao sprovesti neophodna je
odgovarajuća tehnička oprema. Od nje u dobroj meri zavisi i uspeh gašenja.
ZAKLJUČAK
LITERATURA:
1. Daničić. M., Stajič. LJ.: Privatna Bezbjednost, VŠUP, Banja Luka. 2008. godina.
2. Slobodan Vasić, Radovan Jovanov.: Preventivna zaštita od eksplozija i požara, VŠUP,
Beograd. 2000. godina.
3. Keserovic, D.: Osnovi Bezbjednosti, Fakultet za bezbjednost i zaštitu, Banja Luka.
2010. godina.
4. http://www.google.ba/Pozari i eksplozije kroz teoriju.
17
S A D R Ž A J:
UVOD........................................................................................................................................2
1. OPŠTA RAZMATRANJA.................................................................................................3
2. ZNAČAJ I CILJ ZAŠTITE OD POŽARA I EKSPLOZIJA ..........................................4
3. GLAVNI UZROČNICI POŽARA....................................................................................4
3.1.Toplota-uzročnik požara..................................................................................................4
3.1.1.Eksplozija...............................................................................................................4
3.2. Električna struja uzročnik požara....................................................................................5
5. GORENJE...........................................................................................................................11
6. PROTIVPOŽARNA (SIGURNOSNA)
STEPENIŠTA...............................................11
7. KOMUNIKACIJE U ZGRADAMA...............................................................................11
7.1 Stepeništa..................................................................................................................11