NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

KONSTRUKTIVNO RJESAVANJE SUKOBA KAO SOCIJALNA VJESTINA

Sukob je pojam koji oznacava situaciju u kojoj postoje suprotna zbivanja i tendencije, ponasanja i
cuvstva. Do interpersonalnih konflikata dolazi u situacijama kada se ne mozemo odluciti sta da
ucinimo, kada se javi sukob izmedju nasih osobnih motiva, ciljeva i mogucih nacina njihova ostvarenja.
Zbog nesuglasnosti ciljeva, zelja ili nacina njihova ostvarenja nastaju i sukobi medju pojedincima i
grupama.

Da bismo bolje razumjeli sukob dvaju ili vise pojedinaca koji zauzimaju razlicita misljenja o nacinu
rjesavanja nekog problema, moramo voditi racuna o nekim psihologijskim zakonitostima koje
odredjuju ljudsko ponasanje:
1. Svaki sudionik u socijalnoj interakciji ponasa se prema drugoj osobi u skladu sa misljenjima,
opazanjima i vjerovanjima o njoj.
2. Svaki sudionik u socijalnom odnosu svjestan je toga da ga druga osoba isto tako opaza i
procjenjuje, pa svoje ponasanje uskladjuje sa ocekivanjima o tome kako ga druga osoba
dozivljava.
3. Socijalni odnos nije samo odredjen prethodnim iskustvom, motivima, stavovima i
ocekivanjima, vec je istodobno i izvor novog iskustva, novih stavova, novih ocekivanja.
4. Socijalni odnos zbiva se unutar nekog sireg socijalnog okruzenja

Konflikt nije samo po sebi destruktivan i negativan. On moze dovesti do boljeg sagledavanja
problema i poticanja novih, uspjesnijih rjesenja. Te konflikte, glede njihova ishoda, nazivamo
konstruktivnim konfliktima. Konstruktivno rjesavanje konflikata pretpostavlja aktivan odnos prema
problemu, u kome ce svaki sudionik voditi racuna o kako o svojim potrebama i zeljama, tako i o
potrebama i zeljama druge strane.

Socijalne vjestine su nauceni oblici ponasanja, odnosno uvjezbane sposobnosti. Uce se od vec
najranijeg djetinjstva u obitelji – spontano, imitacijom, metodom pokusaja i gresaka. Kasnije se
utvrdjuju ili mijenjaju kroz interakciju sa ostalim grupama sa kojima dolazimo u dodir i sirim
socijalnim okruzenjem u kojem zivimo.

Smatra se da je osoba socijalno vjesta ovisno o stupnju u kojem ce komunicirati sa okruzenjem tako
da ostvari svoje potrebe, prava i zelje, a bez ogranicavanja ostvarivanja slicnih potreba, prava i zelja
drugih osoba.

Socijalne vjestine koje se nastoje razviti u razlicitim programima namijenjenim djeci i adolescentima
su najcesce: slusanje, zapocinjanje i odrzavanje razgovora, postavljanje pitanja, predstavljanje sebe
i drugih, zahvaljivanje i pohvaljivanje, trazenje pomoci, ukljucivanje, davanje i slijedjenje uputa,
ispricavanje, uvjeravanje, poznavanje i izrazavanje tudjih osjecaja, reagivanje na zadirkivanje,
izbjegavanje tucnjava, zauzimanje za prijatelja, reagiranje na nagovaranje, donosenje odluke itd.

Vjestina konstruktivnog i nenasilnog rjesavanja sukoba temelji se na usvajanju i medjusobno

integriranju veceg broja specificnih socijalnih vjestina. To su istinsko slusanje, ocitovanje umjesto
potiskivanja vlastitih osjecaja, jasno izrazavanje zelja i potreba, vjestina pregovaranja i druge.

1
 NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

RAZVOJ KONFLIKATA KOD DJECE

Vecina sukoba se moze opisati sljedecim obrascem:

Dvije ili vise osoba u interakciji dozivljavaju neuskladive medjusobne razlike u zelji da dodju do
necega, ili pak da zadovolje neke svoje potrebe ili ostvare neke vrijednosti. Oni na takvu situaciju ili
takav svoj dozivljaj interakcije reagiraju odredjenim ponasanjem. Nakon te vremenske tacke
konflikt se dalje moze razvijati ili ublazavati. Konflikt ce se povecati ako:
- postoji porast u izrazavanju emocija srdze i frustracije
- postoji porast percipirane prijetnje
- se ukljuci vise osoba koje se zauzmu za neku od suprostavljenih strana
- djeca nisu bila u prijateljskim odnosima prije konflikta
- djeca raspolazu sa malo prosocijalnih vjestina.

Konflikt ce se smanjivati ako:

- se paznja usmjeri na problem, a ne na sudionike/protivnike,
- se smire izrazene emocije i smanje percipirane prijetnje,
- su djeca bila prijatelji i prije konflikta,
- djeca znaju kako rjesavati konflikte ili imaju nekoga ko im u tome moze pomoci.

PRISTUPI RJESAVANJU KONFLIKTA

Napad ili bijeg, odnosno agresivan ili pasivan pristup sukobu cesto nisu djelotovorna i dugorocna
rjesenja problema. Obicno ih prati tjelesna ili emocionalna bol, ponizenje ili potisnuta srdzba. To,
medjutim ne znaci da smo bespomocni pred konfliktom. Izmedju agresije i neaktivnosti postoji niz
konstruktivnih reakcija koje treba otkriti i ostvariti. Pobjeda ili poraz nisu jedina rjesenja.
Pobijediti u situaciji sukoba znaci dobiti ono sto trebamo. To moze, ali i ne mora biti obavezno u vezi
sa porazom protivnika. Pristup konfliktu kao da obje strane moraju pobijediti, potpuno mijenja smjer
pri rjesavanju sukoba. Paznja se s protivnika usmjeruje na problem i na njegovo rjesenje.

Definisanje problema iznimno je vazno, jer ono odredjuje usmjerenost prema rjesenju, odnosno
ocekivanja od rjesenja. Nije uvijek moguce zavrsiti rjesenjem ''pobjeda-pobjeda''. Razlika je
izmedju situacije gubitka i dobitka na kraju pokusaja da se zadovolje potrebe svih ukljucenih u
skobu i situacije kad se rjesavanje sukoba pocinje s ''pobjeda-poraz'' usmjerenjem.

2
 NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

UCENJE SOCIJALNIH VJESTINA KROZ GRUPNU INTERAKCIJU

Osnovne pretpostavke za uspjesno djelovanje struktuiranih grupa za ucenje socijalnih vjestina su:
1. struktuirano se ucenje moze organizirati kako u vecim grupama, tako i u manjim.
2. Struktuirano ucenje u grupi moze se organizirati sa djecom koja imaju poteskoce socijalnog
funkcioniranja
3. Djeca trebaju biti slicne dobi,a grupa stalna tijekom cijelog planiranog procesa
4. Grupnim sastancima treba prilagoditi i okruzenje
5. Pozeljno je da grupu vode dva su-voditelja
6. Program vjezbi kroz susrete treba pratiti tri osnovne faze grupnog rada: pocetnu, sredisnju
i zavrsnu
7. Planiranje struktuiranog ucenja pretpostavlja definiranje broja susreta, njihovo trajanje,
sadrzaje
8. Da bi se potaknula trajna primjena novonaucenih vjestina, po zavrsetku cjeline struktuiranog
grupnog ucenja treba uvesti dnevno ili povremeno desetominutno analiziranje novonaucenih
vjestina
9. U planiranju grupnog rada u kome je cilj poticanje kreativnog rjesenja sukoba kod djece
prijeko je potrebna podrska ili barem saglasnost roditelja, odnosno ucitelja ili odgajatelja

TOK UCENJA KONSTRUKTIVNOG RJESAVANJA SUKOBA U DJECIJOJ DOBI

Pocetna faza
Sadrzaji prvog susreta ukljucuju:
1. Predstavljanje voditelja i clanova grupe
2. Objasnjenje u cemu se sastoji konstruktivno i nenasilno rjesavanje sukoba
3. Upoznavanje sa nacinom rada
4. Uspostavljanje pravila ponasanja u grupi

Ideje
Dolazak u grupu moze djecu ispuniti nelagodom, jer ne znaju sta ih ocekuje. Stoga su dobrodosle
aktivnosti kojima se oslobadja napetost kroz smijeh i igru. Tim se aktivnostima ujedno podize razina
energije i usmjeruje paznja djece na rad u grupi.

Tokom svih faza rada, pogotovo nakon drugog sjedenja ili diskusije, prikladno je ubaciti krace
prijelazne aktivnosti kojima se clanovi poticu na rad u iducim zadacima.

KAKO OBJASNITI STA JE KONSTRUKTIVNO I NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

1. Porazgovarajte o tome sta je konflikt, pokusajte ga definirati.

2. Navedite niz situacija u kojima moze doci do sukoba medju djecom.
3. Razgovarajte o tome sta dovodi do konflikta, sta je dovelo do konflikta koji su djeca dosad
sama iskusila? Sta pogorsava sukobe?
4. Opisite sta znaci konstruktivno i kreativno rjesavanje konflikata i problema.

3
 NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

KAKO USPOSTAVITI PRAVILA PONASANJA U IGRI?

Sastavni dio zajednickog ucenja u grupi jeste zajednicko uspostavljanje osnovnih pravila ponasanja u
grupi. Grupna se pravila uvijek trebaju odnositi na konkretna ponasanja. Bitno je potaknuti djecu da
sama stvore i usvoje pravila rada u grupi. Pri uspostavljanju pravila vazno je da voditelj grupe stalno
ima na umu da:
- Svako dijete mora imati mogucnost sudjelovanja
- Svako dijete posjeduje sposobnosti kojima moze pridonijeti radu grupe.

Dosljednjim pridrzavanjem tih vrijednosti, voditelj ce ih najbolje prenijeti na djecu i potaknuti

njihovo medjusobno uvazavanje i uzajamnu odgovornost.

Sredisnja faza
Sredisnja faza grupnog ucenja socijalnih vjestina je najznacajnija. Sadrzaji na koje je to ucenje
usmjereno u ovom programu su saradnja odnosno kooperacija, komunikacija, samopotvrdjivanje,
odnosno afirmacija i konstruktivno rjesavanje konflikta.

Suradnja i natjecanje
Vjezbe odnosno igre saradnje pruzaju djeci priliku da zajedno rade na postizanju nekog cilja. Pritom
se naglasava vaznost saradnje s obzirom na procese – donosenje odluka.

Sta je strukturalno ucenje?

To ucenje ukljucuje niz postupaka kojima se olaksava usvajanje novih oblika ponasanja. Komponente
struktuiranog ucenja su: ucenje opazanjem, odnosno modeliranje, igranje uloga, davanje povratne
informacije, prenos naucnog u svakodnevno okruzenje ucenika.

Komunikacija
Vjestine slusanja, opazanja i govorenja vazan su preduslov konsrtuktivnog rjesavanja konflikta

Sta je aktivno slusanje?

Aktivno slusanje ili reflektiranje je vrsta parafraziranja, odrazavanja govorniku povratno onog sto
je rekao ili rekla.

Samopostovanje i suosjecanje
Suosjecanje ili empatiju mozemo odrediti kao uzivaljavanje u emocionalna stanja osoba i
razumjevanje njihova polozaja na temelju zamjecene ili izmisljene situacije.

Koraci u razvoju suosjecanja kod djece su:

1. Upoznavanje svojih osjecaja
2. Iskazivanje svojih osjecaja
3. Prepoznavanje osjecaja druge djece ili odraslih
4. Pokazivanje razumijevanja za osjecaje drugih

Konstruktivno rjesavanje sukoba

Ucenje konstruktivnog rjesavanja konflikata pomaze djeci da upoznaju njihovu slozenost, istraze
mogucnosti reagiranja u konfliktnoj situaciji i odaberu najprikladniju.

4
 NENASILNO RJESAVANJE SUKOBA

''Oluja mozga'' grupna tehnika poticanja kreativnog misljenja.

Posredovanje
Tipican proces medijacije obuhvata sljedece korake:
1. Pocetak procesa posredovanja
2. Iznosenje problema
3. Definiranje problema i odredjivanje ciljeva
4. Smisljanje razlicitih mogucnosti postizanja ciljeva
5. Odabiranje i provodjenje najboljeg rjesenja

Zavrsna faza
Osnovni cilj zavrsne faze je da se novi nacini ponasanja u konfliktnim situacijama ustale i odrze
nakon sto se grupa prestane sastajati.