OPAANJE OSOBA

a/Opaanje emocija i crta linosti

Mi stalno aljemo na neki nain informacije kojima dajemo do znanja u kakvoj smo situaciji i kako se osjeamo. Isto tako stalno, svjesno ili nesvjesno, namjerno ili nenamjerno opaamo unutranja stanja drugih ljudi i izvodimo zakljuke na osnovu njihovog verbalnog i neverbalnog ponaanja. Na takav nain mi oblikujemo stavove o karakteristikama drugih ljudi. Skup sposobnosti koje bi trebale pridnijeti tonijoj procjeni i izraavanju svojih emocija kao i procjeni tudjih emocija ovisi o emocionalnoj inteligenciji. Definiciju emocionalne inteligencije koja glasi : Emocionalna inteligencija ukljuuje sposobnosti tonog zapaanja procjene i izraavanja emocija; sposobnost uvidjanja i generiranja osjeaja koja olakavaju miljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanja o emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja.

Kad govorimo opaanju osoba, a pri emu koristimo emocionalnu inteligenciju to podrazumijeva: *opaanje i procijenjivanja socijalnih situacija tj. opaanje i ocjenjivanje odnosa izmedju osoba i grupa *opaanje psihikih osobina i stanja drugih osoba tj.

procjenjivanje crta linosti drugih osoba i opaanje emocionalnih stanja drugih ljudi *opaanje vlatitih emocija - ono u intezivnoj interakciji sa svim onim to opaamo kod drugih ljudi. Opaanje drugih ljudi se jako razlikuje od opaanja predmeta. Opaanje fizikih predmeta zasniva se na osjetima i opaanjima do kojih dolazimo djelovanjem podraaja na naa osjetila. Fiziki predmeti su stabilni i pasivni. Ljudi su uvijek u akciji, u nekom pokretu, oni su promjenjivi i nefiksirani. Kod opaanja fizikih objekata nema uzajmnog djelovanja izmedju onoga koji opaa i predmeta kojeg opaa. Medjutim, kod opaanja drugih osoba postoji uzajamno djelovanje onoga koji opaa i procjenjuje i osobe koju opaamo i procjenjujemo.

I osoba koju opaamo pripisuje nama, kao to mi pripisujemo njoj odredjene motive i stavove i njeno ponaanje zavisi i od toga kako nas ocjenjuje i zapaa. Kao kod svake vrste interakcije medju ljudima postoji uzajamno oekivanje odredjenih oblika ponaanja. Mi pripisujemo odredjene namjere drugoj osobi, a ona ih pripusuje nama. Otuda uzajamna zavisnost ponaanja onoga koji opaa i onoga koga opaamo.

U podruju opaanja osoba moemo razlikovati opaanje emocija i opaanje pojednih osobina linosti.

Identifikacija i razlikovanje emocija je mogue na osnovu pojedinih vrsta izraza: *na osnovu facijalne ekspresije *na osnovu ekspresije glasa *na osnovu mimike R. Woodworth je jo 1938. godine pokazao da se emocije mogu poredati na kontinuumu,a prema njihovoj srodnosti i prema mogunosti da se prepozanju i da se razikuju jedna od druge. Na tom kontinuumu ima est skala: I Ljubav, srea, radost II Iznanedjenje III Strah i patnja IV Srdba i odlunost V Gadjenje VI Prezir Emocije koje se nalaze u jednom redu nije mogue razlikovati na osnovu facijalne ekspresije. *Teko razlikuju i emocije koje su u susjednim redovima. Medjutim, to su emocije u udaljenijoj kategorije, lake se i tonije diskriminiraju.

I glas ovjeka je vrlo ekspresivan i mogue je na osnovu njega zakljuivati o emocijama. Jecanje je, na primjer karakteristino za alost,

smijeh za radost, nagli vrisak za strah ili iznanedjenje. I Govor sam izraava u veem ili manjem stupnju emocije govornika. Pri emociji srdbe glas je u pravilu povien, pauze govornih cjelina su krae, tempo govora bri, a due rijei su skraene. Kod alosti je tempo govora usporen, a pauze produene. Utvrdjeno je isto tako da se srednje brzine govora, a sa puno prekida ocjenjuju kao anksioznost; brz i tean govor kao sigurnost u sebe, a monoton, spor i govor bez prekida kao omalovaavanje onoga kome se govori. Istraivanje emocija govore da uz svaku emociju ide i karakteristino dranje tijela. Tako ubrzano pokretanje ruku (mlataranje) se obino procjenjuje kao nesigurnost ili spremnost na obranu, sleganje ramenima kao frustracija ili bijes. Dodue oko ovog izvora procjenjivanja emocija postoje mnogi kontradiktorni rezultati istraivanja, tako da brojni autori govore da je facijalna ekspresija najpouzdaniji izvor informacija o emocionalno stanju neke osobe. Osim facijalne ekpresije, vaan je i sadraj verbalnog iskaza osobe ije emocije ocjenjujemo, njezini postupci i akcije kao i itav kontekst u kojem se emocije manifestiraju. Na tonost procjenjivanja tudjih emocija utjee vrlo mnogo faktora. Prvu skupinu faktora ine oni koji su odnose na osobu koju se procjenjuje.

*To su otvorenost izraavanja emocija, njena ivost, vea ili manja konvencionalnost u ponaanju. *Drugu skupinu faktora ine oni koji se odnose na onoga koji procjenjuje. To je njegova osjetljivost, intraceptivnost, smisao za estetiku i artistiki smisao. *Treu skupinu faktora ine oni koji se odnose na samu situaciju. To su prepoznavanje i poznavanje uvjeta u kojima dolazi do izraavanja emocija, poznavanje osobe i drugo. Opi zakljuak svih istraivanja je taj da e procjene biti tonije i jednoznanije ako imamo vie podataka o okolnostima u kojima se osoba nalazi.

U jednom su eksperimentu istraivai pokazali ispitanicima fotografiju lica na kojem je bila izrazita girmasa uz informaciju da je slika snimljena dok je osoba na slici promatrala vjeanje. Drugoj su skupini ispitanika pokazali istu fotografiju ali uz informaciju da je slika snimljena u asu kada je osoba upravo presjecala vrpcu ulazei u cilj utrke na 100 metara. U prvom sluaju ocjena emocije bila je odvratnost ili tjeskoba. U drugom sluaju procijenjeno je da lice pokazuje napor i odlunost Postavlja se i pitanje da li su bolji procjenjivai ene ili mukarci. Velik broj nalaza istraivanja govore u prilog toga da su ene bolji procjenjivai.

Te se razlike objanjavaju dosadanjom drutvenim poloajem ena. Zbog vee zavisnosti ena za njih je vano da tono procijene osobine, stavove i namjere drugih osoba. Po nekim je autorima uzrok ovoj razlici u razvijenijim estetsim interesima kod ena. Prema nekim podacima estetsko artistiki smisao koji ukljuuje interes za sloenost i posebnost, predstavlja takodjer jednu od karakteristika koja doprinosi tonijem odredjivanju drugih osoba.

Neka istraivanja pokazuju da oni mukarci koji su toni u procjeni drugih mukaraca imaju jaku linost dok su mukarci koji su toni u procijenjivanju ena stidljive osobe. Vaan moment za razmatranje je i ocjenjivanje tudjih emocija prema nama. U tim se situacijama govori o procjenjivanju osobnih stavova drugih prema nama. U takvim procjenama procjenjivai su u prvom redu zainteresirani za afektivnu komponentu stava tj. za emocionalni odnos ukljuen u stav. Najoigledniji znak koji nam govori kakva je emocija izraena prema nama je facijalna ekspresija koju procjenjujemo kao ugodnu ili neugodnu. Vaana je i usmjerenost pogleda. Na nas usmjeren pogled interpretira se kao nastojanje da se uspostavi blii kontakt sa nama. Ako je takva usmjerenost pogleda prema nama povezana sa smjekom, mi to ocjenjujemo kao naklonost. Ako tijekom intervjua intervjuer ne gleda u osobu koju intervjuira, procjenjuje ga se kao da nema interesa za ono to mu osoba govori.

Vaan znak je i poloaj tijela. Mi opaamo kao prijateljske prema nama osobe koje pri komuniciranju sa nama sjede u oputenom poloaju, sa tijelom nagnutim prema naprijed. I tjelesni kontakt kao to su rukovanje, tapanje po ramenu predstavljaju vane znakove za ocjenjivanje emocija prema nama. Na osnovu facijalne ekpresije, pokreta oiju i poloaja tijela mi procijenjujemo i stav dominacije ili stav submisivnosti onoga s kojim razgovaramo.

Izraz lica bez smjeka, podignute glave, oholo dranje cijelog tijela, procijenjuje se kao odnos dominantnosti prema nama. Na osnovu nervoznog ili neke vrste obrambenog smjeka, sputene glave mi zakljuujemo o submisivnosti u odnosu na nas. Odnos dominantnosti i submisivnosti ocjenjuje se i na osnovu glasa. Samopouzdanost u glasu izraava dominantan odnos prema nama, a meki i nervozan ton glasa submisivnost. Interesantan je podatak da ljudi puno tonije procjenjuju pozitivne od negativnih emocija usmjerne prema njima. Razlozi za takve dosljedne rezultate u istraivanjima su da znakovi kojima se izraava nenaklonost su obino manje izrazito izraeni nego znakovi koji izraavaju naklonost.

Mi smo i tijekom odgoja upuivani na suzdranost i izraavanju neprijateljstva i nenaklonosti. Ali je injenica i ta da mi sami nerado vidimo da smo nekom neskloni i da neko ima neprijateljski stav prema nama.

Postoji takodjer i velika podudarnost izmedju vlastitih osjeaja prema drugima i procijene osjeaja drugih prema nama. Vrlo esto se procijenjuju osjeaji drugih prema nama kao pozitivni kad mi imamo pozitivne osjeaje prema tim osobama koje procijenjujemo i to bez obzira kakvi su stvarni osjeaji te osobe prema nama. lanovi malih grupa pokazuju tendenciju da osjeaje drugih prema sebi procijenjuju kao iste ili sline onima koja imaju prema onima koje ocjenjuju. Medju lanovima malih grupa postoji uzajamnost osjeaja u velikoj mjeri. Ova uzajamnost je vea kad se radi o pozitivnim nego kad se radi o negativnim osjeajima.

U velikom postotku lanovi grupa vole one koji njih vole, a ne vole one koji nisu njima naklonjeni. Postoji i tendencija da za one koje volimo navodimo da i oni nas vole, a za one koje ne volimo da smatramo da oni i nas ne vole. Pored identificiranja emocija mi dok opaamo druge ljude opaamo i njihovu linost i osobine linosti posebno.

Do utvrdjivanja crta linosti osoba koje sretnemo dolazi putem formiranja impresije o njima. Smisao formiranja impresije je pridavanje osobi odredjenih osobina ili atributa.

Zato se o procesu formiranja impresije o osobama govori i kao o procesu atribucije. Taj proces moe biti dui ili krai. Sliku o svom prijatelju stvaramo na osnovu velikog broja podataka do kojih dolazimo tijekom dugog vremena. Medjutim, mi formiramo impresiju i na osnovu sasvim kratkog susreta s nekim. Bez obzira na to da li impresiju formiramo u kratkom ili dugom vremenskom periodu, to je uvijek jako sloen proces. U tom procesu mi vrimo selekciju izmedju informacija koje nam stoje na raspolaganju. Pri toj selekciji koristimo odredjene zakonitosti i mehanizme i vrimo interpretaciju.

U taj su proces ukljueni brojni psihiki procesi, a u prvom redu kognitivni.

Pri formiranju impresije mogu se uoiti neke karakteristine tendencije. One se odnose na to da se druga osoba uvijek procijenjuje kao osoba koja ima odredjene motive, namjere, elje. Svim postupcima drugih ljudi mi redovito nastojimo nai smisao traei izvor u odredjenim namjerama tih osoba. Kad aktivnost neke osobe osudjujemo ili ne odobravamo, jer mislimo da je nama na tetu, skloni smo da tu osobu procijenimo kao da je zlonamjerna i zla i da ona namjerno radi to to radi da bi nas na neki nain otetila. Tek onda kada shvatimo da se osoba tako ponaa jer je na to navodi vanjska situacija, a ne da je uzrok njezinim akcijama u njoj samoj, mi neemo pripisati osobi zle nemjere prema nama. Ali, ipak, emo joj u situaciji kad akcija osobe dovodi do povrede naih interesa, pripisati neke negativne osobine. Biti emo je skloni procijeniti kao nespetnu, nesnalaljivu ili glupu.

10

Postoje takodjer rezultati istraivanja koji govore o tome da lake pripisujemo namjernost nekoj akciji ukoliko je njen ishod ozbiljniji. To je na primjer situacija kada bi dvba djeteta naletila sluajno na servis za aj od kineskog porculana. Pri tome je jedno dijete slomilo dvije, a drugo est alica iz tog servisa. Automatski drugo dijete biva optueno za vie nemarnosti u ponaanju.

U eksperimentu koji je izvrio Walster 1966. (Gahagan, 1975.) ispitanicima je dat prikaz saobraajne nesree. Svima je reeno da je auto, koji je bio vlasnitvo nekog mladog ovjeka skliznuo sa brda. Jednoj polovici ispitanika je zatim objanjeno da u toj nesrei nije bilo materijalne tete i da niko nije povredjen. Drugoj polovici ispitanika je reeno da su dva ovjeka povredjena i da je auto znatno oteen. Od ispitanika se trailo da procijene odgovornost mladog

11

ovjeka u toj nesrei. Grupa ispitanika koja je dobila izvjetaj o traginom ishodu procijenila je da je njegova krivica vea, iako u izvjetaju nije bilo informacija o njegovoj odgovornosti.

Spomenimo i kriterije koji doprinose tome da se ponaanje pripisuje unutranim ili vanjskim uzrocima. Skloni smo tudje ponaanje pripisati unutranjim faktorima, a vlastito vanjskim okolnostima. Dva su razloga zato je to tako. Prvi je taj to mi pri vlastitom ponaanju vie opaamo okolinu i uvjete u kojima se ponaanje zbiva. Kod drugih vie panje obraamo njihovom ponaanju nego situaciji u kojoj se to ponaanje manifestira. Drugi je razlog taj to mi za sebe znamo da smo se u drugim situacijama ponaali drugaije, a to za druge esto ne znamo. Zbog takve tendencije u ljudskom reagiranju dolazi do toga da za nevolje koje zadese druge ljude okrivljujemo one kojima se nesrea dogodila i procijenjujemo ih makar djelomino odgovornima. Mi esto saobraajnu nesreu koja se desila naem poznaniku objanjavamo njegovom lakomislenou i neopreznou. Poseban razlog da mi i nevine rtve okrivljujemo za neto za to nisu krive lei u elji da sebe uvjerimo da se to nama

12

nee dogoditi. Drugima se to dogodilo jer nisu bili dovoljno paljivi, a nama se to nee dogoditi ili nam se nije dogodilo jer mi nismo tako nepaljivi.

Vana opa karakteristika procesa formiranja impresije o drugima je da pridajemo osobi koju procijenjejemo relativno trajna obiljeja. Tako nam osoba postaje konzistentna u svim reakcijama, postaje ista i sa istim osobinama u razliitim situacijama. Kada procijenjujemo drugu osobu, mi dakle polazimo od pretpostavke da ona ima trajne karakteristike i upravo njih nastojimo utvrditi.

Proces atribucije je vrlo teak i sloen iz dva razloga. Prvi je razlog taj to osoba koju se procjenjuje uvijek tei da da to povoljniju sliku o sebi samom ili pak onakvu sliku koju procjenjuje da bi za nju bila korisna. Tako prikriva mnoge svoje stvarne osobine, a ponekad i glumi one koje ne posjeduje. Drugi je razlog onaj koji nameu drutvene norme prema

13

kojima imamo obavezu pokazati ljubaznost i zadovoljstvo u susretima s osobama koje ba i ne volimo.

Vidjeli smo da na nae zakljuivanje o nekome jako utjee naa procijena da li je ponaanje neke osobe motivirano unutranjim ili vanjskim razlozima. Pomaemo se sa dva momenta da bismo doli do odredjenog zakljuka. Prvi se odnosi na efekt ponaanja ili na samo ponaanje. To se najbolje objanjava prisustvom odredjenih karakteristika linosti. Ako neki doktor odlui prihvatiti posao u malom udaljenom gradu ak i kada je zarada niska , a i uvjeti rada slabi, opravdano je zakljuiti da je taj izbor motiviran altruistikim motivima. Drugi moment koji je vaan je personaliziranost akcije. Ako se neko svojim postupcima ralikuje od drugih, opravdano je zakljuiti o postojanju posebne karakteristike te osobe. Na primjer, ako se neko i u zimske mjesece kupa u moru ili nikada ne nosi kaput, opravdano je procijeniti da se radi o osobi koja smatra da izlaganjem hladnoi elii svoje zdravlje i taj stav predstavlja karakteristiku te osobe kojom moemo objasniti njezine razliite postupke.

14

Prema autorima R.A. Baron i D. Byrne, 1977. i razlika izmedju javnog ponaanja i ponaanja u prijateljskom krugu pri reagiranju na iste situacije je indikativna. Privatno ponaanje je vie izraz stvarnih karakteristika od javnog ponaanja. Isto tako, uvijek je nae ponaanje drugaije kada znamo da nas neko promatra , nego kad znamo da nismo promatrani.

b/Formiranje prve impresije

im dola je i prola meni padne na um, hej, to je moj par! I prvi put je vidim, ali poznajem nju sasvim lucidna stvar...

Ne mora slika o osobama koje dugo poznajemo i o kojima imamo puno informacija biti tonija od impresije koju smo

15

formirali na osnovu kraeg poznavanja i manje podataka. Neki nalazi iz prakse psihijatara i klinikih psihologa pokazuju da u nekim sluajevima ne postoji korelacija ili pak da postoji negativna korelacija izmedju broja podataka i tonosti procijena. To znai da se u nekim sluajevima gomilanjem podataka tonost u procijeni smanjila. Redovita je pojava da se o svim osobama koje sretnemo formira i na osnovu vrlo kratkotrajnog susreta slika koju nazivamo prvom impresijom. Upravo je zaudjujua brzina kojom dolazi do formiranja slike o drugoj osobi. Ako se na primjer nadjemo u autobusu ili vlaku, mi ve poslije svega nekoliko sekundi formiramo impresije o ljudima koje nikada nismo vidjeli. Prvu impresiju donosimo na osnovu vrlo malog broja podataka i brzo zakljuujemo o dobi, nacionalnoj pripadnosti, zanimanju pa i o raznim osobinama linosti kao to su energinost, ljubaznost, susretljivost, pouzdanost itd. Prva impresija, ak i kad je donesena nakon vrlo kratkog vremena i na osnovu vrlo malo podataka, pokazuje se u pravilu vrlo trajnom i vrlo otpornom na promjene. Postoji tendencija da se svi kasnije dobiveni podaci o osobi tumae u skladu sa ve formiranom impresijom. Novi se podaci tumae tako da ne izmijene ve formiranu impresiju i ako nam se ne uklapaju u sliku , esto emo ih jednostavno zanemariti. Kada to nije mogue, interpretiramo ih kao nekarakteristine, izuzetne i sluajne postupke dotine osobe. Sve to radimo da bi zadrali ve formiranu sliku o njoj. Ova formirana slika utjee na nae ponaenje prema osobi o kojoj smo stvorili prvu impresiju. Ako se na osnovu prve impresije pojavi sklonost prema toj osobi, to e imati za posljedicu vei broj kontakata s njom. Ako se na osnovu prve impresije formira nenaklonost, to e imati za posljedicu izbjegavanje kontakata s tom osobom. Na taj e se nain u poetku formirana slika samo odravati, a da bismo opravdali nae izbjegavanje osobe samo emo jo vie isticati nagativne osobine.

16

Na sreu, ili ponekad na alost nije ba uvijek tako da se prva impresija ne moe promijeniti. Iskustvo potvrdjuje da mi zapravo relativno esto kaemo da smo se prevarili u procijeni nekoga. Za mijenjanje prve impresije je posebno vaan karakter interakcije koju smo imali s nekom osobom , a ne duina poznanstva. To znai da je od posebne vanosti to koliko nam je odredjena osoba vana, kakve imamo namjere i oekivanja vezane za odnos s tom osobom. Ako mi o nekoj osobi dobijemo podatke koji su suprotni ranijim te pored pozitivnih karkateristika saznamo i za negativne karakteristike, mi emo nastojati da te nove podatke uskladimo sa ranijim, teiemo nekoj integraciji. Ako takvo uskladjivanje nije mogue, mi emo dati veu vanost bilo ranije prihvaenim pozitivnim osobinama bilo kasnije dobivenim negativnim osobinama. Zavisit e to od naeg interesa za tu osobu. Ako imamo namjeru sa njome suradjivati, najvjerojatnije emo zanemariti podatke koji govore o negativnim karakteristikama i veu vrijednost emo pridati onima koji ukazuju na pozitivne osobine. Ukoliko smo prema nekoj osobi pozitivno orijentirani i procijenjujemo da ona ima i prema nama pozitivan odnos, ali naknadno saznamo da o nama daje negativne procjene, javit e se kod nas tendencija da ak i bez novih podataka promijenimo ranije formiranu impresiju. Ako nam je stalo do te osobe i do njene procijene o nama, mi emo posumnjati u to da je ona zaista dala negativnu procijenu nas. Ukoliko se uvjerimo u istinitost toga, a osobu i dalje cijenimo, moe se dogoditi da se narui slika koju imamo o sebi samima. Pri formiranju prve impresije vrlo vanu ulogu imaju karakteristike lica. Na osnovu sistematskih istraivnja (N.Rot, 1985) dobiveni su podaci da se osobe s borama oko krajeva oiju procijenjuju kao duhovite, dobronamjerne i drugima sklone osobe; da se ljudi koji nose naoale ili imaju visoko elo esto procijenjuju kao inteligentni i kao osobe u koje se moe pouzdati; da se ene sa debljim usnama procijenjuje kao zainteresiranije za seksualni ivot, za razliku od ena s tankim usnama; da se ljudi tamnije i grublje koe

17

procijenjuju kao nagli, grublji i agresivni, da se ljudi koji imaju oblike i dimenzije pojedinih djelova lica (nos, usta, vilica) koji su prosjeni u populaciji procijenjuju kao osobe sa poeljnijim crtama lica nego oni ljudi koji odstupaju po svojim fizikim karakteristikama od prosjeka. Vano je naglasiti i upamtiti, dodue, da ta ispitivanja samo pokazuju da se odredjena fizika karakteristika procijenjuje kao izraz odredjene osobine linosti, ali ne potvrdjuju da su te procijene i tone. esto se bez dokaza da u konkretnom sluaju zaista postoji takva veza smatra da su debeli i krupni ljudi osobe koje vole fizika zadovoljstva i koji se rijetko uzbudjuju; da su atletski gradjene osobe energine i poduzetne, spremne na rizik i relativno bezobzirne; da su mravi i tanki ljudi oni koji imaju prikrivene planove i mogu biti opasni. Geste i dranje tijela su takodjer vane za formiranje prve impresije. Tako emo za nekoga sa sporim pokretima rei da je neaktivan, za nekoga sa mlitavim stiskom ruke kaemo da je neodluan i bez srdanosti, za osobu kod koje vidimo puno naglih pokreta da je nervozna; nekoga sa vrstim i odreitim pokretima procijenjujemo kao energinog. I glas slui kao jedan od znakova za procijenjivanja osobina linosti. Konstatirano je da je na osnovu glasa mogue dosta tono procijeniti velik broj osobina: dob, dominantnost, ekstravertiranost, samopouzdanje, nesigurnost. Pored izraza lica, glasa i pokreta, tu su jo i hod, ope dranje tijela, nain govora, opi stil aktivnosti, rukopis i mnogi drugi znakovi koji nam slue da bi formirali impresiju o drugoj osobi. Nee svi ljudi upotrijebiti iste znakove da bi formirali impresiju o nekoj osobi. Neko pri procjenjivanju veu panju obraa fizikom izgledu. Neko pak vie panje poklanja nainu oblaenja ili statusu. Neko ima predrasude prema boji koe. Neko je prije svega zainteresiran za intelektualne karakteristike osobe. Lijenik e biti vie zainteresiran za tonus miia ili zjenice; frizerka za nain eljanja osobe. Ovim smo opisali da dok formiramo impresiju o nekoj osobi upotrebljavamo selekciju informacija. Na drugaije emo podatke obratiti panju ako procijenjujemo nae roditelje,

18

nae prijatelje, nau djecu, a sasvim emo drugaije podatke upotrijebiti ako procijenjujemo nekoga koga ne poznamo i tko nam nije blizak. Kod vlastite djece ljudi zapaaju da su lijepa, pametna, dobro razvijena i pri tome biraju (selekcioniraju) takve podatke da ih prikau sebi i drugima upravo takvima. Ista se karakteristika drugaije procijenjuje kada se radi o nekom nama bliskom ili kada se radi o osobama koje to nisu. Za tudju djecu e roditelji kazati da su nepristojna, za vlastitu e za isto ponaanje rei da su slobodna. Nabrojali smo puno pojedinanih znakova koji nam govore o puno razliitih osobina koje opaamo kod ljudi. Ne bi se na osnovu toga trebao izvui zakljuak da je impresija o osobi zbroj pojedinanih karakteristika, nego je to organizirana i strukturirana cjelina. To se po S. Aschu, 1962. godine naziva princip cjeline. Medjutim, ipak postoje takozvane centralne crte koje vie od ostalih determiniraju cjelovitu impresiju o nekoj osobi. Izdvajaju se odredjene crte koje mogu postati centralnim i druge koje to redovito ne postaju. U istraivanjima se dobiva dosljedni rezultat da se kao centralne crte uvijek javljaju osobine srdaan i hladan. Osobine kao to su na primjer, inteligentan, spretan, marljiv, odluan, praktian, oprezan nisu nikada dobivale centralni znaaj. Koje e crte dobiti centralnije mjesto u formiranju impresije o nekoj osobi zavisi i o implicitnim teorijama linosti. One su bazirane na osobnim iskustvima procjenjivaa, na njegovim osobinama te nainu poimanja svijeta. To su line ili privatne teorije linosti od kojih e zavisiti kojim se crtama pridaje vei, a kojima manji znaaj. *Izvori sistematskih greaka pri formiranju prve impresije Zakljuiti emo ovo poglavlje o opaanju osoba s upoznavanjem s izvorima sistematskih greaka prilikom formiranja impresija o ljudima. Vano je rei da postoji vie takvih procesa koji utjeu na smanjivanje tonosti impresije. Jedna do estih greaka je

19

pojava halo efekta. Raniji podaci o odredjenoj osobi, a posebno prvi podaci o odredjenoj osobi utjeu na pridavanje novih podataka i na interpretaciju kasnijih podataka. Mi na osnovi ope impresiije koju smo stekli o nekoj osobi tumaimo i procijenjujemo podatke koje o njoj naknadno stiemo. Osobine koje joj pridajemo na osnovu ovih naknadnih podataka zavisiti e od ope impresije koju smo ve formirali. Uslijed djelovanja halo efekta mi ne ocjenjujemo neku osobinu i stupanj razvijenosti te osobine zbog toga to ona stvarno postoji nego zato jer ve imamo odredjeno miljenje o toj osobi. Nae ve formirane procjene determiniraju kasnije procjene. Drugi izvor greaka u stvaranju impresija o drugim ljudima je naa sklonost stereotipnom ocjenjivanju i pojednostavljivanju. Mi pokazujemo tendenciju da objekte i pojave sa kojima dolazimo u kontakt svrstamo u odredjene kategorije jer nam to olakava snalaenje. Traimo slinosti, a zanemarujemo razlike. Ne vodimo rauna o sloenosti pojava i da bismo ih mogli lake procijeniti , koristimo pojednostavljivanje. To najbolje ilustrira svrstavanje ljudi u odredjene kategorije koje se nazivaju stereotipije. Tako je, na primjer za profesore proireno shvaanje da se rastreeni i nepraktini, za direktore da su prema ljudima neobazrivi i sa tenjom za dominacijom, za ofere da su neljubazni i naprasiti. Naroito su proirene stereotipije o karakteristikama pojedinih naroda, tzv. etnike stereotipije a kojima emo posvetiti dio jednog poglavlja. Kada su takve stereotipije negativne onda su izraz predrasuda i uporno se odravaju. Stereotipije o grupama ne moraju biti netone. One mogu ukljuivati predvidjanja odredjenih osobina koje veliki dio pripadnika grupe zaista i ima. Pojednostavljenje dolazi do izraaja i u implicitnim, privatnim teorijama linosti. Takva teorija linosti dolazi na primjer do izraaja u shvaanju da neko tko ima crtu dominantnosti uvijek ima i crtu agresivnosti, da je oprezna osoba uvijek i neemocionalna. To naravno predsatvlja izvor greaka u formiranju impresija o ljudima. Tendencija kontrasta je slijedei izvor greaka u

20

procjenjivanju. O toj tendenciji govorimo kada postoji sklonost da se razlika izmedju oekivanih i stvarnih osobina i izmedju osobina procjenjivaa i procjenjivanog prenaglase. Vrlo uredne i pedantne osobe pokazuju sklonost da druge ak i kad su umjereno uredni, procjenjuju kao neuredne; krte osobe lako i rado procjenjuju druge kao rasipne; vrlo marljive osobe procjenjuju druge kao nedovoljno marljive i lijene. Nadalje, spomenimo i tendenciju ublaavanja kao izvor greake u tonosti opaanja osobe. Ova tendencija dolazi do izraaja u sklonosti da se druge procijenjuje pozitivnije nego to je to opravdano. To se prije svega dogadja kada prema nekome gajimo naklonost. Postoji nekoliko izvora greaka koji poivaju na logiki neopravdanim formama zakljuivanja. Jedna od takvih greaka koja poiva na neopravdanom zakljuivanju je greka temporalne ekstenzije. O toj vrsti greke govorimo kada se na osnovu reagiranja koje se javlja u odredjenom momentu, a kao reagiranje u odredjenoj situaciji, zakljuuje kao o trajnoj karakteristici linosti. Druga od ovakve vrste greaka se naziva metaforika generalizacija. Ona se sastoji u neopravdanom prenoenju karakteristika uoenih u jednom setu pojava u drugi set pojava. Imamo je kad se na osnovu nekih fizikih karakteristika zakljuuje o nekim formalno slinim psihikim karakteristikama, pa se na osnovu toga to neko ima grubu kou zakljuuje da je ona i u psihikom pogledu gruba i nesenzitivna. Trea od greaka ove kategorije je i neopravdana funkcionalna analogija. To je neopravdana pretpostavka o funkcionalnoj povezanosti odredjenih fizikih i psihikih karakteristika. Na toj osnovi neopravdano logiko zakljuivanje imamo i kad se neko tko ima tanke usne procijenjuje kao utljiv, ili nako tko nosi naoale kao obrazovan ili neko ko ima visoko elo kao inteligentan. U tim se situacijama zakljuuje na slijedei nain: to to neko ima tanka usta to upuuje da je to nerazvijeni organ stoga ne

21

moe puno govoriti jer je taj organ nerazvijen pa je zato utljiv. U drugom se sluaju zakljuuje da ako neko nosi naoale da je puno itao, a ako je puno itao onda to znai da je educiran.Visoko elo znai, putem ovakve vrste zakljuivanja kao da osoba ima puno mozga i da zato ima razvijenu inteligeniciju. U mom svakodnevnom ivotu mi je doslovno desetine puta bila upuena od vrlo razliitih ljudi reenica: Vi ste psiholog pa ste me sigurno odmah proitali. elim itateljima ovih redaka smanjiti tenziju u razgovorima s psiholozima tako to u im skrenuti panju da su istraivanja pokazala (S.Oskamp, 1972) da psiholozi esto nisu bolji procjenjivai od nepsihologa. Kod njih postoji sklonost za isticanjem razlika i preosjetljivost za nijanse, a na tetu tonosti procjene. A to se definitivno smatra jednom od sistematskih greaka u formiranju impresija o ljudima. Eto!

22