SPAVANJE

glavni cirkadijurni ritam je pravilno izmjenjivanje stanja budnosti i spavanja glavne znaajke spavanja: smanjenje aktivnosti skeletnih miia izostajanje reakcija na veinu podraaja iz okoline vei broj vegetativnih funkcija smanjen (puls, krvni tlak, tjelesna temperatura, disanje) mijenjaju se biopotencijali mozga upravo je registriranje biopotencijala mozga (EEG) osnovni postupak kojim se u laboratorijskim prilikama prati spavanje da bi se precizno odredili stadiji spavanja, uz EEG se najee registriraju i pokreti oiju (EOG - elektrookulografija) i tonus miia (EMG -elektromiografija).

EEG
EEG pokazuje sumirane postsinaptike potencijale mozgovnih stanica najei oblici valne aktivnosti u polisomnografskom zapisu: Alfa ritam frekvencija 8 - 12 Hz amplituda 20-100 V oputeno stanje, zatvorene oi Beta ritam frekvencija >13 Hz, obino 18-25, amplituda 5 -20 V znak desinkroniziranog EEG- a za vrijeme pojaane budnosti i pozornosti Theta ritam frekvencija 4 -7 Hz u veoj mjeri se pojavljuje u EEG-u kod djece, adolescenata i mlaih odraslih Delta ritam frekvencija < 4 Hz amplituda najmanje 75 V karakteristini za sporovalno spavanje ne mogu se vidjeti kod kratkog spavanja kad se pojavljuju izvan sporovalnih stadija vani su za diferencijalnu dijagnostiku tzv. sporovalnih parasomnija kao to su noni strah i somnambulizam

spavanje poinje razdobljem koje se naziva nonREM (nREM), sinkronizirano ili S-spavanje, mirno spavanje 1

ovo se razdoblje dijeli u etiri faze faze 3 i 4 nazivaju se sporovalno spavanje (SWS- slow wave sleep) - spori valovi pokazuju da je neuralna aktivnost visoko sinkronizirana nakon priblino 90 minuta od poetka spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u REM fazu - EEG postaje desinkroniziran, s mnogo nepravilnih, brzih valova dolazi do brzog pokretanja oiju, po emu je ta vrsta spavanja i dobila ime REM (rapid eye movement). jo se naziva i paradoksalno spavanje, desinkronizirano ili D-spavanje, te aktivno spavanje. Modani Frekv valovi encija alfa 4-8 theta Svojstva prijelaz iz budnosti u spavanje osobu je lako probuditi dominiraju theta valovi lagani pokreti oiju smanjena miina aktivnost pokreti oiju prestaju modani valovi veih frekvencija vretena spavanja i K-kompleksi kratki snovi 20-50% ine delta valovi, ostatak uglavnom theta tjelesna temperatura pada osobu je teko probuditi vie od 50% delta valovi daljnji pad tjelesne temperature mozak troi manje energije lagano smanjenje tonusa miia beta valovi visoke frekvencije oi se brzo pokreu (kapci zatvoreni) sanjanje porast pulsa i krvnog tlaka paraliza posturalnih miia nepravilan rad srca i nepravilno disanje erekcija kod mukaraca mozak vrlo aktivan i troi puno energije

Stadij Stadij 1 non-REM

Stadij 2 non-REM

theta 8-15 vretena Kkompleksi delta theta 2-4

Stadij 3 non-REM

Stadij 4 non-REM

delta theta

0.5 2

beta REM

> 12

kad osoba zaspi, ulazi u fazu 1, te zatim redom u faze 2, 3 i 4 vanjski podraaji mogu zaustaviti ovu progresiju: npr. buka tijekom faze 3 moe produljiti tu fazu, ili izazvati povratak u fazu 2 ili 1 ili ak buenje 2

ako proces tee neprekinuto, nakon otprilike 90 minuta se iz faze 4 nREM spavanja, preko faza 3 i 2 prelazi u REM fazu nakon perioda REM spavanja itava se sekvenca ponavlja, u trajanju 90 - 100 minuta. ranije tijekom noi predominantne su faze 3 i 4. prema jutru se faza 4 sporovalnog spavanja gubi, faza 3 se skrauje, a produljuje se REM faza

Sanjanje
ako se spavaa probudi za vrijeme REM spavanja on e u 80-90% sluajeva izvijestiti da je sanjao ako se spavaa probudi za vrijeme nonREM-a on e rjee kazati da je sanjao taj postotak u razliitim istraivanjima varira od 10 - 70 % velike varijacije se javljaju prvenstveno zbog razliite definicije sna neki autori smatraju da je san samo kompleksan, dobro definiran doivljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo poput neke izolirane slike takoer san to je glavna razlika u kvaliteti snova koji se javljaju u REM ili NREM fazi: san za vrijeme REM-a redovito se odnosi na itav slijed dogaaja, vizualno je sloen i ima radnju san za vrijeme nonREM-a odnosi se na neku izoliranu sliku ili uvstvo

Interpretacija snova
desetljeima je dominirala Freudova teorija o snovima, po kojoj su snovi simbolika reprezentacija potisnutih misli i elja, naroito seksualnih konflikata danas najprihvaenije tumaenje je Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije: sadraj snova odraava sluajnu aktivaciju mozgovnih neuralnih krugova, bilo uslijed spontanog izbijanja bilo uslijed djelovanja podraaja iz okoline, i tendenciju mozga da unese red i dade smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti utvrena je poveana brzina toka krvi za vrijeme REM faze u vidnom podruju, a smanjena u donjem frontalnom podruju koje je odgovorno za planiranje i organizaciju dogaaja u vremenu tim se rezultatima tumai pojava da se za vrijeme sanjanja javljaju jasne vidne slike, ali su one loe organizirane u vremenu: mijeaju se prolost, sadanjost i budunost

hipoteza sinteze aktivacije nije u potpunoj suprotnosti s pokuajima psihoanalitiara da interpretiraju skriveno znaenje snova:
mozga u REM fazi - mogue je pretpostaviti da e svaka osoba povezati te snove s vlastitim iskustvima, razmiljanjima i stavovima, pogotovo u pokuaju da taj san dodatno stukturira da bi ga mogla verbalno izraziti

razliiti ljudi e kreirati razliite prie iz manje-vie sluajnih aktivacija

TEORIJE SPAVANJA Teorije oporavka ili restitucije

polaze od hipoteze naruavanja homeostaze u budnom stanju: spavanje je nuno da bismo ponovno uspostavili ravnoteu ono je ujedno dinamiki proces potreban za rast i razvoj organizma npr. poveano luenje hormona rasta u stadiju 3 i 4 sporovalnog spavanja deprivacija spavanja dovodi do pada imunolokih reakcija

Evolucijska teorija (teorija prilagoenog ponaanja)

spavanje je adaptivna reakcija - prilagoeni oblik ponaanja ivih bia u odreenim, za njih nepovoljnim okolinskim uvjetima npr. za veinu ivotinja povoljno je spavanje dok je mrak npr. zatita od neprijatelja kojeg se tada tee moe vidjeti, smanjuje se opasnost od ozljede za ivotinju je povoljno spavati u razdoblju kad je tee doi do hrane, jer tako troi manje energije

prema ovoj teoriji funkcija spavanja slina je funkciji hibernacije, posebne vrste prilagodbe odreenih vrsta u razdoblju kad nema dovoljno hrane: kod ivotinje koja hibernira znatno se smanjuje broj otkucaja srca, disanje, mozgovna aktivnost i metabolizam - proizvodi taman toliko tjelesne topline koliko je potrebno da se ne smrzne. funkcija hibernacije nije oporavak, ve konzerviranje energije kad je okolina loa slino tome, smatra se da je funkcija spavanja konzerviranje energije u vrijeme kad bismo bili relativno neefikasni motivacija za spavanjem je velika naveer jer se tedi energija za aktivnosti sljedeeg dana

U prilog teoriji prilagoenog ponaanja Postoji povezanost izmeu duljine i kvalitete spavanja pojedinih ivotinjskih vrsta i nekih okolinskih faktora: koliina vremena potrebna da nau hranu konji, krave i druge ivotinje koje pasu itav dan spavaju relativno
malo, dok make i drugi grabeljivci, koji jedu jedan obrok na dan, spavaju znatno dulje

sigurnost od neprijatelja vrste koje su esto napadane i ija je jedina obrana bijeg (npr.
zeevi) spavaju malo i bude se na najmanji um. one ivotinje koje imaju skrovite (npr. imii) ili one koje imaju manje neprijatelja (make) spavaju due

no, budui da sve vrste sisavaca i ptice spavaju, smatra se da je odreena koliina spavanja fizioloki nuna. veliina ivotinje jedan je od faktora koji su povezani s duljinom spavanja: npr. oposum spava 18 sati na dan, a slon svega 3-4 sata jedan od moguih razloga je bri metabolizam manjih ivotinja jedna od hipoteza jest da maleni sisavci moraju dulje spavati kako bi prikupili energiju za veliki prostor (u odnosu na veliinu tijela) koji su prisiljeni prelaziti

Usporedba dviju teorija

teorija oporavka i teorija prilagoenog ponaanja zapravo nisu u potpunoj kontradikciji: ako vjerujemo da je glavna svrha spavanja restitutivna, tj. oporavak organizma i posebno mozga, logino je pretpostaviti: da e svaka vrsta toj svrsi namijeniti one sate kad je najmanje efikasna u bilo kojoj drugoj aktivnosti da e vrste koje si mogu priutiti duge periode neaktivnosti (predatori) evolucijom razviti tendenciju da spavaju dulje nego vrste koje moraju stalno biti na oprezu (plijen) ako pak vjerujemo da je glavna funkcija spavanja konzerviranje energije u nepovoljnim okolinskim prilikama, sloit emo se da, ako ivotinja miruje u nepovoljnim okolinskim prilikama, spavanje moe dobro doi da bi se obavile neke restitutivne funkcije

Empirijska provjera deprivacijom spavanja

osnovni postupak kojim se provjerava svrha spavanja je ispitivanje posljedica produljenog bdijenja oekivane posljedice bdijenja e biti slijedee:

a) prema teoriji prilagoenog ponaanja: 1. deprivacija nee imati negativnih posljedica osim poveane pospanosti 2. pospanost e biti najvie izraena u razdobljima kad se normalno spava 5

3. nadoknaivanje proputenog vremena spavanja nee biti naroito izraeno b) prema teoriji restitucije:
1. dugaka razdoblja budnosti dovest e do poremeaja na fiziolokoj i bihevioralnoj razini

2. poremeaji e se pojaavati s produljenjem deprivacije spavanja 3. nakon prestanka deprivacije, vei dio proputenog spavanja e se nadoknaditi

Rezultati istraivanja posljedica deprivacije

vie u prilog teoriji prilagoenog ponaanja: nakon kraih perioda deprivacije spavanja nije dokazano da postoje znaajni uinci na razliite organske sustave u istraivanjima deprivacije spavanja u kojima su mjereni razliiti fizioloki parametri (puls, krvni tlak, brzina disanja, tjelesna temperatura, EEG, ERP, itd.) nisu naeni fizioloki poremeaji niti nakon vrlo dugakog bdijenja (do 200 sati) pospanost ne raste progresivno s trajanjem bdijenja. Poveava se tijekom noi, a smanjuje tijekom dana. nije naen znaajan pad uratka na testovima za mjerenje sloenih kognitivnih funkcija, ali je u nekoliko istraivanja naeno da je uradak na jednostavnim i dosadnim testovima bio smanjen nakon probdjevene noi, jer su ispitanici imali potekoa da ostanu budni (problem u istraivanjima deprivacije mikrospavanja) meutim, problem s istraivanjima deprivacije spavanja jest da su efekti u velikoj mjeri kontaminirani efektima koji se javljaju uslijed

stresa tijekom deprivacije

u korist cirkadijurnih teorija je nalaz da je naruen ciklus spavanja i budnosti puno vaniji prediktor psiholokog i fiziolokog zamora no, neki nalazi pokazuju da je spavanje znaajno povezano s morbiditetom, metabolizmom, imunosnim sustavom neki ispitanici izvjetavali su o vrtoglavicama, iritabilnosti, tremoru ruku, smanjenoj koncentraciji katkad produljena deprivacija moe dovesti do nekih promjena linosti, no to ovisi o opem mentalnom i fizikom zdravlju pojedinca, kao i okolnostima u kojima dolazi do deprivacije deprivacija vjerojatno smanjuje toleranciju na frustraciju. neometano spavanje nakon deprivacije donekle pokazuje da spvanje ima i restitutivnu funkciju: nakon produljenog bdijenja spava se due, ali ne toliko koliko se prethodno manje spavalo. 6

naroito se produljuju faza 4 i REM spavanje, to ukazuje da su te faze spavanja naroito vane.

u nekim istraivanjima naeno je u fazi 4 znaajno smanjenje brzine metabolikih procesa i smanjenje brzine protoka krvi u mozgu, to bi ukazivalo da se mozak na neki nain odmara na osnovi tih rezultata neki autori smatraju da je spavanje, naroito sporovalno, nuno ne za restituciju tijela, ve za

restituciju mozga

poveana fizika aktivnost tijekom dana moe dovesti do produljenog sporovalnog spavanja, ali, kako novija istraivanja pokazuju, samo ako je tijekom te aktivnosti dolo do poveane temperature, a time i ubrzanog metabolizma u mozgovnim stanicama i ove injenice govorile bi u prilog pretpostavci da je Sspavanje naroito vano za restituciju mozga. pojava delta valova praena je poveanim izluivanjem hormona rasta (pojaava ulaz aminokiselina, graevnih jedinica proteina, u stanice; proteini su nuni za restituciju tjelesnih tkiva) neki autori smatraju da to govori u prilog pretpostavci da sporovalno spavanje slui restituciji svih tjelesnih stanica, a ne samo modanih no, slobodnih aminokiselina u krvi ima samo max do 5 sati nakon jela

Dvoprocesni model regulacije spavanja (Borbely, 1982)

u regulaciji spavanja sudjeluju dva temeljna procesa:

homeostatski proces ili proces S

odraava potrebu za spavanjem pri emu homeostatski pritisak spavanja raste tijekom budnosti i smanjuje se tijekom spavanja

cirkadijurni proces ili proces C

odreuje izmjene perioda s visokom i niskom tendencijom spavanja unutar 24 sata i relativno je neovisan o prethodnom spavanju i budnosti kontrolira ga cirkadijurni oscilator u SCN-u

regulacija S i C procesa su nezavisne, ali ukupna tendencija spavanja, raspored spavanja i budnosti unutar 24-satnog perioda, trajanje spavanja i struktura spavanja odreeni su interakcijom ovih dvaju procesa odmah nakon buenja homeostatski pritisak poinje rasti i dosie maksimum u veernjim satima. 7

spavanje zapoinje kad uz poveani homeostatski pritisak dovoljno oslabe i cirkadijurne tendencije za budnou (maksimalna razlika izmeu krivulje S i krivulje C). do buenja dolazi kad se uslijed spavanja smanji homeostatski pritisak za spavanjem, a ponu jaati cirkadijurne tendencije za budnou (kratkotrajno presijecanje krivulja)

Deprivacija REM-a
posebno zanimljivo pitanje su posljedice deprivacije REM spavanja u prosjeku, ovjek provede 1/3 ivota spavajui, od ega 1/5 u REM snu - oko 600 sati godinje provedemo u REM-u

Koja je njegova funkcija? u istraivanjima u kojima su ispitanici bueni uvijek kad bi zapali u REM san: veina ispitanika izjavila je da osjeaju poveanu anksioznost, razdraljivost i poremeaj koncentracije kod nekih se javio pojaan apetit i dobili su na teini kontrolne studije su pokazale da slian broj buenja, ali nevezan uz REM nije imao takve efekte

poremeaj je dakle bio posljedica REM deprivacije, a ne ukupnog broja buenja to je deprivacija dulje trajala, iz noi u no je broj nunih buenja da bi se sprijeilo REM spavanje bio sve vei (od 17 prve noi, do 67 sedme noi) kad se spavau, nakon nekoliko noi deprivacije REM-a dopusti nesmetano spavanje, postotak vremena koji provede u REM spavanju znaajno se poveava ovakve studije pokazuju da postoji specifina potreba za REM spavanjem, uz potrebu za spavanjem openito

psihiki procesi s kojima se REM spavanje najee povezuje su

uenje i

pamenje:
pokusi na ivotinjama su pokazali da, ako se nakon nekog uenja ne dozvoli REM spavanje, uenje je polaganije Nakon uenja ivotinje provode dulje vrijeme u REM fazama

istraivanja na ljudima nisu pokazala da deprivacija REM znaajno utjee na koliinu zapamenog 8

ipak, kod intelektualno defektne djece manje REM spavanja, a kod nadarene djece vie REM spavanja u odnosu na djecu prosjenih intelektualnih sposobnosti. kod studenata je naen povean postotak REM-a u ispitnom razdoblju, kad se moe pretpostaviti intenzivnije uenje

itav je niz hipoteza o tome zato nam je nuno REM spavanje: dovodi se u vezu s konsolidacijom pamenja smatra se izrazom potrebe za povremenim pobuivanjem mozga tijekom noi prema jednoj teoriji REM je metoda proiavanja

preoptereenih krugova:
tijekom dana pohranjujemo ogroman broj informacija koje se pospremaju na one ve postojee mnoge od tih novih informacija su nepotrebne i beskorisne, pa REM spavanje moe biti rezultat posebne vrste pobuenosti koja provodi "obrnuto uenje", tj. ienje nepotrebno pohranjenog tijekom dana

u ovom asu nema nikakvih vrstih dokaza za bilo koju od interpretacija REM spavanja, tako da je njegova funkcija zasad nerazjanjena

Neurofizioloka osnova spavanja

dugo vremena o spavanju se razmiljalo samo kao o pasivnom prestanku aktivnosti, pa se nije postavljalo pitanje koji je dio mozga odgovoran za spavanje meutim, spavanje je posebno stanje koje se razvilo da bi obavljalo neku specifinu funkciju potrebno je utvrditi koji ga mehanizmi kontroliraju spavanje nije posljedica umora ivanih stanica i uslijed toga njihove smanjene aktivnosti - kao i ostali oblici ponaanja, spavanje poinje aktivnou odreenih neuronskih krugova

Tri su ope karakteristike neurofizioloke osnove spavanja: 1) spavanje nije stanje neuralnog mirovanja 2) postoje neuronski krugovi koji potiu spavanje, pri emu su naroito vani oni smjeteni u modanom deblu 3) pojedini korelati spavanja mogu se razdvojiti: budnost S-spavanje
mehanizama

ne kontrolira jedan zajedniki mehanizam svako stanje rezultat interakcije nekoliko 9

REM
razdvojiti

koji se pod odreenim uvjetima mogu

Neuralna kontrola budnosti (pobuenosti)

ako napravimo rez kroz srednji mozak (make), tako da odvojimo prednji mozak i dio srednjeg mozga od ostatka srednjeg mozga, stranjeg mozga i kraljenike modine dobivamo cerveau isole (izolirani prednji mozak). takva ivotinja upada u produljeno stanje spavanja: mozak ne pokazuje nikakve znakove budnosti na EEG-u kroz slijedei tjedan, te samo kratke periode budnosti nakon toga kako veina senzornih informacija ulazi u ivani sustav na razinama koje su ispod tog reza, ovakav rez izolira mozak od veine izvora osjetne stimulacije stoga se inilo oitim da rez uzrokuje produljeno spavanje izolirajui mozak od podraaja koji ga normalno aktiviraju

meutim, efekt ovakvog reza bitno je drugaiji od efekata do kojih dolazi ako prereemo svaki senzorni put zasebno: kako postupno prekidamo sve vie senzornih putova, ivotinja odgovara na sve manje osjetnih podraaja no, bez obzira na to, ona i dalje ima normalna razdoblja budnosti i sna. to dakle pokazuje da rez cerveau isole smanjuje budnost na neki drugi nain, a ne redukcijom senzornog ulaza Magoun i Moruzzi (1949) - budnost ne ovisi o senzornim putovima, tj. o direktnom prilivu senzornih informacija u mozak, ve o sustavu meusobno dobro povezanih neurona, koji se naziva ARAS (ascendentni retikularni aktivacijski sustav) i dio je retikularne formacije naziva se ascendentni (uzlazni) da bi se razlikovao od descendentnog dijela, tj. od aksona iz retikularne formacije koji se sputaju ka kraljenikoj modini Moruzzi i Magoun utvrdili da elektrina stimulacija retikularne formacije koja se protee kroz modano deblo poveava razinu aktivacije ivotinje: visokofrekventno podraivanje ARAS-a budi ivotinju koja spava ili poveava alertnost kod ve budne ivotinje takoer desinkronizira EEG oteenje ARAS-a ili rez koji ga odvaja od prednjih dijelova mozga dovodi do produljenog sna i neaktivnosti - taj dio kritian za

budnost i alertnost

10

neuroni koji ine retikularnu formaciju jako su dobro meusobno povezani - imaju dugake dendrite koji se difuzno granaju retikularnu formaciju aktiviraju aferentni ivani impulsi koji u nju stiu kolateralama uzlaznih aferentnih putova, to znai da e je aktivirati praktiki bilo koji podraaj, ali moe generirati i vlastitu aktivnost

Podruja koja induciraju spavanje

ako napravimo rez na razini neto nioj od reza cerveau isol kroz srednji mozak make, takoer izoliramo mozak od veine senzornog ulaza meutim, posljedica nee biti poveano spavanje, ve poveana budnost: maka kod koje je uinjen takav rez ostaje budna 70 do 90% vremena, oko dvostruko vie nego li normalna maka
budnost, no unitava sustav koji potie spavanje, to znai da to podruje mora biti uglavnom ispod reza

oigledno je da ovakav rez poteuje dovoljno ARASa da bi dozvolio podruje koje je vano za poetak spavanja su raph jezgre: brojni neuroni u tim jezgrama postaju najaktivniji u vrijeme poetka spavanja nakon unitenja nekih dijelova raph sustava maka ili takor ostaju budni itav dan ili dulje spavanje se postupno vraa, no nikad na razinu prije povrede

Neuralna kontrola S-spavanja

slabo je poznata u usporedbi sa izuavanjem mehanizama REM-a vanim se pokazao bazalni dio prednjeg mozga (neposredno ispred hipotalamusa) koji ukljuuje preoptiko podruje odgovorno za regulaciju temperature tijela: zagrijavanje preoptikog podruja uzrokuje pospanost i spavanje. vjerojatno je i izrazita pospanost koja se javlja kad imamo povienu temperaturu posljedica tog mehanizma funkcioniranje mozga u uskoj je vezi s temperaturom - naa alertnost tijekom dana povezana je s varijacijama u temperaturi tijela mozak ptica i sisavaca radi na gornjoj granici temperature koja omoguava normalni rad mozga - malo povienje naruava funkciju (smetenost, epileptiki napadaji, trajna oteenja).

11

neki autori smatraju da je S-spavanje dio mehanizma ija je funkcija da periodiki smanji temperaturu mozga smanjujui metabolizam mozgovnih stanica

Neuralna kontrola REM-a

REM spavanje poinje karakteristinim uzorkom elektrinih potencijala visoke amplitude

prvo u ARASu ponsa zatim u lateralnom koljenastom tijelu talamusa (corpus geniculatum laterale) naposlijetku u okcipitalnom korteksu

PGO valovi (ponto-geniculo-okcipitalni)

PGO valovi se javljaju na samom poetku REM spavanja, nastavljaju se tijekom REM spavanja i svaki je val sinkroniziran s jednim pokretom oiju

Istraivanja deprivacije REM-a: kad ivotinja nastoji kompenzirati gubitak REM spavanja, ona preciznije kompenzira izgubljene PGO valove nego li ukupno vrijeme REM-a tijekom produljene deprivacije REM spavanja PGO valovi poinju se javljati u fazama 2, 3 i 4, u kojima se inae normalno ne javljaju, te ak tijekom budnosti nakon perioda deprivacije, kad se ivotinji dozvoli da normalno spava, REM faze imaju izrazito gusto smjetene PGO valove.

12

neuronski krug koji inicira REM smjeten je u mostu i kolinergike je prirode normalno ga inhibiraju serotonergiki sustav raphe jezgara i adrenergiki sustav locus coeruleusa da bi se REM javio mora se smanjiti aktivnost serotonergikih stanica u raphe jezgrama i adrenergikih u locus coeruleusu nije jasno kako dolazi do tog smanjenja moda postoje i ekscitatorni utjecaji na kolinergiki sustav. jedan od faktora koji potie REM je pad temperature za vrijeme Sspavanja (ivotinja ne ulazi u REM ako se temperatura mozga odrava visokom)

POREMEAJI SPAVANJA Nesanica (insomnia)

nekim ljudima je est sati spavanja i vie nego dovoljno, drugima nije dosta niti osam, posebno onima koji se ponovljeno bude tijekom noi. iz literature je poznat sluaj 70-godinje ene koja je spavala u
prosjeku 1 sat dnevno (dokumentirano laboratorijskim

13

promatranjem) osjeala se izvrsno i smatrala je da mnogi ljudi gube previe vremena u krevetu

podaci pokazuju da je potreba za spavanjem svakog pojedinca genetski uvjetovana te da ne moemo promijeniti koliinu spavanja koja nam je potrebna (npr. ne moemo se naviknuti na manje spavanja) nesanica je problem za koji se procjenjuje da mui oko 20% populacije mogu je prouzroiti razliiti faktori: buka, brige i stres, lijekovi, neodgovarajua temperatura, spavanje na nepoznatom mjestu, ili pokuaj da se zaspi u pogreno vrijeme unutar vlastitog cirkadijurnog ritma paradoksalno, najei uzrok nesanice su lijekovi protiv nesanice nesanica nije bolest koja se moe izlijeiti nekim lijekom - nesanica je simptom: ako je izazvana nekom boli ili neugodom, treba lijeiti problem koji do te
boli dovodi

ako je uzrokovana psihikim faktorima, npr. nekim osobnim problemima, treba rjeavati te probleme

no pacijentima (a i lijenicima) je lake i jednostavnije da uzmu lijek za uspavljivanje, na kojeg vrlo brzo razviju toleranciju ako prekinu uzimati lijek, jave se ozbiljni apstinencijski simptomi, pa oni uzmu jo vie lijeka, itd.

tri tipa nesanice:

ljudi koji imaju potekoa da zaspu oni koji se esto bude tijekom noi oni koji se prerano probude i vie ne mogu zaspati.

istraivanja su pokazala da mnogi pacijenti koji se ale na nesanicu, kad ih se promatra u laboratorijskim uvjetima, spavaju mnogo dulje no to sami izjavljuju, tj. skloni su uvelike podcijeniti vrijeme koje provode spavajui jedan od posebnih uzroka nesanice je apnea, tj. nemogunost disanja pri spavanju. mnogi ljudi nepravilno diu tijekom REM faze, i oko 15% odraslih imaju povremene prekide od cca 10 sekundi bez disanja apnea pri spavanju se do tih vrijednosti smatra normalnom i nema nikakve veze s nesanicom meutim, ima pojedinaca koji prestanu disati i itavu minutu ili vie i onda se probude hvatajui zrak - takvi ljudi mogu ostati u krevetu i po 8 sati, a da zapravo spavaju samo polovicu vremena 14

u veini sluajeva oni se ne sjeaju tih ponavljanih buenja i samo su svjesni toga da ustaju vrlo umorni jedan od uzroka apnee pri spavanju je pretilost, jer vrlo debeli ljudi, najee mukarci, imaju potekoa da nau poloaj u kojem e moi normalno disati ponekad je uzrok opstrukcija dinih putova, koja se moe rijeiti kirurkim putem ili pak neka abnormalnost unutar CNS-a postoje osebni ureaji koji spreavaju javljanje apnea

Poremeaji REM spavanja Narkolepsija

neuroloki poremeaj karakteriziran neoekivanim periodima spavanja usred dana
javlja se uestalou od otprilike 1 na 1000, obino unutar obitelji, ima genetsku osnovu

uz narkolepsiju se najee povezuju 4 simptoma, iako veina pacijenata nema sve navedene simptome:

1) postupni ili nagli napadi pospanosti tijekom dana

mogu se dogoditi bilokad, ali najee u uvjetima monotonije i dosade spavanje obino traje 2 do 5 min, i osoba se budi, osjeajui se osvjeenom

2) povremena katapleksija - napad miine slabosti dok osoba ostaje budna osoba odjednom padne poput vree, i ostaje leati, pri potpunoj svijesti od nekoliko sekundi do nekoliko minuta jedan od fenomena REMa - miina atonija, javlja se u neprikladno vrijeme obino je izazivaju jake emocije, kao bijes ili veliko uzbuenje ili nagli fiziki napor 3) paraliza pri spavanju - potpuna nemogunost pokretanja kod osobe koja tone u san ili se upravo budi 4) hipnagogne halucinacije - iskustva slina snu koje pojedinac teko moe razluiti od stvarnosti, koje se najee dogaaju na poetku spavanja svi simptomi narkolepsije mogu se interpretirati kao intruzija REM

spavanja u budnost:
kod REMa postoji atonija, snovi, i sl.- neuralni mehanizmi odgovorni za razliite aspekte REMa aktiviraju se u neprikladno vrijeme, tj. u pogreno vrijeme dana 15

takoer je utvreno da kod narkoleptinih pacijenata ne postoji faza sporovalnog spavanja na poetku noi - oni odmah ulaze u REM fazu ovaj nalaz sugerira da su u mozgovima narkoleptiara neuralni mehanizmi koji produciraju REM slabo kontrolirani postoje razliiti lijekovi kojima se suzbija narkolepsija

REM poremeaj ponaanja ili REM bez atonije

kod veine ljudi glavni posturalni miii su relaksirani i neaktivni tijekom REM spavanja, tj. postoji atonija ljudi koji pate od REM poremeaja ponaanja se snano miu tijekom REM spavanja, oito glumei svoj san mnogi od tih snova su agresivni, i oni esto uku oko sebe, ritaju se, ozljeuju sebe ili druge ljude.
ima vie navoda u literaturi koji to potvruju, npr. primjer ovjeka koji je sanjao da igra ragbi, i u snu sruio sve s nonog ormaria, razbio lampu, udario glavom u zid i razbio koljeno

mogue objanjenje za takvo ponaanje jest oteenje podruja odgovornih za inhibiciju miia tijekom REM spavanja., najvjerojatnije motorikih neurona

Poremeaji sporovalnog spavanja

neki se poremeaji javljaju tijekom sporovalnog spavanja, posebno tijekom najdublje, 4. faze:

enureza (nono mokrenje) noni strah (pavor nocturnus)

osjeaj izrazitog straha i tjeskobe iz kojeg se pojedinac budi vritei od straha, pri emu se uglavnom ne moe dosjetiti razloga ei kod djece nego kod odraslih i javlja se iskljuivo tijekom nonREMa nije isto to i nona mora - nona mora je ruan san u REM fazi

hodanje u snu (somnabulizam)

uglavnom kod djece, najee rano u noi u fazama 3 ili 4 obino se javlja u vie generacija u obitelji

i noni strah i hodanje u snu uglavnom nestaju sami od sebe tijekom odrastanja, dok je enureza poremeaj koji zahtijeva terapiju

16

govor u snu ne spada u poremeaje spavanja i javlja se podjednako tijekom REMa i nonREMa - mnogi ljudi nou govore a da toga nisu svjesni

17