SADRAJ

1. UVOD

2. ULTRALJUBIASTO ZRAENJE

3. MEHANIZAM DJELOVANJA UV ZRAENJA NA MIKROORGANIZME

4. SVOJSTVA UV ZRAENJA

5. OPREMA

6. INSTALACIJA I ZAHTIJEVI

7. RUKOVANJE I ODRAVANJE

8. PREDNOSTI I NEDOSTATCI

9. LITERATURA

1. UVOD

Sva voda koja proe primarni i sekundarni tretman mora se dezinficirati zbog zatite od zaraza. Tri glavna dezinfekcijska procesa za otpadne vode su kloriranje, ozoniranje i izlaganje ultraljubiastom (UV) zraenju. Mnogi opdinski sustavi za tretman pitke i otpadne vode koriste kloriranje kao dezinfekcijsku metodu. Iako to nije poznato javnosti, treba primijetiti da organske klorne kemikalije, koje se koriste za ovaj dezinfekcijski proces, mogu utjecati na zdravlje stanovnitva, ugroziti ivot u vodi i ostati u okoliu due vrijeme. Imajudi u vidu potrebu balansiranja utjecaja kloriranja na okolinu s tekudim potrebama za efikasnom dezinfekcijom, mnogi vodovodi se okredu drugim nainima dezinfekcije. Ozoniranje i UV zraenje dva su dodatna naina dezinfekcije koji ne ostavljaju nikakve kemikalije u tretiranoj vodi. Sustavi za tretiranje ozonom koriste se za tretman pitke vode od ranih 1900-ih. Projektanti su u SAD-u 1970-ih poeli traiti naine za koritenje ozona umjesto klora za dezinfekciju otpadnih voda. Sustavi za dezinfekciju ozonom proizvode ozon koritenjem elektrinog pranjenja, koje je slino munji za vrijeme oluja. Potom se ozon mijea s pitkom ili otpadnom vodom da bi se postigla eljena razina dezinfekcije. U procesu UV zraenja, UV zrake dezinficiraju otpadnu vodu onesposobljavajudi patogene organizme izazivanjem fotokemijskih promjena unutar stanica organizama. UV dezinfekcija funkcionalno se razlikuje od kloriranja i ozoniranja jer se tijekom UV procesa patogeni organizmi ne unitavaju, nego gube sposobnost razmnoavanja. U UV sustavu za dezinfekciju, prirodna UV dezinfekcija ubrzava se intenzivnim koncentriranjem UV zraka. UV sustavi su, u pravilu, jeftiniji za izgradnju i rad u usporedbi s ozoniranjem. Kod UV sustava i sustava za ozoniranje trokovi rada, odravanja i energije ovise o kvaliteti vode, ali konana usporedba ide u korist UV dezinfekcije. U SAD-u je UV sustav jeftiniji od sustava za kloriranje. Razlog tome najvie lei zbog opasnosti koje nastaju skladitenjem klora i trokova osiguranja protiv eventualnih nesreda u postrojenju. Istraivaki institut za elektrinu energiju (Electric Power Research Institute) oekuje da de UV sustavi biti sve prihvadeniji kako se postrojenja za preradu otpadnih voda budu hvatala ukotac sa zabrinutodu za okoli, povezanom s kloriranjem.

2. ULTRALJUBIASTO ZRAENJE

Ultraljubiasto zraenje (ultraljubiasta svjetlost; kratica UV prema eng. ultraviolet) obuhvada elektromagnetsko zraenje s valnim duljinama od 100 do 400 nm, tj. manjim od onih koje ima vidljiva svjetlost, ali vedim od onih koje imaju X-zrake. Ovisno o valnim duljinama zraka ultraljubiasto zraenje dijeli se u etiri spektralna podruja: o o o o UVA (400315 nm) ili dugovalno (blacklight) UVB (315280 nm) ili srednjevalno UVC (200280 nm) ili kratkovalno (germicidalno) vakuum UVV zraenje (100-200 nm)

Slika 1. UV dio elektromagnetskog spektra

U spektru Suneva zraenja na ultraljubiasto zraenje otpada samo 10% energije. Na zemlju stie samo UV zraenje iznad 290 nm bududi da ozon u stratosferi apsorbira zraenje manjih valnih duljina, stoga UVC i UVV-zrake ne prodiru do povrine Zemlje. Uinak UV zraenja na mikroorganizme prvenstveno ovisi o valnoj duljini i intenzitetu zraenja.

Pravilo je da zraenje manje valne duljine ima vedu energiju te bi bilo za oekivati vedi smrtonosni uinak upravo UV zraenja manje valne duljine. U stvarnosti, meutim, najvedi letalan uinak na mikroorganizme ima UV zraenje valne duljine od 200 do 280 nm (UV-C zraenje), sa izrazitim maksimumom kod 265 nm. Razlog ovome je to zrake ove valne duljine apsorbiraju nukleinske kiseline pri emu dolazi do formiranja kovalentnih veza izmeu pirimidinskih baza, to ima za posljedicu sprjeavanje razmnoavanja mikroorganizama. UV ozraenje ili UV intenzitet (I) predstavlja intenzitet zraenja po jedinici povrine (W/m2):

I = I0d
gdje je: I = intenzitet UV svjetla (W/m2) d = debljina medija (m) I0 = UV intenzitet arulje (W/m2) = koeficijent apsorpcije (m-1) UV zraenje se moe prikazati i kao izloenost ili doza (D), a predstavlja energiju pristiglu na jedininu povrinu u specifinom vremenskom intervalu (mWs/cm2).

D=It
gdje je: D = UV doza (mWs/cm2) I = intenzitet UV svjetla (mW/cm2 ) t = vrijeme izloenosti UV zraenju (s) 10 J/m2 = 1mJ/cm2 = 1mWs/cm2 UV svjetlost putuje u obliku valova, te pri sudaru s materijalom dolazi do njene refrakcije, refleksije i apsorpcije. Do loma (refrakcije) svjetlosti dolazi pri njenom prijelazu iz jednog medija u drugi. Refleksija svjetlosti je promjena u smjeru svjetlosti do koje dolazi kada padne na povrinu od koje se moe odbiti. Difuzna refleksija se pojavljuje kada svjetlo penetrira u povrinu, a povrina nakon apsorpcije svjetla, ponovno ga emitira u svim smjerovima. Zrcalna refleksija je direktna refleksija svjetla od povrine.

Slika 2. lom svijetlosti

Slika 3. zrcalna refleksija

Slika 4. difuzna refleksija

3. MEHANIZAM DJELOVANJA UV ZRAENJA NA MIKROORGANIZME

UV svjetlo inaktivira mikroorganizme mutacijom nukleinskih kiselina spreavajudi replikaciju DNA, a time i razmnoavanje mikroorganizama. Mikroorganizmi apsorbiraju ultraljubiasto zraenje valne duljine od 200 do 300 nm (UV-C), koje djeluje na fizikalno premjetanje elektrona i pucanje veza u DNA. DNA absorbira UV-C zrake to je povezano s sposobnodu purinskih i pirimidinskih baza da apsorbiraju zrake te duljine. Mijenja se struktura DNA i sprjeava njena replikacija. Osnovna jedinica grae nukleinskih kiselina je nukleotid, a baza mu je purinska ili pirimidinska. DNA purinske baze su adenin i gvanin, a pirimidinske baze su timin i citozin. U RNA, purinske baze su iste kao i kod DNA, a pirimidinske su uracil i citozin.

Slika 5. struktura DNA Promjene usljed apsorpcije UV svjetla jae su izraene na pirimidinskim bazama u odnosu na purinske baze. Osnovna otedenja do kojih dolazi uslijed UV zraenja su: 1) kovalentno vezanje protein-DNK, 2) stvaranje pirimidin (6-4) pirimidon fotoprodukata 3) fotokemijska dimerizacija pirimidinskih baza.

Od tri moguda pirimidin dimera koja se mogu formirati unutar DNA (T-T, C-C, T-C), najede dolazi do stvaranja timin-timin dimera. Kod RNA, bududi da ne sadri timin, nastaju uracil-uracil i citozin-citozin dimeri. Nastali pirimidinski dimeri kao i drugi oblici otedenja nukleinskih kiselina spreavaju replikaciju DNA. Mikroorganizmi koji sadre DNA bogatu na timinu su najosjetljiviji na UV dezinfekciju

Slika 6. Fotokemijska (UV inducirana) dimerizacija timina

Najmanju otpornost na UV zraenje imaju redom - Gram-negative bakterije, Gram-pozitivne bakterije, kvasci, bakterijske spore, plijesni i virusi. Mikroorganizmi Bacillus subtilus (spore) Clostridium tetani Mycobacterium tuberculosis Salmonella typhi Salmonella typhimurium Staphylococcus aureus Virus gripe Poliovirus Rotavirus Saccharomyces cerevisie Aspergillus niger Penicilium roqueforti Razliite vrste Doza (mWs/cm2) 54,5 12,0 20,5 2,1 8,0 5,0 3,6 7,5 11,3 7,3 180,0 14,5 60-200

Bakterije

Virusi

Kvasci Plijesni Protozoe

Tablica 1. osjetljivost mikroorganizama na tretiranje UV zraenjem

Utjecaj zraenja moe se smanjiti ako se najkasnije 3 sata poslije zraenja mikroorganizmi izloe djelovanju vidljivog dijela elektromagnetskog spektra (fotoreaktivacija). Mnogi mikroorganizmi imaju enzimske sustave koji mogu popraviti nastale greke u lancima DNA uzrokovane UV svjetlom. Kod fotoreaktivacije enzimi fotoliaze izloeni svjetlosti valnih duljina od 310-490 nm bivaju potaknuti na cijepanje kovalentne veze izmeu pirimidinskih dimera. Virusi mogu koristiti fotoliaze stanica domadina. Reaktivacija bez prisustva svjetlosti provodi se izrezivanjem otedenih mjesta iz DNK lanca, a potom sintezom novih segmenata i njihovim meusobnim povezivanjem. Takav mikrobni popravak otedenih nukleinskih kiselina moe povedati UV dozu potrebnu za postizanje odreenog stupnja inaktivacije patogena

Mikroorganizam

Doza (J/m2)

Escerichia coli Enterobacter cloacae Citrobacter freindi Salmonella Typhi Salmonella typhimurium Vibrio cholerae Pseudomonas aeruginosa

100 100 80 140 130 50 110

Doza nakon fotoreaktivacije (J/m2) 280 330 250 190 250 210 190

Tablica 2. Potrebna doza za redukciju nekih mikroorganizama UV zraenjem (254 nm) prije i nakon fotoreaktivacije

4. SVOJSTVA UV ZRAENJA

Najvaniji parametri UV zraenje koji se odnose na dezinfekciju vode su: o Valna duljina: Germicidan uinak ima zraenje valnih duljina izmeu 240 i 280 nm (nanometara), tj blizu 260 nm za maksimalan germicidan uinak. Zraenja svih navedenih valnih duljina nalaze se unutar granica UV C zraenja. o Stanje vode: Temperatura vode malo ili uopde ne utjee na uinkovitost UV dezinfekcije, no utijee na efikasnost UV lampi potopljenih u takvoj vodi. Iako sama voda apsorbira energiju ultraljubiastog zraenja, suspendirane ili otopljene krute estice, zamudenost i boje apsorbiraju jo vie. Koncentracija suspendiranih krutih estica u pitkoj vodi je opdenito manja od 10 ppm, to je ujedno i granica na kojoj voda oteano apsorbira UV svijetlost. Zamudenost vode bi trebala biti to je mogude manja, odnosna zamudenost preko 5 NTU (NTU od eng. Nephelometric Turbidity Unist = nefelometrijska jedinica zamudenosti. ) trebalo bi izbjegavati po svaku cijenu. o Intenzitet zraenja: to je toka emitiranja blie vodi, zraenje de biti intenzivnije i, u skladu s tim, dezinfekcija de biti efikasnija. U pravilu, dubina vode nebi trebala biti veda od 75 mm, ako elimo da UV zrake uredno desegnu sve dijelove. o Vrsta mikroorganizama: Ultraljubiasto zraenje se mjeri u mikrovatima po centimetru kvadratnom (W/cm 2), a doze u mikrovatima u sekundi po kvadratnom centimetaru (Ws/cm 2) (= zraenje x vrijeme). Otpor efektima zraenja ovisit de o vrsti mikroorganizama. Uobiajena doza UV svijetla potrebna da uniti najede mikroorganizme (coliform, pseudomona, etc.) iznosi izmeu 6000 i 10000 W/cm2 . Standardi, to se tie UV doza u razliitim zemljama kredu se izmeu 16000 i 38000 W/cm2 Osim o vrsti, na otpor zraenju utijee i da li je bakterija u obliku spora ili u vegetativnom obliku u pravilu su spore otpornije na djelovanje UV zraenja. Takoer je bitan i stadij razvoja mikroorganizama - stanice u eksponencijalnom rastu osjetljivije su na UV zraenje u odnosu na stanice u stacionarnoj fazi. o Vrijeme ekspozicije: Kao i u sluaju bilo kojeg drugog dezinfekcijskog sredstva, vrijeme ekspozicije kljuno je za uspjenu dezinfekciju. Veliina tog vremenskog intrvala ovisi o opremi koja se

koristi,tj. vrsti lampe i dozama zraenja, no u svakom sluaju, krede se od 10 do 20 sekundi. Potrebna veliina vremena ekspozicije vode prilikom UV zraenja, za odreeni stupanj inaktivacije mikroorganizama, obrnuto je prorporcionalna intenzitetu svijetlosti koja prodire u vodu.

5. OPREMA

Moderan sustav za dezinfekciju vode UVsvijetlom sadrava slijedede elemente: o Nekorzivne komore u kojima je cijeli sustav smjeten o UV lampe o kvarcna cijev koja titi UV arulju (s vanjske strane je u kontaktu s vodom, a sa unutarnje strane je 1 cm zranog prostora do UV arulje) o Mehanike brisae, ultrazvune istae ili bilo koji drugi sustav samo-ienja o Senzore spojene na alarmni sustav za pradenje intenziteta UV svijetla o Sigurnosni sustav automatskog gaenja sustava u sluaju previsokog ili preniskog protoka, previsokog ili preniskog intenziteta lampi ili povienih temperatura komponenata sustava o Monitor za predenje UV prijenosa o Elektronike prikljuke

Slika 7. Elementi sustava za dezinfekciju vode UV zraenjem

Prilikom dizajniranja opreme vaano je osigurati da svaki mikroorganizam primi germicidnu dozu zraenja u kontakt komori. To se postie ostavljanjem odreenog prostora izmeu svih lampi i svih reflektirajudih povrina unutar komore i pravilnim strujanjem vode kroz komoru, tj. osiguravanjem potrebnih turbulencija. Strujanje kroz UV reaktore je turbulentno. Vremena zadravanja su na razini desetinka sekunde za srednjetlane arulje te na razini sekunde za niskotlane arulje. U sluaju kada je lampa potopljena, postoje dva razliita naina strujanja vode: o Voda moe strujati okomito na os/duinu lampe. U ovom sluaju same sjetiljke proizvode dovoljne turbulencije vode da bi se osiguralo da sva voda bude izloena germicidnoj dozi zraenja. o Voda moe strujati du osi/duine lampe, tj. paralelno s njom i u tom sluaju bit de potrebno ugraditi dodatni sustav koji de umjetnim putem izazivati potrebne turbulencije vode

Slika 8. Tipini sustav za UV dezinfekciju s potopljenim lampama

(a)

(b)

(c)

Slika 9. (a)Tipini sustav za UV dezinfekciju s lampama izvan vode; (b) pogled sprijeda; (c) profil

Najvaniji element UV sustava je izvor svjetla ili lampa. Najvedi uinak na molekule DNA i RNA ostvarit de se izlaganjem UV-C svjetlu valnih duljina izmeu 250 i 260 nm . Uinkovitost sustava, stoga, povedat demo, podesi li se izvor svijetla da emitira svijetlost valnih duljina unutar navedenog raspona. Najede su i relativno lako komercijalno dostupne tri vrste UV lampa : 1. Lp-Li lampe (nizak tlak-niski intenzitet) 2. Lp-Hi lampe (nizak tlak visok intenzitet) 3. Mp-Hi lampe (srednje-visokim tlakom intenziteta) Pod pojmom tlaka misli se na tlak plinova koji se nalaze u lampi.. Intenzitet se odnosi na energetski output. Razlika ovih triju tipova lampi je prvenstveno u intenzitetu germicidnog uinka svakog pojedinog tipa lampe, te u broju lampi potrebnih u sustavu i veliini sustava u cijelini. Najstarije i energetski najefikasnije svjetiljke za UV dezinfekcija su lp-Li svjetiljke. Ove svjetiljke sadre ivine pare i plin argon koji emitiraju skoro monokromatska zraenja valnih duljina 253,7 nm i djeluju pri temperaturama izmeu 40 oC i 60 oC. Od ukupne emisije iz lp-Li svjetiljaka, oko 85% zraenja je valne duljine 253,7 nm, to je blizu valnoj duljini maksimalne germicidalne uinkovitosti. Lp-Li lampica izgleda vrlo slino fluorescentnim aruljama u obliku cijevi. Razlika je to fluorescentne cijevi sadre fosfor radi pretvorbe UV energije koju emitiraju ivine pare u vidljivo svjetlo. UV lampe izraene su od kvarcnog stakla zbog njegove sposobnosti da prenosi UV svjetlo. Elektrina energija potrebna za rad LP-Li lampe iznosi oko 88 W, a od ukupne izlazne energije svega oko 20 do 25% ostvari germicidan uinak, odnosno, germicidna UV energija koju emitiraju ove lampe iznosi oko 0,2 vata po centimetaru valne duljine (W / cm) zraenja. Intenzitet svjetiljke je vrlo nestabilan prvih 100 sati rada, zbog toga se maksimalan intenzitet ostvaruje tek nakon prvih 100 sati koritenja. Za LP-LI lampe koje se nalaze na tritu se, naravno, proizvoa treba pobrinuti da su ved ostvarile svoje maksimalne intenzitete. Na intenzitet UV lampi,osim vremena, utijee i temperatura. Nakon 100 sati rada, tj. nakon ostvarenog maksimalnog intenzitetea, intenzitet lampi de s vremenom sve vie opadati. Procijenjeni vijek trajanja lampe je oko 13.000 sati, ili oko 1 - 1,5 godine . Tijekom ovog vremenskog intervala intenzitet svjetiljka de pasti na oko 75% svog maksimalnog intenziteta . Optimalna radna temperatura je 40oC. Temperature vie ili nie od optimalne smanjit de intenzitet lampe za 1% do 3% po jednom stupnju celzijevom. Druge dvije dostupne UV lampe na tritu, LP-hi i MP-hi lampe, u biti su samo dvije razliite modifikacije originalnih lp-Li svjetiljki. Obje lampe emitiraju svijetlost visokog intenziteta, te emitiraju iri spektar polikromatskog zraenja. Vedi intenzitet ovih lampi, u odnosu na Lp-Li lampe, omogudava znaajno smanjenje ukupnog broja lampi potrebnog za uspjenu dezinfekciju. Meutim, kako ove svijetiljke koriste znatno veu koliinu ukupne energije proizvodedi svijetlo izvan raspona germicidnog zraenja, one se

ne smatraju toliko uinkovitim kao Lp-Li svjetiljke. Visok intenzitet svjetiljke doputa vedi kapacitet pogona za tretman otpadnih voda, odnosno, dok bi za isti tako velik kapacitet pogona bilo potrebno tisude Lp-Li svjetiljaka, svjetiljaka visokih intenziteta potrebno je svega nekoliko stotina.

Tablica 3. Svojstva razliitih vrsta ivinih arulja

6. INSTALACIJA I ZAHTIJEVI

Instalacija tipinih sustava za dezinfekciju UV svjetlom prikazana je slikama 8. i 9. Lampa je smjetena u zatitni kvarcni cilindar. Kod starih sustava je bilo teko odravati cilindar istim zbog taloenja kalcijeva karbonata, organskih materijala ili eljeza koji su smanjivali prodiranje i germicidnu mod UV svijetla. Danas, gotovo svi sustavi imaju brisae kako bi se izbjegao taj problem. Elektrina struja je nuan uvjet za postavljanje ovog sustava. Potronja ovisi o stanju vode koja se treba tretirati; 22 W /h po kubiku vode smatra se optimalnim. Kako je UV dezinfekcija otpadne vode kontinuiran proces u kojem voda neprestano struji i nebi smijelo dodi do prekida, nuno je da izvor struje bude pouzdan. Sustavi koji nemaju pouzdan izvor elektrine energije trebali bi instalirati nezavisne, sigurnosne izvore struje, kako bi se osiguralo da dezinfekcija niti u jednom trenutku ne bude prekinuta. Sustav moe biti otvorenog i zatvorenog tipa. Sustavi zatvorenog tipa koriste se za vodu za pide, dok se sustavi otvorenog tipa koriste za proidavanje otpadnih voda. U sluaju zatvorenog tipa oprema je zatidena od vanjskih uvijeta, kao to je temperatura koja moe utijecati na rad sustava.

Slika 10. (a) Zatvoreni sustav za UV dezinfekciju vode; (b) Otvoreni sustav za UV dezinfekciju vode

Slika 11. Sustav u kojem se koriste cijevi paralelne s protokom vode za dezinfekciju vode za pide

Oprema za sustav za UV dezinfekciju ne zahtijeva puno prostora, jer je potrebno vrijeme kontakta, tj. ekspozicije vrlo kratko. Iako je to jedan od dezinfekcijskih sustava koji zauzima najmanje prostora, nuno je dodatno osigurati dovoljno prostora za mijenjanje svjetiljki i pohranu dovoljnog broja lampi kojima de se modi osigurati bar dvije godine rada.

7. RUKOVANJE I ODRAVANJE

to se tie rukovanja i odravanja sustava za UV dezinfekciju, zahtijevi su minimalni, ali i presudni za dobre rezultate. Stijenke kvarcnih cijevi moraju se odravati istima, na njima se ne smiju nataloiti nikakvi sedimenti i nikakvi depoziti koji bi smanjili zraenje. U malim sustavima, u kojima se te cijevi uglavnom briu runo, idenje se treba izvriti najmanje jednom mjeseno, a u posebnim okolnostima, dva ili tri puta tjedno. Svjetiljke se trebaju redovito mijenjati, tako da u svakom trenutku rada bude zajamen intenzitet od najmanje 30.000 W / cm2. Koliko demo ih, prema tome, esto morati mijenjati, razlikuje se ovisno o vrsti lampe. Uglavnom su sve lampe napravljene tako da zadovoljavaju navedeni uvijet, dok god im intenzitet ne padne za otprilike 25% 30% od maksimalnog. to se zamijene svjetiljaka tie, vano je napomenuti i znaaj temperature vode, naime u hladnoj vodi se mora ede obavljati zamijena.

8. DEZINFEKCIJA UV ZRAENJEM PREDNOSTI I NEDOSTATCI

Kao to je ved navedeno, UV svjetlo ima sposobnost dezinfekcije vode bez proizvodnje znaajnih fizikalnih ili kemijskih promjena tretirane vode. Ne poznaju se nikakvi negativni utjecaji na zdravlje potroaa pitke vode, dezinficirane UV svjetlom. Ovakvim postupkom dezinfekcije ne dodaju se nikakve nove tvari u vodu. Takoer, UV svjetlo ne mijenja niti okus ili miris tretirane vode. Nadalje, vrijeme ekspozicije je vrlo kratko u odnosu na vrijeme potrebno u sluaju konvencionalnih naina dezinfekcije, to znai da nema potrebe za velikim tankovima, tj. spremnicima. Iznimna uinkovitost UV dezinfekcije i to na irok spektar mikroorganizama je jo jedna prednost za svega jednu minutu moe se postidi smanjenje broja mikroorganizama u vodi za 99% ! Nadalje, oprema nema pokretnih dijelova koji de se istroiti. Voda ne zahtijeva nikakav prethodni tretman u smislu pripreme za UV dezinfekciju, osim filtriranja u sluaju velike zamudenosti vode. Trite je opskrbljeno irokim rasponom opreme, od opreme namijenjene velikim sustavima za obradu vode, do opreme namjenjene manjim sustavima za kudanstva. Doze i frekvencije zraenja koje se koriste za dezinfekciju ne utijeu na proizvodnju nikakvih novih supstanca, a niti predoziranje UV svjetlom nede dovesti do nikakvog tetnog uinka. Jedini negativni efekt koji se moe dogoditi kao posljedica UV zraenja je negativno djelovanje na zdravlje radnika koji upravljaju sustavom za dezinfekciju stoga je obavezno koritenje zatitnih naoala i odijede kako bi se izbjeglo izlaganje snanom zraenju karakteristinom za ultraljubiasto svijetlo. Mane, s druge strane, ukljuuju veliko smanjenje efikasnosti kada u vodi imamo veliku zamudenost ili obojenost. Najvedi nedostatak metode, meutim je mogudnost kasnije nove kontaminacije, primjerice u sustavu distribucije vode. Dok kod kloriranja, u vodi i nakon izvrene dezinfekcije, ostaju organske klorne kemikalije, koje de onemogudavati da u sustavu distribucije vode doe do obnavljanja bakterijske aktivnosti, u sluaju UV dezinfekcije toga nema. Zbog toga je, prije putanja vode u sustav distribucije, nakon obavljene dezinfekcije UV zraenjem, potrebno izvriti i kemijski tretman vode radi garancije mikrobioloke sigurnosti kroz cijeli distribucijski sustav. Prijetnje nove kontaminacije ili obnavljanje bakterijske aktivnosti u sustavu distribucije vode glavni su razlog za propitivanje kolika je uistinu isplativost sustava dezinfekcije UV zraenjem, ako je potrebna primjena jo i sekundarne dezinfekcije. U sluaju potrebe za takvim sekundarnim tretmanima vode, trokovi UV dezinfekcije rastu, pa ak i vie od trokova konvencionalnih metoda dezinfekcije.

Koritenje ovakvog naina dezinfekcije, kao samostalne metode, bez sekundarne dezinfekcije, preporua se stoga, samo u sluaju preventivne dezinfekcije, kada je opskrba vodom pouzdana, a zamudenost vode je manja od 1 NTU. U svim ostalim sluajevima, nuno je obaviti sekundarnu dezinfekciju.

9. LITERATURA

http://www.gradimo.hr/7387.aspx, NAINI DEZINFEKCIJE

www.cepis.org.pe/bvsacg/fulltext/desinfeccioneng/chapter4.pdf, Chapter 4, ULTRAVIOLET RADIATION

www.pbf.hr/hr/content/download/7533/40312/version/1/file/Puls.+svjetlo.ppt, Konzerviranje pulsirajudim svijetlom

www.nyserda.org/Programs/Environment/NYSERDAreport04-07.pdf, EVALUATION OF ULTRAVIOLET (UV) RADIATION DISINFECTION TECHNOLOGIES FOR WASTEWATER TREATMENT PLANT EFFLUENT

www.hatchmott.com/documents/adobe/uv%20disinfection_w.pdf, Ultraviolet disinfection