Zahvale

Zahvaljujem Glenu Pitreu na njegovoj vlastitoj prici o smeCim samotnim paucima i o ocaju ljudi koji su poku ali pobjeci oluji na Autocesti 23.

Za Johna i Kathy Clark

Rodih se prije nego su utemeljene gore, Prije bre uljaka. Kad jo ne bija e nacinio zemlje, ni poljana, Ni pocetka zemaljskom prahu; Kad je stvarao nebesa, bila sam nazocna, Kad je povlacio krug na licu bezdana. Kad je u visini utvrdivao oblake I kad je odredio snagu izvoru pradubina; Kad je postavljao moru njegove granice, Da mu se vode ne preliju preko obala, Kad je polagao temelje zemlji, Bila sam kraj njega, kao graditeljica, Bila u radosti, iz dana u dan, Igrajuci pred njim sve vrijeme: Igrala sam po tlu njegove zemlje, I moja su radost djeca covjekova.

(Mudre izreke 8:24-31, Biblija, Stvarnost, Zagreb, 1969.)

Prvo poglavlje

MOJI NAJGORI SNOVI UVIJEK SU SADRTAVALI PRIZORE SMEE VODE, POLJA divovske trave i vjetar helikopterske elise. Snovi su u boji, ali ne sadrte zvuk, ne cuju se glasovi utopljeni u rijeci niti eksplozije u kolibama sela koje smo spalili, niti brujanje Veselog Zelenka1 i topovnjaca koje lete nisko nad kro njama, poput insekata zalijepljenih na otopljenom suncu na horizontu. U snu letim na podstavi ponca, dehidriran od istjecanja krvi. Gornji dio bedra i bok rastrgani su mi ranama koje su mogli nanijeti vukovi. Siguran sam da cu umrijeti ako ne dobijem plazmu u bataljunskoj bolnici. Pokraj mene leti crni desetnik, odjeven samo u hlace i cizme. Kota mu je crna poput ugljena, a torzo otvoren poput razjapljena

crvenog zatvaraca od pazuha do prepona. Tijelo mu je tako te ko, traumaticno i stra no o teceno, i na pogled i na dodir, da i ne shvaca to mu se dogodilo. "Vrti mi se, Loot. Kako izgledam?" pita on. "Dobili smo srecku od milijun dolara, Doo-doo. Ceka nas Ptica slobode", odgovaram ja. Lice mu je pro arano znojem, a usta sjajna kao da je namazao usne rutem. Poku ava se nasmije iti. Veseli Zelenko je natovaren i polijece, s Doo-doom i jo dvanaest ranjenika. Zurim uvis u njegov cudan, pravokutni oblik i elise koje se vrte pod nebom boje lavande. U sebi zamjeram to smo ja i drugi ostavljeni da cekamo na sleti tu iako postoji ansa da veci broj Vijetnamaca dolazi kroz travu. Zatim svjedocim najbizarnijem, najokrutnijem i naizgled najnepo tenijem dogaCaju u tivotu. Dok se Veseli Zelenko uspinje nad rijekom i okrece prema Kineskom moru, jedan projektil izlijece iz kro nje pod kutom od cetrdeset pet stupnjeva i eksplodira u teretnom prostoru. Letjelica se jednom zatrese ____________________________ I Jolly Green - popularni naziv za golemi helikopter za prijevoz vojnika i mater ijala.

i prepolovi, a njezini spremnici s gorivom eksplodiraju u golemoj narancastoj vatrenoj lopti. Ranjenici u helikopteru obavijeni su plamenom dok padaju prema rijeci. Njihovi tivoti postupno se gase - ubijaju ih leteci rapneli i meci, tekuci plamen na njihovoj koti ili utapanje u rijeci. Zapravo, prisiljeni su triput umrijeti. Ni srednjovjekovni mucitelj ne bi osmislio tako dijabolicku sudbinu. Kad se probudim iz sna, dugo vremena sjedim na rubu kreveta. Ruke su mi stisnute na prsima, kao da sam se prehladio ili kao da je malaricni komarac opet ovladao mojim metabolizmom. Uvjeravam se da je san zaista samo san, da bih, da je stvaran, cuo i zvukove, a ne samo vidio prizore koji su sada stvar pro losti, nevatni za one koji ih poku avaju ponovno prizvati. Govorim si i to da je pro lost samo sjecanje koje trune i da je ne moram ponovno protivljavati i otivljavati, osim ako sam to ne

izaberem. Kao lijeceni pijanac, znam da si ne mogu dopustiti luksuz da zamjeram svojoj drtavi to je lagala cijeloj generaciji mladica i djevojaka koji su vjerovali da rade za plemeniti cilj. Ne mogu zamjerati ni onima koji su nas, kad smo se vratili kuci, tretirali kao cudake, ako ne i izopcenike. Dok opet tonem u san, ponavljam sebi da vi e nikada necu morati svjedociti masovnim patnjama nevinih civila, niti izdaji i napu tanju na ih zemljaka onda kad nas najvi e trebaju. No, to je bilo prije Katrine. Prije nego to je oluja snatnija od eksplozije koja je uni tila Hiro imu olju tila lice jutne Louisiane. Prije nego to je jedan od najljep ih gradova Zapadne hemisfere ubijen tri puta, i ne samo pomocu sila prirode.

Drugo poglavlje

U SREDI TU MOJE PRICE NALAZI SE SIMPATICAN COVJEK IMENOM JUDE LeBlanc. Kad sam ga upoznao, bio je naocit mladic koji je raznosio Daily Iberian, igrao bejzbol u katolickoj srednjoj koli i svaki tjedan bio ministrant u crkvi u koju sam ja dolazio. Iako mu je majka bila slabo obrazovana i radila kao fizicka radnica, i iako mu je otac nastradao u eksploziji naftne bu otine, cijelo se vrijeme smije io, pun samopouzdanja. Cinilo se da ne dopu ta da ga tivotne nesrece deprimiraju. Katem, smije io se. To ba i nije potpuno tocno. Jude je obasjavao svijet, izbjegavao njegove najgore udarce, a u borbi je znao progutati krv i ne dopustiti ljudima da vide da je povrijeCen. Imao je uske oci i kestenjastu kosu poput svoje majke Tidovke, i ce ljao ju je unatrag, poput lika iz filma iz 1930-tih. Nekako je ljude oko sebe uspijevao uvjeriti da je svijet dobro mjesto, da je ovo dobar dan i da ce se svima nama dogoditi dobre stvari. No, dok sam promatrao Judea kako odrasta i sazrijeva morao sam se podsjetiti stare lekcije kako je cesto najboljima meCu nama suCeno da posjete Getsemanske vrtove2. Obicni mu karci i tene prate vrijeme sekvencijski, pomocu satova i kalendara. Stanovnici Getsemanija to ne cine. Evo nekoliko njihovih prica. Svaka od njih na nevjerojatan nacin dotice tivot klinca iz New Iberije koji je izrastao u dobrog covjeka i ni na koji nacin nije prizvao dogaCaje koje mu je sudbina nametnula.

U petak, 26. kolovoza 2005., Jude LeBlanc budi se na drugom katu slana u Francuskoj cetvrti, iz kojeg ima pogled na dvori te i vrhove Katedrale sv. Louisa. Vani plju ti ki a i on promatra kako se voda spu ta niz oluke u vocnjake hibiskusa, stabla banana i hortenzije, skupljajuci se na ulegnutom plocniku od cigle kroz koje probija li ce divljeg kalopera. Samo na trenutak, gotovo zaboravlja bol koji dvadeset cetiri sata dnevno tivi u dnu njegove kraljetnice. Hispano-amerikanka imenom Natalia priprema mu kavu i toplo mlijeko u kuhinjici pokraj dnevne sobe. Njezina pamucna ljetna haljina tamno je purpurne boje, ukra ena cvjetovima boje kosti s ruticastim pra nicima. Ona je mr ava tena cije snatne ruke i napeti mi ici odaju pogre an dojam o tivotu koji vodi. Pogledava ga preko ramena. Lice joj je puno brige i sataljenja za covjeka koji kosu ce lja poput Mickeyja Rooneyja iz starih americkih filmova koje je posuCivala u videoteci. Kad se kurva, radi sa svodnikom koji vozi nezavisni taksi. Ona i njezin svodnik obicno pronalaze klijente u ranim jutarnjim satima na ulici Bourbon, pa ih odvode ili na privatno parkirali te iza spaljene zgrade kod Tchoupitoulasa, ili u oronulu drvenu kucu na North Villereu ________________________ 2 Maslinici na obronku i u podno ju Maslinske gore, na rubu Jeruzalema, prema Novom Zavjetu mjesto gdje je Isus proveo svoju posljednju noc prije uhicenja.

u vlasni tvu svodnikovog ogora. Tako izbjegavaju komplikacije s bolje organiziranim konkurentima, od kojih je vecina u dobrim odnosima s policijom i ostacima stare Mafije. Natalia mu na pladnju donosi kavu, toplo mlijeko i jedan u tipak sa ecerom iz Cafea du Monde. Spu ta taluzine, ukljucuje ventilator i pita ga: "Teli li da ti to napravim?" "Ne, ne treba mi sada. Pricekat cu do kasnijih sati." "Mislim da nisi spavao pro le noci." On promatra kako se ki a slijeva s krova i ne odgovara. Zatim se uspravlja na krevetu na izvlacenje. Pipci svjetlosti obaviju mu butine i dotaknu prepone. Natalia sjedne pokraj njega, a haljina joj se spusti

meCu koljena. Kosa joj je crna i gusta. Pere je tako cesto da uvijek sjaji. Kad je spusti niz ramena, izgleda stvarno lijepo. Ne pu i i ne pije, i na njezinoj odjeci i koti nema nikakvog traga tivota koji vodi, ako ne racunate pruge na unutra njoj strani butina. Lice joj je izgubljeno u mislima. Nije siguran razmi lja li o sebi ili o njemu. Za nju, Jude LeBlanc je tajna koju ne mote posve razumjeti, ali ocito je da ga prihvaca i voli takvog kakav jest ili nije, i ne optutuje ga niza to. "Mogu li uciniti ne to drugo za tebe?" "Na primjer?" "Ponekad imam osjecaj da ti nisam od koristi, da ti ne mogu ni ta prutiti", kate ona. "Pripremila si mi dorucak", kate on. Ona mijenja polotaj. Klekne iza njega na krevet, masirajuci mu ramena, pa ga nakratko zagrli i nasloni obraz na njegov potiljak. "U Meksiku imaju lijekove koje farmaceutske kompanije ovdje ne dopu taju", kate ona. "Ti si moj lijek", odgovara on. Ona ga grli, i samo na trenutak, on teli izbaciti sav ocaj i beznaCe i potisnuti osjecaj gubitka koji mu je obiljetio cijeli tivot. No, kako cete drugima objasniti da vam latan nalaz biopsije prostate mote nanijeti toliko tete u tivotu? Vecina ljudi ne razumije terminologiju. Osim toga, ne teli li iti druge njihove vjere u nepogre ivost medicine. Kad bi to ucinio, na neki bi ih nacin li io jedinog sustava vjerovanja koji posjeduju. Nalaz je govorio da se rak nije pro irio izvan prostate. Zbog toga, kirurg je odlucio da ne izvadi erektilni tivac. Pozitivne margine koje SU zaostale ulazile su u limfne cvorove i sjemenovode. Natalia se stisne uz njega, pritisnuv i svoje prepone snatno o njegova leCa. On osjeca kako se u njemu bude telje koje poku ava ne prepoznati. Motda se potajno nada da ce one potisnuti gritnju savjesti koja mu prijeci da pobjegne od svoje usamljenosti. Ustaje s kreveta, poku avajuci sakriti erekciju dok navlaci hlace. Njegov svecenicki ovratnik pao je s nocnog stolica i na njega se zalijepila upletena tivotinjska dlaka i pra ina. Odlazi do umivaonika i poku ava ga ocistiti, ali samo jo jace utrlja mrlju u njegovu bjelinu i

uprlja ga ma cu iz neopranog vrca. Te ko se oslanja na ruke. Gotovo da ne mote sakriti svoj osjecaj uzaludnosti. Vani, brzina vjetra raspr uje ki u s ploca na krovu. Tegla s cvijecem pada s balkona i razbija se dolje na ciglama. S druge strane dvori ta, susjedove drvene taluzine udaraju poput laganih cekica na arkama. "Danas ide u Deveti okrug?" pita Natalia. "To je jedino mjesto koje me teli", odgovara on. "Ostani sa mnom", kate ona. "Boji li se oluje?" pita on. biti ovdje, sa mnom. Ne mote bez svojeg

"Bojim se za tebe. Treba lijeka."

Ona to naziva "lijek" kako ne bi povrijedila njegove osjecaje, iako zna da je dvaput uhicen s ukradenim receptima, a jednom s morfijem iz pljacke, i da zapravo nije ni ta drukciji od nje ili bilo kojeg drugog dtankija iz Cetvrti. Ironija je u tome to mu seljanka iz Treceg svijeta, koja radi kao prostitutka da bi financirala vlastitu ovisnost, pruta duhovnu ljubav i po tovanje kakvu bi mu prutio malo tko iz njegova dru tva. Iznenada, osjeca prema njoj njetnost zbog koje mu se prepone pretvaraju u vodu. Njezina usta prekriva svojima, pa izlazi na ki u s novinama preko glave i hvata jedan od rijetkih autobusa koji jo voze do donjeg dijela Devetog okruga.

Trece poglavlje

OTIS BAYLOR PONOSNO SE NAZIVA ISELJENIKOM IZ SJEVERNE ALABAME koji se bilo gdje na svijetu osjeca kao kod kuce - u New Orleansu, New Iberiji ili bilo kojem drugom mjestu na koje ga po alje njegova osiguravajuca kompanija. Neobuzdano se pona a, velikodu an je i posvecen obitelji. Ako je moguce, izbjegava suditi drugima i ne teli biti obiljeten predrasudama svojih suvremenika i ljudi iz njegova umovitog rodnog mjesta, gdje je kao djecak svjedocio kako njegov otac i ujak sudjeluju u paljenjima kriteva, odjeveni u slutbene odore Klana.

Zapravo, Otis je o osiguranju ucio od dna, radeci u crnackim i radnickim cetvrtima Birminghama. Tamo gdje drugi prodavaci nisu uspjeli, Otis je postigao sjajan uspjeh. Na konvenciji prodavatelja osiguranja u Mobileu, cinicni rival zamolio ga je da mu otkrije tajnu. "Iskatite ljudima dutno po tovanje i njihova ce vas reakcija zapanjiti", odvratio je Otis. Danas se vozi kuci ranije, kroz ki u i gust promet, govoreci sebi da sile prirode nece slomiti njega i njegovu obitelj. Njegova kuca sagraCena je 1856. i bila je nijemi svjedok jenkijevske okupacije, epidemije tute groznice, ulicnih bitaka izmeCu Unionista i pripadnika Bijele lige, vje anja talijanskih emigranata na ulicnim svjetiljkama i plimnih valova nakon kojih su tijela utopljenih mornara ostajala visjeti na drvecu. Ljudi koji su gradili Otisovu kucu dobro su je izgradili. S generatorima na benzin koje je smjestio u upi, svjetiljkama i zalihama lijekova, te konzerviranom hranom i vodom u bocama koje je natrpao u smocnicu i na tavan, bio je siguran da ce on i njegova obitelj izdrtati i najgore prirodne katastrofe. Imaj vjeru u Boga, ali i u sebe. Otisov tata je to uvijek govorio. No, dok zuri u ki u koja plju ti kroz stabla zimzelenog hrasta u njegovu dvori tu, u njemu se budi druga vrsta straha, koja ga uznemiruje vi e od uragana koji se priblitava gradu, usisavajuci Meksicki zaljev u svoje tdrijelo. Otis je uvijek vjerovao u radnu etiku i u to da se covjek treba pobrinuti za sebe i svoje. Po njegovu mi ljenju, ne postoji sreca, ali ni nesreca. On vjeruje da je izigravanje trtve postalo uobicajeno, i nikada se tako nece pona ali. Kad ljude snaCu crni dani, to je obicno posljedica njihovih djela, govori on sebi. Zmija nije prisilila Evu da ubere zabranjeno voce, u Mog nije natjerao Kaina da ubije svojeg brata. No, ako je Otisov stav ispravan, za to je nezaslutena patnja na tuko brutalan nacin sna la njegovu rutnu, tutnu, pretilu kcer, njegovo jedino dijete, cije je samopouzdanje toliko nisko da je bila presretna kud ju je na maturalni ples pozvao djecarac s ramenima punim prhuti i naocalama zbog kojih su mu oci izgledale poput ociju zlatne ribice? Nakon maturalne zabave, Thelma i njezin pratitelj krenuli su uz meCudrtavnu cestu 10 na zabavu, ali se momak, koji je doselio u New Orleans prije samo dva mjeseca, izgubio i odvezao ih u cetvrt

nedaleko od kvarta Desire Welfare. Ne razmi ljajuci, momak je ugasio motor i upitao prolaznika za smjer. Kad je otkrio da mu je akumulator prazan i da ne mote upaliti motor, krenuo je do javnog telefona kako bi nazvao Otisa, ostaviv i Thelmu samu. Trojica crnih razbojnika koji su nai li na nju vjerojatno su bili urokani OD trave i pojacanog vina. No, to samo po sebi ne obja njava testinu njihova napada na Otisovu kcer. Nagurali su joj crvenu maramu u usta i savili joj ruke na leCima, te je prisilili da uCe u prolaz izmeCu dvije zgrade. Tamo su je naizmjence silovali i sodomizirali, paleci joj kotu cigaretama. Od te noci su pro le dvije godine i Otis jo uvijek trati obja njenje. Thelmini napadaci nisu uhvaceni, a Otis sumnja da ce ikada biti. Psihijatri, psihoterapeuti i svecenik iz Otisove crkve nisu pomogli Thelmi da se oporavi, ako je "oporavak" prava rijec. On se budi usred noci i sjedi sam u svojoj radnoj sobi, odluciv i ne dopustiti svojoj teni da otkrije razinu mucenja kojoj je izlotena njegova du a. to je motda jo i vatnije, on odbija postati ogorcen i prikljuciti se susjedima koji cine dio od cetrdeset posto izbornog tijela koje je svoj glas dalo biv em pripadniku Klana i nacistu Davidu Dukeu na izborima za guvernera. Priprema sendvic od sira, salate i majoneze, stavlja ga na poslutavnik s limenkom gaziranog soka i rutom s dugom peteljkom, i odnosi poslutavnik u Thelminu sobu. Ona je nagnuta nad svojim stolom, odjevena u crnu majicu i crni traper s velikim mjedenim zakovicama. Na glavi ima slu alice. On nema pojma to slu a. Katkad je opcinjena snimkama pticjeg pjeva i vodopada. Katkad slu a heavy metal grupe zbog kojih Otis poteli da je roCen gluh. "Pomislio sam da motda teli utinu", kate on. Njezine usne na minkane su purpurnim rutem, kosa joj je tamna, svjete oprana i o i ana tako da izgleda poput kacige. Na licu ima stalan talostan izraz zbog kojeg drugi misle da je problem u komunikaciji s njom njihov, a ne njezin. Oscilira izmeCu napadaja anoreksije, prisilnog pretrpavanja hranom i bulimije. Po normalnim standardima, ne bi je smatrali simpaticnom osobom. Ali za to bi i trebala biti? pita se Otis. Koliko se mladih djevojaka psiholo ki spremno nositi s ranama koje su joj nanijeli ti ljudi?

Ona pocinje jesti sendvic ne skinuv i slu alice i ne progovoriv i ni rijeci s njim. On posete i podite slu alice od pjenaste gume s njezine glave. "Ne mote li pozdraviti svojeg starog?" pita on. "Bok, tata", kate ona.

"Teli li da ti pomognem zatvoriti taluzine kad zavr i ?" Ona ga gleda. Cini se da se iza njezinih ociju krije intenzivna misao, poput tamne ptice povijena kljuna. "Momak iz civilne za tite rekao je da ce biti grozno." "Moglo bi biti. Ali mi smo cvrsti." On poku ava procitati njezin izraz lica. Nije to ni izraz straha ni tjeskobe. Zapravo, on se pita nije li to izraz ispunjenog ocekivanja. Ona cita Nostradamusa i privlace je prorocanstva o razaranju i smrti, kao da teli vidjeti kako se nesreca iz njezina tivota prenosi na tivote drugih. "Osiguravajuce kompanije zajebat ce grad, zar ne? Izuzima li tvoja kompanija o tecenja od vode?" kate ona. "To je smije no." "Ne, ako si ti jedan od ljudi koji ce biti zajebani." On napu ta sobu i zatvara vrata za sobom, potiskujuci gnjev koji mu buja u grudima. U prizemlju, njegova tena spu ta vrece od petnaest kilograma dro-bljenog leda u zamrzivac. Zove se Melanie i inzistira na tome da je ne zove "Mel", iako je to nadimak iz ljubavi koji joj je dao dok su jo hodali. "Za to to cini ?" pita on. "Tako da motemo ocuvati hranu ako ostanemo bez struje", odgovara ona. Oblak hladnog zraka podite joj se prema licu.

On pocinje obja njavati da se vec osigurao za taj slucaj instalirav i generatore na benzin i da ona zapravo tro i prostor u zamrzivacu koji hi trebali iskoristiti za svu pokvarljivu hranu koju mogu strpati u njega. No, ne svaCa se s njom. On je bio udovac kad ju je upoznao prije pet godina na plati na Bahamima. Ona je bila razvedenica, jako preplanula, zlatokosa i prelijepa, mnogo mlaCa od njega, fizicki snatna tena smjelog izgleda, iroko razmaknutih smeCih ociju koje ne trepcu cesto. Njezin smijeh sugerirao je prijezir prema konvencijama motda

i odreCeni stupanj seksualnog avanturizma. Bila je tena koja mote biti prijateljica i ljubavnica. Otisu je tada bilo pedeset i tri. Prerano je ocelavio, ali bio je ponosan na svoje snatne ruke i ramena. Nije se stidio svojeg libida, obilnog znojenja kad bi radio, niti mirisa testosterona koji je katkad imala njegova odjeca. Bio je ono to je bio i nije glumio. Melanie, ili "Mel", ocito ga nije smatrala neprivlacnim. Na mnogo nacina bili su jedno drugome suprotnost, ali cinilo se da oboje posjeduju niz kvaliteta koje su kompenzirale nedostatke onog drugoga. Ona je posjedovala urbanu profinjenost i diplomu iz financija s Cika kog sveucili ta, a on radnu etiku i zdrav razum. Rastali su se na Bahamima ne konzumirav i svoje kratko udvaranje, ali nastavili su s meCugradskim razgovorima i razmjenjivali darove i e-mailove. Pro la su dva mjeseca. Jedne ljetne noci, kad je svjetlost bila visoko na nebu i kad vi e nije mogao trpjeti svoju usamljenost, Otis je zamolio Melanie da se nade s njim u Ritz-Carltonu u Atlanti. Iznenadila ga je njezina agresivnost u krevetu i cinjenica da je svr ila triput tijekom njihove prve zajednicke noci, to mu do tada nije uspjelo niti s jednom tenom. Zaprosio ju je tjedan dana poslije. Njegovi prijatelji smatrali su da je nepromi ljen i da ga dvadeset godina mlaCa tena motda iskori tava. No, to je mogao izgubiti, pitao ih je. Njegovoj kceri trebala je majka, njemu je trebala tena, a budimo realni, rekao je, tene koje izgledaju poput Melanie ne srecu se svaki dan. Nakon prve godine poceo je shvacati da je otenio slotenu, ako ne i hirovitu tenu. Njezini stavovi cesto su bili nefleksibilni, iako se obicno radilo o beznacajnim stvarima. Otkazala je telefonskoj kompaniji zato to je tehnicar donio blato na cipelama u predsoblje. Optutila je Otisa da daje prevelike napojnice konobarima i da vrtlarima dopu ta da lo e obavljaju svoj posao. Cinilo se da sa sobom nosi spremnik gnjeva poput dru tvene toljage. Selektivno se njime slutila da ga sramoti na javnim mjestima kako bi sve bilo po njezinom.

Jedan poznanik iz Chicaga rekao mu je da je Melanienin biv i suprug bio alkoholicar. Ta informacija o njezinoj pro losti samo je jo vi e zbunila Otisa. Melanie je rigidno suzdrtljiva u jelu i picu. Otis nije

shvacao kako bi pona anje njezina biv eg supruga moglo objasniti njezine dana nje nepredvidljive promjene raspolotenja. No, preobrazba u Melanie koju je Otis najtete prihvatio dogodila se nakon napada na Thelmu. Svake veceri bila je umorna, talila se na mucninu i inzistirala na razgovoru o nepostojecim financijskim problemima. Mogao je osjetiti kako joj se leCa grce kad bi je dotaknuo u krevetu. Subotom i nedjeljom ujutro budila se sat vremena prije njega i spu tala u prizemlje, te zapocinjala s dnevnom rutinom, onemogucujuci svaku mogucnost romanticne uvertire s njegove strane. Jednom prilikom, bez njezina znanja, vidio ju je kako podite njegovu odjecu s naslona stolca, nju i je, a zatim s gaCenjem baca u ko aru s prljavim rubljem. Sada, dok se najgora oluja u povijesti Louisiane priblitava gradu, on se pita krivi li ona njega za napad na njegovu kcer. Je li to razlog njezine razdratljivosti i implicitne kritike svega to cini? Zar ga vi e ne smatra za titnikom obitelji? "Odlazim u klub vjetbati. Teli li sa mnom?" kate on. "Sada? Ti to ozbiljno?" "Moj tata uvijek je govorio: 'Po tuj majku prirodu, ali zakucaj taluzine i ne daj da te upla i.'" Jedva je prikrila svoju dosadu kad je spomenuo svojeg oca, koji je radio u pilani i zavr io samo osnovnu kolu. "Povedi Thelmu sa sobom", kate ona. "Njoj se klub ne sviCa." Melanie ne odgovori. Vadi suCe iz perilice i stane ga bucno odlagati u ormare. " to je? Za to sam te naljutio?" kate on. Cini se da je na rubu da mu izravno odgovori na pitanje, a oci joj se sjaje. No, trenutak prolazi. "Ne ljutim se. Samo ne mislim da je za Thelmu dobro da cijelo vrijeme bude u svojoj sobi. Motda bi trebala razmisliti o tratenju posla", kate ona. Otis je oduvijek potajno sumnjao da je njegova supruga nalik mnogim Sjevernjacima. Obojeni ljudi sviCaju joj se kolektivno i kao apstrakcija. No, na individualnoj razini ne osjeca se ugodno s njima. Od noci napada bilo je ocito da ne teli da njezini prijatelji saznaju kako su njezinu pastorku silovali crnci.

"Misli li da sam nekako iznevjerio Thelmu?" pita on. Ona proucava svoje ruke nad sudoperom. Osjeca kosti u njima, zglobove prstiju. Pocela se taliti na artritis, iako barem godinu dana nije bila kod lijecnika. Gleda ki u koja pada na filodendron i stabla banane i palme koje slice na vjetrenjace u dvori tu. "Za to si je pustio na maturalni ples s idiotom koji ne zna ni isprati prhut iz kose, a kamoli za tititi svoju curu od gomile tivotinja?" kate min. "Ti nikada nisi pogrije ila kad si bila u tim godinama?" odgovara on. "Tako katastrofalno? Ne, za to sam morala cekati zrelu dob", kate ima. On prebacuje svoju sportsku torbu preko ramena i spu ta se niz natkriveni prolaz do upe. Pod kro njama hrastova, pokrece svoj automobil i krece unatrag, na cestu, udariv i kantu za smece koja padne na tivicu. Zna da Melanienu posljednju izjavu nikada nece uspjeti izbaciti iz sjecanja, ma koliko se ona poku avala iskupiti za nju, ako uopce poku a. Ta pomisao je poput hladne izmaglice koja mu se obavija oko srca. Nakratko su mu, avenija, vjetrom ibana ulica i purpurne i ruticaste neonske cijevi iznad ducana na uglu, iza le iz fokusa.

Teretana je gotovo prazna, ko arka ko igrali te odjekuje zvukovima usamljena igraca cije se lopte odbijaju od celicnog obruca. Igrac je Otisov susjed, Tom Claggart, trgovac koji putuje privatnim avionom s poslovnim prijateljima na zapadne farme divljaci, gdje pucaju u tivotinje koje pu taju iz kaveza i ograCenih prostora malo prije dolaska lovaca. Tom je Otisu rekao, lascivno namigujuci, da on i njegovi prijatelji slijecu I na privatnu pistu nedaleko od bordela pokraj Vegasa. "Jesi li dobro utvrdio kucu?" pita on, drteci loptu meCu dlanovima. "Prilicno", kate Otis. Tomov torzo cvrst je poput cempresa, a glava oblikovana poput metka. Svaki tjedan brijac mu podrezuje brkove pro arane sjedinama, i brije mu tjeme britvom. "Mislim da ce nam nakon oluje majmunska govna letjeti kroz ventilatore", kate Tom.

"Nisam siguran da te razumijem", odgovara Otis. "Crni Irci postaju nemirni nakon prirodnih katastrofa." Tom se sada smije i, kao da meCu njima postoji nekakvo pre utno razumijevanje. "Vjerojatno cemo otkriti je li tako", odvraca Otis. Tom baca loptu niz igrali te i promatra kako se odbija od javorovih dasaka i kotrlja u sjenu. Prozori visoko na zidovima pro arani su ki om i ibani granama drveca. Lice mu postaje zami ljeno. "Nikada nisam pricao s tobom o tome, ali ogorica mi je rekla to se dogodilo tvojoj kceri. Jesu li ikad ulovili te momke?" "Jo ne."

"To je teta. Ako ih nisu ulovili do sada, vjerojatno i nece." "Ne bih znao", odgovara Otis. "Ima li pi tolj?" "Za to?" "U ponedjeljak, cetvrt ce vrvjeti od te kopiladi. Da sam ja na tvojem mjestu, prestao bih drkati kurac i osvrnuo se oko sebe." "Za to misli da sa mnom mote tako razgovarati?"

"Samo ti govorim, kao susjed i prijatelj." "Nemoj." "To nije nalik tebi, Otis." To ti misli , idiote, kate Otis u sebi, iznenaCen tucljivo cu vlastitih misli.

Cetvrto poglavlje

SUBOTNJA JE VECER I DUGE KOLONE AUTOMOILA IZLAZE IZ NEW ORLEANSA prema MeCudrtavnoj cesti 10, iako su se vec pro irile glasine da sve do St. Louisa u Missouriju nema slobodnih soba ni u jednom motelu. No za optimiste, tivot u Francuskoj cetvrti odvija se punim gasom. U baru na uglu kod Ursulinesa, u kojem se boticna svjetla nikada ne gase, Clete Purcel smjestio se na prozoru tako da mote gledati kolibu s daskama na prozorima s druge strane ulice, pred kojom crni mu karac pu i cigaretu u nepropisno parkiranom kamionu s reklamnim panoom. Ki a je prestala i zrak je neprirodno zelen. Sadrti gust, tetak miris tuljeva. U oblacima se cak vidi i tracak svjetlosti

bijele poput kosti, kao da ce se vratiti vecernji zalazak sunca. Crnac u kamionu razgovara preko mobitela i ispuhuje dim svoje cigarete kroz prozor, gdje lebdi u zraku poput vlatnog pamuka. Tada okrece glavu i zagleda se u bar. Na trenutak, Clete misli da je razotkriven. No, crnac promatra tenu u visokim petama i uskim kratkim hlaci-CAMA koja brzo koraca plocnikom. Njezina ukra ena torbica ljulja joj se na stratnjici. Vlasnik bara otvara sva vrata, ispunjavajuci unutra njost svjetim zrakom koji miri e na morsku vodu i mokro drvece. Promatraci U prostoriji reagiraju kao da je jedan lo trenutak u njihovim tivotima do ao i pro ao. "Teli jo jedno pice? Kuca casti", kate vlasnik.

"Zar ja izgledam kao da ne mogu sam platiti svoja pica?" kate Clete. "Ne, izgleda stra no nervozno. Motda bi se trebao po eviti."

Clete uputi vlasniku pogled zbog kojeg ovaj pogleda u stranu. Vlasnik je Jimmy Flannigan, biv i profesionalni hrvac koji sada nosi nau nice i depilira cijelo tijelo u salonu na autocesti Airline. "Onda se nemoj eviti. Ali cini mi klijente nervoznima. Nitko ne teli da ga zgazi cirkuski slon koji se oteo kontroli." Clete je odavno odustao od nadmetanja s Jimmyjevim uvredama. "Imam vijesti za tebe. Apokalipsa bi mogla projuriti kroz ovu rupu, u tvoja klijentela to ne bi ni primijetila", kate on. Jimmy u Cleteovu ca u ulijeva sadrtaj boce scotcha s kromiranom cjevcicom. Scotch se zavrtloti poput arenog sladoleda. " to te grize, Purcel? Nedavno si se skinuo s necega?" kate on. Clete napola isprazni ca u. "Tako nekako", kate on. Kako bi uopce mogao objasniti Jimmyju Flanniganu osjecaj tjeskobe i deja vu od kojeg mu se su e usta i zatete kota na tjemenu? Ili, kako opisati helikoptere koji se ditu s krovova kuca u nebo pro arano krvavo crvenim oblacima, dok se mase utasnutih vijetnamskih civila naguravaju i preklinju americke marince da ih puste u letjelice? To je ne to to naucite prije ili kasnije: postoje neka iskustva koja nikada ne treba dijeliti s drugima, cak ni s ljudima koji su kupili karte za isto putovanje kao i vi.

Clete se vraca do prozora i poku ava se usredotociti na crnca parkiranog preko puta ulice. Crnac je Andre Rochon, dvadesettrogodi nji bjegunac pu ten iz pritvora uz jamcevinu, ciji je bijeg manje vatan od

informacije koju mote dati o drugoj dvojici bjegunaca, koji Cleteovim poslodavcima, Nigu Rosewateru i Malom Willieju Bimstineu, duguju trideset tisucica. Dva pica kasnije, prizor se nije promijenio, kao ni osjecaj tjeskobe u Cleteovu telucu, niti vrpca napetosti koja se poput klavirske tice zatete oko njegove glave. Clete je uvjeren da promatra pripreme za prodaju metamfetamina. Druga dva igraca su braca Melancon, pravi mafija i koji u dosjeima imaju pljacku vatrenim orutjem, nezakonito posjedovanje vatrenog orutja i zastra ivanje svjedoka. Clete vjeruje da ce se jedan ili oba brata Melancon pojaviti kod kolibe s daskama na prozorima. No cini se da se ni ta ne dogaCa ni u kolibi ni izvan nje, pa covjek u kamionu postaje nervozan. Ukljucuje i iskljucuje radio, pali i gasi motor. to uciniti? pita se Clete. Uhvatiti Rochona kao beznacajnog bjegunca ili se kockati na mogucnost da ce se braca Melancon pojaviti? Kad oluja udari o kopno sutra navecer ili u ponedjeljak ujutro, propalice ce se baciti na posao pljackajuci grad, ili ce biti otpuhane poput naplavina na sve strane. U svakom slucaju, bit ce gotovo nemoguce prebaciti mretu preko Rochona i Melancona. Clete odlucuje da je vrijeme za akciju. Stavlja nezapaljenu cigaretu u usta, ce lja kosu gledajuci se u ogledalo iza anka, i stavlja svoj e ir s obodom. Njegove hlace bet boje su izglacane, tamnocrvene mokasine ula tene, a havajska ko ulja napeta na masivnim ramenima. Skriveni revolver kalibra 25 pricvr cen mu je na gletnju trakom s cickom. U jednom dtepu hlaca ima vrecicu s olovom za udaranje i dtepnu baterijsku lampu, a u drugom lisice. Teli da je u avionu, da se dite iznad autocesta zakrcenih automobilima, autobusima i kamionima cija su svjetla usmjerena prema sjeveru, ili u New Iberiji, gdje ima drugi ured i sobu koju unajmljuje u starom motelu na East Mainu. No, mjesto roCenja ne prepu ta se ni zlim ljudima ni prirodnim katastrofama, govori on sebi i pita se hoce li isto misliti za dvadeset cetiri sata. "Ipak si odlucio potratiti curu?" kate Jimmy.

"No, na ulici imam sastanak s govnom koje je odavno trebalo biti samo trag u zahodskoj koljki", kate Clete. "Ako u sljedecih nekoliko minula vani zagusti, ne telim policiju. Razumije li?" " U ovom baru, devet - jedan - jedan3 je povijesni datum." "Ti si sjajan, Jimmy. Stavi na krov nekoliko zracnica." "A to je s tobom?" "Jesi li ikada cuo za cirkuske slonove koji su se utopili u New Orle-ansu? Vidi , nema presedana." Clete izlazi na plocnik. Svjetlost je nestala s neba i oblaci se tmurno valjaju nad njegovom glavom. Sada mote osjetiti kako tiva u barometru brzo pada. Nju i zadah nalik sumporu ili trulim jajima ili vodenim bubama koje su se zaglavile na re etkama kanalizacije i tamo uginule. Andre Rochon gleda ravno pred sebe. Zape ca mu lijeno pocivaju na volanu, ali Clete zna da ga je Rochon prepoznao kao policajca ili lovca na ucijenjene glave i odlucuje treba li se suprotstaviti ili upaliti motor i odjuriti prema North Rampartu. Clete prelazi ulicu, vadi znacku i podite je pred Rochonovim licem. "IzaCi iz vozila i drti ruke tako da ih mogu vidjeti", kate on. "Ovo nije prijedlog. Ucini to ili ide u zatvor." Njegove rijeci patljivo su izabrane. Unaprijed sugeriraju Rochonu da ima izbora, da uz malo suradnje i takticnosti mote jo jednu sezonu izmicati zakonu. Rochon izlazi na asfalt i zatvara vrata za sobom. Nosi tenisice bez carapa, hlace umrljane bojom i majicu sa slovima LSU odrezanu na trbuhu i pod pazuhom. Ruke su mu i arane jednobojnim tetovatama. Smrdi po znoju i truloj hrani meCu zubima. Lice mu je usko, a s jedne strane usta javlja se smije ak. Miluje izlotenu kotu na trbuhu, kao to to cine narcisoidni tipovi. Jedan prst gura u pupak. "Ti si privatni detektiv, crnjo?" pita on. Clete gleda ulicnu svjetiljku na uglu i zatrepce. "Vidi , ljudi mi ne daju nadimke, osobito ako su rasisticki", kate on. "Trenutno stoji u svinjskim govnima do grla. U sljedecoj minuti dogodit ce se jedna od dvije stvari. Ili ce otkucati bracu Melancon, ili ce krenuti u Centralni zatvor. Ako teli biti u prizemlju kad stigne uragan, poku at cu to srediti." __________________________ 911 - broj koji se u SAD-u zove za hitne slucajeve, ali i jedanaesti rujna, dan napada na Svjetski trgovacki centar.

"Eddy i Bertrand vec su se evakuirali. Tu sam da se pobrinem za necaka. Govorim ti istinu, covjece." Rochon stavlja dlan na prsa s iskrenim izrazom na licu. "Vidi , radi jo ne to to mi smeta. George W. Bush stavlja ruku na prsa kad teli pokazati ljudima da je iskren. Misli li da si George W. Bush? Misli li da si predsjednik Sjedinjenih Drtava?" Rochon je zbunjen, a oci mu araju amo-tamo. "Za to me tako gnjavi ? Zbog necega to su Eddy i Bertrand ucinili?" "Ne, zato to se nisi pojavio na sudu i zato to si prevario Niga i Malog Willieja za jamcevinu. Osim toga, smrdi . Willie i Nig ne vole ljude koji se ne tu iraju i ne peru zube i koji smrde. Moraju posprejati stolice svaki put kad im doCe u ured. Sada si im jo pokazao i da ih ne po tuje ." "Covjece, ne to si gadno popio." Clete osjeca kako mu se ake su e i koce. Otvara ih i zatvara, pa vlati usne. Osjeca kako u njemu buja opasna razina bijesa, koja nema mnogo veze s Andreom Rochonom. "Uzmi mobitel i reci Eddyju i Bertrandu da se prestanu zajebavati i doCu ovamo", kate on. "Nemam njihov broj." "Stvarno? Pa, da vidimo to ima ."

Clete ga gurne na kamionet i pretrese ga. Kad Rochon poku a okrenuti glavu i progovoriti, Clete mu udara glavom o karoseriju, tako snatno da je ulubi. "Sranje", kate Rochon, dok mu krv tece iz nosa preko gornje usne. "Nisam to nicim zaslutio." " to ima u kamionetu?" nikakav nalog da ga pretrati ."

"Ni ta. A ni nema

"Ja sam lovac na ucijenjene glave. Ne trebaju mi nalozi. Mogu prelaziti drtavne granice, razvaliti ti vrata i rasturiti ti kucu. Mogu te uhititi i zadrtati gdje god telim, koliko god dugo telim. Zna za to je to tako, Andre? Kad netko plati tvoju jamcevinu, ti postaje njegovo vlasni tvo. A ako ova zemlja ne to po tuje, onda je to vlasnicko pravo." "Ne latem, covjece. Ucini to teli . Nisam ovdje ni ta ucinio. Kad ovo zavr i, tutit cu te."

Clete otvara vozaceva vrata i dtepnom baterijom osvjetljava prostor ispod prednjih sjedi ta, kao i stratnji dio kamioneta. Rucno izraCen pod od dasaka u pozadini je prazan. Na njemu se nalazi samo smotano ute od polietilena na rezervnoj gumi. Ruticasti pli ani medvjedic s bijelim jastucicima pri ivenima na ape zaglavljen je izmeCu poda i metalnog ruba kamioneta. Clete gasi bateriju, pa je opet pali. Prizor konopca i pli ane tivotinje podsjecaju ga na jednu pricu iz novina koju je procitao prije nekoliko tjedana. Je li se radilo o otmici? U Devetom okrugu? Gotovo je siguran tlu je prica objavljena u Times - Picayuneu, ali ne sjeca se detalja. "Kome pripada taj pli ani medvjed?" pita on. "Mojoj necakinji." "Cemu sluti konopac?" "Postavljao sam utad za su enje rublja svojoj teti. to ti je, covjece?"

Iza sebe Clete zacuje kako automobil s pokvarenim auspuhom skrece iza ugla. "Vodim te u Centralni zatvor. Prestani se ceriti." Clete tada cuje kako automobil ubrzava i kako mu se ratkapa odvaja od jednog kotaca i udara o plocnik. Okrece se upravo u trenutku kuda re etka na prednjem dijelu automobila iz 1970-ih otkida vrata kamioneta i zabija se u njegovo lice i tijelo. Na trenutak, vidi dva crnca na prednjim sjedalima automobila, a zatim leti unatrag, na ulicu. Kota i kosa puni su mu razbijenog stakla. Udara o asfalt tako snatno da mu duh izlazi iz pluca u jednom dugom naletu kojeg ne mote kontrolirati, nakon cega ostaje nemocno letati, da cuci. Automobil koji guta gorivo gazi njegov e ir s obodom i skrece iza ugla na kraju bloka. Dok Clete poku ava skinuti vrata sa sebe, Andre Rochon pali motor kamiona i krece u suprotnom smjeru. Crvena stratnja svjetla jednom se upale na kritanju, a zatim se gubi u tami. Jimmy Flannigan i drugi Cleteovi prijatelji iz bara poditu ga, ciste mu staklo s odjece i pipaju ga kao da je komad natucenog voca, cudeci se to im je prijatelj jo tiv. Netko cak zove 911 i otkriva da su svi policajci i vozila hitne pomoci u Orleanskoj tupi vec preoptereceni daleko iznad svojih kapaciteta. Clete stoji nasred ulice, o amucen i ljutit. Ne mote prihvatiti cinjenicu da su ga upravo sredila trojica propalica koji ne mogu skinuti ni tvakacu gumu s cipela bez uputstava.

Govori svojim prijateljima da se vrate u bar, a zatim otvara vrata kolibe. Unutra mladic star otprilike sedamnaest godina sjedi na podu i gleda crtic na televiziji. Papirnata vreca puna odjece stoji mu pokraj nogu. Glasnoca televizije je zaglu ujuca. "Sti aj to", kate Clete.

Mladic ga poslu a. Nosi stilizirane vrecaste hlace i preveliku majicu, kao da pripada nekoj bandi, ali odjeca izgleda kao da je tek kupljena, a tijelo mu je tanko kao da je nacinjeno od tapica. "Gdje su tvoji?" pita Clete. "Moja ujna vec stoji u redu kod Domea da nam rezervira letaj. Moj ujak Andre uskoro ce me odvesti tamo", odgovara mladic. "Svi bi trebali donijeti hrane za pet dana. Tako katu." "Andre Rochon ti je ujak?" "Da, gospon." "Kako se zove ?" "Kevin Rochon." "Tvoj ujak je morao nekamo otici. Ako teli stici do Superdomea, morat ce pje ice." "Nije problem", kate mladic, pa skrece pozornost na crtic. Dobro, kate Clete sebi. Vraca se u bar, ispija scotch i mlijeko, i narucuje ledeni vrc piva i tri ca ice Jim Beama. U roku od sat vremena pijan je kao i svi drugi u zgradi, siguran u znojnom ambijentu muzike iz dtuboksa i umjetnog dobrog raspolotenja. Lice mu je vruce i masno, a u glavi mu zvone nepostojeci zvukovi koje stvaraju oklopna vozila i elise helikoptera. Dvije zalutale studentice s UCLA ple u na anku. Jedna od njih stavlja u usta opu ak dtointa. Jimmy Flanningan akama obuhvaca Cleteov vrat i sti ce ga, kao da je zgrabio potarni hidrant. "Upravo sam se vratio iz Superdomea. Treba vidjeti redove. Svi iz Iberville Projecta poku avaju se nagurati unutra", kate on. "Da?" odgovara Clete, ne shvacajuci bit. "Za to sve stanovnike sirotinjskih cetvrti "Ima stadionska sjedala", kate Clete. alju u Dome?" pita Jimmy.

"Za to ljudi iz sirotinjskih cetvrti moraju imati stadionska sjedala?" "Kad jezero Pontchartrain prekrije grad, motda ce neki od jadnika pronaci zracni dtep pod krovom i nece se udaviti", kate on.

Peto poglavlje

NEDJELJNOG POSLIJEPODNEVA U NEW IBERIJI OBLACI SU SIVI, A LI CE zelenih hrastova dut Glavne ulice u ti pod povremenim udarima vjetra. Kraj ljeta do ao je s mirisom pra ine, udaljene ki e i dima vatri za su enje mesa s druge strane mocvarnog rukavca u Gradskom parku. Nema naznake da se jutno od nas nalazi bijeli vrtlog vjetra i vode, tako da ga samo satelitska fotografija mote prikazati u pravom svjetlu, dok krece prema obali Louisiane i Mississippija. Dok na televiziji gledam kako oluja napreduje, osjecam se poput svjedoka nastanka holokausta. Tijekom dva dana guvernerka Louisiane, Eileen Blanco, preklinje za pomoc sve koji je tele slu ati. Drtavni dutnosnik za hitne slucajeve u Metairieu emocionalno se raspao tijekom intervjua na CNN-u. Mahao je rukama, a lice mu je bilo podbuhlo poput lica covjeka koji se odvikava od alkohola. Nedvosmisleno tvrdi da ce poginuti ezdeset dvije tisuce ljudi ako oluja zadrti svoju kategoriju 5 prema jacini i udari ravno u New Orleans. Moja pastorka, Alafair, tek iza la iz koledta Reed, javlja se u kuhinji na telefon. Nadam se da me zove Clete Purcel da bi mi javio kako je odlucio napustiti New Orleans i odsjesti kod nas. Nije on. Zove me erifkinja tupe Iberia, Helen Solieau, koja ima drugih briga. "Upravo smo ulovili Hermana Stangu", kate ona. "Upali smo u njegov laboratorij za proizvodnju metamfetamina i uhvatili dvojicu njegovih kurira." "Zna li koliko smo puta ulovili Hermana Stangu?" slucaj, Tatice. Ovog puta cemo ga po-

"Zato telim da ti nadzire kopati."

"Imati posla s Hermanom Stangom isto je kao pokupiti pseci izmet golim rukama. Daj to nekome drugome, Helen." "Kuriri me sada zanimaju vi e od Stange. Obojicu sam stavila u pritvor."

" to je zanimljivo kod ljudi koji ispred svojih IQ-a imaju znak minus?" "DoCi i provjeri."

* * *

Zakljucana celija nema prozora i zaudara po dezinfekcijskom sredstvu kojim su izribane sve celicne i betonske povr ine. Dva covjeka zakljucana u celiji skinula su majice i cipele i rade sklekove s nogama na drvenoj klupi. Ruke i prsa plave im se od tetoviranih gotickih slova. Imaju izbrijane pazuhe, a leCni mi ici izgledaju im cvrsto poput stranica bacve. Spu taju se do strukova irokih 72 cm i trbuha koji su ravni od pleksusa do prepona. Pri svakom skleku, mreta tila iskace im ispod napete kote. Imaju ake zidara ili ljudi koji ribaju bazene hidroklornom kiselinom ili onih koji retu i oblikuju kamen na ledenom zraku. Snaga u njihovim tijelima podsjeca na napetu celicnu oprugu koja tudi za oslobaCanjem, cekajuci na najmanji izvanjski poticaj. Jedan od njih prekida svoju vjetbu, sjeda na klupu i udi e i izdi e na nos, ne obracajuci pozornost na cinjenicu da Helen i ja stojimo samo pola metra od njega, gledajuci ga kao to bismo gledali tivotinju u zoolo kom vrtu. "SviCaju mi se tvoje tetovate. Vi ste Eighteenth Streetersi?" pitam ja. On se ceri, ali ne odgovara. Kosa mu je kratko podrezana, a tjeme pro arano otiljcima. "Latin Kingsi?" pitam ja. "Tko?" kate on. "A Mara Salvatrucha?" pitam ja. On zastaje prije nego to mi odgovori. Prsti mu ukoceno lete na koljenima, a potplati cipela zaigrano lupkaju po podu. "Za to to misli , covjece?" pita on. "To sam zakljucio po slovima 'MS' tetoviranima na jednom kapku, i broju 13 tetoviranom na drugom", katem ja. "Skutio si me, covjece", kate on. Gleda me u lice i ceri se. No, crni sjaj u njegovim ocima tjera covjeka da proguta knedlu, a ne da mu uzvrati osmijeh. "Mislio sam da ste vi tamo na Zapadnoj obali, ili da stvarate nove mogucnosti u sjevernoj Virginiji", katem ja.

On gleda pred sebe, kao da vidi neki smisao u sjenama celije, ili motda gleda u prizore u vlastitoj glavi, prisjecajuci se djela koja potvrCuju teoriju da ne potjecemo svi s istog drveta. Kima glavom naprijed-natrag, poput boksaca koji u uglu ceka zvono za pocetak prve runde. "Kad je klopa?" pita on. "Dostava hrane stite u est", kate Helen.

Drugi covjek se podite s poda i pocinje dodirivati prste na nogama. Oko pupka mu se stvara udubina. Usku stratnjicu je okrenuo prema nama. Gledam racunalni ispis pricvr cen na blok u mojoj ruci. "Ulicno ime ti je Chula?" pitam covjeka koji sjedi na klupi. "Da, covjece, pogodio si." " to to znaci?" pitam ga. '"Spremi ga', covjece. Kao u jai alaiju - prije nego lopticu u zid, svi vicu: 'Chula! Spremi ga.'" to tip zabije

"Imate impresivne dosjee. Lewisburg, Pelican Island, Marion", katem ill, "Za to gubite vrijeme sa svodnikom iz malog gradica kao to je Herman Stanga?" "Onim crnim tipom? Samo smo zastali i pitali ga za smjer. Odjednom su nas murjaci opkolili", kate covjek koji sjedi. "Da, takve se pogre ke dogaCaju", odgovaram ja. "Evo kako stvari stoje, Chula. Dolazi nam uragan i nemamo vremena za sranja dotepenaca koji ovdje nisu pro li kroz nikakva sranja. Vidi , Louisiana nije americka savezna drtava, nego zemlja Treceg svijeta. To znaci da nas stvarno raspizdi kad doCu dotepenci i misle da mogu obrisati noge o nas. VI ste, momci, krupne ribe, pa se necu zajebavati s vama. Izdrtavanje kazne u Angoli mote biti jako gadno, osobito ako vas odlucimo ocrniti. Ako telite nastradati zbog Hermana Stange, samo izvolite. Ili cete ispljunuti ono to imate, ili cemo vas sjebati." Covjek koji je dodirivao notne prste zastaje i okrece se prema meni. "Gledaj ovo, covjece", kate on. Skace na zid s jednom nogom i pravi salto, nakon cega se Vraca u uspravan polotaj. " to misli o tome? Naucio sam Salu od momaka koji su mi pobili cijelu obitelj, a zatim naizmjence silovali, prije no to su me prodali cirkusu. covjece, reci mi to misli o tome." u trenutku to u El me Hajde,

"Da budem iskren, mislim da si trebao ostati u cirkusu", odgovaram.

Nisam ga namjeravao navuci ovom primjedbom, ali to se dogodilo I BEZ moje namjere. Kad smo Helen i ja skoro iza li iz hodnika, covjek s ulicnim imenom Chula pocinje povlaciti limenu ca u amo-tamo po re etkama. "Hej, ti, momak s mariconom, moja sestra evi se sa svecenikom - dtankijem iz New Iberije. Kate da nismo pro li kroz nikakva sranja ovdje? To nisu lokalna sranja, covjece?" Helen se vraca do vrata celije ma uci rukama. "Kako si me nazvao?" kate ona. Chula slijete ramenima i smije i se, opravdavajuci se. "Nemam ni ta protiv tebe. Tvoj prijatelj ne bi trebao ismijavati nekoga zato to su ga prodali cirkusu", kate on. Naslanja se na zid, odvajajuci se od svijeta oko sebe, lica i aranog sjenama re etaka.

Kod kuce, poku avam zaboraviti dvojac iz pritvora. Molly, moja supruga, biv a je casna sestra. Nekad je radila s redom Maryknolls u Srednjoj Americi. Ima pjegice na ramenima i gustu tamnocrvenu kosu koja je na vratu kratko o i ana. Ona i Alafair skupljaju vrtlarski alat u dvori tu i zakljucavaju ga u limenoj upi iza trijema. Zrak je tetak, prohladan i miri e na ki u. Zimzeleni hrastovi, stabla pekana i rukavac mirni su kao na slici. "Je li zvao Clete?" pitam ja. "Ne, zvala sam ja njega. Ne namjerava se evakuirati", kate Molly. Patljivo mi promatra lice. Zna da ne razmi ljam o Cleteu. "Zar se ne to dogodilo u zatvoru?" "Lokalni svecenik imenom Jude LeBlanc propao je kroz rupu u dimenziji prije otprilike godinu dana. Ima smrtonosni rak, ovisan je o morfiju i izdana su tri ili cetiri naloga za njegovo uhicenje." Zapravo ne telim pricati o tome. Ako godine donose mudrost, ta mudrost leti u spoznaji da je razgovor uglavnom beskoristan i da se treba drtati podalje od bola drugih ljudi. "Kakve to ima veze sa zatvorom?" pita Molly. "Jedan clan salvadorske bande zvane MS-13 rekao je da je njegova sestra spavala s Judeom." "Jesi li ga pitao gdje ti je prijatelj?" "Kriminalcima nikada ne daje asova drte", katem ja. prednost, bez obzira na to koliko

Snatan udar vjetra prolazi kroz drvored na Bayou Teche, mre kajuci vodu poput stare kote, ispunjavajuci zrak smradom riblje ikre i li ca koje je potutjelo i pocrnjelo u sjeni. Katrina ce u sljedecih sedam sati udariti negdje oko jezera Pontchartrain. "Hajdemo pripremiti veceru", kate ona. "Nemam ba apetita", katem ja.

Lice joj izgleda suho i prazno, obrazi su joj pomalo upali. Duboko uzdi e. "Bote, ti jadni ljudi", kate ona.

Uragani ne dopu taju ljudima da ih opi u, kao ni bombe koje bacaju bombarderi B-52. Vidio sam ljude koji su pretivjeli takva bombardiranja, U sebi nose bol kakvu nikada ne biste htjeli vidjeti. Placu i ispu taju zvukove nalik mijaukanju. Ako ne to i izgovore, njihove su rijeci obicno nerazumljive. Uvijek sam mislio da su se pridrutili skupini koju Biblija nazivava zatocenicima Neba, i da su pomazani na nacin kojem bi se vecina nas opirala cak i kad bismo prepoznali Botji prst kako se pruta kako bi nam dotaknuo celo. Uragan kategorije 5 nosi eksplozivnu snagu nekoliko puta vecu od atomske bombe koja je 1945. bacena na Hiro imu. No, za razliku od umjetnog orutja za masovno uni tenje, uragan stvara okrutenje koje negira na e prirodne zakone. U pocetku, zrak poprima umjetnu zelenu boju i tako je gust da ga motete drtati u aci. Munje i gromovi dolaze gotovo poput predvidljivih prijatelja, zatim se gube u eteru. Cini se kao da je rijec o obicnoj ljetnoj oluji. Prstenovi ki e spajaju kreste valova, a vjetar miri e po slanoj vodi i tvrdom pijesku koji se zagrijao pod suncem. Zapitate se nije li sva ta priprema i panika bila "mnogo vike ni za to". A tada, cini se da se more povlaci od kopna, kao da se u sredini zaljeva pojavila golema rupa. Stabla palmi uspravljaju se u ti ini. Njihovi listovi iznenada su nepokretni. Gutate kako biste zaustavili pucketanje u u ima, s istim onim osjecajem nemoci kakav biste mogli iskusiti u avionu koji dramaticno brzo pada. Na jugu, duga crna lopta pocinje se stvarati na rubu zemlje, izdituci se iz vode poput divovskog kita, ireci se preko cijelog obzora. Ne motete vjerovati

svojim ocima. Crna lopta sada juri prema obali, ubrzavajuci i rastuci, povecavajuci brzinu lako snatno da val upija svoju vlastitu krestu prije nego to se zabije u povr inu. To se zove plimni val. Njegova snaga mote pretvoriti sustav nasipa u serpentine crnog pijeska ili sravniti grad sa zemljom, osobito ako ne postoje prirodne barijere oko grada. Otoci uz obalu Louisiane odavno su erodirali, ili su ukrcani na barte i prodani kao ljunak za parkirali ta. Petrokemijske kompanije izdubile su oko esnaest tisuca kilometara kanala kroz mocvare, dopu tajuci slanoj vodi da prodre i uni ti slatkovodna mocvarna podrucja od tupe Plaquemines do prolaza Sabine. Nasipi dut rijeke Mississippi bacaju stotine tona blata preko ruba kontinentalne ploce, sprecavajuci rijeku da tece na zapad uz obalu gdje je najpotrebnija. Mocvarna podrucja Louisiane nestaju brzinom od 122 cetvorna kilometra godi nje. Sada je jedan ujutro i slu am vjetar u kro njama zimzelenih hrastova i pekana. Taluzine na na oj kuci su zatvorene i blago vibriraju na arkama. Jedini znakovi vremenske nepogode su palucanje munje u oblacima i iznenadni udari ki e koji ukra avaju na limeni krov borovim iglicama. Na dva sata votnje istocno od nas, stanovnici New Orleansa koji se nisu evakuirali promatraju kako njihov grad nestaje s lica zemlje. Za to je jedna grupa po teCena, a druga ne? Ne znam. No, odlucio sam da dva novoprido la clana na e zajednice nece utivati u sigurnosti na eg zatvora, barem ne pod njihovim uvjetima, dok se, cestiti ljudi dave u vlastitim domovima. Nazivam nocnog cuvara zatvora i nalatem mu da razdvoji dva clana MS-13. " to da im katem ako me pitaju za to?" kate on. "Reci im da u tupi Iberia imamo politiku koja brani homoseksualcima da dijele celiju", odgovaram ja. "Molim?" Pola sata kasnije vozim se u svoj ured i opet citam faksove i racunalne ispise o dvojici clanova MS-13. O kriminalcima uvijek postoje podaci, samo ih treba pronaci. Kriminalci mogu biti spretni u zlocinu i lukavi poput tivotinja, ali kad je rijec o uspje nom suprotstavljanju sustavu, juri aju uzbrdo na haubicu. Na ulazu u pritvor provjeravam svoje orutje, a zatim tratim od nocnog cuvara da dovede Felixa "Chulu" Ramosa u sobu za

ispitivanje. Chula dolazi okovan u lance oko nogu i struka. Nosi samo bijele bok-serice, koje izgledaju neobicno bezopasno na njegovoj tetoviranoj koti. "Skine mi okove, kapetane?" Nocni cuvar je star i lice mu je crveno od alkohola. Ne zanima ga glumatanje drugih ljudi, niti ih teli spa avati od njih samih. "Slobodno se tali", kate on. Chula sjeda za metalni stol koji je drtava otpisala kao vi ak i promatra me kako sjedim s jednom rukom opu tenom na stolu. "Mogao bih ti i cupati grlo. Prije nego to bi uspio trepnuti, ovako brzo", kate on pucnuv i prstima. Prstima trljam umor iz ociju. "Tvoj partner, kako se ono zove, Luis, je budala, ali mislim da si ti jo gluplji od njega."

Kota se trza ispod Chulina lijevog oka, kao da insekt hoda po njoj. "Ponovi to!" "Vi ste, momci, vrijeCali mene i erifkinju zato to su za vama izdane tjeralice, pa ste mislili da cete odlepr ati u neki bolji federalni zatvor. To se nece dogoditi." "Dakle, hoce reci da nas alje u Golu?"

"Na kraju da, ali u ovom trenutku, prebacujemo vas u Centralni zatvor u New Orleansu. To vrijedi samo za vas dvojicu, ne za sve pritvorenike. Orleanska tupa ima nalog za uhicenje vas dvojice. Rijec je nekakvom sitnom sranju, ali mi cemo slijediti protokol i odvest cemo vas tamo prije zore." "Cijeli grad ce biti otpuhan s mape. Koga zajebava , covjece?" "Uz malo srece, osoblje nece napustiti zatvorenike u Centralnom zatvoru. No, tko zna? Place drtavnih slutbenika u Orleanskoj tupi su koma. Mote li plutati na vodi u poplavljenoj sobi punoj drugih tipova koji rade istu stvar?" "To nije smije no, covjece." " erifkinja i ja dobro smo vam se nasmijali, glupani. Va partner za kojeg se trtvujete opljackao je banku u Pennsylvaniji, ali boja za obiljetavanje eksplodirala je u torbi i zaprljala sve novcanice. Onda je va idiotski prijatelj odnio sedamdeset i pet tisuca dolara ukradenog novca u javnu praonicu rublja i ispirao novcanice iznova i iznova, sve dok nisu poprimile ruticastu boju. Zatim je tim novcem poku ao kupiti

terenac od cetrdeset tisuca dolara. Taj mutavac ne samo da vas je nadmudrio, nego vas je sjebao sve u esnaest. Odletat cete dvostruke kazne u Angoli, od toga polovicu za njega. Ako misli da latem, nazovi me nakon to dospije u zatvor s Big Stripesima. Zna li to je tamo Ponocni specijal? Zamisli znojnog crnca od stotinu i pedeset kila kako ti zabija teretni vlak u guzicu." Namignem mu. On zuri u mutnu bjelinu poda, a na celu mu se stvara zabrinuti nabor. Mogu cuti njegovo disanje u ti ini. Vani udara munja, i svjetla u zgradi na trenutak zatrepere. " to teli , covjece?" "Rekao si da se tvoja sestra spetljala sa svecenikom - dtankijem."

esto poglavlje

DO SREDINE JUTRA, REPORTERI DILJEM SVIJETA OBJAVLJIVALI SU DA je uragan Katrina promijenio smjer i da je prije udara o kopno pao s kategorije 5 na kategoriju 3, razoriv i zaljevsku luku, ali po tedjev i grad kojeg je briga zaboravila4. Ulice New Iberije bile su zakrcene prometom, kao i ulice svih drugih gradica i gradova jugozapadne Louisiane. Parkirali te Wal-Marta bilo je koordinacijski centar za fundamentalisticke crkve koje su bez oklijevanja otvarale svoja vrata svakome kome je bila potrebna pomoc. No, sunce je sjalo, vjetar je nosio ki u, a cvijece je cvalo dut East Maina, vi e nalik proljecu nego ljetu. Svi smo duboko odahnuli, sigurni da smo pretivjeli najgore i da je na a kolektivna vjera nadjacala upozorenja ptica zloslutnica. No, reporteri su bili u krivu, kao i mi. Duga noc patnje tek je pocinjala za New Orleans. Tijekom noci, vjetrovi uraganske snage i plimni val natjerali su oceanske kolicine vode uz zaljev rijeke Mississipi zvan kanal "Mr. Go", kroz cijelu tupu St. Bernard, sve do Orleanske tupe i niskih cetvrti dut MeCuobalnog kanala. Nakon to je svanulo, stanovnici Donjeg devetog okruga rekli su da su zaculi eksplozije pod nasipom koji je zadrtavao vode jezera Pontchartrain. Od kuce do kuce brzo su se irile glasine - pricalo se da teroristi ili rasisti ditu u zrak jedinu

barijeru koja je sprecavala jezero da ne potopi uglavnom crnacko stanovni tvo Donjeg devetog okruga. Glasine su, naravno, bile latne. Nasipi su se raspali zato to su bili strukturno slabi i nisu imali mnogo izgleda da pretive oluju kategorije 3, a kamoli oluju kategorije 5. To su znali svi drtavni slutbenici za hitne slucajeve. To su znali vojni intenjeri. To je znao Nacionalni centar za uragane u Miamiju.

_______________________ 4 The City that Care Forgot - nadimak za New Orleans, u upotrebi od 1938., kao slogan koji je trebao privuci poduzetnike.

No, cini se da Kongres SAD-a i trenutna vlada u Washingtonu to nisu znali, buduci da su samo nekoliko mjeseci prije drasticno smanjili proracun za popravak sustava nasipa. Uspio sam nabaviti adresu mog prijatelja, svecenika - dtankija, Juden LeBlanca, od clana bande MS-13. No, u ponedjeljak u 9 ujutro, svi su se moji prioriteti promijenili kad je Helen Soileau u la u moj grad. Znacka u obliku tita vec joj je visjela na uzici oko vrata. "Kupi prnje Tatice. Pola odjela je prebaceno u Velikog ljigavca5", rekla je. " to se dogaCa?" "Ima toga na bacanje", odgovorila je.

Veliku tetu od vjetra vidjeli smo tek kad smo odmakli daleko na istok od Morgan Cityja. Polja ecerne trske bila su spljo tena, kao da je preko njih pre ao parni valjak i utabao u crnu zemlju. Telefonski stupovi bili su prepolovljeni, dijelovi velikih plakata bili su otkinuti, a krovovi otrgnuti s trgovina u ruralnim naseljima. Autocesta s cetiri trake bila je prekrivena li cem i sivim blatom iz naplavljenih uma s obje strane ceste. Tisuce ptica letjele su nebom krije teci, kao da nemaju gdje sletjeti. Helen je vozila s ozbiljnim izrazom na licu. Slijedilo nas je desetak policijskih vozila s upaljenim rotirkama. Neka vozila bila su teretni camci do vrha nakrcani kutijama prve pomoci, generatorima na benzin, doniranom hranom, odjecom i vodom u bocama. Sve je to bilo prekriveno ceradama i ljuljalo se na vodi.

Helen je bila privlacna, mi icava tena cijoj sam se inteligenciji i inte-gritetu oduvijek divio. Svoju karijeru zapocela je kao prometna policajka u Neworleanskoj policiji, u vrijeme kad su policajke protivljavale te ke trenutke meCu svojim mu kim kolegama. Nije skrivala svoju androginu narav i to ju je ucinilo posebnom metom za neke pripadnike odjela, osobito detektiva imenom Nate Baxter, degeneriranog biv eg policajca za poroke za kojeg sam iskreno vjerovao da mu je mjesto u zatvoru. Jednog jutra na prozivci, netom nakon to je snajper otvorio vatru na pje ake s vrha krova u Cetvrti, Nate je preuzeo mjesto zapovjednika smjene i obratio se svim policajcima u uniformi u prostoriji. "Telim sve mu karcine na vatrenoj liniji, u pancirkama i s maksimalnim naorutanjem", rekao je. "Imamo samo jedan cilj. Tog momka __________________________ S The Big Sleazy - jo jedan nadimak za New Orleans.

treba smaknuti. Nitko drugi ne smije nastradati, niti civil, niti policajac. Je li to svima jasno?" Za sada, sve je bilo u redu. Nate je skrenuo pogled na Helen. Kota mu se naborala na rubu usta "Helen, mote li nam reci spada li i ti u 'mu karcine' ili ne?" rekao je Neki policajci su se nasmijali. Helen je sjedila u drugom redu, na-gnuta naprijed, s pogledom fiksiranim na blok kojeg je drtala na bedru. Zacuo se poneki ka alj, a tada je prostorija utihnula. "Drago mi je to ste dotaknuli temu genitalija, detektive", rekla je. "Prije nekoliko tjedana, jedan transvestit rekao mi je da ste natjerali nekoliko transvestita da vam pu e na stratnjem sjedalu policijsko automobila dok ste radili u Porocima. Taj transvestit tada se slutio imenom Rachel. No, Rachel je zapravo mu karac, a pravo mu je ime Ralph. Ralph kate da ste povecali penis. Buduci da ja ne idem u isti toalet kao i mu karcine, ne mogu znati late li Ralph ili ne. Motda ce to znati drugi policajci." Zatim se zami ljeno zagledala u prazno. Karijera Natea Baxters nikada se nije oporavila od toga. Pokrenuo je osvetnicki pohod protiv Helen kroz birokraciju odjela. Nakon toga, svi kolege policajci

smatrali su ga zlobnom kukavicom koji joj se nije mogao otvoreno suprotstaviti. Sada smo stigli do mosta koji vodi preko Mississippija. rijeka nabujala je pod nama, oduzimajuci nam dah. Jedan brod - kuca pojavio se ispod mosta, vrteci se u rjecnoj zubima strgnula omot energetske plocice i ispljunula ga " to te muci?" pitam je. "Ni ta", odgovara ona, s jednim obrazom izbocenim od komada plocice. : Nisam vi e ustrajao na tom pitanju. Spustili smo se s druge strane mosta i skrenuli na povi enu izlaznu rampu iznad poplavljenih uma, cije su kro nje ostale bez li ca i bile pune smeca. "Ovdje bismo trebali koordinirati svoje djelovanje s pet- est drugih agencija, ukljucujuci i Neworleansku policiju. Zajebi to, katem ja", rekla je. "Prije nego to uCemo tamo, razgovarat cu sa svim na im ljudima. Radit cemo svoj posao i zadrtati vlastite standarde. To znaci da necemo pucati u pljacka e. Neka se osiguravajuce kompanije suoce sa svojim gubicima. No, ako netko zapuca na nas, razvalit cemo ga." Pogledala me. " to je smije no?" upitala me. "Da sam barem jo bio u policiji New Orleansa kad si ti bila tamo." iroka smeCa prevrnuti struji. Helen je na volan.

"Teli li mi to poblite objasniti?" "Ne, gospojo, zaista ne telim", odgovorio sam. Zagrizla je svoju plocicu i uputila mi jo jedan pogled. Nastavila je s votnjom prema gradu. Nitko od nas nije bio spreman na ono to nas je cekalo. Nije stvar bila u kilometrima zgrada bez krovova i s razbijenim prozo-rima, niti u ulicama ispunjenima plutajucim smecem, niti u zimzelenim hrastovima koji su probili krovove kuca. Najgora je bila doslovna nemoc grada. Elektricna mreta je uni tena, a dotok vode se ugasio u svim slavinama tupe St. Bernard i Orleans. Crpke koje su trebale tjerati vodu i same su bile poplavljene i potpuno beskorisne. Probijeni plinovodi gorjeli su pod vodom, a katkad je vatra izbijala iz zemlje i u sekundi ispunjavala nebo stotinama spaljenih listova otrgnutih s drevnog drveta. U jednoj noci, cijeli se grad vratio na tehnolo ku razinu srednjeg vijeka. No, dok smo prolazili ispod uzdignute autoceste, krenuv i prema Kongresnom centru, vidio sam prizor koji nikada necu zaboraviti i koji ce za mene zauvijek

simbolizirati moje iskustvo u New Orleansu U Louisiani, tog ponedjeljka, 29. kolovoza, godine Gospodnje 2005. tijelo debelog crnca plutalo je, okrenuto licem nadolje, pokraj hrpe debala. Odjeca mu je bila napuhnuta od zraka, a ruke su mu plutale pod pravim kutom na tijelo. Prljava tuta pjena na e brazde prelila mu se preko glave. Njegovo ce tijelo ostati tamo najmanje tri dana. Svaki privid reda u Kongresnom centru degenerirao je u kaos. Tisucama ljudi koji su tamo potratili utoci te receno je da donesu vlastitu hranu za pet dana. Mnogi od njih bili su iz projekata najsiroma nijih gradskih cetvrti, nisu posjedovali automobile, i imali su malo novca ili hrane krajem mjeseca. Mnogi od njih doveli su sa sobom starije i bolesne ljude dijabeticare, paraplegicare, osobe oboljele od Alzheimerove bolesti i ljude kojima je trebala dijaliza bubrega. Bijelo sunce uzdizalo se na nebu, a zrak je bio maglicast i sjajio se od vlage. Betonski prilaz izvan centra vrvio je ljudima koji su poku avali pronaci hlad ili pitku Vodu. Gotovo svi su ljutito vikali na policijska vozila i vozila medija. "Ovdje ce postaviti zapovjedni centar?" rekoh ja.

Mogao sam vidjeti kako Helen grize donju usnu, stiskajuci volan rukama. "Ne, rastrgali bi nas", rekla je. "Ulice u Cetvrti trebale bi biti suhe. Skrenut cu dolje prema Jackson Squareu..." "Stani!" " to je?" "Upravo sam vidio Cletea Purcela. Tamo, kod ulaza." Helen je spustila prozor i zagledala se kroz izmaglicu. Zagrijani zrak izlazio je kroz prozor poput pare koja izlazi iz stratnjeg dijela javne praonice rublja. " to Clete radi?" rekla je. Trebalo nam je nekoliko trenutaka da shvatimo prizor koji se dogaCao kod zida Kongresnog centra. Golemi preplanuli covjek, odjeven u prljave hlace krem boje i tropsku ko ulju rasparanu na ramenima, poku avao je prebaciti preokrenutu kartonsku kutiju preko tijela starije bjelkinje u bolesnickim kolicima. Tijelo joj se opustilo u smrti i Clete ju nije mogao prekriti kutijom a da je pritom ne izbaci iz kolica. "Cekaj, Helen", rekoh ja. Iza ao sam iz automobila prije no mogla odgovoriti. to je

Krajickom oka vidio sam kako okrece automobil, nakratko zastaje, pa krece prema Francuskoj cetvrti. Ostatak karavane krenuo je za njom.

No Helen je bila dobra du a i znala je da cu je ubrzo dostici, vjerojatno s Cleteom. Znala je i to da se prijatelje ne ostavlja, bez obzira na to to cini ostatak svijeta. Podigao sam staricu u kolicima dok joj je Clete kutijom prekrivao glavu i torzo. Zatim sam na njezinoj odjeci osjetio zadah koji me podsjetio na davni rat koji sam htio zaboraviti. "Ako misli da je to lo e, uCi u Centar. Sve vodovodne cijevi su pukle. Mrtvi ljudi nagomilani su u uglovima. Ulicni takori unutra pucaju i siluju koga god tele", rece Clete. "Ima li rezervno orutje?" "Ne, gdje je tvoj skriveni pi tolj?" "Mislim da sam ga izgubio u Royalu. Cijeli balkon sru io se na ulicu. Pogodila me leteca tegla za cvijece." Nadlanicom je obrisao znoj iz ociju i zagledao se u ru evine grada i pljacka e koji su lutali ulicama, s rukama punim svega to su mogli ponijeti. "Kome trebaju teroristi? Pogledaj ovo sranje, molim te."

Ljudima koji ne vole promi ljati o mogucnosti postojanja majmunskih gena u ljudskom genotipu, kao i onima koji iskreno vjeruju da dru tvene vrline proizlaze iz kolektivnog impulsa u ljudskim grudima, dogaCaji koji su se odvijali u nekoliko sljedecih dana povrijedili bi osjecaje. Helen se bojala da ce morati prepustiti zapovjedni tvo nad svojim odjelom policiji New Orleansa, drtavnim ili federalnim agencijama. No, to nam je bio najmanji problem. Nije bilo zapovjedni tva iznad nas. Oluja je uni tila zapovjednu strukturu i komunikacijski sustav policije New Orleansa. Cetiri do pet stotina policajaca, otprilike trecina odjela, spakirali su se i oti li na sigurno. Zapovjedni centar kojeg je policija New Orleansa postavila u zgradi blizu Ulice Canal Streeta bio je poplavljen. Njima na cast, deturni policajci nisu napustili svoje polotaje i dva su se dana probijali do svoje zgrade kroz vodu koja im je sezala do prsa. Nisu imali hrane ni pitke vode, i mnogi su morali obaviti nutdu u odjecu, drteci rucne radioureCaje u zraku kako ih ne bi smocili. Iz camca, ili bilo kojeg drugog povi enog polotaja, New Orleans je, dokle je pogled sezao, izgledao poput karipskog grada koji se uru io pod valovima. Sunce je nemilosrdno tarilo s neba, a vlaga je puzala pod odjecom poput kolone mrava. Linearna struktura cetvrti bila je prepoznatljiva samo po zelenim mrljama stabala koja su str ala nad

vodom, i redovima krovova prepunim ljudi koji su cucali na kosim crijepovima koji su im rezali dlanove. Takav zadah nisam osjetio nikad prije. Voda je bila cokoladno smeCe boje. Njezina je povr ina imala plavo-zeleni sjaj od nafte i industrijskih kemikalija. Izmet i iskori teni toaletni papir izlazili su iz probijenih kanalizacijskih cijevi. Sivi, mucni smrad raspadanja protimao je ne samo zrak, nego i sve to smo dodirivali. Tijela mrtvih tivotinja, ukljucujuci i jelene, ljuljala su se na brazdama na ih spasilackih camaca. Isto su cinila i ljudska tijela. Katkad bismo vidjeli samo rame, ruku ili potiljak koji bi iznenada izronili, a zatim potonuli u pjeni. Utapali su se na tavanima i na drugim katovima svojih kuca. Utapali su se na rubu autoceste 23 kad su poku ali pobjeci iz tupe Plaquemines. Utapali su se u starackim domovima i na drvecu i na krovovima automobila, dok su panicno mahali helikopterima koji su im letjeli nad glavama. Umirali su u bolnicama i domovima za njegu od dehidracije i vrucine, umirali su zato to deturna sestra nije mogla rucnim venti-lalorom mahati satima bez odmora. Ako slucajno cujete traku sa snimljenim pozivima s mobitela na broj 911, udaljite se od nje to je moguce brte, ako ne telite do kraja tivota tivjeti s glasovima koji ce vam se vracati u snu. Americka obalna strata neprestano je letjela. Dolazili su nisko, sa suncem iza leCa, gaCali su ih snajperima, visjeli su s kablova, dok je zapuh vjetra od elisa njihovih helikoptera stvarao brazde na vodi. Najprije su spa avali djecu, starije i bolesne, a kasnije su se poku avali vratiti po ostale. Bu ili su rupe u krovovima i vezivali utasnute ljude koji se nikada prije nisu vozili u letjelici. Na prsa su privijali dojencad i debele tene od stotinu i pedeset kilograma i nosili ih iznad vode do vi eg terena s graciozno cu koju povezujemo s anCelima. Spasili su vi e od trideset i tri tisuce du a. Ma to god se dogodilo u na oj povijesti, niti jedna skupina ljudi nikada nece nadma iti razinu hrabrosti i predanosti koju su oni iskazali nakon udara Katrine. Nakon zalaska sunca tog prvog dana, 29. kolovoza, nebo je poprimilo boju tinte, pro arano dimom vatri koje su vandali zapalili u Vrtnoj cetvrti. Bilo je i elektricnih izboja, svjetlosnih bljesaka na nebu - bile

su to munje, a motda katkad i putanje svijetlecih metaka ispaljenih iz automatskog orutja. Nijedno pravilo vi e nije vrijedilo. Pljacka i su najprije napadali apoteke i prodavaonice pica i draguljarnice, a zatim su krenuli dalje niz vedski stol koji im se nudio. Skupina odmetnutih policajaca iz policije New Orleansa postavila je lopovski stoter na desetom katu hotela u centru grada, pohranjujuci plijen u sobama, terorizirajuci upravu, i prijeteci smrcu reporteru koji im je htio postaviti pitanja. Policajci su takoCer pokrali automobile iz predstavni tva Cadillaca. Clanovi bandi obru ili su se na Vrtnu cetvrt. Imali su barbarski praznik, spaljujuci kuce izgraCene prije GraCanskog rata i odnoseci sve to nije bilo pribijeno za pod. Izbjeglice u Superdomeu i Kongresnom centru poku ali su prijeci preko mosta u tupu Jefferson. Vecina tih ljudi bili su crnci. Neki od njih nosili su djecu na rukama, a svi su bili iscrpljeni, gladni i dehidrirani. Tamo su ih docekali naorutani policajci iz tupe Jefferson, koji su im pucali sacmaricama nad glavama, ne dopu tajuci nikome da napusti tupu Orleans. Jedan policajac ustrijelio je crnca sacmaricom kroz stakleni prozor policijskog automobila pred Kongresnim centrom, pred ocima stotina ljudi. Policajac je odjurio prije no to je mno tvo napalo njegovo vozilo. Neki svjedoci katu da je pregazio tijelo svoje trtve. Policajac je tvrdio da ga je ubijeni poku ao napasti karama. Na pola bloka od drtavne medicinske klinike izbrojao sam devet tijela crnaca. Sva su plutala u krug okrenuta licem nadolje, poput padobranaca u slobodnom padu zaustavljenih na zracnom jastuku visoko nad zemljom. Culi smo price o pucnjavi s krovova i prozora. Posade spasilackih camaca upla ile su se ljudi koje su trebale spa avati. Neki ljudi koje je Obalna strata izvukla iz Donjeg devetog okruga rekli su da su pucnjevi bili ocajnicki poku aj skretanja pozornosti posadama camaca koje su u tami tratile pretivjele. Tko je govorio istinu? Koji je policajac, vatrogasac ili dobrovoljac, klececi na pramcu spasilackog camca i pripremajuci se da baci konopac na krov, to uopce htio saznati? Tko je htio dobiti metak iz AK-47? Bolnice Charity i Baptist Memorial postale su nekropolisi. Donji katovi bili su poplavljeni, a pripadnici bandi branili su pristup spasilackim camcima koji su poku avali evakuirati pacijente. Bez

struje, leda, jestive hrane i tekuce vode, osoblje bolnica ostavljeno je da se brine n najbespomocnijim pacijentima - o trtvama sa svjetim prostrijelnim ranama, cije su tjelesne funkcije u potpunosti ovisile o strojevima, o pacijentima kojima su upravo kirur ki odstranjeni organi, i o najranjivijoj skupini, starima i prepla enima. Sve se to dogaCalo u zgradi koja se kuhala u vlastitom smradu. No, mnogi policajci iz New Orleansa ostali su vjerni svojoj znacki i zavjetu i neumorno su radili zajedno s nama tijekom sljedeca sedamdeset i dva sata. MeCu njima su bili i mnogi Cleteovi dugogodi nji protivnici, ali cak i oni najte ci meCu njima morali su priznati da je divno imati Cletea Purcela na na oj strani - bio je to tip covjeka koji ce vas podrtavati, pomoci vam da sacuvate razum i poticati vas. Poznavao je svaku ulicu i rupu u New Orleansu, i pecao u svakoj uvali, zaljevu i kanalu od Baratarije do jezera Borgne. Dobro je poznavao kurve, prevarante, sitne kradljivce, svecenike-pijance, narkice, vlasnike striptiz-barova, transvestite, osramocene policajce, striptizete, cudake, ulicare, utjerivace dugova, novinare i staromodne mafija e koji su odrtavali svoje cvjetne vrtove u predgraCima. Njegova hrabrost se podrazumijeva. Njegov nehaj prema fizickoj boli i verbalnim uvredama bili su ocat i tuc njegovim neprijateljima, a njegova lojalnost prijateljima bila je toliko postojana da bi svjesno i promi ljeno dao tivot za njih. No, cak ni Katrina nije promijenila Cleteovu sklonost hedonizmu i prizemnim zadovoljstvima. Dana 31. kolovoza rekao je da ide provjeriti svoj stan i ured u ulici St. Ann u Cetvrti. Pro la su dva sata i Clete se nije vratio. Bilo je poslijepodne, Helen i ja plovili smo camcem u Gentillyju, okruteni vodom i kucama koje su pocele zaudarati na mrtva tijela. Kombinacija tege i vlage i nedostatka vjetra bila je gotovo nesno ljiva. Sunce je bilo poput uzdrhtalog tutog balona zarobljenog ispod povr ine vode. Helen je ugasila motor i pustila da plutamo na brazdi, sve dok se nismo na li u sjeni uzdignutog dijela meCudrtavne ceste 10. Njezino lice i ruke bili su jako sprteni suncem, a ko ulja joj je bila kruta od osu ene soli. "Idi i naCi ga", rece ona. "Clete se zna brinuti za sebe", rekoh ja. "Treba nam svaka mu karcina. Reci mu da dovuce svoje dupe ovamo."

"To je govorio Nate Baxter." "Podsjeti me da si izribam usta sapunom", odgovorila je. Drugi camac povezao me do vi eg terena, a zatim sam pje ice pre ao ostatak puta do Cetvrti. Cetvrt je bila izudarana vjetrom i ki om. Taluzine su bile otkinute sa arki, a drveni podovi cijelih balkona i cupani sa zgrada, nakon cega su odletjeli niz ulicu poput redova kla-virskih tipki. No, Cetvrt nije bila poplavljena, a neki barovi su, pomocu generatora na benzin, tri dana nastavili raditi punom parom njihovi gosti namarinirali su se do te mjere da su izgledali poput vo tanih figura ostavljenih pod grijalicom. Cletea sam prona ao u rupi na uglu, dva bloka od njegova ureda. Tropska ko ulja i hlace krem boje bili su mu crni od nafte, kota mu se gulila od sunca, a lice mu je sjajilo od golemog vrca tocenog piva koje je ispijao, kao i od ca ice viskija koja se vrtlotila u pivu. Brineta s halterima i podrezanim trapericama u visokim petama pila je pokraj njega, svojim bedrima dodirujuci njegova. Vrhovi njezinih grudi bili su istetovirani vijencima ruta. Oko vrata su joj visjele purpurne i zelene staklene perle, a ma kara joj je bila razmazana poput klaunovske. "Vrijeme je za polazak, Cletus", rekoh ja. "Razvedri se, veliki. Popij sodu s limetom. Momak ima hladne racice na suhom ledu", rece on. "Izgleda poput govna."

"Pa to? Ovo je Dominique. Ona je umjetnica iz Pariza. Idemo malo do mene. Jesi li vidio onaj veliki avion koji nas je proletio?" "Ne, nisam. IzaCi van sa mnom." "Bio je to Air Force One6. Nakon tri dana, Shrubster7 nas je nadletio. Hej, odmah se osjecam bolje." ___________________________ 6 Avion Predsjednika SAD-a. 7 Shrubster - nadimak predsjednika Georgea W. Busha. I shrub i bush na engleskom e znace grm.

"Jesi li me cuo?" Nagnuo se nad ank, napunio vrc iz pipe i u njega ulio ca icu Beama. Zatim je ispio vrc do dna, fiksirajuci me pogledom. Nasmije io se, a lice mu je bilo proteto toplinom. "Ovo je na a zemlja, covjece. Borili smo ne za nju", rece on. "Ja katem, zajebi sve te upke. Nitko nece

pljackati Velikog ljigavca dok je na zadatku Sisica Duplic iz Odjela za umorstva." Nisam imao pojma o cemu on prica. No, u Anonimnim alkoholicarima ne poku avate raspravljati s pijancima. U slucaju Cletea Purcela, ne ulazite u privatnu katedralu u kojoj je katkad tivio. "Reci cu Helen da ce nam se kasnije pridrutiti", rekoh ja.

Polotio je na moja ramena punu tetinu svoje velike ruke i otpratio me do vrata. Oblak testosteronsko-pivskog znoja koji se dizao ispod njegova pazuha bio je zagu ujuc. "Daj mi sat vremena. Samo se moram oprati i napraviti nekakvu veceru za sebe i Dominique", rece on. "Veceru?" " to u tome ne valja?" "Ta tena nije iz Francuske. Nekad je radila u salonu za masatu u Lafayetteu. Bila je jedna od kurvi Stevieja Giacana." "Tko je savr en? Ti ima ne to negativno za reci o svakoj teni koju upoznam." "To vi e govori o tvojoj prosudbi nego o mojoj." Vidio sam kako mu na licu treperi izraz povrijeCenosti prije no to sam mogao povuci svoje rijeci. Spustio je ruku s mog ramena i iza ao na plocnik. Ulica je bila prepuna gipsa, razbijenog stakla, cigli s dimnjaka, limenki od piva i crvenih plasticnih pivskih ca a, crijepova s krova i I isuca vodenbuba koje je voda izbacila kroz re etke kanalizacije i koje su krckale pod nogama kad biste stali na njih. No, u to kasno poslijepodne, u sjeni koju je bacala zgrada iza nas, u lepr anju zastave Mardi Grasa8 koju je netko objesio na motku na balkonu, na trenutak sam osjetio da nam je jo uvijek motda dostupna starija, ljep a vizija New Orleansa. "Tao mi je zbog ovoga to sam rekao, Clete." Oci su mu se u uglovima pro arale bijelim linijama. Iz dtepa ko ulje s dva je prsta izvadio komad papira i prutio mi ga. "Osim to razvija karijeru slikarice, Dominique slucajno poznaje sve zaposlene djevojke ________________________________ 8 Mardi Gras - karneval u New Orleansu, odr ava se posljednjeg utorka prije korizme.

u Cetvrti. Teli li jo uvijek pronaci tog svecenika - dtankija koji se spetljao sa sestrom tipa iz MS-13?" rece on. Nikada ne potcjenjujte Cletea Purcela.

Sedmo poglavlje

VRACAJUCI SE NA SASTANAK s HELEN, STALI SMO KOD STANA NA DRUGOM katu zgrade gdje je Jude LeBlanc tivio s Latinoamerikankom imenom Natalia Ramos. No, vrata stana bila su zakljucana, a taluzine zatvorene. Njihova susjeda, Cajunka koja je ovdje pretivjela oluju, rekla je da je Jude u petak poslijepodne oti ao iz stana u Deveti okrug i da mu se Natalia odlucila pridrutiti. "Cujem da se tamo dolje dogaCaju lo e stvari. Motda se nece vratiti", rekla je susjeda. "Znate li kamo su tocno oti li?" upitah. "Dolje je crkva u kojoj se ne raspituju o njemu. Natalia kate da je izraCena od tukature i da ima zvonik", odgovori ona. "Hvala vam", rekoh ja. "Hej, vi?" rece susjeda. "Da?" "Motda nije ispravno to svecenik tivi sa tenom i to, ali on je dqbar covjek, znate." Ta noc bila je jedna od nadrealnih slika za koje pretpostavljam da potjecu vi e iz nesvjesna nego iz svjesna uma. Ljudi su izgledali i pona ali se kao u snovima - ne posve stvarno, s tijelima sjajnim od znoja, s rastrganom odjecom, poput stvorenja koja svoje sudbine tive na povr ini Mjeseca. Vidio sam covjeka koji vesla u camcu, energicno zamahujuci veslima, leCima okrenut prema dvama tijelima koja su letala na pramcu. Na licu mu se vidjela stoicka odlucnost, kao da trudom koji ulate mote izmijeniti najgori udarac sudbine. Vidio sam crnu bebu kako visi u granama drveca. Njezine su sitne rucice bile uronjene u rijeku, a besprijekorno ciste plasticne pelene sjajile se na mjesecini. Vidio sam ljude kako jedu senf i kecap iz plasticnih pakiranja koje su opljackali iz kafica, dijeleci meCu sobom

ono to imaju. Na tri metra od njih, mrtva krava prekrivena muhama letala je na stratnjem dijelu slupanog kamioneta, s utetom omotanim oko vrata. Telatinozni debeli covjek u boksericama i sa suncanim naocalama plutao je pokraj nas na zracnicamaguma. Na trbuhu je imao pakiranje od dvanaest limenki piva, a jednu ruku podigao je u zrak da bi nazdravio zracnom gliseru u prolazu. "Telite li da vas povezemo na vi i teren?" upitah ja. "I da propustim predstavu? Zar se alite?" rece on, otvarajuci jo jedno pivo. Vidio sam djecu kako bjete od kuce izgraCene prije GraCanskog rata koju su upravo zapalili. Njihove siluete vidjele su se ispred plamena, poput klinaca koji zbijaju ale i skupljaju slatki e na Noc vje tica. Kad je plinovod eksplodirao, iskre su zasule cijelu cetvrt. Dva bloka dalje, osvetnici sa sacmaricama i pu kama za lov na jelene plovili su poplavljenim ulicama u camcu s elektricnim motorom. Jedan od njih nosio je kacigu sa svjetiljkom, a drugi safari e ir s vrpcom od leopardove kote. Svi su pili iz srebrne pljoske, sretni poput prasaca koji se valjaju u govnima. Ne znam jesu li prona li svoj plijen ili ne. Zapravo, u tom sam trenutku bio previ e umoran da bih mario za to. Culi smo da timovi elitnih postrojbi, Specijalne snage, Rendteri ili marinci ubijaju snajperiste pod crnom zastavom. Culi smo da je aligator pojeo jelena na drugom katu poplavljene kuce pokraj Industrijskog kanala. Neki policajci iz New Orleansa rekli su da je osoblje Tupnog zatvora Orleans pobjeglo iz grada, ostaviv i zatvorenike da se utope. Drugi su pricali da je rulja iz centra grada navalila na zapovjedni centar, misleci da se tamo dijeli hrana i voda. Zamjenik erifa uspanicio se i poceo pucati u nebo iz automatske pu ke. To je pridonijelo ra irenom uvjerenju da policajci ubijaju nevine ljude iz hira. Broj uhicenih pljacka a, podmetaca potara i te kih kriminalaca rastao je iz sata u sat, i vi e nismo imali kamo s njima. Pljacka e smo pu tali, i opet ih pronalazili reciklirane u pritvoru dva sata poslije. Neki od pritvorenika vjerojatno su bili ubojice - dileri droge ili sociopati koji su iskoristili oluju da bi eliminirali konkurenciju ili razrije ili stare zavade. Kad je na aerodromu pomocu ticane ograde

improviziran pritvor, najgore uhicenike poceli smo trpati u autobuse i odvoziti u tupu Jefferson autocestom 1-10.

kolske

Tada sam cuo kako tena s lisicama na zape cu vri ti na zamjenika erifa iz Iberije koji ju je poku avao nagurati uz stube autobusa koji je cekao. Sjela je na prag i povukla i druge za sobom. " to se dogaCa, Tope?" upitao sam zamjenika. "Pljunula je na vatrogasca i ogrebala mu lice. Pocela je vikati ne to o sveceniku na krovu crkve", rekao je zamjenik. "Mislim da je luda. Imala je uza se i neke lijekove." Tena je izgledala kao Latinoamerikanka i nosila je prljavu purpurnu haljinu s dezenom cvijeca boje kosti. Kosa i kota bili su joj masni od nafte, a bose noge krvave. "Tko je svecenik?" upitao sam je. Pogledala me. "Otac LeBlanc", odgovorila je. "Jude LeBlanc?" upitao sam je. "Poznajete ga?" rece ona. "Poznavao sam svecenika u New Iberiji koji se tako zvao. Gdje je on?" "U Donjem devetom okrugu, u crkvi Svete Marije Magdalene. Tamo je ponekad radio zato to nemaju stalnog svecenika." "Motete li je osloboditi?" zamolio sam zamjenika. "Drage volje", rece zamjenik, pa se sagne da otkljuca lisice. Kad je ustala, izgubila je ravnotetu. Pridrtao sam je jednom rukom i poveo prema ambulanti za prvu pomoc. " to se dogodilo s va im stopalima?" upitao sam je. "Izgubila sam cipele prije dva dana. Bili smo na krovu na kojem nije bilo crijepa. Cavli su virili iz dasaka." "Gdje je Jude, Natalia?" "Otkud znate moje ime?" "Va brat je Chula Ramos. Clan je MS-13. Pricao mi je o vama i Judeu." Istrgnula mi se iz ruke i pogledala me. Haljina joj je bila zalijepljena za kotu, a celo puno ugriza insekata. Nadletio nas je helikopter s reflektorima, progoneci pljacka e iz poslovne cetvrti. "Gdje je moj brat? Koristite se njime da biste do li do Judea?" rece ona.

"Smirite se ili cete se vratiti u lance." Patljivo je pogledala moje lice. Zabila je jedan zub u ugao usana. "Poku avao je navesti ljude iz Marije Magdalene da se evakuiraju.

No, mnogi nisu imali automobile. Zato smo svi oti li u crkvu, jer ima veliki tavan. Jude je ugledao camac s motorom kako pluta pokraj crkve. Zaplivao je za njim u tami. To je bilo prije dvije noci." Ugledao sam Helen kako mi ma e. U jednom od autobusa izbila je Inca. Kroz prozor sam vidio siluete ljudi kako udaraju jedni druge. "Nastavite", rekoh ja. "Vidjela sam ga kako pokrece motor i krece natrag prema crkvi. Ukljucila sam baterijsku svjetiljku kako bi bolje vidio. Bio je to zeleni camac, s naslikanom patkom sa strane. Vidjela sam kako sjedi na krmi i vozi ravno prema crkvi. Namjeravao je odvesti sve ljude s tavana. Negdje je nabavio sjekiru i htio je izdubiti rupu u krovu, zato to prozor za mnoge ljude nije bio dovoljno irok da se provuku kroz njega. Mogla sam cuti kako udara po krovu. Voda se dizala i nisam znala hoce li dovoljno brzo prosjeci daske. Tada je udaranje prestalo i cula sam topot mnogo nogu i netko je viknuo. Motda ba Jude." Stalna grmljavina zracnog glisera, brujanje dizel-motora autobusa i kamiona, lupanje helikopterskih elisa bili su poput zubarske bu ilice koja bu i kroz tivac. Helen je pocela paliti i gasiti baterijsku svjetiljku kako bi privukla moju pozornost. Gubila je strpljenje. "Sada moram poci", rekoh ja. "Nakon to vam obrade rane na stopalima, telim da se popnete na onaj tamo kamion. Za nekoliko sati odlazi u utoci te u tupi St. Mary. Na posjetnici cu vam napisati svoj broj mobitela. Telim da me nazovete kad doCete u utoci te." "Oni koji nisu mogli izaci kroz prozor utopili su se", rece ona. "Molim?" "Gotovo svi ljudi na tavanu su se utopili. Spustila sam djecu prozor, ali nisam ih vi e vidjela u vodi. Vecina ostalih bili ili prekrupni. Ostavila sam ih. Jednostavno sam ih ostavila i prema velikom drvetu koje je plutalo pokraj prozora. Cula sam kako vicu u tami." kroz su prestari zaplivala ih

Zaustio sam da ne to katem, da je nekako utje im, ali postoje trenuci kad rijeci ne vrijede ni ta. Oti ao sam i pridrutio se Helen i drugim

clanovima svog odjela. Svi su se bavili opipljivim, prolaznim problemima. Kad sam potratio Cletea Purcela, nisam ga mogao pronaci u mno tvu.

Osmo poglavlje

OTIS BAYLOR PONOSIO SE TIME TO JE NJEGOV DOM IZDRTAO OLUJU. Kuca od hrastovine i cempresovine, s dvostrukim dimnjakom od cigle, koju je izgradio kapetan klipera koji se poslije borio rame uz rame s konfederacijskim admiralom Raphaelom Semmesom, nije izgubila niti jedan prozor iza zatvorenih taluzina. Strop nije procurio, iako su se hrastove grane te ke nekoliko stotina kilograma sru ile na krov. Otisovi susjedi ostali su bez struje i telefonske veze dok se sredi te uragana pomicalo prema sjeveru, u Mississippi, ali Otisovi generatori sjajno su funkcionirali, obasjavajuci kucu blagim ruticasto-bijelim sjajem roCendanske torte. U utorak u podne vec je cistio svoj prilaz od slomljenih grana, retuci ih na komade motornom pilom. Pripremao se izvesti svoj automobil iz pomocne kucice i kontaktirati drtavno sjedi te svoje tvrtke u Sjevernoj Louisiani. Ulica mu je jo uvijek bila poplavljena, a razina vode visoka u njegovu i susjednim dvori tima, ali Otis je bio uvjeren da ce gradski sustav crpki napokon profunkcionirati i ukloniti vodu iz gornjeg dijela New Orleansa. Za to i ne bi? Grad je bio potopljen '65. i otivio je bolji no ikad. Samo ste morali zadrtati odgovarajuci stav. No, kako su gomile odrezanih grana rasle u njegovu dvori tu, shvatio je da ce mu trebati vozilo s dizalicom da ocisti najvece komade granja s prilaza. Shvatio je i to da se vjerojatno osamdeset posto njegovih susjeda evakuiralo, ostavljajuci svoje kuce svakome tko poteli uci u njih. Nije ih osuCivao, ali nije mogao shvatiti ljude koji bi svoj dom ostavili prirodnim silama ili kriminalcima. Nebo je u sumrak poprimilo boju purpura i stotine ptica spustile su se u njegovo dvori te, hraneci se glistama koje je voda istjerala na povr inu. Otis je po ao u kuhinju i natocio si ca u viskija, stavio u nju cajnu tlicu meda, i polako otpijao pice zureci kroz stratnji prozor u

zlatne trake sunceve svjetlosti koje su se nekakvom fatalnom ljepotom drtale skr enih grana drveca. "U zahodu se ne mote pu tati voda", rece Thelma, njegova kci. "Jesi li napunila vodokotlic iz kade?" upita on. "Ne motemo pu tati vodu zato Thelma. to se sve vraca. Odvratno je", rece

"Sustav kanalizacija proradit ce zacas. Vidjet ce ." "Za to nismo oti li kao svi drugi? Bilo je glupo ostati ovdje." "U ovom slucaju slatem se s njom", rekla je Melanie, njegova supruga, s kuhinjskih vrata. Pu ila je cigaretu, oslonjena ramenom na dovratak. Svaka zlatna vlas na njezinoj glavi bila je na svojem mjestu. "Pripremio sam nam hladnu veceru - sendvice s piletinom i salatu od krastavaca, i sladoled za desert", rece Otis. "Mislim da moramo biti zahvalni na mnogo toga." "Kao i na i posjetitelji tamo vani", rece Melanie, pa kimne prema ulazu u kucu, otpuhujuci dim iz kuta usta. Otis odloti ca u s viskijem i pode u dnevnu sobu. Kroz prednje prozore i gusti od oborenih grana u dvori tu mogao je vidjeti cetiri crna mladica u camcu, malo dalje niz ulicu. Iskljucili su dotok goriva i podigli motor na krmi kako se propeler ne bi zakacio za plocnik dok su plutajuci pristizali na naplavljeni travnjak zamracene kuce. Jedan od njih iskoracio je u vodu i pomocu uteta povukao camac prema ulaznim vratima. "Za to ne bismo nazvali na eg crnog gradonacelnika?" upita Melanie. "Takav govor nicemu ne pomate", rece Otis. Melanie je dugo utjela. Cuo ju je kako gasi cigaretu, a zatim je osjetio kako je stala iza njega. "Vidi li jesu li naorutani?" upita ona. "Ne vidim ih dobro u sjeni." Otis pogleda kroz bocni prozor. "Eno Toma Claggarta. Ako ti momci trate nevolju, pronaci ce je kod Toma." "Tom Claggart je hvalisavac, idiot i kurvaro ", rece Melanie. Otis se okrenuo i zagledao u svoju tenu. "Ne gledaj me tako. Tomova tena rekla mi je da ju je zarazio sifilisom. On i njegovi prijatelji odlaze u bordele kad idu u lov." Otis nije htio razgovarati o Tomu Claggartu. "Ne motemo biti odgovorni za ono to vandali cine u ulici. Izaci cu i viknuti na njih, ali vlasnici tih kuca odlucili su i to je tako."

"Ne provociraj ih. Gdje ti je pu ka?" "Na a kuca je dobro osvijetljena. Mogu vidjeti da je nastanjena. Nece doci ovamo." "To ne zna ." "Takvi tipovi tive ispod kamenja, Melanie. Ne ide im ba dnevnom svjetlu." na

Sada mu je stajala jo blite. Nikotin iz njezina daha dodirnuo mu je lice. Njezin glas spustio se do apta. "Bojim se, Otis", rekla je. Stavila je svoju ruku u njegovu. Osjetio je kako je vrh njezine dojke dotaknuo njegova leCa. Nije se mogao sjetiti kad mu je posljednji put tako otvoreno priznala svoje osjecaje, kad je tako ovisila o njegovoj snazi. "Donesi pu ku u spavacu sobu. Znam da je ima . Vidjela sam kako je drti : neki dan." "Drtat cu je u blizini, obecajem." Izdahnula je i polotila obraz na njegovo rame. U deset sekundi, ogorcena tena s kojom je tivio je nestala, a zamijenila ju je ljupka, inteligentna tena koju je prije mnogo godina upoznao na plati Bahama, pod zvijezdama. Otis je cekao dok Melanie i Thelma nisu sjele za stol u blagovaonici. Tada je skinuo dalekozor sa stola u svojoj sobi i uperio ga prema ljudima koji su provaljivali u kuce s druge strane javne povr ine. Tom Claggart pokucao mu je na bocni prozor. Otis je otkljucao staklena vrata i otvorio ih. " to je?" upita on. "Klub obotavatelja Snoop Dogga pljacka prokleto susjedstvo, eto je", rece Tom. " to teli da ucinim u vezi toga?" to

Obrijana glava Toma Claggarta bila je prekrivena kapima znoja na vlatnom zraku, a ko ulja pro arana blatom. "Moramo vratiti na e jebeno susjedstvo. Hoce li nam se pridrutiti ili ne?" "Ne telim da se sluti takvim rijecima u mojoj kuci." "Ti momci o tre zube, Otis. Ti bi to morao znati bolje od svih, s obzirom na to to se dogodilo Thelmi." "Ako poku aju upasti u moju kucu, ubit cu ih. Do sada to nisu poku ali. Sada se vrati svojoj obitelji, Tome."

"Moja obitelj je oti la." Tomovo lice bilo je bezizratajno dok je to izgovarao. Njegove sitne oci bile su okrugle i mrtve, kao da objavljuje cinjenicu koju jo ni sam nije do kraja prihvatio. "Tao mi je. Ne mogu ti pomoci", rece Otis. Otis je zatvorio staklena vrata i zakljucao ih. Gledajuci Tomov izraz lica kroz stakla, osjetio je duboko sataljenje prema njemu, kao to je jednom osjetio prema svojem neobrazovanom, iscrpljenom ocu koji je imao tako malo samopouzdanja da je morao navuci odjecu Klana da bi znao tko je. "Tko je to bio?" upita Thelma. "Momak koji nikada nece imati ni ta vrijedno", rece Otis. "Sto to znaci?" upita Thelma. "To znaci da idemo vecerati", rece Otis, tap uci je s ljubavlju po leCima. No, nekoliko minuta kasnije, Otis Baylor shvatio je da je do ao na jedno od onih tivotnih raskritja na kojima naizgled nevatna odluka ili dogaCaj mogu zauvijek promijeniti smjer covjekova tivota. Zaboravio je vratiti dalekozor u ladicu stola. U sve slabijoj svjetlosti dana, Thelma je dohvatila dalekozor i pocela patljivo promatrati ulicu. Sledila se. Iz grla joj se oteo prigu eni zvuk, kao da je stala na o tar kamen. " to nije u redu, mala?" upita on. "Oni momci u camcu", rece ona. "Uzet ce to tele i otici. Nece dolaziti ovamo."

"Ne, to su oni, tata." Uzeo joj je dalekozor i fiksirao pogled na cetiri crnca koji su krenuli dalje niz ulicu, jo uvijek s druge strane javne povr ine. "To su ljudi koji su te napali?" upita on. "Onaj ispred camca sigurno jest. Palio je cigarete i smijao se dok su mi to radili", rece ona. "Momak iza njega, onaj s cekicem u ruci, izgleda poput tipa koji..." " to?" Lice joj se namr tilo. "Koji mi ga je stavio u usta", rece ona. Otis procisti grlo, kao da mu je unutra zapeo komadic kosti. Osjecao je kako mu se pluca bore za sljedeci udah. ake su mu se otvarale i zatvarale, a usta su mu bila su a nego ikad prije. "Apsolutno si sigurna?"

"Ne vjeruje mi? Misli da bih tek tako izabrala neke crnce koje nikada nisam vidjela i lagala o njima? Zar ima takvo mi ljenje o meni?" Jedva je mogao gledati izraz jada na njezinu licu. Iza ao je na prednji trijem i zagledao se niz ulicu prema cetvorici ljudi. Njihov je camac bio velik i aluminijski, obojen u zeleno. Crnci i zeleni camac skoro su se izgubili u sjenama kuce. Popeo se stubama na drugi kat i u hodniku povukao ute stuba na razvlacenje koje su vodile; na tavan. Njegova pu ka Springfield bila je oslonjena o kartonsku kutiju u kojoj je bila spakirana odjeca njegove majke. Nije se mogao natjerati da je pokloni. Pu ku je dobio na dar od oca za esnaesti roCendan. Bio je to najbolji dar koji je Otis ikad dobio, prvenstveno zato to je otac posjedovao vrlo malo. Cak ni montatna kuca u kojoj su tivjeli nije bila njegova, a ta pu ka bila mu je najdrata imovina. Jo je imala svoj originalni vojni kundak, kotni remen i teljezni ciljnik, ali nije joj bilo ravna po lakoci rukovanja i preciznosti. Tavan je bio pljesnjiv i suh, neobicno ugodan i miran u nejasnoj svjetlosti jedne elektricne tarulje koja je visjela sa tice nad njegovom glavom. Otis je otkljucao lokot i iz kutije sa streljivom koje je bilo vojni vi ak poceo je u magazin pu ke ubacivati metke kalibra .30-06. Osjetio je kako mu se opruga napinje pod palcem i pomaknuo osigurac nadolje. Metak s metalnom ko uljicom i o trim vrhom smjestio se u magazin pu ke. Spustio se niz stube i pro ao kroz svoju spavacu sobu do staklenih vrata koja su vodila na balkon. No, nebo je sada bilo tamno, a zvijezde i mjesec prekriveni dimom. Gusti od oborenog drveca na travnjacima njegovih susjeda onemogucavao mu je da vidi. Otvorio je balkonska vrata i iskoracio van, omotav i remen pu ke oko lijeve podlaktice. Topla zracna struja koja se podizala s njegova cvjetnjaka podsjetila ga je na proljece, na nove pocetke, na predvidljivost godi njih doba. No, jesenski miris plina kojeg je donio vjetar bio je stvarniji pokazatelj njegove situacije, pomisli on. Ovo je sezona smrti, koja za Otisa nije zapocela s uraganom, nego sa silovanjem njegove kceri. Nikada nije drugima poku ao opisati bijes koji je osjetio ugledav i svoju kcer u ok-sobi u bolnici Charity. Napadaci su joj cak oprtili

grudi. Policajka, crnkinja, poku ala ga je utje iti, obecavajuci mu da ce policija New Orleansa uciniti sve to je u njihovoj moci da ulovi ljude koji su naudili Thelmi. Rekla je da ga njegova kci treba. Rekla je da ne bi smio pomi ljati na stvari o kojima je razmi ljao. Rekla je da je sada promatrac i da mora vjerovati da ce drugi uloviti mucitelje njegove kceri, i da ne smije uzimati zakon u svoje ruke. Lice policajke trznulo se od Otisova pogleda. Od tog trenutka, odlucio je da nikada nece nikome dopustiti da otkrije bijes koji se kovitlao u njemu, ne dok ne pronaCe tri nepoznata crnca koji su mirno tivjeli na rubu njegove svijesti, dvadeset i cetiri sata na dan. Otis je sumnjao da mnogo ljudi shvaca misaoni proces, opsesiju koja obuzima oca koji se svako jutro budi sa spoznajom da degenerici i kukavice nekoliko Motda su to je i razlogom koji su uni tili tivot njegove kceri vjerojatno tive na kilometara od njegove kuce, smijuci se svome zlodjelu. ocinske emocije u osnovi atavisticke, govorio je sebi, kao za tita pecine. Motda su ti osjecaji u na em mozgu s nekim i ne treba im se suprotstavljati.

Nakon to je Thelma uhicena zbog posjedovanja marihuane, Otis je sudjelovao na nekoliko sastanaka Anonimnih alkoholicara u Vrtnoj cetvrti. Jedini covjek koji je tamo bio povucen kao i on bio je uredno poce ljani racunovoCa koji je radio za vjersku fondaciju. Na pet sastanaka taj je racunovoCa uljudno sjedio na svojem stolcu, ne progovarajuci ni rijeci. Jedne noci voCa grupe upitao je racunovoCu jesu li ti sastanci pomogli njemu i njegovoj teni alkoholicarki. RacunovoCa se na trenutak zamislio. "Kad je moju kcer na izletu silovao njezin ucitelj, razmi ljao sam o tome da posudim deset tisuca dolara i dam ga kastrirati. No, jo nisam odlucio je li to ispravno ili ne. Stoga, da, na neki nacin moglo bi se reci da sam napredovao." U prostoriji je zavladala takva ti ina da je Otis pomislio kako je sav zrak isisan iz nje. Nakon sastanka, otpratio je racunovoCu do njegova automobila. Prije toga plju tala je ki a i nocni zrak ispunio je miris cvjetova magnolije i kreket taba s drveca. "Hej?" rekao je Otis. "Da?" odvratio mu je racunovoCa. "Sretno ti bilo, kompa", rekao je Otis. "Telite li mi ne to reci?" upitao je racunovoCa. "Upravo jesam", odvratio je Otis.

Sada se spu tao niz stube s napunjenom pu kom stisnutom na prsima. Mogao je cuti kako Thelma razgovara s Melanie u kuhinji. Govorila joj je da je sigurna kako su najmanje dva mu karca iz zelenog camca bili njezini napadaci. Zatim je po prvi put detaljno ispricala Melanie to su joj ucinili. Otis je iza ao na gustu travu koja je rasla u njegovu dvori tu poput debelog plavozelenog saga. Cetiri kuce dalje, na suprotnoj strani ulice, mogao je vidjeti snop svjetla iz baterijske svjetiljke kako se krece iza prozora drugog kata kuce u kojoj je nekada tivjela Varina Davis, supruga predsjednika Konfederacije. No, nije vidio zeleni camac i pitao se gleda li iste vandale ili novu skupinu. Pre ao je dvori te Toma Claggarta, koracajuci po prljavom rubu vode koja je prekrivala plocnik i ra irila se gotovo do Tomova trijema. Iznenada, okupala ga je svjetlost baterijske lanterne koju je Tom upravo u tom trenutku iznio na trijem. "Ugasi bateriju!" rece Otis. "Jesi li vidio one momke?" upita Tom. "Nisam siguran. Vrati se unutra, Tome." "Pozvao sam neke decke. Motemo zatvoriti blok i rije iti cijeli pro-blem u korijenu. Shvaca li to telim reci?" "Ne, ne shvacam." Tom iskljuci svoju svjetiljku. "Pokucaj na vrata ako ti zatreba konjica", rece on. "Moji prijatelji ne uzimaju zarobljenike." Otis od ljapka na ulicu, sve dok stopalom nije dotaknuo rub plocnika koji je oznacavao javnu povr inu. No, cak i tamo razina vode bila mu je iznad gletnjeva. Mogao je vidjeti brazdu u obliku slova V koju je za sobom ostavljala pamucnousta mokasinka9 plivajuci prema gomili hrastovih grana koje su pale na neki automobil. Smjestio se iza stabla palme i zagledao u kucu iz koje se cuo lom stakla i preokretanje pokucstva. Zami ljao se kako upada kroz prednji ulaz, penje se uza stube i ubija ih jednog za drugim, kako im krv iz izlaznih rana boji tapete, a tijela im padaju na tlo poput vreca pijeska. Ne, mora biti oko za oko, pomislio je. Thelma je identificirala samo dvojicu od cetvorice kao svoje napadace. Nije mogao ubijati ljude napamet, ako je uopce sposoban za ubijanje. Lak e je bilo razmi ljati o tome nego to uciniti. Kada doCe taj trenutak, hoce li moci povuci okidac? Je li se spreman prikljuciti ljudima poput Toma Claggarta i njegovih prijatelja?

No, kad bi mu pljacka i zaprijetili, kad bi bili naorutani ili se odbili predati, to bi bila druga stvar, za ne? U susjednom bloku iz jedne kuce buknuo je plamen. Narancaste iskre vrtlotile su se visoko u zraku. U daljini je cuo pucnjavu. Vidio je kako se jedan helikopter poku ava spustiti na krov bolnice i zapitao se pucaju li snajperi na njega. Ruke su mu bile vlatne na kundaku pu ke, a oci su ga peckale od znoja. Kad je progutao slinu, imala je metalni okus, poput krvi. Zakoracio je na javnu povr inu i polako krenuo niz ulicu, pokraj automobila ciji su prozori razbijeni, a stereo-ureCaji i cupani iz upravljackih ploca. Probijao se do travnjaka kuce koju su uljezi upravo pljackali i ______________________ 9 Vrsta zmije otrovnice.

gledao kako svjetlost svjetiljki prelazi iz jedne u drugu prostoriju. Tada je snop svjetla zasjao niz stubi te. Zraka je poskakivala po hodniku u prizemlju dok se osoba sa svjetiljkom spu tala niz stube. Otis je omotao lijevu ruku remenom i umirio cijev pu ke nasloniv i je na hrastovo stablo, cekajuci da se ulazna vrata otvore. No, svjetiljka se ugasila i u kuci je zavladao mrak. Ulazna vrata nisu se otvorila. Gdje je camac? Otis se zagledao u sjene s obje strane kuce. Nije mogao vidjeti ni ta znacajno. A tada, u trenutku kad je munja obasjala oblake, shvatio je da je stratnji dio dvori ta jo vi e poplavljen nego prednji. Zapravo, ulicica i garate u njoj bili su preplavljeni tamnom, brzom rijekom koja je kroz cijelu cetvrt stvorila kanal po kojem je bilo moguce ploviti. Netko je ukljucio vanbrodski motor. Otis je vidio kako pramac aluminijskog camca juri niz ulicicu. Tamne prilike cetvorice mu karaca nagnule su se na svojim sjedalima. Vratio se kuci s pu kom prebacenom preko ramena. Tom Claggart i njegovi prijatelji glasno su razgovarali u Claggartovu dvori tu, paleci cigarete, puneci pu ke, napinjuci ih, i cereci se Otisu. Neki od njih nosili su maslinasto zelene majice i kamuflatne hlace s velikim dtepovima. "Jesi li ostavio kojeg i za nas?" upita jedan covjek.

"Pobjegli su", rece Otis. " teta", rece covjek. "Da, teta. Nema ni ta bolje od vje anja crne slonovace na zid", rece Otis. Rekao je to s najvecom mogucom gorcinom i ironijom. No, za njegove sugovornike, bila je to izjava srodne du e. Zaurlali su od smijeha. Za Otisa, taj ce trenutak ostati zabiljeten poput prljavog otiska prsta u magli, vracajuci se da ga muci na nacine koje nije mogao ni zamisliti.

Deveto poglavlje

EDDY I BERTRAND MELANCON NISU BILI SKLONI KOMPLICIRANJU. TIVJELI su jednostavno. Ako ti se na putu pojavi dobra prilika, iskoristi je. Ako ti zakrci prolaz, gurne je u jarak. Ima li to lo e u tome? Eddy i Bertrand oluju su dotivjeli kao dar Botji. Bijelci iz New Orleansa tristo godina zaraCivali su novac na grbaci crnaca. Bilo je vrijeme da vrate dug. Gornji dio grada, od Lee Circlea, uz aveniju St. Charles pa do okruga Carrollton, bio je poput drveta punog zrelih bresaka koje samo ceka da ga netko pretrese. Braca Melancon nikada nisu bili obicni provalnici. Specijalizirali su se za orutane pljacke i napadali samo bogate trtve. Smatrali su da su provale za budale koji dobivaju to su zaslutili kad nalete na hitac iz sacmarice. No, kad su desetine tisuca kuca i prodavaonica napu tene i bez struje, tako da im sigurnosni sustavi ne rade, a policajaca nema ili i sami pljackaju, to bi covjek trebao uciniti? Nagurati se u smrad u Superdomeu ili Kongresnom centru i poku ati pronaci mjesto na podu na kojem netko jo nije ispraznio crijeva? Camac koji su ukrali u Devetom okrugu bio je savr en za posao. Bio je irok, imao je plitak gaz, presvucena sjedala i motor od sedamdeset i pet konja. Sve dok su usredotoceni na dragulje, zbirke kovanica, orutje i srebrninu, i izbjegavaju natrpavanje te kim stvarima poput televizora i racunala, imaju izgleda da prije zore sakupe pozama nu, peteroznamenkastu svotu. Samo moraju drtati stvari jednostavnima.

Jedini momak koji ih je mogao odvesti u Centralni zatvor bio je onaj luCak Purcel, kit koji je odraCivao prljave poslove za Malog Willieja Bimstinea i Niga Rosewatera, a oni su pregazili njegovu debelu guzicu tamo u Cetvrti, tako da nije ni znao to ga je sna lo. Sada su se kretali od kuce do kuce kroz poplavljenu ulicu gdje su svi zimzeleni hrastovi bili prepolovljeni i sru eni u dvori ta. Svjetla su gorjela samo u jednoj kuci, a helikopteri letjeli nad njihovim glavama prema krovu bolnice. Na vidiku nije bilo niti jednog policijskog camca. Bertrand i Eddy popeli su se na kat u spavacu sobu vile u kojoj su se nalazili kreveti s baldahinom, poput onih iz filma Zameo ih vjetar.

Buddy je strpao tensku krznenu bundu u vrecu za rublje, kao i punu aku ogrlica koje je prona ao zakopane na dnu ladice s gacicama. Bertrand je osvijetlio vrh ormara. "Gledaj rece on. to imamo ovdje, covjece",

Eddy zastane i zagleda se prema drvenoj ploci koju je njegov brat odvaljivao sa stratnje strane ormara. Obojica su bili krupni, nabijeni ljudi, s nabreklim ramenim mi icima tvrdim poput teljeza od podizanja Utega te kih trideset kilograma u svakoj ruci. Obojica su bili nagi do pojasa i obilno se znojili u sparnoj unutra njosti kuce. Bertrand je oko glave cvrsto zavezao crvenu maramu. Bertrand posegne u zid i izvadi plavocrni revolver kratke cijevi s dr kom od orahovine, te plasticnu vrecicu sa zatvaracem nabreklu od bijelih zrnatih kristala. "Oh, mama, bjelceva privatna zaliha i tridesetosmica. Ovaj momak ce pro vikati od bijesa", rece on. "Pricekaj. To nije sve." Bertrand zadjene vrecicu s kokainom u hlace i doda revolver svojem bratu. Zatim opet posegne u zid i izvadi pet svetnjeva novcanica od po Klotinu dolara. Svaki svetanj bio je omotan irokom gumenom vrpcom. On zazvitdi. "Mote li vjerovati? Ovaj upak zna tivjeti." "Motda ne bismo trebali pljackati ovu kucu", rece Eddy. "Hej, covjece, nitko ne zna da smo ovdje. Ovo je na a noc. Necemo je zajebati." "U pravu si, covjece. Dagosi10 vi e ne kontroliraju stvari, o, ne. radi ?" to to

Bertrand je trpao novcanice u vrecu, dok su mu oci plesale u sjaju baterijske svjetiljke. "Ni ta ti ne brini." Treci covjek u ao je u sobu. Skinuo je zlatno-purpurnu majicu, zgu vao je i njome brisao znoj s prsa i ispod pazuha. Nosio je hlace umrljane bojom i tenisice bez carapa. Na bradi su mu rasli tanki pramenovi dlake, poput crne tice. "Kevin misli da je vidio nekog tipa na ulici", rece on. "Taj klinac cijelu noc pi a u gace od straha. Rekao sam ti da ga ne vodi ", rece Bertrand. "Samo kate to je vidio, covjece", rece treci covjek. Njegove oci spuste se do Bertrandova struka i plasticne vrece koja mu je virila iz hlaca. "Gdje si na ao koku?" "Na istom mjestu na kojem sam na ao tridesetosmicu. Sad se idi pobrinuti za Kevina. Stitemo odmah. Ne telim slu ati o ljudima na ________________________ 10 Dagos - pogrdan naziv za osobe talijanskog ili panjolskog porijekla.

ulici. Vani je Michael Jacksonov Thriller. Ovaj grad je groblje, a mi posjedujemo lopate i nadgrobno kamenje. Ako drkadtija ude ovamo, pojest ce metak iz tridesetosmice. Cuje me, Andre? Odvuci svoje dupe dolje i dovezi camac. I ne pali dok mi ne doCemo." " to ima u vreci za rublje?" upita treci covjek. to sam ti rekao?" upita Bertrand..

"Andre, koliko ti treba da shvati

"Samo pitam", odvrati treci covjek. "U ovome smo zajedno, zar ne?" "Tako je. Zato ucini to ti on kate", rece Eddy. Andre frkne nosom i nestane niz stubi te. Bertrand udari jednom akom po drugoj, dok mu je pogled lutao sobom. "Ima tu jo toga. Osjecam. Mogu namirisati novac u zidovima", rece. "Osjeca miris cvijeca kojeg ima posvuda. Kakvi ljudi stavljaju vaze s cvijecem u sve prostorije u kuci prije uragana?" upita Eddy. Bilo je to dobro pitanje. Tko si mote priu titi vaze sa svjetim rutama, orhidejama i karanfilima u desetak soba svaka tri ili cetiri dana? Tko bi to uopce htio? Bertrand se zagleda u mrlje od vode na tapeti i gurne prst u njih, osjetiv i mekocu brodskog poda iza njih. Teludac mu je gorio, a potoci znoja spu tali su se iz njegove marame. "Ovi zidovi pucaju od novca, Eddy. Ovo je odlagali te ili ne to takvo", rece on.

"Odustani, covjece", rece Eddy. "Ovdje je utareno. Sigurno je pedeset stupnjeva." Bertrand uputi bratu mrk pogled, pa nacini grimasu kad osjeti kako mu je cir opet proradio. Ovo bi mogao biti savr en pogodak. Za to ga unutra nji organi ba sada moraju izdati, za to mu je glava uvijek puna razbijenog stakla? Za to ni ta ne mote biti lagano? "U redu", rece on, tiho uzdahnuv i. "Tako je bolje", rece Eddy. "Uvijek se grize , covjece, pati zbog stvari koje ne mote promijeniti. Mi nismo nacinili ovaj svijet. Vrijeme je da utivamo u tivotu, ne da toliko brinemo cijelo vrijeme." Obojica sidu niz stube, dok je snop svjetla poskakivao pred njima. Tada je Bertrand ugasio bateriju i oni su se ukrcali na camac s Andreom i njegovim necakom. Nebo je bilo narancasto od vatre u susjednom bloku. Dim, magla i vlaga u zraku zaudarali su poput smeca koje u prohladan dan gori na gradskom smetli tu. Bertrand se osvrne preko ramena i pogleda kucu. Iz nekog razloga koji nije mogao shvatiti, osjecao je da mu je ulazak u tu napu tenu kucu izgraCenu prije GraCanskog rata upravo promijenio tivot na nepovratan nacin. Samo nije znao je li to promjena nabolje ili nagore. Za to je stalno osjecao kako mu se notevi vrte u utrobi? Iznenada, kao da se u njegovu umu otvara poklopac kamere, ugledao je mladu djevojku kako se bori protiv najlonskog uteta kojom su joj vezane ruke i gletnjevi, kako udara stopalima o pod kamioneta, dok pli ani medvjedic leti pokraj nje. Otjerao je sliku protresav i glavu, pa okrene lice prema vjetru, dok je njihov aluminijski camac ubrzavao niz poplavljenu ulicicu. Kante za smece plutale su u brazdi motora, a helikopteri letjeli nad njihovim glavama kako bi prevezli najocajnije od svih ocajnika iz bolnice u kojoj je Bertrand Melancon roCen.

Bila je vec gotovo ponoc kad se Otis odjenuo za spavanje. Izvadio je metak iz cijevi svoje pu ke, vratio ga u magazin i zakocio osigurac. Postavio je pu ku pokraj prozora s kojeg se prutao pogled na prednje dvori te. Zatim je opet provjerio sva vrata i poljubio Thelmu za laku noc. Nakon toga je spravio Old Fashioned" za sebe i Melanie i ponio ca e u spavacu sobu na srebrnom pladnju, s tri komadica cokolade. "Cemu sve to?" upita ona.

"Moramo se malo pocastiti. Sutra ce biti dobar dan. Iskreno vjerujem da hoce." Nosila je ruticastu spavacicu i citala knjigu leteci na pokrivacu. Generatori na benzin nisu mogli osigurati dovoljno struje za ureCaj za rashlaCivanje, ali ventilator na stropu bio je ukljucen i njezina su naga ramena izgledala hladno i ljupko na povjetarcu koji je dolazio kroz prozor. Odlotila je knjigu na pod i zagrizla u komadic francuske cokolade, gurajuci prstima mrvice u usta. Nasmije ila mu se. "Ugasi svjetlo", rekla je. Kasnije, kad je Otis zaspao, misli su mu bile spokojne, a tijelo li eno sveg bijesa i previranja koji su mu ispunjavali tivot otkako mu je kci napadnuta. Njegova kuca pretivjela je Katrinu. Njegova tena opet mu je bila tena. Osim toga, krenuo je za napadacima svoje kceri s cvrstom namjerom i s odreCenom dozom milosrCa. to je jo vatnije, ucinio je svoju kucu sigurnom lukom u trenutku dru tvenog kolapsa. Prednje dvori te i prilaz bili su obasjani svjetlo cu koja je tjerala tamu i ljude koji su vrebali iz nje. Moglo je biti i gore.

* * * ___________________________ 11 Koktel koji se priprema od viskija, bitter lemona, vode i dodatak tre nje. ecera, katkad uz

U stratnjem dijelu opljackane apoteke Rite Aid, Bertrand Melancon osjecao se kao da mu crveni mravi izjedaju stijenku teluca. Andre i njegov necak jo nisu znali za svetanj novca u vreci za prljavo rublje, ali bilo je samo pitanje vremena kad ce ga vidjeti ili shvatiti za to se Eddy cudno pona a. Motda je bolje po teno podijeliti plijen, pomisli on. Rite Aid bio je opljackan i u potpunoj tami, ali bilo je to dobro mjesto da se ohlade, povuku nekoliko linija visokokvalitetnog kokaina iz kuce pune cvijeca, i promisle o svemu. Da, to je bilo to. Nemoj nikoga prevariti i nece se morati cijelo vrijeme osvrtati za sobom. No, nece biti lako podijeliti novac koji je on prona ao, koji je on i cupao iz zida. Bit ce to te ko iz nekoliko razloga, osobnih i neosobnih.

"Gledajte, ja i Eddy imamo iznenaCenje za vas. U onoj posljednjoj kuci prona li smo ne to novca u zidu. Sada ce svi dobiti svoj dio, za slucaj da ne to krene po zlu i neke od nas uhvate", rece Bertrand. Prostorija je utonula u muk. Andre je sjedio na metalnom stolu, pijuci toplu Coca-Colu iz limenke koju je prona ao ispod uni tenog reklamnog panoa. Odbacio je svoju prljavu majicu s natpisom LSU. Pod bljeskovima munja koji su dopirali kroz prozor, imao je boju pra njave stavljene kote, a bradavice su mu bile poput smeCih kovanica. "Kako to da nam to govori tek sada?" upita on. Bertrand pljesne komarca na vratu i pogleda ga. "Zato to tamo nisam htio nikakve komplikacije", rece on. "Zato to ne moram sve odmah obja njavati. Zato to dobivate dio neceg to niste prona li, Andre, i tvoj mladi roCak dobiva jednak dio, iako ti i on niste imali nikakve veze s pronalatenjem novca. Da sam ja na tvojem mjestu, pokazao bih malo poniznosti i bio zahvalan na onome to dobivam." "Podjela je uvijek bila po tena, zar ne?" rece Eddy. "Da i nije, ja to ne bih znao, je li tako?" rece Andre. No, Bertrand vi e nije mario ne. Ona kuca na poplavljenoj minuta s polugom i cekicem i vidjeti kako mu gomile novca za to vjeruje li Andre njemu i Eddyju ili ulicici bila je puna love. Jo deset sru io bi sve zidove na katu. Mogao je padaju na noge.

On pogleda na sat. Bilo je jedan ujutro. On i Eddy mogli su se vratiti u ulicicu za manje od pola sata, ugasiti motor i doveslati do kuce iz bocne ulice. Nitko ne bi znao da su tamo. Buduci da su vec znali raspored prostorija, posao bi vjerojatno mogli obaviti bez baterijskih svjetiljki. To je bio veliki plijen, covjece. Bio je po ten prema Andreu i njegovu necaku, a sada je do lo vrijeme da se vrati u akciju. Zajebi diplomaciju. "Ja i Eddy se vracamo. Vi ostanite ovdje", rece Bertrand. Andre se u tipne za trbu ne mi ice, praznih ociju i napucenih usana. "Kako to da nas ostavljate?" "Postavit cu ti bolje pitanje", rece Bertrand. "Kako to da uvijek pipa sam sebe?" "Za to me ne pusti na miru, covjece? Ako nisi primijetio, autobusi I tramvaji ne voze", rece Andre. "Zar bismo trebali nositi svoj plijen kroz grad?"

"Andre je u pravu, covjece. Svi za jednoga i jedan za sve. Vracamo se zajedno", rece Eddy. On upali cigaretu i otpuhne dim ne vadeci je iz usta. Zatim pogleda Andreova necaka. "Jesi li za, moj mali brate?" Kevin je sjedio na podu i jeo pecenu pitu. Kovrcava kosa bila mu je sjajna od znoja. On obri e usta majicom. "Ja se ne bojim", rece. Bertrand poteli gurnuti Eddyjevu glavu u WC.

Otis je spavao kao mrtav. Tena se postrance privila uz njega, a ventilator sa stropa hladio im je tijela. Sanjao je svoje roditelje i malenu tutu kucu u kojoj je odrastao. U proljece, trava je u sumrak uvijek bila prohladna i puna djeteline. Kad bi se njegov otac vratio kuci s posla u pilani, u dvori tu bi se dodavali bejzbolskom lopticom. Na polju iza kuce pasle su krave i konji, a u dvori tu je raslo veliko stablo koprivica koje je bacalo sjenu na krov tijekom najvece dnevne tege. Otis je oduvijek volio kucu u kojoj je odrastao, volio je i svoju obitelj i vjerovao je i da su oni voljeli njega. Vjerovao je to sve do onog poslijepodneva jednog babljeg ljeta kad je njegov otac otkrio nevjeru svoje supruge i ustrijelio njezina ljubavnika na stubi tu baptisticke crkve u kojoj je ovaj radio kao pastor. Zatim se vratio kuci, gdje ga je ustrijelio dobrovoljni zamjenik erifa s kojim je nekada odlazio u ribolov. Otis se uspravi u krevetu. Zatim poCe u kupaonicu i poku a oprati lice u umivaoniku. Slavina snatno zacvili, a cijev se zatrese u zidu. " to je to bilo?" upita Melanie s kreveta. "To sam samo ja. Zaboravio sam da je voda zatvorena." "Ucinilo mi se da cujem ne to vani." On se vrati u spavacu sobu, tapkajuci bosim nogama po tepihu. Cuo je samo postojano zujanje ventilatora na stropu i vjetar u drvecu na sjevernoj strani kuce. Pogledao je na ulicu. Mjesec se probio iza oblaka i stvorio crni odsjaj na povr ini bujice. Usamljeni list palme u tao je na stablu na javnoj povr ini, a kanta za smece okretala se u vrtlogu zacepljenog odvoda kanalizacije. "Rutno sam sanjao. Vjerojatno sam pricao u snu", rece on. "Jesi li siguran da vani nema nikoga?" "Nikada ti nisam rekao kako je moj otac umro."

Ona se podigne na lakat. Na licu je imala crte od letanja. "Mislila sam da je imao leukemiju." "I jest. Ali nije umro od toga. Ustrijelio ga je njegov prijatelj, zamjenik erifa. Htio je ubiti majku", rece Otis. Sjedio je na rubu kreveta i zurio u prazno, leCima okrenut svojoj teni. U prostoriji je dugo vremena vladao muk. Kad je opet legao, Melanie uhvati njegovu ruku u svoju. "Otis?" rece ona, zureci u mrak. "Da?" "Nikome ne smijemo reci za to. To se nije dogodilo u tvojoj obitelji." U sjaju mjesecine koji je dopirao izvana njezino lice izgledalo je kao da je izraCeno od alabastera. "Molim?" rece Otis. "Ti si cijenjeni direktor osiguravajuce kuce u New Orleansu. To ce i ostati. Ta prica koju si mi upravo ispricao nema utjecaja na na e sada nje tivote." "Mel " pocne on. "Molim te, rekla sam ti da me ne zove tako, Otis. Ne tratim mnogo."

Otis se spusti u dnevnu sobu i legne na crni kotni kauc s jastukom preko glave. U u ima mu je zvonilo kao da slu a vjetar u koljci. Bertrand se ljutio na Eddyja tijekom cijelog povratka do kuce u kojoj je prona ao novac, drogu i revolver. Eddy je volio izigravati frajera i raditi ljudima usluge. Gutvao je cigaretu u ustima, paleci je upaljacem Zippo, nakon cega bi snatno zatvarao poklopac, kao da je glavna faca. No, bio je velikodu an sa stvarima koje nisu pripadale samo njemu. U ovom slucaju, radilo se o najvecem ulovu njihovih tivota. Andre je sjedio na pramcu camca, kao da je izvidnik, motreci obzor, poput komandosa koji se sprema napasti Osamu bin Ladena. Kakav par klaunova. Motda je vrijeme da se rije i obojice.

No, pravi razlog Bertrandove ljutnje na Eddyja i Andrea nije imao mnogo veze s plijenom iz kuce i on je to znao. Svaki put kad bi pogledao njihova lica vidio je svoje vlastito, a ono to je tamo vidio stvaralo mu je tgaravicu u telucu. Motda se mogao maknuti od Andrea i Eddyja i poceti iznova negdje drugdje, zaboraviti to su ucinili kad su bili urokani. Da, motda se cak nekako mogao iskupiti za to, napisati tim djevojkama poruku i poslati je u novine iz drugog grada. To ionako nije bila njegova ideja. Eddyju SU se uvijek sviCale mlade bjelkinje, uvijek im je govorio perverzije

kad hi se zaustavili pokraj njihovih automobila na crvenom. Andre je bio seksualni pervertit jo otkad su ga pustili iz zatvora u tupi Lafourche. Bertranda nikada nije uzbuCivalo ozljeCivanje drugih ljudi. No, bez obzira na to koliko puta Bertrand razmi ljao o napadu na dvije trtve, nije mogao izbjeci jedan zakljucak o svojem sudjelovanju: u ao je u to svojevoljno, a kad je vidio odbojnost na licu djevojke koju SU izvukli iz auta s praznim akumulatorom, ucinio joj je to nasilnije od svojeg brata i Andrea. U tim trenucima mrzio je sebe. Katkad je cak htio da mu netko prospe mozak i zaustavi misli zbog kojih mu je gorio teludac. Ulica je bila posve mracna, osim jedne kuce u kojoj je vlasnik ocito imao vlastite generatore. Eddy je ugasio motor na pocetku bloka i pustio camac da plutajuci uplovi izmeCu djelomicno potopljenih hrastovih grana u bocno dvori te kuce u koju su provalili prije tri sata. Za nekoliko minuta njih trojica su trgali tapete, drvene ploce i gips u svim sobama kuce. Zapravo, bilo je zabavno. Zrak i tepisi bili su bijeli od pra ine, vaze s cvijecem bile su razbijene, a cvijece razasuto, kuhinja je bila rasturena, a elektricne tice visjele su iz zidova poput pageta. "Ovaj upak ce puknuti od jada kad se vrati kuci", rece Eddy. "Hej, covjece, pogledaj Andrea u kuhinji." Bertrand nije mogao vjerovati. Andre je otkopcao hlace i u visokom luku pi ao u sudoper. "To je bolesno, covjece", rece Bertrand. "U pravu si", odgovori Andre, pa se okrene i zalije pecnicu i otvorenu ladicu punu zacina, sacuvav i dovoljno i za hladnjak. Sad je dosta, rece Bertrand sam sebi. Odlucio je otici.

Eddy tada polugom i cupa komad perploce sa stropa smocnice, i na glavu mu se sruci vodopad novcanica od pedeset i stotinu dolara. "Oh, covjece, bio si u pravu, Bertrande, ovo je jebena banka." Njih cetvorica poceli su skupljati novac, ubacujuci ga u plasticnu vrecu za smece. Bertrand je poku avao procijeniti iznos, ubacujuci svetnjeve na dno vrece. Negdje oko ezdeset tisuca prestao je brojati. "Bogati smo", rece Andre. "Bogati smo, covjece. Bogati smo. Nitko nam nece vjerovati."

"Tako je, zato

to im nece ni reci", rece Bertrand.

"Hej, covjece, Andre je u redu. Ne razgovaraj tako s bratom crncem" rece Eddy. "Eddy, telim da izvadi vosak iz u iju i dobro me poslu a . Ovo je posljednji put da se pona a kao da si neka velika faca meni nau trb" rece Bertrand. "Hej, kao to je rekao Andre, bogati smo. Nemamo vremena za meCusobnu svaCu", rece Kevin. "Hocemo li spaliti kucu? Mislim, da se rije imo otisaka prstiju i to?" Tri starija covjeka zagledaju se u njega otvorenih usta.

Dalje niz ulicu, s druge strane javne povr ine, Tom Claggart i njegova, dva prijatelja zaspali su na madracima koje su prostrli na podu Clag-gartove dnevne sobe, nadajuci se da ce uhvatiti povjetarac koji je puhao! kroz vrata i izbjeci oblake sparine koji su se skupljali pod stropom. Njihovi pi tolji, sacmarice i lovacke pu ke bili su nauljeni i napunjeni, oslonjeni na divan ili ovje eni o stolce. Kutije s mecima i patronama za sacmarice stajale su na kaminu. Sve njihove prazne limenke piva, papir od kruha i prazne konzerve govedine, puretine, staklenke senfa i hrena, prljavi papirnati tanjuri i plasticne vilice i tlice bili su zamotani i zatvoreni u vrece koje nisu propu tale miris. Kad bi se netko od njih morao olak ati, ucinio bi to u stratnjem dvori tu, ponijev i sa sobom lopatu. Nisu mogli imati uredniji ili bolje ureCeni lovacki logor. Postojao je samo jedan problem. Tom Claggart i njegovi prijatelji cijele noci nisu dobili priliku da ispale ijedan metak, iako su oni i neki drugi momci camcem i pje ice obilazili dva susjedna bloka u kojima su iskre iz zapaljenih kuca plovile izmeCu zimzelenih hrastova poput krijesnica. To im se nije cinilo po tenim.

* * * "Ne vracaj se pokraj te osvijetljene kuce, covjece. Vrati se istim putem kojim smo do li", rece Bertrand s pramca. "Ne, covjece, odlazimo. Ne smetamo tim ljudima, nece ni oni smetati nama", rece Eddy, sjedajuci postrance na krmu i paleci motor. "Uopce me ne slu a , covjece", rece Bertrand, ali rijeci su mu se izgubile u urliku motora.

Camac je krivudao izmeCu hrpa slomljenih grana na ulici i ostrugao plocnik na javnoj povr ini. Andre se smijao, zabijajuci ruke u plasticnu vrecu kako bi osjetio cvrsto zapakirane svetnjeve novca. Njegov necak jeo je cokoladnu plocicu koju je prona ao u Rite Aidu. Vjetar je ra cistio dim s ulice, a voda je bila crna, s uljanim mrljama duginih boja. Pokvarena crpka za vodu izbacivala je u zrak gejzir, poput fontane u parku. Bertrand je razmi ljao kako ce, ako se izvuce iz ovoga sa svojim dijelom plijena, zauvijek otici iz New Orleansa i zapoceti novi tivot na nekom novom mjestu, motda na Zapadnoj obali, gdje su ljudi tivjeli u normalnim cetvrtima, s parkovima i platama i dobrim supermarketima. Da, na nekom mjestu gdje je temperatura uvijek 24 stupnja Celzijusa i gdje s novcem od pljacke mote otvoriti restoran ili praonicu automobila i voziti se avenijama izmeCu drvoreda palmi u novom kabrioletu, dok mu Three 6 Mafia tutnji iz zvucnika. Da, tako ce to biti. Motor zaka lje, zatrese se i utihne. Camac se podigne na vlastitoj brazdi i otpluta prema oborenom hrastu. Grane su glasno kripale dok su grebale po aluminiju. Bertrand je osjecao kako mu se kota na licu zatete, i kako mu u u ima pucketa u ti ini. "Ne mogu vjerovati", rece on. "Ostali smo bez goriva. To nije moja gre ka", rece Eddy. "Nisi provjerio mjerac?" rece Bertrand. "Nisi ni ti, covjece. Skini mi se", rece Eddy. "Motda je ne to zapelo u dovodu goriva", rece Andre. "Prazan je, covjece", rece Eddy. Andre nespretno ustane, zaljuljav i camac. Podigne spremnik za gorivo, a zatim ga baci natrag. " to cemo?" "Ti ce zacepiti. Prestat ce stvarati buku", rece Bertrand.

"Samo ti poku avam pomoci, covjece. Motemo ga vuci", rece Andre. "Voda je na mjestima duboka gotovo dva metra", rece Bertrand.

Andre zausti da ne to kate. "Pusti me da razmislim", rece Bertrand. Njih cetvorica sjedili su u tami. Grane sru enih hrastova bole su im oci i vratove svaki put kad bi puhnuo vjetar.

Bertrand zakoraci iz camca u vodu. "Pricekajte ovdje. Ne ciniti ni ta. Ne pricajte. Ne stvarajte buku. Ne igrajte se s novcem iz vrece Drtite guzice u camcu i utite. Jeste li razumjeli?" " to ce ti uciniti?" upita Eddy.

"Cuje li taj zvuk? Onaj tamo tip ima generatore u garati. To znaci da ima i kanistere s benzinom." "Za to hoda tako povijen, s rukom na trbuhu?"

"Zato to mi je zbog vas proradio cir", odvrati Bertrand. "Nisam mislio ni ta lo e. Ti si pametan covjek", rece Andre. Ne, samo nisam glup kao vi, pomisli Bertrand. Probio se kroz vodu preko javne povr ine i priblitio prilazu osvijetljene kuce. Jedna tarulja gorjela je na prednjem trijemu, i jo jedna na natkrivenom trijemu. Tarulja iz kuhinje kroz prozor je osvjetljavala dio prilaza i dvori te. Srce mu je snatno udaralo o rebra, a puls mu je skakao u vratu. Zapeo je o rub plocnika i skoro pao u vodu. U mraku, ucinilo mu se da je vidio oci kako ga promatraju iz gusti a i granja u dvori tu. Pitao se gubi li razum. Zastao je i zagledao se u dvori te. Tada je shvatio da su zecevi iz ume potratili utoci te od poplave i popeli se na zgrade, gdje su sjedili poput ptica, s krznom koje je svjetlucalo od vode. Bertrand se probio do druge strane trijema izbjegavajuci svjetlo. Pro ao je izmeCu dva velika grma kamelija, cije mu je li ce ostavljalo mokre tragove na rukama. Do ao je do parkirali ta pokraj kucice koju su bijelci zvali "kuca za kocije". Za to su je tako zvali kada nisu imali kocije? pitao se. Jesu li na taj nacin teljeli svima reci da se Robert E. Lee 1865. posrao u njihovu zahodu? Cuo je najmanje dva generatora kako bruje iza napola otvorenih vrata "kuce za kocije". Zatim je oti ao do stratnjeg dvori ta i pre ao u susjedno dvori te, ogledao se oko sebe, pa izvadio jedan predmet ispod majice. Nakratko se sagnuo, pa se istim putem vratio natrag u dvori te Otisa Baylora, dok su mu cirevi zabijali korijene dublje u stijenke teluca. U ao je u "kucu za kocije" i pricekao da mu se oci priviknu na tamu. Pet spremnika za benzin bilo je poredano uza zid. Podigao je po jedan u svaku ruku i krenuo prema ulici. Trava pokraj trijema kripala mu je pod cipelama, a tetina benzina valjala se u spremnicima. Uspio je. Bravo, Bertrande. Razvali i zapisi imena, brate, rekao mu je neki unutarnji glas.

Pro ao je pokraj kruga svjetlosti na dvori tu, i vratio se u sigurnost ulice i toplinu bujice koja mu je prekrila gletnjeve i penjala mu se uz listove poput starog prijatellja. Ubrzo ce se rastati od Eddyja i Rochona i vratiti se kuci, napokon slobodan, pun novca za dobre lijecnike i dobar tivot. Adios, svi vi glupi upci, Bertrand Melancon ide u Kaliforniju. Tada je ugledao Eddyja kako vuce camac iza gomile oborenog granja, izlazeci iz zaklona, dok mu je iz usta visjela neupaljena cigareta. I Andre i Kevin bili su izvan camca, zaobilazeci prepreke u vodi. Svi su se sada mogli vidjeti iz kuce iz koje je Bertrand upravo ukrao benzin. "Koji vi kurac radite? Za to niste ostali tamo?" upita Bertrand. "Za to ti je trebalo tako dugo? Zar si stao da izdrka idemo", rece Eddy. kitu? Napuni ga i

Otvorio je svoj Zippo, vrteci sitni kotacic na kremenu - jednom, dvaput, triput. "Eddy..." zacuo je Bertrand sam sebe. Plamen upaljaca obasjao je tamu i spalio kraj Eddyjeve cigarete, otkrivajuci upitni osmijeh na njegovu licu, kao da nije cuo to je njegov hrat upravo rekao. Bertrand je zacuo jedan pucanj iza sebe, ali nije mogao povezati zvuk s onim to se dogodilo pred njim. Crveni cvijet izbio je iz Eddyjeva grla, a djelic sekunde kasnije, odmah iza Eddyja, vrh lubanje Kevina Rochona eksplodirao je i podigao se s njegove glave, raspr iv i njegov mozak po vodi poput tek skuhane zobene ka e.

DESETO POGLAVLJE

U AMERICKIM SIROTINJSKIM CETVRTIMA POSTOJE DVIJE VRSTE ZGRADA koje rulja nikad ne spaljuje kad doCe do nereda: pogrebni ured i ured agenata tvrtke za placanje jamcevina. Iz perspektive Cletea Purcela, najveca prednost u traganju za bjeguncima za koje su jamcevine platili ljudi poput Niga Rosewatera i Malog Willieja Bimstinca bila je cinjenica da je njihova golema klijentela prijestupnika po prirodi bila sklona ulizivanju, i da su uvijek poku avali izvuci usluge od ljudi koji kontroliraju njihove tivote.

Zatvorski diplomci koji bi radije bili prebijeni u nekoj sporednoj ulicici nego to bi otkucali prijatelja, izdali bi i roCenu majku da ostanu u Nigovoj i Willievoj milosti. Od trenutka kad je Clete Purcel pregaten u Cetvrti, kad je trag gume uprljao njegov e ir s obodom, proculo se da su Bertrand i Eddy Melancon i njihov priguzni prijatelj Andre Rochon hrana za morske pse. Dok su Melanconi, Rochon i njegov necak Kevin plovili gornjim dijelom New Orleansa, mrkali bijeli speed ukraden iz apoteke, ispijali toplo pivo i jeli pecenu piletinu iz Winn-Dixieja, smijuci se nevjerojatnoj kolicini plijena koju su nakupili, u najmanje dva navrata otkucali su ih kolege kriminalci koji su zavr ili u zatvoru na aerodromu, gdje su Nigeovi i Williejevi predstavnici bili zatrpani poslom. No, ironija je bila u tome da Bertrandov kraj nije uzrokovala izdaja njegovih kolega. Vjerojatno po prvi put u tivotu, on je cinio ne to potpuno zanemariv i vlastite interese. Ukrcao je brata u camac dok je Andre odjurio niz ulicu. Eddy je obilno krvario iz grla. Bertrandu su drhtale ruke dok je ulijevao gorivo u motor. Bio je siguran da je strijelac jo tamo, u nekom dvori tu, ili u nekoj od kuca koje gledaju na ulicu. Bio je siguran da ga je naciljao, i da ga promatra kroz teleskop ili ciljnik, da gleda njegovo lice, prsa, ili motda pleksus, poigravajuci se, utivajuci, njetno grickajuci donju usnu prstom priti cuci okidac. Taj prizor izazvao je u Bertrandu osjecaj kao da mu netko dere kotu klije tima. Ne samo da su mu ruke bile skliske od Eddyjeve krvi i sline, nego su tako snatno drhtale da mu je palac skliznuo s gumba za paljenje kad ga je poku ao pritisnuti. Kad je upalio motor, okrenuo je gas do daske i jurnuo niz bujicu. Kevinovo tijelo plutalo je u brazdi koju je ostavio za sobom. Na kritanju je udario u mrtvu tivotinju i zacuo kako propeler cvili u zraku prije no to je opet zaronio u vodu. Skoro ga je odnio policijski camac pun te ko naorutanih policajaca. Presjekao je njihovu brazdu i skrenuo u poprecnu ulicu, pa u sporednu ulicicu, zastav i toliko da sakrije vrece za smece i rublje izmeCu greda u jednoj garati. Pred sobom je vidio svjetla helikoptera koji se spu tao na krov bolnice. Smanjio je brzinu i duboko udahnuo, pa polako izdahnuo. On i Eddy prona li su sigurnu luku, mjesto na kojem ce se netko pobrinuti za

njegova brata i spasiti mu tivot. Bila je to zgrada u kojoj su se obojica rodili. Bilo je to kao da se vracaju kuci. Bertrand nikada nije cuo za Danteov deveti krug, ali upravo ce dobiti obilazak tog kruga s vodicem.

U prizemlju bolnice voda je bila metar duboka. Hodnici su bili crni, osvijetljeni jedino snopovima iz baterijskih svjetiljki koje je nosilo osoblje. Zagrijani zadah medicinskog i ljudskog otpada u vodi natjerao je Cletea da navuce majicu preku usta, kako bi mogao disati ne osjecajuci poriv za povracanjem. Dvaput se poku ao raspitati za smjer, ali osoblje je prolazilo pokraj njega kao da ne postoji. Odustao je i vratio se van, udi uci nocni zrak. Znoj na njegovu licu iznenada je postao hladan poput ledene vode. Crni policajac tetak najmanje stotinu trideset kilograma obasjao je Cleteovo lice baterijskom svjetiljkom. U drugoj ruci drtao je skracenu pumpericu, naslonjenu na bok. Njegovo neobrijano lice izgledalo je kao da je prekriveno crnim pijeskom. S njegova tijela dizao se zadah po pljesnivoj odjeci i znoju iz svlacionice. Zvao se Tee Boy Pellerin. Kao prometni policajac, jednom je golim rukama podigao policijski automobil s prsa svojeg partnera. " to trati , Purcel?" rece on. "Trtvu nastrijeljenu vatrenim orutjem pod imenom Eddy Melancon", odvrati Clete. "Je li tiv ili mrtav?" "Ne znam. Bolnica zbrinjava mrtvace?" upita Clete. "Da bar. Imam cetvoricu u camcu. Poku avam ih ostaviti po cijelom gradu. Nitko nema hladnjak. Misli na Eddyja Melancona iz Devetog okruga?" "Da, na brata Bertranda Melancona. Nig Rosewater cuo je da su Eddyja upucali dok je pljackao kucu s ove strane Claibornea." "Poku aj na trecem katu. Trtve traume koje izaCu iz ambulante za hitnu pomoc zavr avaju tamo. Ima li baterijsku svjetiljku?" "Izgubio sam je." "Uzmi ovu. Imam jednu vi ka. Nisi bio gore?" "Ne." Tee Boy se zagleda u prazno, kao da ga je napokon dostigao umor dugog dana i duge noci.

" to je gore?" upita Clete. "Na trecem katu je gerijatrijski odjel. Da sam na tvojem mjestu, ne bih i ao tamo", rece Tee Boy. " to teli reci?"

"U ovoj zgradi nema sretnih prica, Purcel. Nakon ove noci, svakoga dana molit cu se Bogu da mi ne dopusti da umrem u krevetu." Clete krene stubi tem na treci kat. Sparina je bila zagu ujuca, poput pare od kuhanog povrca koja se priljepila uz strop. Razbijeno staklo kripalo mu je pod cipelama. U ao je u odjel na kojem su starije ljude iznijeli na hodnike kako bi uhvatili slab povjetarac koji je puhao kroz razbijene prozore na jutnoj strani zgrade. Ljudi na bolnickim krevetima bili su odjeveni u haljine krute od skorene hrane i vlastitog izmeta. Cinilo se da im kota sjaji trulim sjajem koji ga je podsjecao na ribe to su ih valovi izbacili na utareni pijesak plate. Tenini prsti uhvatili su Cleteovu ko ulju dok je prolazio pokraj nje. Lice joj je bilo blijedo, bez kapi krvi, a oci su joj imale onu prozirnu mlijecnoplavu boju novoroCenceta koje po prvi put gleda ovaj svijet. "Dolazi li moj sin?" rece ona. "Molim?" rece Clete. "Jeste li vi on? Jeste li vi moj sin?" "Mislim da ce doci svaki cas", rece Clete i brzo nastavi niz hodnik s knedlom u grlu. Odjel za intenzivnu njegu izgledao je poput mrtvacnice. Na stropu su se stvorili vlatni krugovi poput divovskih plikova s kojih je voda kapala na pacijente. Vecina pacijenata bila je odjevena u odjecu u kojoj su do li s ulice. Pacijenti dovezeni iz ambulante za hitnu pomoc bili su nastrijeljeni, ubodeni, izrezani, pretuceni, oprteni strujom, pregateni automobilima i izvuceni polumrtvi iz bujica. Neki su imali slomljene kosti koje jo nisu bile namje tene. Jedna tena s opekotinama na osamdeset posto tijela bila je omotana plahtom koja joj se zalijepila na rane. Covjek kojeg je udario propeler zracnog glisera ispu tao je zvukove koje Clete nije cuo jo otkad je letao u vojnoj ambulanti u Tay Nguyenu12. Gotovo svi pacijenti bili su tedni. Vecini je bio potreban morfij. Svi nepokretni pacijenti morali su obavljati nutdu u svoju odjecu.

___________________ 12 Planine u ju nom dijelu Vijetnama.

Clete dohvati statista za ruku. Statist je bio tilave, mr ave grade trkaca na duge staze. Oci su mu se trzale, a celo sjajilo od vlage. "Skidaj ruke s mene", rece on. Clete podigne ruke u zrak. "Ja sam ovla teni agent za jamcevine. Tratim bjegunca imenom Eddy Melancon. Jedan dou nik rekao je da ga je brat ostavio u ovoj bolnici." "Koga je briga za to?" "Trtve njegovih zlocina." Cinilo se da statist razmi lja o tome. "Da, Melancon, radio sam na njemu. Treci krevet s one strane. Mislim da nije previ e razgovorljiv." "Je li tiv?" "Ako to telite tako nazvati." "Hej, doktore, znam da svi ovdje gore protivljavate te ke trenutke, ali ni meni ovo nije najbolji dan u tivotu. Kako bi bilo da malo otcepite usta?" "Prerezana mu je leCna motdina. Ako pretivi, do kraja tivota letat ce poput vrece. Telite li razgovarati s njegovim bratom?" "On je ovdje?" upita Clete okirano.

"Bio je prije pet minuta." Statist obasja baterijom covjeka koji je sjedio pokraj otvorenog prozora dalje niz hodnik. "Vidite? Utivajte." Clete se probio izmeCu bolnickih kreveta i baterijskom svjetiljkom potap ao Bertranda Melancona po ramenu. "Bok, upcino. Sjeca li se mene? Posljednji put vidio si me kroz vjetrobran svojeg automobila", rece on. "Znam tko si. Radi za one Tidove iz tvrtke za placanje jamcevina", rece Bertrand. "Slucajno sam i momak kojeg si pregazio automobilom." "Ja nemam automobil. Nego, blokira knuo?" mi protok zraka, bi li se maavovi pucaju u glavi. "Bi

Clete je osjetio kako mu se usta su e, a sitni li htio proletjeti kroz taj prozor?" "Ucini to god teli , covjece."

Za Cletea, Bertrand Melancon bio je utjelovljenje svega to je najvi e mrzio kod klijentele s kojom je svakodnevno imao posla. Te su ljude odgojile bake i nisu imali pojma tko su im ocevi. Zavr avali su u zatvoru, a o seksualnim ulogama razmi ljali su u terminima plijena i grabetljivca.

Instinktivno su lagali, cak i kada nije bilo razloga za to. Bilo je nemoguce pronaci nacin na koji biste s njima mogli izici na kraj. Bili su otporni na uvrede, nehajni prema vlastitoj sudbini, i li eni osjecaja krivnje ili stida. Cleteu je u vezi njih najvi e smetalo njegovo vlastito vjerovanje da su svi ljudi s takvom pro lo cu isti. "Okreni se. Idemo do crnog policajca imenom Tee Boy Pellerin", rece Clete dohvacajuci lisicine s pojasa iza leda. Svidjet ce ti se taj momak. I sam je odrastao u Donjem devetom okrugu. Slab je na gangstere koji pljackaju vlastite ljude i prodaju metamfetamine njihovoj djeci. Samo mu nemoj uprljati cipele. Mrzi ljude koji mu prljaju cipele." Clete zakaci lisicine na oba Bertrandova zape ca i okrene ga tako da ga mote pogledati ravno u lice. "Jesam li ja to cuo da si se nasmijao?" "Nisam se smijao, covjece." "Da, jesi. Cuo sam te." "Zapravo, nije me briga to ce uciniti, debeljko. Trebao bi se okupati. Zavr i s ovim. Umorio sam se slu ajuci te." Clete ga poteli udariti. Ne, zapravo ga je htio rastrgati na komadice. No, to je bio pravi izvor njegova bijesa? Zapravo, nije imao nikakvu moc nad covjekom koji ga je poku ao pregaziti. Nije ga imao kamo odvesti. Cletea je do bolnice dovezao zracni gliser pun policajaca koji su nastavili dalje niz aveniju do Okruga Carrollton. Centralni zatvor bio je pod vodom, a nije imao nacina da preveze Bertranda do improviziranog zatvora na aerodromu. Uz malo srece, mogao ga je predati Tee Boyu i dobiti honorar za ulovljenog bjegunca od Niga i Willieja, kao i honorar za pronalatenje Eddyja Melancona meCu tivim mrtvacima u bolnici, no postojali su veliki izgledi da Bertrand iskoristi kaos Katrine kako be se opet provukao kroz sustav. Osim toga, Andre Rochon jo je bio na slobodi, a Clete je i s njim imao neke nerazrije ene racune. Clete povede Bertranda niz stubi te i izgura ga van.

"Ne suprotstavljam ti se, covjece. Prestani me gurati", rece Bertrand. "Zacepi", rece Clete vodeci ga prema Tee Boyu, koji je sjedio na niskom zidu to je dijelio parkirali te od bolnice. Tee Boy je jeo sendvic djelomicno umotan u aluminijsku foliju. " to to ima ovdje?" upita on.

"Bertrand Melancon, tri naloga za uhicenje, te ko razbojstvo, zastra ivanje svjedoka, i opcenito sjebano pona anje otkad je izasran na ovaj svijet. Predajem Bertranda u tvoje ruke. Vec sam mu rekao to se dogaCa ljudima koji ti uprljaju cipele." "Ovo nije smije no, Purcel." "U pravu si, nije. Bertrand i njegov brat Eddy pregazili su me svojim automobilom u subotu navecer. Ucinili su to dok sam pretrativao kamionet njihova kolege propalice, Andrea Rochona. U prikolici tog kamioneta vidio sam pli anu tivotinju i komad polietilenskog uteta. Malo prije no to me ovaj govnar pregazio, sjetio sam se novinskog clanka o trojici crnaca koji su oteli petnaestogodi nju djevojku. Vracala se s ulicnog sajma u Donjem devetom okrugu. Nosila je pli anog medvjedica. Ti momci odvukli su djevojku u kamionet, vezali je i silovali. Ti jo tivi u Donjem devetom, zar ne, Tee Boy?" "Da", odgovori Tee Boy, bri uci mrvice s lica. Pogledao je Bertranda. "Misli li da bi ovaj iznimni primjerak mladog mu karca mogao biti sumnjivac?" upita Clete. "Onda, momce?" rece Tee Boy. "Onda to?" upita Bertrand. "Planira li mi nagaziti na cipelu?"

"Jesi li lud, covjece?" Tee Boy ga snatno udari dlanom u lice. Bio je to udarac koji covjeku protrese ocne jabucice u dupljama. "Ne to sam te pitao. Hoce li mi odgovoriti?" "Ne, gospodine, ne planiram vam nagaziti na cipelu." "Jesi li oteo i silovao djevojku u Donjem devetom?" "Doveo sam brata u bolnicu zato to ga je ne'ko upuc'o u grlo. Jedan klinac koji je bio s nama je ubijen. Nisam prob'o pobjeci. Do 'o sam ovdje po pomoc. Nisam se pojavio na sudu zato to sam bio bolestan. To je sve to imate protiv mene. Prestanite me udarati." "Okreni se. Pogledaj onaj camac privezan za branik automobila", rece Clete. "Vidi li ona tijela unutra? To su tijela mrtvaca. Lisicinama

cemo te vezati za njih. Dug je put do zatvora na aerodromu. Da si ti Tee Boy i zaglavi s cetiri le a i psecim govnom poput sebe, i dobije priliku da potopi cijelu zbirku na odgovarajucu podvodnu lokaciju, to bi ucinio?" No, Clete je shvatio da puca corcima. Bertrand Melancon vidio je kako metak pretvara tijelo njegova brata u jucera nji sladoled. Stravicni scenariji koje izmi lja lovac na bjegunce bili su na dalekom drugom mjestu na ljestvici okova. Clete je shvatio i to da ga ne slu a ni Tee Boy Pellerin - njegov je pogled bio prikovan na Bertranda, a na licu mu se irio osmijeh dok je povezivao tockice i informacije koje Clete nije posjedovao. "Hoce li mi reci o cemu je rijec?" rece Clete. "Prije dva ili tri sata imali smo dojavu o pucnjavi i o smrtno stradaloj osobi. Cetiri tipa su pljackali vozeci se u camcu kod Clairbornea. Jedan klinac je dobio hitac u glavu. Pogodi ciju su kucu opljackali?" "Ne znam", odgovori Clete. "Kucu momka koji ima prodavaonicu cvijeca, i vlasnik je agencije za eskort. Njegova tena izgleda poput Frankensteinove nevjeste." Tee Boy se poceo smijati. "Sidney Kovick?" upita Clete. "Ove propalice su opljackale najopasnijeg gangstera New Orleansa i uni tili mu kucu. Jedan od na ih momaka u ao je unutra i rekao da kuca izgleda kao da je netko provezao vatrogasni kamion kroz zidove." Tee Boy se sada gu io svojim sendvicem, smijuci se tako snatno da su mu se suze kotrljale niz obraze. "Hej, momce, ako ukrade ne to od Sidneyja Kovicka, po alji mu to s Aljaske, a zatim kupi pi tolj i ustrijeli se. Uz malo srece, nece ti pronaci grob." Tee Boy je ustao i zaka ljao u dlan, dok su mu koljena klecala. "Tko je taj Kovick?" upita Bertrand Cletea. "Samo me zajebavate, jel' tako?"

Jedanaesto poglavlje

NAKON SEDAM DANA VRACEN SAM U NEW IBERIJU. SKORO SAM ZABORAVIO na Nataliju Ramos, drutbenicu oca Judea LeBlanca. Zapravo, namjerno sam potisnuo njezino ime iz glave. Bilo mi je dosta New Orleansa i boli drugih ljudi. Samo sam se htio vratiti na Bayou Teche, svojoj obitelji i Trono cu, na em rakunu, kao i na em nekastriranom macku-ratniku, Snuggsu. Htio sam se probuditi ujutro i osjetiti miris kave, pljesnive ljuske pekana u dvori tu i grmlja kamelije natopljenih rosom, kao i truli zadah riblje ikre u rukavcu. Htio sam se probuditi u velikom zlatno-zelenom, suncem pro aranom obecanju jutne Louisiane u kojem sam odrastao. Nisam htio biti dio povijesti koja se dogaCala u na oj saveznoj drtavi. "Zvoni telefon, Dave", rekla je Alafair iz kuhinje. "Mote li se javiti, molim te?"

Kroz vrata sam gledao kako pece jaja i kri ke unke u te koj teljeznoj tavi, drteci je za dr ku bez krpe, okrenuta meni leCima. Bilo mi je te ko povjerovati da je to ista mlada Indijanka iz El Salvadora koju sam izvukao iz potonulog aviona prije mnogo godina. Odlotila je tavu na tednjak i podigla slu alicu, osloniv i se na sudoper i dobaciv i mi prijekoran pogled. "Je li Dave Robicheaux ovdje? Pricekajte trenutak, provjerit cu", rekla je. Spustila je slu alicu, ne pokriv i je rukom. "Dave, jesi li ovdje? Ako jesi, jedna gospoCa bi htjela razgovarati s tobom." To dobivate kad vam dijete pohaCa koledt Reed i upi e se u kick-boxing klub. Uzeo sam joj slu alicu iz ruke. "Halo?" rekoh. "Ovdje Natalia Ramos, gospodine Robicheaux. Tu sam, u skloni tu u koje ste me poslali. Jeste li otkrili kamo je oti ao Jude? U skloni tu ne mogu ni od koga dobiti informaciju. Mislila sam da motda imate popis ljudi koje je spasila Obalna strata." "Ne, gospojo, bojim se da nemam." "Jude cijelo vrijeme osjeca bolove zbog raka. Oti ao je u Donji deveti okrug kako bi svojim ljudima dao pricest. Uvijek se bojao davati ljudima pricest na misi."

"Tao mi je, gCo Ramos, ali ne razumijem vas." "Ruke mu cijelo vrijeme drhte. Misli da ce ispustiti kalet. Davanje pricesti na misi uvijek je prepu tao drugom sveceniku. No, sad je htio odrtati misu i dati ljudima pricest." U pozadini sam cuo druge glasove kako odjekuju u velikoj dvorani, motda u sportskoj dvorani ili orutarnici Nacionalne garde. Alafair mi je stavljala dorucak na kuhinjski stol. Oprezno je odlagala tanjur, not, vilicu i alicu s kavom kako ne bi stvarala buku. Duga crna kosa padala joj je na ramena, a traperice i ruticasta bluza isticale su njezino lijepo graCeno tijelo. Nisam znao to reci Nataliji Ramos. "Gdje ste?" upitao sam je. "U srednjoj koli u Fran klinu." "Stitem za 45 minuta." "Gdje je Chula?" upita ona. "Va brat?" "Da, gdje ste ga zatvorili?" "U zatvoru tupe Iberia, zajedno s partnerom." Mislio sam da ce njezine sljedece rijeci biti uvredljive. No prevario sam se. "Motda tamo mote dobiti nekakvu pomoc. Zatvor je jedino mjesto na kojem Chula dobro funkcionira. Cekat cu vas, gospodine Robicheaux." Spustio sam slu alicu. Vec sam potalio "Tko je to bio?" upita Alafair. "Latinoamericka prostitutka i narkicka koja se spetljala s katolickim svecenikom." Sjeo sam i prionuo jelu. Osjetio sam Alafair iza sebe, poput sjene koja se raspr uje na svjetlu. Polotila mi je ruku na rame. "Dave, ima najbolje srce od svih ljudi koje sam ikada upoznala" rekla je. Osjetio sam kako me krv pecka u stratnjem dijelu vrata. to sam se javio.

Sportska dvorana srednje kole u Franklinu, u dnu rukavca u tupi St. Mary, bila je ispunjena redovima vojnickih letaja. Djeca su jurcala na sve strane, unutra i vani, bacajuci frizbije koje je lokalni trgovac donio iz svoga ducana. Prona ao sam Nataliju kako pere odjecu na ruke u zavjetrini zgrade. Ruke je uronila duboko u aluminijsku kadu, a rub svoje ko ulje od trapera vezala pod grudima. Zamolio sam je da mi opet opi e svoje posljednje trenutke s Judeom LeBlancom.

"Dovezao je camac do krova crkve. Stajao je na krovu i sjekirom probijao rupu kako bi ljudi mogli izaci. Tada sam zacula zvukove borbe. Vi e ga nisam vidjela." U sjeni je bilo vruce, ali njezino je lice izgledalo hladno i suho. Rebra su joj se nazirala pod tamnom kotom. Nosila je sandale i vrecaste mu ke hlace kaki boje. Izgledala je poput seljanke iz zemlje treceg svijeta koja pere odjecu tuCe djece. Nije izgledala kao prostitutka ili narkicka. "Jeste li donijeli drogu u skloni te?" upitao sam je. "Dovezli ste se ovamo da me to pitate?" "Imali ste je kad su vas uhitili. Skinuo sam vam lisice i poslao vas ovamo. Zato sam odgovoran za vas. Zato vas pitam jeste li donijeli drogu u skloni te." "Poku avam se skinuti. Neki ljudi u dvorani okupljaju grupu anonimnih ovisnika. Opet cu krenuti na sastanke." Uspjela mi je odgovoriti na pitanje ne odgovoriv i na pitanje. "Gospodo Ramos, ako otkrijem da zlorabite ili raspacavate narkotike u ovom skloni tu, izbacit cu vas ili cu vas strpati u zatvor." Ocijedila je djecje plave traperice i odlotila ih na rub kade. "Moram se vratiti u New Orleans." "Mislim da je to gre ka." "Stalno vidim prizor Judea kako se utapa u tami, bez ikoga da mu pomogne." "Jude je tilav momak. Savjetujem vam da se tako i odnosite prema njemu." "Drtao je posebnu misu pomirenja subotom poslijepodne za sve kurve, dtankije i skitnice. Svima je davao oprost, grupno, bez obzira na to to su ucinili. Netko ga je napao da bi do ao do camca. Mislim da su ga ubili. Moram znati. Jednostavno ne mogu tivjeti ne znajuci to mu se dogodilo." "GospoCo Ramos, desetine tisuca ljudi su nestale. FEMA13 pokuava..." "Kako to da nitko nije do ao?" "Molim?" "Ljudi su se utapali u cijelom kvartu i nitko nije do ao. Krupna, debela crnkinja u purpurnoj haljini stajala je na automobilu i mahala prema nebu. Haljina joj je plutala na vodi. Stajala je na automobilu pola sata i mahala dok se voda dizala. Vidjela sam kako pada s automobila. Voda joj je bila iznad glave."

Nisam htio slu ati jo prica o Katrini. Prizore koje sam vidio tijekom sedam dana nakon oluje nikada necu zaboraviti. Niti sam se mogao nositi s gnjevom koji su izazivali u meni, niti s latentnim rasizmom u na oj kulturi koji se vec poceo pojavljivati. Prema Washington Postu, jedan drtavni dutnosnik iz Baton Rougea rekao je skupini lobista u _____________________ 13 Federal Emergency Managment Agency - Americka savezna agencija za koordiniranje pomoci u slucaju prirodnih katastrofa.

Baton Rougeu: "Napokon smo ocistili javne stanove u New Orleansu. Mi to nismo mogli, ali Bog jest." Kako cete objasniti takvog dutnosnika ljudima koji su trtve najgore prirodne katastrofe u povijesti Amerike? Odgovor je: nikako. Ne poku avaj popraviti slomljeni svijet i ne poku avaj lijepiti flastere na slomljene ljude, rekoh sebi. "Vjerujem da bi Jude htio da ostanete u skloni tu. Ovdje motete napraviti mnogo dobrih stvari. Obecajem vam da cu dati sve od sebe kako bih otkrio to mu se dogodilo", rekoh ja. "Mislim da je pricao o vama", rekla je. "Molim?" "Jude je pricao da je dostavljao novine policajcu koji je posjedovao prodavaonicu mamaca. Rekao je da je policajac pijanac, ali je dobar covjek koji poku ava pomagati nemocnima. Jeste li vi taj o kojem je pricao?" Znala je kakav mamac staviti na udicu.

Nakon rucka, odvezao sam se u policijsku stanicu tupe Iberia i popeo se u svoj ured. Kontrast izmeCu rutine mojega posla u tupi Iberia i sedam dana koje sam upravo proveo u New Orleansu bio je poput razlike izmeCu snage i samopouzdanja mladosti i mentalnog stanja covjeka kojeg je neocekivano pogodila smrtna bolest. Unutra njost zgrade bila je besprijekorno cista i puna suncane svjetlosti. Hladni zrak postojano je pritjecao iz ventilatora u zidu. Jedna od tajnica postavila je cvijece na prozore. Skupina zamjenika u cistim odorama s ispoliranim pojasevima za pi tolje ispijala je kavu i jela u tipke za

stolom u prijemnom uredu. S prozora svojeg ureda na drugom katu mogao sam vidjeti kro nje palmi i zimzelenih hrastova koje su prekrivale radnicku cetvrt. Iza katedrale, vidio sam groblje puno okrecenih grobnica od cigle, gdje su nas poginuli vojnici Konfederacije podsjecali da Shiloh nije povijesna apstrakcija. Helen je pogledala kroz staklo mojih vrata, a zatim ih je otvorila bez kucanja. "Izgleda napeto, tatice", rece ona. "To mi cesto govore", rekoh ja. Pri la je mojem prozoru i pogledala Sunset Limited koji je prolazio tracnicama. Nosila je uske hlace i bijelu ko ulju s uredno podvrnutim kratkim rukavima. U stratnjem dtepu nosila je tuti notes. Zakacila je palce za pojas s pi toljem. "Jesi li se odmorio?"

Cvrsto sam zatvorio oci i opet ih otvorio. "Reci, Helen." "Upravo sam razgovarala s FEMA-om i FBI-em. Civilna slutba i drtavne strukture New Orleansa su uni tene. Zatrpat ce nas hrpa slucajeva koji nam ne trebaju." "Ne bi li trebala to reci cijelom odjelu?" "U ovom specificnom slucaju rijec je o jednom od bjegunaca Cletea Purcela. Ukljucen je i momak kojeg poznaje pod imenom Otis Baylor." "Tip iz osiguranja?" "E, taj. Federalci vjeruju da su veci broj umorstava pocinili osvetnici koji su se odlucili malo zabaviti tijekom oluje. Misle da je Otis Baylor ukokao neke pljacka e koji su provalili u kucu Sidneyja Kovicka." "Provalnici su opljackali Sidneyja Kovicka?" "Da, cini se, cetiri najgluplja kretena u New Orleansu. Jednom je raznesena glava, a jedan ce do kraja tivota ostati kvadriplegicar. Federalci vjeruju da su se crnci zamjerili Bayloru zato to su mu silovali kcer, pa je vjerojatno iskoristio priliku da skine nekolicinu." "To ne slici njemu." "Federalci su izloteni kritici zato to su progonili pripadnike bandi i ostavili bijele ubojice na slobodi. Istraga o Bayloru vjerojatno ce im biti vrtni ukras. Bilo kako bilo, mi bismo trebali pomoci koliko motemo. Slate li se, bwana?" "Koja je uloga Cletea Purcela u svemu tome?" Izvadila je tuti notes iz dtepa i pogledala ga. "Brat kvadriplegicara zove se Bertrand Melancon. Clete ga je uhitio, ali ga je izgubio

tijekom predaje u improvizirani zatvor. Evo u cemu je ironija, Dave. Clete je rekao federalcima da misli kako su braca Melancon i njihov prijatelj imenom Andre Rochon zapravo silovatelji." "Po kojoj osnovi?" "Clete kate da je u Rochonovu kamionetu prona ao dokaze koji bi Rochona, a motda i Melancone, povezali s otmicom i silovanjem u Donjem devetom okrugu." "Da, pricao mi je o tim momcima. To su oni koji su ga pregazili prije oluje. Teli li da poCem do Baylora?" "Mote li?"

Jednom sam u Vijetnamu poznavao strojnicara koji nije htio otici na odmor izvan zemlje u strahu da ce dezertirati i da se nece vratiti na dutnost. Zato je bio urokan na vratima svojeg Hueya14, u divljini i u Saigonu. Svoj vojni rok zavr io je na svjetem zraku sanatorija za mentalne bolesnike u Indokini. Dok je Helen cekala moj odgovor, njegov stav cinio mi se mnogo razumnijim nego prije. Rano sljedeceg jutra uzeo sam policijski automobil i odvezao se New Orleans. Nebo nad mocvarama jo je bilo puno ptica koje, ci se, nisu imale ni odredi ta ni doma. Nakon cetiri dana, pripadnici 82. padobranske divizije stigli su u grad i pljacka i nasilje uglavnom su prestali. No, osamdeset posto grada jo je bilo pod vodom. Deseti tisuca ljudi jo uvijek nisu imali kamo poci. Skrenuo sam s ceste St. Charlesa i zaputio se izmeCu gomila sru enih stabala u sporednim ulicama prema kuci Otisa Baylora. Naposljetku sam parkirao automobil i ostatak puta pro ao pje ice, hodajuci preko travnjaka i probijajuci se kroz vodu. Prednji trijem kuce Otisa Baylora bio je polukrutan, s krovom n dorskim stupovima. Podigao sam mjedeni prsten na vratima i pokucao. Voda u njegovoj ulici povukla se i otkrila javnu povr inu. Niz ulicu i s druge strane, vidio sam kucu Sidneyja Kovicka. Majstori su skidali perploce s prozora. Otis Baylor otvorio je ulazna vrata. Lice mu je bilo okruglo i bezizratajno, poput lica covjeka koji se upravo vratio sa sprovoda. "Da?', rece on. "Ja sam Dave Robicheaux, iz erifova ureda tupe Iberia, gospodine Baylore", rekoh ja. "Pomatem u istrazi slucaja pucnjave koja se

dogodila pred va om kucom, u kojoj su stradale dvije osobe. Motda me se sjecate iz New Iberije." Nije isprutio ruku. " to mogu uciniti za vas?" "Imam mali problem. Jednom srednjo kolcu je prosut mozak pred va om kucom. Jedan punokrvni luzer koji je bio s njim dobio je metak kroz leCnu motdinu. Federalci misle da su to motda ucinili osvetnici. Iskreno, ne mislim da ova istraga vodi nekamo, ali na odjel je pozajmljen gradu New Orleansu i moramo uciniti to motemo." U jednoj mikrosekundi, njegov pogled skrenuo je s mojega. _________________________ 14 Huey - vojni helikopter kojim se americka vojska slu ila u Vijetnamskom ratu.

"UCite", rece on otvarajuci vrata. "Sretni ste to ste me na li kod kuce. Sada mi je kuca ured, ali obicno sam na terenu sa svojim klijentima. Telite li caj? Jo imam leda u zamrzivacu." "Ne, hvala. Nastojat cu biti to je moguce brti, gospodine."

Pozvao me da sjednem s njim u njegovoj radnoj sobi. Knjige na policama bile su uglavnom zbirke informacija ili enciklopedije, ili su kupljene u knji kim klubovima koji se specijaliziraju za popularnu povijest i biografije. Stol mu je bio pretrpan papirima. Kroz bocni prozor mogao sam vidjeti kako celavi covjek na ljestvama poku ava ukinuti granu hrasta sa svojeg krova. "Istratitelj FBI-ja rekao je da ste culi jedan hitac, ali ne znate odakle je do ao", rekoh ja. "Spavao sam. Pucanj me probudio. Pogledao sam kroz prednji prozor i ugledao klinca kako pluta na vodi, i drugog momka koji je gornjom polovicom tijela letao na pramcu camca." "Posjedujete li orutje, gospodine Baylor?" "Zovite me Otis. Da, repetirku Springfield iz 1903. Telite li je vidjeti?" "Ne sada. Hvala vam na ponudi. Jeste li iza li van, nakon to ste vidjeli klinca u vodi i ranjenika napola u camcu?" "Kad sam se odjenuo, jedan tip je unio ranjenika u camac i vec je odmaknuo do ugla. Drugi tip je trcao." "Svi su bili crnci?" "Koliko sam mogao vidjeti. Bio je mrak."

"I niste vidjeli nikoga drugoga na ulici, trijemu ili prozoru kuce?" "Ne, nisam." Otvorio sam omotnicu u ruci i procitao bilje ke koje mi je telefonom prenio agent FBI-ja iz Baton Rougea. "Federalci i momci iz policije New Orleansa vjeruju da je hitac morao doci s ove strane ulice." "Motda i jest. Ne bih znao." "Jedine nastanjene kuce u blizini mjesta zlocina bile su va a i kuca va eg prvog susjeda." "Ne osporavam zakljucke drugih ljudi u vezi toga to se ovdje dogodilo. Rekao sam vam to sam cuo i to sam vidio." On pogleda na sat. "Telite li vidjeti Springfieldicu?" "Ako nemate ni ta protiv."

Oti ao je na kat i vratio se s pu kom. Predao mi ju je s praznim magazinom. "Jesam li osumnjicen zbog pucnjave?" "Trenutno eliminiramo sumnjivce." "Za to va i prijatelji nisu odnijeli moje orutje? Ja bih to ucinio." "Zato to nemaju gdje pohraniti dokaze. Zato Zato to se sustav raspao." to nisu imali nalog..

No, postojala je jo jedna stvar koju mu nisam rekao. Metak koji je pogodio grlo Eddyja Melancona i prosuo mozak Kevina Rochona nije usporio. Tragovi metala u ranama koje je metak izazvao nece imati veliku dokaznu vrijednost. Podigao sam pu ku do lica i onju io cijev. "Upravo ste je nauljili?" "Ne sjecam se tocno kad sam je ocistio." "Mogu li vidjeti streljivo za pu ku?" "Ne znam imam li ga." "Kakve metke ispaljuje?" "To je pu ka kalibra trideset-nula- est, i ispaljuje metke tog kalibra." Sjedio sam u mekanom kotnom naslonjacu boje burgundca, a jesensko zelenozlatno svjetlo prolazilo je kroz drvece vani. No, ugodan ambijent nije odgovarao osjecaju nemira koji se javio u meni. "Nisam to htio reci, gospodine. Ovo je vojno orutje. Ispaljuje li metke iljatog vrha s metalnom ko uljicom?" "GaCam u metu. Ne idem u lov. Ispaljujem bilo kakve metke koje mogu kupiti. Za to me pitate?"

"Protuzakonito je loviti vojnim streljivom, zato to ono prolazi kroz tivotinju i ranjava je, umjesto da je ubije. Mislim da su dvije trtve pogoCene metkom s metalnom ko uljicom, a ne metkom s mekanim vrhom. Jo ne to. Ubijenoga stalno zovete 'klinac', a ostale pljacka e 'tipovi'." "Nisam primijetio." "U pravu ste, ubijeni je bio tinejdter. Ranjenik i njegov brat odrasle su osobe. Covjek koji je pobjegao vjerojatno je momak imenom Andre Rochon, takoCer odrasla osoba. O njima pricate s osjecajem poznavanja, kao da ste ih vidjeli izbliza." On prevrne ocima. Zaustio je da ne to kate, pa odustao. Sjedio je na stolcu za svojim stolom, a njegova bijela ko ulja s dugim rukavima je u tala. Njegovo letargicno lice, cvrste ruke i nedostatak manira podsjetili su me na farmera kojeg je supruga prisilila da ide u crkvu. I dalje sam zurio u njega u ti ini. "Slu ajte, gospodine Robicheaux..." "Zovem se Dave." " Rekao sam vam sve to znam. Trenutno, tisuce ljudi u Louisiani i Missisippiju cekaju da im se javi njihov agent osiguranja. To sam ja. Telim vam sve najbolje, ali ovaj razgovor je gotov." "Bojim se da nije." Zatvorio sam omotnicu i spustio je pokraj noge, kao da njezin sadrtaj vi e nije vatan. "Prije mnogo godina, sudjelovao sam na konvenciji policajaca iz Louisiane i Mississippija u hotelu Evangeline u Lafayetteu. Upravo tog vikenda FBI je pregledavao rijeku Pearl u potrazi za trtvom linca. Nisu prona li momka kojeg su tratili, ali prona li su trojicu drugih. Tijelo jednog bilo je prepolovljeno pilom. Bio sam u baru hotela kad sam cuo kako se cetiri policajca u civilu smiju u salonu iza mene. Jedan od njih rekao je: "Jeste li culi za crnju koji je ukrao toliko lanaca da nije mogao preplivati Pearl?" Drugi detektiv je rekao: "Znate kako su ga prona li? Mahnuli su cekom od socijalne skrbi nad vodom i taj tupoglavi momak pojavio se na povr ini i viknuo ' Eto mene, efe'. Ne samo to sam se zbog njih postidio to sam policajac, postidio sam se to sam bijelac. Mislim da ste vi covjek poput mene, gospodine Baylor. Ne mislim da ste rasist ili osvetnik. Znam to se dogodilo va oj kceri. Da su moju kcer napali degenerici i sadisti, i ja bih pao u isku enje da uzmem pravdu u svoje ruke. Zapravo, otac koji nema te osjecaje i nije otac."

Oci su mu bile plave, pogled ukocen, a velike ake polotene na koljenima. Kota na nadlanicama bila mu je gruba poput zvjezdace. "Priznajte, partneru", rekoh ja. "Pravosudni sustav je simbolican i selektivan. Ne dajte da vas srede neki birokrati." Pogled mu je bio prikovan za moj, a misli skrivene. No, kakve se god misli i zakljucci rojili iza njegovih ociju, nestali su kad je pogledao prema vratima. "Bok, Melanie. Ovo je gospodin Robicheaux iz New Iberije. Bio je u susjedstvu i samo je svratio da vidi kako smo. Rekao sam mu da smo dobro", rece Otis Baylor. "Da, sjecam vas se. Lijepo vas je opet vidjeti", rece njegova tena prutajuci jednu ruku, dok je u drugoj drtala ledeno pice. "Jako smo dobro, s obzirom na sve." Ona pogleda Springfield pu ku naslonjenu na moju fotelju. "Ne radi se valjda o onim ustrijeljenim crncima? Vec smo rekli policiji sve to znamo. Ne mogu vjerovati da se ne to takvo dogodilo ispred na e kuce." Oti ao sam do susjedne kuce i pogledao uz ljestve prema celavom covjeku koji se hrvao sa slomljenom hrastovom granom na svojem krovu. Vani na ulicici, vilicar je spu tao golemi generator s prikolice kamiona. "Mogu li razgovarati s vama, gospodine?" doviknuo sam, podituci lisnicu sa znackom. Celavi covjek s glavom u obliku metka spustio se niz ljestve. Lice mu je bilo zajapureno od rada. Rekao sam mu tko sam i za to sam do ao. "Tom Claggart", rece on, srdacno mi prutajuci svoju mesnatu ruku. "Jesu li FBI ili gradska policija razgovarali s vama?" "Pricekajte trenutak." Iza ao je u ulicicu i rekao vozacu vilicara kamo da odloti generator. Zatim se vratio, pogledavajuci preko ramena kako bi bio siguran da ce generator zavr iti na pravom mjestu, na staroj stazi od cigala napola utonuloj u blato. "Imam prijatelja koji se bavi brodogradnjom. Dao mi je jedan od svojih generatora", rece on. "Trebao sam ga instalirati prije oluje, kao to je Otis ucinio. to ste rekli?" "Jesu li vas posjetili predstavnici FBI-ja ili gradske policije?" "Ne, volio bih da jesu." "Jeste li culi pucanj?"

"Nisam ni ta cuo. Cvrsto sam spavao. Progonio sam onu kopilad po cijelom susjedstvu." "Aha. Za to biste voljeli da su predstavnici FBI-ja ili gradske policije razgovarali s vama?" "Da im katem da ociste prokleti grad, eto za to." Kimnuo sam. Izraz na mojem licu bio je ljubazan, a pogled sam fokusirao na cvjetnjak. "Posjedujete li vatreno orutje, gospodine?" "Naravno, majku mu." "Mislite li da je nekom od va ih susjeda te noci moglo dojaditi pljackanje i zastra ivanje?" "Motete li mi malo razjasniti to pitanje?" "Ljudima je nekad dosta. A nekad im je dosta i boje se. Kucanica uzme pi tolj i raznese uljeza kroz stakleni prozor. Ispostavi se da je tip serijski silovatelj. U vecini policijskih postaja, takve stvari zarade aplauz lijekom jutarnje prozivke." Zurio je u mene praznim pogledom, a usta su mu bila ravna poput crte. "Drugi amandman daje nam pravo da nosimo orutje kako bismo za titili svoj dom i svoje blitnje", rekoh ja. "U trenucima dru tvene anarhije, dobri momci katkad osjete potrebu da posegnu za ekstremnim mjerama. Mislim da je njihovo stajali te razumljivo. Cujete li to vam govorim, gospodine Claggart?" "Otis je silno patio", odvrati on. "Svjestan sam toga." Fiksirao sam ga pogledom. Ispuhnuo je zrak iz nosa i pogledao kucu Otisa Baylora. Na trenutak mi se ucinilo da mu se preko lica navukao oblak, kao da se u njegovu izrazu pojavila nekakva gorcina ili zavist. "Rekao je ne to o vje anju crne slonovace na zid." "Gospodin Baylor je to rekao?" "Ranije te veceri, kad su neki momci provaljivali u kuce s druge strane ulice." "Jesu li i drugi culi da je to rekao?" "Neki moji prijatelji bili su sa mnom u dvori tu. Otis je bio vani sa svojom pu kom. Gledajte, ne krivim ga. Zapravo, ponudili smo mu svoju pomoc." "Biste li mi napisali imena i adrese svojih prijatelja, molim vas?"

"Nadam se da necu nikoga uvaliti u nevolju. Samo telim uciniti ispravnu stvar", rece on, uzimajuci olovku i notes iz moje ruke. Sa susjedima poput Toma Claggarta, Otisu Bayloru nisu trebali neprijatelji.

No, u blizini je postojao jedan sporedni igrac. Nisam mogao odoljeti razgovoru s njim. Sidney Kovick je bio zagonetan covjek koji je bio ili sociopat, ili vrhunski glumac. Bio je visok, dobro graCen, tamnokos, usko postavljenih ociju i grbava cela. Nosio je skupu odjecu i sjajne crvene mokasine s resama. Kad je hodao, cinilo se da proizvodi zveckavi zvuk moci i novca. Kad bi u ao u neku prostoriju, vecina ljudi, cak i oni koji nisu znali tko je on, automatski su sti avali glasove. Odrastao je u ulici North Villere i radio kao vozac UPS-a, dok se nije prikljucio padobrancima i oti ao u Vijetnam. Vratio se s Broncanom zvijezdom'" i Purpurnim srcem"', ali cinilo se da ga vlastito juna tvo ne zanima. Sidneyju se vojska sviCala zato to ju je razumio i cijenio je njezinu dosljednost i predvidljivost. Cijenio je i izvore prihoda koje mu je vojska osiguravala. Kolegama u vojsci posuCivao je novac s kamatama od dvadeset posto, imao je veze sa svodnicima u Kockarskoj ulici u Saigonu, i prodavao je vojnu robu na vijetnamskom crnom trti tu. Sidney nije vjerovao u geografska ogranicenja svojih talenata. Kad god bi netko od Sidneyja zatratio savjet o nekom problemu, odgovarao je uvijek isto: "Ne dopusti drugima da znaju to misli ." Posjedovao je prodavaonicu cvijeca, volio je filmove, a u zapucku je uvijek nosio karanfil. Omiljeni citat bio mu je parafraza recenice koju izgovara Rhett Butler u filmu Prohujalo s vihorom: "Velika bogatstva nastaju tijekom raCanja i propasti nacija." Sidneyja su pozvali na guvernerov inauguracijski bal, vozio se na ukra enim pokretnim platformama tijekom Mardi Grasa, i jednom se vozio na krilu dvokrilca na zracnom akrobatskom mitingu iznad jezera Pontchartrain. Iskusni policajci smatrali su ga osvjetenjem nakon ulicnog ljama s kojim su obicno imali posla. Jedini problem u romantiziranju Sidneyja Kovicka bila je cinjenica da vas je mogao ukokati pritom srcuci ca u burgundca.

Radnici su ulazili i izlazili kroz njegova ulazna vrata. U ao sam bez kucanja. Unutra njost je izgledala kao da je kroz nju pro la vojska Vikinga. Sidney je stajao u svojoj blagovaonici, gledajuci luster kojeg je netko rasjekao na zapetljane trake teljeznim vrtnim grabljama. "Prilicno su te gadno sredili, ha?" rekoh ja. Zagledao se u mene kao da razmi lja o licima iz svojeg rokovnika. "Da, ljam je definitivno izmakao kontroli. Mislim da nam je potrebno masovno ispu tanje sredstava za kontracepciju nad dvije trecine grada. to radi ovdje, Dave?" "Istratujem stradavanje tipova koji su ti provalili u kucu." "Provalnici ti se nece popi ati u pecnicu i hladnjak." "U pravu si", rekoh ja dok mi je gips krckao pod nogama. "Cini se kao da su ti raskopali zidove i dio stropa. Misli li da su tratili ne to posebno?" "Da, tajne Da Vincijevog koda. Jo ________________________________ 15 Americko vojno odlikovanje koje se dobiva za juna tvo u borbi koja ne ukljucuje zracne bitke. 16 Americko vojno odlikovanje koje se dobiva za ranu zadobivenu u izravnoj borbi s neprijateljem. si suh?"

"Jo sam u Anonimnim alkoholicarima, ako na to misli ." "Spusti nos iz stratosfere. Htio sam ti ponuditi ca icu Beama, zato to je to jedino to imam. Ali nisam te htio uvrijediti. Cujem da je jedan od tih crnaca pretvoren u biljku." "Tako katu. Jo nisam razgovarao s njim." "Da?" Nisam bio siguran slu a li me, ili me moli da ponovim ono to sam upravo rekao. Rekao je radniku da uzme ljestve i skine uni teni luster. Tada je dotaknuo uni tenu povr inu kuhinjskog stola i otresao prste. "U kojoj bolnici se nalazi ta biljka?" upita on. "Za to pita ?" "Tao mi ga je. Svatko tko mote ne to ovakvo uciniti necijoj kuci zacijelo ima majku koja je oploCena sadrtajem vrecice za kolostomiju." "Uvijek si znao s rijecima, Sidney." "Hej, roCen sam u New Orleansu. To je nekad bio lijep grad. Sjeca li se glazbe i zabavnog parka na jezeru Pontchartrain? A onih prodavaca sladoleda na ulicnim uglovima, i obitelji koje sjede na trijemu? Kad si

posljednji put nocu sigurnim?"

etao ulicama New Orleansa i osjecao se

Nisam odgovorio, a on uperi prst u mene: "Eto vidi ", rece on. Na izlasku, u dvori tu sam vidio Sidneyjevu tenu. Ona je do la iz ribarskog seoceta u tupi Plaquemines, geolo koj aberaciji koja se poput pupcane vrpce pruta u Meksicki zaljev. Bila je jednake visine kao i njezin suprug i imala je otvoreno lice, upale oci i ramena poput mu karca. Njezina obitelj desetljecima je podrtavala zloglasnog rasistickog suca koji je upravljao tupom Plaquemines kao osobnim imanjem. Cak je zakljucao katolicku crkvu kad je biskup izabrao crnog svecenika za tupnika. No, cinilo se da nema mnogo toga zajednickog sa svojom obitelji, barem koliko sam ja vidio. Zapravo, otac Eunice Kovick jednom je rekao za svoju kcer: "Lice te jadnice natjeralo bi vlak da skrene s tracnica na cestu, ali ima dobro srce i hrani svakog psa lutalicu i crnju u tupi." Nije mi bilo jasno za to se udala za Sidneyja Kovicka. "Kako si, Eunice?" upitao sam je. "Dobro. Kako si ti, Dave?" "Tao mi je zbog va e kuce. Imate li dobro osiguranje?" "Saznat cemo." "Ima li pojma za to su vam ti momci raskopali zidove i stropove?"

" to je Sidney rekao?" "Nije se upustio u nagaCanje." "Ma nemoj?" Imala je jedan od najljep ih osmijeha koji sam ikada vidio na tenskom licu. "Vidimo se", rekoh ja. "Prije ili kasnije", rece ona.

Posljednja postaja bila mi je bolnica u kojoj je Bertrand Melancon ostavio svojeg nastrijeljenog brata.

Dvanaesto poglavlje

No, OTKRIO SAM DA JE EDDY MELANCON PREMJE TEN U BOLNICU U Baton Rougeu. Skrenuo sam u prometnu gutvu na cesti 1-10 s upaljenim rotirkama. Kad sam do ao do granica Baton Rougea, ulice su bile zakrcene automobilima, kamionima, autobusima i vozilima komunalnih slutbi. Cak i uz prioritetni status kojeg mi je osiguravao policijski automobil, u bolnicu Na e gospe od jezera stigao sam tek sredinom poslijepodneva. Gotovo sam potelio da nisam. Pretpostavljao sam da je Eddy Melancon u svom kratkom tivotu vjerojatno nanio nepopravljivu tetu mnogim ljudima, ali ako postoji karma, udarila ga je poput kugle za demoliranje sa iljcima. Izgledao je kao da lebdi u krevetu, s ocima poput rakuna, kao da mu je kota oko duplji uprljana ugljenom pra inom. Tijelo mu je bilo puno tica i cijevi, a ruke su mu mrtvo letale uz bokove. Otvorio sam lisnicu sa znackom i rekao mu tko sam. "Zna li tko te pogodio?" upitao sam ga. Fokusirao je pogled na moje lice, ali nije odgovorio. "Mote li govoriti, Eddy?" Napucio je usne, ali nije progovorio. "Je li hitac do ao tebi sprijeda?" rekoh ja. Zaculo se vlatno kliktanje i zvuk nalik zvuku zraka koji izlazi iz probu ene nogometne lopte. "Da", pro aptao je. "Vidio si bljesak iz cijevi?" "Ne." "Cuo si hitac, ali nisi vidio bljesak?" "Da. Nisam ga vidio." "Jesi li svjestan da ste opljackali kucu Sidneyja Kovicka?" "Nismo bili ni u kakvoj kuci." "Da", rekoh ja. Priblitio sam stolac krevetu. "Slu aj me, Eddy. Ako ti u posjet doCu ljudi koje ne poznaje , provjeri jesu li policajci. Ne daj da te netko koga ne poznaje izvede iz bolnice." Upitno me pogledao. "Ako si Sidneyju opljackao vecu svotu, uzet ce je natrag", rekoh ja. "Poslutit ce se bilo kojom metodom koja pali."

Eddy zausti da ne to kate, pa se stane gu iti u vlastitoj slini. Nagnuo sam se nad njega, priblitiv i uho njegovim ustima. Dah mu je zaudarao poput groba, a rijeci su mu se slaba no razbijale na mom obrazu. "Ponovi to." "Uzeli smo camac. To je sve", rece on. "Od Sidneyja Kovicka?" "U Donjem devetom. Samo smo teljeli pretivjeti. Nismo bili ni u kakvoj kuci u gornjem dijelu grada." Odlotio sam mu svoju posjetnicu na prsa. "Sretno ti bilo, partneru. Mislim da ce ti trebati sreca", rekoh ja. Kad sam se te noci vratio kuci, zaspao sam kao zaklan. U zoru sam pojeo zdjelu titarica s kri kama banane i popio kavu s toplim mlijekom na stratnjim stubama. Siva izmaglica lebdjela je meCu zimzelenih hrastovima i stablima pekana. Tronotac, na tronogi rakun, i Snuggs, na macak, pojeli su sardine iz limenke pokraj mojih nogu. Molly je otvorila vrata s mretom i sjela pokraj mene. Jo je nosila svoj kucni ogrtac. Zabila je nokte u stratnji dio moga vrata. "Alafair je prenocila kod Munsonovih", rekla je. "Stvarno?" upitao sam je.

Pogledala je niz padinu prema mocvarnom rukavcu. Crveni i zlatni cvjetovi jo su bili otvoreni u sjeni u podnotju stabala. Kroz maglu, mogao sam cuti jednu krupnu ribu kako se pracaka meCu lopocima. "Ima li vremena da uCemo unutra?" upitao sam je. U deset sati ujutro Helen Soileau je u la u moj ured. "Kako je pro lo jucer?" upitala me. "Zapisao sam sve to sam otkrio i poslao to FBI-u u Baton Rouge. Stavio sam jednu kopiju u tvoju kutiju. Telefonom sam razgovarao s jednim momkom iz policije New Orleansa. Mislim da nemamo osnove za ovaj slucaj." "Misli da Otis Baylor nije ustrijelio te momke?" "Njegov susjed je izgledao spreman da ga optuti, ali imam osjecaj da ni on nije posve cist u glavi. Mislim da ce se tijela jo mjesecima pojavljivati ispod ru evina i blata. Tko ce razbijati glavu zbog nekoliko pljacka a koji su popili metak dok su uni tavali tuCe domove?"

"U redu, krenimo dalje. Rekreacijski centar u Gradskom parku pun je izbjeglica. Neke od njih moramo poslati u Houston, ako motemo. Opca bolnica u Iberiji puca po avovima. U Lafayetteu je jo i gore. Katem ti, Streak, u tivotu sam vidjela sranja, ali ni ta poput ovoga." Nisam joj mogao proturjeciti. Zapravo, nisam uopce htio komentirati. " to misli o Lyndonu Johnsonu?" upita ona. "Prije no to sam bio u Vijetnamu ili nakon toga?" "Kad je uragan Betsy pogodio New Orleans 1965., Johnson je doletio u grad i oti ao u skloni te puno ljudi evakuiranih iz Algeirsa. Unutra je bilo mracno, ljudi su bili upla eni i nisu znali to ce im se dogoditi. Baterijskom svjetiljkom je obasjao svoje lice i rekao: 'Zovem se Lyndon Baines Johnson. Ja sam va prokleti predsjednik i ovdje sam da vam katem kako su moj ured i ljudi Sjedinjenih Drtava spremni da vam pomognu.' Nije lo e, ha?" No, nisam je slu ao. Jedan detalj u vezi istrage Otisa Baylora nisam spomenuo Helen, zato to nije voljela komplikacije, a osobito ih nije voljela kad nisu bile pod na om jurisdikcijom. "Jucer sam zastao kod kuce Sidneyja Kovicka i neslutbeno popricao s njim. Pljacka i su pocupali tapete, drvene ploce i gips s njegovih zidova i stropa." "Jedan - nula za ljam."

"Mislim da su ga gadno opelje ili. Sidneyja nikada nije posjetila Porezna slutba. Ne bi me iznenadilo da su mu zidovi bili puni gotovine." "Pa to onda?" "Poku avao je saznati u kojoj je bolnici smje ten provalnik kva-driplegicar." "I?" "Smje ten je u bolnici Na e gospe od jezera u Baton Rougeu. Poku ao sam ga upozoriti, ali nije me slu ao." Helen povuce svoju u nu resicu. "Bwana?" " to je?" " to god se dogodi tim tipovima, njihov je problem, Razumije ?" "Ne bih ni htio da je drugacije."

Clete Purcel nije izgubio Bertranda Melancona tijekom predaje u improvizirani zatvor na aerodromu. Bertrand se oslobodio kasnije, kod Gonzalesa, kad je zatvorski autobus u kojem se vozio do ao u natopljeno polje koje je tijekom vrhunca oluje bilo pretvoreno u pritvor. Stotine zatvorenika iz zatvora dviju tupa drhtale su na polju, zajedno sa svojim stratarima, dok su im gromovi eksplodirali nad glavama, a ki a im gotovo trgala odjecu s tijela. Pretpostavljam da su mnogi od njih dotivjeli najreligioznije trenutke svojih tivota. No, kad je do ao Bertrand Melancon i kad su mu rekli da stane u red kod Porta Pottija, drama koju su njegovi kolege protivjeli vec je bila stvar pro losti, i polje je sada bilo samo izrovana oranica zatrpana smecem na kojoj su se zalutali galebovi i bijele caplje borili za hranu. "Koliko dugo cemo biti ovdje, covjece?" upita Bertrand stratara. "Hotel Cetiri godi nja doba malo je pretrpan. No, rekli smo so-baricama da dolazite i da vam, to je moguce brte, pripreme sobe", odvrati stratar. Vecina zatvorenika u autobusima nije imala telje za bijegom. Bili su umorni, komarci su ih izgrizli, sunce ih je sprtilo, i bilo im je mucno od pokvarene hrane. Vecina njih teljela je gledati televiziju u ugodnom zatvoru s cistim krevetima i toplim obrocima. Da su mogli birati, vecina bi izabrala da ih smjeste u zgradu sa zidovima debelima dva metra i temeljima koje ni Noin potop ne bi mogao pomaknuti. Bertrand je imao druge planove. U sumrak, kad je autobus skrenuo na autocestu, strgnuo je re etku sa stratnjeg prozora i bacio se u kanal. Njegovu odsutnost primijetili su tek kad je autobus bio na pola puta prema Shreveportu. Nig Rosewater je osobno do ao u Cleteov stan u ulici St. Ann da mu prenese vijesti. Za Niga se nije moglo reci da ima debeli vrat. Nig nije imao vrat. Cinilo se da mu celjusti i brada izrastaju ravno iz ramena. Njegova u tirkana ko ulja i zlatna igla u ovratniku nisu mu popravljali izgled. Zapravo, sa svojom zlatnom kravatom izgledao je poput prasca koji jede uspravni klip kukuruza. "Nig, isporucio sam teret. Dobio sam potpisanu potvrdu o prijenosu nadletnosti. U tom trenutku, Bertrand Melancon postao je vlasni tvo tupe Orlean", rece Clete. "Druga polovica ekipe koja ti duguje trideset tisuca leti u Na oj gospi od jezera. Duguje mi tri tisuce."

"Nisi imao nikakve veze s hvatanjem biljke koja leti u bolnici. U najboljem slucaju, honorar ti je tisucu i petsto dolara", odgovorio je Nig. "Ali nisam zato do ao. Dva covjeka Sidneyja Kovicka zalupala su mi na vrata u sedam ujutro. Rekao sam im da ne znam gdje su Bertrand Melancon i Andre Rochon, jer kad bih to znao, ne bih ostao bez tisucu petsto dolara. Htjeli su saznati u kojoj bolnici leti biljka. Rekao sam im da ne znam ni to, zato to se drtava ne savjetuje sa mnom kad premje ta ljude diljem zemlje. Jedan od njih rekao je: 'Tvojih tisucu petsto dolara su toaletni papir. Isporuci nam tipove koji su provalili u kucu gospodina Kovicka, ili ce gospodin Kovick tebe smatrati odgovornim za sve to su ucinili ili pokrali." Cleteov stan bio je smje ten iznad njegova ureda. Dan je bio vedar i suncan. Tijela ptica koja je olujni vjetar zabio u njegovu zgradu letala su na njegovu balkonu, a perje im je lepr alo na vjetru. "Ne vidim kakve to veze ima sa mnom, tim vi e to me vec poku ava zakinuti za honorar", rekao je Clete. "Kupi si bolji proizvod za uklanjanje voska iz u iju. Ti momci su Sidneyju drmnuli lovu koju ne mote prijaviti kao poslovni gubitak, niti tratiti naknadu tete. Njegovi decki rekli su da je mojih tisucu petsto dolara toaletni papir. to ti to govori? Ti moron i naletjeli su na ne to veliko, motda i ne to to ne mogu prodati. to ako se radi o obveznicama uplativima donosiocu ili o sofisticiranoj vojnoj opremi? U cijem bi interesu bilo pustiti nekoliko ulicnih propalica da pobjegnu? Tko bi imao dovoljno veza da proda ili opere ono to su propalice uzele Sidneyju?"

Clete ispu e nos u rupcic, skrivajuci svoj izraz lica. "Ja ti katem, zaboravi to i reci im da se jebu. Ne daj Sidneyju da te maltretira." "Ljuti me." "Jao, tao mi je." U stanu nije bilo struje i Nig se znojio u svojem sportskom kaputu. "Za to ne ocisti mrtve ptice s balkona? Ovdje smrdi", rece Nig. Odsjaj straha u njegovim ocima bio je jasno vidljiv.

Prije uragana, Clete je napunio kadu, umivaonik i sudoper vodom iz slavine. Sada ju je svakodnevno koristio za kupanje, brijanje, pranje zuba i punjenje vodokotlica. Nakon to je Nig oti ao, Clete je odjenuo novu odjecu, poce ljao se i stavio pod pazuh futrolu s plavocrnim revolverom Smith&Wesson. Si ao je u dvori te i pokrenuo svoj najnoviji Cadillac, starinski svijetloplavi kabriolet pro aran mrljama boje, na cijem su se krovu vidjeli tragovi plijesni. Kad je motor proradio, veliki oblak crnog dima eksplodirao je iz auspuha. Sa e irom na glavi, Clete skrene na ulicu, grizuci rub usne. Pitao se koliko daleko mote gurnuti covjeka ciji potencijal nikada nije uspio procijeniti nitko iz podzemlja ni policije New Orleansa. Preko rijeke, u Algiersu, cijele cetvrti pretivjele su oluju bez poplave i samo uz privremeni gubitak struje. Spustiv i pokretni krov, Clete se na mostu osvrnuo iza sebe i ugledao staklenasti sjaj smeCe vode koja je jo uvijek pokrivala najveci dio New Orleansa, i kilometre kuca bez krovova i rijeke blata koje su ispunile automobile poput betona. Prizor je bio tako snatan i nepovratno tutan da je nesvjesno pritisnuo papucicu za gas i skoro se zabio u kamion za prijevoz goriva. U Algiersu je parkirao pred cvjecarnom smje tenom u zgradi od purpurnih cigala u stambenoj ulici. Dva zaposlenika Sidneyja Kovicka igrali su remi za stolom u sjeni zeleno-bijele nadstre nice koja se nadvila nad izlogom. Njih dvojica bili su zaostatak stare kriminalne obitelji Giacano. Nakratko su mislili da su njihovi dani pro li, ali 11. rujna do ao im je kao dar s neba, jer se fokus drtavnih organa premjestio s propalica koji dijele crack u sirotinjskim cetvrtima na mlade mu karce s Bliskog istoka koji kupuju hrpe mobitela u lokalnom Wal-martu. Clete je iza ao na plocnik, otvorio kaput i vrhovima prstiju izvadio revolver iz futrole. Podigao ga je u zrak tako da ga ljudi mogu vidjeti, a zatim ga spustio na suvozacko sjedalo Cadillaca. "Pazi mi na to, hoce li, Marco?" rece on. "Nema problema", rece Marco. "Hej, Purcel, kabriolet ti izgleda kao da ima herpes", rece drugi covjek. "Da, znam. Rekao sam tvojoj sestri da ne sjedi na njemu. No, to ce ?" odgovori Clete ulazeci u ducan, nad glavom mu se oglasilo zvonce.

Unutra je bilo ledeno hladno. Stakleni ormari su bili zamagljeni od hladnoce. Visoki covjek za pultom bio je odjeven u pamucne hlace i plavu ko ulju dugih rukava raskopcanog ovratnika, tako da su se vidjele guste crne dlake na njegovim prsima. " to ima, Sidney?" rece Clete. Sidney je zadjevao jednu po jednu rutu u zelenu vazu. "Poslao te Nig Rosewater?" "Nig kate da teli ljam koji te opljackao. To je razumljivo. No, to znaci da nas je cetvero - ti, ja, Nig i Mali Willie Bimstine. Moram ti objasniti da mi nemamo pojma gdje su ti momci." "Ne lati mi. Vec smo prona li momka u bolnici. Ali vi e nije tamo." "Tako je, prona ao sam ga, ali su ga premjestili na 'nepoznato odredi te'. Zato mi nemoj pricati da latem." "Za to si onda ovdje?" "Zato to su tvoji glasnici ocito implicitno prijetili kad su jutros posjetili Niga. Mislim da to pokazuje nedostatak stila." "Nedostatak stila?" "Cuje li se to jeka u tvom ducanu?" Sidney kimne prema stolu postavljenom uz bocni zid. "Sjedni. Spremam se jesti. Teli li kavu?" "Ne bih ni taknuo stolac na kojem su sjedili Charlie Weiss ili Marco Scarlotti ako nije dezinficiran." Sidney gurne ruku u ko ulju i poce e mjesto na ramenu gdje ga je ubo insekt, pa pogleda vrhove prstiju. "Je li istina da si otkrio federalnog dou nika dok si bio u policiji New Orleansa? Momka koji nije imao pojma to ga ceka?" upita on. "Pa to onda?" rece Clete, skrenuv i pogled sa Sidneyjeva ramena.

"Ni ta. Ti si neobican momak, Purcel." Clete procisti grlo i pusti da trenutak proCe. "Evo kako stvari stoje. Na jedan ili drugi nacin, vratit cu Andrea Rochona i Bertranda Melancona u sustav. To je zato to su mi se ti momci osobno zamjerili. To nema veze s tobom. No to ne znaci da ne motemo sklopiti posao. Ako ti vratim novac ili robu koju su ti ukrali, platit ce mi dvadeset posto kao nagradu nalazniku. Ako to nije u redu, raspitaj se koliko ce dobiti od osiguravajuceg dru tva. U meCuvremenu, ostavi Niga, Willieja i mene na miru. Znam sve o onoj prici s motornom pilom i momku iz Metairie. Osobno, mislim da

je to mafija ko preseravanje. Bilo kako bilo, ja cu se pobrinuti za ljam, a tvoji Stanlio i Olio neka se drte podalje. Zvuci li ti to razumno, Sidney?" "Deset posto za pronalatenje robe." "Petnaest." "Jo cu razmisliti."

"Jebi se", rece Clete. Sidney baci pogled kroz prednji prozor, i promotri svoje ljude koji su kartali u sjeni. "Za to misli da mi mote isporuciti robu?" "To je kao molitva - to mote izgubiti?"

Sidney stavi jo tri rute u vazu, jednu po jednu. "Nemoj zabrljati", rece on. Fiksirao je pogledom Cletea, dok mu je zraka sunca sjekla lice poput nota. "Jesi li poludio?" rekoh ja Cleteu kad mi je telefonirao i ispricao mi to je ucinio. " to sam trebao uciniti? Dopustiti tivotinji poput Kovicka da prijeti meni i mojem poslodavcu?" rece on. U pozadini sam cuo zvukove nalik obaranju cunjeva u kuglani. "Za to si jednostavno ne stavi zdrobljeno staklo u dorucak i ne u tedi vrijeme i trud koje ce potro iti zajebavajuci se s Kovickom?" rekoh ja. "Nije li Machiavelli rekao da svoje prijatelje treba drtati blizu, a neprijatelje jo i blite?" "Da, to je Machiavelli, i to je sranje", odgovorio sam. "Gledaj, treba mi smje taj. Jo uvijek nemam struje, a iz vodovoda mi raste ne to s crnim viticama." " to je s tvojom sobom u motelu?" "Iznajmili su je nekim izbjeglicama." "DoCi k nama", rekoh ja. Nastojao sam zadrtati miran glas, zami ljajuci brojne scenarije iz nocnih mora povezane s Cleteom kao gostom u kuci. "Necu smetati Molly?" "Ne, bit ce sretna." "Ja sam u kuglani na East Mainu. Doci cu do tebe. Reci Molly da ne mora ni ta spremati. Vec sam sve sredio. Sve je u redu, veliki." I dovezao se, tocno u 18 sati, s kantom punom pecene piletine, keksa s maslacom i velikom kutijom pecenih dagnji i rite. Donio je i zasebnu

vrecicu s papirnatim tanjurima, plasticne vilice i noteve, papirnate ubruse i paket od est limenki Dr. Peppera. Poceo je postavljati stol, dok su Molly i Alafair poku avale sakriti osmijeh. "Clete, imamo tanjure i pribor za jelo", rekoh ja. "Nema potrebe da ih prljate", rece on. Molly odmahne glavom iza njegovih leCa, pokazujuci mi da ga ne korim. Alafair nije bila tako diplomatski nastrojena. "Ima li tu i salate, Clete?" rece ona. "Naravno", odgovori on, pa ponosno izvadi kutiju salate od krumpira iz vrece. No, Cleteovo vedro raspolotenje cesto je bilo pokazatelj da ga muce brige i sjecanja koja je dijelio tek s rijetkima. Prema svijetu je imao masku aljivcine i neodgovornog hedonista koji sije kaos i uni tenje gdje god do ao. No, jo je uvijek sanjao o dvoje odraslih koji se kasno navecer svaCaju u svojoj spavacoj sobi, o tome kako je u kratkim hlacama klecao na riti koju je njegov otac rasipao po podu, i o tekucem plamenu kako se u luku nadvija nad selom od slamnatih koliba. Ako je katkad i izgledao rastreseno, nikada ne bi priznao da je upravo pogledao kroz prozor u tamu i vidio mrtvu vlasnicu vijetnamskog bordela kako zuri u njega. Nakon to smo jeli, sam je oti ao na dugu etnju u Gradski park, a zatim se vratio u kucu i rano legao u na oj gostinjskoj sobi. Nedugo nakon 4 ujutro, cuo sam kako Tronotac trci amo-tamo dut uteta za su enje rublja na koje smo zavezali njegov lanac. Navukao sam hlace ne budeci Molly, i otvorio stratnja vrata. Clete je sjedio za na im drvenim stolom u donjem rublju. Kota mu je bila pro arana mjesecinom. Kad je cuo kako se vrata otvaraju, spustio je bocu burbona sa stola i stavio je pokraj noge. "Ne mora to skrivati", rekoh ja.

"Nisam mogao spavati. Ucinilo mi se da cujem grmljavinu, ali nebo je cisto." Sjeo sam pokraj njega. " to te muci, frajeru?" "Vratio sam se u svoju staru cetvrt kod Irskog kanala. Uvijek sam mrzio kucu u kojoj sam odrastao. Mrzio sam svog starog. No, vratio sam se tamo, vidio to je ucinila oluja, i osjetio ne to to nikada prije nisam osjetio. Nedostajao mi je moj stari i zvuk njegova kamiona za prijevoz mlijeka kojim je odlazio u cetiri ujutro. Nedostajala mi je

mama koja je pekla palacinke u kuhinji. Cinilo mi se kao da je sve iz mog djetinjstva napokon zavr ilo, a nisam htio da zavr i. Bilo je kao da sam umro, a nitko mi to nije rekao." Dohvatio je bocu s klupe i odvrnuo cep. Boca je bila zamotana u smeCu papirnatu vrecicu, a na grlicu se vidio odsjaj mjesecine. Prinio ju je ustima i nagnuo da otpije gutljaj. Mogao sam osjetiti miris burbona koji mu se kotrljao niz jezik. Zamislio sam njegovu jantarnu boju unutar tutih dasaka bacve, zamislio sam kako izgleda u grlicu boce kad je her-meticki zatvoren cepom, zvuk koji je stvarao kad bi boca bila otvorena i kad bi burbon bio natocen u ca u s ledom i li cem metvice. Nesvjesno sam progutao slinu i dotaknuo celo, kao da mi se u glavi stete vena. "To se zove shvacanje smrtnosti", rekoh ja. " to?" "Osjecaj koji si iskusio kad si se vratio svojoj staroj kuci." "Bojim se da cu umrijeti?" "Vidio si kako Veliki ljigavac umire, Clete. To je kao da ima ljubavnu vezu s Velikom babilonskom kurvom. Kad napokon doCe k sebi i izbaci je iz tivota, otkrije da je ona bila jedina tena koju si ikad volio." Clete opet nagne bocu. Grlo mu se ritmicki pokretalo. Promatrao me jednim okom, kao da mu se obratio netko iz njegovih snova.

No, Clete nije bio jedini prijatelj ili poznanik iz New Orleansa koji je potratio utoci te u tupi Iberia. Dva tjedna nakon to su me poslali da istratim smrt Kevina Rochona i sakacenje Eddyja Melancona, Helen Soileau pozvala me u svoj ured. Ispljunula je komadic nokta s jezika. "Otis Baylor upravo se preselio u grad sa svojom obitelji. Ocito jo posjeduju kucu na Staroj cesti Jeanerette", rekla je. Cekao sam da nastavi. "Misli da je on sredio onu dvojicu pljacka a?" upita ona. "Misli , je li takav covjek? Ne, mislim da nije. Ali..." " to?" "Njegova kci protivjela je stra no iskustvo s tri ulicne propalice. Ne znam to bih ja ucinio da sam na njegovu mjestu." "Nisam cula tu posljednju recenicu." "Motda je Baylor mislio da ce mu provaliti u kucu. Motda su mu tivci popucali."

"Ako je taj momak kriv za ubojstvo, nece pronaci utoci te u na oj tupi. Razgovaraj s njegovom tenom i kceri." "Radije bih to preskocio." "Ja radije ne bih nazocila vlastitoj smrti. Gubi se." Baylorova kuca bila je tamnozelena jednokatnica iz devetnaestog stoljeca s visokim prozorima i stropovima i iljatim limenim krovom pro aranim hrdom, koji je u sjeni poprimao purpurnu boju, poput mojega. Imao je iroki trijem s nadstre nicom oko cijele kuce. Bila je smje tena podalje od Bayou Teche pod stablima pekana i palme i jednim zimzelenim hrastom obraslog panjolskom mahovinom. Ljuljacka je visjela na lancima s jedne hrastove grane, a na po ljuncanom prilazu bila je parkirana Honda krem boje, i arana pticjim izmetom. Vrata je otvorila djevojka od otprilike devetnaest godina. "Ja sam Dave Robicheaux iz erifova ureda", rekoh ja pokazujuci znacku. "Je li gospodin Baylor ovdje?" "Na poslu je", rece ona. Nosila je crnu trenirku i bijelu majicu s uzorkom listica. "Cistila sam dvori te kad ste pozvonili." "Jeste li vi kci Otisa Baylora?" "Ja sam Thelma Baylor." "Je li vam majka ovdje?" "Moja pomajka je u kupovini." "Mogu li razgovarati s vama? Istratujem napad na dvojicu pljacka a pred va om kucom u New Orleansu. Imamo neke tragove, ali jo si ne mogu predociti gdje su ti momci stajali kad su upucani." "Za to je to vatno? Upucani su." "To je istina, zar ne? Mogu li uci?" "Motete gledati kako grabljam li ce ako telite." Krenuo sam za njom kroz kuhinju u stratnje dvori te. S obje strane njihove skromne kuce nalazile su se plantate izgraCene prije GraCanskog rata kakve se obicno viCaju samo na razglednicama. Stotinu metara niz rukavac, s druge strane pokretnog mosta, bila je sirotinjska cetvrt s prikolicama gdje su svi moguci oblici dru tvene propasti bili uobicajeni nacin tivota. "SviCa vam se New Iberia?" upitao sam je.

"Je li Wal-Mart uvijek tako zakrcen, ili je to zbog oluje?" upita ona, povlaceci grablje od bambusa kroz li ce crno od plijesni. Pretpostavio sam da ce ovo biti te ko. Sjeo sam na stube. "Jeste li culi pucnjeve?" Zagledala se u prazno, zaustaviv i grablje na trenutak. "Cula sam hitac. Probudio me." "Samo jedan hitac?" "Da." "Gdje ste spavali?" Lice joj je izgledalo blijedo i okruglo u sjeni, li eno izraza. Njezin rut za usne bio je sjajan i neprirodan, a pramenovi kose uredni poput rupca casne sestre. "U svojoj sobi." "Na katu?" "Da, moja soba je na katu. Telite li razgovarati s mojim ocem? Ne vidim kako vam ovo mote pomoci." "Mislite li da je va dvojicu pljacka a?" prvi susjed, Tom Claggart, u stanju ukokati

"Gospodin Claggart je uspravan penis s nacrtanim rukama, nogama i licem. Ne znam za to je on sposoban." Vrijeme je za rizik, rekoh ja sebi. "Znam da su vas napali prije dvije godine, gospoCice Thelma. Imam kcer malo stariju od vas. Kad bih pomislio da je ona u opasnosti, osobito od ljudi poput onih koji su naudili vama, otkinuo bih im glave." Njezine grablje su usporile u li cu. Prsa su joj se dizala i spu tala. "Moju majku i suprugu ubili su nasilni ljudi", nastavio sam. "Mislim da su ljudi koji zlostavljaju tene, bez iznimke, fizicke i moralne kukavice. Mislim da bi covjek koji siluje tenu morao biti prvi u redu za smrtnu kaznu." Ukocila se. Zrnca pra ine bila su joj zalijepljena za rub usta. "Mislim da ste vidjeli i znate vi e nego to ste mi rekli", rekoh ja.

"Vidjela sam tipa koji pluta u vodi s licem nadolje. Drugi tip je ranjen. Treci tip je potrcao kroz vodu. Cetvrti je poku ao zadrtati ranjenika u camcu." "To je vrlo detaljno. Zahvalan sam vam." Zapisao sam to u notes i spremio olovku, kao da smo gotovi. "Gdje je bio va otac?" "U svojoj spavacoj sobi." "Gdje vam je bila majka?"

"To mi je pomajka. Moja prava majka je mrtva." "Gdje vam je bila pomajka?" "U spavacoj sobi, s ocem." "Je li va otac ustrijelio te momke?"

"Ako ne vjerujete njemu, necete vjerovati ni meni. Za to me pitate?" "Mislim da imate mnogo problema, gCice Thelma. Ne telim vam stvarati nove." "Za utite, gospodine Robicheaux." "Molim?" "Za to pretpostavljate da znate to mi se dogodilo? Za to pretpostavljate da se moja obitelj teli osvetiti ljudima protiv kojih nemamo ni ta? Ne podnosim ljude poput vas. Nemate pojma to znaci biti trtva silovanja. Da imate, ne biste mi se obracali svisoka i poku avali manipulirati mnome." "Ispricavam se ako sam ostavio takav dojam." "To nije dojam." Ustao sam sa stuba i otresao hlace. "Ipak, tao mi je." "Jebite se." Dok sam napu tao dvori te, bacio sam pogled preko ramena. Cinilo se da njezino tijelo pluta u oblaku cestica svjetlosti, pra ine, dima i komadica suhog li ca. Samo na trenutak, kad je nastavila s radom, snatno grabljajuci li ce na tlu, dok su se vrhovi grablji od bambusa lomili na korijenju cempresa, intenzitet njezine koncentracije i ljutnje podarila joj je integritet kakav sam oduvijek povezivao s Alafair.

Sljedeceg dana nazvao sam kucu Baylorovih i zamolio gospoCu Baylor da doCe u na ured na razgovor. "Jo o ustrijeljenim pljacka ima?" upita ona. "Tako je." "Je li to apsolutno nutno?" "Da, gospojo, jest", rekoh ja. "Mi smo na staroj cesti Jeanerette, odmah iza plantate Alice. Za to ne doCete ovamo ako telite razgovarati?" Shvatio sam da Thelma nije ni ta rekla pomajci o mojem posjetu. "Bit ce mi drago." "Gospodine Robicheaux, ucinimo to na drugi nacin. Iskreno vjerujem da gubite vrijeme s nama, ali ipak, htjeli bismo vam biti prijatelji. Motemo li povesti vas i va u obitelj na veceru? Mislim da cete

uvidjeti da smo iskreni ljudi i da vam telimo pomoci koliko god je to u na oj moci. No, mi smo bili pasivni promatraci koji nemaju pojma tko je ustrijelio te ljude." "To je ljubazno od vas. No, postoji protokol kojeg se moram drtati. Hocete li biti kod kuce u sljedecih pola sata?" "Ne, narucena sam kod lijecnika." "A sutra?" "Nisam sigurna. Mogu li vas nazvati?" "Moram sada dogovoriti sastanak s vama, gospoCo Baylor." "Natalost, to nije moguce. Poku ala sam suraCivati, gospodine Robicheaux. No, ovo postaje pomalo zamorno. Bolje je da se sada oprostimo. Telim vam uspje nu istragu." Linija se prekine. Pogre an potez, gospoCo Baylor.

Oti ao sam u Helenin ured. "Jucer sam razgovarao s kceri Otisa Baylora, a sad sam upravo dobio oskarovsku glumu uvrijeCenosti od njegove supruge", rekoh ja. "Uspori malo, tatice", rece ona naslanjajuci se u svojem pokretnom stolcu. "Latu", rekoh ja, ireci bilje ke na Heleninu stolu. "Gledaj, i Otis i njegova kci katu da su culi samo jedan hitac. Oboje su se slutili istim rijecima. Rekli su 'Probudio me'." Kad sam spomenuo vi e hitaca njegovoj kceri, cak me ispravila. Od pocetka me mucila Baylorova izjava da je cuo jedan hitac. Ljudi ne govore tako ne to kad ih probudi pucnjava. Znaju samo da ih je zastra ujuci zvuk trgnuo iz sna. Ne broje hice." Vidio sam kako se Helenina pozornost povecava. "I Otis i Thelma opisali su ono to su vidjeli istom recenicom. Oboje su poceli s covjekom koji pluta u vodi. U camcu i oko njega bila su cetiri covjeka, ali Otis i Thelma najprije spominju klinca koji je plutao u vodi. Za to ne tipa koji je krvario iz usta? Mislim da su pripremili pricu." Helen protrlja stratnji dio vrata. Kad god bi se zamislila, njezino lice je prolazilo kroz androgini preobrataj koji je bio istovremeno lijep i tajanstven. Vjerovao sam da u njoj tivi nekoliko razlicitih osoba, ali nikad joj to nisam rekao. Tijekom godina promijenila je mnogo

ljubavnika i ljubavnica, ukljucujuci i Cletea Purcela. Ponekad me promatrala na nacin od kojeg sam osjecao seksualnu nelagodu, kao da je jedna od tena koje su tivjele u njoj odlucila zabludjeti. "Jesi li cuo jo me. "Ne." "Napi i to to si mi upravo rekao i faksiraj u Baton Rouge. Usput im reci da ociste vlastita govna. Ne telim da se bavi time." "Cemu promjena stava?" "Jesi li gledao vremensku prognozu?" "Ne", rekoh ja. "Onaj novi uragan, kako se zove, onaj koji je trebao pogoditi Teksas?" "Rita?" "Nije pogodio." to od Federalaca ili policije New Orleansa?" upitala

Postoji li neki plan dogaCaja u na em tivotu? Ili se stvari jednostavno dogaCaju, poput smeca koje pada niz stubi te? Ako je tako, kako se nositi s tim? Ako ste se ikad dute vrijeme kladili na konje, ili ste kockali tako da vam se ruka znojila drteci kocke, ili ste si dopustili da vjerujete kako posjedujete psihicke moci kojima motete otkriti sljedecu kartu na stolu za ajnc, vjerojatno ste mnogo puta pre li pogre an Rubikon i poznato vam je sljedece iskustvo: U rukama i koracima osjecate caroliju. Ljubicasto nebo nad cestom i plamenci koji se polijecu s obraslog jezerca u dvori tu pokazatelji su da s va im nacinom klaCenja ne motete izgubiti. U kasinu, kocke su tvrde i cvrste poput rubina u va im dlanovima, i udvostrucujete okladu svaki put kad ih bacite na file stola. Otvoreni dekolte mlade tene koja dijeli karte u ajncu ne mote se usporediti s uzbuCenjem dobivanja niskog broja na petoj karti u Johnnyju s pet karata17. Znate da ne motete izgubiti, da je to Botja volja. Privlacite druge ljude kao to jarka svjetlost u kristalnoj tarulji privlaci nocne leptire. Uzdi u u cudu zbog va e nepromi ljenosti i vlastite vjere u sebe. Tele vas dodirnuti i upiti va u moc. Zatim stvari krenu po zlu. Va konj je diskvalificiran zato to je dtokej udario drugog konja u zavoju. Kocka se u va oj ruci pretvara u

olovo i pokazuje pogre ne brojke. Mlada djeliteljica stalno vam dijeli najvi e karte iz pila, i iznova i iznova gubite dok ona prikriva zijevanje, a njezin dekolte lebdi samo nekoliko centimetara od va eg lica poput povucene pozivnice. Dobrodo li u "mrtvu zonu". To je posebno mjesto koje podsvjesno trati svaki degenericni kockar. DoCite za ank nakon sedme utrke. Ljudi su tamo sretni poput sitih prasaca. Izgubili su novac za kupnju, najamninu, hipoteku i otplatu automobila, cak i ratu koju duguju zelena ima. No sada su sigurni, zato to vi e nemaju to izgubiti. Osim toga, posjeduju i empirijski dokaz da se univerzum urotio da ih prevari i povrijedi. Njihov neuspjeh je Botja krivnja, ne njihova. Du a im je sada oblotena suhim ledom i bitka je zavr ena. Kad sam oti ao u kafic na eg odjela, nekoliko zamjenika u odori gledalo je CNN. Njihovi izrazi lica i drtanje podsjecali su me na pilote helikoptera koje sam vidio prije mnogo godina, u zoru, u sobi za pripremu akcije pokraj Kineskog mora. Vecina tih pilota bili su casnici ne stariji od dvadeset godina. No, nikada necu zaboraviti potisnutu napetost na njihovim licima, svjesnu kontrolu vlastitih glasova, samonametnuti solipsizam u njihovim ocima koji vam je govorio da ce zora svanuti poput groma iz Kine s druge strane zaljeva. Uragan Rita cinili su vjetrovi brzine do tristo kilometara na sat. PredviCalo se da ce udariti o kopno negdje oko zaljeva Matagorda, sjeveroistocno od Corpus Christija. Tada je skrenuo prema istoku. Drtavni dutnosnici u Houstonu, bojeci se reprize Katrine u vlastitom gradu, pokrenuli su masovnu evakuaciju, zakrciv i autoceste sve do San Antonija i Dallasa. Tada je uragan opet promijenio smjer. Ovoga puta bilo je gotovo sigurno da ce udariti o Beaumont i Port Arthur. ________________ 17 Varijanta ajnca.

Teksas ce biti pogoCen. Mi cemo biti marginalno izloteni - bit ce manjih teta od vjetra, sru enog drveca, privremenih nestanaka struje. Odahnuli smo. Providnost nas je po tedjela. A tada nas je Nacionalni centar za uragane iz Miamija trgnuo iz opu tenosti. Zapravo, prognoza je bila nevjerojatna. Louisana ce pretrpjeti puni udarac, s plimnim valovima od est metara i vjetrovima koji ce i cupati krovove s kuca od Sabine Passa do rijeke Atchafalaya. to je bilo jo nevjerojatnije, rekli su nam da ce oluja vjerojatno

udariti o kopno u tupi Cameron, jutno od jezera Charles, na istom mjestu na kojem je 1957. pro lo sredi te uragana Audrey. Plimni val koji je prethodio oluji iz 1957. prelio se preko vijecnice i sredi ta grada poput divovskog cekica i zdrobio sve, ubiv i oko pet stotina ljudi. "Jesi li bio ovdje kad je udarila Audrey?" upitao me zamjenik dok sam zurio u televizor. "Da, jesam", rekoh ja. "Na naftnoj bu otini?" "Na seizmografskoj barti", rekoh ja. "Bilo je prilicno gadno, ha?" "Pretivjeli smo", rekoh ja. Bio je to covjek snatnog izgleda, kratko o i ane kose, s previ e tirke u odori i s cackalicom u kutu usana. Izvadio je cackalicu, bacio je u kantu za smece i usredotocio pozornost na televizor. Cuo sam mokar zvuk u njegovu grlu kad je progutao slinu. Nitko ne teli dvaput ici u isti rat. Platili ste svoj dug da doCete u mrtvu zonu i trebali biste biti na sigurnom. Natalost, stvari ne funkcioniraju tako.

Trinaesto poglavlje

NEW IBERIA I LAFAYETTE SADA su BILI PUNI IZBJEGLICA KOJI SU BJETALI od uragana Rita, kao i onih koji su pobjegli od Katrine. Prodaja orutja i streljiva je cvjetala. Pocetna sucut prema izbjeglicama iz New Orleansa protivljavala je cudnu preobrazbu. Obilje desnicarskih talk-showova privlacilo je mnoge slu atelje bijesne zbog cinjenice da izbjeglice dobivaju jednokratnu pomoc od dvije tisuce dolara kako bi kupili hranu i prona li smje taj. Vratilo se staro jutnjacko prokletstvo, nago, sirovo i gladno - apsolutna mrtnja prema najsiroma nijima od siroma nih. U petak navecer pri zalasku sunca zrak je bio zlatan poput peluda, kao da je do lo bablje ljeto. Pad tlaka u barometru nije nagovje tavao ni ta vi e od obicnog pljuska. Ono to je izgledalo kao prstenovi od ki nih

kapi zapravo su bile deverike koje su izlazile na povr inu pokraj lopoca. Mogao sam cuti kako moja postarija susjeda svira klavir pokraj otvorenog prozora. Zrak je tada postao hladan i vlatan i li ce je pocelo padati s drveca u dvori tu, spu tajuci se u spiralama niz padinu sve do vode. Dok se nebo punilo pra inom, sjena se irila preko dvori ta i vrtova domova u East Mainu. Mocvarni rukavac odjednom je naborao snatan vjetar s jugoistoka. Moja susjeda je ustala od klavira i pocela zatvarati prozore. Sa svojeg stratnjeg stubi ta vidio sam kako je aluminijski krov kucice za piknik u Gradskom parku skinut poput poklopca limenke sardina i kako se prevrce po travi. Vidio sam covjeka kako nastavlja pecati nakon to je munja udarila u hrastovo drvo u sredi tu parka. Vidio sam covjeka nagog do pojasa kako juri u zracnom gliseru pokraj na eg imanja, spokojno se smije eci okrenut prema nebu. Cuo sam kako u Gradskoj vijecnici zavija sirena civilne obrane. U ponoc sam oti ao na dutnost i opet sam dobio priliku meditirati o biblijskoj tvrdnji da sunce sja i dobrima i lo ima, i da ki a pada na pravednike i grije nike. S izuzetkom nekoliko sru enih crijepova i grana koje su pale na telefonske i elektricne vodove, East Main bio je po teCen. No, na jugu tupe Iberia, cetiri metra vode zapljusnulo je prikolice i niske kuce. To nije bilo ni ta u usporedbi sa sudbinom obalnih tupa. Plimni val slane vode, blata, mrtve ribe, naftnih mrlja i organskog otpada doslovno je izbrisao jutni kraj Louisiane. Dalje u unutra njosti, ono to nije izbrisao, uni tio je. U mocvarnom kraju gotovo ni jedna kuca vi e nije bila nastanjiva, svi telefonski stupovi bili su slomljeni na razini tla, sve ceste bile su neprohodne. Polja rite i ecerne trske bila su preplavljena solju, poljoprivredni strojevi zatrpani blatom, a naselja niz Zaljev svedena na iskrivljene dijelove vodovodnih cijevi koji su virili iz necega to je izgledalo poput povr ine brusnog papira. Najvecu patnju pretrpjele su tivotinje. Otprilike stotinu tisuca krava utopilo se samo u tupama Vermilion i Cameron. Skupljale su se na terasama, poku avale popeti na traktore i teretna kola, cak su zavr avale na krovovima kuca. No, ipak su se utopile. Stajao sam na bali sijena s dalekozorom i, okrenut prema jugu, promatrao cijeli obzor s istoka na zapad i natrag. Nisam vidio ni jedno

tivo bice, ni psa, ni macku, cak ni pticu. Drvece je bilo oguljeno do kore i izgledalo je poput iskrivljenih prstiju. Kuce od cigala razbijene su na komadice. Brodice za lov na rakove duge osamnaest metara letale su preokrenute naopako na stotinu metara od vode. Utopljene ovce bile su nagomilane na brani kanala za navodnjavanje, poput tivotinja u zoolo kom vrtu koje su se nagurale na re etke svojih kaveza. Grobnice su bile zbrisane, a lijesovi otplavljeni u stambene cetvrti. U jednom slucaju, lijes je u ao kroz razbijeni izlog u prodavaonicu. Vidio sam najmanje trideset glava Hereford svinja upetljanih u ogradu od bodljikave tice. Teluci su im bili napuhnuti na vrucini, a rojevi mu ica su lebdjeli nad njima. Do ponedjeljka ujutro bio sam totalno iscrpljen. "Idi kuci, Streak", rekla je Helen. "Ne", rekao sam. "Za to ne?" "Poci cu kuci kad i ti", rekoh ja. "Ja sam sinoc oti la kuci i vratila se. Vecerala sam i preodjenula se. Cak sam i odspavala. Ti si zapovijedao dok mene nije bilo." Bezizratajno sam zurio u nju. "Idi kuci, bwana", rece ona. Dok sam se vozio u New Iberiju, ulice su se su ile pod suncem, a plocnici su bili prekriveni mokrim li cem. Parkirao sam kamionet na svom prilazu i u ao u kucu. No Alafair, Molly i Cletea nije bilo. Skinuo sam se u praznini kuce i oti ao pod tu , poput ratnog veterana koji se vraca s mjesta koje mu je jo zakljucano u glavi, ali o kojem nikada nikome nece pricati. Zatim sam se spustio na dno kabine dok mi je voda zapljuskivala leCa, i cvrsto zaspao.

Dok je Rita razbijala obalu Louisiane, Eddy Melancon je letao u krevetu pokraj prozora na cetvrtom katu bolnice Na a gospa od jezera u Baton Rougeu. Imao je lijep pogled na nocno nebo i nadvotnjak meCudrtavne autoceste i ki u koja je plju tala na kolone automobila koje su ulazile i izlazile iz grada. No, Eddy nije mario za pogled niti za cinjenicu da se sestra potrudila da mu pomakne krevet i podboci ga tako da mote gledati grad i svjetlosne efekte na nebu. Zapravo, Eddy Melancon nije mogao prestati razmi ljati o svojem tijelu. Letalo je tu, u krevetu, kao da je palo s tri tisuce metara, bez motorickih funkcija, nesvjesno, mlohavo i hranjeno cijevima s iglama zabijenima u vene, koje nije osjecao.

Cinilo mu se kao da je tiv zakopan u vlastitu tijelu. Svaki put kad bi zaspao, u glavi je vidio nepovezane slike koje su vodile do trenutka kad ga je netko naciljao snatnom pu kom. Cuo je zvuk kotacica na svome upaljacu, a zatim je cuo i namirisao zapaljeni benzin pod poklopcem upaljaca. Upravo kad je uvlacio dim duboko u pluca, ugledao je iljati metak kako leti preko vode, kroz vatru, i stvara slaba an zvuk ulazeci i izlazeci iz njegova tijela. Prelomio mu je leCnu motdinu kao da je tapic. U snu je htio prekriti lice rukama ili zaroniti u vodu. No, nije se mogao kretati, trcati, pa cak ni ispustiti upaljac iz ruke. Kad bi se probudio, na trenutak bi povjerovao da je njegov strah rezultat nocne more i da opet ima kontrolu nad mi icima, da mote otici u kupaonicu i pomokriti se u zahodsku koljku, dok se dan i svijet prilagoCavaju njegovim potrebama. No, paraliza ga je zatocila poput betonske obloge. Isplazio bi jezik i sklopio i otvorio oci u mraku, cekajuci da njegovo tijelo registrira kretnju ili osjecaj. Spustio bi pogled na svoje ruke na plahti i cekao da poslu aju njegove mentalne zapovijedi. Tada bi u glavi zacuo vrisak koji je bio glasniji od bilo kojeg glasa kojeg je cuo u stvarnom svijetu. Eddy je promatrao zastore ki e kako se spu taju niz prozor, i sjene koje su stvarali na njegovoj koti. Kad su dva covjeka u bolnickim zelenim odorama u la u njegovu sobu, mislio je da ce mu provjeriti kateter, okupati ga sputvom ili prinijeti njegovim ustima staklenu cjevcicu za pice. Ili da ce motda razgovarati s njim. Govorni aparat bio mu je po teCen. Dok je mogao govoriti, jo je posjedovao odreCenu kolicinu kontrole nad tivotom. Mogao je s tim momcima razgovarati o svojem oporavku. Zacijelo postoje nacini da se sredi slomljena kraljetnica, mislio je. Da, bilo je to samo pitanje odlaska u bolju bolnicu u gradovima poput Houstona, Bostona ili New Yorka. Bertrand je zacijelo sacuvao novac od pljacke. Bit ce ga dovoljno za dobre lijecnike i rehabilitaciju. Da, nek' se ovi lokalni dripci igraju sa svojim "guskama", rekao je sam sebi. Jedan od ljudi u zelenom zagledao se u Eddyja, dok mu je lice lebdjelo nad njim poput balona. "Kako se osjeca ?" upita ga. "Osjecam se dobro", pro apta Eddy.

Za to je to rekao? Poput nekog klinca koji pijucka ko tice od lubenice i ple e step za gospodina Charlieja. Do sada nije tako razgovarao s bolnickim osobljem. to je to kod ovog momka bilo drukcije? "Zato to telimo da ti bude udobno tijekom votnje do operacijske sale", odgovori isti covjek. "Ali sada je noc"; rece Eddy. "Sve se poremetilo, Eddy. Ova oluja nas je stvarno sjebala", rece covjek, pa zijevne i pogleda na sat. "Odvest cemo te niz hodnik. Moram se vratiti kuci svojim klincima." Drugi covjek je smjestio pokretni krevet pokraj Eddyjeva kreveta. Kad je munja bljesnula na crnoj pozadini neba, Eddy je jasno vidio covjekovo lice. Bilo je udubljeno, oci su mu bile duboko usaCene, a glava izdutena i celava. Njegove usne su bile ruticaste nijanse gumice za brisanje na olovci. Drugi covjek je poceo izvlaciti tice i cijevi koje je Eddy prije samo nekoliko trenutaka smatrao smetnjom. " to to radi , covjece?" upita on. Covjek s udubljenim licem mu se nasmije io. "Opusti se. U dobrim si rukama", rece on. Ljudi u zelenom tada su ga podigli kao da je lagan kao pero i njetno ga polotili na pokretni krevet. Dok su ga gurali kroz hodnik prema dizalu, stalno su ga pogledavali s dobrocudnim izrazima lica, i smirivali ga tap anjem svaki put kad bi zaustio da ne to kate. U prizemlju, cuo je kako se vrata dizala otvaraju, i kako se kotaci pokretnog kreveta kotrljaju kroz prolaz. Trenutak kasnije zacuo se nalet zraka i zvuk pokretnih vrata. Mogao je namirisati ki u i ispu ne plinove, i zacuo je sirene na ulici. Ljudi su podigli krevet i ukrcali ga u bolnicka kola. "Tko ste vi? to to radite?" rece Eddy. "Upomoc!" Covjek s udubljenim licem i duboko usaCenim ocima u ao je unutra s njim i zatvorio vrata. Eddyjevo tijelo njihalo se amo-tamo dok je vozilo izlazilo na cestu i pocelo naglo ubrzavati. "Boji li se?" rece covjek. "Ne bojim se nicega", rece Eddy. "Ni bjelcica, ni bilo koga drugoga." "Trebao bi", rece covjek stavljajuci cokoladnu plocicu u usta. Nasmije io se tvacuci cokoladu. Clete Purcel radio je u svojem drugom uredu u Ulici Main i tivio u na oj kuci, ali vracao se u New Orleans tri puta u potjeri za bracom

Melancon i Andreom Rochonom. Pomocu mape grada predviCao je rute kojima je Bertrand Melancon mogao pobjeci iz cetvrti Otisa Baylora nakon pucnjave. Pro ao je kroz dvori ta i sporedne ulicice. Na jednom kritanju u stambenoj cetvrti ugledao je tenu koja je na terasu izbacivala ostatke svoje kuhinje, razbijene tanjure i staklo. "Mogu li vam pomoci?" rece ona kad je vidjela da je promatra. Znoj joj je tekao ispod trake za kosu. Pokazao joj je svoju znacku privatnog detektiva i ispricao joj o pucnjavi koja se dogodila dalje niz ulicu. Rekao joj je dan i priblitno vrijeme pucnjave. "Znam sve o tome. Mislim da su dobili to zaslutuju", rekla je. Nosila je majicu, kratke hlace i natikace, i imala je kestenjastu kosu koja joj se u pramenovima zalijepila na celo. Kota joj je bila neprirodno bijela i istockana madetima. Clete je sumnjao da je tip osobe koju bi mogao vidjeti u kratkoj majici i hlacama da joj u kuci nije bilo tako vruce. "Dvojica iz te skupine jo su na slobodi. Telim ih pronaci. Vozili su se u zelenom aluminijskom camcu s vanbrodskim motorom." "Zar mislite da su parkirani negdje na cesti i da vas cekaju?" "Ne, mislim da su ovdje odbacili ukradenu imovinu. Volio bih je pronaci za svojeg klijenta." Ona izaCe na rub svojeg travnjaka, stavi ruke na bokove i zagleda se prema kritanju. Na vrhu njezinih grudi vidjele su se plave vene. "Vidjela sam jedan takav camac kako se skoro zabio u zracni gliser pun policajaca. Na krmi je sjedio crnac. Cinilo se da jo jedan tip leti na dnu camca. Skrenuli su iza moje kuce i nastavili dalje uz ulicicu. Jesu li to ti koje tratite?" "Cini se. Jesu li zastali?" "Da barem jesu." "Molim?" "Da su pljacka i provalili u moju kucu, poslutila bih im sendvice sa unkom punjene otrovom za takore. Pomije ala sam otrov sa senfom kako ga ne bi mogli otkriti. Napravila sam desetak takvih sendvica." Clete je zabiljetio njezine rijeci o camcu u svoj notes. "Mogu li vam postaviti osobno pitanje?" "Da cujem", rece ona, a u kutu lijevog oka pojave joj se bore. "Za to razbijate svoje posude?"

"Zato to mi je prokleto osiguravajuce dru tvo upravo javilo da moja polica ne pokriva tetu od vode. Zato to sam teljela njihovim bezvrijednim guzicama pokazati razbijanje koje mogu razumjeti. Zato to su mi drpili svaki cent koji sam dobila od razvoda." Clete pogleda niz ulicu skrivajuci osmijeh. "Oprostite, nisam cuo va e ime. Jeste li raspoloteni da malo predahnete i ne to pojedete?" rece on.

Bila je srijeda, podne, i bio sam u Cleteovu uredu u New Iberiji, smje tenom u obnovljenoj ciglenoj zgradi na Glavnoj ulici, i slu ao njegovu pricu o posljednjem putovanju u New Orleans. Limeni krov iz devetnaestog stoljeca bio je ukra en uzorkom francuskih ornamentalnih ljiljana, a zidovi su bili dekorirani starim vatrenim orutjem. Iza stratnjeg prozora vidjela se terasa poplocana ciglama u sjeni palme i stabla banane, gdje je Clete cesto objedovao. No, danas nije prestajao pricati o braci Melancon, Andreu Rochonu i teni koju je upoznao u ulici u kojoj se nalazila kuca Otisa Baylora. Vjerovao sam da je Clete jo napet od Katrine i da se sada predao opsesiji zbog koje je vjerovao da ce, ukoliko pronaCe momke koji su ga pregazili automobilom, nekako revidirati sve dogaCaje koji su pretvorili karipski grad mulata u hranu za sve moguce akale. "Otkrio sam, veliki", rece on. "Bertrand Melancon skoro se sudario sa zracnim gliserom punim policajaca, pa je skrenuo u ulicicu iza Courtneyne kuce..." "Cije kuce?" "Cure o kojoj sam ti pricao, one koja je razbijala sude na terasi. Bertrand je krenuo niz ulicicu i usput sakrio robu Sidneyja Kovicka. Bolnica je udaljena samo tri bloka od Courtneyne kuce. Mislim da sam cak prona ao i njegov camac. Bio je zaglavljen pod gomilom drveca. Motora nije bilo, ali bio je zelen i aluminijski. Na koritu pi e Ducks Unlimited. Kladim se da su ga ukrali nekom spasilackom timu." "Mislim da tro i rekoh ja. na te momke vi e vremena nego to bi trebao",

"Kako si do ao na tu briljantnu ideju?"

"Hvatanje tih tipova nece vratiti New Orleans, Clete. Nestao je. Ba kao i na a mladost. Grad koji smo poznavali gledat cemo u knjigama s povijesnim fotografijama." Ustao je od stola i zagledao se kroz kratkim rukavima s otisnutim pticama bio mu je pun otiljaka, a kosa masna mu se boja dite na vratu. "Ne govori prozor. Nosio je zelenu majicu s i cvijecem. Stratnji dio vrata i kratko o i ana. Vidio sam kako to o New Orleansu."

"U redu, necu. Momci koji su dva dana pu tali da se ljudi utapaju sada ce donirati milijarde dolara za izgradnju sirotinjskih cetvrti." Okrenuo se i pogledao me. Spljo teni otiljak koji mu se s jedne obrve spu tao preko nosa imao je boju i oblik izdutene zakrpe za gume. "Znacku koju nosim mogao sam pronaci u kutiji sa titaricama. Jedini kredibilitet koji jo imam jest stupanj po tovanja koji budim u ljamu poput Melanconovih. Volio bih da je drukcije. Volio bih da sam jo u policiji. No, svoju sam karijeru odavno bacio niz vodu. Nemoj mi drtati lekcije, momce." U sobi zavlada dug tajac. "Ovog jutra na mobitel me nazvao Bertrand Melancon", rece on. "Melanconi imaju tvoj broj?" upitao sam ga, sretan to smo promijenili temu. "Nig ga je dao Bertrandu. Kate da su mu brata oteli iz bolnice Na e gospe od jezera. Teli da ga pronaCem. To sam ti poku avao reci, ali stalno si me prekidao." "Tko ga je oteo?" "Bertrand misli da su to ucinili ljudi Sidneyja Kovicka." " to si mu rekao?" "Da ne radim za ulicne propalice, osobito ne za one za koje mislim da su silovatelji." "A ostatak price?" "Pogrije io sam. Trebao sam pronaci nacin da ga privedem. Bertrand je zacijelo u toj kuci prona ao ne to to ne mote prodati. Zapravo, mislim da ni on nije siguran to tocno ima." "Ne razumijem to teli reci."

"To sam i ja rekao Bertrandu. Teli se pogoditi sa Sidneyjem kako bi mu ovaj vratio brata, ali misli da je ono to posjeduje tako vruce da ce Sidney ubiti i njega i Eddyja i Andrea Rochona kad mu to vrati." "Ne petljaj se vi e s tim."

"Jo nisi cuo ni pola. Bertrand je poceo pricati o tijelima pod vodom u Donjem devetom okrugu. Kate da su sjajila pod camcem. Kate da ce otici u pakao zbog necega to je ucinio. Rekao sam mu da to sranje isprica sveceniku i da baci broj mojeg mobitela. Zna li to je rekao?" Nisam vi e to htio slu ati. Cleteovo lice se zajapurilo, kad bi njegova jetra tudjela za picem. to se dogaCalo

"Bertrand je rekao da je svecenik posljednja osoba koju teli vidjeti. Rekao je da je svecenik prouzrocio da tijela u vodi sjaje." "Odlazim", rekoh ja. "Vidi li to se dogaCa kad sam otvoren prema tebi?" viknuo mi je u leCa.

Vratio sam se u svoj stan, a u glavi mi je tutnjalo. Golemi broj trtava u New Orleansu fokusirao je pozornost medija na Katrinu, ali i uragan Rita jako nas je pogodio, a takoCer je sru io i poplavio tisuce domova dut jugoistocne obale Teksasa. Kod jezera Charles i Orange u Teksasu bilo je blokova kuca koji su izgledali poput skladi ta drvne graCe pregatenih tornadom. Moj slutbeni telefon i mobitel stalno su zvonili. Ko ara sa spisima mi je bila pretrpana, kao i po tanski sanducic. Svi policajci, vatrogasci i medicinari, iz na e tupe pretivljavali su s nekoliko sati sna, ponekad i za radnim stolom. Druge savezne drtave posudile su nam policajce i vatrogasce, ali posla je bilo previ e. Nisam imao vremena brinuti o ljudima koji su donijeli lo e odluke i o onima kojima nisam mogao pomoci, ukljucujuci i oca Judea LeBlanca. Uzalud potro ene rijeci. Kad sam bio u njegovu uredu, Clete je spomenuo jedan detalj o zelenom aluminijskom camcu koji nisam mogao izbaciti iz glave. Dohvatio sam telefon na stolu i utipkao njegov broj. "Rekao si da si prona ao camac Bertranda Melancona?" "Da, bio je prevrnut pod gomilom granja i smeca, kod ulaza u hitnu", odgovorio je. "Cinilo se da na pramcu ima mrlje od krvi." "Na koritu je pisalo Ducks Unlimited?" "Da, to s tim?" "Je li pisalo jo ne to?"

Na sekundu se zamislio. "Bila je naslikana patka s ra irenim krilima. U cemu je stvar?"

"Djevojka Judea LeBlanca rekla je da je Jude prona ao camac kojim ce evakuirati ljude iz svoje tupe s crkvenog tavana. Rekla je da je na camcu bila naslikana patka. Jude je bu io rupu na tavanu kad ga je netko napao. Vi e ga nije vidjela." Nije odgovorio. Shvatio sam da je Clete ucinio jo htio reci. " to skriva ?" upitao sam ga. "Bertrand Melancon opet me nazvao prije tri minute. Teli pomoc, ali ne teli doci ovamo. Misli da cu ga uhititi ili predati Sidneyju Kovicku. Zato sam mu dao brojeve tvog mobitela i slutbenog telefona. Ako ne teli razgovarati s njim, samo mu spusti slu alicu." "Dobro si ucinio." "Ne mogu vjerovati. Jesi li dobro?" upita me on. ne to to mi nije

Te veceri Molly i ja jeli smo sami za kuhinjskim stolom. Clete se vratio u svoju staru sobu u motelu u blizini Winn-Dixieja, a Alafair je radila kao volonterka u utoci tu za izbjeglice u Gradskom parku. "Mislila sam da ce ti se svidjeti dimljeni odrezak za promjenu. Ne sviCa ti se?" rece ona. Nisam se mogao usredotociti na njezino pitanje. "Mislim da se Jude LeBlanc vjerojatno utopio u Donjem devetom okrugu. No, njegova je smrt motda bila ubojstvo", rekoh ja. Vidio sam kako se na sjecanja iz sna koje mote promijeniti ono Judea. SviCao mi se. njezinu licu pojavljuje izraz ocaja, poput rutnog dan ne mote raspr iti. "Dave, nitko nikada ne to se dogodilo u New Orleansu. Sjecam se Ali bio je bolestan."

"Motda znam ne to o ubojstvu. Ja sam policajac. Ne mogu jednostavno reci: 'Oprosti, kujin sine, imam svoje vlastite probleme.'" Pogledala je kroz prozor u sjene meCu stablima pekana i zimzelenog hrasta, prema Bayou Teche, koji je prodro est metara vi e u dvori te. Spustila je vilicu na tanjur. Palcem je dotaknula tulj na dlanu. "Motda bi trebao odspavati i odmoriti se prije no to se vrati na dutnost." "Ulicni ljam imenom Bertrand Melancon rekao je Cleteu da je vidio tijela utopljenika kako sjaje pod njegovim camcem u Donjem devetom okrugu. Mislim da su on i neki drugi gadovi poput njega napali Judea i oduzeli mu camac. Mislim da je to ko talo tivota Judea

i ljude koji su cekali na crkvenom tavanu da ih Jude spasi. To je te ko zaboraviti." Njezin je tanjur bio tek napola prazan. Pokupila ga je i iza la van, gledajuci niz padinu kao da teli svjedociti padanju mraka. Mislio sam da ce dovr iti veceru za stolom za piknik, u osami. No, sastrugala je s tanjura svoj dimljeni odrezak, ritu, smeCi umak i kukuruz s vrhnjem i bacila na tlo, za Trono ca i Snuggsa. Kad se vratila unutra, oprala je svoje suCe, not i vilicu u sudoperu, stavila ih da se su e i izdahnula. "Mislim da cu pro etati. Teli li poci sa mnom?" upita ona. "Ne sada, hvala." "Onda se vidimo kasnije." "Hrana mi se stvarno sviCa, Molly. Ne mogu izbaciti sve te mrtve ljude iz glave. Razmi ljam o njima i telim nekoga ubiti. Jednostavno je tako." Cuo sam kako se ulazna vrata zatvaraju za njom. Kroz bocni prozor vidio sam kako pretili, tenskasti, sredovjecni sin mojeg susjeda naginje bocu piva u dvori tu, kako mu grlo ritmicki radi, a zraka kasne sunceve svjetlosti svjetluca u boci. Petnaest minuta kasnije, smeCa Honda zaustavila se uz plocnik. Alafair je iza la i zahvalila mladoj teni koja ju je dovezla, a zatim u la unutra. "Gdje je Molly?" upita ona. "Oti la je u etnju. Tko je to bio?"

"Thelma Baylor. Pomate u skloni tu." "Stvarno?" rekoh ja. "Kate da si bio kod nje." "Tako je." "Kate da misli da je njezin tata ustrijelio neke crnce." "To je moguce." "Mislim da gospodin Baylor nije takav covjek." "Motda i nije, Alf." "Ne zovi me tim glupim imenom." "Kci gospodina Baylora su tri crna degenerika silovali, sodomizirali i oprtili cigaretama. Da se to dogodi tebi, ni ja ne bih bio onakva osoba kakvom me smatra ." "Ne govori to, Dave." "Ne telim ti govoriti s kim se treba vezu s Thelmom Baylor." drutiti, ali ja bih prekinuo tu

"To je nepo teno i puno predrasuda." "Isto vrijedi i za ubijanje ljudi." "O cemu prica ?" "Kao to si rekla, gospodin Baylor mi se ne cini kao covjek kojeg uzbuCuje prosipanje mozgova sedamnaestogodi njih klinaca u vodu. Ali to je s njegovom kceri? Misli li da bi ona mogla biti kandidatkinja?" "Do la sam kuci iz skloni ta i osjecam se kao da sam upravo pro la kroz. paukovu mretu." "Jesi li vec jela?" "Bote!" rece ona. Pre ao sam preko teljeznickih tracnica pracen cvrcanjem cvrcaka i oti ao na sastanak anonimnih alkoholicara koji se odrtava dvaput Ijedno u drvenoj kucici nasuprot staroj srednjoj koli koju sam davno pohaCao. Nakon sastanka, oti ao sam do ureda i poceo razvrstavati hrpu papira u ko ari za dolazna pisma. U 22:14 zazvonio mi je mobitel. "Vi ste, gospodin Robicheaux?" rece glas. "Jesam." "Oni kreteni iz Baton Rougea nece uciniti ni ta u vezi mojeg brata." "Biste li malo pripazili na svoj rjecnik?" "Moj brat je otet, a vas brine moj jebeni rjecnik?" "PogaCat cu. Vi ste Bertrand Melancon?" "Gledajte, covjece, ne znam je li to kamenje krvavo, samo telim svojeg brata natrag." "Krvavo kamenje?" "Imate li problema sa sluhom?" Bio sam napet, a baterije su mi bile na nuli. Pona anje nasilnih i glupih ljudi nikad se ne mijenja. Problem u stavu i shvacanju je va , ne njihov. Ako ste profesionalac, postajete utljivi i pasivni i okrecete njihovu vlastitu energiju protiv njih. No, nisam bio raspoloten za to. "Slu aj, idiote, tvoj brat je ustrijeljen zato to je to tratio. Ne znam o kakvom 'kamenju' prica , a nisam ni cuvar tvojeg brata." "Htio sam to reci onom debelom luCaku Purcelu, ali nije me htio slu ati. Telim isprati ovaj grad sa sebe, covjece. Telim izvesti svog brata odavde. Telim se iskupiti za ono to smo ucinili. Ne lupetam bez veze, frajeru. Hocete li mi pomoci ili ne? Ako necete, recite to sada."

"Gdje si sada?" "Moram imati va u rijec, covjece." "Nisi pod mojom jurisdikcijom. Nalog za tvoje uhicenje izdan je u tupi Orleans. To je najbolje to ti mogu ponuditi." Mogao sam cuti kako di e u slu alicu. "Poznajete li Jeanerette? Ako ugledam policijski automobil ili odoru, nema me."

Cetrnaesto poglavlje

KLUB JE BIO IZGRAEN OD BLOKOVA TROSKE, S RAVNIM LIMENIM KROVOM skinutim sa sjenika. Bio je smje ten u jednoj pokrajnjoj ulici u Jeaneretteu, nedaleko od pokretnog mosta preko Teche. Nebo je bilo crno, ali fluorescentna svjetla osvjetljavala su znakove koji su reklamirali drive-by prodavaonicu koja je za pet dolara prodavala smrznute daikirije mno tvu koje se vozikalo iz zabave. Vanjska svjetla takoCer su osvjetljavala teljeznu konstrukciju mosta i povr inu vode mocvarnog rukavca, koja se popela visoko uz stupove i izgledala poput tute hrCe. Kad sam iza ao iz svojeg kamioneta, nocni zrak je podrhtavao od kreketanja taba, a vjetar je puhao kroz mracno polje ecerne trske. Nisam htio uci u klub. Nisam htio udisati dim cigareta, dezinfekcijsko sredstvo iz toaleta i ohlaCeni znoj, i vratiti se u svijet u kojem sam protivio veci dio svojih mladenackih i zrelih godina. No, ucinio sam to. Jedino svjetlo unutra dolazilo je od neonskih reklama za pivo iznad anka i kroz djelomicno otvorena vrata toaleta. Separei za goste bili su izraCeni od drveta i crvenog vinila i bili su izgrebani, izderani, izbu eni i spaljeni cigaretama. Podsjecali su me na niz tamnih pecina. Vecina ljudi koji su pili u klubu bili su Afroamerikanci ili radnici, okorjeli Cajuni ili ljudi koji su sebe nazivali Creolcima, a bilo ih je obje boje kote. Bilo je to mjesto koje nije obiljetavala neka posebna radost ili ocaj. Nasilje je bilo rijetko, kao i romanticni tajni susreti. Bilo je to mjesto na koje su ljudi odlazili kad su htjeli privremeno zaustaviti svoje tivote, gdje sat nije bio vatan, i gdje ih je televizijska

postaja Fox News uvjeravala da su za probleme u njihovom tivotu krivi drugi. U separeu u stratnjem dijelu kluba ugledao sam mladog crnca kako sjedi sam. Pred sobom je imao pivo i bijelu krvavicu iz mikrovalne pecnice umotanu u masni papir. Nosio je e ir s uskim obodom i s nuCenim, crvenim perom zataknutim za traku, poput onog kojeg je nosio John Lee Hooker. No, imao je isti progonjeni, zatvorski izraz kao i klinac ciju sam fotografiju imao u omotnici u svojem ormaru s dosjeima. Njegov pogled se podigao prema mojem. "Ti si Robicheaux?" Sjeo sam nasuprot njemu. "Na telefonu si me oslovljavao s 'gospodine'. Sada me mote zvati 'gospodine' ili 'detektive'." "Ba me briga." "Preda mnom je duga noc. koristi?" to to ima to bi nama moglo biti od to je tvoj jebeni problem?" "Ti."

"Covjece, smrdi po neprijateljstvu. "Ja? to sam ti ja ucinio?"

"Iz prilicno pouzdanog izvora saznao sam da ste ti, tvoj brat i tvoji prijatelji vjerojatno silovatelji." "Kako bi bilo da uti a glas, covjece?" Mogao sam osjetiti kako glazbena vilica u meni pocinje vibrirati. Jednom sam vidio americke vojnike koji su bili obje eni na drvo i kojima je na tivo oderana kota. Bijes koji sam tada iskusio onaj je bijes koji uni tava na u ljudskost i daje latno opravdanje za zla koja mi zatim cinimo drugima. Isti takav osjecaj sada mi se javio prema Bertrandu Melanconu. Oti ao sam do anka, kupio bocu mineralne vode i vratio se. Otpio sam gutljaj iz boce i cvrsto je zacepio. " to ste ukrali iz kuce Sidneyja Kovicka?" Poku avao mi je odgonetnuti izraz lica, kao da gleda opasnu tivotinju kroz re etke kaveza. "Revolver kalibra trideset osam, ne to gotovine, srebrninu i drogu. Gledaj ovamo, covjece, prije no to katem bilo to drugo..." "O kakvom to 'kamenju' prica ?" "Ne, covjece, mora mi objasniti te glasine koje cujem, o tom tipu Kovicku. Odrezao je nekome noge motornom pilom?"

"Sidney i njegova tena tivjeli su u Metairieju. Imali su djecacica od pet godina. Vozio se na triciklu na prilazu kod prvog susjeda. Susjed se vratio kuci pijan i pregazio ga. Oko est mjeseci poslije, susjed je nestao. Nitko ne zna to mu se dogodilo. No, neki ljudi katu da je Sidney odjenuo ki nu kabanicu, navukao gumene rukavice, spustio se u podrum u Shreveportu i pocinio stra an zlocin. Ne znam bi li tome trebalo vjerovati ili ne." Bertrand je izgledao okirano. Cinilo se da je posivio od straha. Stisnuo je ruke meCu butine i udahnuo kroz zube. "Covjece, ne telim slu ati takve stvari." "Ako sjebe Sidneya, tako ce ukrali iz Sidneyjeve kuce." zavr iti. Pricaj mi o kamenju koje ste

"Nitko ih ne teli kupiti. Proculo se. Onaj tko ima to kamenje zavr it ce u zamrzivacu, i to raskomadan. To nije muljata, covjece. Tri covjeka rekla su mi istu stvar. Zato su odveli Eddyja. Dok mi ovdje sjedimo, oni ga muce. Stra no mi je i razmi ljati o tome." Dah mu je zaudarao, a lice mu se sjajilo od masnoce. Uhvatio se za trbuh i sklopio oci. "Jesi li dobro?" rekoh ja. "Imam cireve." "I jede krvavicu i pije alkohol?"

"Gledaj, kako bi bilo da ti ostavim sve to u vreci, motda malo zadrtim, a ti to preda gospodinu Kovicku?" "Odakle je do ao hitac?" Progutao je slinu, dekoncentriran i ljutit zbog svoje nemoci i zbog cinjenice da ja stalno mijenjam smjer razgovora. "Nisam vidio. Samo sam ga cuo i vidio kako Eddy pada." "Zna li to mi smeta, Bertrand? Ne spominje Kevina Rochona. Bilo mu je sedamnaest godina. Bio je jedini meCu vama bez dosjea. Prosuli su mu mozak, a ti samo prica o sebi i svojem bratu." "Rekli smo Andreu da ga ne vodi. To nije na a gre ka. Za to me stalno gnjavi ?" "Ukrali ste camac u Donjem devetom okrugu, zar ne?" Vidio sam kako se opet prstima hvata za teludac. Otvorio je usta kad mu se iznenadna bol javila u crijevima i rektumu. "Ne mogu to podnijeti. Volio bih da sam ja stradao umjesto Kevina ili Eddyja. Samo telim brata natrag. Samo telim pobjeci."

Nije glumio. Iskreno sam vjerovao da se Bertrand Melancon nastanio na mjestu koje nema geografskih granica, mjestu koje povezujemo s mitologijom i demodiranim religijama. "Da sam ja na tvojem mjestu, poslao bih Kovickovu robu u njegovu prodavaonicu cvijeca u Algiersu. Uz malo srece, pustit ce ti brata i nece krenuti za tobom." Poku ao sam ga gledati u oci ne trepcuci, ali procitao je lat u mojim ocima. "Mrtav sam, zar ne?" "Reci mi to si ucinio sveceniku u Donjem devetom okrugu?" od mene. ono to Nitko njima.

"Onaj debeli luCak rekao je da si u redu. Ali nisi drukciji ObraCuje me, late mi, poku ava me upla iti kako bi dobio hoce . Ljudi su sjajili pod vodom. To se dogodilo, covjece. nece vjerovati, ali vidio sam to. Nadam se da cu zavr iti s Motda ce se i ti jednoga dana tako osjecati, upcino."

Podigao je krvavicu u masnom papiru u kojem je zagrijana i odnio je sa sobom. Odvrnuo sam cep s boce mineralne vode i otpio gutljaj. Cudila me lakoca s kojom sam upravo raskomadao invalida. U klubu je vladao potpuni tajac. Mogao sam cuti mjehurice u boci koju sam drtao u ruci.

Molly je spavala kad sam se vratio kuci. Lice joj je bilo okrenuto prema zidu, a bokovi zaobljeni pod plahtom. Odlotio sam majicu i hlace preko naslona stolca, ali nisam legao. Umjesto toga, sjeo sam na pod u donjem rublju, unutar okvira obasjanog mjesecinom, oslonjen kraljetnicom na okvir kreveta. Dugo sam tako sjedio, ali zapravo ne znam za to. Izvana je dopirao zveket pokretnog mosta na ulici Burke i brujanje broda dubokog gaza koji se kretao niz rukavac. " to radi tamo dolje?" rece Molly iznad moje glave.

"Nisam te htio buditi." Cuo sam kako se pomice preko madraca kako bi me bolje vidjela. "Nece valjda poludjeti?" Rekla je to u ali. "Imam sjecanja kojih se ne mogu rije iti, to god poku avao", odgovorio sam. "To je kao da sam poku avam izvesti egzorcizam nad demonom u sebi. Nemam ja tvoju duhovnu cvrstocu, Molly. Sjecam se stvari koje su se dogodile jucer ili prije mnogo godina, sjecam se

gadova koji su ih uzrokovali, i telim se vratiti natrag kroz vrijeme i jako im nauditi. To nije po teno. Telim ih smlaviti." Legla je na trbuh i oslonila se na laktove. Spustila je glavu do moje. "Ne mote mi se povjeriti? Zar ne misli da smo partneri u svladavanju svih problema koji naiCu? Jesmo li do li do te tocke u na em braku?" Dodirnula me prstom po vratu. "Postavila sam ti pitanje, vojnice." "Upravo sam pritegnuo crnog klinca u Jeaneretteu. On je ulicna propalica, diler droge, a motda i silovatelj. Ali covjeka ne treba cipelariti kad vec leti na tlu." Lice joj je lebdjelo na rubu moga vidnog polja. Mogao sam namirisati ampon u njezinoj kosi. Polotila mi je ruku na rame i stisnula ga. "Nikada u tivotu nisi namjerno naudio nevinoj osobi, Dave", rekla je. "Preuzima patnju drugih ljudi a da to i ne trate. Tvoja najveca vrlina ujedno ti je i najveca slabost." Okrenuo sam glavu i zagledao se u njezino lice. Usta su joj bila ruticasta, a kota sjajna pod mjesecinom. O i ala je kosu na kratko, tako da je bila gusta i ravnomjerna na krajevima gdje joj je visjela niz obraze. Jedna naramenica njezine spavacice je pala, i mogao sam vidjeti pjegice na njezinu ramenu. Provukla mi je prste kroz kosu. "Hoce li ustati s poda, molim te?" rekla je. Legao sam pokraj nje i privukao je k sebi. Mogao sam osjetiti njezin dah u svojem uhu. akom je snatno pritisnula moja krita, zavukla je palac pod gumu mojih gacica i pocela ih povlaciti niz moj bok. Zatim je odustala i pustila da ih skinem sam, dok je ona svlacila gacice i spavacicu. Htio sam se popeti na nju, ali gurnula me dolje i sjela mi na bedra, osloniv i ruke na moja ramena. Zagledala se u mene na nacin koji nisam razumio. "Ne znam to bih ucinila da ti se ne to dogodi, Dave. Nikada nisam mislila da cu gajiti takve osjecaje prema nekom mu karcu, ali prema tebi ih gajim.", rekla je. "Molly..." poceo sam. "Ne, to je tako. Onaj tko poku a nauditi tebi, mora najprije ubiti mene." Spustila je ruku i gurnula me u sebe. Kad smo svr ili, polotio sam glavu na njezine vlatne grudi. Mogao sam cuti kako joj srce udara snatno poput bubnja.

Sljedeceg dana, u cetvrtak, jedan beskucnik je pretrativao kontejner za smece pokraj veterinarske klinike u Baton Rougeu, nabadajuci konzerve tapom s cijeg je vrha virio cavao. Sve tivotinje su uklonjene iz klinike prije dolaska uragana Rita, a klinika jo nije pocela s radom. Bar u susjedstvu otvorio se u 7 ujutro, ali unutra se kretao samo cistac koji je prozracivao zgradu i izbacivao smece kroz stratnja vrata u pokrajnju ulicicu. Beskucnik je napunio svoju plasticnu vrecu limenkama i vezivao je vrh kad je zacuo zvuk koji se nije uklapao u normalnu rutinu njegova jutra. Oprezno je spustio vrecu na asfalt i pustio da se limenke u njoj slegnu. Tekao je da se zvuk ponovi, ali nije cuo ni ta osim vjetra koji je puhao k roz drvece na groblju na kraju bloka. Oti ao je do jednog kraja ulicice i pogledao lijevo i desno. Zatim je oti ao do drugog kraja i ucinio isto. Cistac, crnac, prekinuo je svoj posao. "Ne to nije u redu?" upitao je. "Nisi cuo onaj zvuk?" upita beskucnik. "Koji zvuk?" rece cistac. "Zvuk kao da je neka tivotinja zarobljena u zidu, ili ne to slicno?" "U toj zgradi nema tivotinja. Vlasnici su pokupili sve. Grom je sprtio rashladni ureCaj. U zidu nema nikakvih tivotinja." Cistac se vratio u bar, ali beskucnik je i dalje stajao nasred ulicice, osvrcuci se amo-tamo, dok je vjetar udarao na mahove. Podigao je svoju vrecu s limenkama i prebacio je preko ramena. Teret ga je snatno udario u leCa. Tada je opet zacuo isti zvuk. Ovoga puta nije bilo sumnje odakle dopire. Beskucnik spusti vrecu i otvori te ka metalna vrata koja su vodila u predvorje klinike. Duboko u tami, mogao je vidjeti bolnicki krevet ostavljen kod vrata klinike. Na krevetu je bio ovalni oblik kojeg je netko omotao plahtom i privezao za gumeni letaj koji je zaudarao po urinu. Beskucnik podigne plahtu i ugleda vrh glave crnca. Povukao je plahtu nite i ugledao njegove oci, neobrijanu bradu i zavoj na njegovu grlu. No, ruke beskucnika su zadrhtale kad je ugledao covjekov pogled i izraz lica. "Dovest cu pomoc. Vracam se. Obecajem", rekao je. Spotaknuo se preko vrece s limenkama kad je pojurio prema stratnjem ulazu u bar, ma uci rukama.

Istog tog poslijepodneva primio sam poziv od specijalne agentice Betsy Mossbacher iz Baton Rougea. Ona je odrasla u Chugwateru u Wyo-mingu. Nosila je traperice i cizme, a jednom prilikom donijela je na cizmama konjsku balegu u Helenin ured i u lice je nazvala pripadnicom "tongue-and-groove" kluba. Zacudo, postale su najbolje prijateljice. _________________________ 18 Tongue-and-groove klub - jeftini restorani s plesnim podijem.

"Kako ide, Dave? Preuzimam slucaj ranjavanja Eddyja Melancona i ubojstva Kevina Rochona. Htjela sam te obavijestiti o tome." Betsy Mossbacher je bila prava pravcata kaubojka, vjerojatno dru tveno najnespretnija federalna agentica u Birou, i najgora trijezna vozacica s kojom sam ikad suraCivao. No, njezino po tenje i hrabrost bili su neupitni. Mislio sam da ce istraga o ranjavanju Melancona i ubojstvu Rochona zamrijeti kao posljedica slijepih ulica u istrazi ili birokratske inercije. No, cinjenica da je Betsy dobila taj slucaj nije bila dobra vijest za covjeka koji je povukao okidac. "Ja sam samo djelomicno ukljucen u tu istragu", rekoh joj. "SviCa mi se tvoj vokabular. No, prestani srati. Jedan beskucnik je jutros prona ao Eddyja Melancona iza bolnice za tivotinje." "Melancon je mrtav?" "To je jedan od nacina na koji se mote opisati njegovo stanje. Ima osjet od vrata nagore, ali ne motemo znati to mu je s mozgom. Na ustima i nosu ima tragove ljepljive trake. Pretpostavljam da su ga mucili onemogucavajuci mu disanje. Vjerujem da im nije imao to reci, ali njegovim otmicarima dugo je trebalo da to prihvate." Zastala je kako bi mi omogucila da promislim o tome to to znaci. " to ima kod tebe?" "Ne mnogo. Pocelo je kao istraga nakon Katrine", rekoh ja. "Sinoc sam razgovarao s Bertrandom Melanconom u baru u Jeaneretteu. Mislim da ima robu koju je ukrao iz kuce Sidneyja Kovicka. Boji se zadrtati tu robu, a jo se vi e boji vratiti je." "Bio si s Bertrandom Melanconom i nisi ga uhitio?" "Na Ritz-Carlton je prepun. to ima kod tebe?"

Mogao sam cuti kako njezina frustracija raste. "Slu aj Dave, ovaj slucaj bio bi zaboravljen da netko nije prosuo mozak sedamnaestogodi njem klincu bez dosjea. Previ e bijelih seratora se

zabavljalo napucavajuci crnce u gornjem dijelu New Orleansa. Tako barem misli moj ef. Drugo, Sidney Kovick je covjek za kojeg je Biro trajno i jako zainteresiran. Telim da to zna kad razgovara s kriminalcima koje ja istratujem." "Bertrand mi je rekao da ima nekakvo kamenje iz Kovickove kuce. Pricao je o krvavom kamenju." Sada sam ja njoj dopustio da promisli o tome to to znaci. "Krvavi dijamanti?" rekla je. "Tako se cini." "Teli reci da je ulicni propalica opljackao milijune u obicnoj provali?" "Mislim da bi ih Bertrand u ovom trenutku rado zamijenio za autobusnu kartu za Saskatoon."

Htio sam zaboraviti na bracu Melancon, Rochone i Sidneyja Kovicka, ali nisam mogao izbaciti oca Judea LeBlanca iz glave. Ipak, nisam spomenuo njegovo ime Betsy Mossbacher. Za to? Zato to je prava istina da provoCenje zakona uopce nije "provoCenje". Probleme rje avamo nakon to se zlocin dogodi. Kriminalce hvatamo slucajno, ili tijekom pocinjenja zlocina, ili zahvaljujuci dou nicima. Zbog forenzicnih problema i problema s dokazima, recidiviste uopce ne motemo osuditi za vecinu zlocina koje pocine. Vecina zatvorenika koji trenutno tive u sirotinjskim cetvrtima cijeli tivot poku avaju pronaci nacin da skrenu pozornost sustava na sebe. Na kraju, zatvor je jedino mjesto na kojem se osjecaju sigurno od svojeg vlastitog neuspjeha. Natalost, posljednje osobe o kojima razmi ljamo su trtve zlocina. One postaju dodatak istrazi i sudskom procesu, prilozi umjesto imenica. Pitajte trtve silovanja ili ljude pretucene kundacima ili metalnim cijevima ili one koji su bili vezani za stolce i muceni to osjecaju prema sustavu nakon to su saznali da su njihovi napadaci osloboCeni uz jamcevinu bez njihova znanja. Ne vjerujem u smrtnu kaznu, ali ne protivim se tutiteljima koji je podrtavaju. Usta ljudi koje oni predstavljaju zacepljena su pra inom. Koji odvjetnik im ne bi poku ao vratiti glas? No, to sam mogao uciniti za Judea LeBlanca? Dobrovoljno je oti ao u Getsemanske vrtove, zar ne? Svatko izabire vlastiti put.

S takvim sam mislima hodao uokolo usred dana.

Te veceri, pri zalasku sunca, nebo nad mojom glavom bilo je potpuno plavo, a drvece u na em dvori tu, tamno od sjena, njihalo se od crvendaca koji su se vracali sa sjevera. Dok smo odnosili posuCe s kuhinjskog stola, Alafair je slucajno pogledala kroz prozor. "Clete Purcel je u na em dvori tu", rekla je. Sjedio je za drvenim stolom i gledao remorker kako prolazi rukavcem. Tronotac i Snuggs stajali su na stolu i utivali u veceri. Tronotac je nju io povjetarac, dok je Snuggs koracao amo-tamo, a njegov ukoceni rep ibao je Cleteovo lice. Clete je upalio cigaretu - bilo je to ne to to mjesecima nije ucinio. Iza ao sam van i sjeo pokraj njega. Lice mu je bilo crveno, ali nisam mogao namirisati alkohol u njegovu dahu, niti travu na njegovoj odjeci. Procitao mi je pogled. "Odvezao sam se do Velikog ljigavca sa spu tenim krovom", rece on. "U komi si zbog necega?" "Courtney i ja smo postali malo pohlepni." "Cekaj malo, tko je ono Courtney?" "Courtney Degravelle, cura koja tivi niz ulicu od kuce Otisa Baylora, ona koja je vidjela kako se Bertrand Melancon skoro sudario s policijskim zracnim gliserom." Uzeo sam cigaretu iz Cleteove ruke, spustio je na zemlju i zgnjecio je. "Dave, daj me malo pusti na miru, hoce li?" "Kako ste postali pohlepni?" Podigao je Snuggsa za rep i poceo mu dizati i spu tati stratnje ape. Snuggs je imao debeli vrat, kratku bijelu dlaku i mi ice koji su se napinjali u hodu. U i su mu bile satvakane i povijene, a krzno puno ruticastih otiljaka. Imao je buran ljubavni tivot i ljubomorno je cuvao svoj teren. Testoko se borio kako bi obranio Trono ca i cesto je nocu spavao na krovu kako bi bio siguran da nikakav uljez nece uci na njegov i Trono cev teren. Clete je bio jedini covjek kojem je dopu tao takvo pona anje, vjerojatno zato to je u njemu prepoznao brata po orutju. "Courtney kate da je prije nekoliko tjedana vidjela mladog crnca kako se ulja ulicicom iza njezine kuce. Izvlacio je ne to ispod garatne

grede. Nije pridavala tome neko vece znacenje, dok joj nisam rekao kako vjerujem da je Bertrand Melancon sakrio Kovickovu robu negdje u toj ulicici prije no to je odveo brata u bolnicu." "Sve si joj to rekao?" "Hej, poku ava mi pomoci. Jucer me nazvala i rekla da je u tivici prona la neke vlatne novcanice. Ne samo nekolicinu, nego cijele svetnje. Mislim da ih je Bertrand bacio u vodu i da su doplutale do Courtneyna dvori ta." "O kojem iznosu pricamo?" "Sedamnaest tisuca i ne to sitno." "Ti i Courtney ste to namjeravali zadrtati?" "Razmi ljao sam o tome. to sam trebao uciniti, odnijeti novac Sidneyju? to ako nije njegov? Misli li da bi on to priznao? 'Nije moj, Purcel. Zadrti ga zato to si sjajan momak.'" "I to si ucinio?" "Imao sam cudan osjecaj u vezi novcanica. Da su bile Sidneyjeve, za to bi ih on drtao u kuci? Cak i ako je novac bio sumnjiv, mogao ga je oprati kroz neku jutnoamericku banku. Zato sam odnio nekoliko novcanica Debelom Tommyju Whalenu, sjeca ga se, Tommy Orka, nekad je prodavao ukradeni nakit i satove za Carluccijevu bandu? Tommy je poceo promatrati novcanice pod povecalom, ispu tajuci one grlene zvukove odobravanja, sve dok nisam rekao: 'Razvija cudne osjecaje prema mrtvim predsjednicima?'19 'Da, cudno je dobra rijec, Purcel', rekao je. 'Rad je prekrasan, ali novac je latan. Tko je to napravio?" Mote li vjerovati? Ulicni propalice ne samo da su imali peh zato to su opljackali i uni tili kucu Sidneyja Kovicka, nego je i novac koji su opljackali krivotvoren." Njegova je prica bila duga i zaobilazna. Clete je uvijek na taj nacin izbjegavao neko priznanje. "Vrati se na temu", rekoh ja. "Telim se ocistiti. Jo otkad je Katrina udarila, cujem zvuk svinjskih notica kako trce prema napoju. Dou nika iz Washingtona ovdje ima kao pljeve, a ja sam sada prljav kao i oni." Dlanom sam ga potap ao izmeCu lopatica na leCima. "Ti si najbolji od najboljih, Cletus. Vrati novcanice Courtney Degravelle i reci joj da ih preda FBI-u. Drti se podalje od Sidneyja. Kraj price."

Snuggs se okrene za 180 stupnjeva, udarajuci Cletea repom po licu. Cekao je da ga ovaj poce e izmeCu u iju. Ujutro sam nazvao Betsy Mossbacher u ured FBI-a u Baton Rougeu. Dobio sam telefonsku sekretaricu. "Sidney Kovick je motda u svojoj kuci drtao krivotvoren novac. Neke novcanice su se pojavile u ulicici nite od njegove. No, nisam siguran da su njegove. Sretno", rekoh ja. ______________________ 19 Mrtvi predsjednici - sleng naziv za americke dolare na kojima se nalaze biv i americki predsjednici.

Nadao sam se da se Betsy nece javljati neko vrijeme. Nazvala me tri minute kasnije. "Kako zna za te novcanice?" upita ona. "Povjerljivi dou nik", odgovorio sam. "Aha." Tada sam spomenuo temu koja mi je bila na pameti jo otkad mi je Natalia Ramos prvi puta spomenula vjerojatnu sudbinu Judea LeBlanca. "Jesi li cula ne to o sveceniku koji se utopio u Donjem devetom okrugu?" "Ne." "Zove se otac Jude LeBlanc. Poku avao je probiti rupu na tavanu crkve kad su mu ukrali camac. Moguce je da su camac ukrali braca Melancon i Rochoni." "Mnogo ljudi je voda odnijela u more", rekla je. "Mislim da stotine ljudi jo lete pod ru evinama. Neki policajci vjeruju da je samo ispod jedne zgrade zatrpano vi e od trideset petero ljudi. Zadah je utasan." "To nije sve, Betsy. Bertrand Melancon rekao je da je vidio svijetleca tijela pod vodom u Donjem devetom okrugu. Jesi li cula za ne to takvo?" "Bolje je da prekinemo razgovor." "Nemoj me otkantati. Melancon je rekao da je Jude LeBlanc ucinio da tijela sjaje. Momka progone same Furije20. Ne to je tamo vidio ili ucinio. Motda je pocinio ubojstvo." "Ovo su lo a vremena. Za to nosi teret koji ce ti slomiti leCa, a nikome drugome nece olak ati stvari? Pazi na sebe, Dave."

Prije mnogo godina, americki senator Huey P. Long, poznat i kao Kingfish, darovao je na u saveznu drtavu Franku Costellu. Zauzvrat, Costello je porok u Louisiani iznajmio kriminalnoj obitelji iz New Orleansa. Policija i mafija vodili su sutivot isto kao to su cinili u Chicagu i New Yorku. Francuska cetvrt bila je zlatna guska i nitko nije smio prckati po njoj. Model su bile Caracalline toplice21. Posjetitelji iz Omahe i Meridiana mogli su na Bourbonu gledati striptiz. Mogli su pljuvati viski i sodu u hotelskim spavacim sobama jedni po drugima i eviti kurve koje su izgledale poput filmskih zvijezdi. Tijekom karnevala su mogli ludovati s transvestitima i mahati penisima na balkonu nocnog kluba za homoseksualce u vlasni tvu Tonyja Bacina. Ako je i bilo skupo, rijetki su se talili na racun. Pravilo je bilo jednostavno: svi su se sjajno ______________________________ 20 U starorimskoj mitologiji, Furija je jedna od boginja osvete. 21 Caracalline toplice - toplice izgraDene u Rimu za bogate graDane.

zabavljali i sretni odlazili kuci. Grad grijeha bio je siguran, a svi tamo pocinjeni grijesi bili su opro teni zahvaljujuci policiji New Orleansa i lokalnom ogranku mafije. "Red i zakon" i "obiteljske vrijednosti" nisu bile apstrakcije. Prevarante su bacali s krovova, a dtepare i ulicne prosjake pratili su do granica tupe, gdje bi im mijenjali raspored kostiju. Svatko tko bi opljackao restoran ili bar koji su posjecivali policajci ili mafija i bio bi trenutno ukokan. Nitko nije siguran to se dogaCalo zlostavljacima djece. Uvijek sam sumnjao da su neki od njih dotivjeli novu inkarnaciju u obliku hrane za ribe. Kulturna simbioza bila je nacin tivota. Mafija ki voCe bili su amoralni i bezobzirni, ali uvijek su djelovali na pragmatican nacin. Bili su to obiteljski ljudi i drtali su se nekih pravila. Jedno od njih bilo je da ne privlace pozornost. Kao poslovni ljudi, razumjeli su vatnost odlazaka u crkvu, formalnog patriotizma i privida cestitosti. Vecina njih bili su ljudi od rijeci, osobito u odnosu na policiju. Zapravo, bila je to jedina valuta koja im je omogucavala da nastave s djelovanjem. Sve se to promijenilo kad je crack kokain do ao u grad. Za dvije ili tri godine, tivi mrtvaci preplavili su sredi te grada. Crni tinejdteri koji su izgledali kao da su tog jutra isprtili mozak u mikrovalnoj pecnici lutali su uokolo s pi toljima kalibra devet milimetra, potpuno

odvojeni od patnje i smrti koju su katkad uzrokovali. Duga i sretna veza New Orleansa s Velikom kurvom babilonskom bila je okoncana. Klinac s kvocijentom inteligencije zobene ka e mogao vas je opljackati na groblju St. Louisa i usput vam, bez ikakva razloga koji bi kasnije mogao objasniti, prosuti mozak po grobnici od cigle. Dok je John Dillinger bio zatvoren u Crown Pointu u Indiani, novinar ga je upitao to misli o Bonnie Parker i Clydeu Barrowu. Nacerio se i odgovorio: "To je par propalica. Doveli su pljacku banke na zao glas." U New Orleansu, respektabilnu kriminalnu infrastrukturu grada zamijenili su narkici i ulicni kriminalci. Bili su to novi "huligani" i svima su uni tavali zabavu. No, neki pripadnici starog poretka drtali su se starih obicaja i odbijali prihvatiti cinjenicu da su postali dinosaurusi. Jedan od njih bio je gotovo tristo kilograma tetak tip imenom Debeli Tommy Whalen, poznat i kao Tommy Orka i Tommy Peraja. Nosio je svijetla lanena odijela i imao proreze umjesto ociju. Ladanjski klub u njegovu susjedstvu oduzeo mu je clansku iskaznicu nakon to je skocio u bazen s odskocne daske i podigao plimni val koji je zapljusnuo uzvanike na svadbi i otplavio mladenku u cvijece. Vozio je terenac cije je podvozje bilo ojacano tenkovskim amortizerima. NajmlaCa od njegove petero djece bila je djevojka te ka preko stotinu pedeset kilograma. Prije vi e godina, svake srijede i subote navecer, Tommy je vodio cijelu obitelj Whalen u restoran u kojem su gosti za est dolara jeli koliko su mogli pojesti. Vlasnik je bankrotirao. Bio je lik poput onih iz prica Damona Runyona22 s kojim sam dijelio lotu na trkali tu, telatinozna karikatura od covjeka koja je mirisala po djecjem puderu, mirisnoj vodici i spreju za usta. No, narkomanska kultura bila je propast respektabilnih ilegalnih poduzeca u New Orleansu, i Tonyjev osobni kodeks casti oti ao je dovraga zajedno s gradskim kodeksom. Ukratko? Clete Purcel uspio je naletjeti na propeler aviona.

Prica je dospjela u Times-Picayune. Detalje sam saznao od bolnicara iz New Iberije koji je nakon oluje prebacen u New Orleans. Tommy Peraja je do ao u prodavaonicu cvijeca Sidneyja Kovicka u Algiersu u otmjenom stilu, odjeven u bijele hlace u koje bi stao i

nosorog, nebeski plavu svilenu ko ulju i tockastu kravatu. Jedan od Sidneyjevih pomocnika, Marco Scarlotti, otvorio mu je vrata terenca, kao da je clan kraljevske obitelji, i dopratio ga do ulaza u prodavaonicu. Jutro je jo bilo prohladno, a zeleno-bijela nadstre nica nad izlogom napela se od povjetarca s rijeke. Marco je irom otvorio vrata kako bi Debeli Tommy mogao uci. "Sidney malo kasni. Ponudite se kavom i cokoladnim u tipcima. Imamo ih na tone", rece on. "Da, dobro bi mi do ao zalogajcic. Hvala ti, Marco." "Nema na cemu, Tommy, Dobro izgledate. Cini se kao da ste izgubili nekoliko kila." No, dok je Tommy Orka razgovarao s Marcom, nije obratio pozornost na irinu ulaznih vrata. Prije no to je shvatio, zaglavio se u okviru vrata. Stratnjica mu je bila zaglavljena na jednoj strani, a trbuh i prepone na drugoj. "Mora me gurnuti, Marco", pro i tao je. Marco ga je poceo gurati straga. Cucnuo je i gurao ramenom, kao da ukrcava konja u prikolicu. Tada je iz stratnje prostorije do ao i njegov kolega tjelohranitelj, Charlie Weiss, i poceo vuci Tommyjevu ruku, zakrenuv i je u ramenu. __________________________ 22 Damon Runyon - pisac kratkih prica o New Yorku u doba prohibicije, poznat po opisu specificnih ljudi iz polusvijeta Brooklyna i Midtowna.

"Ne izgledate dobro u licu. Jeste li dobro?" rece Marco. "Dodaj mu ca u vode, Charlie." "I ovako je dovoljno tetak. Kriste, noge mu popu taju. Ustanite, Tommy. Nemojte ovdje sjesti. Oh, sranje", rekao je Charlie. Do trenutka kad su bolnicari stigli u prodavaonicu, Tommyjeva golema tjelesina zaglavila se u okviru vrata poput djelomicno ispuhanog cepelina. Usne su mu bile prekrivene pljuvackom, i s naporom se borio za zrak. "Drti se, prijatelju. Sru it cemo zid", rekao je bolnicar. No, Tommy ga nije slu ao. Znoj mu se slijevao niz lice. Fokusirao je pogled na Marca. "Sjeban sam", rekao je. "Ne, izvadit cemo vas, Tommy. Samo se drtite", rekao je Marco. Tommy udahne i izdahne, kao da namjerno unosi kisik u krv. "Slu aj, reci Sidneyju da Clete Purcel ima njegov falsificirani novac. Reci Sidneyju da se pobrine za moju obitelj."

Tommy Kit tada je sklopio oci i otplivao u more, ostavljajuci Cleteu mlinski kamen oko vrata.

Petnaesto poglavlje

OTIS BAYLOR DO AO JE U MOJ URED U PONEDJELJAK UJUTRO. Nosio JE hlace s naramenicama, bijelu ko ulju dugih rukava i kravatu. Cinilo se da zraci jutarnjom svjetinom. No, ocito nije htio da pogre no protumacim razlog njegove posjete. "Imam problem koji je potrebno rije iti", rekao je. "Sjednite." "Covjek imenom Ronald Bledsoe do ao mi je u kucu u subotu, nenajavljen i nepozvan. Rekao je da je privatni detektiv koji radi za drtavu. Pokazao mi je zlatnu znacku i osobnu kartu sa svojom fotografijom. Stoji li iza toga drtava?" "Nisam siguran. to je taj covjek htio?" "Rekao je da istratuje pucnjavu u kojoj su stradala ona dvojica crnih klinaca. Pitao me je li jedan od njih bio na mojem prilazu. Rekao sam mu da ne znam. Pitao me jesam li prona ao na svojem imanju neke stvari koje su motda ukradene iz tuCih domova." " to ste mu rekli?" "Da bih, kad bih prona ao ukradenu robu, predao tu robu policiji. Rekao je da je moj susjed vidio jednog od pljacka a na mojem prilazu." "Koji susjed?" "U pocetku mi nije htio reci. Zatim je rekao da je to bio Tom Claggart. Nije mi se svidio nastup tog covjeka, gospodine Robicheaux." "Zovite me Dave." Ignorirao je moju ispravku. "Mislim da je taj covjek varalica. Izgledao je cudno. Imao je cudne oci." Izvadio sam tuti notes iz stola. "Je li ostavio posjetnicu?" "Ne. Nisam je ni tratio." "Biste li ga, molim vas, opisali?" "Bio je to visoki bijelac, celav, izdutena lica, utonulog na sredini. Usta su mu cudne boje, kao da su namazana rutem, nekako ne odgovaraju boji kote. Ima tih glas i naglasak, poput ljudi iz Caroline.

Oci su mu zelene. Moja kci je radila u dvori tu. Stalno ju je promatrao. Ne telim da mi se taj tip vrati u kucu." "Ako se vrati, recite mu da ode. Ako ne^de, pozovite nas." "Biste li do li?" "Da, gospodine." "To je sve to sam htio znati." On se digne sa stolca. "Htio sam vas pitati ne to u vezi jedne druge stvari", rekoh ja, gurajuci u stranu svoj notes, kao daje slutbeni dio sastanka gotov. "Prvo orutje kojim sam pucao u vojsci bila je pu ka '03 Springfield." Sada je stajao i cekao da nastavim. "To je sjajna pu ka. Jeste li'svoju ostavili u New Orleansu?" rekoh ja. "Ne, imam je u kuci u New Iberiji. Telite li je vidjeti?" "Htio sam vas pitati mogu li koji put zapucati iz nje." "Slobodno. Zacijelo imate mnogo vremena", rece on. Nakon to je oti ao, vrtio sam olovku u krug na upijacu tinte. Otis Baylor je ili nevin, ili vrlo pametan. Ako su on ili neki clan njegove obitelji ustrijelili pljacka e, pao bi u isku enje da se rije i orutja kojim je pocinjeno ubojstvo za slucaj da se metak pronaCe u zidu kuce ili stablu s druge strane ceste. No, pretpostavljao sam da Otis nije dospio tako daleko u tivotu cineci predvidljive stvari. Izvadio sam dosje o tom slucaju iz metalnog ormara i pogledao bilje ke iz svog razgovora s prvim susjedom, Tomom Claggartom. Claggart je rekao da je cvrsto spavao i da nije cuo hitac koji je obogaljio Eddyja Melancona i ubio Kevina Rochona. No, covjek koji je sebe nazivao privatnim istratiteljem tvrdio je da mu je Claggart rekao kako je vidio jednog od pljacka a kako dolazi s prilaza Otisa Baylora. Ako je istratitelj govorio istinu, Claggart je lagao ili meni, ili njemu. Za to? Nisam znao.

U utorak rano ujutro, Cletea Purcela je u sobi motela probudio zvuk pticjeg pjeva. Na svoj otrcani nacin, njegov pricuvni dom bio je sjajno mjesto, iz druge ere, bez telefona u sobama, za ticen zimzelenim hrastovima, i s pogledom na padinu koja se spu tala do rukavca, pro arana sjajem jesenjeg sunca. Pripremio je kavu i bacio unku i tri jaja u tavu. Dok mu se hrana pekla, oprao je zube i obrijao se. Zatim

je otvorio taluzine i pogledao svoj Cadillac, ciji je krov bio prepun pticjeg izmeta. Automobil je bio tamo gdje ga je parkirao pro le veceri, ispod hrasta. Visok covjek s neprirodno izdutenom celavom glavom proucavao ga je s rukom naslonjenom na bradu. Nagnuo se i pogledao kotace i hrCavi krom na stratnjem braniku, te registraciju Louisiane presvucenu suhim blatom. Palcem je obrisao blato s jednog broja na registraciji, a zatim otresao prste. "Mogu li vam nekako pomoci?" rece Clete s vrata. "Divio sam se va em vozilu. Hobi mi je rekonstruiranje starih automobila", rece covjek. Imao je guste obrve, poput polumjeseca tivotinjskog krzna zalijepljenih na bezizratajno lice. "Posjedujem Rolls--Royce, ali volim i Cadillace. Gdje ste ga nabavili?" "Filmska kompanija snimala je film u New Iberiji. Prodali su sva svoja vozila kad su napustili grad." "Volio bih da sam to znao. Zovem se Ronald Bledsoe. A vi?" "Morate me ispricati. Upravo doruckujem", rece Clete, pa pocne zatvarati vrata. "Upravo sam uselio preko puta, pa sam se htio predstaviti." "To je cudno. Jedna obitelj koju je uragan otjerao iz tupe Cameron odsjela je tamo." "Moja agencija pomogla im je da pronaCu novi smje taj. Ja sam privatni istratitelj." "Jeste li zato provjeravali moju tablicu?" "Ne, to mi je navika. Vidim pra inu i obri em je. Stvar odgoja, valjda." "Motda mi motete preporuciti neku agenciju koja restaurira stare Caddije." Covjek koji se predstavio kao Ronald Bledsoe zami ljeno se okrene prema rukavcu. "Zapravo, poznajem jednog lokalnog gospodina. Zapisat cu vam njegovo ime na svojoj posjetnici." Napisao je ime na stratnjoj strani posjetnice i predao je Cleteu. "Recite mu da sam vas ja poslao." "Hvala vam. Cijenim to", rece Clete, pa uzme posjetnicu i spremi je u dtep svoje ko ulje. Clete je zavr io s doruckom, a zatim me nazvao na mobitel.

"Momak s jutnjackim naglaskom, imenom Ronald Bledsoe, petljao je oko mojeg Caddyja. Totalno je sumnjiv. Mote li ga provjeriti u NCIC-u23" "Vec jesam." " to si saznao o njemu?" "Isti covjek je posjetio kucu Otisa Baylora. Bayloru se isto ucinio cudnim. Nacionalni centar za informacije o zlocinima nema ni ta o njemu." "Za to je taj momak razgovarao s Baylorom?" "Cinilo se da misli da je Bertrand Melancon sakrio ukradenu robu na Baylorovu imanju. Tvrdi da radi za drtavu." "Njegova posjetnica kate da je iz Key Westa. Nazvao sam broj, ali telefon je iskljucen. Poslao me trgovcu automobilima u Lafayetteu, ali tip ne zna njegovo ime. Misli da radi za Sidneyja?" "Motda." "Taj momak je stvarno jeziv, Dave." "Koliko privatnih istratitelja je normalno?" ___________________________ 23 NCIC - National Crime Information Center - nacionalna baza podataka o zlocinima u SAD-u.

"Ne mogu vjerovati da si to rekao." "Zna

to mislim."

"Drago mi je da si mi to objasnio. Inace bih pomislio da si me opako uvrijedio."

Clete je rekao da je nakon Katrine cuo zvuk svinjskih notica kako trce prema napoju. Mislim da se izrazio vrlo blago. Mislim da je stvarnost bila daleko gora. Igraci su bili mnogo veci od domacih parazita koji su generacijama isisavali tivot iz Louisiane. Nova ekipa bila je obrazovana i uglaCena, i imala je globalno iskustvo u pohlepi i korumpiranosti. Pokraj njih, ekipa s nauljenom kosom u poliesteru iz na e savezne drtave izgledala je poput Nebeskog koledta kardinala. Zamislite obrnutu piramidu. Goleme kolicine novca podijeljene su korporacijama koje su za posao unajmljivale manje firme za koje su radili samo nesindikalni radnici. Ugovor vrijedan petsto milijuna dolara za uklanjanje ru evina dobila je kompanija iz Miamija koja nije posjedovala niti jedan kamion. Posao je zatim dodijeljen ljudima koji su ukrcavali ru evine i odvozili ih. Hitni popravci krovova, zvani

"plavi poslovi", sastojali su se uglavnom samo od zakucavanja rola plavog filca na perploce. FEMA je besplatno osigurala file. Korporacije s vezama dobile su poslove za tisucu dolara po kvadratnom metru, a platili su kooperantima dvadeset dolara po kvadratnom metru. U meCuvremenu, u grad su doveli pedeset tisuca radnika koji nisu clanovi sindikata, vecinom s Kariba, kojima je rad placen od osam do devet dolara po satu. Za to razbijati glavu time? To je neizbjetno. Odmah nakon Katrine postalo je jasno da je uni tenje New Orleansa produtena nacionalna tragedija i vjerojatno buduca americka prekretnica u povijesti politickog cinizma. Ubrzo sam shvatio da ce dogaCaji koji se sada odvijaju u New Orleansu jako utjecati na ostatak moje karijere, ako ne i cijeli tivot. Da sam i vjerovao u ne to drugo, poziv koji sam uskoro dobio od specijalne agentice Betsy Mossbacher brzo bi mi razbio iluzije. "Tao mi je to te gnjavim, ali imam neke neusklaCene informacije o Felixu Ramosu, cije je ulicno ime Chula Ramos. Taj momak i njegov prijatelj trebali su biti prebaceni iz zatvora tupe Iberia u na zatvor", rece ona. "Tako je. On i njegov partner ulovljeni su u laboratoriju za proizvodnju droge. Razgovarao sam s obojicom. Bilo je to neposredno prije Katrine. Vi ste ih trebali pokupiti." "Dvojica dou nika, neovisno jedan o drugome, tvrde da Chula radi kao elektricar i vodoinstalater u New Orleansu. Razgovarala sam s petero ljudi iz tupe Iberia, ukljucujuci i va eg efa zatvora. Cini se da nitko ne zna gdje je Ramos i to mu se dogodilo. Ne znaju cak ni je li postojao. Mote li to objasniti?" "A to je s njegovim partnerom?"

"Njegov partner je iza re etaka. Nema problema s njim, osim ako ga ne izgubite prije nego to doCemo po njega." "Javit cu ti se." Nazvao sam zatvor i drtavnog odvjetnika. Zatim sam se vratio u Helenin ured. "FBI misli da smo izgubili Felixa Ramosa, jednog od onih momaka..." "Da, onoga koji me na panjolskom nazvao lezbacom."

"Da, to je taj", rekoh ja, skrecuci pogled. "Odvjetnica koja je preuzela slucaj kate da je trebao biti prebacen u federalni zatvor, pa je sve stopirala. Zapravo, mislila je da ga je FBI vec pokupio." "Motda i jest. Motda su ga oni izgubili u svojem sustavu." "Betsy Mossbacher nije osoba koja bi tako sjebala stvar. Kate da Ramos motda radi u New Orleansu. Mnogo momaka iz MS-13 bavi se raznim zanatima." "Daj mi nekoliko minuta", rece ona. Vratio sam se u svoj ured. Radno vrijeme bilo je skoro gotovo. Osjecao sam se kao da sam u nocnoj mori. Nisam se mogao odvojiti od New Orleansa, pucanja u Melancone i Rochona i vjerojatnog ubojstva Judea LeBlanca. Htio sam otici kuci i pojesti topli obrok sa svojom obitelji, motda pro etati s njima niz Glavnu ulicu u sumrak i pojesti desert na terasi iza Clementinina restorana. Htio sam opet voditi normalan tivot. Moj telefon je zazvonio. "Ramonovo ime pogre no je napisano u izvje taju o uhicenju", rece Helen. "Pogre ka je unesena u racunalo. Imamo jo tri zatvorenika sa slicnim imenima. Jedan od njih odslutio je kaznu tijekom Rite. Onoga dana kad je trebao izaci bio je u Bolnici Iberia na lijecenju venericke bolesti. Felix Ramos iza ao je umjesto njega. Povrh svega, odvjetnica kate da optutba ionako nije cvrsta. Ramos je bio na trideset metara od laboratorija kad je policija upala, a nema dokaza niti svjedoka koji bi potvrdili da je bio unutra. Ni ta se ne mote usporediti s rumom s Coca-Colom na obali rukavca, ha, efe?" * * *

Ujutro sam odlucio da je jedini nacin da izaCem na kraj s dosjeom Melancon - Rochon da se prestanem izmotavati i prestanem popu tati ljudima koji su mi lagali. U New Orleansu nije bilo konvencionalne telefonske slutbe i sumnjao sam da ce je jo dugo biti. Nazvao sam Otisa Baylora i pitao ga ima li broj mobitela svojeg prvog susjeda, Toma Claggarta. "Motda ga imam u svojem rokovniku", rece on. "Biste li pogledali?" Zastao je, pa rekao: "Samo trenutak." Vratio se na telefon i izdiktirao mi broj, ali nije dobro skrivao nestrpljenje. "Ima li va poziv Tomu Claggartu veze s nama?"

"Nisam siguran. Ali to je policijska stvar, gospodine Baylor. Mi nismo dutni obavje tavati javnost o istrazi niti o na im procedurama. Mislim da je vatno da to svima bude jasno." Spustio je slu alicu, prekinuv i vezu. Utipkao sam Claggartov broj mobitela. Odgovorio mi je nakon treceg zvona. "Tom Claggart", rece on. "Ovdje opet Dave Robicheaux. Moram provjeriti nedosljednost izmeCu..." "Kako ste do li do mojeg broja mobitela?" "To nije vatno, gospodine Claggart." "Meni jest. Broj mojeg mobitela je tajan." "Biste li voljeli razgovarati u lisicama?" "Tao mi je. Pod snatnim smo pritiskom. Trebao sam potpisati s Otisom Baylorom. On zna biti davet, ali barem je po ten." "Molim?" "Trebao sam kupiti policu osiguranja od Otisa. Moj agent me prevario. Cujem da Otis smjesta odobrava svojim klijentima naknadu tete od vode. Kladim se da se njegova kompanija usrala u gace." Poku ao sam se vratiti na glavnu temu razgovora. "Postoji nedosljednost izmeCu izjave koju ste dali meni i price koju ste ispricali privatnom istratitelju u vezi stradavanja pljacka a. Rekli ste mi da ste spavali i da niste ni ta culi ni vidjeli. Ostajete li pri toj tvrdnji?" "Te sam noci malo popio. Stvari su mi se nekako pomije ale." "Jeste li rekli privatnom istratitelju da je jedan od pljacka a bio na Baylorovu prilazu, da je motda tamo ostavio opljackanu robu?" "Ne sjecam se da sam to rekao. Mislim, ne sjecam se tla sam rekao ovo posljednje." "Istratitelj se zove Ronald Bledsoe. Sjecate li se tog imena?" "Mislim da da." "Motete li doci u moj ured?" "Ne, ne mogu. Imam obaveze ovdje. Ne znam o cemu se radi." Za to je lagao? Je li to bilo zato to nije ni ta ucinio da sprijeci pljacka e? Je li poku avao sakriti cinjenicu da je obican hvalisavac? Ljudi latu i zbog manjih stvari. "Rekli ste istinu Bledsoeu?" "Motda sam u sjeni vidio jednog od tih crnaca. Ali nisam vidio pucnjavu. Gledajte, samo se telim rije iti toga." "Cega?" "Svega. Nisam nikome naudio. Ostavite me na miru."

Skoro da sam mogao nanju iti njegov strah s druge strane veze. "Gospodine Claggart?" Prekinuo je vezu. U sebi sam vidio covjeka cvrsto sklopljenih ociju, koji u ruci drti mobitel i poku ava se sjetiti svih pogre aka koje je upravo ucinio. Vidio sam covjeka koji je prezirao sebe zbog vlastite slabosti i koji je sada nosio dodatni teret spoznaje da se svojevoljno drugima razotkrio kao latov i varalica, ako ne i kukavica. Osim toga, izjavio je da nije "nikome naudio", iako ga nitko ni za to nije optutio. Postoji velika ansa da je Tom Claggart govorio o nekom drugom incidentu, motda drugom zlocinu, o kojem ja nisam ni ta znao. Iz nekog razloga, sve je to ucinio sam sebi, bez poticaja sa strane. Vjerujem da je Tom Claggart upravo otkrio da robijanje nije pitanje mjesta, nego stanja duha.

Nakon to sam prekinuo liniju, napravio sam tri niza fotografija. Niz fotografija sastoji se od est fotografija umetnutih u kartonski omot. Od tih est fotografija, samo je jedan osumnjiceni. U idealnom slucaju, druge fotografije trebale bi prikazivati ljude iste dobi i rase kao osumnjiceni. Niz fotografija ima nekoliko prednosti. Svjedok, koji je cesto trtva nasilnog zlocina, po teCen je javne sramote i manje upla en od moguce odmazde pociniteljevih prijatelja i roCaka, pa je manja ansa da ce na njega utjecati nazocnost tutitelja ili branitelja u policijskoj postaji. Drugo, policijske fotografije iz zatvora impliciraju da je osumnjiceni vec bio u zatvoru, pa je moguce da opet tamo zavr i. Fotografije Andrea Rochona, Eddyja Melancona i Bertranda Melancona umetnuo sam medu fotografije drugih ljudi, stavio sva tri niza u smeCu omotnicu i odvezao se niz staru cestu Jeanerette do kuce Otisa Baylora, dok je pljusak iz vedra neba prekrio rukavac ki nim prstenovima. Ne znam to sam time htio postici. Bio sam umoran od toga da mi ljudi latu, to je bilo ocito, ali htio sam se suociti s Otisom Baylorom iz jo jednog razloga. Mi Amerikanci cudna smo sorta. Vjerujemo u red i zakon, ali vjerujemo i da prave zlocine cini posebna vrsta ljudi, koja nema veze s na im tivotima ili svijetom razumna pona anja i obostranog po tovanja u kojem tivimo. Zbog toga mnogi ljudi,

osobito oni imucniji, policajce smatraju pomocnim radnicima predgraCa prema kojima se treba pona ati ljubazno, ali cija je dru tvena vatnost tek jedan stupanj iznad vatnosti vrtlara. Jeste li ikad gledali reality emisije o policajcima? Pogledajte momke koji jure izmeCu utadi za rublje i preko mracnih dvori ta tapkajuci tenisicama, ciji je zlocin posjedovanje droge koju nose u torbi. Na kakav zakljucak to navodi gledatelja? Pocinitelji zlocina su propalice bez kinte. U tim emisijama nema gospodara sirotinjskih cetvrti i korumpiranih politicara. Bilo je vrijeme da netko stavi ljudsko lice na ljude koji su dobili metak preko puta Otisovih ulaznih vrata. Pretpostavio sam da ce on jo biti kod kuce, ali nije ga bilo. "Motete li mi reci gdje je?" upitao sam njegovu kcer na terasi. "Vjerojatno je oti ao u tupu Vermilion, dolje na obali. Njegova kompanija osigurala je tamo mnoge kuce." "Koliko sam cuo, va otac se zauzeo za svoje klijente."

" to znaci zauzeo?" odgovori ona, nervozno trepcuci, kao da jedva podnosi moju ogranicenost. "Va otac priznaje sretni." tetu od vode. Cujem da mnogi nisu bili tako

"Motda ce moj otac zavr iti kao dostavljac novina." "Motemo li negdje sjesti?" "Imam nastavu u jedan." "Je li vam majka kod kuce?" "Rekla sam vam, to mi je pomajka. Ne, nema je." "Ne telim biti nepristojan, gospoCice Thelma, ali prilicno sam sit va eg neodgojenog pona anja. IzaCite na svjetlo, molim vas." "Za to?" "Voljeli bismo se uvjeriti da imamo tocne identitete ljudi koji su pljackali va e susjedstvo. Jedan od njih je mrtav, a drugi je pretvoren u biljku, otet i vjerojatno mucen zato to zna gdje je skrivena ukradena roba. Vi e ne telim slu ati va e sarkasticne primjedbe. Zapravo, mislim da ce se va a obitelj utopiti u vlastitim govnima. Motda biste im mogli napraviti uslugu i za promjenu reci istinu." Sada smo stajali u dvori tu. Poku avala je zaboraviti lekciju koju je upravo dobila, ali lice joj je bilo bijelo unutar crnog pravokutnika njezine kose, a donja usna joj se trzala. Cinilo mi se da sam se nadvio nad nju i nije mi se sviCao osjecaj izazvan time.

"Evo", rekoh ja stavljajuci joj u ruke nizove fotografija. "Izgleda li neki od tih momaka poput onih koje ste vidjeli pred svojom kucom u noci kad je do lo do pucnjave?" Pocela je pregledavati nizove, ukoceno ih listajuci, nefokusirana pogleda, kao da vec zna da nece prepoznati niti jednoga od njih. No, nisam ocekivao ono to se tada dogodilo. Oci su joj se ra irile, ne od iznenaCenja nego od poku aja da kontrolira suze koje su se nakupile u njima. "Gledaj, mala, bio sam malo grub prema tebi. Sjedni i uzmi si vremena. Ti i tvoja obitelj cestiti ste ljudi. Udarila vas je kugla za demoliranje, ali prebrodit cete vi to." Bacila se na dvosjed - ljuljacku i shvatio sam da joj je na pameti ne to daleko ozbiljnije od ponovnog gledanja lica ljudi koji su joj opljackali susjedstvo. " to je bilo?" rekoh ja. " to to je bilo? Nikada nisam vidjela niti jednog od tih ljudi. Bilo je mracno. Jo sam napola spavala. Kako bih ih mogla prepoznati?" Prstima je cvrsto drtala kartone s fotografijama. Zatim ih je, kao da se toga naknadno sjetila, prutila meni. Nisam ih prihvatio. "Ne prepoznajete nikoga s tih fotografija?" rekoh ja. "Ne, upravo sam vam rekla. Ne znam tko su." Sjeo sam pokraj nje. Mogao sam cuti kako se lanci ljuljacke zabijaju dublje u koru zimzelenog hrasta. "Pogledajte me, Thelma." "Ne telim vas gledati. Molim vas, odlazite, gospodine Robicheaux. Imam predavanje iz antropologije. Moram se spremiti." Uzeo sam joj fotografije iz ruku. "Za to telite lagati? Za to ne priznate da ste prepoznali nekoga s tih fotografija? Jeste li vi pucali?" "Ne. Nikada u tivotu nisam pucala. Mrzim orutje." Tada je prekrila usta dlanom ruke i progutala knedlu. Polotio sam joj ruku na leCa. Majica joj je bila vlatna od znoja, pa joj se zalijepila za kotu. Osjetio sam kako joj se mi ici grce sa svakim uzdahom. Tijelom joj prostruji drhtaj. Pocela je jecati i drhtati. Iznenada sam shvatio njezinu tajnu. Samo jedna vrsta ozljede izaziva bol i jad kakav je ona osjetila. To je ozljeda koja nikada ne nestaje, koja sa sobom nosi nicim skrivljeni osjecaj stida, obe ca cenja, ponitenja i bijesa s kojima se ne mogu usporediti niti najgora od mojih sjecanja.

"To su tipovi koji su vas silovali, zar ne?" "Ne", rece ona gutajuci slinu. Povlacila se u sebe, bri uci prstima suze s obraza. "Da, jesu, Thelma." "Ne, ne smijete to govoriti." "Nekako su opet upali u va tivot. Prepoznali ste ih i rekli svome ocu. Necete to priznati zato to se bojite da cemo shvatiti da ih je zato nastrijelio." "Ne cinite nam to, gospodine Robicheaux." "Vi ste cvrsta djevojka, ali logika vam je pogre na. Kad ste rekli svome ocu da su to ljudi koji su vas napali, imao je pravo upotrijebiti silu kako bi za titio svoj dom i obitelj. PronaCite dobrog odvjetnika i recite mu istinu. Zatim doCite u na ured i ucinite isto." No, ona je vec trcala u svoju kucu, poput djevojcice koju su trikom natjerali da izda svoju jedinu prijateljicu.

esnaesto poglavlje

SAVJET CLETEA PURCELA O POSTUPANJU s TE KIM KRIMINALCIMA I ljamom bio je jednostavan: kad pocine zlocin, uhiti ih ili ih sredi. Ali to je s tipom koji nema kategorije, ili jo gore, to je s onim cije djelovanje ne motete otkriti? U rano subotnje jutro, Alafair je oti la u Gradski park s Cleteom, dtogirajuci s njim dut zavojite asfaltne staze koja je vodila izmeCu zimzelenih hrastova, jo uvijek u dubokoj sjeni. Nekako se uvjerila da ga mote odviknuti od pica i prtene hrane, kao i od samozavaravanja da ce mu dizanje utega tri puta tjedno uz ispijanje ca ice votke Collins pomoci odrtati tetinu i sniziti krvni tlak. Ki ni oblaci prekrili su nebo. Zrak je meCu drvecem bio topao i gotovo sjajan od vlage. Clete i Alafair protrcali su pokraj stare vatrogasne zgrade, a zatim preko poko ene trave, smaragdno zelene od ki e, pokraj grmova kamelija i otoka zumbula koji su plutali u mocvarnom rukavcu i jezercu smje tenom usred parka meCu cempresima. Pretrcali su preko drvenog mosta za pje ake i vratili se

na asfalt. Oci su ih peckale od znoja, a miris spaljenog li ca uhvatio im se za kotu. Pred sobom su ugledali covjeka kako sjedi u kucici za piknik, vezivajuci tenisicu. Usta su mu bila iskrivljena u osmijeh od neke njemu poznate ale. Bio je previ e u minkan za jutro. Njegova tamnoplava trenirka ispod struka je bila tamnija od znoja. Gornji dio trenirke bio je otvoren i vidjela se majica zalijepljena za njegova prsa. "Vidi onog tipa s udubljenim licem?" rece Clete, te ko di uci od napora. " to je s njim?" rece Alafair. "On je lo a vijest. Presijeci preko trave." Alafair je krenula za Cleteom koji je skrenuo prema rukavcu, trceci opet u sjeni drveca, po udolinama punim li ca, tutosmedeg od mirisa benzina. Tada je pogrije ila. Pogledala je preko ramena prema covjeku s izdutenom glavom i licem koje je izgledalo kao da je istopljeno i preoblikovano tako da slici stratnjoj strani palca. Trenutak kasnije, cula je udarce njegovih stopala po stazi iza nje i njegovo te ko disanje. "Ucinilo mi se da ste to vi", rece covjek Cleteu. "Tko je va a mlada prijateljica?" Clete uspori, poku avajuci doci do daha. "Trcimo", rece. "Gledajte ovo", rece covjek, pa skoci na klupu za piknik i uhvati se s obje ruke za granu, cereci se od uha do uha. Vidio mu se trbuh riblje bijele boje, pro aran crnom dlakom. Zatim skoci na tlo, pa obri e ruke o gornji dio trenerke, i dalje se smije eci. Oci su mu bile zelene i duboko usaCene, zaigrane poput pekula. "Ja sam Ronald", rece on Alafair. "Kako ste?" rece ona. "Niste mi rekli svoje ime", rece on. "Nije vam ga ni teljela reci. Moramo zavr iti s tjelovjetbom, gospodine Bledsoe. Razgovarat cemo drugi put", rece Clete. "Oboje ste iscrpljeni. Imam hladna pica u hladnjaku. Imam i sendvice." Pogled mu padne na Alafair, a oci mu se zatare od znatitelje, ili motda osjecaja da je poznaje i ima pravo na nju. "Jeste li vi kci gospodina Purcela?" "Ne, nisam."

Clete poloti obje ruke na stablo, di uci kroz nos. Srce mu je usporavalo i vrtjelo mu se u glavi. "Ne znam kako da ti to katem, momce, ali stvarno mora ici pa-pa. To znaci, produti dalje. Bez uvrede." "Vi ste iz Jutne Caroline?" upita Bledsoe ignorirajuci Cletea i zaigrano uperiv i katiprst u Alafair. Pogledala je na svoj sat i protrljala staklo sata zape cem. Zatim je kucnula po njemu noktom, kao da je velika kazaljka stala. Vladao je tajac. Covjek zvan Bledsoe se premjesti s noge na nogu, smrviv i ljusku pekana pod tenisicom. "Poznavao sam djevojku preko, u Savanni, koja je izgledala ba poput vas", rekao je. "Bila je dijelom Indijanka, i bila je iste boje kao i vi. Imala je duge noge i nanogicu oko gletnja, onu s malim privjescima. Zveckala je kad je hodala. Uvijek sam se dobro zabavljao s njom." "Nastavi dalje bez mene", rece Clete Alafair. "Dave i Molly nas ocekuju, Clete", odgovori ona stisnuv i mu nadlakticu. "Idemo." Stavio joj je kljuceve od auta u ruku. "Dovezi Caddy. Ja sam krepao. Zacas cu biti dobro." Namignuo joj je. "Vjeruj mi, sve je u redu." Kljucevi u njezinoj ruci bili su te ki i tvrdi, strani i nekako prejednostavni, kao da ju je trenutak kad ih je prihvatila pretvorio u nekakav objekt kojem je potrebna za tita. Sunce je iza lo i ugledala je komadice suhog li ca kako lebde u snopu svjetlosti koji se spu tao kroz kro nje. Zrak je bio vlatan i ispunjen gnusnim zadahom javnog toaleta udaljenog nekoliko metara. Otjerala je oblak komaraca ispred lica i osjetila kako joj se u prsima javlja val gnjeva. Crvena vjeverica protrcala je po grani nad njezinom glavom i ona je nesvjesno pogleda. Kad je spustila pogled, covjek imenom Ronald Bledsoe zurio je u nju, zaintrigiran. Pogled mu je lutao izmeCu njezina lica i isprekinutih linija znoja koje su se spu tale u njezin sportski grudnjak. "Idem po automobil svoga prijatelja i vratit cu se po njega", rekla je. "Ako jo jednom priCete njemu ili meni u ovom parku, dat cu vas uhititi." "Nikako vas ne bih htio uvrijediti", rece Bledsoe, polotiv i ruku na srce. "Ali jo mi niste rekli ime, du o." Oti la je do parkirali ta pokraj betonske rampe za camce i pokrenula Cleteov Caddy. Cijev auspuha izbacila je oblak crnog dima u zrak. Dok je vozila prema umarku hrastovih stabala, vidjela je Cletea kako

tustro raspravlja s Bledsoeom, poput trenera bejzbolske momcadi koji se ljuti na suca, gestikulirajuci rukama. Cijelo vrijeme Bledsoe je utio i gledao Cletea. Povremeno je kimao glavom i smije io se na nacin koji ju je podsjetio na gliste koje se migolje na razvaljanom tijestu za pitu. Dovezla je automobil na travu i zaustavila ga na nekoliko metara od njih. Krov Caddyja bio je spu ten, a li ce je padalo s drveca na kotna sjedala. "Vrijeme je da krenemo, Cletus", rece ona. "U redu", rece on, pa otvori suvozaceva vrata, gledajuci preko ramena. Lice mu je bilo zajapureno. Alafair okrene kabriolet i krene prema izlazu iz parka. Pogledala je u retrovizor. " to je taj tip rekao?" upitala je. "Ni ta. To je jedan od onih ljudi kojima fali par dasaka u glavi." No, kotacici su se okretali u Cleteovoj glavi tijekom votnje do kuce, dok mu se znoj su io na koti. Alafair je zaustavila Caddy uz plocnik ispred kuce i iza la van. "Reci mi to je rekao, Clete." "Tip nije normalan. Drti se podalje od njega." Sjeo je za volan, pogladio ga dlanovima, ukljucio i iskljucio radio. "Prestani se pona ati kao da si drogiran i reci mi to je rekao."

Clert otpuhne, pa je pogleda u oci. "Kako bi bilo da vas veceras sve izvedem na veceru?" odgovori on.

** * Krenuv i niz kucom zvanom bilo crveno, prema svojem "Dave?" "Hej, Clete." "Nai li smo na onog Ronalda Bledsoea u parku", rece on. "Uvaljivao se Alafair." "Na koji nacin?" upitao sam ga. "Uglavnom insinuacijama, ali..." "Ali to?" "Kota mi se jeti od tog tipa. Gutao je Alafair pogledom. Tip je sadist. Mote ga namirisati. Cuje li te Alafair?" "Nije ovdje." ulicu, Clete je zapeo iza turistickog autobusa pred Sjene iz doba prije GraCanskog rata. Na semaforu je pa se iskljucio iz kolone i krenuo niz ulicu St. Peter motelu. Otipkao je broj na mobitelu.

"Kako to misli ? Upravo sam je ostavio." Spustio sam telefon i pogledao kroz prednji prozor i bocne prozore. "Nije ovdje, Clete. to je tip rekao?" "Poslao sam je po auto. Gledao ju je kako se udaljava, a onda je rekao: 'Dovoljno stara da krvari, dovoljno stara da je izmesari . To govore seljaci u Jutnoj Carolini.'" "Nazvat cu te", rekoh mu. Silazeci automobilom s prilaza, udario sam o kantu za smece koja se zabila u drvo.

Alafair je otrcala natrag niz Istocnu Glavnu ulicu i pre la pokretni most u ulici Burke. Trcala je dugim koracima i disala ravnomjerno. onovi njezinih tenisica odzvanjali su na celicnoj konstrukciji mosta. Sunce je sada bilo visoko nad drvecem, a povr ina vode istockana odrazima od kojih su joj oci suzile. U parku, dalje pred sobom ugledala je covjeka koji se zvao Ronald Bledsoe kako stoji pod kucicom za piknik, gledajuci preko zaljeva prema njezinoj kuci. Trcala je niz asfaltnu stazu, a zatim usporila, gledajuci u tlo. Bled-soeva silueta lebdjela joj je na rubu vidnog polja. Dave bi joj rekao da se ne sukobljava s defektnim ljudima, da ne potice one cija se destruktivna energija uvijek okrece protiv njih samih ako ih ostavite na miru. No, Clete ju je tretirao kao dijete, a zatim je poku ao sakriti informacije od nje, kao da se nije u stanju nositi sa svijetom. Osim toga, Bledsoe ju je uvrijedio pogledom, rijecima i lascivnim smije kom, i izvukao se bez posljedica. Do la je do obale zaljeva, na motda deset metara od kucice za piknik. Bacila je tap u rijeku. Vjetar je naborao povr inu vode i donio miris ugljena za potpalu na ro tilju. "Znao sam da ce se vratiti", rece Bledsoe s ruba njezina vidnog polja. "Stvarno?" odvrati ona. Sada je sjedio na stolu za piknik, polotiv i stopalo na klupu. Osmijeh mu je bio poput proreza s kutovima okrenutim uvis. "Zna li kako sam znao?" "Ne, za to mi ne katete?" rece ona. "Zato to ne dopu ta "Stvarno?" ljudima da upravljaju tobom."

"Energicna si. To znaci da ljudi te ko s tobom izlaze na kraj. To znaci da nece dopustiti nekom starijem da ti zapovijeda." Stap koji je bacila u vodu vrtio se na rubu potoka. Zeleni obad spustio se na njega. "Nisam teljela da steknete pogre an dojam", rece ona. "Znam. Znam to ce pomisliti i prije nego to to pomisli , du o."

"Vidite, ja sam Indijanka. RoCena sam u selu u El Salvadoru. Katolicki svecenik poku ao je avionom prebaciti moju majku i mene u Sjedinjene Drtave, ali sru ili smo se kod Jugozapadnog prolaza. Moja majka utopila se u avionu. Mislim da je bila hrabra tena." "Ima zadivljujucu povijest. Cini se da si i obrazovana. Ali ima jo ne to na umu, zar ne, srce? Nisi dopustila gospodinu Purcelu da se prema tebi pona a kao da nema svoj vlastiti stav." Posegnuo je u hladnjak i iz njega izvadio tamnu bocu piva sa srebrno-zlatnom etiketom. Spojio je palac i katiprst i skinuo zdrobljeni led s povr ine. Zatim je otvorio bocu. Iskoracio je na sunce i priblitio joj se, obuhvativ i akom ledenu bocu. "Evo", rece on. "Stavi to u usta i reci mi kako ti se sviCa." "Ispricala sam vam to o svojoj majci zato to sam htjela da shvatite kako nimalo ne marim za rasisticke i seksisticke izjave bijelog degenerika. Zbog va eg siroma nog zaleCa i nedostatka kulture, pustit cemo vas da proCete s minus 2 kao ljudsko bice i nadat cemo se da cete otici nekamo gdje su standardi pona anja minimalni. No, to je iznimka. Nemojte pretpostaviti da cemo ubuduce biti tako velikodu ni. Razumijete li to to sam vam rekla?" "Draga, pro ao sam cijelu zemlju - bio sam s crnim i bijelim djevojkama, Indijankama, Latinoamerikankama, jednom cak i s Eskimkom. Prema svima njima osjecam po tovanje. Ali nije vatno sedlo, nego jahac." Zakoracio je izmeCu nje i sunca, tako da mu se lice izgubilo u sjeni. Mogla je namirisati njegov dezodorans i vodicu za usta s mirisom peperminta. Vlatnu aku polotio je na njezin biceps, i poceo joj prstima masirati mi ic. "Teli li se provozati? Mislim, u mojem automobilu. Dolje, do zaljeva." "Pustite me." Nagnuo se pljuvacka Sljedeceg linearnom prema njoj i poceo joj aptati. Osjetila je kako njegova dodiruje njezinu kotu i kako joj njegov dah ulazi u uho. trenutka sjecala se samo kroz niz slika i osjecaja, ne u nizu. Zakoracila je unatrag, istovremeno se okrenuv i i

istrgnuv i iz njegova stiska. Lijevu nogu podigla je tako brzo da je on nije ni vidio. Zacijelo je cvrsto stajao, zato to je primio udarac u usta. Nos i usne raspukli su mu se pod Conom njezine tenisice. Boca piva otkotrljala se niz nasip u vodu. Bledsoe prekrije lice s obje ruke i napola pognut krene prema kucici za piknik. Tamo sjedne poput covjeka koji poku ava zadrtati mozak u glavi. Zaustavio sam kamionet kod kucice i iza ao. Nisam znao to se dogodilo. Bledsoe skine slomljeni zub s nadlanice desne ruke i pogleda ga. Zatim mi se naceri, s jarko crvenim usnama. "Kladim se da znam tko ste vi. Vi ste njezin tata, prijatelj gospodina Purcela. Zovem se Ronald, a vi?"

Tog poslijepodneva, nebo je sjajilo od vlage kad sam parkirao svoj kamionet pred prodavaonicom cvijeca Sidneyja Kovicka u Algiersu. S druge strane rijeke, New Orleans se kuhao u plijesni i mlakama kanalizacijske vode. Iz daljine, cinilo se da u njemu nema automobila ni ljudi. Clete je dugo zurio u svoj rodni grad. Tada smo on i ja u li u prodavaonicu. Sidney je iza ao iz stratnjeg dijela. Oko vrata mu je visjela cista pregaca, vezana u struku. Kao i uvijek, njegovo lice je bilo bezizratajno. Iza njega, njegova tena Eunice nas je pozdravila mahnuv i prstima jedne ruke. "Bit cu kratak, Sidney", rece Clete. "Prona ao sam neki novac koji je vjerojatno voda izbacila iz garate niz ulicu, malo dalje od tvoje kuce. Odnio sam ga Tommyju Kitu da mi kate svoje mi ljenje o njemu. Rekao mi je da je krivotvoren, pa sam ga stavio u omotnicu, naslovio je na FBI i bacio u po tanski sanducic. Ne znam je li to bio tvoj novac ili ne, ali svejedno bih ga ubacio u po tanski sanducic. To ti ne daje pravo da hu ka onog upka Bledsoea na mene." "Pazi na svoj rjecnik", rece Sidney. "Sidney, Clete ti opasnog covjeka", kceri. Razbila mu to dogodi, sredit teli reci da si vjerojatno u na u sredinu doveo rekoh ja. "Jutros je uputio neke rutne rijeci mojoj je zube, ali pretpostavljam da ce se vratiti. Ako se cu ga. Ali prije toga, sredit cu tebe." u ustima skuplja slinu. Nosnice su mu se i izdisao. Zatvorio je vrata koja su vodila u okrenuo se prema nama. "Ovo je zapoceo su dobili to zaslutuju. Kad mi preostala

Sidney uvuce obraze, kao da lagano irile dok je udisao stratnji dio prodavaonice i ljam, a ne ja. Ona dvojica

dvojica vrate ono to je moje, svi drugi problemi ce nestati. Vi se, momci, zajebavate s necim to je puno vece od vas." "Ma nemoj? Pazi ovo, Sidney. Bio sam u Saigonu kad su ljigavci poput tebe prodavali na u robu Vijetkongovcima, zato se prestani puhati." Ispod pulta sam dotaknuo Cleteovo bedro kako bih ga uti ao. "Ti si uvijek imao dva problema, Purcel. Uglavnom si mrtav pijan i nikada nisi naucio drtati svoju debelu kitu u hlacama. To te ko talo karijere i braka, i to znaju svi u New Orleansu osim tebe, pa te toleriraju kao to bi tolerirali dijete. Ali, da vi e nikada nisi do ao ovamo i pred mojom suprugom mi iskazao nedostatak po tovanja." "Skrecemo s teme, Sidney", rekoh ja. "Ne, pusti ga da prica", rece Clete. Fokusirao sam pogledom Sidneyja, poku avajuci zadrtati nevidljivi zid izmeCu sebe i Cletea i ocite uvrede koju mu je Sidney nanio. "Moja kci ne treba biti upletena u ovo. Taj tip Bledsoe uvrijedio ju je bez razloga. Teli po tovanje za svoju obitelj, a ne pokazuje je prema mojoj. to misli , to bismo trebali uciniti u vezi s time?" "Tko kate da taj tip, Bledsoe, radi za mene?" "Razgovaramo kao obiteljski ljudi, Sidney. Ako nam teli gotovi smo. Imao sam bolje mi ljenje o tebi." muljati,

Lice mu je bilo neprozirno, necitko. "Ja ne utjecem na dogaCaje u New Iberiji." "Tao mi je to si zauzeo takav stav", rekoh ja. "Vas dvojica ulazite ovamo kao da va e govno ne smrdi i prijetite mi u vlastitom ducanu, i sad sam ja taj koji ima problem? Znam to je gubitak, Dave. Kate da ce me srediti? Imam vijest za tebe. Ja sam odavno platio svoje dugove." Na posjet je bio besmislen. Sidney svoga sina kao opravdanjem za svoje je li to ucinio zbog svog narcizma, su mu bogovi nanijeli nepravdu i da nanosi drugima. No, bilo kako bilo, trtve. se sada slutio slucajnom smrcu kriminalne aktivnosti. Ne znam ili zbog iskrenog vjerovanja u to da zato ne odgovara za tetu koju Sidney se znao za tititi ulogom

Udario sam Cletea po ramenu. "Idemo, frajeru", rekoh ja. "Ovo nije gotovo, Sidney. Razvalio sam te po cijelom Magazinu kad smo bili klinci. Mogu to opet uciniti", rece Clete.

Otvorio sam vrata Cleteu. Zvonce na vratima je zazvonilo. No, on je i dalje stajao pred pultom. Krv u stratnjem dijelu njegova vrata polako se penjala prema skalpu. Skupio je ake. Optutba da je pijanac, tenskar i osramoceni policajac usadila mu se u misli poput hrCave udice. Sidney je poceo vaditi mrtvo cvijece iz vaze, tresuci vodu sa stabljika prije no to bi ih ubacio u ko za smece. Pogledao je Cletea. "Jo si tu?" rece on. Cekao sam Cletea u kamionetu. Kad je iza ao iz prodavaonice, imao je tmuran izraz lica, tropska ko ulja bila mu je vlatna i zalijepljena za kotu, a e ir nakrivljen na glavi. Podsjetio me na plast sijena. Jo u marincima, njegovi suborci zvali su ga "Hrpa". Bio je neusklaCen s okolinom, trtva vlastitih apetita, a autoriteti su ga odmah prepoznavali kao uzrocnika nevolja. No, bio je najranjiviji zbog moci koju je davao drugima, u ovom slucaju Sidneyju Kovicku. U ao je u kamionet i zatvorio vrata, obuzdavajuci svoju energiju kako ne bi pokazao svoj gnjev i osjecaj poraza. "Smiri se, Clete. Bio si blag prema Kovicku kad je zaslutio metak u usta", rekoh ja. "Dopustio sam mu da obri e noge o mene." "Ne, nisi. Sidney Kovick je ljigavac. Svatko tko razgovara s njim teli se poslije toga istu irati." No, Clete mi nije povjerovao. Pokrenuo sam kamionet i odvezao se do kraja bloka. Zatim sam skrenuo u ulicu koja je vodila pokraj ulicice iza Sidneyjevog ducana. U prolazu sam pogledao niz ulicicu. IzmeCu kontejnera za smece i skupine drveca banane ispred garata vidio sam kombi za dostavu cvijeca parkiran pred stratnjim vratima Sidneyjeva ducana. Sidneyjeva supruga pomagala je jednom Latinoamerikancu da ukrca cvijece u kombi. Pritisnuo sam kocnicu i ubacio u rikverc. " to se dogaCa?" rece Clete. "Momak u ulicici s tetoviranim gotickim slovima. Izgleda kao Chula Ramos", rekoh ja. "Tko?" "Momak iz MS-13, brat Natalije Ramos. Pustili su ga iz zatvora u Iberiji zbog pogre ke." "Brat kurve koja se spetljala sa svecenikom?" "Da, taj."

"Zar se zaista teli

upetljati u to, Dave?" "Da, telim."

Skrenuo sam u ulicicu i krenuo prema kombiju. Jedna starija tena izvezla je svoj automobil iz garate, zaglaviv i ga izmeCu garate i kontejnera od lijevanog teljeza. Kad sam joj potrubio, okirano me pogledala, a zatim je skinula naocale i obrisala ih krpicom kako bi me bolje vidjela. Izvadio sam svoju znacku kroz prozor i mahnuo joj da mi skloni auto s puta. Pritisnula je papucicu za gas i razbila tmigavac o kontejner. Iza ao sam iz kamioneta i krenuo prema kombiju. "Cekaj, momce", doviknuo sam. Nisam bio siguran je li to zaista Ramos. Latinoamerikanac zalupi vratima i odveze se. "U cemu je problem, Dave?" rece Eunice. "Tko ti je dostavljac?" "Chula ne to. to je ucinio?" Cuo sam kako mi se Clete priblitava. "Kako si upoznala tog tipa, Eunice?" upitao sam je. "Sidney mu je dao posao. Chulina sestra je cistila Sidneyjev ured u Cetvrti." "Natalia je bila Sidneyjeva cistacica?" upitao sam. "Da, mislim da su oni izbjeglice iz Srednje Amerike. Sidney im je htio pomoci. Za to?" Pogledao sam njezino lice. Na njemu nije bilo krivnje ni lukavosti. Iako je Eunice bila krupna seljanka i predmet ale medu policajcima, posjedovala je nekakvu unutarnju ljepotu. Poku ao sam zadrtati bezizratajnost ociju i lica. Nisam htio da Eunice od mene sazna za lati svojeg supruga. "Ima li Chulinu adresu ili broj telefona? Mislim da motda ima informacije koje bi mogle pomoci federalnom agentu kojeg znam." "Sumnjam u to. Chula dolazi u slobodno vrijeme. Mislim da radi za ILMA-u i da tivi u radnickim kucicama. Dovest ce kombi oko osam. Teli li doci tada ili ce mu ostaviti poruku?" "Ne, u redu je. Ulovit cu ga drugi put. Zapravo, zaboravi da sam bio ovdje, u redu?" "Ako tako teli ." "Lijepo te opet vidjeti, Eunice." "I tebe, Dave." Kad se nasmije ila, bio sam uvjeren, kao i uvijek, da je postala najljep a tena New Orleansa.

Vratio sam se do kamioneta s Cleteom. Dok sam ga palio, skinuo jc e ir i poce ljao se. Stavio je ce alj u dtep ko ulje i e ir na glavu. "Sidney je evio curu iz El Sala?" upita on. "Tako se cini." "Za to se Eunice udala za takvu hrpu govana?" Slegnuo sam ramenima i pogledao ga. Gotovo da sam mogao cuti kako mu se kotacici okrecu u glavi. "Skreni pred ducan", rece on. "Sredit ce ga pred suprugom?" "Ne brini za to. Samo ostani u kamionetu." "To nije dobro, Clete." Otvorio je vrata dok se kamionet jo kretao i iza ao. Zalupio je vratima i pogledao kroz prozor. "Prestani mi prigovarati, Streak." Kovick je jo stajao iza pulta kad je Clete u ao u ducan. "Hej, Sidney, moram ti ne to reci", rekao je. " to to, Purcel?" "Iznenadit ce te. No, poku aj tivjeti s tim, prilagoditi se i pogledati stvari sa svijetle strane. Razumije li?" "Ne, ne razumijem. I ne zanima me." "Udarao sam ti glavom o plocnik kad smo bili klinci. Tao mi je zbog toga. Samo drti Bledsoea podalje od Daveove kceri. Nemam ni ta osobno protiv tebe." "To su vatne vijesti?" "Da, to je to. Uzgred, zakljucaj svoj visuljak u trezor." Sidney zadjene ibicu u usta i premjesti je medu zubima, trateci poantu Cleteovih rijeci. Kad se Clete vratio u kamionet, imao je spokojan izraz na licu. Zatvorio je vrata i nasmije io mi se pogledom. " to se dogodilo tamo unutra?" upitah ja. "Ni ta." "Kako to misli , 'ni ta'?" "Ni ta. U tome i jest stvar", rece on. "Hajde, krenimo, veliki."

Sedamnaesto poglavlje

U PONEDJELJAK UJUTRO NAZVAO SAM BETSY MOSSBACHER I REKAO JOJ da Chula Ramos vjerojatno honorarno radi kao dostavljac za Sidneyja Kovicka. " to dostavlja?" rece ona. "Motda samo cvijece. Gledaj, Clete Purcel i ja smo rekli Sidneyju da znamo da je cuvao krivotvoreni novac u svojoj kuci. Rekao je ne to u stilu da se Clete i ja zajebavamo s necim to je puno vece od nas." "Kakve veze Purcel ima s time?" "Ne velike." "Ne to krivotvorenog novca pojavilo se u po tanskom sanducicu u Morgan Cityju. Gravure i papir su impresivne kvalitete. Je li to novac o kojem pricamo?" "Mogao bi biti." "Reci Purcelu da se drti podalje od federalnih poslova." Svrha mojeg poziva polako je nestajala, ali mislim da je Betsy upravo to i teljela. Nisam zagrizao. "Za to nam je Kovick rekao da je to puno vece od nas?" upitao sam je. "Mislim da je uvjerio sam sebe da je domoljub koji brani svoju zemlju. Osobno, mislim da je lud. Jedan agent iz Mississippija vjeruje da su Kovickovi banditi uzidali tijelo Kovickova susjeda u temelje kasina u Biloxiju." "Ne razumijem te, Betsy." "Talibani financiraju al Qaidu prodajom heroina. Misli da nisu sposobni za druga kriminalna djela?" Jo uvijek nisam znao o cemu prica, a nisam htio nagaCati. "Trebam uslugu od tebe", rekoh. "Momak imenom Ronald Bledsoe mogao bi poku ati nauditi mojoj kceri. On tvrdi da je privatni istratitelj iz Key Westa, ali Tallahasse nema gotovo ni ta o njemu, osim cinjenice da je dozvolu dobio preko tvrtke koja izdaje jamcevine prije desetak godina. Nema ni ta ni u NCIC-u. Uvjeren sam da je opasan i perverzan, tip covjeka koji svugdje ostavlja tragove govana. No, do sada ih nisam prona ao." "Jesi li ga potratio u AFIS-u24?" "Ne jo ."

"Poku aj. U meCuvremenu, ucinit cu tom tipu?"

to mogu.

to je tvoja kci ucinila

"Razbila mu je nos i usne i izbila jedan zub." "I ljut je zbog toga?" No, ale o Ronaldu Bledsoeu nisu bile smije ne.

Tri dana ranije, jedan ilegalni doseljenik iz Guatemale skidao je daske od cempresovine sa zida u predvorju jedne povijesne kuce u New Orleansu. Radnik je zaraCivao osam dolara na sat i bojao se civilnih vlasti u ovoj zemlji, kao i u svojoj. No, jo se vi e bojao gubitka posla. Vlasnik tvrtke koja ga je zaposlila specijalizirao se za restauraciju povijesnih zgrada. Tvrtka je mnogo zaraCivala spa avajuci starinske cigle, podne daske od borovine, mjedene arke i prstenove s vrata, cavle s cetvrtastim glavama, staklene kvake, kade na postolju u obliku kandti, teljezne zidne kuke za posuCe, sacmu i tanad kalibra 58 koji su zavr ili u zidovima kuca kad je Bijela liga 1874. zauzela New Orleans. Svaki predmet koji je imao neku vrijednost stavljali su po strani tijekom ru enja ili obnavljanja neke kuce. Radnik iz Guatemale ih, a iz rupe su na i sputvastog drveta ne veci od polovine zabio je svoju polugu meCu trule daske i zgulio pod pali tajvanski termiti. U hrpi piljevine, insekata ugledao je savijeni metak s metalnom ko uljicom, njegova malog prsta. Otpuhao je pra inu s metka

__________________________________ 24 AFIS - Automatic Fingerprints Identification System - nacionalna baza podatak a otisaka prstiju u SAD-u.

i proucio njegovu iskidanu povr inu. "Hej, Sete, ovime?" upita on.

to telite uciniti s

Helen me pozvala u svoj ured prije kraja radnog vremena. Ki ne kapi pocele su padati na njezin prozor. Vidio sam kako se drvece pokraj groblja povija na vjetru. Nagnula se na stol, polotiv i bradu na aku. Bila je to neverbalna komunikacija kojom se slutila kad se pripremala priopciti mi ne to to ne telim cuti. "Upravo sam razgovarala s Betsy Mossbacher. Bit ce ovdje za sat i pol", rekla je. "Ima federalni nalog za pretragu kuce Otisa Baylora."

"Razgovarao sam jutros s njom. Nije rekla ni ta o tome da dolazi u New Iberiju." "Upravo je dobila nalog. Pro li tjedan neki radnici su radili u kuci preko puta Baylorove kuce u New Orleansu i izvadili pu cani metak iz zida. Vlasnik tvrtke cuo je za slucaj Melancon - Rochon i pozvao policiju. Predali su ga FBI-u. Metak je kalibra trideset-nula- est. Pro ao je kroz taluzine i staklo i zabio se izmeCu dvije daske. Kate da je u stvarno dobrom stanju, s obzirom na cinjenicu da je pro ao kroz dvije osobe. Bilo kako bilo, federalci dolaze prije nego to Baylori cuju za to." "I?" "Mora biti nazocan kad uruce nalog." "Ne trebam im ja da uruce nalog za pretragu." "Ovo je na a tupa. SuraCujemo s vanjskim agencijama, ali ne odustajemo od na e nadletnosti. Uozbilji se, Streak."

Pojeo sam sendvic u svojem uredu i sastao se s Betsy i drugim agentom na parkirali tu u 19:00. Nebo na zapadu bilo je sjajno od ki e, a dok smo se vozili iz grada prema Jeaneretteu zimzeleni hrastovi dut Glavne ulice poprimili su tamnozelenu boju. Sjedio sam na stratnjem sjedalu i osjecao se poput privjeska, svjedoka koji promatra kako prave trtvenog jarca od covjeka koji se na ao u dogaCajima izvan njegove kontrole, ili izvan njegove sposobnosti da ih podnese. Betsy je uglavnom utjela. Imao sam osjecaj da vecera nji zadatak ni njoj nije drag. Betsy je uvijek bila neobicna, po tenjakinja kojoj su nespretnost i maniri kaubojke dali nezaslutenu reputaciju ekscentricne osobe. Kao i s Helen Soileau, mu ki kolege cesto su njoj iza leCa zbijali ale na njezin racun. Zapravo, vecina njih nije bila vrijedna laka na njezinim noktima. "Katete da jo uvijek ima pu ku Springfield?" upita covjek za volanom. "Posljednji put kad sam razgovarao s njim, imao je", odgovorio sam. Agent za volanom je nosio kosu vezanu u rep. Ruke na volanu bile su mu u polotaju deset do dva. Zurio je u cestu i nije skretao pogled u retrovizor kad mi se obracao.

"Za to nije bacio pu ku?" upita on. "Zato to zna da je to prvo "Telite li reci da je kriv?" "Ne, katem da je Otis pametan. Katem i to da vjerojatno stradava umjesto nekog drugog", odgovorio sam. "Da? Kako ste to zakljucili?" upita on. "Utopile su se stotine, ako ne i tisuce stanovnika New Orleansa koje se nisu trebale utopiti. Vjerujem da je to zato to neki momci iz Washingtona za koje vi radite nimalo ne mare za to. Zato ce covjek koji prodaje osiguranja biti sjeban. Tako to ponekad ide." Ovog puta, skrenuo je pogled u retrovizor. "Vi ovdje dolje imate problema s necim?" "Mi ne. Mi smo sretni kao siti macici", odgovorio sam. Betsy mi uputi pogled koji bi olju tio boju s bojnog broda. Tlo i drvece izvan Otisove kuce bili su u sjeni kad smo stigli. Unutra njost kuce bila je jarko osvijetljena, a zrak prohladan i ispunjen mirisom cvijeca, svjete pecenog kruha koji je dopirao iz kuhinje i ki nice koja pada s hrastova na li ce. Njegov dom bio je slika obitelji pomirene sa svijetom. No, ni ta nije moglo biti dalje od istine, osobito nakon na eg dolaska. Betsy je zakoracila na trijem i snatno pokucala na vrata. Usta su joj bila cvrsto stisnuta, a u rukama je imala slutbenu iskaznicu. U posljednjem sjaju dana, kosa joj je poprimila jarko tutu boju slame. Pogledala je na sat i opet udarila po vratima, ovoga puta jace, dlanom ruke. Otvorio joj je Otis u bijeloj ko ulji i kravati i s komadom pecenog pileta u ruci. "Jeste li vi gospodin Baylor?" upita ona. "Da", odgovori on, a pogled mu skrene s Betsy na mene, kao da sam ga ja nekako izdao. "Ja sam specijalna agentica Betsy Mossbacher. Imamo nalog za pretragu va e kuce. Telim da vi i va a obitelj sjedite u dnevnoj sobi dok mi to cinimo. Gdje vam je pu ka, gospodine Baylor?" "Donijet cu vam je", odgovori Otis. "Ne, necete. Vi, va a tena i kci, i svi drugi ukucani sjest cete u dnevnu sobu, a zatim cete mi reci gdje je pu ka", rece ona. " to je ovo, do vraga?" upita on. to bi krivac ucinio", rekoh ja.

"Ucinite kako vam je receno, gospodine Baylor", rekoh ja. Oti ao je u kuhinju i vratio se s Thelmom i gospoCom Baylor. Nakon to su sjeli, upitno su nas pogledali, kao djeca, rastrgani izmeCu uroCene americke telje da po tuju zakon i cinjenice da su im neznanci koji nisu drukciji ni bolji od njih upali u kucu tijekom vecere i da ih tretiraju poput stoke. "Pu ka je u ormaru u spavacoj sobi", rece Otis. "Kutija sa streljivom je na polici. To je jedino vatreno orutje u kuci." "Za to sada to radite? Mislila sam da je sve to rije eno", rece gospoCa Baylor. Donijela je svoje pice od stola. Imalo je boju caja, ali u njemu nije bilo leda. Nastojala je izgledati pribrano - sjedila je uspravno, s picem na koljenu - ali nekako me podsjetila na porculanski tanjur pro aran pukotinama. "Jesu li mediji saznali za ovo? Znate li to ce to znaciti za posao mog supruga?" "Ne, gospojo, mi ne obavje tavamo medije", rece Betsy. "Nastojimo postupati prema vama s po tovanjem. Nastojimo to je moguce manje smetati." "Za to nas onda stalno gnjavite? Zar se novac poreznika tro i na to? Za ime Botje, Otis, reci ne to." "Ljudi su hladnokrvno ustrijeljeni pred va om kucom, gospoCo Baylor. Prema bilo cijoj definiciji, to je te ko ubojstvo", rece Betsy. "Sedamnaestogodi njak nije imao dosje i izgubio je tivot zbog provale. Osvetnici su lovili obojene ljude u gornjem New Orleansu. Moj ef nece prijeci preko toga." "Volio bih pozvati svojeg odvjetnika. Mislim da vi e ne bismo trebali razgovarati s vama", rece Otis. "To je va e pravo, gospodine. Ali mi vam nismo neprijatelji", rece Betsy. "Prestanite lagati", rece Thelma. "Molim?" rece Betsy. "Ovdje ste kako biste strpali mog oca u zatvor. Prestanite se praviti da ste mu prijateljica. Moj otac nikada u tivotu nije nikoga povrijedio. Vi ste smece, svi vi", rece Thelma. " Dosta, Thelma", rece Otis. Betsyn kolega je do ao iz stratnjeg dijela kuce s pu kom naopako prebacenom preko ramena, s otvorenim poklopcem magazina. U lijevoj ruci je nosio kutiju s mecima kalibra .30-06. "San mornarickog snajperista", rece on.

Betsy pogleda Thelmu. "Jeste li vidjeli lica tih crnaca?" upita ona. "Da", rece Thelma. "Gdje?" upita Betsy iznenaCeno. "Gospodin Robicheaux mi je neki dan pokazao njihove slike." "Jeste li ih vidjeli prije one noci kada su do li do va e kuce?" upita Betsy. "Ne." "Nitko u va oj obitelji nije imao razloga da ih upuca, ha?" rece Betsy. Thelmin um sada je brzo radio. Pogledom je fiksirala Betsyne oci, bezizratajna lica. "Znate da su me silovali crnci, zar ne? Slutite se time to mi se dogodilo da biste izgradili slucaj protiv mojeg oca." "Prema onome to znam o va em ocu, on ne bi bez veze ustrijelio covjeka. to katete na to, Thelma?" rece Betsy. "To je to. Imate ono po vas", rece Otis. to ste do li. Sada napustite na dom, molim

"Razmislite, gospodine Baylor. Vi ste inteligentan covjek. Imamo razloga da vam uzmemo pu ku. Do sutra u podne motda cemo imati dokaz koji ce vas ili clana va e obitelji poslati u zatvor do kraja tivota. Je li to ono to telite?" Oci su mu sjajile, cvrsto stisnuv i celjust. Kad smo iza li van, u ao sam u vozilo s osjecajem olak anja to se udaljavamo od doma Baylorovih i straha i tjeskobe koju smo upravo tamo posijali. Nebo je sada bilo mracno, a svjetla iz kuca reflektirala su se od povr ine Bayou Techea. Mogao sam vidjeti Betsyno lice u svjetlosti upravljacke ploce. "Bio si prilicno tih unutra, Dave", rekla je. "To je kao da harpunom gaCamo ribicu u bazenu", rekoh ja. "Cudan stav za policajca", rece covjek za volanom. Betsy je bila napola okrenuta na sjedi tu, i patljivo promatrala moje lice. "Zna ne to to mi nisi rekao", rece ona. "Motda."

"Na istoj smo strani, zar ne, prijatelju? Kako bi bilo da zaboravi ulogu utljivog covjeka iz Govnograda?" rece vozac gledajuci u retrovizor. "Thelma Baylor je izgledala okirano kad sam joj pokazao fotografije pljacka a. Mislim da su to momci koji su je silovali i mucili. Mislim

da je teljela sakriti tu cinjenicu zato oca." "I to nam tek sada kate ?" rece vozac.

to bi zapecatila sudbinu svoga

Nagnuo sam se razvukav i sigurnosni pojas. Vozac je na stratnjoj strani vrata imao rupice, malo ispod kose. Ispod celjusti je imao podbradak s borama, poput covjeka cije lice ne pripada njegovu mladenackom tijelu. "Moji zakljucci se baziraju na teorijama. Zapravo, u potpunosti su utemeljeni na osobnoj percepciji i ne mogu biti upotrijebljeni kao dokazi tutila tva", rekoh ja. Mjesec je sjajio nad nama, a trska koju je Rita sravnila na poljima izgledala je suho i tvrdo, poput tisuca odbacenih dr ki od metle. Vozac je pogledao red crnackih koliba koje su promicale pokraj nas. Neke su izgubile svoje limene krovove, a rupe su bile zatvorene perplocama i plavim filcom. Ispred nas, jedan pijanac nesigurno je koracao rubom ceste. Silueta tijela bila mu je ocrtana svjetlo cu neonske reklame za pivo na hrCavoj prikolici koja je slutila kao bar. "Ovo je pravo mjesto", rece vozac. "Covjek ga mora posjetiti da dobije pravi bouquet."

Sljedeceg jutra, tehnicar iz Kriminalistickog laboratorija Acadiana uzeo je otisak prsta s Cleteove registracije na mjestu s kojeg je Ronald Bledsoe otro blato kako bi bolje vidio broj. Otisak smo poslali u automatski sustav za identifikaciju otisaka prstiju i nismo dobili ni ta. "Ne shvacam", rekoh Helen. "Takvi tipovi upadaju u nevolje." "Motda je lukaviji nego to mislimo", rece ona. "Motda je ta neuroticna osobnost zapravo gluma. Motda radi za vladu." "Kako bi bilo da otkrijem nacin da ga privedem?" "Ne bih te teljela povrijediti, ali u legalnom smislu, Bledsoe je trtva, a ne pocinitelj. Tvoja kci mu je preoblikovala lice svojim stopalom. Mogao bi je optutiti za napad i sve vas tutiti. Budi sretan, tatice." "Ja ne gledam tako na to." "Nisam ni mislila da gleda ", rece ona. Vratio sam se kuci na rucak. Alafair je bila u svojoj sobi i radila na svojem prvom romanu, tipkajuci na racunalu koje je kupila na dvori noj rasprodaji. Ponudio sam se da joj kupim bolje racunalo, ali rekla je da nece bolje pisati na boljem racunalu. Drtala je notes na nocnom stolicu i pisala je u njega prije spavanja. Vec je ispunila

dvjesto stranica bilje kama i eksperimentalnim recenicama za svoju knjigu. Ponekad bi se probudila usred noci i zapisivala ono to je upravo sanjala. Kad bi se ujutro probudila, dva prizora vec su bila napisana u njezinoj ma ti. Tijekom sljedecih nekoliko sati, pretvarala bi ih u tisucu rijeci u tekstu s dvostrukim proredom. Cesto je rukom zapisivala svoje odlomke, a zatim bi ureCivala svaki odlomak prije no to bi ga prepisala. UreCivala je svaku otipkanu stranicu plavom olovkom, odlagala je okrenutu naopako u ticanu ko aru, nakon cega bi pre la na sljedecu. Ako bi me uhvatila da joj citam preko ramena, udarila bi me laktom u trbuh. Sljedeceg jutra pregledala bi sve to je napisala prethodnog dana, a zatim pocela raditi na novih tisucu rijeci na dan koliko je zahtijevala sama od sebe. Zapanjilo me kakve je dobre rezultate ostvarivala svojom metodom. U srednjoj koli dobila je posebno dopu tenje da se upi e na tecaj kreativnog pisanja kojeg je vodio Ernest Gaines na Sveucili tu Louisiana u Lafayetteu. Gaines je vjerovao da je iznimno talentirana. Vjerovala je to i prijemna komisija s koledta Reed u Portlandu. Dobila je stipendiju za studij i pro log proljeca diplomirala je englesku knjitevnost. Dobila je i stipendiju za Sveucili te Stanford, kamo ce poci sljedeceg proljeca. Cinjenica da je u la u sukob s gre kom prirode poput Ronalda Bledsoea bila je izvor frustracije koju sam jedva obuzdao, osobito zato to sam o tome morao otvoreno razgovarati s njom. "Ima li sekundu, Alf?" rekoh ja. Spustila je ruke u krilo, zureci ravno ispred sebe i poku avajuci sakriti svoju frustraciju zato to je prekidam u pisanju. "Naravno, to je?" rece ona. Dovukao sam stolac do njezina stola. "Potratili smo Bledsoea u bazi podataka otisaka prstiju i u nacionalnom centru za informacije o kriminalcima, ali nismo prona li ni ta. To je zapravo jo gore nego da smo prona li ne to. Ocito je kenjator, a kenjatori ostavljaju tragove za sobom. No, ovaj tip je iznimka." " to ti to govori?" upita ona. "Da je lukav, ili da netko utjecajan stoji iza njega." "Dobio je to je tratio. Odjebi ga, katem ja." "Mora li tako govoriti?" "Polotio je ruku na mene. Osjetila sam njegovu pljuvacku u uhu. Teli li da ti katem to mi je rekao?"

"Ne." "Nisam ni mislila." "U redu. Alf." "Hoce li me prestati zvati tim glupim imenom?"

"Gledaj, jo ne to. Motda cu strpati Otisa Baylora u zatvor. Znam da ste ti i Thelma prijateljice, pa..." "Shvatila sam. Kako bi bilo da povjeruje motdane stanice?" da imam vi e od dvije

Godine mi nisu donijele osobitu mudrost. No, naucio sam da otac mlade tene mora zapamtiti samo dvije lekcije kad se radi o skrbi za svoju kcer: mora biti bezrezervno uz nju kad ga zatreba, i mora se maknuti kad ga ne treba. Ovo drugo bilo mi je mnogo tete od onog prvog. "Ima vi e od dvije motdane stanice?" rekoh ja. "Jesu li te ikad udarili po glavi s ko arom punom papira?" upita ona.

U 13:00 sati sam se vratio u ured. Wally, na raznosac slonovskog stasa i aljivcina odjela, zaustavio me na putu u ured. "Upravo sam ti htio ostaviti ove poruke u sanducicu", rece on. "Hvala ti, Wally", rekoh ja, uzimajuci tri ruticasta papira iz njegove ruke. "Zove se Bertrand. Ne voli davati prezime, i nepristojan je." "Je li to bio crni klinac?" "Te ko je reci. Kad covjek kate: 'Izvadi pamucne tapice iz nosa jer ne razumijem to govori , jebeni nosonjo', znaci li to da je rasist?" "Moguce je. Hvala ti to si preuzeo poruku, Wally." "Drago mi je to mogu pomoci. Volim ovaj posao. Hvala ti upoznao sa svojim prijateljima." to si me

Oti ao sam u svoj ured i otipkao broj mobitela koji je Wally zapisao na sva tri lista poruke. "Bertrand?" rekoh ja. "Jeste li to vi, gospodine Dave?" rece glas. Gospodin Dave? "Da, ja sam, Bertrand. to je."

"DogaCa se ne to cudno. Netko ljudima dijeli besplatne mobitele. Cak i ljudima u skloni tima, svakome tko bi mogao znati ne to o kamenju. S mobitelom dobivaju i telefonski broj. Vidio sam Andrea s takvim mobitelom. Kupljeni su u Wal-Martu. Zbog Andreova stava nije mi ba ugodno."

" to teli

od mene?"

"Ono to ste rekli o tome da sam ja silovatelj, to je istina. Ucinio sam to s Eddyjem i Andreom - dvaput. Ucinili smo to mladoj djevojci u Donjem devetom okrugu. Tratim je po cijelom okrugu. Tratio sam je i po skloni tima. Motda je poginula u oluji." Nisam htio biti njegov ispovjednik. Zapravo, teludac mi se okrenuo od pomisli o tri odrasla mu karca koji seksualno napastuju bespomocnu petnaestogodi njakinju koja je imala peh da se sama vraca s ulicnog sajma. "Jo ste tamo?" rece Bertrand. "Da, ovdje sam. Pocinio si zlocin, odletat ce ." No, nije me slu ao. "Druga djevojka sjedila je u pokvarenom automobilu dolje, kod Desirea. Bila je bjelkinja. Rekla je da je bila na maturalnom plesu. Eddy se naljutio na nju i spalio je cigaretom. Ugasio ju je na njezinim grudima." "Ako trati sredstvo za smirenje zbog svojih grijeha, nazvao si pogre nog covjeka." "Kome cu drugome reci, covjece? Ljudi diljem grada imaju mobitele i cekaju da me cinkaju. Katu da im, kad nazovu taj broj, covjek s glasom luCaka kate da ce ih uciniti bogatima ako me otkucaju. Jucer sam pro ao pokraj jednog tipa u skloni tu i ovaj je poceo opona ati zvuk motorne pile. Svima je to bilo jako smije no." " to se dogodilo ocu Judeu LeBlancu?" Zastao je. Cuo sam kako duboko uzdi e. "Bili smo u kuci moje tete. Jedan val je razbio prozor i izbacio nas van. Isplivali smo na hrpu smeca, ali bila je puna onih smeCih paukova koji ti se zavuku pod kotu i kasnije te srede. Jedna tena je bila u vodi, a smeCi pauci prekrili su joj lice i kosu. Grizli su je, a ona je vri tala, udarala ih i gutala vodu. Tada smo ugledali svecenika kako pristaje uz crkveni krov i pocinje bu iti rupu sjekirom. Eddy je rekao: 'Ili on ili mi.' U li smo u vodu i krenuli prema njemu. Pauci su nam jo bili u odjeci. Ja sam prvi do ao do krova. Rekao sam mu: 'Treba nam camac. Nas smo cetvorica, a ti si sam. Motda mote poci s nama, ali mi uzimamo camac'. Prestao je udarati i rekao: 'Tavan je pun ljudi. Utopit ce se. Morate mi pomoci.'

Pomoci mu? Kako cu mu pomoci - Eddy i Andre i Kevin gledaju me i cekaju da ne to ucinim, kao da to ovisi o meni, kao da im je netko zacepio usta, kao da ja moram ne to uciniti, a Eddy vi e nije takva faca? Dohvatio sam sjekiru. to sam trebao uciniti? Motda me htio udariti njome. Vidio sam covjeka kako gura djecaka sa zracnog madraca - isprutio je ruku i udario ga u lice, a djecak nije bio stariji od deset godina. Tako je bilo tamo dolje, covjece. Niste bili tamo." " to si ucinio ocu LeBlancu?" upitao sam ga. Srce mi je udaralo, a dlan mi se znojio na slu alici. "Nije mi htio dati sjekiru. Stajao je izmeCu mene i camca, na rubu krova. Krenuo sam prema njemu, a on je samo stajao i nije mi se htio skloniti s puta. Rekao sam mu: 'Covjece, uzet cemo taj camac na ovaj ili onaj nacin. Nemoj najebati zbog necega to ne mote promijeniti.' On je rekao: 'Ne znate to cinite'. to je htio reci? Znao sam to cinim. Spa avao sam svoj tivot, i tivote Eddyja, Kevina i Andrea. Znao sam to cinim. Nisam imao izbora. Kako mi je to mogao reci?" " to si ucinio, Bertrande?" "Poceli smo se boriti. Nije bio jak. Ruke su mu bile poput tapica. Imao je rupice na rukama. Nisam mogao vjerovati, covjece, bio je svecenik i narkic. Vidio sam mu zube, osjetio njegov zadah, poku ao mi je iskopati oci. Tada sam ga udario, covjece, snatno, akom, ravno u lice. Pao je na leda u vodu, a Eddy je rekao: 'Udari tog upka sjekirom. Ne daj mu da ude u camac' Ali vi e ga nisam vidio. Voda je bila tamna. Cinilo se da je potonuo ravno niz zid kuce u tamu, kao kameni kip. Za to mi je to rekao? Znao sam to cinim. Spa avao sam tivote na svoj nacin." "Jesi li toliko glup? Vecina ljudi s tavana te crkve umrlo je zbog tebe. to misli , to je time mislio?" rekoh ja. Bertrand Melancon je poceo nekontrolirano plakati. "Idem u pakao, zar ne?" U krivu si, momce. Vec si tamo, rekoh sam sebi.

Osamnaesto poglavlje

NALOG ZA UHICENJE OTISA BAYLORA BIO JE FEDERALNI, ALI S VREMENOM ce proraditi i olujom ometeni ured drtavnog tutitelja tupe Orleansa, pa ce i drtava podnijeti tutbu protiv njega. Ironija je bila u tome to su federalci uhitili Otisa prema Zakonu o rekonstrukciji koji je definirao umorstvo kao uskracivanje graCanskih prava osobe li avanjem tivota. Istom takvom orvelovskom primjenom zakona osuCeni su pripadnici Klana koji su 1964. lincovali troje boraca za graCanska prava u okrugu Neshoba u Mississippiju. Otisova kravata zaglavila se u drobilici za smece. Pretpostavljao sam da ce ga, kad pravosudni sustav zavr i s njime, morati mrkom prati s drobilice. U petak ujutro otpratio sam mu kog kolegu Betsy Mossbacher i policajca u odori u Otisov privremeni ured u Glavnoj ulici da uruce nalog. Agent FBI-a bio je isti onaj agent koji je donio pu ku Springfield iz Otisova ormara. Zvao se Tisdale i bio je poslovan do krajnosti. Parkirali smo vozila kod rukavca, ravno preko puta Victorove kafeterije, i hodali smo niz drvored u Glavnoj ulici kad je rekao: "Moram se vratiti u Baton Rouge za manje od devedeset minuta. Mi smo obavili svu svoju papirologiju. Sve to vi morate uciniti jest da ga uhitite i strpate u celiju. Prijenos ovlasti bit ce obavljen za dva ili tri tjedna. Nemojte zajebati." "Molim?" rekoh ja. "Ide u zatvor. To nije nuklearna fizika. Nahranite ga, otu irajte ga svaka tri dana i nemojte ga zagubiti u sustavu kao to ste zagubili Chulu Ramosa. Ako imate bilo kakvo pitanje, nazovite Mossbacherovu. Ne Cinite ni ta na svoju ruku. Ako imate problem, zovite nas. To je ono glavno. Unajmili smo prostor u va em hotelu s re etkama. Vi se morate pobrinuti samo da toaleti rade." Vidio sam kako me policajac promatra krajickom oka. "Znate to, prijatelju, mi cemo uhititi Otisa za vas, a vi motete krenuti natrag u Baton Rouge", rekoh ja. "Ili, ako telite, motete biti s nama kao da ste dio procedure, ali morate utjeti i ne smijete nam smetati." "SviCa li vam se Louisiana?" upita policajac Tisdalea sa osmijehom na licu. irokim

Uhitili smo Otisa i izveli ga iz ureda u lisicama. Njegova bijela ko ulja s dugim rukavima je u tala, a kravata mu je lepr ala na vjetru. Velike ruke bile su mu sputane iza leCa. Za vecinu pripadnika srednje klase, rijec "zatvor" sugerira kaznu ogranicavanjem kretanja i sloboda. U pravu su, do odreCene mjere. Zatvori dijele kriminalce od nas ostalih. No, "ogranicavanje kretanja i sloboda" ni priblitno ne opisuje stvarno stanje u bilo kojem ozbiljnijem zatvoru. Izraz "gatenje prava" mnogo je precizniji. Sve zapocinje na prijemnom odjelu. Prste vam u tintu umace osoba koju nikada prije niste vidjeli. Zatim vam katu da ocistite kotu petrolejskim gelom koji izgleda kao tljezdana izlucevina. Postave vas pred zid i katu vam da drtite karton s brojevima na prsima dok vas fotografiraju sprijeda i straga. Nakon toga, tip s rukavicama od polietilena prstima vam ispipa rektum i pospreja vas protiv u iju. Va e fizicko tijelo pripada ljudima koji ne tele znati va e ime niti vas gledati u oci. Vecini njih ne sviCa se njihov posao, a ne sviCate im se ni vi. Ubrzo otkrivate da zatvor nije mjesto, nego stanje. Vr ite nutdu pred ocima drugih zatvorenika. Va i kolege zatvorenici mokre po toaletnoj dasci na koju morate sjesti. Hranu koju jedete pripremaju i poslutuju ljudi koji ne bi oprali ruke ni da ih tjerate pu kom. Tu irate se s ljudima koji gledaju va e genitalije, i drugima koji bi vas iscipelarili na mrtvo ime, i te noci spavate ne sanjajuci. Kao to je upozorio gitarist na gitari s dvanaest tica Huddie Led-better, ne proucavajte svoje "dugo, dugo vrijeme." Nekada nje recidiviste zamijenila je nova vrsta kriminalaca, od kojih osamdeset pet posto svoj tivotni stil duguje narkoticima - prodaji, zloporabi ili jednom i drugom. Neki od njih dobili su prvi ut kokaina ili derivata morfija kroz pupcanu vrpcu. Neki od njih bili su kao djeca podvrgnuti oblicima zlostavljanja o kojima ne telim razgovarati ni sa kim, cak ni s kolegama policajcima. Gotovo svi oni placat ce svoje tivote drtavi na rate. Otis Baylor mislio je da ce nazvati svojeg odvjetnika ili tvrtku za jamcevine i da ce biti slobodan za nekoliko sati. "Tako je, zar ne?" rekao mi je na prijemnom odjelu. "Imam pravo na telefonski poziv, a zatim platim jamcevinu?"

"Mislim da ne razumijete svoju situaciju", rekoh ja. "Uhitila vas je federalna vlast i optuteni ste za naru avanje graCanskih prava. Mi zapravo djelujemo kao prijatelji federalnog suda. To je zato to je pravosudni sustav u jutnoj Louisiani u stanju raspada od Rite i Katrine. NagaCam da ce drtavna istratna porota odobriti podizanje optutnice za umorstvo protiv vas. Volio bih da vam mogu reci ne to drugo, ali mislim da dugo necete nikamo otici." "Ne postoji rizik da pobjegnem. Posjedujem ovdje dvije kuce. Imam obitelj. Radim u istoj osiguravajucoj kompaniji vec dva desetljeca." "Naposljetku cete izaci pred sud. Objasnite tada sucu svoju situaciju." Jo je na rukama imao kremu za ci cenje. Nije htio dodirivati svoju odjecu. Poceo je tratiti ne to o to ce obrisati ruke. "Na polici imate rolu papirnatih rucnika", rekoh ja. "Telim svoj telefonski poziv", rece on. "Sada idete u celiju, gospodine Baylor. Zamjenik ce vas kasnije otpratiti do telefona", rekoh ja. Cinilo se da ne mote razmi ljati. Pritisnuo je sljepoocnice i dezorijentirano se osvrnuo po prijemnom odjelu. " to ste rekli, gdje su papirnati rucnici?" upita on. "Iza vas, gospodine." No, zaboravio je to je tratio. "Moja kci je sama kod kuce. Svakog jutra se nalazimo na kavi i u tipcima. Ne bi smjela biti sama dulje vrijeme", rece on. Imao sam i boljih trenutaka u svojoj karijeri.

Molly je radila na rukavcu za katolicki centar uzajamne pomoci koji je pomagao siroma nima u pokretanju biznisa i gradnji kuca. Dobrotvorno dru tvo osnovala je skupina Katolickih casnih sestara radnica koje su do le u jutnu Louisianu tijekom 1970-ih kako bi organizirale radnike koji su skupljali ecernu trsku. Motete pogaCati kako su ih docekali. No, od tada su stekle po tovanje, pa cak i simpatije vecine stanovnika tog podrucja. Nakon smrti moje tene Bootsie, slucajno sam upoznao Molly u centru. Nedugo zatim bili smo vjencani. Bili smo neobican par, casna sestra iz irske radnicke obitelji koja je redovno demonstrirala u koli Amerika, i detektiv s povije cu nasilja i alkoholizma. Prijatelji koji su teljeli biti ljubazni

poteljeli su nam srecu, ali u njihovim sam ocima uvijek vidio sjaj sataljenja i opreza. No, iznenadili smo ih. Sestra Mary Boyle bila je moj gral i volio sam je jednako kao to sam volio svoju crkvenu zajednicu. U petak kad sam uhitio Otisa Baylora nazvao sam je u centar i zamolio je da se naCe sa mnom na rucku u restoranu Patio na cesti Loreauville. Sjedili smo na uglu pod ventilatorom, podalje od gomile za vedskim stolom. Osjetio sam kako me promatra. "Lo dan?" upita ona, "Morao sam pomoci federalcima da uruce nalog za uhicenje Otisu Bayloru", rekoh ja. "Upravo je smje ten u tupni zatvor." "Otis?" "FBI je povezao metak s pu kom iz njegove kuce. Metak na sebi ima DNA dvije trtve." "To je lo e. On je dobar covjek. Ne znam koliko ljudi mi je reklo da im je odobrio zahtjeve za isplatom od tete i smjestio ih u motele. Neke kompanije bicem tjeraju svoje klijente od sebe." "Otis je motda ubio sedamnaestogodi njaka i pretvorio jo covjeka u kvadriplegicara." "Znam", rece ona. "Poku ao sam ga upozoriti na opasnost u kojoj se nalazi." Pomaknula je ruku i dotakla moje prste. "Znam to, Dave. To nije tvoja gre ka. Ne shvacaj to osobno." "Teli do vedskog stola?" rekoh ja. "Naravno", rece ona. "Dave?" "Da?" Vidio sam nesigurnost na njezinu licu, poput izraza lica osobe koja se sprema upaliti svijecu u skladi tu koje smrdi po benzinu. "Ronald Bledsoe je jutros do ao u centar. Pitao je recepcionerku vodimo li skloni ta u tupi St. Mary. Rekao je da radi za drtavu i trati dva crna bjegunca. Pokazao joj je njihove fotografije." " to mu je rekla?" "Lagala je. Zapravo je vidjela jednog od njih, u skloni tu u Morgan Cityju. Ali lagala je. Stajala sam pokraj njega. Okrenuo se i pitao me za ime. Bledsoe je jeziv, Dave." jednog

Te noci nisam mogao spavati. Sanjao sam Ronalda Bledsoea, oca Judea LeBlanca i ispovijest Bertranda Melancona. Sanjao sam tamnu vodu koja se sklapa nad Judeovom glavom i ljude na tavanu koji guraju prste kroz rupe u krovu koje je Jude nacinio sjekirom prije no to ga je Bertrand napao. Cuo sam kako ljudi na tavanu dozivaju pomoc mobitelima i cuo sam zvuk motornog camca kako se gubi u daljini, sa samozadovoljnom bracom Melancon i Rochonima. Gadilo mi se ono to su ucinili Judeu LeBlancu i njegovim tupljani-ma. Osobno su me ispunjavali gaCenjem i prijezirom. No, nisam si mogao dopustiti luksuz mrtnje. Nisam si to mogao dopustiti ni kao predstavnik zakona, ni kao lijeceni alkoholicar. U Anonimnim alkoholicarima uce nas da su oni koji nas najvi e tivciraju bolesni ljudi, slicni nama. To je ponekad te ko prihvatiti. Natalost, lijecenim alkoholicarima nije dopu tena sloboda u osjecajima. Moj omiljeni odlomak iz pera Ernesta Hemingwaya uvijek ce biti njegova sugestija iz Smrti poslijepodne, da se sva svjetska zla mogu popraviti u tri dana otvorene sezone lova na ljude. Manje ohrabrujuce djeluje njegov dodatak da bi prva skupina koju bi on zbrisao s lica zemlje bili policajci. Oti ao sam u kuhinju i u mraku popio ca u mlijeka. Zimzeleni hrastovi bili su crnozeleni pod mjesecinom, a rukavac je ispunila tuta bujica nastala zbog golemih kolicina ki e koje su pale tijekom nekoliko tjedana. Poku ao sam poslotiti sve slike iz svojih snova, nekako ih smjestiti u ladice i rije iti ih se, ali jedan element nikako nije htio nestati: nc samo da me Bertrand Melancon stalno zvao, poku avajuci opravdati ili okajati svoje grijehe, nego nije ni napustio podrucje. Ovaj posljednji dio nije mi imao smisla. Plijen koji su prona li kod Kovicka bio je ostvarenje njegova najluCeg sna. Je li toliko povezan sa svojim bratom Eddyjem da je obilazio utoci ta i takorske rupe u uzaludnoj nadi da ce kri om odvesti Eddyja iz bolnice i osobno preuzeti njegu nad njim, covjekom ciji je mozak sada bio betivotan kao i tijelo? Za to se jednostavno ne izgubi u urbanom prostranstvu Los Angelesa i ne pocne iznova? Ljudi to svakodnevno cine. Bertrand je tamo mogao preprodati dijamante, a falsificirani novac uvaliti u Vegasu i Renou. Osim ako niti jedno niti drugo nije bilo kod njega.

Clete i njegova djevojka prona li su preko sedamnaest tisuca dolara falsificiranog novca koji je vjerojatno isplutao iz garate u sporednoj ulicici. Ostatak novca motda je oti ao niz odvod, ili su ga sa tivica i cvjetnjaka pokupili susjedi koji to nisu javili policiji. No, to je s tim krvavim dijamantima? Njihova vrijednost bila je neprocjenjiva. Bertrand je mogao prodati jedan ili dva, jeftino kupiti o teceni ili ukradeni auto i odjuriti u Dallas ili Jackson. Za to to nije ucinio? Zato to je lopov, pomislio sam, i kao i svi lopovi, u jednom trenutku je zakljucio da zaslutuje vi e od svojih kolega provalnika. Sakrio je kamenje i nije se uspio vratiti po njih. Gdje? Poku ao sam rekonstruirati njegov bijeg iz Sidneyjeve kuce nakon to su je on, Eddy i Rochoni razvalili. to ako je prona ao kamenje pljackajuci kucu i ako je odlucio da to ne kate drugima? to ako je, kraduci benzin iz Otisove garate, odlucio sakriti kamenje, umjesto da riskira da ih otkriju Eddy i Rochoni? Shvatio je da vjerojatno posjeduje stotine tisuca, ako ne i milijune dolara ukradenih dragulja. Bio je to plijen tivota. Za to bi dopustio svojim ogranicenim sudruzima da sve sjebu? No, Bertrand je na kraju sjebao sam sebe. Sakrio je kamenje nekoliko kuca dalje od najopasnijeg gangstera u New Orleansu, covjeka ciju su kucu ne samo opljackali, nego i potpuno demolirali, do te mjere da su i cupali lustere iz stropa teljeznim grabljama i pomokrili se u pecnicu, ormare sa zacinima i zamrzivac. Vratio sam se u krevet i legao na plahtu, prebaciv i ruku preko ociju. Cuo sam kako grane drveca, tiho se nji uci, prelaze po na em limenom krovu i kako tu i tamo poneki pekan udari o metal. Izgovorio sam u sebi molitvu za oca Judea LeBlanca, a kad sam zaspao, ucinilo mi se da sam cuo njegov glas kako se dite u mjehuru i puca na povr ini crnog jezera razbijenog svjetlom.

Vrijeme u kojem sam odrastao volim pamtiti kao vrijeme lova na patke u zoru, ljetnih poslijepodnevnih kuhanja rakova u sjeni paviljona i kolskih plesova na panjolskom jezeru pod zimzelenim hrastovima ukra enim japanskim lanternama. Proljece na ih tivota cinilo nam se vjecnim, a dolazak jeseni bio je kratak interludij prije

nego to cvijece opet procvate. No, Louisiana moje mladosti imala je i lo u stranu, koja nije uvijek ugodna za prisjecanje. Vecina ljudi bila je siroma na. Tijekom generacija, oligarhija koja je vladala drtavom ulagala je silan napor da tako i ostane. Crnje su bili trtveni jarci za sve na e probleme, a sindikati agenti sjevernjackih mutika a. S dolaskom integracije, demagozi u drtavi jedva su docekali da podjare vatre meCurasnog straha i mrtnje. Mnogi njihovi biraci su ih poslu ali. Udaranje crnaca postalo je sport subotnjih veceri koji je lokalna policija uglavnom ignorirala. Bijeli srednjo kolci gaCali su obojene ljude zracnim pu kama i bacali na njih petarde na autobusnim postajama. Vecina klinaca koji su to cinili potjecala je iz kuca u kojima se jutarnje sunce filtriralo kroz pra inu poput rutne mrlje neuspjeha. Jedan od tih klinaca bio je moj cimer na Institutu jugozapadne Louisiane, James Boyd "Bo Diddley" Wiggins. Njegov otac je bio zamjenik erifa u tupi u Sjevernoj Louisiani. Prisiljen je na ostavku nakon to su ga uhitili s prostitutkom u New Orleansu. Otac je umro u siroma tvu, a njegova tena i djeca preselili su na korporacijsku plantatu, gdje su brali pamuk i tivjeli zajedno s obojenim ljudima. No, Bo Diddley je posjedovao talent koji njegova braca i sestre nisu posjedovali. Americki nogomet u srednjoj koli za druge je motda bio sport, ali za Boa, bila su to carobna vrata koja su vodila u svijet u koji njegova obitelj nikada nece uci. Upisao se na studij pomocu sportske stipendije, bu io je rupe u obrambnim linijama protivnickog tima testinom koja je brinula cak i njegova trenera, i odbijao je sjediti pokraj crnih studenata. Na autoputu je upadao u ozbiljne kafanske tuce, i vracao se u studentski dom zaudarajuci po viskiju i cigaretama, poderane odjece, o i ane glave pune posjekotina od razbijenog stakla, s nosnicama zacepljenima krvlju. Iskreno sam vjerovao da je Bo bio miran samo kad bi sebi nanio toliki bol da nije mogao cuti vlastite misli. Izbacili su ga s koledta, a iz vojske su ga necasno otpustili nakon to je razbio nekoliko vojnih policajaca u Honoluluu. No, vojska je za Boa Diddleya ucinila ne to to nitko drugi nije mogao - poducili su ga zavarivanju i dali mu zanat u ruke. Zavarivao je naftovode diljem cijele Louisiane i Teksasa, a zatim je otvorio vlastiti zavarivacki obrt

u Lake Charlesu. Nakon pet godina, imao je jo savezne drtave.

desetak radnji u tri

No, Bo je tek poceo. U dvadeset prvo stoljece u ao je kao vlasnik est brodogradili ta smje tenih dut jutne obale Sjedinjenih Drtava. Uz sve to se i preobratio. Preporodio se u Crkvi skupa Botjeg i pozirao za boticne fotografije s televizijskim propovjednicima ispred siroti ta Treceg svijeta. Neposredno nakon 11. rujna bio je clan politicke delegacije Louisiane koja je odletjela u New York na memorijalnu ceremoniju za Blizance koju je vodio predsjednik Sjedinjenih Drtava. Jo je imao klempave u i i ravnu glavu, duboko usaCene ocice, otiljke na akama i glas koji je zvucao kao da govori iz bacve, ali on i njegova glupkasta tena redovito su se pojavljivali na stranicama dru tvenih kronika u novinama Baton Rougea i Lafayettea. Svake godine bili su domacini golf-turnira i zabavljali ostarjele televizijske zvijezde. Iz razloga koje nikada nisam posve shvatio, tijekom godina ostao je u kontaktu sa mnom. Motda je, kao i ja, Bo Diddley cuo krilate kocije vremena na svojim vratima. Motda je htio izmijeniti svoju mladost i praviti se da je i on bio dio nevinosti koja je obiljetila na e doba. Ne znam. Bo Diddley je platio visoku cijenu. Mislim da je njegova tragedija letala u cinjenici da iz toga nije ni ta naucio. Cekao me kod vrata moga ureda kad sam do ao na posao u ponedjeljak ujutro. Isprutio je svoju grubu aku, a njegovo je cetvrtasto lice sjajilo od losiona poslije brijanja. "Znam da si zaposlen. Necu ti uzeti mnogo vremena", rece on. "Imam mnogo resursa, Dave. Mislim da ti mogu pomoci sa slucajem na kojem radi ." Moja ko ara za dolaznu po tu bila je pretrpana. Imao sam brdo slucajeva, a nisam imao vidljivo rje enje za svoje probleme s Ronaldom Bledsoeom. To nije pravo vrijeme za susret s nekim tko vjeruje da mu je suCeno da se mije a u policijski posao. Po ao je za mnom u moj ured. "Je li taj debeljko u dispecerskom kavezu va "Wally?" "Pitao me jesam li kupio cigaru u tvornici guma. Rekao je da teli nabaviti cigaru koja miri e upravo tako." Pogledao sam na sat i poku ao ga poturiti. "Za nekoliko minuta imam sastanak sa erifom. Spomenuo si ne to o slucaju na kojem radim." lokalni klaun?" rece on.

"O sveceniku koji je nestao u Donjem devetom okrugu, momku iz New Iberije." "To je Jude LeBlanc. Kako zna da ga tratim?"

"Moja tena i ja smo volontirali u skloni tima. Upoznali smo jednu tenu iz El Salvadora, Nataliju kako vec. Vjerujem da je hodala s tim svecenikom prije no to je New Orleans oti ao u kurac." Bo je motda stvorio imidt preporoCenog, uspje nog poslovnog covjeka, ali njegov jezik i mentalni sklop bili su jednako sirovi kao i kod djecaka kojeg sam davno poznavao. Za Boa, nijanse nisu postojale. Svijet i ljudi u njemu bili su jednodimenzionalni. Uno enje slotenosti bio je hobi ljudi koje je on zvao "pametnjakovici." "Zna ne to o sudbini oca Judea, Bo?" "Imam ugovor za ci cenje u Donjem devetom okrugu. Osim toga, poditem naselja s prikolicama svugdje gdje motemo smjestiti te jadnike. No, katem ti, pravi izazov je natjerati te kujine sinove da rade." "Molim?" rekoh ja. Osmijeh na njegovim ustima je nestao. "Nemoj me sad pozivati na red, sine. Mnogi od tih momaka ugu ili bi se vlastitom pljuvackom kad im ne bi cistili grla. Dave, slao sam predstavnike u skloni ta diljem cijele zemlje, nudeci dobre poslove za dobru placu u izgradnji New Orleansa. Nisam prona ao niti jednog jebenog radnika." "Cuo sam te kako to govori u intervjuu na televiziji. Tada sam mislio da je to sranje, a to mislim i sada", rekoh ja. Odmahnuo je glavom. "Nikoga ne zajebavam, samo ti govorim to se dogodilo. Velika je razlika izmeCu govorenja istine i zajebavanja ljudi." Opet sam pogledao na sat. "Uvijek je lijepo vidjeti te, Bo." Podigao je obrve. Mislio sam da ce na povr inu isplivati njegova latentna agresija i telja da kontrolira ljude oko sebe. No, nisam bio u pravu. "Moja tajnica me ceka, pa moram pokrenuti guzicu. Nisam htio gurati nos u tvoje poslove. Samo sam htio pomoci ako mogu", rekao je. Motda nisam pravedno ocijenio Boa, pomislio sam. Kroz prozor sam gledao kako koraca prema Lexusu parkiranom nasuprot groblja St. Peter's. Dan je jo bio prohladan, a. automobil je stajao u sjeni. Stasita tena bijelozlatne kose, sa suncanim naocalama,

kratkom suknjom i uskom bluzom pu ila je cigaretu pokraj suvozacevih vrata. Kad je Bo otvorio vrata automatskim kljucem, otpuhnula je dim cigarete uvis i u la u auto, baciv i cigaretu u kanalizaciju. Suknja joj se povukla uz bedro. Ne znam kakve je talente ta tajnica mogla imati, ali sumnjam da je ikad brala pamuk ili gulila kukuruz.

Nakon rucka sam se odvezao do tupnog zatvora da bih popricao s Otisom Baylorom, cija je tvrdoglavost, po mome mi ljenju, sve vi e bila simptom ponosa, a ne vrline. Vecina zatvorenika u kaznionicama i pritvorima ne trati nevolje. Slute svoju kaznu, izbjegavaju vukove25 i drte se podalje od rasnih sukoba. Ne svaCaju se s cuvarima i ne zajebavaju tipove s tetoviranim suzama. Kao i Japanci, stvaraju vlastiti prostor i ne naru avaju tuCi. ________________________ 25 Vukovi - u zatvorskom slengu, aktivni homoseksualci.

No natalost, geni na ih majmunskih predaka tivi su i zdravi unutar tih zidina, i snatni vrebaju slabe, otvoreno i s utitkom. Obostrane romanse u zatvoru normalna su stvar, kao i droga, alkohol i pornografija, te bijelo roblje. Zatvorske prisilne kurve tretiraju s istim prijezirom kao i dou nike i oni pretivljavaju samo tako da se povetu s mocnim za titnikom, koji zauzvrat zahtijeva potpunu poslu nost i lojalnost. Maloljetnog prijestupnika kojeg ubace u populaciju odraslih obicno tivog pojedu. Kad steknete iskustvo u zatvoru, obicno postanete slijepi na neke stvari, osobito kad je rijec o seksualnom pona anju ili o trgovini drogom. Morate braniti sami sebe, ali za tita slabih aktivnost je budala i onih koji tele postati mucenici. Nadzornik smjene dao mi je izvje taj o prva tri dana Otisa Baylora u zatvoru. U pocetku su ga smatrali cudakom, covjekom koji ne pripada tamo, onom vrstom tipa koji se napije i pregazi pje aka, pa se cudi bolu koji je nanio sebi i drugima. Mudrija i su mu rekli da se predbiljeti za nocno kino ili pohaCanje crkvenih obreda izvan zatvora, kamo ce ga pratiti cuvar. Zatim su ga pogledali u lice i zakljucili da u zatvoru postoje i druga mjesta na kojima bi radije bili. Otis je jeo sam i odbijao razgovarati s drugima. Nije cak htio ni postavljati pitanja. Kretao se uokolo poput utljive

cudne na tu dlake ljudi

zvijeri cije su oci uvijek okrenute prema unutra. Kad bi odlazio iranje, irina njegovih ramena, promjer njegovih nadlaktica i na tijelu oda iljale su znakove upozorenja koje svi primitivni trenutno osjete.

U subotu poslijepodne, mladi mulat imenom Ciro Goula iz tupe St. Martin urokao se afganistanskim opijumom kojeg mu je dao njegov "stari." Ciro je bio jedno od onih defektnih ljudskih bica koja nisu kriminalci po prirodi, ali ce se uvijek kretati u dru tvu kriminalaca, zato to ne mogu funkcionirati bilo gdje drugdje. Ministarstvo zdravstva registriralo ga je kao nositelja spolno prenosivih bolesti. Jednom je bio zatvoren u drtavnoj umobolnici, a dvaput u Angoli. Bio je prostitutka i ovisnik, ta t, utasno neurotican i posve nezainteresiran za svoju sudbinu. Dobio je est mjeseci zatvora zbog posjedovanja droge. Tijekom prvog tjedna povezao se s Walterom Lantierom, bijelcem s dva umorstva iza sebe. Walter je iznajmljivao Cira za drogu, novac i kutije cigareta. No, u subotu poslijepodne Ciro se urokao, i to u inat Walteru, zato ga je Walter prodao za ekstra desert retardiranom covjeku s najodvratnijim zadahom u zatvoru. to

"Ne sviCa ti se, ha? Misli da si bolji od drugih? Misli da ima pravo glasa u vezi onoga to ja radim?" rekao je Walter. "Za nekoliko dana reci ce mi to misli o tome, kujice." Walter je pro irio vijest. Tijekom sljedeca 24 sata, svi su imali pravo na Cira. U nedjelju navecer, jedan zatvorenik iz Arijskog bratstva dohvatio je Cira u medvjeCi zagrljaj i odnio ga pod tu . Tamo su ga natjerali da navuce gacice i grudnjak i izvodi predstavu pred jo trojicom ljudi s iste-loviranim SS znakovima i plavim suzama pod ocima. MeCu clanovima Arijskog bratstva, tetovate sa suzama znace da je onaj tko je ima nekoga koknuo. Clanstvo u Bratstvu je dotivotno. Po ucinkovitosti, okrutnosti i nasilju, nitko im nije ravan. Ciro Goula uvijek je na neki bizaran nacin vjerovao da ce ga njegova besramnost sacuvati od vukova. No, Walter 1 .antier upravo ga je prijavio za dutnost u mje alici za beton. Cetiri clana Arijskog bratstva u kupaonici su mu se smijali, a zatim ga sodomizirali i zabili mu glavu u toaletnu koljku. Kad je vrisnuo

upomoc, opet su mu zabili glavu u koljku i pustili vodu. Tada se meCu njima pojavio Otis Baylor. "Koji je vama kurac, momci? Kakvi ste vi to ljudi?" rekao je, dituci Cira iz lokve s poda. "Sramite se." " to misli gdje si ti, frajeru?" rekao je jedan od zatvorenika. "Pazi kako se pona a , prijatelju, ili cu se vratiti po tebe", rece Otis. Zatvorenik koji se obratio Otisu pogledao ga je u nevjerici, sa ibicom u kutu usana. Poku ao je izdrtati Otisov pogled, ali popustio je i spustio glavu. Njegovi prijatelji su ostali nepokretni, poput pecinskih ljudi meCu koje je u ao neznanac i utnuo im hranu u vatru. Otis je podigao Cira na noge i gotovo ga pronio kroz hodnik, pokraj niza celija, do re etaka na ulazu, iza kojih su ga dvojica stratara u odori promatrala razjapljenih ustiju. "Ovaj covjek mora u bolnicu. Ovdje imate ozbiljnih problema s disciplinom", rekao je.

Otis je nosio zatvorski traper i lanac oko struka kad ga je cuvar doveo u sobu za razgovore. Kroz prozor sam vidio navoje bodljikave tice na sigurnosnoj ogradi, prazna polja u daljini, i seosku cestu prekrivenu smecem. Pitao sam cuvara mote li mu skinuti lance. Odmahnuo je glavom i zatvorio vrata za sobom. "Odvojili su vas?" rekoh ja. "Tako to zovu?" upita Otis. "Vjerovali ili ne, to je zbog va e za tite." "Za to sam onda u lancima?" Zato to zatvor nije popravni dom, pomislio sam. Ali Otis je bio tvrdoglav i znao sam da bih uzalud tro io rijeci. "Trebam va u dozvolu da uCem na va e imanje u New Orleansu", rekoh ja. "Za to?" "Mislim da je Bertrand Melancon sakrio ukradenu robu u va oj kucici za kocije ili u va em dvori tu." "Za to bi to ucinio?" "Onoga dana kad shvatite za to ti momci rade to pi tolj u usta", odgovorio sam. to rade, stavite si

Mislio sam da ce se razvedriti, ali nije. "Nabavite nalog. Tako vi to radite, zar ne?" Nagnuo sam se prema njemu. Zape ca su mu bila privezana za lanac oko struka. Izgledala su poput peraja nasukane ribe. "Slu ajte me.

Ukradena imovina o kojoj pricam pripada va em susjedu Sidneyju Kovicku. Znate kakav je on covjek. Ako sam u pravu, to jest, ako je Bertrand Melancon sakrio njegovu robu u va em dvori tu, to mislite koliko ce trebati Sidneyju da doCe do istog zakljucka? Nadalje, zapitajte se to je Sidney sposoban uciniti ako pomisli da ste vi ili clan va e obitelji prona li robu." Pogledao je kroz prozor na suncem obasjanu bodljikavu ticu iznad ograde. "Ucinite to god telite, gospodine Robicheaux." "Divim vam se to ste se zauzeli za Cira Goulu. No, on je izabrao tivot koji vodi i vi mu ne motete pomoci." "Jeste li ikada bili zakljucani na ovakvom mjestu?" "A to ako jesam?"

"Onda znate da ne smijete nimalo popustiti." "George Patton jednom je svojim ljudima rekao da se ratovi ne dobivaju tako da polotite tivot za svoju zemlju, nego tako da natjerate drugog jadnika da poloti svoj tivot za svoju zemlju." "Spreman sam za povratak u celiju." "U redu", rekoh ja. Zatim sam otvorio vrata i viknuo niz hodnik cuvaru: "Ti s vrata, ovamo!"

Devetnaesto poglavlje

U UTORAK UJUTRO POKUPIO SAM CLETEA PURCELA PRED NJEGOVIM motelom i krenuo prema New Orleansu. Kad smo niz cestu 1-10 stigli u tupu Orleans, grad se nije mnogo promijenio. Ekolo ka i strukturna teta bila je toliko golema i sveprisutna da je bilo te ko vjerovati da se sve to uni tenje dogodilo u razdoblju od dvadeset cetiri sata. Bio sam na moru kad je Audrey udarila obalu Louisiane 1957. i u sredi tu Hilde 1964. kad se vodeni stup u Delcambreu spustio na Gradsku vijecnicu i pobio sve volontere Civilne za tite koji su se zatekli unutra. No, teta u New Orleansu bila je teta kakvu povezujemo s apokalipticnim prizorima iz Biblije, barem za mene. Motda sam se predobro sjecao kako je grad nekada izgledao. Motda se nisam trebao vratiti. Motda sam ocekivao da cu vidjeti ciste ulice,

da cu vidjeti da se struja vratila i kako ekipe stolara popravljaju uni tene kuce. No, osjecaj gubitka koji sam imao vozeci se niz Ulicu St. Charles bio je gori od onog koji sam osjecao neposredno nakon oluje. New Orleans bio je pjesma, a ne grad. Kao i San Francisco, nije pripadao drtavi, nego ljudima. Dok smo Clete i ja patrolirali Kanalom, glazba je bila posvuda. Sam Butera i Louis Prima svirali su u Cetvrti. Stari crnci su rasturali "Blues limenog krova" u Preservation Hallu. Limena glazba na sprovodima na Magazineu tresla je izloge prodavaonica. Kad bi sunce iza lo na trgu Jackson, izmaglica je lebdjela poput ecerne vate meCu zimzelenim hrastovima iza katedrale St. Louis. Zora bi mirisala na vodu u jezercima, li ajem prekriveno kamenje, cvjetove koji su cvali samo nocu, kavu i svjete peceno pecivo u Cafeu du Monde. Svaki dan je bio fe ta, svi su bili pozvani, a ulaz je bio besplatan. Najbolja votnja u Americi bio je tramvaj u Ulici St Charles. Mogli ste uloviti stari, zeleni, teljezni vagon pod kolonadom ispred Pearla i za sitni se voziti niz motda najljep u ulicu u Zapadnom svijetu. Kro nje zimzelenih hrastova nad javnom povr inom stvarale su zeleno-zlatni tunel dokud pogled sete. Na uglovima su crnci prodavali sladoled i slatki e iz kolica sa suncobranima, a u zimi, ruticasto-kestenjasto neonsko svjetlo na drogerijama Katz&Besthoff sjajilo je poput naelektriziranog dima unutar magle. Svaki pisac, svaki slikar koji je posjetio New Orleans zaljubio se u grad. Grad je motda bio Velika babilonska bludnica, ali tek su rijetki zaboravljali ili potalili njezin zagrljaj. Kakva je njegova buducnost? Pogledao sam kroz vjetrobran i vidio sru eno drvece na sve strane. Elektricni vodovi i telefonske linije visjele su sa stupova. Semafori su bili mrtvi, a zgrade u centru grada tako stra no o tecene da se vlasnici nisu ni trudili prekriti razbijene prozore per-plocama. Posao koji nas je cekao bio je herkulski, a otetavala ga je korporativna kraCa i drtavna nesposobnost i cinizam kojima vjerojatno nije bilo ravna izvan zemalja Treceg svijeta. Nisam bio siguran da New Orleans ima buducnost. Skrenuo sam sa St. Charlesa i odvezao se u Otisovu staru cetvrt. Sunce se sada popelo visoko na nebo, a travnjaci niz ulicu bili su prepuni ru evina i prekriveni mrljama jarko zelene boje na mjestima

na kojima je trava narasla kroz mretasti sloj mrtve organske tvari koji je za sobom ostavila voda nakon to se povukla. Clete je htio stati kod kuce svoje nove djevojke. Cekao sam dok je on kucao na vrata. Nitko nije otvorio, pa je napisao poruku i zataknuo je izmeCu vrata i dovratka. "Rekao si joj da nas priceka?" upitao sam. "Ne, rekao sam joj da cu je kasnije nazvati. Nisam je htio mije ati u ovu pricu." Vratio sam se s plocnika na cestu i nastavio prema Otisovoj kuci. "Malo sam razmi ljao o tom tipu, Bledsoeu", rece Clete. "Mislim da mu treba dati malo te ci ultimatum da napusti grad." "Mislim da je to lo a ideja." "Momak ne spava. Svjetla mu gore po cijelu noc. U subotu navecer do la mu je kurva. Oti la je deset minuta kasnije. Izgledala je kao da ju je ne to nasmrt prestravilo." "Ostavi ga na miru, Clete. Helen i ja cemo to rije iti." "Momak ima ledenu vodu u venama. Psihopat je i ima pik na Alafair. Ja mislim da mu trebamo probu iti gume prije nego to ubaci u brzinu." "Za to mi to sada govori ?" "Zato to mi taj tip smeta. Zato to ne telim da Alafair nastrada. Zato to nisi vidio kako je ta kurva pobjegla." "Jesi li sinoc pio?" Zastao je prije no to je opet progovorio, ovoga puta mirnije. "Vratio sam se u Velikog ljigavca kako bih ti pomogao pronaci kamenje. No, mislim da je to gre ka. To je Sidneyjeva roba. Ako pomisli da zna gdje su... Isusa ti, Dave, upotrijebi ma tu. Cak mu i ljigavi politicari ljube prsten." Ja sam Otisu Bayloru rekao gotovo istu stvar, ali nisam poslu ao vlastiti savjet. Nadao sam se da mi Clete ne mote procitati izraz lica. "Napokon sam ne to pogodio?" upita on. Pretratili smo Otisove cvjetnjake tapovima i podigli kamene ploce u stratnjem dvori tu. Pretratili smo garatne grede i ispod stratnjeg trijema. Ljestvama smo se popeli na vrh nadstre nice za slucaj da je Bertrand tamo odbacio kamenje. Raskopali smo cigle na stazici i rastavili dimnjak kamene kucice za ro tilj. Razbili smo kucice za ptice, proce ljali staru gomilu komposta prekrivenu biljkom

penjacicom, pretratili ostatke staklenika kojeg je sru ilo stablo pekana, i istresli zemlju u tri golema teljezna lonca za ecer koji su kori teni kao tegle za presaCivanje. Ni ta. " to vi tamo radite?" dovikne glas iz susjedstva. Tom Claggart je stajao na stratnjem trijemu, istetuci vrat da bi bolje vidio kroz ogradu od slomljenih bambusa koja je dijelila njegovo dvori te od Otisovog. "Ovdje je Dave Robicheaux, gospodine Claggarte", rekoh ja. "Gdje je Otis?" "Ako ga telite kontaktirati, motete nazvati njegovu kucu u New Iberiji", odgovorio sam. "Samo sam se pitao imate li dozvolu da budete ovdje", rece Claggart. "Ovo je stvar policije. Vratite se u svoju kucu", rece Clete. "Ne morate se tako pona ati", rece Claggart. "Ublati malo", pro aptao sam Cleteu. "Jeste li ulovili te momke?" upita Claggart. "Koje?" upitah ja. "One koji su pobjegli. One koji bi trebali biti u cuzi. Trebali biste biti ovdje nocu. Nalik su takorima koji izlaze iz smetli ta." "Tko to?" rekoh ja. " to mislite, tko? to nije u redu s vama, ljudi? Ovo je tragedija. Nitko nije siguran", rece on. "Samo sam postavio pitanje, a taj covjek s vama tjera me natrag u kucu. Ovo vi e nisu Sjedinjene Drtave. "On uCe u kucu i zalupi vrata za sobom. "Mislim da sam vec vidio tog tipa", rece Clete. "Gdje?" "Ne sjecam se." Nekoliko minuta kasnije, kad smo se vracali u moj kamionet, vidio sam kako nas Claggart promatra s prozora na katu. Kad je vidio da ga gledam, povukao je zastor. " to nije u redu s tim tipom?" rece Clete. "Neobuzdan je i malo poremecen." "Pogrije ili smo to smo do li ovamo, Streak. Ali ne bi ti slu ao svog starog pajda a, ha? Ne, ni slucajno." "Telim se spustiti u Donji deveti okrug."

"Nemoj razmi ljati o meni kao o glasu razuma. Ne bih to mogao podnijeti", rece on. Izvadio je srebrnu pljosku iz dtepa hlaca, odvrnuo cep i pustio ga da padne na svojem lancicu. Otpio je gutljaj, pa jo jedan. Mogao sam vidjeti kako se toplina konjaka iri kroz njegovo tijelo, kako mu napetost nestaje s lica. Zavrnuo je cep i vratio pljosku u dtep. Obrisao je nos i nacerio se. "Ne ljuti se na mene?" rekoh ja. "Ne bi mi koristilo. Jednog dana ponestat ce nam srece. Mislim da si nas previ e priblitio tom danu, Dave. Ali tako je kako je. Nikad se nece promijeniti."

Nije uni tenje pojedinacnih kuca u Donjem devetom okrugu bilo ono to mi se cinilo nestvarnim. Ne - oku je bilo te ko prihvatiti odvojenost tih kuca od njihove okoline. Izdignute su iz svojih temelja, i cupane iz cijevi koje su ih drtale za tlo, i polotene naglavce ili naslagane na hrpu, kao da su bacene s neba. Neke su bile napola zakopane u stvrdnute rijeke blata koje su tekle iz prozora i vrata. Unutra njost svih tih kuca bila je crno-zelena od mulja i plijesni. Izvana su bile obiljetene sprejem ispisanim brojevima koji su znacili da su u njima vec tratili tijela. No, psi tragaci i clanovi obitelji koji su se vracali svakodnevno su pronalazili nove trtve. Tijela su poput mumija bila presvucena suhim mretama organske tvari, nagurana u ventilacijske cijevi i zaglavljena IzmeCu greda krovova koji su bili potopljeni do vrha. Ponekad, kad bi vjetar promijenio smjer, covjeku bi u nosnice u ao zadah koji bi ga natjerao da procisti grlo i pljune. Divlji psi su lutali ru evinama, kao i oni malobrojni ljudi kojima je dopu teno da se vrate u svoje cetvrti. Clete i ja smo prona li crkvu kod koje je vjerojatno poginuo otac Jude LeBlanc. Bila je izraCena od tukature, imala je maleni zvonik i apsidu na njemu, i izgledala je poput panjolske misije na jugozapadu. Prije oluje, bugenvilija je evala na jutnom zidu poput kapi krvi, a replika Isusa na kritu u stvarnoj velicini visjela je na natkrivenom prolazu koji je spajao crkvu s osnovnom kolom. No, bugenvilije vi e nije bilo, a replika Isusa otplavljena je u more.

Nisam mogao pronaci nikoga tko bi znao bilo to o sudbini Judea LeBlanca. Bila je skoro vecer i nebo je bilo purpurne boje, pro arano ili mom koji je zaudarao po spaljenom smecu. U dvori tu iza crkve vidio sam starijeg crnca kako skida daske s necega to je nekada bilo njegova kuca. Pre ao sam savijenu ticanu ogradu, a cipele su mi probijale masnu zelenu koru koja se stvorila na povr ini blata i otpada iz kanalizacije. Pokazao sam mu svoju znacku: "Ja sam prijatelj oca Judea LeBlanca", rekoh ja. "Bio je u ovoj crkvi kad je pocela oluja." "Znam da je bio. Ja sam bio tamo na krovu. Vidio sam tenu kako spu ta djecu s prozora tavana u vodu", rece on. Prekinuo je s radom kako bi razgovarao sa mnom, jednom rukom drteci tro nu dasku iz koje su virili cavli. Lice mu je bilo izborano, a oci neodreCeno plave, kao da je sunce isisalo boju iz njih. "Vidjeli ste oca LeBlanca? Znate to mu se dogodilo?" "Gospodine, nisam imao vremena za bilo kuce. I nisam uspio." "Molim?" "Nisam je prona ao. Cijela kuca se uru ila pod nama. Voda je pro- ikljala iz dimnjaka, uzavrjev i oko nas kao da smo na brodu koji tone." "Tao mi je." "Vratio sam se potratiti na e stvari. Policija je rekla da ne bih smio biti ovdje. Ako ja ne bih smio, tko bi? Ne razumijem dvije stvari. Kako to da nitko nije do ao po nas, i to su bila ona svjetla u vodi?" "Molim?" "Bilo je mracno i helikopter je proletio visoko iznad nas. Vidio sam svjetla u vodi i u pocetku pomislio da je to reflektor iz helikoptera. Elise helikoptera razmicale su vodu. No, to nije bilo to. Svjetla su plivala uokolo, poput riba koje svijetle u mraku, osim to su bila mnogo jaca. To nisu bile ribe. Mislim da je motda moja tena bila tamo dolje." Zagledao se u moje lice, cekajuci, kao da ja znam ne to to on ne zna. to osim da izvucem tenu iz

U srijedu u podne, Clete je do ao do ureda i zamolio me da poCem s njim na rucak. No, bilo je ocito da mu je na umu ne to drugo. Upitao sam ga o cemu je rijec. "Courtney", rekao je. "Tko?" "Priberi se. Courtney Degravelle, gospoCa koja tivi u ulici Otisa Baylora. GospoCa na cijoj sam kuci jucer ostavio poruku." "Motda ju nije vidjela." "Ostavio sam joj tri poruke na telefonskoj sekretarici." "Reci cu policiji New Orleansa da po alju nekoga k njoj." "Vec sam to ucinio. Ne znaju cak ni gdje im je trecina vlastitih ljudi. Hajde, poCimo k Victoru." Nisam se radovao tom iskustvu. Moja intuicija pokazala se ispravnom. U kafeteriji, Clete je i dalje bio nervozan i odsutan i jedva da je i taknuo hranu. "Bolje ti je da jede ", rekoh ja. "Pro le veceri Ronald Bledsoe do pivo s njim. Jutros me pozvao na detektivi moraju suraCivati zato sam mu da nemam taj problem, kao privatnosti koju mi pruta." " to misli , to namjerava?" ao je k meni i molio me da popijem dorucak. Rekao je da privatni to nas Google li ava posla. Rekao i to da tivim u motelu zbog

"Htio je da znam da je kasno nocas i rano jutros bio u motelu. Katem ti, Dave, tog upka moramo odvesti u mocvaru i srediti ga. To nije metafora." Ljudi za susjednim stolom prestali su s jelom i pogledali se. "Uzet cu hranu za van", rekoh ja. * * *

No, Cleteova upotreba psovki u restoranu na eg rodnog grada trebala mi je biti posljednja briga na pameti. Sljedeceg jutra, u zoru, lovocuvar je poku ao spasiti kravu koja je zalutala na mocvarno podrucje nedaleko od Zaljeva. Ugledao je tijela dvoje ljudi kako lete na rubu pje canog upniCa usred dubokog jezera. Oko struka su im bili vezani blokovi troske, a valovi su im se prelijevali preko nogu i leCa. Oba tijela trebala su potonuti na dno jezera, ali onaj tko ih je bacio u

vodu vjerojatno je to ucinio u mraku, pretpostavljajuci da se nalazi u dubokoj vodi kanala. Lovocuvar je ugasio motor svog camca i pustio da kobilica zastrute po pijesku. Skocio je u plicak, dohvatio ute kojim su tijela bila vezana i izvukao ih na pijesak. Ruke su mu drhtale kad je nazvao 911. "Imam dvije trtve ubojstva", rekao je. "Jedan je ustrijeljen, a cini se da se drugi ugu io, Cekajte. Isuse, jedan od njih je tiv."

Cetrdeset osam sati ranije, Andre Rochon probudio se u prikolici svoje najnovije djevojke izvan Baton Rougea. Na prsima mu je letao besplatni mobitel kojeg mu je dao onaj tip. Trebao je samo utipkati broj koji mu je covjek napisao na komadicu papira. to je tip rekao? " Daj nam jednu malu informaciju i obogatit ce se, brate." Uostalom, to je Andre dugovao Bertrandu? Da Bertrand nije oti ao u tu garatu po benzin, da su svi iza li iz camca i odvukli ga do Ulice St. Charles, Kevin i Eddy ne bi bili nastrijeljeni. No, Bertrand je morao pokazati da je on glavni, da su svi ostali propalice, cijelo vrijeme ih zakidajuci za njihov dio plijena. Andre ustane s malog kreveta na kojem je spavao i sjeo za stol nasuprot djevojke. Nosio je samo hlace i natikace i cijelo je vrijeme prstom cackao svoj pupak, tipao trbuh i salo na njemu i zurio kroz prozor prema redovima malenih bijelih prikolica u parku podignutom za izbjeglice. "Sprema se nazvati nekoga radi posla?" rece njegova djevojka. "Nema posla, curo", rece on. "Mislila sam da ti je onaj tip zato dao broj telefona. Htio ti je dati posao. To si mi sinoc rekao." Zapravo, Andre se nije mogao sjetiti to je sinoc rekao. Popio je ne to vina i popu io mnogo trave. U nekom trenutku razgovora u glavi mu se ugasila taruljica, da bi se upalila oko devet sati ujutro. "Jesi li ikad otkucala sestru?" upita on. "Nikada nisam otkucala nikoga, Andre. Ne sviCa mi se kad prica! kao kriminalac." Beba u pelenama koja je spavala na trbuhu u zipci pocela je gugutati. Andreu je to naru ilo planove, jer htio je djevojku u krevetu, a ne da mijenja pelene i hrani bebu.

"Daj mu bocicu. Neko vrijeme ce lezi i jo malo odspavaj." "Zar nikad ne misli

utjeti", rece on. "Evo, ja cu. DoCi,

ni na koga osim na sebe?" rece ona.

Zami ljeno se zagledao u prazno, gladeci prstima svoje napete trbu ne mi ice. Nova djevojka pretvarala se u gnjavatu. "Mislim da cu otici i nazvati neke ljude, provjeriti nekoliko stvari. Pripremi kavu, mote, mala? Motda i malo jaja i tosta", rece on. Covjek koji se javio na Andreov poziv rekao mu je da doCe do autoceste i priceka automobil koji ce ga pokupiti. Sat vremena poslije, Andrea Rochona progutao je crni terenac sa zatamnjenim staklima, dubokim kotnim sjedalima i GPS-om koji ce ga odvesti do mjesta i iskustva koje nije mogao ni zamisliti. Njegovi novi prijatelji nisu gubili vrijeme. Zavezali su ga za stolac pricvr cen za pod, dali mu deset sekundi da odgovori na pitanje, a zatim mu nabili ake u lice. Udarci su bili zadani s vi e snage i energije nego to je smatrao mogucim, izazvav i mu u glavi crvenu vatru. Za nekoliko trenutaka, usta i oci ispunili su mu se krvlju, a prostranstvo mocvarne trave, laguna i kanala s morskom vodom s druge strane prozora bili su dio snovitog krajolika koji nije imao nikakve veze s Andreom Rochonom ili osobom koja je bila Andre Rochon jo toga jutra. Nekako je mislio da ce se od njega tratiti samo da izda prijatelja. Kako je on mogao znati gdje je kamenje? Bertrand je opljackao i njega, kao i Sidneyja Kovicka. On je bio trtva, kao i ovi momci. Ne, nije znao gdje je Bertrand, ali mogao je otkriti. Svi oni sada suraCuju, zar ne? Kad se onesvijestio, izlili su mu vjedro vode na glavu. Zatim su mu omotali lice rucnikom, nagnuli glavu unatrag i poceli mu ulijevati vodu u nos i usta. Nakon to se smracilo, cuo ih je kako se udaljavaju po ljuncanoj cesti na nasipu. Kad su se vratili, mirisali su na hamburger, luk i kavu. Zatim su mu radili stvari koje mu nisu prije radili. Kad je zaplakao, iza li su i poceli razgovarati. Glasovi su im bili li eni osjecaja, poput glasova nogometnih trenera koji raspravljaju o planu igre. Na kraju, jedan od njih je rekao: "Ne mote nam koditi. Ulotili smo previ e vremena u ovog momka da bismo ga tek tako odbacili."

io su time htjeli reci? Vec im je rekao sve to zna o Bertrandu i pucnjavi i pljacki Kovickove kuce. Cak im je rekao da je silovatelj, diler droge i razbojnik, da ima previ e toga u dosjeu da bi prijavio svoje otmicare. Motda su ga namjeravali zadrtati, upotrijebiti ga nekako, dati mu posao u organizaciji. Da, to je bilo to. Samo ostani miran, rece on sebi. Poslat ce ga za Bertrandom, pronaci ce upka koji je sve ovo zapoceo i srediti njegovo crno dupe zato to im je svima nanio toliku bol. Dopustili su mu da se posluti toaletom, a zatim ga opet vezali za stolac. Jedan od njih vezao mu je oci mokrim rucnikom. "Opusti se, decko", rece jedan. "Ubrzo smo gotovi." Gotovi s cim? Kroz prozore je dopirao zvuk vjetra u travi, riba koje se pracakaju u laguni i brujanja brodica u zaljevu. Zatim su se vrata automobila zalupila i cuo je prigu eni glas tene koju su dovukli u sobu i bacili je na stolac. "GospoCo, nemamo ni ta protiv vas", rekao je jedan od njih. "No, prona li ste novac koji nije va i niste ga vratili. Zato telimo saznati to sic jo prona li. Ne latite. To je najgora stvar koju motete uciniti, gora od icega to ste ikad ucinili. Cujete li me, gospoCo Degravelle? Samo kimnite glavom. U redu, to smo rije ili. Vidite li onog crnog klinca tamo? Prema njegovu vlastitom priznanju, on je silovatelj i prodaje drogu vlastitim ljudima. Ali to je jo gore, lagao nam je nakon to nam je obecao da ce nam reci istinu. Zato mora platiti cijenu. Ako ne plati, i mi cemo ispasti latovi. Ono to ce se dogoditi nije okrutno, nije nezasluteno. To je dio posla. Ne skrecite pogled, gospoCo Degravelle. Dobro ga gledajte." Nastala je stanka i ti ina koja nije trajala dulje od tri sekunde. No, te su tri sekunde bile najdulje u tivotu Andrea Rochona. Hici pi tolja glasno su i o tro odjeknuli u sobi, poput hitaca ispaljenih iz revolvera kalibra 22. Andre je dobio jedan metak u vrat i dva u glavu. Oba su bila vruca poput uboda ose. Kasnije te noci, probudio se pod sjajem zvijezda. Tijelo mu je bilo privezano za tijelo druge osobe i blokove troske. Netko ga je preko ruba camca prebacio u vodu koja je zaudarala po dizel gorivu i ribljoj ikri. Kad se pridigao iz mraka i vode i popeo uz pje cani sprud, vukuci za sobom blokove troske i tijelo tene, sjetio se svecenika koji

je dubio rupu na krovu crkve i zapitao se za to se prisjetio tako bizarnog prizora u tom trenutku svojeg tivota. U petak poslijepodne, Betsy Mossbacher zavr ila je svoj izvje taj o Andreu Rochonu u mojem uredu. "Tivio je oko est sati", rekla je. "Tena je bila mrtva kad su je bacili u vodu. Jo je imala plasticnu vrecicu na glavi. Na patolog kate da je umrla od srcanog zastoja, vjerojatno izazvanog gu enjem." "Clete zna za to?" "Da, ali ni ta ne govori. Koliko su on i ta tena bili bliski?" "Hodali su." " teta. Ronald Bledsoe je naveo Purcela kao alibi. To sigurno te ko podnosi. Mote li mi objasniti kako se Purcel uspijeva umije ati u svaki problem na ovom podrucju?" "Pusti ga, Betsy." "Ta tena je pro la kroz pakao prije no to je umrla. Ostavi tu pricu 'braca po orutju' za nekog drugog", odvrati ona. Mogao sam cuti promet na ulici. Betsy napuhne jedan obraz, zatim ustane i pribliti se prozoru. Nosila je traperice, pamucnu majicu, kau-bojske cizme i iroki pojas. Jedna od njezinih kvaliteta kojima sam se najvi e divio bila je cinjenica da su joj oci uvijek bile bistre, i da vas je gledala u oci kad bi govorila. Okrenula se i pogledala me. "Interpol misli da je Sidney Kovick dobio i krvave dijamante i krivotvoreni novac od operativaca al'Qaide iz Jutne Amerike. Cinjenica je da nas dijamanti previ e ne zanimaju. No, zanima nas kako je Sidney Kovick upao u al'Qaidu." " to kate Sidney?" "Ni ta. Poku ala sam apelirati na njegov patriotizam. Zna li da je bio u 173. padobranskoj brigadi?" "John Ehrlichman26 dobio je Istaknuti letacki krit27. Pa to onda?" "Nisi razgovarao s Purcelom?" "Ne." ____________________________ 26 John Ehrlichman bio je savjetnik predsjednika Richarda Nixona, koji je zbog umije anosti u aferu Watergate proveo godinu i pol dana u zatvoru. 27 Distinguished Flying Cross - medalja koja se dodjeljuje americkim pilotima za junacko djelo.

"Dobro je to podnio." "Ne poznaje Cletea. On ni ta ne podnosi dobro."

"Bez obzira na to, mora se drtati podalje od ove istrage. Tvoj prijatelj nikad ne zna gledati svoja posla." "Ronald Bledsoe mu je susjed. Djevojku su mu mucili do smrti. Grad mu se utopio dok su najmocniji politicari u drtavi sjedili i gledali. Ako te stvari nisu njegova posla, to onda jest?" Pri izlasku iz ureda, povukla mi je prstom po prevariti samo jednom, Dave." iji. "Ljudi me mogu

Te sam veceri oti ao do Cleteove sobe u motelu, ali tamo ga nije bilo i nije mi se javljao na mobitel. Zastao sam u baru kod Clementine i u otvorenom kaficu na Bayou Techeu gdje je katkad pio, ali nitko ga nije vidio. Motda sam bio grub prema Betsy Mossbacher, ali rijetki su mogli shvatiti slotenu narav Cletea Purcela. Nije pokazivao da ga ne to boli ni da je povrijeCen. Apsorbirao je to na nacin na koji slon apsorbira kamencic zabijen u stopalo. Dok rana zacjeljuje i otiljci prekrivaju povr inu, kamencic se probija sve dublje u tkivo, dok se ne javi infekcija i dok se upala ne pro iri, kroz zglobove do prsa, ramena i kraljetnice, sve dok cijelo vezivno tkivo slona ne pulsira i pod najlak im teretom koji mu je poloten na leCa. Ovo posljednje motda ne vrijedi za slona, ali vrijedi za Cletea. Stajao sam na pokretnom mostu s pogledom na rukavac kod ulice Burke i razmi ljao o prici koju mi je Betsy ispricala o mucenju Andrea Rochona i Courtney Degravelle. Pretpostavljam da bi se moglo reci da je Rochon sam prizvao svoju sudbinu, ali gospoCa Degravelle zasigurno nije. Razmi ljao sam o ljudima koji bi zbog novca, ili bilo kojeg drugog razloga, bili u stanju vezati i muciti drugo ljudsko bice. Tijekom godina upoznao sam ih nekoliko. Neki su se krili ispod odore, drugi nisu. No, svi su oni tratili razloge i svima su trebali barjaci nad glavama. Nitko od njih, osim onih koji su ocito bili psihopati, nikada nije djelovao sam ili bez odobrenja. U sumraku, Bayou Teche je nabujao i ra irio se izmeCu drvecem prekrivenih obala. LeCa ribica uzburkavala su povr inu vode pokraj lopoca. Sunce se pretvorilo u sitni crveni ugarak. Zrak se iznenada ohladio, a travnjaci dut rukavca bili su osvijetljeni plinskim

svjetiljkama, a ponekad i lancima bijele svjetlosti u kro njama zimzelenog hrasta. William Blake opisao je zlo kao opasnog tigra koji nocu vreba u umi. Pitao sam se je li Blakeov tigar sada tamo, svijetli li jarkom svjetlo cu meCu drvecem, koraca li mekim jastucicima apa po travnjaku, dok su njegov pokvareni dah i brz korak udaljeni samo nekoliko sekundi od mjesta na kojem se igraju djeca i tive na i najdrati. Pje ice sam oti ao kuci. Stavio sam pitu od jabuka u pecnicu i zamolio Molly i Alafair da sjednu sa mnom i popricaju dok se pita pece.

Dvadeseto poglavlje

CLETE SE NIJE POJAVIO DO NEDJELJE UJUTRO. Cuo SAM KAKO SE VRATA CA za macku na vratima nji u amo-tamo, a zatim ugledao Snuggsa koji je u ao u kuhinju, skocio na prozorsku dasku i pogledao van. Iza ao sam na trijem. Bo Diddley Wiggins stajao je u mojem stratnjem dvori tu i utivao u pogledu na rukavac. Na sebi je imao hlace i majicu kratkih rukava, raskopcanu na vrhu, s ispeglanim reverima. "Nisam znao da jo spavate", rece on. "Koliko je star taj rakun?" "Star je. Kao i ja", rekoh ja. "Popi ao se po papirima. To je ono cega se najvi e bojim u tivotu: da sjedim u kolicima, dok mi se kita su i, i istovarujem se u pelene, a crnkinja mi gura ka u u usta." Cuo sam kako Molly zatvara prozor kuhinje. Bo je pogledao drvece nad na im glavama. Sunce se probijalo kroz grane, a vjeverica se ljuljala na hranilici za ptice. Cekao je da ga pozovem unutra. "Upravo krecemo u Lafayette, Bo. Inace bih ti ponudio kavu", rekoh ja. "Ionako nemam vremena. Gledaj, ne volim gurati nos u tuda posla, ali dugo se poznajemo i nisam mogao tek tako prijeci preko problema tvojeg prijatelja. Kako se zove onaj nosorog koji stalno upada u nevolje?" "Clete Purcel?"

"Neki moji zaposlenici u ovom trenutku brinu o njemu. Ne tele da nastrada, ali momak je podivljao kod stare naftne platforme koju sam unajmio i pucao je na nekoga. Da nije bilo mojeg nadzornika, tvoj prijatelj bio bi u zatvoru tupe Lafourche." "Gdje je on sada?" "Sjedi bijesan u baru, s revolverom u futroli pod pazuhom. Za to me tako gleda ?" "Za to se tvoji zaposlenici tako trude pomoci Cleteu Purcelu?" "Zato to tamo peca i poznaju ga. Zato to je jedan od mojih zaposlenika bio u Vijetnamu, kao i tvoj prijatelj. Oprosti, Dave, ali jesam li ucinio ne to pogre no? Imam takav osjecaj." "Ne, nisi, Bo. Zahvalan sam ti. Ako mi kate otici cu po njega." kako da stignem onamo,

"Odvest cu te. UCi u moj kamionet. Cekaj samo da vidi to ova hcbica mote uciniti s pogonom na cetiri kotaca na makadamu." Bo je vozio kao to je cinio i sve drugo - punim gasom, bez milosti, kao da mu je ostatak svijeta postao neprijatelj samo zato to se nalazi s druge strane vjetrobrana. Kilometrima smo se vozili po travi potutjeloj od duge poplave, dok su nam voda i blato zapljuskivali poklopac motora. Bo je vozio jednom rukom po cesti koja se te ko mogla nazvati cestom. Karoserija automobila poskakivala je na amortizerima. Bar se nalazio na ruralnom kritanju. Semafor i njegov kabel olujni su vjetrovi omotali oko telefonskog stupa. Najveci dio metalnog krova hara je nestao, a zamijenile su ga perploce i plavi file. Kanali dut cesta koje su se kritale bili su zakrceni mrtvim drvecem i otpadom kojeg je donio plimni val koji je zbrisao s mape obalni dio tupe. U klubu je bilo mracno i vruce. Struju je stvarao generator na benzin koji je drndao u stratnjoj prostoriji. Clete je sjedio za okruglim stolom u kutu. Nosio je revolver naocigled svima, pod pazuhom, na havajskoj ko ulji koja mu se zalijepila za kotu poput vlatne maramice. Na stolu je bila boca tekile, soljenka, ca ica i tanjur s kri kama limuna. Bila je tamo i vlatna limenka Buda, iz koje je bezizratajno otpio gutljaj kad je ugledao mene i Boa Diddleya kako ulazimo u klub. Dva suncem opaljena covjeka u odjeci krem boje pili su kavu za ankom. Kimnuli su Bou, a zatim se vratili svojem razgovoru. "Poku ava podjariti lokalno stanovni tvo?" rekoh Cleteu.

"Tko je on?" upita on, pokazujuci Boa. "Bo Wiggins", rece Bo prutajuci ruku. "Oni momci za ankom rade za vas", odgovori Clete, koji je ignorirao Boovu ruku ili je nije vidio. "Rekli su da ste imali nekakvih problema kod stare bu otine koju sam unajmio. Rekli su da su culi nekoliko pucnjeva na vjetru i ugledali tipa kako juri niz kanal u camcu. Pomislili su da vas je taj tip poku ao opljackati. Zato sam oti ao po Davea i do li smo." Cleteovo lice je bilo masno i rumeno, a oci su mu bile mutne od umora i ranojutarnjeg pica. "Vidite, nije bilo tako. Tip u camcu je tip kojega progonim kroz tri tupe. Vidite, to je tip koji je motda do smrti mucio moju djevojku. Dugo su je mucili, i na kraju su joj stavili plasticnu vrecicu na glavu i bacili je u vodu. Ucinili su to zato to su to takvi ljudi, ljudi koji svr avaju ostvarujuci svoje ma tarije na teni koja se ne mote braniti. Ali problem koji imam u ovom trenutku jest to to su mi va i prijatelji nekamo odvezli Caddy, a ne tele mi reci kamo. Zato bi bilo lijepo od vas da ih zamolite da dovezu moj Caddy i vrate mi kljuceve. Ako to ne ucine, stvarno ce mi pokvariti dan." Clete podigne svoj sat prema Bou. "Gledajte, vec kasnim u crkvu." Bo ga je slu ao s poluosmijehom na licu. Ruku je polotio na stol, a njegova kratka kosa i klempave u i ocrtavale su se na prozoru. Stratnji dio vrata bio mu je crven, pun otiljaka od akni i mastan od znoja. "Nema problema, gospodine Purcel. Automobil ce vam biti ovdje za pet minuta", rece on. Bo se primakne anku. Porazgovarao je sa svojim zaposlenicima, koji su skrenuli pozornost na njega, vi e ne gledajuci prema Cleteu. "Ne poznaje "Ne, za to?" "Nisi znao da je jedan od njih slutio u Vijetnamu?" "Ne, nikada nisam vidio ni jednoga od njih. Tko je taj momak s tobom?" "Zaboravi ga. Stvarno si pucao u nekoga?" "To je duga prica, ali troje ljudi mi je reklo da su vidjeli taj camac u zaljevu u kojem je pronaCeno Courtneyno tijelo. Unajmio sam zracni gliser i progonio momka dut cijele obale. Odustao sam, a tada mi je ovu dvojicu?" rekoh ja.

tip na doku rekao da je vidio camac kod naftne platforme. Odvezao sam se niz nasip i skoro ga ulovio. Kad je pobjegao, zakljucio sam da Je kriv. Na obali sam ispalio dva hica, a tada su se pojavila ova dvojica sa anka. Rekli su da sam neovla teno upao na njihov posjed." "Kad si posljednji put spavao?" "Mislim da je spavanje jako precijenjeno." "Nikada nisi vidio te momke za ankom?" On uzdahne. "Rasturio sam se. Identificirao sam Courtneyno tijelo prema fotografiji. Fotografija lica snimljena je izbliza. Plasticna vrecica samo je dio price. Ukokat cu te tipove, Dave. Ne poku avaj me zaustaviti. To je gotova stvar." Podigao je bocu tekile i napola je iskapio, ne skrecuci pogled s mojih ociju. Te veceri sam stavio Cletea u krevet u njegovoj sobi u motelu, a ujutro sam mu donio dorucak iz Victor'sa. "Postoji li ansa da si pogodio momka u kojeg si pucao?" upitah ja.

"Nisam vidio kako leti perje, ako na to misli ." "Kako je tip izgledao?" "Izgledao je kao krivac." Oti ao je pod tu . Voda je bubnjala po limenim zidovima. Vi e nisam mogao podnositi njegovo alkoholom natopljeno ludilo. Oti ao sam u ured i rekao Helen to se dogodilo. Lice joj se smrknulo dok je slu ala. Otvarala je i zatvarala aku na komadu papira. "Predaj to FBI-u", rece ona. "Mislim da to nije ispravno." "Ucini to, i to odmah, Dave. Sada se gubi." Nisam je mogao kriviti.

Otis Baylor iza ao je iz zatvora uz jamcevinu i odmah je dobio otkaz u svojem osiguravajucem dru tvu. Istog dana kad je dobio otkaz, postao je samoprogla eni savjetnik svima koji su ispunjavali formulare za potrativanje tete od njegova biv eg poslodavca, zapravo, od bilo kojeg osiguravajuceg dru tva. Odrtavao je sastanke s vlasnicima kuca u kaficima i poducavao ih kako da pi u svoje zahtjeve i kako da sastave tutbe nakon to su im zahtjevi nepravedno odbijeni. Drvece je sru io vjetar, ono nije doplutalo do kuce na

plimnom valu. Strukturalni kolaps izazvali su vihori, a ne poplava. Plijesan je prouzrocila ki a nakon to je vjetar razbio prozore. Munja, a ne voda, uni tila je elektricni sust probila zidove i rascijepila temelje. Rijeci "voda", "poplava", "plimni" i "val" nisu postojale. U srijedu, vidio sam ga na ulici, kod Cleteova ureda. Drtanje mu je bilo cudno pribrano za covjeka kojem se tivot razbio u komadice. Dtep ko ulje bio mu je pun kemijskih olovaka, a gornji dio torza irok i cvrst. "Otkrili ste ono to ste tratili u mojoj kuci?" upita on. Stajali smo u sjeni zimzelenog hrasta koji je rastao iz plocnika. Vjetar je tjerao li ce po betonu. "Ne, mi nismo, ali drugi ljudi mogli bi poku ati", rekoh ja. "Mogu poku ati", rece on. "I Courtney Degravelle vjerojatno je imala takav nehajan stav." "Gospoda koja je tivjela nite u ulici?" "Ne znate?" " to to?" "Ubijena je, kao i Andre Rochon. Oboje su oteti, muceni i ubijeni." Bio je apsolutno miran. Kravata mu je lagano lepr ala, iglom pricvr cena za ko ulju. "Tko je to ucinio?" "Motda ljudi Sidneyja Kovicka. Motda neki meCunarodni kriminalci. Tko god bili, dobro su organizirani." Lice mu je poprimilo pepeljastu boju. "Poznavao sam gospoCu Degravelle. Bila je draga tena. Mucili su je do smrti?" "Umrla je od srcanog udara, ali da, stra no su je mucili." "Moja obitelj je u opasnosti, zar ne?" "U to ne mogu biti siguran." "Vidio sam tog tipa, Bledsoea, privatnog istratitelja, u gradu. On je umije an u ovo, zar ne?" "Vidjeli ste ga u posljednjih nekoliko dana?" "Vidio sam ga na ulici prije nego to sam uhicen. Mislite li da je povezan sa smrcu gospoCe Degravelle?" "Nismo sigurni." "Ovo nikada nece prestati, zar ne?" "Reci cu vam ne to osobno, gospodine Baylor. Vi ste vjernik. Kao takavnv, znate da postoji sukob izmeCu nas i njih. Natjecanje nikad ne zavr ava, pobjeda nikada nije na a u potpunosti." Moja je izjava valjda bila pompozna, motda i glupa. Pogledao me

s izrazom lica bezizratajnim poput izraza lika na plakatu. Zatim se Udaljio ne pozdraviv i me. Pre ao je ulicu izmeCu automobila koji su ga morali zaobilaziti. No, Otis nije znao da je upravo ucinio ne to to me uvjerilo da on nije ubojica. Nije pokazao interes za smrt Andrea Rochona, covjeka koji mu je vjerojatno silovao kcer. Oni koji trate osvetu prihvatit ce poziv drtave da svjedoce smaknucu svojih mucitelja, koje se nekad obavljalo elektricnom stolicom, a danas smrtonosnom injekcijom, ali nikada ne pronalaze mir i do kraja tivota proganja ih duh neprijatelja koji je, kakve li ironije, sada siguran i izvan njihovog dohvata. Bilo to dobro ili lo e, Otis Baylor nije bio jedan od tih ljudi.

U mnogim dobro napisanim filmskim scenarijima, forenzicni psiholog otkriva manijakalnog serijskog ubojicu tako to na neki nacin uCe u ubojicinu glavu. Zbog toga, i sam forenzicni psiholog pomalo poludi. To je jako zabavno, ali mislim da nema nikakve veze sa stvarno cu. to se dogaCa u glavi sociopata? Nitko to ne zna. Oni bez iznimke odnose svoje tajne sa sobom u grob, latu o svojim djelima i mjestima na kojima se nalaze njihove trtve, cak i kad time nemaju to dobiti. Jedina grupa za koju znam, a koja je jednako tajanstvena, su carobnjaci, ili ono to mi u Jutnoj Louisiani zovemo "traiteurs". Oni tvrde da su iscjelitelji koji svoje moci dobivaju od sila dobra. Ako inzistirate, dodat ce da traiteur mote prenijeti svoju moc u trenutku svoje smrti pripadniku suprotnog spola, i jedino njemu. Ako ih nastavite ispitivati, vjerojatno cete shvatiti to znaci pritajeno neprijateljstvo. Za to su tako obrambeni nastrojeni? Nikada to ne katu. A to je ono to ljude najvi e uznemiruje kod njih. U cetvrtak ujutro, Alafair je pje ice oti la na svoj volonterski posao u izbjeglickom centru u Gradskom parku, a Molly se odvezla na posao u katolicku udrugu za samopomoc na rukavcu. Buduci da je dan bio lijep, od etao sam se do erifova ureda udaljenog nekoliko blokova od moje kuce. U podne sam uzeo policijski automobil i odvezao se kuci na rucak. Kad sam skrenuo na prilaz iza Mollyna automobila, vidio sam kako Molly dolazi sa stratnje strane kuce. Upravo je do la kuci. "Dave, pogledaj ovo", rece ona. Iza ao sam iz auta i krenuo za njom u stratnje dvori te. " to je?"

Pokazala je vrata s mretom. Obicno smo stavljali zasun kad bismo odlazili od kuce, kako ih Snuggs ili Tronotac ne bi otvorili apama i u li u kucu kroz vrata ca za ljubimce. Mreta je bila izrezana, a zasun otkacen s ocice zabijene u drvo. Brava na drvenim vratima bila je izbijena odvijacem. "Jesi li bila unutra?" upitao sam je. Ona odmahne glavom. "Pricekaj ovdje", rekoh ja. Otkopcao sam kotnu futrolu sa svojim revolverom kalibra 45. Pro ao sam kroz kuhinju u dnevnu i spavacu sobu. Pi tolj mi je jo bio u futroli, ali ruku sam polotio na dr ku. Tada sam pogledao u kupaonicu, pa krenuo niz hodnik u Alafairinu sobu. Njezin rukopis bio je poderan na duge trake i razasut po podu i njezinu krevetu. Zaslon monitora bio je razbijen u sredini, vjerojatno zaobljenim cekicem. Tipkovnica je bila prepolovljena i visjela je na tici preko naslona njezine stolice. Metalno kuci te racunala bilo je izbu eno i strgano, a unutra nji dijelovi izvaCeni i izgateni na drvenom podu. Njezin laserski printer, kojeg je kupila u Portlandu novcem koji je zaradila radeci u knjitnici koledta, bio je zdrobljen. Netko je vjerojatno stao na njega. Njezine diskete su izrezane na komadice, a dvije biljetnice i stotine stranica plave kaligrafije plutali su u centimetar dubokoj mlaki tamno tutog urina na dnu kante za smece. Otvorio sam mobitel i utipkao 911. Kad sam zavr io s pozivom, Molly je stajala na vratima. "Ronald Bledsoe?" upita ona. "Mote se kladiti", rekoh ja.

Parkirao sam se pod zimzelenim hrastovima ispred rekreativnog centra u Gradskom parku i u ao unutra. Pod ko arka kog igrali ta bio je prekriven letajevima. Mnogi od njih bili su zatrpani osobnim stvarima, kao da su letajevi ljudima postali stanovi. Alafair je citala knjigu skupini djece koja su sjedila na podu u krugu. Nastojao sam izgledati opu teno kad sam joj pri ao. "Ima li trenutak?" upitah je.

Stavila je oznaku u knjigu i iza la sa mnom. Rekao sam joj to se dogodilo, dodirnuv i joj akom ruku. Dok sam govorio, gledala je niz

padinu prema na oj kuci s druge strane rukavca. Izraz na njezinu licu nije se mijenjao. "Uni tio je sve?" upita ona. "Cini se", odgovorio sam. "Ali nema dokaza da je to bio Bledsoe? Nitko ga nije vidio?" "Razgovarao sam sa susjedima. Nitko ni ta nije vidio." "Pomokrio mi se na biljetnice?" "To je bolestan covjek. Za to uopce razgovarati o njemu?" "Ne mora mi govoriti to je on." "Veceras idemo u Lafayette i kupit cemo novo racunalo i printer. U meCuvremenu, u na oj kuci su ljudi iz kriminalistickog laboratorija." "Taj tip je kreten, Dave. Svaki dan aljem dokument s novim stranicama mog romana prijateljici u Portland, kao i Ernestu Gainesu. Moje biljetnice pohranjene su na disketi na vrhu mojeg ormara. Je li provalio u moj ormar?" "Ne." "Kao to rekoh, tip je kreten." "Ti si prava cura, Alf." "Ne zovi me tako. Stvarno, mrzim to ime", rece ona.

Tehnicar iz kriminalistickog laboratorija Acadiana uzeo je cijele i djelomicne otiske prstiju s Alafairina stola i racunala, ali nije prona ao otisak koji bi odgovarao otisku palca koji je Bledsoe ostavio na Cleteovoj registracijskoj tablici. Prije kraja radnog vremena, Clete me nazvao u ured. "Nece vjerovati. Bledsoe se vratio u svoju sobu", rece on. "Vjerujem. Jesi li razgovarao s njim?" "Pozvao me na veceru. Priprema ro tilj pod drvecem. Kriste, upravo mi je mahnuo." Cuo sam kako Clete povlaci zastore. "Netko nam je danas provalio u kucu i uni tio Alafairino racunalo", rekoh ja. "Provalnik joj je uni tio i radne materijale, stavio biljetnice u ko za smece i pomokrio se na njih." "Tog je tipa odavno trebalo posjetiti kod kuce." "Razmislit cu o tome." Cuo sam kako se poigrava s mobitelom, kao da se udaljio od prozora i poku ava organizirati svoje misli. "Imam ne to gadno na savjesti, Streak. Tdere me", rece on.

"Smrt Courtney Degravelle nije tvoja krivnja, partneru." "Ima ne to to ti nisam rekao. Sav novac stavili smo u po tanski sanducic, kao to si rekao. Mislim, gotovo sav." Zastao je, ocekujuci moju reakciju. No, ovoga puta nisam htio shvatiti to mi pre ucuje. "Vidi , Courtney je bankrotirala. Njezino osiguravajuce dru tvo sjebalo ju je kad je tratila naknadu tete. Vec je dva mjeseca kasnila s otplatom hipoteke. Teljela je zadrtati tisucu dolara i oprati ih u kasinu u Shreveportu. Nisam vidio ni ta lo e u tome." Protrljao sam sljepoocnicu i zagledao se kroz prozor, okiran njegovom lo om prosudbom. "To je i ucinila. Ona i njezina sestra odvezle su se u Shreveport, uvalile tamo tisucu dolara, i jo i osvojile sedamsto dolara povrh toga", rece on. Nisam to htio slu ati. Nisam htio ni upasti u svoju staru ulogu Cle-teova ispovjednika. Ali to motete uciniti kad vam stari prijatelj krvari iznutra? "Tommy Kit otkucao te Sidneyju Kovicku. Tada su Sidneyjevi placenici otkrili da ste ti i Courtney zajedno. Bilo je lak e srediti nju nego tebe. Pranje novca nije imalo veze s tim", rekoh ja. "Obojica znamo da nije tako." Pre ao sam preko toga. Courtney Degravelle upala je u ruke ljudima koji svojom voljom obitavaju u Bezdanu. Motda je Clete pridonio njezinoj sudbini. Ja sam mu bio prijatelj. Ona je mrtva, kao i Andre Rochon. Uz malo srece, mi ili netko drugi sredit cemo ljude koji su ih ubili. to sam drugo mogao reci?

Imao sam druge probleme i morao donijeti odluku koju ni jedan po teni policajac ne teli donijeti. Ronald Bledsoe ostao je nedodirljiv. Sada mi je upao u dom i ostavio svoj rutni trag u tivotu moje kceri. Motemo ga uhvatiti i zaprijetiti mu, ali sve to nece vrijediti. Bledsoe je upao u na e tivote na duge staze. Izazivao nas je i svakoga dana trljao nam sol na ranu. Je li necasno voditi rat pod crnom zastavom u obranu onih koji se ne mogu braniti? Po mojem mi ljenju nije. Barem sam to sebi govorio dok sam razmatrao kakve su mi mogucnosti u vezi Ronalda Bledsoea.

Dvadeset prvo poglavlje

U PETAK NAVECER JE KI ILO, A ALAFAIR I MOLLY SU BILE U KINU KAD je Otis Baylor parkirao pred na om kucom i pokucao mi na vrata. "Zauzeti ste, gospodine Robicheaux?" rece on. "Ne, gospodine, uCite", rekoh ja. Sjeo je na podstavljeni naslonjac u na oj dnevnoj sobi i pogledao kroz prozor prema ki i koja je pod svjetlom padala na na filodendron. "Malo sam razmislio o nekim stvarima koje sam vam rekao. Bio sam grub prema vama. Mislim da ste poku avali biti otvoreni koliko ste mogli. Trebao sam vam iskazati malo vi e po tovanja." "Bili ste pod pritiskom " rekoh ja. Prekinuo me. "Va a kci ispricala je Thelmi o sukobu kojeg je imala s tim tipom, Bledsoeom. Ispricala je Thelmi i o provali u va u kucu. To je bio on, zar ne?" "Vjerujem da jest." "Alafair kate da ne motete uciniti mnogo u vezi toga." "Ne, do sada nisam uspio." "Bio sam na va em mjestu i znam kakve vam se misli roje po glavi." "Nikada nisam bio dobar u citanju misli, gospodine Baylor, pa i od drugih ljudi tratim da mi ne govore moje vlastite misli." "U mojoj obitelji je bilo nasilja. Moj otac i brat cinili su stvari kojih se stidim. Neke njihove nasilne sklonosti nastavile su tivjeti i u meni. 'Ib znaci da ih mogu prepoznati kad ih vidim u drugima. Mislim da smo vi i ja nacinjeni od istog materijala. Ako sami krenete za Bledsoeom, igrat cete njegovu igru." "Da? "U poslu s osiguranjima, sve police pi u se u terminima rizika i postotka. To nije nagaCanje. Jedina druga industrija koja je toliko dobra u izracunavanju profita i gubitka jest industrija igara na srecu. Zato to zapravo i nije industrija 'igara na srecu'. Kad igrac izgubi, kuca dobiva. Nema iznimke od tog pravila. Razumijete me?" "Ne." "Bledsoe nije tutio Alafair, zar ne?" "Nije." "Za to nije?"

"Zato to je polotio ruku na nju i izrekao joj seksualno uvredljive stvari." "Tako je. Na lokalnom sudu, njegov potencijal za uspje nu tutbu iznosi oko trideset posto. No, to se dogaCa ako Alafairin otac odluci uzeti zakon u svoje ruke? Mislim da Bledsoeovi izgledi da dobije parnicu rastu na oko osamdeset posto. Njegovi izgledi za dobivanje graCanske parnice bili bi i preko devedeset posto." Sjedio sam nasuprot njemu, s druge strane stolica za kavu. Prozori su bili otvoreni, a kroz pregradu sam mogao cuti kako ki a pada na biljke u cvjetnjaku. "Tko je upucao provalnike, gospodine Baylor?" "Recimo to ovako. Dokazni DNK iz slucaja silovanja moje kceri izgubljen je u oluji, pa nikada necu biti siguran jesu li je ti momci zaista napali. Ali ako jesu, dobili su ono to su zaslutili i drago mi je da ih vi e nema i da vi e ne mogu nikoga povrijediti. Nadam se da ce i onaj posljednji dobiti svoje." "To bi bila slaba utjeha nevinu covjeku koji prisilno radi u sjeni stratara na konju", rekoh ja. "Nemojte da potalim rece on. to sam do ao ovamo, gospodine Robicheaux",

I ne svaCaj se s ljudima koje se ni ta ne da nauciti, pomislio sam ja. "Ni za to na svijetu, gospodine. Hvala vam to ste do li", rekoh ja. Vecina ljudi u zatvoru donese niz odluka koje ih na kraju opet odvedu u kaznionicu, poput lijecenih alkoholicara koji pronaCu nacin da se vrate u salune. Pitao sam se kakva je tragedija, nasilni dogaCaj ili rezervoar gnjeva tjerao dobrodu nog pripadnika Rotary kluba da pronaCe put u utrobu zvijeri.

Dok sam gledao kako se njegov automobil udaljava i kako mu se ni ratnje gume vrte na sloju pocrnjelog li ca u kanalizaciji, izgovorio sam kratku molitvu za Otisa Baylora. Imao sam osjecaj da mu je potrebna SVA pomoc koju mote dobiti.

Bertrand Melancon nije se mogao sjetiti vremena kad se nije bojao. Bojao se svoje majke zbog mu karaca koje je dovodila kuci, a njezinih nepredvidljivih promjena raspolotenja bojao se jo i vi e. Udarila bi ga po licu s jednakom lakocom kao to bi pred njega stavila

tanjur sa titaricama za dorucak, a ponekad bi ucinila i jedno i drugo u razmaku oil deset sekundi. Za razliku od nje, vecina mu karaca nisu bili ni zli ni nasilni. Zapravo, ponekad su ga vodili na ko arka ke utakmice, ili mu davali novac da im kupi cigarete ili pivo u ducanu na uglu. No, njegova majka i mu karac koji bi bio s njom cesto bi njemu i Eddyju govorili da ostanu u dvori tu dok ih ne pozovu na veceru. Bertrand je gledao kako spu taju taluzine i tada je znao da njegova kuca i njegova majka ne pripadaju njemu. Ta spoznaja bila mu je mnogo gora od majcinog amara. Bertrand se svakoga jutra budio s bezimenim strahom koji mu je izjedao rupu u telucu poput gladne tivotinje. Prizori iz snova pratili su ga kroz dan, nedefinirani, nepovezani, poput nocnih odraza lica u prozoru tramvaja koja bi mu govorila da ni ta ne vrijedi. Eddy mu je rekao da previ e brine. No Eddy se poceo opijati u cetvrtom razredu, ponekad jo i u kolskom autobusu u 7:30 ujutro, Eddy se na mrkao ljepila i zapalio ormaric jedne djevojcice. Kad mu je bilo dvanaest godina, nosio je teljeznu cijev i tvrdio da ju je upotrijebio na klincu koji mu je poku ao ukrasti tenisice u parku. Bertrand i Eddy izveli su svoju prvu orutanu pljacku u srednjoj koli. Jedan stari Vijetnamac zatvarao je blagajnu u maloj prodavaonici kad ga je Eddy pogodio u lice pu kom za paintball. Ne samo da su ocistili blagajnu, nego je Eddy poceo bacati konzerve kroz staklene prozore u zidne ventilatore. Kasnije ga je Bertrand pitao za to je gubio vrijeme na to kad se starac vec spremao nazvati policiju. Eddy se namr tio i rekao: "Ne znam, tako mi je do lo." Nikada nisu planirali svoje orutane pljacke. Cinilo se da se prilike ukazuju same i da ih nitko ne smi lja, kao to oluja mote sru iti kucu, a ibica pretvoriti lokvu benzina u plamenu eksploziju ispod parkiranog automobila. Takve stvari jednostavno se dogaCaju. Ruka koja drhti na blagajni, skretanje pogleda, razbijena usta, rasjeceno tjeme, to su bile slike koje su se gubile u sjecanju, poput sitnih komadica papira koji tonu na dno bunara, neplanirano, nevoCeno i, na kraju krajeva, nevatno. Eddyja nikada nije mucilo to to su radili. U zatvoru tupe Svetog Ivana Krstitelja, Eddy je platio kuharu cetiri kutije cigareta da stavi pastu od tohara u hranu vuku koji se hvalisao da ce opaliti i Eddyja i njegova brata. Eddy je natjerao Andrea da skrene na plocnik i

razgovara s djevojkom koja se vracala kuci s ulicnog sajma drteci na prsima pli anu tivotinju. Eddy ju je vezao u prikolici. Uvijek je Eddy bio taj koji je zapocinjao, ali nekako je uspijevao natjerati Bertranda da to dovr i ili pocisti za njim. Eddy je utivao, a Bertrandov teludac stalno je gorio. Njih dvojica bili su spojeni poput sijamskih blizanaca - jedan je bez drugoga bio nepotpun, a obojica su slijedili nagone i neutative telje koje sami sebi nisu mogli objasniti. Sada, nakon Katrine, Bertrandov bezimeni strah napokon je dobio lice. U skloni tu Des Allemands, netko je ostavio primjerak Times-Picayunea razbacan na podu toaleta. Na stranici dru tvene kronike ugledao je fotografiju gospodina Sidneyja Kovicka i njegove tene kako popravljaju tetu koju su na njihovoj povijesnoj kuci napravili uragan i pljacka i. Clanak nije spominjao metak koji je probio Eddyjevo grlo i Kevinovu lubanju. Bertrand nije mogao skrenuti pogled s lica Sidneyja Kovicka. Ne to u njemu smeturalo se pri pogledu na njega. Necujno mu je govorilo o njegovoj beznacajnosti, neuspjehu, prijeziru u majcinim ocima, mrtnji i gaCenju na licu bijele djevojke koju je silovao i mucio. Kad je iza ao iz toaleta, bio je uvjeren da postoji samo jedan nacin da okonca strah i mrtnju prema sebi koji su mu stezali teludac i trovali krv: morao je uni titi lice koje se skrivalo poput odraza u zatamnjenom staklu kamo god po ao. Morao je ubiti Sidneyja Kovicka.

Sidney je volio odlaziti na posao u svoju cvjecarnicu. Unutra njost ducana bila je ugodna i puna boja i mirisa, a ljudi koji su dolazili u cvjecarnicu po tivali su ga zbog znanja o cvijecu i sposobnosti da izabere ili izradi pravi buket za odreCenu prigodu. Uvijek se odijevao formalno kad bi odlazio u ducan, i uvijek je stajao dok bi radio. Sjeo bi samo kad bi rucao ili morao obaviti ne to za stolom. Vjerovao je da je dobar prodavac i dobar slu atelj i obicno mu nije trebalo dugo da otkrije to njegovi kupci tele. Rijetkima je bila vatna njegova reputacija izvan cvjecarnice. Kad bi kupac ispisivao cek, Sidney nikada nije tratio osobnu. Njegovi proizvodi i cijene bili su dobri, kao i njegovi kupci. Sidney je bio dtentlmen. Volio je i svoju tenu, Eunice. Kad su tek prohodali, pokazao joj je svoj dom u Metairieu, svoju jahtu u Des Allemandsu i svoj ribicki kamp na

Florida Keysu. Rekao joj je da se bavi kriminalom, ali ne drogama ni pornografijom. Kad ga je Eunice pitala cime se bavi, odgovorio joj je: "Svime na to ljudi sami pristaju i to donosi novac. Kraj price." Eunice je odrasla u korumpiranoj sredini. Sidneyjevo obja njenje o poslu kojim se bavio bilo joj je dovoljno. A onda je pijani susjed pregazio i usmrtio njihova djecacica. Pomocu svojeg odvjetnika, susjed je uspio izbjeci alkotest do sljedeceg dana. Nije se bunio protiv optutbe za neopreznu votnju i katnjen je s godinu dana votnje s ogranicenom dozvolom. Nije do ao na djecakov sprovod i nije se ispricao zato to ga je pregazio i ubio. Neki su rekli da se bojao. Drugi su tvrdili da je vjerovao kako je rijec o zakonskom problemu koji je rije en na sudu. No, svi su se slotili da je njegova odluka da ne ucini ni ta bila vrlo lo a. Kad je susjed est mjeseci poslije nestao, njegova supruga je ponudila njihovu kucu na prodaju i odselila u Omahu. Nije bila imucna, ali novcem od prodaje kuce kupila je stan u Metairieu i mogla dobro tivjeti. Nikada se nije potutila FBI-u niti lokalnim vlastima zato to joj nisu uspjeli pronaci supruga. Eunice nikada nije pitala Sidneyja jesu li glasine o susjedovoj sudbini istinite. No, katkad, kad bi bili sami u tami, nakon voCenja ljubavi u spavacoj sobi na katu, podigla bi se na lakat i pogledala ga ravno u oci. " to je?" upitao bi je on. "Reci mi", rekla bi ona. " to to?" "Reci mi da si dobar covjek kao to znam da jesi."

"Dobar sam covjek u cvjecarni. U nekim drugim situacijama motda nisam toliko dobar. Ja sam jednostavno takav, Eunice." No, motda ga ne bih trebala dalje ispitivati, rekla bi ona sebi leteci s rukom prebacenom preko njegovih irokih prsa, dok bi njegovo veliko srce udaralo pod njezinim dlanom. Pomagala mu je u cvjecarnici i, kao i on, ponosila se kvalitetom cvijeca koje su prodavali. U subotnja jutra kuhala bi kavu i postavljala alice i tanjurice, kao i cokoladice u zlatnoj foliji za kupce. Eunicin osmijeh obasjavao je dan i cvjecarnicu, i rijetki su bili kupci koje nije promijenio nabolje. Sidney Kovick nije bio jak u teologiji, ali ako je

postojao dokaz za postojanje Boga, za Sidneyja je to bila nazocnost Eunice u njegovom tivotu.

Bertrand je sakrio revolver iz kuce Sidneyja Kovicka iza apoteke "Rite Aid" u koju su oti li kako bi povukli nekoliko linija kokaina prije no to su se vratili u kucu da je opljackaju do kraja. Automobil koji je vozio bila je nova Toyota koju je prijatelj ukrao na parkirali tu Winn-Dixie u Houmi. Unutra njost je jo mirisala po kokosu od osvjetivaca zraka iz autopraonice. Prijatelj mu je cak dao i kasetu grupe Three 6 Mafia da je slu a tijekom votnje u New Orleans. "Samo ostavi pilu kod bratove kuce kad zavr i ", rekao je prijatelj. No, prijatelj nije znao ni ta o naravi Bertrandove misije, niti je znao Bertrandov naum, to jest, da namjerava ubiti covjeka koji mu je donio svu tu bol i zatim pobjeci s vrecicom krvavih dijamanata, ma to to bilo. Jo to nije otkrio. Dok se vozio u New Orleans, zapanjilo ga je koliki je dio grada jo uvijek bez struje i kolike su zgrade bez krovova i prozora, a dvori ta prekrivena uni tenim pokucstvom koje su vlasnici nagomilali vani. Jedan policijski automobil ga je pretekao. Policajac za volanom jednom je pogledao u retrovizor. Bertrand je skrenuo s avenije i parkirao se iza gomile granja. Cirevi u njegovu telucu polako su se aktivirali. Kad je bio siguran da je policajac oti ao, krenuo je kroz cetvrt i usporio pokraj debele crnkinje koja je gurala kolica preko kritanja. Kolica su bila prepuna pljesnive odjece koja je virila iz ticane ko are. "Znate li motda gdje je Rite Aid?" upita on. "Vjerojatno pod onim tamo znakom na kojem pi e 'Rite Aid'", odgovori ona. "Naravno, tu je. Telite li zaraditi pet dolara?" Tena ostavi kolica i poloti svoje velike ake na vjetrobran. Kota na podlakticama bila joj je tamna i sjajna, posuta ruticastim otiljcima i debela poput slonovske kote. " to namjerava , decko?" upita ona. "Ozlijedio sam nogu i te ko hodam. Motda mi motete donijeti ne to to se nalazi tamo, iza Rite Aida." Pogledala je prema apoteci. Grudi su joj bile poput lubenica u platnenim vrecama, a vrat ukra en prstenovima prljav tine. "Zna da nema registracije na autu?"

"Naravno. Imate dobro oko. Valjda je otpala." "Strpaj moju odjecu u prtljatnik, zatim me odvezi tamo gdje teli , pa mi plati pedeset dolara i odvezi me kuci", rece ona. "Mote i tako", rece on. "Usran si od straha, decko. Smrdi po strahu. to god cinio, bolje ti je da prestane ", rece ona. Odvezao je tenu do mjesta pedeset metara udaljenog od parkirali ta iza Rite Aida. Ostavio je motor upaljen dok se ona gegala do dijela plocnika kojeg je izdiglo korijenje golemog zimzelenog hrasta. Drvo je rascijepila ili munja ili njegova vlastita tetina, a pukotina u stablu bila je ispunjena betonom. No, beton se istro io i stvorio se otvor iza kojeg je Bertrand sakrio revolver i vrecu s kokainom u zgutvanoj ko ulji. Debela tena te ko je disala i znojila se kad se vratila u automobi. Odlotila je zgutvanu ko ulju na sjedi te. "Unutra je pi tolj", rece ona. "To mi je alat za auto." "Daj mi mojih pedeset dolara i odvezi me natrag do kolica. Ne mora me voziti kuci", rece ona. Iza la je na kritanju, sa zgutvanim novcanicama u ruci, i odgurala kolica niz ulicu. Kotaci su se izvijali na asfaltu, boreci se jedni protiv drugih. Dok ju je Bertrand promatrao kako sa svojom stratnjicom velicine kade u zelenim rastezljivim hlacama poku ava odrtati ravnotetu pritom ne sru iv i te ku ko aru, osjecao se maleno i usamljeno, poput nekoga ostavljenog na plati, ali nije znao za to. Gurnuo je kokain u hlace, a revolver pod sjedalo, i krenuo za Algiers, s druge strane irokog Mississippija. Prozori su bili spu teni i vjetar je puhao dok je prelazio preko rijeke, ali znoj mu se slijevao niz prsa, a iz pazuha mu se dizao smrad. Izvukao je vrecu s kokainom iz hlaca, umocio prst i natrljao njime nosnice i desni. No, Kovickova droga nije djelovala, zato to je bila previ e razrijeCena, ili zato to je Bertrand bio tako napet da je mogao u mrkati puni gram a da ne ugasi vatru u telucu i ne zaustavi udaranje srca. Kad je do ao do izlaza za Algiers, osjecao se kao da je u ao u okno dizala. Kamion ga je zaobi ao, trubeci. Znak "stop" proletio je pokraj njega kao da mu je iznenada postavljen na rubu vidnog polja. Opet je posegnuo u vrecu s drogom i sru io je na pod. Ispred njega je policajac usmjeravao automobile da zaobiCu mjesto nesrece. Kad je

stigao do ulice u kojoj je bila smje tena Kovickova cvjecarnica, hiperventilirao je i mislio je da ce se onesvijestiti. Parkirao je na pocetku bloka. Nije se mogao sjetiti je li se ikada tako bojao. Poku avao je smisliti neki dobar razlog da ne ude u cvjecarnu. Dva tipa koji su izgledali poput mafija a objedovali su za stolom pod nadstre nicom koja se protezala od izloga. Kako da napadne tipove koji tive od ubijanja ljudi? Mogao je uloviti Kovicka negdje drugdje, kad budu u ravnopravnom polotaju. To nije moralo biti danas i ovdje. Nije sramotno koristiti mozak. No, potajno je znao da pravi neprijatelj u njegovu tivotu nije Kovick, nego strah koji ga je pratio u tami njegove sobe, pri svakom izlasku sunca, za doruckom s majkom, u kolskom autobusu, u kolskom dvori tu, u kuci gdje se prvi put ozbiljno u lagirao i na madracu na kojem je evio djevojke i cinio stvari zbog kojih se poceo pitati je li degenerik. Strah je bio sivi balon koji je plutao s mjesta na mjesto, s predmeta na predmet, i svaki put kad se poku ao suociti s njim, premjestio se negdje drugdje, preobratavajuci najnevinije situacije u dileme koje nikada ne bi priznao nikome drugome, kako ljudi ne bi otkrili koliko je zapravo upla en. Sada je poku avao pobjeci od tipa koji je pretvorio njegov tivot u nocnu moru. to je bilo gore, pitao se, umrijeti ovdje, ili bjetati i trpjeti podsmijeh dok ga Kovickovi ljudi napokon ne ulove, ne zalijepe mu usta trakom i ne odnesu ga u podrum gdje ce ga Kovick cekati u ki nom ogrtacu i gumenim cizmama. No, mafija i koji su se gu ili u sendvicima ispod nadstre nice nisu bili proizvod njegove ma te, rekao je sam sebi. Nikada nece proci pokraj njih. Cak i sam poku aj bio bi kao da pljuje lavu u usta. Kad se gotovo uvjerio da ima dobar razlog za odgodu svojeg sastanka, mafija i su zavr ili s jelom, stavili ostatke u papirnatu vrecicu i odvezli se u kabrioletu. Bertrand je dvaput obi ao blok, nadajuci se da ce gomila kupaca uci u cvjecarnicu i prutiti mu dobar razlog da krene natrag u Houmu. No, plocnik je bio prazan, ni jedan automobil nije se zaustavio u blizini. Zapravo, cinilo se da je cvjecarnica stvorena ciglu po ciglu bez ikakve opipljive veze sa svijetom, poput otoka na kojem je Bertrandu Melanconu bilo suCeno da se suoci s licem koje ga je cijeli tivot gledalo s prijezirom.

Zadjenuo je cijev revolvera za pojas, prekrio dr ku majicom i iza ao iz automobila. Cinilo mu se da osjeca kako se zemlja nagnula ukoso. Tada je shvatio da nema plan. Tijekom cijele votnje od Houme razmi ljao je o tome kako da doCe do revolvera i droge. Kad je to rije io, poceo je razmi ljati o tome kako da izbjegne suocavanje s Kovickom. Sada je stajao pred Kovickovom cvjecarnicom s njegovim revolverom u ruci i bez plana. to bi trebao uciniti? Uci kroz vrata i zapucati? to ako proma i? to ako Kovick ima pi tolj pod pultom? Oti ao je do kraja bloka i u ao u ulicicu koja je vodila iza cvjecarnice. Kante za smece bile su sru ene na asfaltu, a listovi stabala banane u tali su na vjetru. Stratnja vrata cvjecarnice bila su od krinuta. Bertrand je osjetio stezanje u prsima. Pluca su mu gorjela kao da je netko ulio baterijsku kiselinu u njih. Desnom rukom pridrtavao je majicu kako vjetar ne bi otkrio revolver, a drugom je rukom brisao znoj iz ociju. Nije mogao ni zamisliti da je takav strah moguc. Povukao je metalna vrata i pogledao u stratnji dio ducana. Visoka tena stajala je za radnim stolom i razgovarala telefonom. Nasmije ila mu se i pozvala ga unutra pokretom ruke. Zurio je u nju, potpuno zbunjen. Valjda je mislila da je dostavljac. Tada je shvatio jo ne to: bila je to Kovickova tena. Vidio ju je na fotografiji objavljenoj u Times-Picayuneu. Ima li boljeg nacina da se osveti Kovicku od toga da mu ukoka tenu, pomislio je. To je ne to to bi Eddy rekao, kad bi imao um kojim bi mogao razmi ljati, kad ne bi bio hrpa crijeva prikljucenih na cijevi za hranjenje. Tena je spustila slu alicu. Nosila je ljetnu haljinu, a njezina su iroka ramena bila preplanula i snatna, poput ramena seljanke. "Jeste li do li povaditi plocice u kupaonici?" "Pardon?" rece on. "Nije vas poslao vodoinstalater?" "Tratio sam jednu adresu, nisam siguran da sam na pravom mjestu." "Koju adresu?" Nije mogao razmi ljati. Zvuk vlastitog bila grmio mu je u u ima. "Adresu na kojoj je gospodin Kovick", rece on. Bote, to li je upravo rekao? "On je tamo naprijed. Reci cu mu da ste ovdje. Kako se zovete?"

"Ne morate ga smetati. Otici cu po svoj alat. U kamionetu je." "Pricekajte trenutak", rece ona, pa ode u prednji dio cvjecarnice. Nije mogao odluciti treba li pobjeci ili izvuci revolver iz pojasa prije nego to Kovick proCe kroz te ki zastor od filca koji je dijelio prednji i stratnji dio ducana. Vani je pro ao kamionet koji je skrenuo u bocnu ulicu, a Bertrand je skoro iskocio iz svoje kote. A tada, poput prikaze iz sna, Kovick povuce zastor i zagleda se u njegovo lice. Izgledao je poput najveceg covjeka kojeg je Bertrand ikada vidio. "U cemu je problem?" upita on. Bertrandu su usta bila tako suha da je skoro progutao vlastiti jezik kad je poku ao ne to reci. "Nema problema, gospon", rece on, ukocen, s palcem desne ruke zadjenutim za dtep hlaca. Kovick je nosio odijelo bet boje s blijedim purpurnim prugama, ko ulju boje lavande i kravatu boje nara. Oci su mu sjajile tamnom svjetlo cu, poput opsidijana, cvrsto fokusirane. "Do ao si zbog kupaonice? Neke cijevi su neposredno ispod plocica, pa mora paziti kako ih dite . Stare su i nije potrebno mnogo da ih se izvadi." "Nisam ovdje zbog kupaonice", rece Bertrand. "Sto onda hoce ?" Sidney ga pogleda postrance dok je podizao praznu vazu iz kartona na podu i punio je iz slavine na zidu. Odlotio je vazu na radni stol i poceo pregledavati knjigu narudtbi. "Jesi li me cuo? to hoce , momce?" Ni ta, osim tvojeg tivota, upcino, zacuo je Bertrand glas u sebi.

" to si rekao?" upita Sidney. "Ni ta. Nisam ni ta rekao." "Nazvao si me upcinom?" "Ne, gospodine, nisam to rekao." "Mislim da jesi." Sidneyjev pogled spusti se na Bertrandov pojas. " to ima tamo?" "Ni ta", rece Bertrand povlaceci se. "Da?" rece Sidney. O amario je Bertranda po licu, snatno, zamah-nuv i iz ramena. "Ne to sam te pitao. to je tamo?" "Gospon, nisam ni ta ucinio. Otici cu. Nikada me vi e necete vidjeti. Obecajem." Sidney posegne dolje i istrgne revolver iz Bertrandova pojasa. Celicni ni an zaderao je Bertrandovu kotu. "Ti malo govno", rece on. "Do ao si ovamo naorutan, a tena mi je u ducanu?"

"Ne, gospodine. Samo sam se izgubio." "Ne lati", rece Sidney. Opet je svom snagom o amario Bertranda po licu, izbiv i mu pljuvacku iz usta. "Mislio sam da ste laka trtva, covjece", rece Bertrand. Nos mu je bio pun iglica, a oci su mu se ispunile suzama. "Zar ja imam reputaciju lake trtve? Zar imam reputaciju covjeka kojeg svatko mote napasti? To mi govori u mojem vlastitom ducanu?" Bertrand zausti da ne to kate, ali rijeci mu nisu izlazile iz usta. Sidney otvori bubanj revolvera i izbaci metke na dlan. "Odakle si?" upita on. "Iz Shreveporta", rece Bertrand. Sidney spusti revolver u dtep svog kaputa, pa gurne aku u Bertran-dove gace i povuce i njih i hlace. Zatim mu ubaci est metaka meCu genitalije, pa ga otprati do vrata. "Ovako stvari stoje, momce. Pogrije io si. Ako ponovno doCe ovamo, sredit cu te." Sidney ga gurne na ulicicu i Bertrand imao osjecaj kao da je do kraja ulicice, uvjeren ulicu, i kad je mislio da je ponitenje i jnil, ugledao je Toyote u zrak. tako snatno udari u stratnjicu da je mu je gurnuo staklo u rektum. Od epao da mu krv tece niz bedra. Kad je iza ao na nemoguce da u tivotu dotivi vece kako dizalica podite prednji kraj njegove

Kasnije tog poslijepodneva zazvonio je telefon na mome kuhinjskom stolu. "Iza ovoga ste ili ti ili Purcel, Dave", rece glas. "Sidney?" rekoh ja. "IznenaCen si to sam tiv?" "Ne razumijem te." "U ruci drtim revolver kalibra 38 milimetara. Pogodi odakle mi? Ukraden je iz moje vlastite kuce. Upravo sam ga uzeo od crnog klinca s dahom koji smrdi poput prdca. Klinac je do ao u moj ducan s mojim vlastitim revolverom i htio me srediti. Misli li da je to samo slucajnost?" "Gdje je on sada?" "Ne znam. Udario sam ga u dupe i utnuo niz ulicicu prije nego to sam shvatio da je to jedan od momaka koji su mi rasturili kucu. No, ako mi padne aka, rastavit cu ga na komadice i donijeti ih tebi." "Nije dobro govoriti takve stvari murjaku, Sidney."

"Jebi se." "Drago mi je da si dobro." Zastao je, razmi ljajci o mome odgovoru. "Teli li reci da nisi nahu kao tog klinca na mene?" "Ne, a nije ni Clete Purcel." "Nemoj mi srati. Purcel vec dugo ima pik na mene. Kad smo bili klinci, bila je frka na dnu Magazinea. Misli da sam ja poslao tipa koji ga je opalio s cijevi po oku. On je budaletina. Zna li kako ce prepoznati budaletinu? Razmi lja, pona a se i izgleda kao Purcel." "Pusti Cletea. Pustio te kad te mogao uni titi pred tvojom vlastitom suprugom." "Nemam pojma o cemu prica ." Sad sam duboko zaglibio, ali zakljucio sam da je Sidney sam to tratio. "Clete je znao da si se spetljao s Natalijom Ramos. Mogao je razotkriti da si obicna hrpa govana, ali preveliki je dtentlmen da bi ucinio ne to takvo." "Valjda bih iz svega ovoga trebao nauciti da se praznoglavci drte zajedno. Poku at cu ti nacrtati ovo. Upoznao sam Nataliju Ramos u videoklubu. Ona voli filmove, kao i ja. Dao sam joj posao cistacice. Poku ao sam pomoci i sveceniku narkicu s kojim se spetljala. Bio je dobar covjek, ali drogirao se zbog raka. Reci Purcelu da je jo gluplji nego to sam mislio." "Poznavao si oca Judea LeBlanca?" "Ti i Dumbo odlepr ajte ma uci u ima do drtavne klinike za mentalnu higijenu, pa vidite obavljaju li transplantacije mozga." "Ronald Bledsoe mi je provalio u kucu. Ti si kriv za to, Sidney." No, spustio je slu alicu prije nego to sam izustio pola recenice.

Kro nje zimzelenih hrastova u dvori tu povijale su se na vjetru, a li ce je padalo na povr inu rukavca. Vidio sam djecu kako se igraju s frizbijem na zelenoj padini Gradskog parka i cuo sam njihove glasove koji su preko vode dopirali do mene. Bila je to lijepa vecer, koju nije trebalo ukaljati mislima o ljudima poput Ronalda Bledsoea. No, zlo je zlo, i ono ne napu ta na e tivote zato to mi to telimo. Savjet Otisa Baylora da na Bledsoea ne treba reagirati bio je dobar, ali to nije znacilo da ja moram igrati njegovu igru. Nazvao sam Cletea na mobitel. "Bledsoe ne spava nocu?" upitao sam ga.

"Ne." " to radi?" "Nasmrt pla i kurve ili karta." "Karta?" "Na svojem laptopu. Na braniku automobila ima naljepnicu iz kasina. Motda je ovisan o tome. Svi ti momci ovisni su o necemu. Za to?"

Dvadeset drugo poglavlje

U NEDJELJU U DVA SATA UJUTRO ODVEZAO SAM SE U CLETEOV MOTEL. Nebo je bilo tamno, a vjetar je otivio drvece. U sobi Ronalda Bledsoea gorjela su svjetla. Kad sam pokucao, otvorio je taluzine i pogledao van. Tada je skinuo lanac i otvorio vrata. Bio je odjeven u ogrtac tamno-plave boje i cupave bijele papuce. Smije io se. Izbijeni zub zamijenio je mostom. "Zao mi je to smetam, gospodine Bledsoe. Vidio sam da kod vas gori svjetlo i mislio sam da ne biste imali ni ta protiv posjeta", rekoh ja. "Ni najmanje. Lijepo iznenaCenje." Pogledao je na sat. "Vi ste poput mene, nocna ptica. UCite." Unutra njost njegove sobe bila je besprijekorno cista. Krevet je jo bio namje ten, a otvoreni laptop stajao je na stolu. "Kladim se da znam to cete me pitati", rece on. "Kladim se da ne znate", rekoh ja. "Telite znati hocu li tutiti va u djevojcicu." "Hocete li?" "Ne, gospodine, to nije moj nacin." "To je lijepo od vas. Mogu li vas zvati Ronald?" "Svi me tako zovu, jer to mi je ime." Njegova izdutena obrijana glava sjajila je na elektricnom svjetlu. Podigao je lonac za kavu sa tednjaka i napunio dvije alice, gledajuci me postrance. "Telite li ecer i vrhnje?" "Ne, ni ta", rekoh ja. Slike na zaslonu njegova racunala privremeno su mi odvukle pozornost.

"Imam razne igre na svojem laptopu", rece on. "Volite li kartati, gospodine Robicheaux?" "Zovite me Dave. Nekad sam odlazio na konjske utrke. Zapravo, to mi je postalo problem, uz onaj veci problem koji sam vec imao." "Stvarno?" Prutio mi je alicu i tanjuric s malom tlicicom. No, spustio sam alicu na stol ne otpiv i ni gutljaja. Elektronske karte okretale su se pred djeliteljem i lebdjele preko zaslona njegova laptopa. "Mislio sam da mogu pobijediti i uz male izglede, ali gadno sam popu io", rekoh ja. "Stvarno?" ponovi on. "To je slabost svakog kockara, nalik slabosti pijanca. Misli da mote intuitivno razaznati i kontrolirati buducnost, ali njegova prava misija jest da izgubi." "Za to bi covjek htio izgubiti?" "Kako bi mogao okriviti svemir za sve svoje probleme." "Nikada nisam tako razmi ljao o tome. Vi ste pametan covjek, gospodine Robicheaux. Ovo je impresivan grad. Jutnjaci su najpametniji ljudi na svijetu. Va a kci je vrlo obrazovana i kulturna. Covjek to shvati cim je pogleda." "Hvala, Ronalde. Gledajte, pitao sam se motete li mi pomoci da rije im jedan problem. Netko je provalio u na u kucu i vandalski uni tio njezinu spavacu sobu. Culi ste za to?" "Ne, gospodine, nisam." "Zato bi vas moja efica teljela iskljuciti kao moguceg pocinitelja. Motemo li dobiti uzorak va eg DNK?" "Nije li to neka vrsta pretrage gospodine Robicheaux? Zbog cega vam je potreban takozvani 'moguci razlog'?" Cijelo vrijeme nije skidao osmijeh s lica. "Potpuno ste u pravu." "Pa, imate li nalog?" upita on zaigrano. "Bojim se da nemam." "Onda pricekajte trenutak", rece on. Oti ao je u kupaonicu i vratio se s pamucnim tapicem za u i. Zabio je jedan kraj duboko u usta i navlatio ga. Zatim je spustio tapic u vakuumsku vrecicu i prutio mi je.

"Ne telim da imate problema sa svojom eficom zbog mene. Ne, gospodine, to ne bi bilo dobro." "Imali ste partnera kad ste mi provalili u kucu?" Rukama je obuhvatio stratnji dio vrata i odmahnuo glavom. "To me vrijeCa. Volio bih da to niste rekli." Odmjerio me pogledom od glave do pete. "Nosite li orutje, gospodine Robicheaux?" Tijekom cijelom na eg razgovora, dopu tao mi je da ga zovem imenom, ali on je mene oslovljavao formalno. Na svoj me nacin time nadmudrio i ponizio. Pokazao sam mu desnu stranu svoga sportskog sakoa. "Zapravo, trebao bih, ali ovo je samo prijateljski posjet. Recite mi, vjerujete li stvarno da motete doci u maleni jutnjacki grad, obrisati noge o ljude i vratiti se kuci bez neke tete posljedice? Vjerujete li zaista da se Jug toliko promijenio?" Priblitio mi se. Jo se smije io, a zubi su mu se sjajili od sline. "OdraCivao sam sve vrste poslova koje postoje, na svim mogucim mjestima, ljubav prema novcu korijen je svih zala. I Biblija to kate. Ljudi su bili na prodaju tada, ljudi su na prodaju i sada. Cijeli ovaj grad bio bi parkirali te Wal-Marta kad bi netko to platio." "U krivu ste." "Vraga sam u krivu", odvrati on. "Vi znate to je to krvavo kamenje, zar ne, Bledsoe?" "U civiliziranom svijetu, gospoda se meCusobno ne oslovljavaju prezimenom, gospodine Robicheaux. No, da odgovorim na va e pitanje, ne, ne znam mnogo o krvavom kamenju." "Zbog tog kamenja djeci su rezali ruke. Mislim da ce vam donijeti patnju." "Patim otkad sam roCen. Sto mislite o tome?" Sada mi je stajao tako blizu da sam mogao osjetiti miris sasu enog sapuna na njegovoj koti. Spustio sam pogled i udaljio se jedan korak od njega. Tada sam otvorio vrata kako bih iza ao. Dah mi je bio plitak, a u ruci sam nosio vakuumsku vrecicu. "Necete popiti svoju kavu, gospodine Robicheaux?"

Kad sam iza ao van, cinilo mi se da mi njegov zadah i dalje lebdi oko lica. Kad sam pokrenuo kamionet, stajao je na vratima, s rukama u dtepovima ogrtaca. Elektronske karte padale su u crni satenski e ir

na zaslonu njegova laptopa. Silueta mu se ocrtavala na svjetlosti iz sobe, tako da mu je lice bilo u sjeni, ali ulicna svjetiljka bacala je dovoljno svjetla da mu obasja smije ak. Krenuo sam unatrag niz prilaz izmeCu dva reda apartmana, ravno na Glavnu cestu, dok mi je rucica mjenjaca drhtala u ruci. Kad sam se vratio kuci, svukao sam se i u ao u krevet pokraj Molly. Kad je osjetila moju tetinu na madracu, probudila se i okrenula prema meni. Njezino je tijelo bilo vruce na dodir. Prije no to sam krenuo u motel, rekao sam joj da moram poci u ured kako bih pomogao dostavljacu da rije i neki problem. Sada sam legao na leda i zagledao se u strop. Podigla se na jedan lakat i pogledala me. "Sve je u redu. Spavaj", rekoh ja. O tro me udarila koljenom u bedro. "Ne poku avaj mi glumatati, vojnice", rece ona. "Suocio sam se s Bledsoeom." "Sam?" "Clete je bio u blizini. Sve je bilo u redu." Polotila mi je ruku na prsa. "Srce ti lupa." "Nisam mogao biti u istoj sobi s njim. To je te ko objasniti. Morao sam pobjeci od njega." "Priznao je da je provalio u na u kucu? Prijetio ti je?" "To nije njegov nacin. Princ tame uvijek je dtentlmen, kao i njegovi sljedbenici." "Ne govori tako, Dave." "Sredit cu ga. Na jedan ili drugi nacin, zakucat cu ga na zid." Isprutila se, polotiv i glavu na jastuk. Zurila je u strop. Tada je rekla ne to za to sam vjerovao da nece nikada reci. "Telim kupiti pi tolj."

Ujutro, prije radnog vremena, odvezao sam se do jutnog kraja tupe Lafourche i parkirao ispred bara na kritanju gdje smo Bo Diddley Wiggins i ja pokupili Cletea nakon to je pucao na covjeka koji je bjetao niz kanal u motornom camcu. anker je bio sam, u potko ulji. Sjedio je pred ventilatorom i poku avao citati novine pod mutnim svjetlom. Pokazao sam mu svoju iskaznicu i postavio mu pitanje o dvoje ljudi koji su bili tamo kad sam do ao po Cletea. anker je imao dlakava ramena, a obrve su mu bile pro arane otiljcima koji su mu zatezali kutove ociju, tako da je vi e slicio Azijatu nego zapadnjaku. "Poznajete li momke koji su doveli ovamo mog prijatelja?"

"Oni rade za gospodina Wigginsa. Katkad ovdje piju pivo", rece on. "Znao sam to kad sam do ao. Telim znati gdje su sada." "Te ko je to znati u nedjelju." "Istratujem dvostruko umorstvo s mucenjem. Biste li mi teljeli odgovarati na pitanja u tupnom zatvoru?" Presavio je novine i odgurnuo ih. " est kilometara niz cestu je dok s crpkom za gorivo. Jednoga od njih motda cete pronaci tamo." "Hvala vam", rekoh ja, pokupiv i iskaznicu sa anka. "Hej!" rece on kad sam vec skoro bio na vratima. "Da?" rekoh ja. "Vozim pedeset kilometara po lo im cestama da bih do ao na posao. ZaraCujem est dolara na sat plus napojnice. FEMA kate da cu za mjesec dana motda dobiti prikolicu. Koliko daleko vi vozite na posao? I ma li va a kuca krov?" Odvezao sam se na jug do doka s crpkom za gorivo smje tenog na sjeci tu mocvarnog zaljeva i slatkovodnog kanala koji je naftna kompa-nija iskopala usred mocvare. Lokve dizela plutale su navodi i rastapale se. HrCava barta letala je napola potopljena meCu travom. Vidio sam covjeka u odjeci kaki boje kako se mota u malom uredu izgraCenom na kraju doka. Gledao je zracni gliser koji je jurio zaljevom, pa me nije cuo kako mu prilazim s leda. "Hej, upla ili ste me!" rece on kad se okrenuo. Tada me prepoznao i predstavio se. Rekao je da se zove Tolliver, da potjece iz Arkansasa i da trinaest godina radi za Boa Wigginsa. "Va prijatelj se nalio, zar ne?" rece on. "Je li stigao kuci tiv i zdrav?"

"Jeste li vidjeli kako puca na nekoga, gospodine Tolliver?" "Ne, cuo sam nekoliko udaljenih pucnjeva, poput zvuka sacmarice na vjetru. Momak je bjetao u motornom camcu i pomislio sam da je Purcel motda trtva pljacke. To je jedini razlog zbog kojeg sam se umije ao." Bio je covjek simpaticna izgleda. Trbuh i salo visjeli su mu preko pojasa. Imao je velike smeCe podlaktice koje su na vrhu bile prekrivene crvenkastom dlakom. Cesto se smije io. Zapravo, bio je previ e simpatican i smije io se mnogo vi e nego to je trebao. "Ne znate tko je bio covjek u camcu?" "Ne, gospodine." "Koliko dugo radite na ovom doku?" "Motda nekoliko godina." "Ovamo dolazi mnogo stranaca?"

"Ja samo punim gorivom camce gospodina Wigginsa. Ne razmi ljam mnogo o tome to se dogaCa ovdje, mislim, o ribolovu i tome slicnome." "Jeste li ikada culi za tipa imenom Ronald Bledsoe?" "Ne mogu reci da jesam:" "Izgleda cudno. Glava i lice izgledaju mu kao vrh vibratora." Zaka ljao je od smijeha i pogledao postrance prema zaljevu. Izvadio je tute pilotske naocale iz dtepa ko ulje i stavio ih na oci, iako je sunce za lo za oblake i iako je mocvara oko nas utonula u sjenu. Ra irio je ruke na ogradi iza sebe i odmahivao glavom, kao da razmi lja o pitanju, iako ga nisam postavio. "Motete li me pogledati, gospodine Tolliver?" "Govorim vam sve vi e." to mogu, gospodine Robicheaux. Ne znam ni ta

Fiksirao sam ga pogledom sve dok ga nisam prisilio da me pogleda. "Ronald Bledsoe je nezaboravna osoba, gospodine Tolliver. Mislim da je on veoma okrutan covjek. Ako se rukujete s njim, osjetit cete kako vam nekakva crna struja pute uz ruku. Ponovite mi da ne poznajete tog covjeka." "Nisam upoznao tog gospodina. Ne, gospodine", rece on odmahujuci glavom. No, vidio sam tik ispod njegova lijevog oka, kao da mu je pcela pre la po koti. Izvadio sam posjetnicu iz lisnice i predao mu je. "Izgledate kao vi e-manje pametan covjek. Upozoravam vas, gospodine Tolliver. Ronald Bledsoe je zao covjek. Ukoliko stanete na njegovu stranu, protdrijet ce vas." Tolliver je poku ao zadrtati bezizratajno lice, ali kad je progutao slinu, izgledao je kao da mu je orah zapeo u grlu.

Te veceri izvadio sam iz prtljatnika stari poluautomatski pi tolj Ruger kalibra 22. Zatim sam odveo Molly u policijsku streljanu i pokazao joj kako da ubaci metke u magazin i kako da gurne metak u cijev. Zatim sam je poducio kako da se sluti osiguracem, kako da izbaci magazin iz dr ke i otvori cijev kako bi provjerila je li u njoj metak. Pokazivao sam joj te stvari metodicno i bez radosti, rezervirano i depresivno.

Nebo je bilo purpurnoplave boje. Drvece dut drtavne ceste utonulo je u sjenu i njihalo se zbog kretanja ptica. Bilo je cudno gledati Molly kako zauzima polotaj za pucanje, isprutenih ruku, s jednim zaklopljenim okom i sa titnicima za u i na glavi. Bilo je te ko prihvatiti cinjenicu da moja tena, biv a casna sestra i clanica organizacije Pax Christi, puca u papirnatu metu s ljudskom siluetom. Kad je ispalila posljednji metak iz magazina, povukla je otvarac cijevi i sitni pramicak dima podigao se iz prazne komore. "Izgleda nesretno", rece ona.

"Dan je bio dug, to je sve." "Jesam li te razocarala?" "Ne", rekoh ja. "Vjeruje da radimo ono rekoh ja. to Ronald Bledsoe teli, zar ne?" "Ne",

"Dobar si u mnogim stvarima, Dave, ali laganje nije jedna od njih." Uzeo sam joj Ruger iz ruke i spustio ga u platneni ruksak u kojem sam cuvao svu svoju opremu za vatreno orutje. Obgrlio sam je oko ramena i od etali smo se do mojeg kamioneta parkiranog meCu drvecem. Stotine ptica pjevalo je u sjenama. Na zapadu sunce se pretvorilo u crveno jezero smje teno izmeCu obala ki nih oblaka. U prsima me ti tio isti osjecaj kakav sam imao kao dijete kad su moji roditelji poceli uni tavati svoj dom i obitelj. Osjecaj je bio povezan s onim to psihijatri zovu "fantazija o uni tenju svijeta". Tivio sam s tim osjecajem u snovima prije no to sam oti ao u Vijetnam, i dugo nakon to sam se vratio. Rje avao sam ga Jim Beamom i ovisno cu o Valijumu, a kad su oni prestali djelovati, rje avao sam ga snatnim adrenalinom izazvanim trzajem pi tolja u ruci, mirisom baruta u nosnicama i zujanjem metka pokraj u iju. Osjecao sam da ce mi iz tivota otici ne to nenadomjestivo, ali nisam znao za to. Je li to jednostavno gravitacija koju osjecate u odreCenim godinama? Postoje trenuci kad zvuk lopate zabijene duboko u zemlju mote postati vlat trave u uhu. Jesam li se vi e bojao smrti nego to sam bio spreman priznati? Ili je Ronald Bledsoe doveo do toga da se moja obitelj formira prema njegovoj slici i prilici? Kad smo se vratili kuci, Molly je nauljila i ocistila Ruger. Nije mi ga vratila.

U ponedjeljak u 9:17 ujutro zazvonio mi je telefon na stolu. "Gospodine Robicheaux?" rekao je poznati glas. " to teli , Bertrande?" odgovorio sam. "Do ao sam ovamo po pomoc. Ne mogu vi e." "Kamo si do ao?" "Dovezao sam se vlakom u New Iberiju. Nisam spavao." "Sada si u New Iberiji?" "Da, ne mogu vi e." " to ne mote vi e?"

"Sve. Ljudi me love. Ljudi se pona aju prema meni kao da sam govno. Kovick je sredio da svi u izbjeglickim kampovima znaju tko sam. Nemam se gdje sakriti. Htio sam ga ukokati. Ili njegovu tenu. Ali samo sam stajao tamo i drhtao." "Poku ao si srediti Sidneyja Kovicka?" "Ja nisam ubojica. To sam otkrio u subotu. Motda sam kukavica, ali nisam ubojica." Opisao mi je prizor u cvjecarnici, strah koji je gmizao poput titaka u njegovu srcu, amare koje je dobio, metke iz revolvera istresene na njegove genitalije, snatan udarac koji mu je raskrvario rektum. Bilo je te ko slu ati njegovo samosataljenje. No, nisam sumnjao u razinu njegove emocionalne boli. Pretpostavljao sam da je, ispod krinke, Bertrand Melancon vjerojatno djecak od otprilike sedam godina. "Reci mi gdje si." Zastao je na Oti ao sam u jeo. Tamo je akumulatorom trenutak. "Nisam zato nazvao. Morate mi ne to objasniti. skloni te za izbjeglice u parku jer od jucer nisam ni ta bila bjelkinja koju sam vidio u automobilu s krepanim kod Desirea."

"Misli , bjelkinja koju si silovao?" "Da, ona, bila je tamo, covjece, i poslutivala obroke u skloni tu. Rekao sam sam sebi da to nije moguce. Upitao sam jednog tipa tko je ona, i rekao mi je da je iz New Orleansa i da se zove Thelma Baylor. Tako se zvala obitelj iz kuce iz koje je do ao hitac koji je pogodio Eddyja i ubio Kevina." Shvatio sam to se dogodilo. Thelma je vjerojatno oti la u skloni te kako bi pomogla Alafair, a Bertrand je upao unutra i ugledao je. Poku ao sam se koncentrirati, kako bih sprijecio da njegovo slucajno otkrice postane katalizator za dogaCaje o kojima uopce nisam htio razmi ljati.

"Smr avila je, izgleda malo starije, ali to je ona, zar ne?" Pomisao na to da je fizicki procjenjivao mladu djevojku koju je napao i da od mene trati da to potvrdim naru ila mi je osjecaj za moral na vi e razina nego to sam ih mogao prebrajati. "Ona te se ne tice, partneru." "Moram to popraviti." "Drti se podalje od Baylora." "Imam plan. Javit cu vam se." Prekinuo je vezu. Uzeo sam policijski automobil i odvezao se do rekreativnog centra u Gradskom parku. Alafair je slagala letajeve obitelji koja je selila u Dallas. Izgledala je zabrinuto, ne previ e usredotoceno. Neki klinac u pozadini je vodio ko arka ku loptu, snatno je odbijajuci od poda. "Gdje je Thelma?" upitao sam je. "Otac ju je pokupio. Mislim da su oti li kuci", rece ona. Podigla je gomilu krevetnine i pogledala me. "Je li ovdje bio jedan crnac u ranim dvadesetima? Covjek kojeg prije nisi vidjela?" "Ako i jest, nisam ga primijetila." "Zove se Bertrand Melancon. On je jedan od tipova koji su silovali Thelmu." "Za to je ovdje?" "Zbog krivnje, straha, oportunizma. Sumnjam da i on sam zna. Motda je lud." "Ima li to veze s Ronaldom Bledsoeom?" "Da, ima. Ima veze i s krvavim dijamantima. Moramo strpati Melancona iza re etaka, za njegovo dobro, kao i za dobro svih ostalih." "Dosta mi je toga." "Cega?" "Ronald Bledsoe jutros je bio ovdje. Rekao je nadgledniku da bi htio volontirati, ali cijelo me vrijeme promatrao. Imao je onaj bolesni osmijeh na licu." Ispred ulaznih vrata djeca su se igrala na vrtuljcima i ljuljackama pod zimzelenim hrastovima. Sjecao sam se kad je Alafair bila njihove dobi i igrala se na isti nacin. "DoCi sa mnom na rucak", rekoh ja. " to cemo uciniti u vezi tog upka, Dave?" upita ona.

Vratio sam se u ured i pokucao na Helenina vrata. Nije bila sretna kad je cula posljednje vijesti o Bertrandu Melanconu. "Reci mi jesam li to propustila - silovao je malu Bayloricu i jo jednu djevojku iz Donjeg devetog okruga, poku ao je ubiti Sidneyja Kovicka, i sada je u New Iberiji i zove tebe zbog gritnje savjesti." "Mislim da je to to." "Gdje je on sada?" "Ne znam." "PronaCi Otisa Baylora i njegovu kcer. Reci im da je Melancon U okolici i da ga planiramo uhititi. No, potrudi se da Baylor shvati da Melancon pripada nama." "U redu." Ustala je i polotila ruke na bokove. Imala je smeCe hlace u zapadnjackom stilu, pojas od upletene kote i usku majicu. Tada me neocekivano pogledala ravno u oci, a njezin pogled i pona anje poprimili su onaj neobican androgini sjaj koji ju je pretvarao u ljupku misteriju koja je bila istovremeno i uzbudljiva i uznemirujuca. "Nisam te smjela poslati u New Orleans", rece ona. "Za to?" "Zato to federalci imaju novca da pociste sranje koje sami naprave, a mi nemamo. Zato to si dobar policajac i nikad ne prestaje raditi na svojim slucajevima. Svi koji su upleteni u njih ostaju ti u glavi. Da nisi policajac, bio bi svecenik." Oci su joj poprimile ljubicastu boju i bile su toplije nego to su trebale biti. "Mogu li dobiti povi icu?" Otjerala me mahnuv i rukom i uz rijeci: "Bwana, sada odlazi."

Preskocio sam rucak i odvezao se do kuce Otisa Baylora na Staroj cesti Jeanerette. On je bio u svome dvori tu, u dubokoj sjeni, sa esnaestoli-trenim spremnikom sredstva protiv insekata na leCima. Polako se kretao dut kuce, pr cuci cvjetnjake i temelje kuce. U sjeni je bilo prohladno, ali platneno remenje njegova spremnika napravilo mu je prstenove od znoja na ko ulji. Imao sam osjecaj da Otis Baylor tedi svaki novcic. Sjeo sam na ulazno stubi te bez poziva, kao to bi to susjed ucinio. Dolje, na dnu duge zelene padine na njegovu imanju, voda rukavca se nabrala na vjetru, a trava je gusto rasla uz obalu. Otisova kuca iz

devetnaestog stoljeca s hrCavim pregradnim vratima, limenim krovom, dubokom sjenom i zelenom plijesni na temeljima, bila je skromno prebivali te. No, meCu drvecem, zrak je bio prohladan i ispunjen zvukovima vjetra u bambusima i u tanjem borovih iglica na krovu. Bilo je to mjesto na kojem je covjek mogao tivjeti u miru sa sobom i svojom obitelji i odbaciti ambicije koje nikada nisu dopu tale du i da se odmori. No, sumnjao sam da ce Otis ikada pronaci takav mir, ma gdje tivio. "Poslu ao sam va "U vezi cega?" "Da ne radim ono to Ronald Bledsoe teli." Nastavio je prskati temelje kuce, kao da ni ta nisam rekao. "Ovi tajvanski termiti pojedu cijelu kucu, zar ne?" rece on. "Ako ih ne zaustavite, progrizu put kroz beton." "Jedan od tipova koji su napali Thelmu je u gradu", rekoh ja. "Nazvao me na mobitel. Zove se Bertrand Melancon. On je brat momka koji je dobio metak u vrat." Otis kimne. Pogled mu je bio bezizratajan. Prskalica je li cem pri dnu terase. "Za to vas je nazvao?" "Boji se. Mislim i da se kaje zbog onoga to je ucinio." i tala nad savjet", rekoh mu.

Otis je pritiskao rucicu koja je podizala tlak u spremniku, gledajuci u prazno. "I trebao bi." to, bojati se ili se kajati? Ili oboje? Nategnuo sam vlastitu usnu resicu. "Moja efica teli da znate da Bertrand Melancon pripada nama." "Slu ajte, gospodine Robicheaux..." Ovaj put, ja sam prekinuo njega. "Znate li "Ne." to su kimberlit dijamanti?"

"Prije nekoliko godina, ratni voCe u Africi prodavali su ih ilegalno kako bi do li do novca za svoje ratne strojeve. Da bi do li do tih dijamanata, ti su voCe masakrirali veliki broj nenaorutanih ljudi i rezali ruke djeci. Zato se zovu krvavi dijamanti. Sidney je nekako do ao do odreCene kolicine tih dijamanata. Momci koji su opljackali Sidneyjevu kucu slucajno su naletjeli na najveci plijen u tivotu. Motete li zamisliti to ce Sidney i njegovi poslovni partneri uciniti da ih dobiju natrag?"

Otis je zastao. Cinilo se da se zagledao u sjene. Skinuo je spremnik s leCa i, drteci ga za jedan remen, oprezno odlotio na travu. Zaculo se pljuskanje insekticida u spremniku. Sjeo je na stubu ispred moje, trljajuci nadlanice. Njegova gruba kota je za u kala. "Ti ljudi misle da mi stojimo izmeCu njih i njihovih dijamanata?" rece on. "Nisam siguran", odgovori on. "Gdje je sada taj crni klinac?" "Ne znam ni to." "Sve se vrti oko tih dijamanata, ha? To nema veze sa mnom ili mojom obitelji, zar ne?" "Nisam to rekao." Ustao je i rukovao se sa mnom, a zatim oti ao u dvori te ne oprostiv i se.

* * * Te veceri Alafair je oti la na potpisivanje knjiga u knjitaru Barnes&Noble u Lafayetteu. Planirala je prenociti kod prijateljice. Molly i ja smo zaka-cili prikolicu i camac za automobil i odvezli se do mocvare Henderson. Bila je lijepa vecer za lov na velikoustog grgeca. Vjetar se umirio, a umarci vrba i cempresa poprimili su zlacani sjaj u zalasku sunca. Oblaci insekata skupljali su se u zavjetrini otoka. Mogli smo vidjeti kako deverike izlaze na povr inu, a povremeno bismo ugledali i sklisku, crno-zelenu leCnu peraju grgeca na rubu lopoca. Molly nam je pripremila sendvice s pecenim kamenicama i spakirala nekoliko limenki soka Dr Pepper u smrvljenom ledu u hladnjak, ali nisam imao apetita i nisam se mogao usredotociti na savr enstvo veceri niti na ribe koje su se hranile u sjeni drveca, koje se sada poput vatrenih fontana ocrtavalo na suncu. Nisam se htio svetiti Ronaldu Bledsoeu. Htio sam ga ubiti. Htio sam to uciniti izbliza, s revolverom kalibra 45 napunjenim mecima s mjedenim ko uljicama i upljim vrhom. Htio sam isprazniti cijeli magazin u njega. Htio sam osjetiti dobar, pravi, omamljujuci miris spaljenog baruta i osjetiti snatan trzaj celicnog okvira u svojoj aci. Htio sam vidjeti kako se Ronald Bledsoe pretvara u mrlju. "Za to si tako utljiv?" upita Molly.

"Bez razloga", odgovorio sam.

Da sam priznao Molly svoje misli, ne samo da bih je upla io, a motda je cak i odbio od sebe, nego bih joj i otkrio nemogucnost pronalatenja zakonskih rje enja za probleme s Bledsoeom i njemu slicnima. Mi smo navodno kr cansko dru tvo, ili barem dru tvo koje su utemeljili kr cani. Prema na oj vlastitoj mitologiji, tujemo Isusa, Majku Terezu i Svetog Franju Asi kog. No, mislim da je istina drukcija. Kad se osjecamo kolektivno ugrotenima, ili smo kolektivno povrijeCeni, tratimo bracu Earp i Doca Hollidaya i telimo da negativci budu ukokani, osu eni, sprteni i pregateni buldoterima. Iz tog razloga vi e nisam osjecao krivnju i stid zbog svojih sklonosti. Ali nisam htio ni razgovarati o njima. Dok se sunce spu talo poput otopljene kugle iza ceste na nasipu koja je prolazila mocvarom, zabacio sam tap izmeCu dva otoka s vrbicima. IzmeCu otoka je tekla struja, i insekti koji su padali s drveca na povr inu vode plovili su u uski kanal obrubljen s obje strane lopocima. Voda je bila mracna, duboka i mirna. Udica je poletjela iznad kanala i tiho pljusnula pokraj rascvalih zumbula. Ba kad sam poceo okretati rucicu blinkera zatetuci flaks, vidio sam kako se voda podite pod zumbulima kao da se mjehur zraka podigao s dna. U tom trenutku, leCna peraja se pojavi na povr ini i ne to zategne flaks tako snatno da je moj ribicki tap pao na obalu poput dr ke metle. U Lousiani u slatkovodnim podrucjima samo velikousti grgec mote povuci tap s tolikom silinom. Snatno sam ga trznuo, zaglaviv i trostruku udicu, i poku ao podici tap kako bih ublatio pritisak napetog flaksa i tetine ribe na sinteticko vlakno. No, vrh mog tapa savio se prema vodi tako snatno da sam pomislio da ce puknuti. Kapi vode sjajile su se na flaksu. Riba je tada potegla, povukav i flaks ispod camca, poku avajuci pronaci neki balvan ili panj oko kojeg bi ga mogla omotati. Molly nas je veslima okrenula za pola kruga, oslobaCajuci flaks ispod camca i dopu tajuci grgecu da krene uz kanal. Jednom je izronio na povr inu, zveckajuci plovkom zaglavljenim u rubu usta, a zatim je opet zaronio u dubinu i poku ao zaobici camac. Borio se deset minuta. Kad je napokon poceo plivati s pritiskom udice i flaksa u ustima, znao sam da je gotov. Bila je to pobjeda kojom se ribic ne mora nutno ponositi.

Podvukao sam mretu ispod njega i podigao ga u camac. Bio je tetak, mokar i krupan. Vrhovi trostruke udice virili su iz tanke kote na rubu njegovih usta. Namocio sam jednu ruku u vodi i podigao ga u mreti na sjedalo camca, te mu izvadio udicu iz usta. Zatim sam ga uhvatio za trbuh i njetno ga vratio u vodu. Mogao sam vidjeti kako mu krge rade. Tada se spustio u struju poput zelenozlatnog mjehura koji se krece u pogre nom smjeru. "Ovih dana si milostiv?" upita Molly. "Samo prema ratnicima i drugim momcima koji zaslutuju milost", rekoh ja. Nasmijala se, otvorila limenku Dr Peppera i ispila je u ti ini. Tada se dogodila neobicna stvar. Motda je uzrok bila cinjenica da je sunce za lo i da smo u li dublje u jesen. Motda je to bilo zato to su zvijezde iza le ranije, a mjesec se vec izdigao. Motda su se svjetla automobila na cesti ili vecernji sjaj Lafayettea odrazili od oblaka. No, u prolazu izmeCu dva otoka s vrbicima, u tami vode gdje sam upravo pustio hrabrog grgeca, ugledao sam svjetla nalik komadicima razbijena stakla koja su plivala uokolo. Vidio sam ih jednako stvarno kao to sam ulovio tu ribu i osjetio u svojoj ruci njezinu debljinu, tetinu i vlatnost.

Dvadeset trece poglavlje

KAKO ULOVITI KRIMINALCE KOJE NEMA

ZA TO UHVATITI?

U utorak poslijepodne, malo prije kraja radnog vremena, Clete me nazvao u ured. "Momak koji je stalni posjetitelj kasina upravo je oti ao u Bledsoevu sobu", rekao je. "Tip igra Texas Hold 'Em28. Vidio sam ga kako cita tekst s poleCine paketa prezervativa u toaletu, pred estoricom" momaka koji su ga vidjeli s djevojkom ispred vrata." "Misli da bi to mogao biti trag?" "To je Bledsoeov tip covjeka. Bledsoe nije ostavio nikakav trag, ali koliko njegovih prijatelja mote imati toliku srecu? Radi li to veceras?" "Ni ta", odvratio sam.

"PoCimo s dva automobila. Za sada cu ih pratiti. Ostavi mobitel ukljucen", rece on. Spremao sam se prekinuti kad je dodao: "Tenska koja sjedi u njegovu kabrioletu ima nevjerojatne sise. Dite mi se samo dok je gledam kroz taluzine." "Hoce li se pona ati u skladu sa svojom dobi i prestati razgovarati na taj nacin?" "U pravu si. Nema niceg zabavnog u vezi ovih tipova. Netko ce platiti zbog onoga to su ucinili Courtney. Pro lo je neko vrijeme otkad su blizanci iz Odjela za umorstva bili pod crnom zastavom." Da barem nisam ni ta rekao. Sat i pol kasnije, dok smo Molly i ja prali suCe, Clete je opet nazvao. "Nalazim se na pola kilometra iza Bledsoea, njegova prijatelja i tenske s golemim sisama. Mislim da idu u kasino. Ako ti se ne javim, znaci da smo tamo", rece on. Razumijem, pomislio sam, mirnije nego to sam trebao. "Kamo ide ?" upita Molly. "Clete ima ne to o Bledsoeu." "Telim poci s tobom." _______________________ 28 Vrsta pokera.

"To je samo pracenje. Prilicno dosadna stvar." "Nema veze. Provalio je u na dom. Pomokrio se u Alafairinoj upavacoj sobi. Teludac mi se okrece kad pomislim na to. Rekla mi je du se poku ao prijaviti kao volonter u skloni tu." "On je gotov, Molly, prije ili kasnije." Priblitila mi se. "Misli li da me mora tititi od stvarnosti? Imala sam prijateljice u Maryknollu29 koje su silovane i ubijene u El Salvadoru. Na a vlada nije ucinila ni ta u vezi s tim. Dave, necu sjediti prekritenih ruku dok taj covjek unosi svoje zlo u na e tivote." "Razumijem tvoje osjecaje." "Jesi li siguran?" Vidio sam ozbiljan izraz na njezinu licu i potelio je zagrliti. Obgrlio sam je i jednu ruku stavio na njezin vrat. Nosila je ljetnu haljinu i kota joj je bila istovremeno hladna i topla pod stropnim ventilatorom drvenih el isa. Protrljao sam obraz o njezinu kosu i stisnuo je cvr ce. "Obecajem ti da mu necu dopustiti da nam opet naudi", rekoh joj.

Spustila je glavu. Osjetio sam kako spu ta ruke s mojih leCa. "Za to misli da sve ovisi o tebi? Za to se uvijek radi o tebi?" "Nije tako", rekoh. "Mora samo mi vjeruj." mi vjerovati kada ti to katem. Ovoga puta

Iza ao sam van i pokrenuo kamionet. Lice mi je gorjelo, a u i zvonile od o trine na eg razgovora. Dvori te je prekrila sjena i cvrcci su cvrcali na drvecu, poput te ke glavobolje koja ne prolazi. Ba kad sam izlazio na ulicu, taleci zbog svojih rijeci, poku avajuci prihvatiti Mollyn gnjev i povrijeCene osjecaje, iza la je na terasu i mahnula mi. To se dogaCa kad se otenite casnom sestrom.

Kasino je bio smje ten na teritoriju rezervata, na Bayou Techeu, u nekada njoj ruralnoj sirotinjskoj cetvrti. Rezervat je sada uspje an i ljudi tamo tive u lijepim kucama nedaleko od mjesta na kojem se Teche spaja s drugim rukavcem i formira zaljev. Dvori ta nemaju ograda, a u njima rastu draguni, pekani, zimzeleni hrastovi i borovi. To je lijepo naselje koje krije odreCene ekonomske stvarnosti o kojima tek rijetki tele razmi ljati. _______________________ 29 Americko dru tvo stranih katolickih misija.

Gosti kasina su radnicka sirotinja, neobrazovani, kompulzivni kockar i ovisnici o kocki. Pice je besplatno sve dok gost kocka. Unutra njost j svjetlucava i armantna, a restoran prvoklasan. Bendovi sviraju Cajun zydeco30 i country glazbu. U hermeticki zatvorenom okrutenju, u koje ne postoje satovi ni prozori, svi problemi vanjskog svijeta nestaju. Nakon Katrine i Rite, profiti kasina u Louisiani dosegli su rekordne iznose. Ako ste vec izgubili najveci dio ranca, je li vatno ako izgubit i podrum? Clete je stajao pokraj svojeg automobila na parkirali tu i pu io Luck Strike, napeto i cekujuci. Na poklopac motora stavio je termosicu. Parkirao sam pokraj njega, izvadio mu cigaretu iz usta i bacio je na asfalt, tako da je zaiskrila. "Unutra su?" upitao sam ga. "Da, zabiljetili su se za Texas Hold 'Em. Sada su za ankom." Odvrnuo je cep termosice i otpio gutljaj, ali meni nije ponudio. "Jesi li saznao to o Bledsoeovom pajda u?"

"Joe Dupree iz policije u Lafayetteu provjerio je registraciju. Automobil je registriran na Bobbyja Macka Rydela iz Morgan Cityja. Joeov opis fotografije odgovara tipu koji vozi auto. Ne znam tko je tenska. Kako teli ovo odigrati?" "Sto pije ?" upitao sam ga. "Votku Collins. Smeta li ti?" "Koliki je Rydel kockar?" "Za stol za Hold 'Em mote sjesti za stotinu dolara. Vidio sam kako kupuje tetone za tisucu dolara novcanicama iz dtepa ko ulje." "A to je s Bledsoeom?"

"Nisam ga vidio na djelu. Ima jedna stvar koja vrijedi za te ljigavce. Tele da prema njima postupaju kao da su normalni. Osobito u javnosti." Razmislio sam o tome. "Pljunimo im u pice. Gdje im je automobil?" "Saab kabriolet, nekoliko redova dalje." "Misli li da je s tim automobilom koji put prekr io zakon?" "Provjerit cu", odgovorio je. Clete je pro ao izmeCu parkiranih automobila i pogledao stratnju registraciju crnog Saaba. Zatim je izvadio vicarski dtepni notic iz dtepa hlaca i cucnuo tako da ga vi e nisam vidio. Izgubio mi se iz vida dulje nego to sam ocekivao. Vratio se, sklapajuci notic. "Bio si u _____________________ 30 Cajunski blues.

primi. Momak nema registraciju. I nekoliko ventila mu je probu eno. Kakva teta." U li smo u kasino i pro li pokraj nizova automata za igru koji su se presijavali bojama i odzvanjali zvukom kovanica koje padaju u metalne posude. Pokraj redova automata stajali su deseci stolova za igru Hold 'Em. Za svakim stolom sjedilo je devet igraca. Igra je bila tako popularna da su se igraci morali upisati na liste cekanja da bi do li do stolice vrijedne stotinu dolara. Dok su cekali prazno mjesto, hranili su automate kovanicama. Kad bi se umorili od cekanja, popili bi jo jedno pice na racun kuce i nastavili hraniti automate. Clete kimne u smjeru dvojice mu karaca i rasko ne tene bijelozlatne kose koji su sjedili za jednim od udaljenih stolova. Bledsoe je nosio svijetloplave hlace, prsluk iste boje, kravatu i ko ulju dugih rukava SA

srebrnim prugama. Njegova izdutena, ispolirana glava i glupav osmijeh zalijepljen na licu izgledali su kao da lebde na sjajnom bijelom balonu iznad ljudi koji su ga okrutivali. Njegov prijatelj, Bobby Mack Rydel, ako se tako zvao, bio je krupan, pogrbljen covjek odjeven u smeCi traper s velikim zakovicama. Nosio je i iroki kaubojski pojas, cizme od antilopa kestenjaste boje i tamnocrvenu ko ulju s bisernim gumbima. Imao je duge zaliske na obrazima i mesnati podbradak. Na glavi je imao australski e ir sa spu tenim obodom, a oko vrata mu je bila labavo vezana kotna kravata. Dok se spu tao na stolicu, drtao je ruku pri dnu leCa svoje pratiteljice. Za titar je ispijao alicu kave na kraju anka, pogledavajuci na sat i povremeno zijevajuci. " to ima, Dave?" rece on. "Na poslu sam, zna kako je", odgovorio sam. "Prekovremeno je prekovremeno", rece on. Clete ubaci bombon od mentola u usta i smrvi ga meCu zubima. "Vidi li onog tipa s Digger e irom?" upita ga. "S cim?" upita za titar. "Tipa s australskim rece Clete. e irom. Provjeri ga na svojem popisu varalica",

"On je stalni gost", rece za titar. "Svi varalice su stalni gosti. Tako su i dospjeli na popis varalica", rece Clete. Za titar me pogleda, trateci potvrdu. Podigao sam obrve i slegnuo ramenima. "Hvala na savjetu", rece za titar. "Nema problema, plemeniti covjece", rece Clete. Priblitili smo se stolu za kojim su Bledsoe, Bobby Mack Rydel i tena bijelozlatne kose igrali Texas Hold 'Em. Bledsoe je upravo dobio drugu kartu i podizao ju je palcem kako bi je pogledao. "Hej, Dave, gledaj, to je Ronnie Bledsoe, zna , stari Ronald McDonald iz motela", rece Clete. "Ronnie, kako je?" Bledsoe se okrene na stolcu, podigav i glavu, napucenih usana, poput zlatne ribice na povr ini akvarija. Cinilo se da mu iz ociju zraci spokoj i dobro raspolotenje. I dalje je gledao Cletea u oci, bez rijeci. "Oprosti, zauzet si. Vidimo se kasnije", rece Clete. Zatim pokate prema vrhu Bledsoevih karata. "Rasturit ce s tim kartama", rece pa mu namigne tako da su svi za stolom to vidjeli.

Nakon toga, vrati se za

ank i naruci dvostruki Jack i pivo.

"Uspori, Cletus", rekoh ja. "Ne, ne, veliki. Moramo biti o tri", rece on. "Rydela moramo spremiti u pritvor. Samo me slijedi." Strusio je ostatak Jacka i ispio ca u piva. Dodirnuo je usta papirnatim ubrusom. Lice mu se zarumenjelo, a oci zasjale opasnim sjajem alkoholicara. Oti ao je u toalet i vratio se nekoliko trenutaka kasnije, s papirnatim rucnikom u ruci. Smjestio se iza Bobbyja Macka Rydela i tene bijelo-zlatne kose. Dok je djelitelj spu tao karte, Clete je postavio namotani papirnati rucnik izmeCu Rydela i njegove djevojke, namjerno ispustiv i dva sjajna purpurnocrna cetvrtasta paketica iz rucnika na pod. "Oh, tao mi je", rece on. Sagnuo se i pokupio pakete, pa ih vratio pod papirnati rucnik, ali ne prije no to su ih svi vidjeli. "Mislim da je to ono to si htio - oni cvrsti, rebrasti, zar ne?" Rydel laktom odgurne paketice kondoma sa stola na pod, i ne pogledav i Cletea. Jo je vi e zbunjivala cinjenica da ni drugi ljudi za stolom nisu obracali pozornost na Cleteovo pona anje. Clete promijeni brzinu i poku a s drukcijim pristupom. Pogledao je tri zajednicke karte koje su otvorene letale na filcu, s palcem i kati-prstom na bradi. "To je lo e. Trebao si odustati prije dijeljenja. Cini se da si zajebao, Bobby Mack", rekao je. To je izazvalo reakciju. Rydel je skinuo e ir i objesio ga na na lo stolice za kotnu uzicu. Zatim se okrenuo kako bi bolje vidio Clete Oci su mu bile olovno sive, zalisci uredno podrezani, a kota oko usta bez krvi. "Tko ste vi?" upitao je. "Ne sjecate me se?" rece Clete. "Ne, nikad vas prije nisam vidio." "Sjecate se Courtney Degravelle?" "Ne, ne sjecam se. Zamijenili ste me s nekim drugim." ef osiguranja pri ao je Cleteu s leCa. Bio je to umirovljeni policijski detektiv iz tupe St. Mary, Tim Romero. Imao je pepeljasto sivu kosu i bio je odjeven u plavi sportski sako, na crtu ispeglane sive hlace i sjajne mokasine. "Ima li problema?" upita on. "Ne sa mnom", rece Clete. "Ali ovaj momak ovdje je varalica. Vec sam ga prijavio na ulazu. Ako vam jo nije zamijenio karte, hoce."

"Imate li ne to protiv da poCete sa mnom do

anka?" upita Romero.

"Ne, nemam. Ali taj momak je varalica, a njegov partner, tip s ispoliranom glavu, je pervertit." "Sad je dosta, gospodine Purcel, ili cete poci sa mnom ili cemo vas ispratiti iz kasina." Clete podigne dlanove uvis. "Ako telite ljigavce za stolom, to je va a slvar. Znate to, nazovite svoje kolege iz Atlantic Cityja ili Vegasa i raspitajte se za ovu dvojicu, pa cete vidjeti to ce vam reci." Polotio sam jednu ruku na Cleteovo rame i pogledao Romera. "Dobro je. Popit cemo alicu kave", rekoh ja. "Ako tako kate , Dave. Ali nemoj da potalim posao", rece Romero. to sam prihvatio ovaj

Clete i ja smo se vratili do anka i on je odmah narucio Jack i pivo. "Clete..." "Vjeruj mi", rece on. "Sredit cemo te tipove. Samo ih moramo malo jace pritisnuti." "Mislim da cemo zabrljati", rekoh ja. "Pogre no", rece on. Otpio je iz ca e s viskijem i dodirnuo usta nadlanicom, s pogledom prikovanim za Rydelovo lice. Rydel pogleda njega, pa opet svoje karte. Zatim ga opet pogleda. Clete je i dalje zurio u njega. Rydel vrati e ir na glavu i nakosi ga, poput covjeka koji se titi od sunca. Izvadio sam mobitel i oti ao do mirnijeg mjesta na kraju anka. Prona ao sam broj mobitela Betsy Mossbacher i pritisnuo gumb "zovi". Molim te, javi se, Betsy, pomislio sam. "Dave?" rece ona. "Mote li mi provjeriti momka imenom Bobby Mack Rydel? Treba mi odmah." " to se dogaCa?" "Hajde, Betsy, pomozi mi, gori mi pod nogama." Ne znam kako je to ucinila, ali ucinila je. Pretpostavio sam da su ona ili njezin kolega zavirili u pijunski dosje. Prema mojem satu, trebalo joj je manje od cetiri minute da mi uzvrati poziv. "Ima tivahnog tipa", rece ona. "Rydel je bio u izvidnickoj jedinici marinaca, zavr io je padobransku kolu u Benningu, i necasno je otpu ten iz vojske nakon to je optuten za silovanje u Japanu." Clete je oti ao do automata za igre nedaleko od karta kih stolova, i smjestio se tako da gleda ravno u Rydelovo lice. Svaki put kad bi

Rydel podigao pogled, Clete mu se cerio, cokcuci, s krupnim rukama prekritenima na prsima. "Vodio je kolu za obuku placenika u Florida Panhandleu i vjerojatno se tijekom osamdesetih drutio s placenicima u Mozambiqueu", rece Betsy. "Ima crni pojas sedmog dana u karateu. Nasmrt je prebio jednog tipa u Miamiju i izvukao se zato to je trtva bila naorutana, a on ne. Cuje li me?" "Da, ovdje sam", rekoh ja. Rydel se upravo okladio na veliku svotu, poku avajuci ignorirati Cletea i fokusirajuci pogled na igru. Cekao je da djelitelj okrene posljednje karte. "Rydel je u Francuskoj na listi osoba koje prate. Interpol misli da je povezan s krijumcarenjem orutja. Motda je kratko vrijeme proveo s Kontra ima, ali sigurno je da je radio po cijeloj Africi", rece Betsy. Rydel je povisio ulog, gurnuv i tri hrpice tetona na sredinu stola. Crnac u purpurnom odijelu s prstenjem na svim prstima je platio, te podigao ulog. Rydel je platio njegov i dodatno podigao ulog, gurnuv i posljednje tetone. Crnac je slegnuo ramenima i rekao da ga placa, zijevajuci samopouzdano, ili motda zbog spoznaje da se uvalio preko glave. "Evo i posljednjeg podatka", rece Betsy. "Bio je za titar u nekoliko kompanija koje rade na Srednjem istoku. Smatraju da mu je specijalnost ispitivanje. Nemoj ovo opet tratiti od mene." Zajednicke otvorene karte na sredini stola bile su pikov as i hercev us, kralj i decko. Rydel okrene svoje karte - karo asa i tref asa. S ta dva asa imao je poker, to je znacilo da je gotovo sigurno pobijedio. Crnac nacini grimasu kao da je zagrizao gnjilu jabuku. "Takvo dijeljenje dobijem otprilike jednom u svakih rece Rydel. est mjeseci",

"Da, znam to teli reci. I ja", rece crnac, pa okrene svoje karte, herc desetku i damu. S asom, deckom i kraljem meCu zajednickim kartama, imao je fle rojal, najjacu kombinaciju u pokeru. Clete se pocne hroptavo smijati, dok su mu prekr tene ruke poskakivale gore-dolje na prsima. Pro ao je pokraj Rydelove stolice, snatno ga pljesnuv i po leCima. "Lo a sreca", rece on. "Ako misli igrati na dug, zaboravi. Ovo je mjesto visoke klase. Ne primaju markice za hranu."

Njegov smijeh odzvanjao je sve do toaleta. Rydel je sjedio zureci u prazno oko pola minute, sa akama na bedrima. Motda je brojao koliko mu je puta Clete svojim zadirkivanjem skrenuo pozornost tijekom ove partije. Pro aptao je ne to na uho teni bijelozlatne kose. Ona je nosila bijelu pletenu haljinu punu velikih ocica, a dojke su joj visjele u grudnjaku, le ke poput dinja. Gledala je u strop, a kapci su joj treperili dok je Rydel govorio. Imao sam osjecaj da se nije nadala takvoj veceri. Shvatio sam i da sam je vec vidio. Rydel ustane od stola i krene za Cleteom u toalet. "Halo? Jesi li jo tamo?" govorila je Betsy.

"Ovdje sam", rekoh ja. "Gdje?" upita ona. "U govnima do grla", odgovorio sam.

Clete je bio spreman za Bobbyja Macka Rydela kad je ovaj upao u WC. Ili je barem mislio da je spreman. "Kako se zove , Debeli?" upita Rydel. "Clete Purcel, prijatelj Courtney Degravelle, tene koju ste ti i tvoji prijatelji mucili do smrti." "Ne, zove se Debeli Govnic, momak koji je lud i kojem treba ozbiljno pode avanje. Zamisli da sam ja gospodin Francuski kljuc." "Vidim ti to u ocima. Osjecam to na tvojoj koti. Ubio si je, ti kopile jedno." Za tako krupnog covjeka, Rydel je bio iznenaCujuce pokretan. Okrenuo se na jednoj nozi i drugom udario Cletea u grlo. Zatim utnuo u lice i oborio ga na tlo pred toaletima. Ljudi koji su kabinama, stajali za umivaonicima ili se spremali upotrijebiti poceli su se gurati kroz vrata prema van. Clete poku a ustati, ga udari nogom u rebra, a zatim u glavu, postrance. Stao mu je ruku i podigao stopalo kako bi ga udario u stratnji dio vrata. To mu je bila gre ka. Clete je spojio ruke iza Rydelovih koljena, a zatim se naglo digao, oboriv i Rydela unatrag tako da mu se u padu, udariv i potiljkom u rub umivaonika, raspuknula glava. Prizori za koje je Clete vjerovao da ih se odavno rije io poceli su nicati poput crvenih cireva na crnom zaslonu u njegovoj glavi. Cuo je ga je sjedili u toalete a Rydel na

kako mu se remen za o trenje britve spu ta na gole guzove. Vidio je kako slamnata koliba nestaje u plamenu napalma. Vidio je kako crna tena drti bebu na grudima i stoji na poplavljenom crkvenom autobusu, vri ti i trati pomoc koja nije stizala. Vidio je bjelkinju zavezanu trakom za stolicu, s plasticnom vrecicom preko glave, utasnutih ociju, dok joj dah usisava plastiku u usta. Podigao je Rydela na noge i zabio mu aku u trbuh. Zatim ga je svom snagom opalio u lice, zabiv i mu glavu u ogledalo, tako da je u sredini ogledala nastala rupa. Kad se Rydel odbio od ogledala, Clete ga je opet udario, razbiv i mu usne. Onda ga je udarcem odbacio u kabinu toaleta, uhvatio se za dovratak i zabio noge u Rydelovo lice i glavu, raskrvariv i mu tjeme. Zgrabio sam Cletea za ovratnik i poku ao ga izvuci iz kabine. Okrenuo se prema meni. Lice mu je bilo jarkocrveno, a oci sjajne. "Sada mi se ne teli naci na putu, Streak", rece on. Uperio je u mene drhtavi prst. Udarao je Rydela u lice bez prestanka, te ko di uci. Tropska ko ulja raspukla mu se na leCima. Zatim je strgnuo dasku toaleta i objesio je oko Rydelovog vrata. "Kako ti je sada, upcino? Kako ti je sada?" rekao je.

* * *

Detektivi iz su ritova odjela tupe St. Mary dobro su obavili posao i prona li dva svjedoka koji su potvrdili da je prve udarce u tuci zadao Bobby Mack Rydel. Uprava kasina rekla je Cleteu da mu je trajno zabranjen pristup, ali on se te veceri vratio kuci, dok je Rydelu zabranjen pristup i jo je povrh toga odvezen u bolnicu. Ujutro je Clete do ao u moj ured. Bio je poti ten i mamuran, a lice mu je nateklo s jedne strane, dok je na grlu imao masnicu u obliku tabe. "Sjebao sam stvar", rekao je. "Ne, nisi. Obrisao si pod njime", rekoh ja. "Dave, kad sam skinuo Rydelovu registraciju i probu io mu gume, imao sam drugi plan u koji nisam htio tebe ukljuciti. Da je pozvao vucnu slutbu, ja bih mu ponudio prijevoz i poku ao bih ga dobiti nasamo. Imao sam svoj vlastiti plan. Htio sam izravnati racune. Nije mi bilo vatno kako cu to uciniti. Poku ao sam sebe uvjeriti da on

izgleda poput tipa u camcu na kojeg sam pucao. Pona ao sam se prema tim momcima kao prema ulicnim razbojnicima. To je bila gre ka. Oni su mnogo pametniji." Nisam mu odgovorio. Poku ao sam sakriti svoju zabrinutost zbog toga to mi je priznao da ima vlastiti plan. "Da nisam prebio Rydela i pretvorio ga u trtvu, mogli smo ga uhititi. Upropastio sam nam priliku da ga pritisnemo." "Imamo nekog drugog", rekoh ja. "Koga?" "Rydelovu curu. Nisam se mogao sjetiti gdje sam je vidio." Podigao je pogled, poticuci me da nastavim. "Vidio sam je s Boom Diddleyjem Wigginsom. S prozora svoga ureda, iz daljine, ali siguran sam da je to bila ona." "Misli da je povezan s Rydelom i Bledsoeom?" "Otkrit cemo. Nego, Helen me pozvala u svoj ured. Mogu li ti se javiti kasnije?" Zapravo, Helen me nije zvala, ali htio sam izbaciti Cletea iz ureda prije nego to mi se ubaci u radni dan i navuce nam jo nevolja za vrat. "Nazovi me na mobitel", rece on. "Razumijem, partneru." Iza ao je u hodnik, s nakrivljenim e irom na glavi. Nadlaktice su mu bile debele poput unki. Jucera nji kaos vec mu se gubio u sjecanju. Zamjenici pokraj kojih je pro ao u hodniku gledali su ravno pred sebe. Nitko nije ni ta rekao. Ako je Clete primijetio njihovu averziju, nije to pokazao. Iskreno se kajao, ali nisam sumnjao da ce moj najbolji prijatelj uvijek biti neusklaCen s ostatkom svijeta. Ipak, na izlet u kasino bio je katastrofa. Helen je upravo zavr ila telefonski razgovor kad sam do ao u njezin ured. Stalno je odlazila u New Orleans i vracala se policijskim jednomo-tornim avionom, i svaki put kad bi se vratila bila je sve deprimiranija. I ona je, kao i drugi, te ko prihvacala razmjere tete, a jo je tete o tome razgovarala s drugima. Ovaj vikend pristala je prihvatiti cetiri zatvorenika koji su premje teni iz na eg zatvora u zatvor tupe Orleans neposredno prije udara Katrine. Cuvari su ih napustili i ostavili ih da tri dana plivaju u svojim tjelesnim

izlucevinama. Tako su se upla ili da su razbili bocne zidove svojih celija i probili hodnik sve do vanjskog zida. No, nisu se mogli probiti van, pa su ostali zarobljeni iza re etaka sve dok ih policajci iz tupe Iberia nisu spasili. Jednog od iberijskih policajaca ulicni su dileri zvali Pseca faca. Kad su premje tenici iz Iberije shvatili tko je jedan od njihovih spasitelja, poceli su zvitdati, pokazivati mu palceve i dovikivati mu: "Hej, Pseca faco, to sam ja, Mali Willie, uhitio si me u Ulici Ann." "Kako je, Velika pseca faco? Rastura , covjece." "Ti si pravi, Faco. Jesi li donio ne to za jelo?" No, duhovite price o dogaCajima nakon Katrine nisu bile Helen na pameti. erif iz tupe St. Mary upravo joj je faksirao izvje ce svojih istratitelja o sinocnjem incidentu u kasinu. Polotila je prste na sljepoocnice i polako ih pocela masirati, kao da sprecava nastanak jake migrene. "Evo kako ja to vidim, Tatice. Ronald Bledsoe motda ti je provalio u kucu i uni tio Alafairinu sobu. No za to nemamo dokaza. Koliko mi znamo, nikada nigdje nije optuten za neki zlocin. Nema naloga za uhicenje njegova prijatelja, tog Rydela, i koliko znamo, on nije umije an ni u kakve nezakonite aktivnosti. No, resursi i vrijeme na eg odjela tro e se na istragu i nadzor tih ljudi. Kako da to opravdam poreznim obveznicima?" "Jucer u kasinu nisam bio na dutnosti", rekoh ja neiskreno. Spustila je pogled na faksirane papire na stolu. "Jedan od detektiva iz St. Mary rekao je da su Rydelu na parkirali tu probu ene gume i da mu je ukradena registracija. Ako su mu vandali probu ili gume, za to bi mu uzeli registraciju?" "Motda je registraciju izgubio negdje drugdje." "Vijci su bili na tlu. Registracija je ukradena na parkirali tu i to je ocito ucinio isti momak koji jc probu io gume. Ako je to Cleteovo djelo, ne cini li ti se pomalo nezrelo?" Prenio sam joj podatke o Bobbyju Macku Rydelu koje sam dobio od Betsy Mossbacher. Rekao sam joj svaki detalj kojeg sam se mogao sjetiti, ukljucujuci i cinjenicu da je optuten za silovanje u Japanu i da je u Miamiju nasmrt premlatio covjeka. Spomenuo sam i da mu je specijalnost ispitivanje, to je u birokratskom jeziku drtavnih agencija cesto bio sinonim za mucenje, kao i to da mu je djevojka tajnica Boa Wigginsa.

"Dakle, to znaci da je Rydel povezan s momkom koji gradi celicne brodove?" "Motda." Bilo je ocito da sam je pretrpao informacijama za koje nije imala vremena. "Gledaj, tip ima crni pojas sedmog dana u karateu", rekoh ja. "Alafair je Bledsoeu izbila prednji zub karate udarcem. Motda se Bledsoe povezao s Rydelom iz nekog specificnog razloga." "Da bi povrijedio Alafair?" "Ta mi je mogucnost pala na pamet." Zanemarila je moj ton. "Mislim da se moramo dogovoriti " Prekinuo sam je. "Bit cu izravan s tobom. Drago mi je to je Clete razvalio Rydela. Nadam se da ce dugo ostati u bolnici. Ako Rydel ili Bledsoe priCu mojoj kceri, proci ce mnogo gore." "Reci do kraja", rece ona. "Ubit cu jednog od njih ili obojicu." Polotila je ruke na upijac tinte na stolu. U ocima je imala tutan pogled, kakav ljudi imaju kad znaju da su najbolje stvari koje mogu reci uzaludne. "Ovakav razgovor vi e se nikada nece voditi u ovom uredu. Bolje da se vrati na posao, Dave." Zaustio sam da joj ne to katem. "Ne isku avaj me", rece ona.

Dvadeset cetvrto poglavlje

BERTRAND MELANCON DOSELIO JE K SVOJOJ BAKI U NASELJE ZVANO "Barake" Loreauvillea uz Bayou Teche, na petnaest kilometara od New Iberije. Smje ten izmeCu polja ecerne trske i maglom obavijenih farmi konja, Barake su bile naselje kucica iz devetnaestog stoljeca koje su izgledale poput tutih teljeznickih vagona sa iljatim limenim krovovima i malim terasama koje su naknadno dogradene na njih. Neke kucice su bile napu tene i zapecacene daskama, no kucica njegove bake bila je uredna i cista i svjete obojena. Na prednjoj terasi

i prozorskim oknima drtala je limene zdjele s begonijama i geranijima. Bertrandova baka je spravljala dobre obroke, ali u slucaju njezina unuka njezin je talent bio potro en uzalud. Nije mogao jesti ni ta s crnim ili kajenskim paprom, ili bamijom. Jednom ili dvaput, kad je pljuvao s terase, u pljuvacki je primijetio ruticasti odsjaj, ali nije razmi ljao o tome. No, ovoga jutra spopali su ga grcevi u telucu. Kad je pogledao u toaletnu koljku, nije bilo sumnje u vezi onoga to je tamo vidio. Bertrand je bio siguran da mu se unutra nji organi raspadaju, poput mokrog kartona, jedan po jedan. Bio je i prilicno siguran da ce umrijeti ako ne ucini ne to da se oslobodi osjecaja krivnje koji ga je svake zore docekivao poput le inara na dnu njegova kreveta. Nije mogao poni titi ono to je ucinio sveceniku na krovu crkve, i nije mogao pronaci mladu crnkinju koju su on, Eddy i Andre silovali u Donjem devetom okrugu. No, sudbina je nekako dovela do toga da se njegov put ukrsti s putom Thelme Baylor, ne jednom nego dvaput, u New Orleansu, a sada i u New Iberiji. Spas leti u tome da nadoknadi ono to je ucinio Thelmi Baylor i njezinoj obitelji, govorio je sebi. Imao je moc da ucini njezinu obitelj bogatom. Motda mu nikada nece oprostiti, motda ce ga i dalje prezirati, ali ipak ce biti bogati, a on ce biti slobodan i bol ce nestati iz njegova teluca, tako da ce moci iznova poceti u Kaliforniji. Sudbina je dala Bertrandu drugu priliku. Barem je to bilo ono to je sam sebi govorio. Znao je da ce ubrzo umrijeti ako se njegova ocekivanja ne ostvare. Ta pomisao izazvala mu je bolni grc koji ga je natjerao da se primi za trbu ne mi ice i sklopi oci. Postojao je samo jedan problem s njegovom teljom da se iskupi: kako da to ucini? Mogao bi napisati pismo isprike i reci Baylorima gdje ce pronaci kamenje, a zatim ostaviti to pismo u njihovu sanducicu ili pod vratima. No, jo dok je poceo sastavljati recenice u glavi, shvatio je da je njegov recept za vlastito iskupljenje previ e lagan. Morat ce pogledati u lice Thelmi Baylor i njezinoj obitelji. Od te pomisli, osobito od pomisli da ce pogledati njezinu ocu u lice, izbio mu je znoj na celu. Za to je sve tako te ko?

Prvo jutro nakon dolaska u Barake Loreauville posudio je bakin auto, hrCavu grdosiju koja se dimila ispod karoserije, i krenuo niz rukavac prema New Iberiji. Polja trske bila su mokra, a magla se valjala s rukavca na konju nice, prostrane kuce i hrastom obrubljene prilaze ljudi koji su mu bili susjedi, iako oni njega nikada ne bi smatrali svojim susjedom. Nastavio je niz drtavnu cestu do New Iberije, i skrenuo prema Jeaneretteu i kuci u kojoj je tivjela Thelma Baylor. Prolazio je kroz ruralne sirotinjske cetvrti i besprijekorno cista imanja u vlasni tvu poljoprivredne kole Drtavnog sveucili ta Louisiana. Vozio je dut kanala zatrpanih smecem, izmeCu jednostavnih kuca meCu stablima pekana. Pro ao je pokraj groblja punog kripti koje su ga podsjecale na groblja preko puta Francuske cetvrti u New Orleansu. No, bez obzira na to kamo gledao, nije mogao izbjeci strah koji mu se usadio u grudi poput kancerogene izrasline. Na sve moguce nacine poku avao je smisliti razlog da se ne suoci izravno s Thelmom i njezinom obitelji. Nije li bilo dovoljno da im da kolicinu novca o kojoj vjerojatno nisu mogli ni sanjati? Nije li dovoljno to to mu je tao, to mu je uni teno zdravlje, a motda cak i tivot? Koliko jedan covjek mora patiti? No, uz krivnju zbog Thelme Baylor i svecenika na krovu crkve, te mlade djevojke iz Donjeg devetog okruga, nosio je jo jedan teret. Ne samo da ga je nenaorutani covjek o amario i oduzeo mu orutje u cvjecarnici Sidneyja Kovicka, nego se pokazao kao kukavica, i tako su i postupili prema njemu - udarili su ga u stratnjicu, poput propalice ili psa lutalice, pred prolaznicima na kraju ulicice. Pro ao je pokraj plantate iz osamnaestog stoljeca izgraCene od cigle, i u sjeni drveca ugledao skromnu zelenu kucicu s natkrivenom terasom. Broj na po tanskom sanducicu bio je isti onaj broj koji je prona ao u bakinom imeniku. Dovezao se do pokretnog mosta, zureci ravno pred sebe za slucaj da ga tko promatra. Pre ao je most i skrenuo, tako da je mogao dobro vidjeti kucu Baylorovih a da pritom nitko ne uoci njegov interes. U kuhinji je gorjelo svjetlo, a para se dizala s limenog krova tamo gdje ga je dodirivalo sunce. Kako bi bilo da jednostavno pokuca na vrata i kate tko je? Ako ga tele ustrijeliti, mogu to uciniti. Ako tele da ga uhite, mogu nazvati 911. to bi bilo gore od

promatranja kako mu se unutra nji organi pretvaraju u crvene ugru ke u toaletnoj koljki? Bio je parkiran motda pet minuta na rubu ceste, s druge strane mosta. Plavi dim od goriva podizao se kroz pod automobila. U ovo doba dana nije bilo mnogo prometa na mostu. No, kad je pogledao u retrovizor, ugledao je bijelca s izdutenom, ula tenom glavom i udubljenim licem kako stoji pred kaficem i znatiteljno se osvrce, kao to bi cinio turist. Kad je drugi put pogledao u retrovizor, covjeka vi e nije bilo. Ubacio je mjenjac u brzinu i polako krenuo preko mosta, skrenuv i natrag na drtavnu cestu koja je vodila pokraj golemih kuca na plantatama i zelene jednokatnice djevojke koju je silovao i mucio. Usporio je u sjeni preko puta kuce i prebacio mjenjac u ler. Vrtjelo mu se u glavi, od straha ili od isparavanja koja su se dizala s poda. A tada je dobio ideju. to kad bi napisao rijeci koje je htio izreci, pri ao vratima i pokucao? U ma ti, vidio je kako mu Thelma Baylor, njezin otac i majka zajedno otvaraju vrata, cekajuci njegovu ispriku, kao da su to cekali jo od one veceri kad je hitna pomoc odvela djevojku u bolnicu. Da, covjece, samo to napi i, stavi komad papira u njihove ruke, sjedni u bakin auto i odjuri niz cestu, rekao je on sam sebi. Prona ao je smeCi papirnati rucnik na podu, i casopis na sjedi tu. Poravnao je rucnik na casopis, naslonio casopis na volan i poceo ispisivati kemijskom olovkom:

GospoCici Thelmi i njezinoj obitelji, tao mi je zbog onega to sam njoj napravijo. Nisam uvek bijo takav covjek. Ili motda jesam. Nisam siguran. Ali hocu se iskupiti iako znam da joj se nikad ne mogu iskupiti ni nikome tko je bio povreCen ko ona.

Zastao je, dok mu je srce lupalo, i pogledao ono to je napisao. Iz nekog razloga, te su mu rijeci pomogle da se osjeca bolje nego to se osjecao vec dugo vremena. Iza sebe je zacuo zvuk automobilskih guma na mostu i automatski je pogledao u retrovizor. Jedan kamion upravo je pre ao preko mosta i skrenuo niz rukavac, u smjeru suprotnom od Bertranda. No, nije mu kamion privukao pozornost.

Bijelac s izdutenom glavom i udubljenim licem parkirao je sjajni plavi Mercury u sjeni drveca ispred Mure plantate na uglu. Covjek je stajao na plocniku. Vozaceva vrata bila su otvorena izmeCu njega i Bertranda. Ruke je naslonio na krov automobila. Ocito se divio golemoj bijeloj fasadi i kamenim stupovima zgrade. Definitivno cudan tip, pomisli Bertrand. Vratio se svom pismu. Iznenada su se ulazna vrata kuce Baylorovih otvorila i u dvori te su iza li Thelma, jedan krupan mu karac i plavokosa, preplanula tena, s licima okrenutim uvis, poput cvijeca na suncu. Bertrand se skamenio. Pro le veceri okupao se u starinskoj bakinoj kadi, ali kiseli miris dopirao je ispod njegovih pazuha. Htio je izaci iz automobila, mahnuti im nedovr enim pismom, natjerati ih da poslu aju njegov poku aj iskupljenja. Nije moglo biti tako te ko. Jednostavno ucini to, rekao je sam sebi. No, obitelj Baylor tada se automobilom spustila s prilaza na cestu i od vezla kao da ga nema. Bertrand otvori vrata svojeg automobila i pljune na tlo. Vjetar mu je udario u lice i napuhnuo mu ko ulju, ali znao je da ni danas nece dobiti odmor od straha i da ce mu osjecaj neuspjeha i mrtnje prema sebi ispuniti svaki trenutak dana. Htio je zaplakati. Iza ao je iz automobila i od etao niz padinu do rukavca. Noge su mu klecale. Covjek koji je proucavao staro zdanje pod zimzelenim hrastovima pojurio je niz asfaltnu cestu prema New Orleansu, pogledav i Bertranda u prolazu. Covjekovo lice izgledalo je kao stratnja strana palca, blijedog, bijelog palca, pomisli Bertrand. Bio je siguran da nikada nije vidio tako cudnog covjeka. Zatim je sjeo meCu li ce i polotio lice u ruke.

U srijedu poslijepodne odvezao sam se do ureda Boa Wigginsa u starom Naftnom centru Lafayette. Zapravo, bilo je to vi e od ureda. Kupio je cijelu zgradu i iznad ulaza postavio znak na kojem je pisalo "James Boyd Wiggins Industries". Nije bio tamo, kao ni njegova stasita tajnica bijelozlatne kose. Recepcionerka je bila na telefonu. Na krilu je imala otvoren casopis i razgledavala ga je dok je pricala, premje tajuci noge da joj se stranice ne zaklope i da ne zaboravi gdje

je stala. Nakon to je spustila slu alicu, pitao sam je gdje bih mogao pronaci Boa i njegovu tajnicu. Ugrizla se za nokat s odsutnim pogledom u ocima. "U Houstonu?" rekla je. "Vi pitate mene?" rekoh ja. "Ne, u Miamiju. Oti li su njegovim privatnim mlatnjakom. S jo nekim tipovima." "Kojim tipovima?" "Nekim kooperantima." "Kojim kooperantima?" "Onima koji odnose otpad nastao zbog uragana iz New Orleansa?" Opet je izjavnu recenicu pretvorila u upitnu. "Kad ce se vratiti?" upitao sam je. "Sutra, mislim." Zakljucio sam da je taj razgovor potrebno okoncati to je moguce prije. Dao sam joj svoju vizitku i odvezao se autocestom u Lafayette kroz pljusak i zrna tuce.

U cetvrtak ujutro Helen Soileau me pozvala u svoj ured. "Ono to sam ti jucer rekla o resursima odjela je istina, ali to ne mijenja cinjenicu da je Bledsoe opasan i da nema to tratiti u na oj tupi." Cekao sam. "Privedi ga, da ga malo ispipamo", rece ona. "Na temelju cega?" "Telimo razgovarati s njim i iskljuciti ga kao osumnjicenika u slucaju provale u tvoju kucu." "Poku ao sam s tim." "Reci mu da ga erif tupe Iberia teli vidjeti." "A to ako ne teli doci?" "Ako je on to to kate "Za to?" "Zato to nam teli pokazati da je pametniji od nas." Helen je poznavala na u klijentelu. Sociopati i vecina obicnih reci-divista imaju neka zajednicka obiljetja. Megalomani su i narcisoidni manipulatori. Ma koliko bili neobrazovani i neznalice, vjeruju da su inteligentniji od ljudi koji po tuju zakon. Vjeruju i to da mogu drugima citati misli. Nije slucajno to se cesto smje kaju. Uvijek sam sumnjao da njihovo pona anje i drtanje imaju veze s nastankom izraza "mafija i"31. _________________________ 31 U originalu wiseguys, rijec koja u originalu znaci mudrija . da jest, doci ce."

Ronalda Bledsoea zatekao sam kako sjedi na stolcu pred svojim apartmanom, u bermudama i majici s kratkim rukavima i zelenim cvjetnim dezenom, te tamnim naocalama s velikim okruglim bijelim okvirima. Ispijao je ca u ledenog caja i citao novine, prebaciv i jednu ruticastu, bezdlaku nogu preko druge. " erifkinja Soileau teljela bi da doCete porazgovarati s njom, gospodine Bledsoe", rekoh. "To je stvar va e odluke. Uzgred, tao mi je zbog problema one veceri." Presavio je novine i nagnuo glavu. Nisam mu mogao vidjeti oci iza naocala. "Cuo sam mnogo o va oj erifkinji. Cuo sam da je zanimljiva osoba. Mislim da cu je rado upoznati. Motemo li poci va im autom?" Na povratku u ured nisam se previ e trudio zapodjenuti razgovor s njim. Cinilo se da utiva u votnji policijskim autom. Stalno je postavljao pitanja o raznim tehnolo kim detaljima na upravljackoj ploci. Tada je spustio naocale i osjetio sam kako zuri u moje lice. "Znate li to je zakonska definicija kriminalca, gospodine Robicheaux?" upita on. "Ne, gospodine, ne znam." "Covjek s kriminalnim dosjeom." "Da, to je nedvojbeno." "Cini se da ste obrazovana osoba, kao i va a kcer. Jeste li ikada na predavanjima iz filozofije na koledtu nai li na izraz 'solipsizam'?" "Mislim da nisam." Jo smo bili na Istocnoj Glavnoj ulici i kretali se prema povijesnoj cetvrti. Za manje od pet minuta bit cemo na parkirali tu kod sudnice i Bledsoe ce vjerojatno prestati s razgovorom na osobnoj razini. Nisam htio da se to dogodi. " to je zapravo 'solipsizam'?" "Vjerovanje da stvarnost postoji samo u nama i na im percepcijama." "To mi je ne to novo." "Postavit cu vam prastaro pitanje: ako drvo padne u umi i nitko ga ne cuje, je li ono stvarno palo? Recite mi to mislite o tome, a ja cu vam reci to ja mislim." "Rekao bih da je palo." Nasmijao se sebi u brk i skrenuo pogled na kuce iz razdoblja prije GraCanskog rata, viktorijanske kuce i sirotinjske kuce koje su promicale pokraj prozora.

" to vi mislite?" rekoh ja. "Vec sam vam rekao, samo prstom u ruku. to niste obratili pozornost." Udario me

Oci su mu bile vesele, poput zelene tekucine pod njegovim gustim obrvama u obliku polumjeseca i izbocenim celom. "Je li istina da je va a erifkinja hermafrodit?" U li smo u zgradu na stratnja vrata i poveo sam ga ravno u sobu za ispitivanje. Nekoliko policajaca u odori okrenulo se i pogledalo nas dok smo prolazili hodnikom pokraj njih. "Reci cu erifkinji Soileau da ste ovdje. Jeste li za kavu i krafne?"

"Volim krafne." "Stitu", rekoh ja. Ostavio sam ga u sobi za ispitivanje i zamolio Wallyja da mu odnese krafne i alicu kave iz aparata, a zatim sam rekao Helen da je do ao. "Kako se pona ao pri dolasku?" rece ona. "Upitao me znam li " to je to?" to je to solipsizam."

"Filozofsko gledi te da je jedina stvarnost ona koju stvara na um. Zatim mi je postavio pitanje o drvetu koje pada u umi." "Ako ga nitko ne cuje, je li zaista palo?" rece ona. "Rekao sam mu da je palo, bez obzira na to je li ga tko cuo ili ne. Nasmijao se." " to misli , to je htio reci?"

"Prije toga mi je rekao da je definicija kriminalca covjek s kriminalnim dosjeom. Mislim da nas je ismijavao zato to ne motemo pronaci dokaze o kriminalnoj aktivnosti u njegovu tivotu. Mislim da nam je upravo dao cijeli svoj modus operandi. On je sociopat kojega ne mogu uloviti, poput Bundyja, BTK-a32 i vjerojatno tisuca drugih koji se ukopaju u drvene grede i nitko ne zna da su tamo sve dok se kuca ne sru i." "Kako teli ovo odigrati?" upita ona.

"Ovaj tip je seksualna nocna mora. Pretpostavljam da mrzi tene, osobito autoritarne tene." "Ma nemoj?" odgovori ona. _______________________________ 32 Serijski ubojica iz Kanzasa u SAD-u, koji je sam sebi dao nadimak BTK, to je znacilo "bind, torture, kili", tj. "ve i. muci, ubij", pravim imenom Dennis Rader.

Oti li smo do sobe za ispitivanje, relativno male prostorije s dva ovalna prozora u zidu koja su omogucavala osobi u hodniku da promatra sumnjivca a da je ovaj ne mote vidjeti. "Pogledaj ga", rekoh ja. Helen pogleda kroz staklo. "Isuse Kriste", rece ona. "Spremna?" "Kad i ti", odgovori ona. Otvorio sam vrata i u li smo. Wally je donio Bledsoeu najmanje cetiri krafne punjene vanilijom i golemu kartonsku alicu kave. Pojeo je krafne kao da su hamburgeri, gurajuci cijele u usta, a tuta mu je krema sjajila na vrhu noktiju. "Zovem se Ronald, a vi?" rece Bledsoe Helen. Napola je ustao sa stolca, a zatim se opet spustio. "Ja sam erifkinja Soileau, gospodine Bledsoe. Drago mi je to ste do li." Zatvorila je vrata za nama i pogledala videokameru na zidu. "Buduci da je ovo samo neformalni razgovor, iskljucila sam kameru." "Nisam je ni primijetio." Za stolom su bile dvije slobodne stolice, ali Helen i ja smo ostali stajati. "PrijeCimo na stvar", rece ona. "Netko je provalio u kucu detektiva Robicheauxa, uni tio racunalo njegove kceri i pomokrio se u ko za smece. Dobrovoljno ste nam dali svoj DNK i to cijenimo. Ali imamo vatnije pitanje. to, do vraga, radite ovdje u New Iberiji?" Promjena u njezinu tonu ga je iznenadila. Pogledao ju je u oci. Njegove oci bile su sjajne i zelene poput smaragda. "Ja sam privatni istratitelj kojeg je zaposlilo nekoliko osiguravajucih dru tava." "Koja dru tva?" "Zbog razloga povjerljivosti, ne mogu vam to otkriti." "Vidim. Znate li to je ometanje istrage?" "Znam." "Upleli ste se u istragu umorstva, gospodine Bledsoe. Govorim o ranjavanju i ubojstvu crnaca pred kucom Otisa Baylora u New Orleansu." "Ti obojeni ljudi bili su pljacka i. Krali su iz kuca koje osiguravaju moji poslodavci." "Otis Baylor vam je trebao pomoci da doCete do ukradene imovine?" "Nisam to rekao." "Poznajete li Sidneyja Kovicka?"

"Poznato mi je njegovo ime. Za njega znaju svi u New Orleansu." "Radite li za njega?" "Ne, ja sam agent tvrtke za jamcevine i istratitelj osiguranja, poput gospodina Purcela, prijatelja gospodina Robicheauxa. Motete li mi reci za to gospodin Purcel nije u pritvoru, s obzirom na ozljede koje je nanio Bobbyju Macku Rydelu?" "Mi smo fokusirani na vas, gospodine Bledsoe." "Imate li jo ubrusa? Ovi su prljavi."

"Je li to ono to vam je rekla majka? Operi ruke?" " to je to trebalo znaciti?" upita on. Helen se nagnula i spustila ake na stol, na samo nekoliko centimetara od njega. Mi ici su joj iskocili na nadlakticama, a kosa joj je visjela niz obraze. Njezina fizicka pojava bila je gotovo opipljiva, a miris poput mje avine cvijeca i mu kog tijela. Bledsoeu su nosnice poblijedile na rubovima. Premjestio se na stolcu i polotio ruke pred sebe. Prsti su mu bili dugi i blijedi, kao da su dugo bili u vodi. " to ti, jebote, misli , tko si ti?" rece Helen. Pogledao je ravno pred sebe i cinilo se da se skupio u odjeci. "Nemate zakonsko pravo da me dirate." "Kad bih vas dirnula, gospodine Bledsoe, izribala bih si kotu peroksidom i ticom. Je li istina da nasmrt pla ite prostitutke?" Pogledao je kameru na zidu. Ocito se pitao je li doista iskljucena i je li to dobro ili lo e za njega. "Cini li vam se logicnim da bi covjek koji unajmljuje prostitutke htio pla iti te prostitutke?" upita on. "Da, ako je takav da ih sve na njemu pla i", rece Helen. Po prvi put sam vidio kako mu je tama pomracila lice. Helen se nagnula blite njemu, dodirnuv i ga bedrima, i spustila lice u njegovo vidno polje. " to vam je majka cinila kad ste bili mali?" "Ni ta." "Kad biste se pomokrili u krevet, je li vas tjerala da spavate u vlastitom smradu? Je li vam ispirala usta sapunom kad ste se svaCali s njom? Je li vam govorila da vam je donje rublje okrenuto naopako i da se na njemu vide necisti tragovi, da se stidi zato to ste joj sin, da joj se gadite?" Poceo se dizati sa stolca. "Sjednite. Nisam jo gotova s vama", rece ona. "U mraku vam je radila svakakve stvari, zar ne? Oca nije bilo, pa ste vi bili njezin

vibrator. Je li ikada drtala va zbog toga?"

penis u ruci, a zatim vas katnjavala

Temperatura u sobi je porasla. Nesvjesno sam procisti grlo. "Izmi ljate to. Ne poznajete me", rece Bledsoe. "Pogrije ili ste do av i u ovu tupu. Vi ste bolestan covjek i tako cemo postupati s vama. Detektive Robicheaux, donesite mu jo jednu alicu kave. Telim malo osobnije porazgovarati s gospodinom Bledsoeom." "Ne telim kavu. Telim se vratiti u svoj apartman." "Znate li za to stalno gledate u tu kameru, gospodine Bledsoe?" rekla je. "Zato to ste sami stvorili svoj identitet, i nimalo ne nalikujete osobi koju telite da svijet vidi. Znamo sve o vama. Vi ste genetski i psihicki defektni. Ljude poput vas, Richarda Specka i Johna Waynea Gacyja trebalo je baciti u WC zajedno s posteljicom pet minuta nakon to ste roCeni. Natalost, va e mamice to nisu ucinile. Umjesto toga, odgojile su velike bebice o kojima se svi drugi moraju brinuti." Podigao sam njegovu alicu kave sa stola. "Telite li vrhnje ili Donja usna mu je drhtala. Helen ga je zasjekla do kosti. "Odgovorite mu", rece ona. Uspravio se na stolcu. Treptao je i poku avao fokusirati pogled, poput covjeka koji je upravo pro ao kroz prebrzu dekompresiju u batisferi. Zatim je ispuhnuo zrak kroz nosnice i ispravio ramena. Pretpostavljao sam da je iza tog izbocenog cela poku avao izgraditi svoju mentalnu utvrdu ciglu po ciglu, to je naucio u okrutenju o kojem smo mogli samo nagaCati. Zagrizao je krafnu i prstima gurnuo vaniliju u usta. "Lijepo od vas to ste me ugostili", rece on. "Necu vam zamjeriti te rijeci. To nije moj nacin. Moja majka je bila dobra, ljubazna tena. Nemate pojma o cemu pricate." "Trebali biste razgovarati s nama, gospodine Bledsoe", rekoh ja. "Ne, gospodine, ne trebam. Danas su ovdje izrecene vrlo te ke rijeci." Ustao je sa stolca i izvadio tamne naocale iz dtepa, one s okruglim bijelim okvirima, i stavio ih na oci. "Izgled vara, gospoCo Soileau. Ako ste kr canka, motda biste trebali vi e brinuti o osjecajima drugih ljudi." Rekav i to, iza ao je iz sobe, pro ao kroz hodnik i iza ao iz zgrade. "Mote li ti ovo vjerovati?" rece Helen. "Teli li da ga odvezem kuci?" upitah ja. ecer?"

"Jebi ga", rece ona. Krutila je po sobi s rukama na bokovima. "MisliS li da je izbjegao udarac?" "Oderala si mu kotu." "I?" "Bledsoe je psihopat. Nije u stanju prihvatiti da ga je netko povrijedio, stvarno ili imaginarno. Mrzi nas i poravnat ce racune s nama kako zna i umije." Mislim da se Helen prisjetila vlastitog iskustva iz djetinjstva kad je pritisnula Bledsoea. Pretpostavio sam da su neki prizori koje je opisala tijekom ispitivanja bili prizori kojih se sama nije teljela sjecati. "Kakva zabava, ha, bwana?" rece ona. Kasnije toga dana Bertrand Melancon sjedio je na stubama bakine terase, pitajuci se to bi trebao uciniti, kad je plavi Mercury skrenuo u Barake i pro ao kroz lokvu vode, uprljav i blatom besprijekorno cistu karoseriju. Vozac je ugledao Bertranda i skrenuo u dvori te njegove bake. Priblitila se jo jedna olujna fronta i nebo je bilo plavocrno, puno elektriciteta. Vozac Mercuryja je iza ao i krenuo prema terasi, izbjegavajuci lokve i podituci rubove hlaca iznad dvobojnih cipela. "Bok", rece on. " to ima?" odgovori Bertrand. "Zovem se Ronald, a vi?" "Isto kako sam se zvao jutros, kad me momak s licem poput va ega pratio niz pokretni most u Jeaneretteu." "Pametni ste. Kladim se da ste zavr ili koledt." " to teli , covjece?" "Mogu li sjesti?" "Ne." Covjek s udubljenim licem otvorio je lisnicu s osobnom iskaznicom i ukra enom zlatno-plavom znackom. "Ja sam istratitelj osiguravajuceg dru tva. Htio bih vam platiti nalaznicki honorar." Je li to bio jedan od tipova koji su odveli Eddyja iz bolnice Na e gospe od jezera i ukrali mu um, zapita se Bertrand, i namamili Andrea u automobil pokraj FEMA-ina kampa? Ne, ti momci se ne bi dovezli do kuce njegove bake usred bijela dana, pred ocima svih susjeda. "Za pronalazak cega?"

Covjek koji se predstavio kao Ronald izvadio je veliku omotnicu iz dtepa. Bila je debela i cvrsto stisnuta gumicama. "Evo, pogledajte to je unutra", rece on, drteci omotnicu pred Ber-trandovim licem. Bertrand prekriti ruke. Pravio se da gleda u daljinu. "Otvorite je", rece Ronald. "Pametan covjek uvijek nastoji saznati sve informacije prije no to donese odluku. Pametan covjek razmotri ono to je na stolu, pa donese informiranu odluku. Vi proucavate ljude, to se vidi. Oprezan ste, pametan covjek. Znam to zato to i ja proucavam ljude." Covjek imenom Ronald dodirnuo je rubom omotnice Bertrandovu nadlanicu. " to motete izgubiti?" rece on. "Mislite li da svi oni bogata i u kucerinama niz cestu brinu za vas i va u baku?" Bertrand pogleda niz ulicu s redovima sirotinjskih kuca sa zemljanim dvori tima u kojima ljudi parkiraju svoja vozila. S druge strane drtavne ceste vidio je polje puno zelene ecerne trske i farmu punokrvnih konja ograCenu bijelo obojenim teljeznim ogradama, s konju nicama koje su vrijedile vi e od cijele bakine cetvti. Iza svega toga, vidio je olujno nebo iz kojeg je tutnjila grmljavina. Bertrand posegne rukom i uzme omotnicu. Bila je te ka i cvrsta i stvorila mu je ugodan osjecaj u ruci, kao da drti svetanj novca zapakiran u omotnicu. "Koliko je novca unutra?" rece on. Glas mu je iznenada bio neprirodan i iza ao je iz njega bez njegove volje, prije no to je uspio organizirati rijeci na neki razumljiv nacin. "Cetrdeset tisuca. Ali to je samo za sada. Dobit cete jo cetrdeset tisuca nakon to pronaCemo tratenu robu. Hajde, gurnite prst unutra. Sklopite oci i recite mi kakav je osjecaj. Motete li pomisliti na ne to drugo?" Bertrand palcem prelomi pecat i pogleda svetanj s novcanicama od stotinu dolara. "Kako mogu znati da novac nije krivotvoren?" "Sutra ujutro odvest cu vas u banku, ili veceras motemo otici u kasino. Kupit cemo tetone i vidjeti to ce se dogoditi. Ljudi u kasinu prepoznaju krivotvoreni novac kad ga vide. Vi ste stvarno pametan covjek." U Bertrandovu umu otvorila se leca kamere i vidio je sebe kako vozi kabriolet niz autocestu pokraj oceana, dok valovi zapljuskuju pijesak,

a nad velikim koraljnim stijenama i ti pjena. Vidio je djevojke u bikiniju kako prebacuju odbojka ku loptu preko mrete. Cuo je glazbu kako tutnji iz njegovih stereo zvucnika i osjetio slanu vodenu pra inu na licu. "Vrijeme je da zapocnete novi tivot", rece Bledsoe. Tena u susjedstvu pocela je vikati na svoju djecu. Bertrand je cuo kako je o amarila jedno od njih. Bio je to snatan amar koji je mogao oboriti dijete na pod. "U pravu si", rece on. "Tako sam i mislio." "Zato i nisam zainteresiran. Osim toga, ja nisam onaj kojeg trati ", rece Bertrand. Vratio je omotnicu Bledsoeu i isprepleo prste meCu nogama. Tockice su mu plivale pred ocima. Nije mogao vjerovati da je u rukama upravo drtao toliko novca i da ga je vratio covjeku koji mu ga je nudio. Pljunuo je meCu koljena i pustio um da mu se isprazni. "To to ste upravo rekli nije samo nelogicno, nego i neistinito", rece Ronald svojim najtolerantnijim glasom. " to bi to trebalo znaciti?" "Da niste onaj kojeg tratim, ne biste znali dovoljno da katete da niste zainteresirani. Osim toga, slicni ste svom bratu." Bertrand je cuo elektricni udar u oblaku, zvuk paranja pri dnu neba. "Kako znate kako izgleda moj brat?" Ronaldove oci i dalje su veselo sjajile, ali sada se u njima dogodila nekakva trenutna stanka, treptaj koji nije bio treptaj, trenutno unutra nje shvacanje da je pogrije io. "Imam va e policijske fotografije. Dobio sam ih od prijatelja iz policije New Orleansa." "Da, policajci iz New Orleansa koji plutaju u vodi do grla obotavaju davati takve stvari momcima koji su svoje znacke prona li u pakiranju titarica." "Nastojim vam biti prijatelj, Bertrande. Telim da se obogatite. Samo vas centimetri dijele od najljep ih tena svijeta." "Hej, covjece, bez uvrede, ali mislim da ti ne zna ni ta o lijepim tenama." Bertrand ustane sa stube i vrati se u kucu. Pitao se je li uspio prikriti Cinjenicu da je shvatio kako je Ronald jedan od ljudi koji su oteli

Eddyja. Kad je pogledao kroz vrata s mretom, Ronald je okretao svoj automobil u dvori tu. Jednom gumom je pregazio rajcicu u bakinu vrtu. Oblik njegove glave podsjetio je Bertranda na upitnik. Tada se Ronaldov pogled sastane s Bertrandovim. Izraz na Ronaldovu licu natjerao je Bertranda da se odmakne od vrata s mretom.

Nekoliko minuta kasnije, Bertrand se odvezao do prodavaonice namirnica u Loreauvilleu i kupio cokoladni napitak iz automata. Popio ga je u automobilu na parkirali tu, preko puta katolicke crkve, poku avajuci razmi ljati. Taj tip s glavom i licem koji su ga podsjecali na cetkicu za zube je lagao. Bio je to jedan od tipova koji su oteli i mucili Eddyja. To je znacilo da je jedan od tipova koji rade za Sidneyja Kovicka. No, za to nisu jednostavno oteli i njega? Znali su gdje tivi. Znali su kuda se krece. Znali su tko mu je baka. Bertrand je vec trebao biti hrana za pse. Zato to tip radi za sebe? Zato Kovicka? to namjerava prevariti Sidneyja

To je bilo to. Kovick je unajmio ljigavca koji mu se oteo kontroli i namjeravao se sam obogatiti na Kovickov racun. Motda je do lo vrijeme da zakuha ka u nekim ljudima, i poravna racune s nekim tko misli da je u redu pucati drugima u lice, pomislio je Bertrand. Promijenio je u kovanice posljednjih pet dolara od novca koji mu je dala baka, a zatim je do ao do javnog telefona ispred prodavaonice i nazvao meCugradske informacije. "Da, Kovickova cvjecarna u Algiersu, tako je, tocno", rece on. "Poturite, mote? Ovo je hitan slucaj." Pogledao je na sat. Bilo je 16:56. Hajde, hajde, pomislio je. "Hej, zar niste culi za racunala? Za to odugovlacite?" Poskakivao je gore-dolje na vrhovima prstiju. "U redu, ponovite." Zapisao je broj na zidu prodavaonice. "Recite svojoj nadzornici da vam da povi icu. Recite joj da joj je Bertrand Melancon dao zeleno svjetlo za to." Utipkao je broj u javni telefon, dok su mu cirevi pjevali. Glava mu je bila lagana poput balona, a adrenalin mu je ibao kroz tijelo. Budi tamo, budi tamo, budi tamo, molio je, zato to je znao da ce mu ponestati hrabrosti kao i obicno ako odmah ne dobije Kovicka.

Nakon osmog zvona Bertrand je skoro odustao. No, tada netko podigne slu alicu i rece: "Ovdje Kovickova cvjecarna. Mogu li vam pomoci?" Glas s druge strane veze pretvorio je Bertrandovu utrobu u vodu. "Mogu li vam pomoci?" ponovi glas. "Ne, mote pomoci sam sebi, upcino." Zavlada stanka, vi e od umora nego od iznenaCenja. "Je li to onaj tko mislim da jest?" "Da, Bertrand Melancon, brat Eddyja Melancona, ako vam to ime ne to znaci. Poznajete li luCaka koji vozi plavi Mere i gadan je k'o ponoc?" "Ne." "Dobro promisli. Nosi znacku privatnog istratitelja. Misli da ce crnci poceti plesati step i pljuvati ko tice lubenica kad im pokate zlato?" "Cini se da sporo uci , mali. Za to ne svrati na razgovor?" "Ne, ovoga puta ti poslu aj mene. Tvoj covjek je bio ovdje s debelom omotnicom punom mrtvih predsjednika. Pogodi to je radio? Poku avao je za sebe kupiti informaciju o krvavom kamenju i izdati tebe, ti jadna budalo. Motda si trebao unajmiti vi u klasu cirkuskih nakaza da obave tvoje prljave poslove." "Gdje mogu stupiti u kontakt s tim tipom?" "Ne znam i nije me briga. Zvao sam te iz drugog razloga. Motda sam zaslutio ono to ste mi ucinili. Motda sam do ao k tebi trateci da me netko i amara i udari u guzicu pred drugima. Ali tamo sam naucio ne to to ti nece shvatiti. Naucio sam da nisam ubojica. Nisam te mogao ubiti, bez obzira na to to ste ucinili meni i Eddyju. Zato sam iz toga dobio ne to to ti nisi shvatio. Znam da nisam kao ti, nisam covjek koji bi drugome mogao odrezati noge, a to mi vrijedi vi e od tog krvavog kamenja." S druge strane se ni ta nije culo. "Cuje li me?" upita Bertrand. "Gdje si?" rece glas. "U tvojoj glavi, ba kao to si ti bio u mojoj. Ali vi e nisi", rece Bertrand i spusti slu alicu. Isuse, pomisli on dok mu se kota jetila kao da je iza ao iz iglua.

Dvadeset peto poglavlje

BIJELI BLJESAK MUNJE U DRVECU OKO NJEZINE KUCE PODSJETIO JE Melanie Baylor na ljetne oluje koje je viCala dok je kao dijete tivjela u sjevernom Chicagu. Obitelj je tivjela na jezeru Michigan, okrutena bjelogoricom, povi enim travnjacima i jedrilicama koje su krotile vjetar na aturnoj vodenoj povr ini velikoj poput mora. Oluje su mogle ibati povr inom jezera i muciti drvece, ali velika dvokatnica u kojoj je tivjela bila je sigurno mjesto u kojem je njezin otac, burzovni me etar, pu io lulu pred kaminom i uvijek bio dobre volje. Cak i tijekom zime, kad bi kucica za camce bila zakljucana, a jezero prekriveno ledom, kucica i gradic u koji su odlazili u kupovinu bili su sigurno mjesto, daleko od ratova i gradskih nemira. Melanie je znala da ce se jednoga dana udati i odseliti, motda na istocnu obalu, ali uvijek ce ostati stanovnica srednjeg zapada, a njezin pravi dom zauvijek ce biti smje ten meCu kestenjem, bukvama i javorima na obalama jezera Michigan. Bilo je to prije no to je njezin otac pretrpio srcani udar u krevetu svoje ljubavnice u Napervilleu. Bilo je to prije no to je komisija burze dionica istratila njegovu brokersku tvrtku. Bilo je to prije no to su njegovi vjerovnici tutili tvrtku i uzeli obitelji i posljednji cent, ukljucujuci i kucu na jezeru Michigan. Melanie dohvati bocu burbona s ormara i natoci si palac pica u ca u. Zatim natoci jo malo, uzme led iz hladnjaka i stavi tri kockice u ca u, pa doda vodu. Sada je cula ki u na krovu, a drvece u stratnjem dvori tu bilo je mokro i tamnozeleno pod bljeskom munje u oblacima. Otis i Thelma jo su bili u prodavaonici namirnica u New Iberiji. Prema njezinoj procjeni, zbog kombinacije rutnog vremena, udaljenosti i kolicine namirnica koje su morali kupiti, nece ih biti najmanje sat i pol. Do tada, ona ce utivati u svojem burbonu i samoci. Motda ce popiti jo jedno jako pice prije nego to se vrate, i to ce biti to za veceras. Ona nije alkoholicarka. To je bio njezin prvi suprug. Jedno je sigurno - ona nikada nece biti poput njega. O tome je nepotrebno raspravljati. Otis ju nije poveo u kupnju zato to je izgubila svoju umjerenost. Osim toga, nije obracao patnju na kolicinu tekucine koja je

svakodnevno nestajala iz boce Chiantija u smocnici i iz boce konjaka u blagovaonici. Otis je dobar covjek, govorila je ona sebi s odreCenim samozadovoljstvom, ponosna na nacin na koji je prihvatila njega, njegov fizicki izgled i miris testosterona na koji je njegova odjeca katkad zaudarala. Istu irala se, oprala kosu i osu ila je pred ogledalom. Okrenula se postrance i blago se pridigla na prstima kako bi pogledala svoj ravan trbuh, cvrste grudi i potamnjelu, glatku kotu. Osjetila je snatan seksualni nagon koji ju je natjerao da ovlati usnice i nagne glavu unatrag, stvarajuci u umu erotsku sliku o sebi zbog koje se zapitala-nije li zapravo narcisoidna. Senzualno se ugrizla za donju usnicu i sklonila pramen kose s oka. Zatim je navukla sandale na noge i, gledajuci se u ogledalu, oprezno obrisala kapi vode s obraza i cela. Podigla je svoje pice s vodokotlica i otpila gutljaj. Otis je mislio da zna sve o njoj, ali stvarnost je bila drukcija. Motda ce mu jedne od sljedecih noci dati malu lekciju. Njezina erotska snaga bila je daleko veca nego to je on znao. Mu karcima koji su je potudno gledali nikada nije davala do znanja da cine ne to neprilicno. Motda bi Otis trebao postati malo svjesniji telje koju budi u drugima. Navukla je svoj mekani ogrtac, umotala glavu u rucnik i ponijela pice u dnevnu sobu. Ukljucila je radio i okrenula na sveucili nu postaju s klasicnom glazbom, otvorila knjigu na koljenu i otpila gutljaj. Ki a je vani padala u vrtlogu koji je u svjetlosti trijema izgledao poput tekuceg stakla. Cesta s dvije trake pred kucom bila je crna i skliska. S druge strane rukavca vidjela je svjetla u dvori tu i crnca kako stoji na ljestvama i premje ta cigle kojima je bio pricvr cen plavi file i platno koje je pokrivalo rupu u krovu nastalu tijekom Rite. Kad ce prestati to rutno vrijeme? Kad ce svi problemi koje su im stvorili uragani jednostavno nestati? Automobil iz kojeg se jako dimilo pro ao je pokraj kuce i okrenuo se kod pokretnog mosta. Trenutak kasnije vidjela je kako se svjetla automobila gase. Melanie odloti pice i knjigu i priCe prozoru, nesvjesno zatvarajuci ogrtac na vratu. Automobil je bio jedva vidljiv u tami koju su stvarale kro nje drveca. Napinjala je oci, ali nije mogla vidjeti je li vozac jo unutra ili ne. U pozadini, na pokretnom mostu, vozilo kakvo nikada ne bi ocekivala u ruralnom kraju jutne Louisiane pojavilo se iznenada pod javnom

rasvjetom. Rolls-Royce boje lavande pre ao je preko mrete, skrenuo kod plantatne kuce u susjedstvu, i krenuo niz cestu uz rukavac, u suprotnom smjeru od parkiranog automobila i kuce Baylorovih. Provjerila je lokot i lanac na ulaznim vratima i spustila taluzine. Zatim se tiho spustila u naslonjac i ispila pice do kraja. Burbon se spustio u njezin teludac poput starog prijatelja, i osjetila je toplinu, samopouzdanje i erotsku snagu u istom trenutku. Zatim joj se pro irio kroz tijelo i otupio sve krajeve tivaca, poput nekoga tko joj sklapa oci prstima, poput nekoga tko joj apce na uho da je svijet sigurno i dobro mjesto i da ce vrijeme iscijeliti svacije pogre ke. Je li mogla poteljeti boljeg prijatelja?

Bertrand Melancon je dovr io svoje pismo isprike obitelji Baylor i jo ga je jednom procitao. Pitao se hoce li im smetati to je napisano na papirnatom rucniku. to je jo vatnije, pitao se hoce li imati to protiv cinjenice da ih je posjetio kod kuce. No, svejedno, do lo je vrijeme da ucini to je odlucio. Otpio je gutljaj cokoladnog mlijeka koje mu je baka kupila za teludac, presavio je papirnati rucnik i gurnuo ga u ko ulju. Ki a je u naletima zalijevala Barake Loreauville, polja ecerne trske i stabla pekana i plesala u tutoj magli na povr ini rukavca. Pretrcao je preko poplavljenog bakinog dvori ta i pokrenuo njezin automobil, dao gas, pa pricekao da se svjecice u svim cilindrima dovoljno zagriju da prorade sinkronizirano, kako bi motor prestao praskati i izbacivati oblake dima kroz slomljeni auspuh. Odvezao se na drtavnu cestu i krenuo prema New Iberiji. Ki a mu je snatno udarala po krovu i staklima, a guma na brisacima vjetrobrana je otpadala. Kad je skrenuo na Staru cestu Jeanerette i krenuo niz rukavac prema kuci Baylorovih, otkrio je da ima jo jedan problem: kocnice su radile samo kad bi papucicu pritisnuo skoro do poda. Baka mu je ne to spomenula o niskoj razini tekucine za kocnice, ali radio je na svojem pismu isprike i nije obratio pozornost na nju. Sada se na ao u jo jednoj oluji s pokvarenim sustavom kocenja i oblacima dima od goriva koji su mu ulazili u nos. Koliko jo stvari mote krenuti po zlu?

Pritiskao je papucicu kocnice i osjetio kako razina otpora raste, ali trenutak kasnije opet se snizila i skoro je pro ao bez zaustavljanja pokraj znaka "stop" na kritanju u ruralnom sirotinjskom naselju pokraj rukavca. Na autocesti preko mosta bilo je benzinskih crpki sa samoposlutivanjem, ali sumnjao je da bi tamo mogao kupiti tekucinu za kocnice. Zato je nastavio prema Jeaneretteu i kuci Baylorovih, dok mu se ki a slijevala niz vjetrobran, a cirevi urlali poput zbora mormona. Napokon je pro ao pokraj plantate Alice i ugledao svjetla mosta Jeanerette kako sjaje u izmaglici. Pro ao je pokraj kuce Baylorovih i napravio polukrutni okret na mostu, te se parkirao u sjeni drveca. Ki a se pretvorila u maglu i blagu ki icu koja se lijepila na sve povr ine. Na terasi kuce Baylorovih gorjelo je svjetlo, a svjetla su bila upaljena i u dnevnoj sobi i kuhinji. Motda je cijela obitelj ovdje. Nakratko je vidio siluetu na prozoru, a tada je netko spustio taluzine. Bertrand se uvijek pitao kako su padobranci skupljali hrabrost za skok iz aviona. Kakva bi budala skakala kroz vrata na tisuce metara iznad zemlje, nadajuci se da se tkanina na njegovim leCima nece rastrgati na komadice, nadajuci se da nece napraviti rupu na krovu sjenika? U zatvoru Svetog Ivana Krstitelja dobio je priliku postaviti to pitanje padobrancu. Padobranac je poceo cackati nokte i rekao: "Jednostavno ne razmi lja o tome prije nego to to ucini , a ne razmi lja niti poslije." "I to je to?" "Da, vi e ili manje", odgovorio je padobranac. Bertrand je poku ao upotrijebiti rijeci padobranca kako bi skupio hrabrost potrebnu da se pribliti kuci Thelme Baylor. No, nisu mu pomogle. Zapitao se postoje li rijeci koje jednostavno ne mote razumjeti dok ne zasluti pravo da ih razumije . Duboko je udahnuo i krenuo prema ulaznim vratima Baylorovih. Pismo isprike jo mu je bilo u dtepu ko ulje. Iza sebe je zacuo kako te ko vozilo prelazi preko celicne mrete na pokretnom mostu. Okrenuo se i ugledao luksuzni automobil boje lavande kakav nikada prije nije vidio. Kromirana re etka hladnjaka bila je smje tena izvan poklopca motora. Karoserija je bila tako glatka da je izgledala poput plastike oblikovane po kalupu. Automobil je tada nestao niz sporednu cestu prema neravnom obrisu stare ecerane.

Bertrand je pre ao preko dvori ta Baylorovih i krenuo uza stube. Oklijevao je trenutak, a zatim je otvorio vrata s mretom i u ao.

Melanie je cula kako ki a jenjava, i kako se zatim pretvara u apat grana stabala na limenoj povr ini krova. Bocno dvori te bilo je prekriveno maglom, a nebo se bljeskalo od necujnih munja. Natocila si je pola ca e burbona i dodala led, ali ne i vodu. Kad je otpila gutljaj iz ca e, burbon je bio dovoljno jak i hladan da umrtvi sve to bi dotaknuo. Bio je osobito ucinkovit u sprecavanju ili mijenjaju prizora iz noci kad je Katrina udarila o kopno i zauvijek joj promijenila tivot. Ucinilo joj se da je osjetila vibracije koraka na terasi. No, ti koraci nisu mogli pripadati Thelmi niti Otisu, zar ne? Melanie bi vidjela svjetla na prilazu. Osim toga, Thelma i Otis uvijek bi iskrcali namirnice na trijemu i u li u kucu na bocna vrata, kao to su to cinili i u New Orleansu. Odlotila je knjigu i oslu nula. A tada joj je snatno kucanje na vratima odagnalo svaku sumnju u to da je netko na terasi. Ustala je i pri la vratima postrance, kako bi vidjela van kroz jednu iskrivljenu drvenu plocu a da osoba koja stoji vani pritom nju ne vidi. Iznenada, zatekla se kako gleda u profil crnca. Bio je srednje visine, neobrijan, neuredne kose, lica pro aranog kapima ki e. Osvrtao se prema cesti na cijem su rubu gorjela svjetla nekog automobila. Svjetla su se tada ugasila, i mladi crnac opet se okrenuo prema vratima. Melanie brzo zakoraci unatrag. Viski koji se bio slegao u svakom kutu njezina organizma, zagrijao je i utje io, sada je isparavao poput vode na zagrijanom tednjaku. Ruke su joj zadrhtale, a dah joj je zapeo u grlu. Oti la je do kuhinje i utipkala 911 u telefon, a tada je shvatila da policija nece stici na vrijeme. Morat ce se sama pobrinuti za crnca, bilo tako da se suoci s njim, ili da ga ignorira. No, ako ga odluci ignorirati, on ce zakljuciti da nema nikoga kod kuce i motda provaliti. Sklopila je oci i ucinilo joj se da je zacula pucanj. No, shvatila je da zvuk nije stvaran, da ju je viski zavarao i da je sada prizivao i pojacavao sjecanja od kojih ju je trebao za tititi. Cula je glas crnkinje iz telefonske slu alice: "O kakvom hitnom slucaju je rijec?" " to ste rekli?" upita Melanie.

"O kakvom hitnom slucaju je rijec?" "Na vratima mi je neki covjek. Po aljite nekoga." "Provaljuje li u kucu?" "Crnac je. Ne znam tko je. Nema to tratiti ovdje."

"Poslat cemo nekoga, gospoCo. Ima li jo koga kod kuce?" "Ne, necete poslati nikoga. Dat cete prednost automobilskim nesrecama. Znam ja vas." " to mislite pod time 'vas', gospoCo? Treba li vam lijecnicka pomoc? Zvucite kao da ste pijani." "Ne, ne trebam lijecnicku pomoc, ti neznalice", rece Melanie. Zatim je spustila slu alicu na stol. Otpilila je dispecericu, ali nije prekinula vezu. Izvadila je kuhinjski not iz proreza u drvenom stalku u kojem je drtala sve o tre noteve, pa zatim pri la ulaznim vratima i naglo ih otvorila, sakriv i not iza leCa. Crnac je stajao pred njom, drteci presavijeni papirnati rucnik s obje ruke, poput nekoga tko je do ao pjevati boticne pjesme. "Jeste li vi gospoCa Baylor?" upita on. " to telite?" upita ona. "Jesu li gospoCica Thelma ili gospodin Baylor kod kuce?" "Pitala sam vas to telite." "Valjda nisu kod kuce. Dajte da vam ovo procitam, gospojo, pa odlazim." Smjestio se tako da mu svjetlo nad glavom pada na papirnati rucnik. "Jeste li ludi?" upita ona. '"GospoCici Thelmi i njezinoj obitelji'", citao je on, '"tao mi je zbog onoga to sam joj napravio. Nisam uvijek bio takav covjek. Ili motda jesam. Nisam siguran. Ali hocu se iskupiti iako znam da joj se nikad ne mogu iskupiti, ni ikome tko je bio povrijeCen kao ona. Andre i moj brat Eddy i ja napali smo je kod Desirea. Istu stvar ucinili smo curi u Donjem devetom okrugu. I njoj bi reko da mi je tao, ali ne mogu je pronaci. Ako znate tko je ona, molim vas, recite joj ta sam reko. U noci oluje oti ao sam u va u garatu i ukrao benzin. TakoCer smo ukrali i ne to to se zove 'krvavo kamenje' od covjeka koji ga je ukrao nekom drugome. Sakrio sam ih tamo gdje pokazuje mapa na dnu. Oni su va i. Nece nadoknaditi ono to smo ucinili. Ali Eddy je uni ten, a

Andre je mrtav, i mislim da sam ja vec izgubio svoju du u. To je sve to imam za reci, osim to se ispricavam za to to smo ucinili. Hvala vam, Bertrand Melancon." Zurila je u njega, okirana. "Ti si silovao Thelmu?" rece ona. "Da, gospojo." "Ti govno jedno, dolazi Ti prokleto govno." u na u kucu i nudi nam krvave dijamante?

"Nisam vas htjeo uznemiriti." Krema koju je nanio na kosu pocela je curiti i mogla ju je namirisati na njegovoj koti. Mirisala je na aloju, tjelesnu mast i vosak. U svojem umu, vidjela je kako metak probija grlo crnca i, iza njega, kako tjeme tinejdtera eksplodira trcajuci krv. Mislila je da ce joj pozliti, ali nije bila sigurna za to. No, jedna stvar bila je jasna. Iz dna du e mrzila je crnca koji je stajao na njezinoj terasi. "Upropastio si nam tivote. Uni tio si karijeru moga supruga. Izgubili smo sve to posjedujemo zbog tebe. Trati oprost od nas? Toliko si drzak da to trati od nas?" Vidio je not u njezinoj ruci. O trica je bila kratka, iroka kod dr ke, i sutavala se pri vrhu. "Zao mi je to sam vam smetao, gospojo. Mislio sam da je to ispravno. Necu to ponoviti." Prutio joj je pismo koje je napisao na papirnatom rucniku. Istrgnula mu ga je iz ruke i bacila mu ga u lice. Krenuo je unatrag, kroz vrata s mretom, a zatim je pao niz stube u dvori te. "Ponesi ovo sa sobom", rece ona. Podigla je papirnati rucnik s terase, zgutvala ga u loptu i bacila na njega. "Jesi li me cuo? Nadam se da ce zavr iti u paklu." No, Bertrand je vec trcao prema bakinu automobilu, osvrcuci se preko ramena, i pitajuci se hoce li se ikada iskupiti, ili je ludilo kod ljudskih bica pravilo, a ne iznimka. Tada je opet ugledao automobil boje lavande, onaj s kromiranom re etkom hladnjaka izvan motora. Vozac je stajao kod prednjih svjetala i gledao Bertranda. Njegova ula tena, izdutena glava jasno se vidjela pod svjetlima pokretnog mosta. Jednostavno ne teli odustati, zar ne, upcino? U redu, da vidimo ima li jaja velicine bresaka ili lje njaka, rece Bertrand sam sebi. Pokrenuo je bakin auto, ubacio u rikverc i pritisnuo papucicu za gas. Gume su izbacile blato i vodu u zrak, a crni oblaci dima izletjeli su

ispod poklopca kad je auto pojurio prema prednjem dijelu cudnog vozila s re etkom hladnjaka izvan motora. Dolazim, Cetkico za zube. Bertrand se okrenuo na sjedalu, ciljajuci kroz stratnji prozor covjeka koji je sebe zvao Ronald. Celave gume bile su skliske od blata i ostavljale su vijugave tragove na asfaltu i plocniku. Ronald je poku ao ostati na mjestu, ali je u posljednji trenutak skocio u stranu i zaklonio se iza stabla zimzelenog hrasta. Cini se da si kukavica, rece Bertrand sebi. Skinuo je nogu s papucice gasa i pritisnuo kocnicu, ocekujuci da ce doklizati na nekoliko centimetara od auta boje lavande s vanjskom re etkom hladnjaka. Umjesto toga, papucica kocnice spustila se do poda, kao da je potpuno odvojena od ostatka bakina automobila. Stratnji odbojnik zabio se u Ronaldov restaurirani Rolls-Royce i razbio mu prednji kraj, rasuv i po asfaltu komadice farova, tice i kroma. O, sranje. Bertrand ubaci u prvu brzinu, opet pritisne gas do daske, pa skrene natrag na cestu, ponijev i sa sobom dijelove Ronaldova automobila. Kad je pogledao u retrovizor, vidio je Ronalda kako utasnuto gleda tetu koju mu je upravo napravio na vozilu. Kakav peh, eh. Tao mi je to sam te odrao, momce. Ali sredio sam te, faco. Zato adios, peceni. Bertrandova usta ra irila su se u osmijeh dok je jurio niz cestu. Postojao je samo jedan problem. Ostavio je za sobom bakin branik i registraciju.

Dvadeset esto poglavlje

U PETAK UJUTRO NAZVAO SAM URED BOA DlDDLEYA U LAFAYETTEU. Javila mi se recepcionarka, ista ona koja je bila majstor za otkrivanje to je moguce manje informacija. "Ovdje detektiv Dave Robicheaux iz Iberijske policije. Je li se gospodin Wiggins vratio s poslovnog puta u Miamiju?"

"Sada je na sastanku", odgovori ona. "Je li tamo njegova tajnica, gospoda bijelozlatne kose?" "Ona je na godi njem odmoru." "Dajte mi gospodina Wigginsa." "Ne mogu to uciniti." "Da, motete. Ucinite to", rekoh ja. Zapamtio sam vrijeme na satu. Pro le su gotovo dvije minute prije nego to je Bo digao slu alicu. "U cemu je problem, Dave?" "Imam osjecaj da me ne teli vidjeti." "Odakle ti ta ideja?" "Je li ti recepcionarka rekla da sam bio u tvojem uredu u srijedu?" "Vjerojatno nisam vidio poruku. Ne ljuti se na nju." Pricekao sam trenutak prije nego to sam nastavio. "Dolazim u tvoj ured za oko cetrdeset minuta. Da sam na tvom mjestu, bio bih tamo. Ako ne bude , pokupit ce te policija iz Lafayettea." "O cemu, do vraga, prica ?" Pomislio sam da je vrijeme da Bo osjeti malo tjeskobe. "Saznat ce ", rekoh ja, pa spustih slu alicu. Promet nije bio gust, pa sam za pola sata stigao do Naftnog centra Lafayette. Boov ured bio je prostran i pun prozora koji su davali osjecaj neozbiljnosti inace posve funkcionalnoj sredini. Stajao je za svojim stolom iza staklene pregrade, razgovarajuci preko telefona. Pogledao me preko naocala i pokazao mi da uCem, kao da jedva ceka da uCem. "Sinoc si se opio?" rece on. "Gdje je tvoja tajnica, tena koja je bila u kasinu s Bobbyjem Mackom Rydelom?" "Bolesna je." "Cudno. Recepcionarka je rekla da je na godi njem." Bo me razdrateno pogleda, kao da je njegova novostecena kr canska velikodu nost na velikoj ku nji. "Za to tako postupa prema meni, Dave? Zbog necega to sam ucinio na koledtu? Motda sam te udario kad sam bio pijan? Uvijek sam imao osjecaj da si smatrao da sam grub prema crncima i ljudima koji su imali vi e od mene. Pa, ako si imao takav osjecaj, bio si u pravu. Ali vi e nisam takav." Nacerio se, fiksirajuci me pogledom, cekajuci da odgovorim. Njegova skromnost, iskrenost i ranjivost bili su savr eni primjer manipulacije.

No, ne bi bilo po teno prikazati ga kao licemjera. James Boyd Wiggins svoj je sustav vrijednosti preuzeo od oligarhije koja ga je stvorila. U Louisiani, kao i na cijelom jugu, uvijek se radilo o moci. Bogatstvo ju nije kupovalo. Bogatstvo je dolazilo s njom. Televizijski propovjednici i fundamentalisticke crkve prodavale su magiju kao nacin stjecanja moci. Mjerilo covjekova uspjeha bila je razina do koje mote iskori tavati svoje blitnje, nagraCivati svoje prijatelje i katnjavati svoje neprijatelje. U povijesti na e savezne drtave, demagog s rupama u cipelama prisilio je Standard Oil da mu ljubi prsten. Bo Diddley motda cijeni novac, ali pretpostavljao sam da bi ga radije bacio u pecnicu nego skinuo ime James Boyd Wiggins s ulaza u svoju zgradu. "Za to me tako gleda ?" rece on, i dalje isceren. Odmahnuo sam glavom. "Koliko dugo Bobby Mack Rydel radi za tebe?" "Za titar?" "IzmeCu ostalog." "Za titare za sva svoja brodogradili ta unajmljujem u Baton Rougeu. Oni preuzimaju dio mog posla. Mislim da Rydel radi za njih, ali nisam siguran. On je u Morgan Cityju, zar ne? Radi li se o tuci izmeCu njega i tvog prijatelja u kasinu?" Kao to je bio slucaj sa svim upla enim ljudima, Boovo pona anje uvijek je bilo isto: svaki njegov postupak, svaka rijec, bili su poku aj kontroliranja okrutenja i ljudi oko sebe. Ispunjavao je zrak zvukom i na pitanja odgovarao pitanjima. Njegova najveca sposobnost bila je ukljucivanje elementa istine u varke. "Rydel je placenik. Specijaliziran je za ispitivanje. To je birokratski izraz za 'mucenje'", rekoh ja. "Jesi li ikada vidio tenu ugu enu plasticnom vrecicom na glavi?" "Ne, i ne spominji mi takve stvari." Bo je bio napet poput opruge sata. Bilo je vrijeme za promjenu pristupa. "Rekao si da mi teli pomoci da pronaCem svecenika koji je nestao u Donjem devetom okrugu", rekoh ja. "Mislim da tebe zanima ne to drugo. Mislim da si zainteresiran za krvave dijamante opljackane iz kuce Sidneyja Kovicka." Zurio je netremice u mene. "Poznaje Sidneyja, zar ne?" rekoh ja.

"Ovo je Louisiana", odgovori on. "U New Orleansu ne mote poslovati a da ne naleti na ljude poput Sidneyja Kovicka. Ponovi mi to o dijamantima?" Ne skreci s bitnog, rekoh ja sebi. "Ali poznaje Nisam to rekao upitnim tonom. Kovicka osobno."

"Ne, ne drutim se s gangsterima. Ni moja tena. Trebao bi katkad svratiti na na e dobrotvorne golf turnire i otkriti tko su na i prijatelji. Poznaje me, Dave. Ja se bavim zavarivanjem. Sve Sto imam stekao sam vlastitim znojem." Jo nije trepnuo. Kota na licu mu se napela, podlaktice su mu bile debele i tilave, a nosnice se punile zrakom. Znao sam da late. "Bobby Mack Rydel druti se sa tenomrscem i degenerikom imenom Ronald Bledsoe. Mislim da obojica rade za istog poslodavca. Taj tip Bledsoe povrijedio je moju kcer. Prije no to ovo zavr i, naplatit cu taj dug." "Teli li cuti to sam otkrio o sveceniku?"*

Ulovio me nespremna. Bo je poznavao moju slabost. Ali nisam mario. Znao sam da iz njega necu vi e ni ta izvuci. "Pricaj", rekoh ja. "Poslao sam ljude dolje u Donji deveti okrug. Poslao sam ih u skloni ta. Ispitivali su izbjeglice koje su poznavale tvojeg prijatelja. Znali su gdje mu je crkva. Bili su tamo kad se vodeni val prelio preko tupe. Nisu imali razloga za laganje." "PrijeCi na stvar, Bo." Djelovao je istinski nevjesto, frustriran svojom nesposobno cu da govori samopouzdano izvan svlacionice ili zavarivaonice. "Tip nije pretivio. Gotovo svi s tog crkvenog tavana su se utopili. Ne znam za to nisu iza li kad su imali priliku. Stotine kolskih autobusa ostale su u blizini dok im se voda nije popela do prozora. To se dogaCa kad ljudi ne brinu za sebe." No, moja pozornost se smanjila. Ne znam cemu sam se nadao. Navodno su drevni narodi polagali te ko kamenje na groblja kako duhovi mrtvih ne bi lutali uokolo. Vjerujem da postoji jo jedno obja njenje. Kad mrtve vetemo za zemlju i drtimo ih meCu nama, na sigurnom, ne mogu nas natjerati da ih potratimo u snovima. "Hvala na informaciji", rekoh ja. No, on nije zavr io. Nikada necu saznati za to je dodao to to je dodao. Uvijek sam sumnjao da se ponovno roCeni ljudi poput Boa

Wiggina nalaze u dilemi koju ne tele priznati: ako stvarno vjeruju u postavke svoje vjere, vi e ne mogu ostati ono to su bili. "Mnogi ljudi katu da su vidjeli svjetla pod vodom, poput fosfores-centnih riba koje plivaju uokolo. No, to se nije dogodilo. Nakon to je svecenik pao s krova crkve, ili su ga motda odatle gurnuli, onuda je preletio helikopter obalne strate. Bio je osvijetljen poput bordela u Juarezu. TI su ljudi vidjeli odraz u vodi, a vjetar od elisa namre kao je odraz." "Ako je to istina, za to helikopter nije pokupio ljude koji su se utapali?" "To mora njih pitati, sine."

Lice mu je izgledalo glupo poput lica stra ila.

Tog poslijepodneva, crna policajka imenom Catin Segura do la je u moj ured. Pocela je raditi u policiji kao telefonistica u slutbi 911, a zatim je diplomirala krivicno pravo na vi oj koli u New Orleansu. Kao i Helen Soileau, ispisivala je kazne za pogre no parkiranje prije no to je postala policajka u Uptownu i preko rijeke, u Gretni. Kad je Helen odlucila povecati broj crnih policajki u odjelu, najprije je zaposlila Catin. Catin je bila niska, nabijena tena, jednostavna, pomalo povucena, samohrana majka koja je tivjela u Jeaneretteu s dvoje djece. Bila je jedna od onih cestitih, obicnih ljudi na koje se uvijek motete osloniti. Mogli ste joj zadati zadatak i zaboraviti na njega. Uvijek sam se divio eleganciji i dostojanstvu kojima se vodila u tivotu. " to ima, Catin?" rekoh ja. "Sinoc sam se kasno vracala kuci i kod pokretnog mosta u Jeaneretteu vidjela sam ostatke prometne nesrece. Izgledalo je kao sudar nakon kojeg je vozac pobjegao." Izvadila je notes iz dtepa ko ulje i strgnula dvije stranice. "Tip imenom Ronald Bledsoe tvrdi da je bio parkiran na plocniku i razgovarao preko mobitela kad se neki manijak zabio u njegov auto i pobjegao. Hladnjak mu je probijen, i antifriz je iscurio na cestu. Na cesti su letali dijelovi oba vozila. Bledsoe je vozio Rolls-Royce. Poznaje tog tipa, Dave?" "On je problematican. Motda je provalio u moju kucu."

Cudno me pogledala. "Bilo kako bilo, rekao je da ceka vucnu slutbu, ali nije nazvao 911. Kad sam ga upitala za to, rekao je da misli da je to gubitak vremena. Rekla sam mu da ce njegovo osiguravajuce dru tvo tratiti policijsko izvje ce. Rekao je da se toga nije sjetio. Momak izgleda kao da je odbjegla cirkuska nakaza." "To je dio njegova arma." "Tu stvari postaju cudne. Otis Baylor je iza ao u dvori te i promatrao mene i Bledsoea. Upitala sam ga je li vidio nesrecu i rekao je da nije. Upitala sam ga je li tko od njegovih ukucana vidio nesrecu. Rekao je da nije. Mislila sam da ce se vratiti u kucu, ali nije." " to se dogodilo?" "Izvadila sam metlu iz prtljatnika i pocela mesti staklo i polomljeni metal na plocnik. Tada sam ugledala registraciju u travi. I Baylor ju je sigurno vidio. Kad je do ao kamion vucne slutbe i zakacio Rolls, iza ao je na cestu i pogledao registraciju. Zatim se vratio do kuce. Dobro sam ga vidjela pod svjetlom na trijemu. Zaklela bih se da je izvadio olovku iz dtepa i zapisao ne to na ruku." "Broj registracije?" "Nemam pojma. Upravo sam je provjerila. Registrirana je na Elizabeth Crochet u Loreauvilleu. Znaci li ti to ne to?" "Ne, ali daj mi adresu." Zapisala ju je u svoj notes, a zatim istrgnula stranicu i dodala mi je. "Znam da je Baylor iza ao uz jamcevinu, pa sam pomislila da bih ti to trebala ispricati." "Ucinila si ispravnu stvar." "Baylor je ustrijelio neke crne momke u Uptownu?" "To svi katu." "To je sigurno te ko palo njegovoj supruzi." "Kako to?" "Poznavala sam je u New Orleansu. Bila je u mojoj grupi Anonimnih alkoholicara. Prvi mut joj je bio ovisnik o sadistickim pornicima. Pozovi me ako jo ne to zatreba ", rece ona.

Kasnije sam zvao Otisa Baylora na kucni broj, ali nitko mi se nije javio. Nazvao sam i Elizabeth Crochet. Ni tamo nisam imao uspjeha. Malo prije kraja radnog vremena, Clete Purcel je svratio k meni. "Protivljavam odgoCeni stres, ili imam nocne more usred dana", rece on.

Bio je petak poslijepodne i nisam to htio slu ati. " to se dogaCa?" rekoh ja. "Vidio sam Marca Scarlottija u Winn-Dixieju." "Jesi li siguran?" "Slijedio sam ga unutra. To je bio Marco. Charlie Weiss ga je cekao u automobilu. Imali su dvije velike vrece s namirnicama. Mahnuo sam im da stanu, ali nastavili su dalje. to placenici Sidneyja Kovicka rade u New Iberiji?" "Nemam pojma." "Danas popodne oti ao sam u Naftni centar Lafayette da provjerim tog Boa Diddleyja Wigginsa. Rekao mi je da se izgubim. Rekao mi je i to da ti je dao sve informacije koje ima o Bobbyju Macku Rydelu." "Tako je." Clete je poceo odmatati foliju sa tvakace gume. "Dakle, iskljucuje me iz istrage?" "Ne bih to tako rekao." Gurnuo je tvakacu gumu u usta i poceo je tvakati. Cuo sam kako mi ptica udara o prozorsko staklo. "Bobby Mack Rydel je danas iza ao iz bolnice. Nazvao sam nekoliko ljudi u Morgan Cityju. Nije kod kuce ni u uredu." Nisam imao izbora. Clete ce raditi sa mnom, ili na svoju ruku. Ovo drugo ne bi bilo dobro ni za koga, osobito za njega. "Teli li pojesti ne to s nama, a onda krenuti do Loreauvillea?" upitao sam ga. " to se kuha?" "Cini mi se Bertrand Melancon, i to u velikom teljeznom kotlu", rekoh ja.

Ki a je plju tala pri zalasku sunca, a zatim se nebo ra cistilo. Zrak je bio svjet i mirisao je na riblju ikru i vodu koja kaplje s drveca. Alafair je odlazila na spoj, a Molly na sastanak Pax Christija u Grand Coteau. Otvorio sam sve prozore da pustim unutra vjetar i prohladni jesenji miomiris cvijeca koje cvate nocu u na em dvori tu. Kroz kro nje drveca nazirali su se purpurni i ruticasti oblaci na zapadu. Dolje, pri dnu padine, plavi tdral stajao je meCu lopocima, kljucajuci insekte na krilu. Njegovi su vitki obrisi bili poput haikua u perju. Nisam htio progoniti Bertranda Melancona niti prekinuti ovaj savr eni trenutak u na oj jednostavnoj kuci na Bayou Teche. Nisam se htio

vratiti u svijet nasilja i pohlepe koji, cini se, definira razdoblje u kojem tivimo. Kao policajac, ne bih smio nikoga mrziti. No, zapravo sam prezirao one koji manipuliraju na im dru tvom i iskori tavaju ga, a pritom ne mislim na pateticnu zbirku kriminalaca na cije hvatanje tro imo najveci dio vremena i novca. No, motda je svijet oduvijek bio takav. Ne znam. Poput Voltaireova protagonista Candidea, samo sam se htio povuci u izolirani vrt i vi e se ne baviti svijetom. Natalost, stvari ne funkcioniraju tako. Clete i ja u li smo u njegov kabriolet i, poput dvojice tinejdtera iz 1950-ih, krenuli uz rukavac do Baraka Loreauvillea i doma Elizabeth Crochet.

Prije vi e desetljeca, tijekom 1960-tih, crni svecenik iz Oaklanda u Ka-liforniji poslao je otvoreno pismo osnivacima Crnih pantera, mladicima koje je poznavao od djetinjstva. Njegova teza bila je jednostavna - naime, temelji crnacke zajednice oduvijek su pocivali na crkvi i obitelji. Obitelj je bila matrijarhama, a crkva je obicno bila jutna baptisticka. Svecenik je dodao da njegovi mladi prijatelji ne razumiju atavisticku narav lojalnosti u crnackoj obitelji. Za razliku od bijelaca, koji bi vlastitu djecu prijavili policiji, matrijarh bi prije prerezao vlastite vene no to bi otkucao unuka vlastima. Buduci da Pantere nisu po tivale ni crkvu ni tradicionalna obiteljska vjerovanja, podr ka koju imaju u najboljem je slucaju prolazna, a njihov pokret ostat ce samo bilje ka u povijesnim knjigama. Elizabeth Crochet nosila je sijedu kosu u punCi i hodala podupiruci se tapom. LeCa su joj bila stra no povijena. Kad nam je otvorila vrata s mretom, jedva je uspjela dovoljno podici glavu da nam pogleda lica. Clete je skinuo svoj e ir, a ja sam joj pokazao svoju znacku i iskaznicu. Dnevna soba joj je bila uredna, a izblijedjeli sagovi pometeni. Prekrivac na kaucu bio je cvjetnog uzorka. Sjela je na tvrdu stolicu i pokazala nam kauc i mekani naslonjac. Plave oci su joj nervozno zaigrale kad ih je poku ala usredotociti na nas. "Telite reci da je moj autic sudjelovao u prometnoj nesreci?" "Dolje kod mosta Jeanerette", rekoh ja. "To mi je prvi glas", rece ona.

"Gdje je sada va "Nije vani?"

auto, gospoCo Crochet?" upitao sam je.

"Ne, gospojo", rekoh ja. "Onda valjda nije ovdje." Clete je suspregnuo zijev i pogledao van. Godine iskustva naucile su ga kako treba postupiti. "GospoCo Crochet, vec smo razgovarali s nekoliko va ih susjeda", rekoh joj. "Znam da je Bertrand Melancon va unuk. Znam da je kod vas. Ne telim da nastrada, ali neki jako lo i ljudi ucinit ce sve to je potrebno da bi se domogli necega za to vjeruju da Bertrand ima, ili barem zna kako doci do toga. Ne mogu vam ni opisati koliko su ti ljudi opasni." "Opet je u nevolji, ha?" "Da, jest." "Pocelo je s njihovom mamom", rece ona. "Molim?" "Njihovoj mami uvijek su se sviCali ljudi iz grada. Oti la je u New Orleans, nije htjela tivjeti u Barakama kao poljodjelka, rekla je. Eddy i Bertrand nikada nisu imali pravog oca." Samo na trenutak, ucinilo mi se da na put nije bio uzaludan. "Gdje je Bertrand sada, gospoCo Crochet?" "Ne znam." "Je li covjek imenom Otis Baylor poku ao stupiti u kontakt s vama?" "Tko je on?" Zapisao sam svoj kucni broj telefona na stratnju stranu posjetnice i stavio posjetnicu na njezin stolic. "Zamolite Bertranda da me nazove." "Imam osjecaj da ga vi e necu vidjeti, gospodine Robicheaux." Iznenadilo me to mi je zapamtila ime. Shvatio sam da su godine daleko manje utjecale na njezin um i inteligenciju nego na tijelo. "Za to?" "Zato to sam uvijek znala da ce umrijeti mlad. Nije progovorio sve do svoje cetvrte godine. Znate li za to? Zato to se uvijek bojao. Djecacic koji je cijeli tivot upla en. Uvijek je bio isti taj djecacic, koji poku ava dokazati da se nikoga ne boji." "Bertrand mi je rekao da ima tetu u Donjem devetom okrugu. Mislite li da bi mogao biti kod nje?" Nasmije io sam se kad sam to rekao. "Prema onome to cujem, u Donjem devetom okrugu vi e nema nikoga, ako ne racunate mrtve." Ustao sam namjeravajuci krenuti.

"Gospodine?" rekla je. "Da?" " to je Bertrand ucinio? Nije valjda nekoga ubio? Nije valjda ucinio ne to takvo?" Podsjetila me na pticicu koja me gleda s dna gnijezda.

Clete i ja smo se vratili u njegov kabriolet i odvezli se niz autocestu do kraja Baraka, zbog malo vjerojatne mogucnosti da je Bertrand kod susjeda. Vidio sam da je Clete razdraten zbog nacina na koji sam vodio razgovor. "Za to joj nisi rekao da je njezin unuk vjerojatno ubio katolickog svecenika?" rekao je. "Zato to nam to ne bi pomoglo. Zato teret." to je prestara da nosi takav

"Nisi cak ni inzistirao na informacijama o teti." "Ne mogu ga loviti po cijeloj drtavi, Clete. Nemam ni vremena ni sredstava za to. Kako bi bilo da se razvedri ?" Prednjom desnom gumom pogodio sam rupu i karoserija je poskocila na opruzi, zapljusnuv i vodom vjetrobransko staklo. "To je tvoj slucaj, ali on je jo uvijek moj bjegunac", rece Clete. "On je i momak koji me udario svojim automobilom." "Tako je, to je moj slucaj. Drago mi je da smo to razjasnili." Clete ukljuci radio, a zatim ga iskljuci, dok mu se crvenilo penjalo uz vrat. "Reci", rekoh ja. "To je tvoj slucaj, rje avaj ga kako god teli . No, mislim da si previ e mekan prema toj kopiladi." Pogledao sam kroz prozor i odlucio mu ne odgovoriti. Clete skrene u drugu traku, pa se polako vrati na drtavnu cestu. Nebo se smracilo i svjetla su se palila u sirotinjskim kucicama s obje strane. Prozori prekriveni daskama, tro ni automobili, utad za rublje i otvoreni odvodni kanali puni smeca podsjecali su na fotografije koje je snimio Walker Evans tijekom Velike depresije, kao da od tada nije pro lo sedam desetljeca. Tko je odgovoran za to? Imam problema s konceptom kolektivne krivnje. No kad bih morao okriviti nekoga, poceo bih s Bijelom ligom, Vitezovima bijele kamelije, subotnjim razbijacima crnja, i svim ljudima koji su cinili sve to su mogli da

njihovi blitnji ostanu siroma ni, neobrazovani i posvaCani, i kao takvi, jeftina radna snaga. "Jesam li te naljutio?" rece Clete. "Ne", rekoh ja. "Mislim da je Bertrand Melancon bio kod Otisa Baylora." "Teli ispraviti ono to je ucinio Baylorovoj kceri?" "Da, ali kako?"

"Mogao bi im dati dijamante. No, ne mislim da bi seronja poput Melancona ucinio ne to takvo." Bio sam umoran i nisam vi e htio razmi ljati o tome. "Kupit cu ti Dr. Pepper u Miller's Marketu." "Jedva cekam. Tivot s tobom je..." " to?" "Ti si najbolji policajac kojeg sam ikad poznavao. Ali lud si, Dave. Uvijek si bio lud", rece on. "Tivot s tobom je poput drutenja s covjekom koji ima kriptonit umjesto mozga."

Poziv je do ao usred noci. Vani je bijeli mjesec sjao na nebesima, a vjetar je udarao o kucu i ibao li ce niz padinu do povr ine rukavca. Ukljucio sam svjetlo u kuhinji i podigao slu alicu. Prikaz broja na zaslonu telefona pokazivao je da covjek zove s mobitela. "Gospodine Dave?" rekao je glas. "Slu aj, Bertrande..." "Ne prekidaj, covjece. Netko je pucao u bakinu kucu. Stajao sam pokraj prozora i metak je pro ao kroz staklo. Pakirao sam stvari i baka me zamolila da joj donesem ca u vode. Da se nisam okrenuo u tom trenutku, bio bih mrtav." "Tko je pucao u tebe?" "Ne znam. Taj tip Ronald bio je kod bakine kuce, praveci se da je agent osiguranja. Poku ao me podmititi da mu katem gdje je kamenje. Mislim da radi za Sidneyja Kovicka, osim to je motda odlucio zajebati Kovicka i uzeti sve sebi. Zato sam nazvao Kovicka i to mu rekao." "Otkucao si Ronalda Bledsoea Kovicku?" "Da, to bi se moglo i tako reci. Hej, covjece, u kakvoj bih goroj nevolji mogao biti? Sudjelovao sam u razbijanju Kovickove kuce. Ukrao sam mu dijamante i krivotvoreni novac, koku i revolver iz zida. Cak smo mu i cupali lustere iz stropa." "Kovick je imao kokain u zidovima?"

"Samo jednu vrecicu. Uzeli smo je sa sobom. Vec je bila otvorena. Bila je to njegova privatna zaliha." Ta informacija nije mi se uklapala, ali nisam se dalje raspitivao o tome. "Gdje si, Bertrande?" "S bakom, na sigurnom." Gdje? "Gledaj, poku ao sam se iskupiti obitelji sirani. Ne mogu uciniti vi e od toga. Bio covjece, pa sam ti htio reci sve to. Moja Ona ne zna za moje zlocine, pa je nemojte "Kako si se poku ao iskupiti, Bertrande?" "Kakve to sada veze ima?" Shvatio sam da nema smisla poku avati izvuci jo informacija od njega. Motda je napokon do lo vrijeme da prepustim Bertranda Melancona njegovoj sudbini, ma kakva ona bila. Ali imao sam jo jedno pitanje. "Kad je otac LeBlanc pao s krova crkve i kad si vidio svjetla pod vodom, je li helikopter obalne strate letio nad vama?" "Nije bilo nikakvog helikoptera. Zato su se svi ti ljudi utopili", rece on. "Tko ti je rekao da je tamo bio helikopter? Cuo bih ga. Cuo sam samo ljude koji su na tom tavanu zvali upomoc. Takvi se zvukovi nikad ne zaboravljaju." Baylor, ali nisu bili zainteresi iskren prema meni, baka nije imala ni ta s tim. gnjaviti ispitivanjem."

Dvadeset sedmo poglavlje

OSTATAK NOCI NISAM MOGAO ZASPATI. UJUTRO SAM PREPRICAO MOLLY razgovor s Bertrandom. Alafair je prenocila kod prijateljice u Lafayetteu. Bilo je 8:37 ujutro. "Je li Alafair rekla kad ce se vratiti kuci?" upitao sam. "Nije. Za to?" upita Molly. "Zato to mislim da je Bledsoe krenuo u akciju. Poku ao je prevariti Kovicka, ili drugog poslodavca, ma tko on bio, podmitiv i Melancona, a zatim je poku ao ukokati Melancona da bi to prikrio.

Mislim da planira pobjeci, ali ne prije nego onog udarca."

to se osveti Alafair zbog

Molly je stajala na vratima, drteci u jednoj ruci Snuggsovu zdjelicu, a u drugoj vrecu suhe hrane. Cinilo se da joj sunceva svjetlost stvara crveni oblak nad glavom. "Motda nece to uciniti." "Takav tip ne donosi odluke. Njegove odluke vec su mu usaCene u glavu. Trati zadovoljstvo za sebe, ili osvetu svojim neprijateljima. Cesto je to jedno te isto." "Ako me poku ava nasmrt prepla iti, uspijeva ti."

Pogledao sam u rokovnik i nazvao kucni broj Alafairine prijateljice u Lafayetteu. Nitko se nije javio. Poku ao sam razmi ljati, ali bio sam preumoran, previ e iscrpljen da bih bilo to jasno vidio. "Ne to to je spomenuo Melancon nije mi imalo smisla", rekoh ja. "Ispricao mi je da su on i drugi pljacka i ukrali vrecicu kokaina, revolver, ne to krivotvorenog novca i krvave dijamante iz Kovickovog zida. Rekao je da je kokain vec bio otvoren, to je za Melancona znacilo da se vjerojatno radi o Kovickovoj privatnoj zalihi. MeCutim, Sidney nije ovisnik, a nije ni njegova tena. Mislim da su kokain, pi tolj i krivotvoreni novac pripadali ljudima kojima je Sidney uzeo dijamante." "Ne razumijem", rece Molly. "Motda Sidney nema veze s Ronaldom Bledsoeom. Motda je na neprijatelj ujedno i njegov." Molly je sipala suhu hranu Zatim je otvorila stratnja Snuggs su poceli jesti nju repove. Molly je ukljucila veliku teljeznu tavu. u Snuggsovu zdjelicu i odlotila je na pod. vrata i pustila Trono ca unutra. Tronotac i kom uz nju ku iz iste zdjelice, isprutiv i plamenik na tednjaku i na plamen stavila

"Bledsoe je zao, Dave. Nije mi vatno za koga radi. Ako doCe ovamo s namjerom da naudi bilo kojem clanu ove obitelji, ubit cu ga. Obecavam ti to. Sada sjedni dok nam pripremam jaja i kavu." Zacijelo se radilo o slucajnosti, ali i Snuggs i Tronotac prestali su s jelom i podigli pogled sa zdjelice.

Odvezao sam se do kuce Helen Soileau u staroj cetvrti u blizini sredi ta grada. Njezina je kuca imala iroku terasu i visoke prozore s rebrastim taluzinama, poput mojih. Gotovo svakog subotnjeg jutra

djeca su dolazila k njoj, navodno da bi joj pomagala u dvori tu, ali jutarnje aktivnosti obicno su zavr avale domacim sladoledom i hot dogovima. Tog jutra, cetvero ili petero djece pomagalo joj je u cupanju korova u cvijetnjaku. Podigla se s koljena, tresuci zemlju s rukavica. Pogledala me u oci. "Jesi li u redu, Tatice?" upita ona. "Moramo strpati Bledsoea u pritvor." "Ma nemoj?" "Motda je sinoc poku ao ustrijeliti Bertranda Melancona. Ako je tako, pretpostavljam da ce pobjeci iz grada. Mislim da bi prije toga mogao poku ati izravnati racune s jo nekim ljudima." "Rekao si 'ako'." "Motda to nije bio Bledsoe. Placenici Sidneyja Kovicka su u New Iberiji. Motda bi i oni htjeli skinuti Melancona s vrata. Osim toga, mislim da je i Otis Baylor otkrio da je Melancon kod svoje bake u Loreauvilleu." "Kako se jedan crni klinac uspio zamjeriti polovici planeta?" "No, jedini osvjedoceni psihopat meCu svima njima jo uvijek je Ronald Bledsoe. On ima i najvecu motivaciju. Poku ao je sklopiti vlastiti posao s Melanconom, a Melancon ga je otkucao Kovicku." Dan je bio prohladan, nebo celicno plave boje, a sunce je padalo na njezino lice poput zlatnika. Gledala je kako dvoje djece sipa ugljen na prijenosni ro tilj u dvori tu. "Pricekajte mene za to, decki", rece ona. Tada me pogledala, gurnuv i palce u pojas traperica. "Jednom smo ga stjerali u kut. Nije upalilo. Ne motemo mu reci: 'Ne sviCa nam se. Odlazi iz grada prije zalaska sunca.'" "Bi li htjela da on bude u blizini ove djece?" "Ako teli Streak." moj posao, kandidiraj se. Do tada, nemoj mi drtati lekcije,

Vratio sam se u svoj kamionet ne oprostiv i se i odvezao se. U retrovizoru sam vidio kako nogom udara travu, s palcima i dalje u trapericama, poput tinejdterice koja je upravo izgubila ne to vrijedno.

Alafair se vratila kuci u podne, otpuhujuci dok je ulazila kroz vrata s vrecom prebacenom preko ramena. Htio sam da mi isprica da je njezin boravak u Lafayetteu bio miran, da su moje brige nekako pretjerane. Ali znao sam da nije tako, cak i prije no to je progovorila.

"Mislim da sam jutros vidjela Ronalda Bledsoea", rekla je. "Doruc-kovale smo u kaficu kod sveucili ta. Sjedio je u plavom automobilu pod drvetom. Oti le smo u trgovacki centar i tamo smo ga opet vidjele." "Za to me nisi zvala, Alf?" "Zato to nisam bila sigurna da je covjek u plavom autu zaista on. U trgovackom centru sam se uvjerila. Hoce li ga uhititi zato to odlazi u isti centar u koji idem i ja?" "Ako postoji obrazac pracenja, motemo dobiti sudsku zabranu pristupa." "U slucaju Bledsoea, to je kao da napi e kaznu za prometni prekr aj tipovima koji su se zaletjeli avionima u Twinse." Bila je u pravu. Da bi stvari bile jo gore, sada se mi svaCamo oko jednog degenerika. "Nemoj danas ici daleko od kuce, dobro, mala?" "Ja nisam dijete, Dave. Nemoj se tako pona ati prema meni", rekla je. Clete Purcel uvijek je govorio: "Uhiti ih ili ih sredi." No, to uciniti s onima koji vjerojatno cijelog tivota trate svojeg krvnika, motda kako bi se pobrinuli da njihovo zlo tivi dalje u drugima i dugo nakon to njih vi e ne bude? Sto uciniti kad se oni koje najvi e volite naljute kad ih poku ate za tititi? Motda postoji drugi nacin da izaCemo na kraj s Ronaldom Bledsoeom.

Oti ao sam u Gradski park i mobitelom nazvao cvjecarnicu Sidneyja Kovicka. Javila se njegova tena. "Ovdje Dave Robicheaux, Eunice. Trebao bih razgovarati sa Sid-neyjem." "Nije ovdje." "U subotu?" "Ne, nije ovdje", ponovila je, ali nije mi rekla gdje je. "Ne zovem ga iz pristojnosti. Marco Scarlotti i Charlie Weiss su u New Iberiji. Mislim da znam za to su ovdje. Sidney mora razgovarati sa mnom." "Daj mi svoj broj." Dao sam joj i broj mobitela i kucni broj. Mislio sam da je razgovor gotov, ali nije bio.

"Dave, ne zna to se dogaCa. Prije mnogo godina, Sidney je ucinio ne to stra no. Otada nema mira. No, upoznao je oca Judea LeBlanca preko Natalije Ramos, djevojke iz El Salvadora koju je zaposlio kao cistacicu. Sjeca se da sam ti je spomenula?" "Da, sjecam se", rekoh ja. Moja pozornost polako se gubila. "Otac Jude svoj tivot mote biti. njim, hoce razgovarao je sa Sidneyjem o mogucnosti da promijeni i iskupi se za svoja nedjela. Sidney se trudi biti najbolji to Ne uspijeva ba uvijek u tome, ali trudi se. Budi strpljiv s li?"

Strpljiv sa Sidneyjem Kovickom? Bilo je te ko prihvatiti Sidneya kao trtvu. "On je u New Iberiji, zar ne?" "Nisam sigurna." Da, jesi, Eunice, pomislio sam, ali pre ao sam preko toga. "Ocekujem da mi se javi", rekao sam i prekinuo vezu. Zapravo, u tom trenutku nisam bio siguran telim li razgovarati sa Sidneyjem ili ne. Je li se Sidney zaista poku avao promijeniti ili je samo hranio Euniceine iluzije? Pao sam u isku enje da iskljucim mobitel. No, dok sam sjedio pod sjenicom za piknik na obali rukavca, pogledao sam preko vode i ugledao sjene u svome dvori tu, kaladije koje su rasle oko stabala, i osvijetljenu kuhinju u kojoj su Molly i Alafair spremale ranu veceru kako bismo mogli otici na subotnju poslijepodnevnu misu u Loreauville. Negdje tamo u velikom svijetu, tigar Williama Blakea cekao je da mi sve to oduzme. to je vatnije, za tita obitelji ili razmi ljanje o iskupljenju covjeka koji je navukao ki ni ogrtac i gumene cizme i u ao u podrum s motornom pilom? U ma ti, vidio sam njegovu trtvu - u lisicinama, vjerojatno vezanih gletnjeva, s ljepljivom trakom preko usta, ociju iskolacenih od utasa. Kakav bi covjek mogao to uciniti drugom covjeku? Ba kad sam stigao do svoga kamioneta, mobitel mi je zavibrirao u dtepu. Otklopio sam ga i prislonio na uho. "Dave Robicheaux", rekoh ja. "Moja tena kate da si htio razgovarati sa mnom", rece glas. "U gradu si, Sidney?" "Za to si zvao moju cvjecarnicu?" "Odavno sam te upozorio na Ronalda Bledsoea, ali nisi me htio slu ati. Ima vlastite planove s tim krvavim dijamantima. Mislim da

planira nauditi mojoj kceri. Ako se to dogodi, dotivjet ce najgore jebeno iskustvo svoga tivota." "Ne, ti si taj koji ne slu a, Robicheaux. Marco, Charlie i jo neki momci iz obitelji Giacano rade za mene. Bledsoe ne radi. Je li ti to jasno? Telim doci do svoje robe. To je prilicno jednostavan koncept." "Za koga onda radi?" "Motda za Fullerovu tvornicu ce ljeva. Oni zapo ljavaju mnogo celavih tipova." Imao sam vremena za jo jedan poku aj sa Sidneyjem prije nego to prekine vezu. "Nakon to si izgubio svojeg djecacica, jesi li oteo svog susjeda, Sidney? Jesi li mu odrezao noge motornom pilom?" "Ovdje cu ti dati kratak odgovor. Jesam li rezao nekoga motornom pilom? Nisam. Je li covjek iz tupe Jefferson nestao? Da, jest. Hoce li se vratiti? Ne, nece. Reci Bertrandu Melanconu da sam ja jedina osoba u ovoj saveznoj drtavi koja ga mote odrtati na tivotu." Linija se prekinula.

Tog poslijepodneva bili smo na misi u Loreauvilleu, a zatim se vratili kuci. Vjetar je snatno puhao s juga, a povr ina rukavca namre kala se poput stare kote. Oti ao sam na sastanak Anonimnih alkoholicara na katu Metodisticke crkve na Glavnoj cesti, ali nisam se mogao rije iti uvjerenja da ce nas Bledsoe ili netko od njegovih suradnika napasti. Bledsoe je bio okidac, ali osjecaj tjeskobe koji sam protivljavao bio mi je problem mnogo prije no to sam ga upoznao. Psiholozi vjeruju da postoji svojevrsna dugorocna anksioznost koja je uzrokovana previranjima u rodnoj kuci: svaCama roditelja, ispu tanjem ili tresenjem djece, stalnim upadanjima bijesnih, pijanih osoba u kucu. Ne znam otkud mi to. Za mene, to je bilo kao da promatram kako minobacacki projektil pada ispred mene, a drugi nakon njega pada iza mene. U tom trenutku posve ste sigurni da su vas prmijetili i da sljedeci projektil pada ravno na vas. Osjecaj koji pritom protivljavate jest kao da vam netko guli kotu. Zapravo, htio sam piti. Motda ne puno, samo nekoliko ca ica testice s pivom, rekoh sebi, tek toliko da smanjim pritisak u glavi. Htio sam i napuniti svoju skracenu sacmaricu ili AR-15 i odsvirati opaki rock'n'roll u E-duru.

U sumrak sam pogledao kroz prednji prozor, upravo kad je policijski auto s crnom policajkom u odori za volanom skrenuo na moj prilaz. Catin Segura je iza la i pogledala drvece u dvori tu, te busene zlatno-crvenog cvijeca koje se otvaralo u sjeni. "Ima lijepi dom", rece ona. "Da", rekoh ja. "Upravo sam zavr ila sa smjenom i pomislila sam da bih ti trebala ne to spomenuti. Patrolirala sam kroz Barake Loreauville i vidjela Otisa Baylora kako razgovara s nekom obitelji na terasi, ljudima iz kuce pokraj one koju je unajmila vlasnica registracije koju sam prona la nakon one nesrece, Elizabeth Crochet. Kad sam opet pro la kroz Barake, oko deset minuta kasnije, kucao je na druga vrata, jednu ulicu dalje. Pitala sam ga mogu li mu kako pomoci. Rekao je 'ne', on je agent osiguranja i samo provjerava neke klijente. Rekla sam mu da sam ja ista zamjenica koja je istrativala prometnu nesrecu ispred njegove kuce, i da vjerujem kako je tamo iz drugih razloga." " to je rekao?" '"Hvala to ste mi ponudili pomoc'. Zatim je u ao u auto i odvezao se. to trati, Dave?" "Momka imenom Bertrand Melancon." Svojim sam mobitelom iz dvori ta nazvao broj Baylorovih. Kad se Otis javio, spustio sam slu alicu. Molly i Alafair su i le u kino. Cekao sam da odu, a zatim sam se odvezao niz Staru cestu Jeanerette i skrenuo na Otisov prilaz. On je iza ao na prednje stube, s ubrusom zataknutim za vrh ko ulje. "Jeste li me vi zvali prije petnaestak minuta?" upitao je. "Za to to mislite?" "Zato to nas ne telite ostaviti na miru." "Ne, uopce nije problem u tome, gospodine Baylore. Problem je u cinjenici da ste bili u Barakama Loreauville. Znali ste tko je vozio auto koji je izazvao nesrecu i iskoristili ste svoje veze iz osiguravajuceg dru tva da provjerite registraciju i doCete do adrese vlasnice. Bili ste u Barakama Loreauville i tratili Bertranda Melancona. No, njega nije bilo tamo, pa ste poceli ispitivati njegove susjede." "Ako znate sve to, za to gubite vrijeme govoreci mi to?"

"Ne telim ni ta podrazumijevati, gospodine Baylor. Ne razumijem va u motivaciju. Melancon je nanio nepopravljivu tetu va oj kceri i obitelji, ali ocito se poku ao iskupiti. I dalje ga telite srediti?" "Kako to mislite, 'iskupiti'?" "Razgovarao sam s Melanconom. Rekao je da vam se poku ao iskupiti. Mislim da ne late. Zna da ce vjerojatno zavr iti na nekom smetli tu." Mislim da nikada nisam vidio tako zbunjenog covjeka kao to je Otis Baylor bio u tom trenutku. Dugo je zurio u mene. "Gospodine Robicheaux, molim vas, ne budite neodreCeni i nemojte me navoditi na pogre an zakljucak." "To to sam vam rekao je tocno. Ako vam to ne to znaci, mislim da je Melanconu tao zbog onoga to je ucinio. Mislim i da zna da je samo pitanje vremena kad ce nastradati. Ako ima srece, nece ga prije toga muciti letlampom. I to nije pretjerivanje. Andre Rochon vjerojatno je pretrpio paklene muke prije nego to je umro." "Bote na nebesima", rece on ocajno, blijed u licu. " to ste ucinili, gospodine?" Odmahnuo je glavom, a oci su mu se zamutile. "Razgovarajte sa mnom, gospodine Baylor. Sada je pravi trenutak za to." "Nisam ucinio ni ta", rekao je. "Molim vas, ispricajte me. Moramo zavr iti s vecerom. Moram pomoci supruzi da opere suCe. Moram pomoci kceri s pisanjem zadace. Molim vas, ispricajte me, gospodine." U ao je u kucu i cuo sam kako spu ta zasun. No, nisam oti ao iz dvori ta. Dugo sam stajao u sjeni, okruten zvukovima ptica koje su se okupljale u kro njama drveca, dok su neki klinci u pirogi plovili rukavcem. Vjetar je zveckao taluzinama na prozorima kuce i podizao li ce s obale. Zastori su bili navuceni, a okviri prozora ocrtani tutom svjetlo cu iznutra. U drugim okolnostima, kuca je mogla biti slika i prilika obiteljske topline pred nadolazecom noci. No, iz kuce se nije cuo nikakav zvuk. Vjerovao sam da izmeCu tih zidova ne tivi ni ta osim jada i bijede.

U nedjelju ujutro sam uvjerio Molly i Alafair da krenu sa mnom u kucicu koju sam unajmio na nasipu kod mocvare Henderson. Bilo je to lijepo mjesto, izgraCeno od borovine, djelomicno postavljeno na potpornje. Zatvorena terasa bila je okrenuta prema zaljevu istockanom stablima cempresa i otocima vrba. Vjetar je oslabio, ribe su grizle, a ja sam htio otici iz grada i udaljiti se od razmi ljanja o Ronaldu Bledsoeu barem na jedan dan. Prikacili smo camac i prikolicu za kamionet, spakirali hranu i hladna pica u hladnjak i zavezali remenjem ribicke tapove i pojaseve za spa avanje na dno camca. Pogledao sam nebo na jugu i vratio se u kucu po ki ne ogrtace. Alafair me pratila unutra. "Dave, ne moramo to ciniti", rekla je. " to to?" "Bjetati od tog tipa." "Svi kriminalci padnu. Cekaj dovoljno dugo, i past ce." "Koliko je dugo Hitler ubijao ljude? Dvanaest godina?" rece ona. Kad smo stigli do mocvare, zaljev je bio istockan ki nim kapima. Ranojutarnji ribari koji su oti li u lov na slatkovodne ribe, koje se u jutnoj Louisiani zovu sac-a-lait, vec su se vracali. Vozili smo se po vrhu nasipa, pokraj kucice za iznajmljivanje camaca, ducana s mamcima i restorana koji su nudili razgledavanje mocvare na francuskom i engleskom. Zatim smo do li na dugu trasu zelenog obalnog terena na kojem nije bilo smeca, gradili ta, pa cak ni kamp-kucica za ribice kakvu sam ja unajmio. Alafair i ja porinuli smo camac u vodu i elektricnim motorom se odvezli do niza vrbika izmeCu nasipa i zaljeva gdje smo bacili udice. Isprobali smo razne vrste udica, bez uspjeha. Opet se podigao vjetar i voda je bila mutna i previsoka, a doba dana bilo je pogre no. No, bilo mi je svejedno. Samo sam htio biti s Alafair i Molly, dalje od grada, dalje od posla, dalje od pohlepe i prevare i ljudi koji varaju druge ljude i profitiraju od ocaja i pote koca svojih zemljaka. U zraku se vec osjecala promjena godi njeg doba. Li ce cempresa poprimilo je zlatnu boju i mogao sam osjetiti benzin u povjetarcu. Poplavljene ume uz obalu bile su mracne, a lopoci koji su ljetos procvali tutim cvjetovima sada su na rubovima bili smeCi i smeturani. Osjetio sam miris jata riba pod vodom, nalik mirisu

raCanja, ali nisam vidio ni ta pod mracnom povr inom, kao da je neki dio tivotnog ciklusa izdvojen iz moga tivota. Gore na nasipu, jedan kamionet bez krova u kojem se vozila cijela obitelj poskakivao je po cesti prema rampi za camce. Zatim je pro ao klinac na motoru, a nakon njega crni Humvee s napola spu tenim zatamnjenim staklima. Usamljeni le inar polako se okretao nad nama, kao da ocekuje neku smrt koja se jo nije dogodila. Zatim se nagnuo i odlebdio dalje niz zaljev, motda trateci strvine na drugom mjestu, a motda i odmor nisam bio siguran. Nisam volio razmi ljati o tivotnom vijeku od sedamdeset godina kojeg je odredila Biblija, ali u odreCenoj dobi, svjesnost smrtnosti vi e nije stvar izbora. "Previ e brine za Molly i mene", odjednom rece Alafair.

"Misli ?" upitao sam je. Camac nam je sada plutao na vjetru, buduci da nije bio usidren. " to se dogodi, dogodi se. Mi se ne bojimo. Za to se ti boji ?" Zato to tivim u vama, pomislio sam. Zato to cu, ako vi umrete, umrijeti i ja. " to si rekao?" upita ona. "Ni ta. Ponekad razgovaram sa sobom. To dolazi sa sedmim desetljecem." "Ma hajde", rece ona. Poslije je pljusak pre ao preko mocvare, zrak se ohladio, a nebo se razvedrilo, i vratili smo se niz nasip na veceru u restoranu sagraCenom na vodi. Bio je to dobar dan, iako nismo ulovili ni jednu ribu, i poceli smo se spremati, prati sude i zakljucavati prozore. Vani, na zaljevu, iza udaljene linije drveca, cinilo se da sunce pada iza vodenog ruba svijeta. Jedan odlucni ribic sa slamnatim e irom usidrio se kod vrbika, unutar oblaka komaraca koji su se uvijek skupljali meCu drvecem malo prije zalaska sunca i obicno prije mraka mamili ribe na povr inu. Stalno je micao komarce s lica i trzao tap, poput razdratenog covjeka koji magijom poku ava utjecati na uzaludnu potjeru. Tada mu je flaks zapeo u drvetu i nacinio je dovoljno dugu stanku da se premate sredstvom za za titu od insekata prije no to je opet zabacio tap. "Daj mi kljuceve kamioneta, Dave, dovest cu prikolicu", rekla je Alafair.

"Jesi li za komadic pite od pekana prije no

to krenemo?" rece Molly.

"Zaista bih voljela veceras malo poraditi na svome romanu", odgovori Alafair. Dao sam joj kljuceve i kroz stratnji prozor gledao kako pokrece kamionet i vozi prema rampi od smrvljene cigle gdje smo uvijek odlagali camac, dok prazna prikolica poskakuje iza nje. Natocio sam si ostatak kave iz dtezve na tednjaku, dodao tlicicu ecera i otpio gutljaj. Kroz prednji prozor gledao sam kako Alafair spu ta prikolicu niz rampu, sve dok kotaci nisu bili u vodi do ratkapa, a stratnja svjetla pod vodom. Zatim je navukla gumene cizme koje je uzela iz kamioneta i krenula u plicak. Mislio sam da ce me pricekati. Kad smo ukrcavali camac na prikolicu, jedno od nas obicno bi spustilo prikolicu u vodu, dok bi ono drugo upalilo vanbrodski motor i dovezlo camac na prikolicu, tako da je vozac mogao zakaciti pramac vitlom i dovuci camac. Vidio sam kako se usamljeni ribic meCu poplavljenim vrbama saginje i dite ne to s dna camca. Skinuo je e ir s glave kako bi bolje vidio i podigao pu ku na rame. Nisam mu vidio crte lica, ali pojavio se mjesec, tako da sam mogao vidjeti odsjaj mjesecine na njegovoj celavoj glavi u sjeni. Vec sam izjurio kroz vrata s mretom i trcao niz padinu kad je ispalio prvi hitac.

Dvadeset osmo poglavlje

MOTDA MU JE UDAR VJETRA ZALJULJAO CAMAC, ILI SE TRGNUO KAD sam istrcao kroz vrata, ali metak je proma io za oko pet centimetara i odbio se od kuci ta moga vanbrodskog motora. Pu ka je izgledala kao poluautomatski karabin, motda kalibar 223, s prigu ivacem na cijevi. Drugi i treci metak izletjeli su iz cijevi praceni bljeskom i istim zvukom kao i prvi metak, kao da netko pljuje suhi predmet iz usta. Alafair se sagnula i potrcala s blite strane camca, a zatim se bacila na tlo iza kamioneta. Stratnja polovica automobila bila je parkirana dovoljno duboko u vodi da strijelac ne mote pucati ispod njega.

Strijelac je uputio i jedan hitac prema meni kad sam pojurio u kucicu. Metak je izbio drveni iver iz kvake i razbio staklo negdje u spavacoj sobi. Pao sam na pod, na lice, i vidio sam kako Molly cuci ispod sudopera i krece se prema meni. "Je li pogodio Alafair?" upitala me. "Ne, sakrila se iza kamioneta. Ne mote do nje, osim ako pokrene camac." Jo dva metka razbila su staklo i teglu s biljkom na kuhinjskom prozoru, zasuv i krhotinama Mollynu glavu i ramena. Na rukama i koljenima otpuzao sam u spavacu sobu, do ruksaka koji je letao u kutu sobe. Posegnuo sam u jedan pretinac i osjetio kako mi se aka stete oko dr ke pi tolja. Otkopcao sam futrolu i bacio je u stranu, a zatim prona ao pricuvni magazin koji sam nosio u ruksaku, i gurnuo ga u stratnji dtep. Otvorio sam magazin i poceo u njega gurati mjedene metke upljeg vrha, tetine 15 grama. Otpuzao sam natrag u kuhinju. Molly je cucala na rubu ulaznih vrata, poku avajuci vidjeti gdje je Alafair, s mobitelom u ruci. "Nazvala sam erifov ured u St. Martinu. Je li to Bledsoe?" upitala me. "Mora biti. Gledaj, vrijeme reakcije slutbe 911 moglo bi biti i petnaest minuta. Izlazim van. Ostani na podu." "Idem van k njoj." "Ne, ne, ne", rekoh ja. "Ne cini to. Molim te, ostani ovdje. Molim te, ne prepiri se sa mnom oko toga." "Ne, necu je ostaviti tamo." Zaustio sam da ne to katem, ali znao sam da cu uzalud tro iti rijeci i da si ne mogu dopustiti da izgubim jo vremena. Upravo tada, strijelac je opet otvorio paljbu, bu eci rupe u kamionetu, gumi i hladnjaku. Protrcao sam kroz vrata, drteci glavu nisko, s desnom rukom isprutenom pred sobom, pucajuci prema vrbiku. Opet sam ugledao bljesak iz cijevi i shvatio da je strijelac promijenio kut paljbe. Pretpostavio sam da ima pomocni elektricni motor i da je premjestio camac blite rubu vrbika, kako bi lak e do ao do zaljeva. Spustio sam se na koljena pokraj Alafair. Ispod oka je imala posjekotinu, a odjeca i podlaktice bili su joj umrljani blatom. "Jesi li ozlijeCena, Alf?" rekoh ja.

"Ne, mislim da me pogodio komadic aluminija", rekla je. "Vidjela sam ga. Ima poluautomatsku pu ku." "Je li to Bledsoe?" "Nisam sigurna." "Sredit cu tog tipa. Molly je vec nazvala 911. Ostani ovdje dok ne stignu momci iz tupe St. Martin. Ne poku avaj doci do kolibe. Nema anse da taj tip doCe do kopna." Tek to sam izustio te rijeci, Molly je potrcala iz kolibe prema kamionu, nisko se sagnuv i, s mobitelom u jednoj ruci, i kutijom za prvu pomoc u drugoj. Otpuhnula je kosu iz ociju i pogledala me, rumenih obraza. Polotila jc ruku na vrat i pogledala je. Zatim je dotaknula vrat vrhovima prstiju. Na bocnoj strani vrata imala je crtu, poput traga urezanog konopca, koja je pocela krvariti. Htio sam se naljutiti na nju zato to je iza la iz kolibe i izlotila se vecoj opasnosti, ali kako se motete naljutiti na nekoga tko riskira tivot da bi donio kutiju prve pomoci svojim voljenima? Polako sam krenuo prema prednjem dijelu kamioneta i ispalio jo tri hica prema sjenovitom obrisu ispod vrba. Izbacene cahure zveckale su na smrvljenoj cigli. Cuo sam kako se jedan metak zabio u drvo, jedan je podigao vodu u zrak, a jedan je pogodio ne to metalno. Zatvarac cijevi pi tolja se otvorio - cijev je bila prazna. Ispustio sam magazin iz dr ke pi tolja, izvadio napunjeni magazin iz stratnjeg dtepa i uglavio ga u dr ku. Otpustio sam zatvarac cijevi, i metak je u ao u cijev. No, prije no to sam mogao opaliti, strijelac je upalio svoj vanbrodski motor i okrenuo camac prema otvorenoj povr ini, praveci brazdu na zaljevu. Gurnuo sam svoj camac s prikolice, popeo se na pramac i pokrenuo motor. Moj camac bio je dug samo pet metara, prakticne konstrukcije i neupecatljiva izgleda. No, Yamahin motor od 115 konjskih snaga na pramcu davao mu je potisak i mogucnosti daleko vece no to bi netko ocekivao od skromnog ribickog camca. Gurnuo sam gas do daske i blato i mrtva vegetacija podigli su se ispod propelera. Pramac se podigao u zrak, a dno camca se okrenulo u stranu kad sam zaplovio izmeCu dva vrbika. Za nekoliko sekundi, camac je jurio preko zaljeva brzinom glisera. Na manje od stotinu metara ispred sebe vidio sam kako strijelac juri prema umarku mrtvih cempresa pokraj nasipa. Sagnuo se nisko na

krmi, pogledavajuci preko ramena dok je ulazio u uvalu nepomicne vode prekrivene algama. Zaobi ao je balvan, oce ao stabla cempresa, i nastavio dalje u uvalu, opet se osvrnuv i. Propeler mu je vjerojatno zakacio korijenje zumbula. Nestao je meCu cempresima, ali mogao sam cuti cviljenje njegova motora, poput motorne pile koja je nai la na cavao. Iznad uvale, na nasipu, vidio sam kako se svjetla nekog vozila pale i gase, i ostaju uga ena. Krenuo sam ravno u uvalu, ploveci iznad sru enog drveca, udarajuci o uplje stablo. Pred sobom, s druge strane cempresa, mogao sam vidjeti travnatu padinu nasipa, a na njoj cetvrtasti obris Humveeja na pozadini neba. Covjek u camcu bio je u nevolji. Nije se mogao probiti do obale nasipa kroz smece u vodi, a ja sam sada bio na manje od dvadeset metara iza njega. Kroz sumrak sam ga vidio kako grabi pu ku, hvata se za granu drveta i skace iz camca u vodu, nadajuci se da je plitka. Umjesto toga, upao je u vodu do prsa. Cipele su mu potonule u mulj i slojeve trule vegetacije. Polako se poceo probijati izmeCu poplavljenog drveca prema obali, dok je njegov obrijani potiljak sjajio na mjesecini. Na samoj obali stajao je nekakav napola potopljeni turisticki camac, s kabinom domace izrade od perploce na krmi. Cijeli trup bio je mekan od truleti i prekriven viticama bilja, a potopljeno potpalublje bilo je dom ko tunjavkama i aligatorima. Ako je mislio da stvari ne mogu postati gore, prevario se. Humvee na nasipu se pokrenuo i odvezao, prepu tajuci strijelca njegovoj sudbini. Probijao se kroz vodu, poku avajuci spustiti granje drveca jednom rukom, dok je drugom rukom poku avao zadrtati pu ku u zraku. Zatim je za ao iza stabla i izgubio sam ga iz vida. Ugasio sam motor i iza ao iz camca na granu jednog cempresa, da bih se zatim spustio u vodu. Odgurnuo sam camac u vodu, i gledao ga kako pluta kroz sloj algi, a zatim udara o drvo. Jedan hitac do ao je iza kormilarnice potopljenog camca. Oslonio sam se na granu, objema rukama drteci pi tolj i naciljao kormilarnicu. Ne znam za to se strijelac zaklonio tamo. Drvo je bilo mekano poput trulog cepa, a njegova za titna svojstva bila su iluzija. No, pretpostavljao sam da strijelac nije imao mnogo izbora u ovom trenutku tivota i da mu se graCevina koju je podigao covjek ucinila

logicnim mjestom za utoci te u ovom potopljenom dijelu svijeta. Nije nikada mislio da ce se ovdje naci zarobljen i sam. Povukao sam okidac. Plamen je izletio u tamu, a trzaj mi je podigao zape ca u zrak. Kad sam opalio drugi put, cuo sam ga kako je kriknuo. Imao sam jo est metaka u pi tolju. Ispalio sam treci metak i vidio kako je drvo eksplodiralo na stratnjoj strani kormilarnice. Poceo se probijati kroz blato prema nasipu, epajuci, a u ruci je jo drtao pu ku. Spustio sam ciljnik na dno njegovih leCa i opet povukao okidac. No, ovoga puta nisam prestao pucati sve dok nisam ispraznio magazin i dok nisam oglu io od eksplozija. Krenuo sam kroz duboki dio uvale, a zatim osjetio kako mi cipele dodiruju cvrsto dno. Polotio sam ruku na stratnji dio napola potopljenog camca i izvukao se na nasip, jo drhteci od potjere i pucnjave. Strijelac je letao na travi licem nadolje, s rukama ra irenima kod bokova, poput covjeka koji je pao s visine i zabio se u zemlju. Odlotio sam pi tolj na travu i okrenuo ga na leCa. Izlazne rane na njegovim prsima bile su velicine kovanice od 25 centi, a tkanina oko njih pokidana prema van. U prvi trenutak nisam prepoznao strijelca zbog obrijane glave, ozljeda na tjemenu i izraza zapanjenosti koji mu se zaledio na licu. Tada sam shvatio da je Ronald Bledsoe, osim to je poku ao ubiti moju obitelj, prevario svojeg partnera. Pretpostavljao sam da bih trebao osjecati samilost prema covjeku kojeg sam upravo ubio, ali nisam. Pretpostavljao sam da je on najveci dio svojih zrelih godina utro io na to da drugima nanosi zlo. Zapravo, pretpostavio sam da je on jedan od ljudi cija se pro lost sastoji od djela za koja ne telimo ni cuti. Cini se da si se zajebao, Bobby Mack, pomislio sam. Ali, tko zna? Motda nije sve izgubljeno. Motda dolje u paklu igraju Texas Hold 'Em.

Otis Baylor nije smatrao da posjeduje mnogo vje tina, ali u jednu stvar u svome tivotu bio je siguran: bio je roCeni agent osiguranja. Znao je kako sastaviti osiguranje za cijeli tivot od kolijevke pa do groba. Poznavao je ljude, znao je to trebaju i kako razgovarati s njima. Znao je i kako ih pronaci i kako saznati bilo to o njima, osobito kad su predavali zahtjeve za od tetom.

Tijekom posjeta Barakama Loreauville nije mu trebalo dugo da sazna od susjeda da Bertrand Melancon ima tetu u Devetom okrugu. Trebalo mu je jo i manje da otkrije njezino ime u bazi podataka svog biv eg poslodavca. Podnijela je zahtjev za naknadu tete koju je na njezinoj kuci nacinila poplava jezera Pontchartrain, ne znajuci da je spominjanje poplave gotovo jamcilo da nece ni ta dobiti. No, Otis Bertrand nije brinuo zbog nevolja koje su sna le clanove obitelji Bertranda Melancona. Melancon je bio pred njegovom kucom. Registracija koja je ostala na cesti bila je neoborivi dokaz da je bio tamo. Svrha njegove posjete ostala mu je nepoznata, ali cinjenica da je bio tamo bila je za Otisa opravdanje za sve ono to je namjeravao uciniti. A onda, dok detektiv mu promijenila zavarala, i je u subotnju vecer objedovao sa svojom obitelji, je pokucao na vrata i dao mu informaciju koja mu je pogled na odnos s vlastitom suprugom, koja ga je na silovatelja koji je njegovoj kceri oteo du u.

Tu noc nije mogao zaspati, a veliki dio nedjelje proveo je razvrstavajuci racune i selektivno ih placajuci, kako mu ne bi ukinuli komunalne usluge i kako ne bi preskocio ratu hipoteke za kucu u New Orleansu. Do poslijepodneva je znao da nece imati mira dok ne pode do izvora sve svoje boli. Nazvao je prijatelja koji je radio kao procijenitelj kompanije koja je bila nositelj osiguranja za kucu tete Bertranda Melancona u Devetom okrugu. "Zove se Clemmie Melancon", rece Otis. "Pretpostavljam da je odavno oti la, ali buduci da je podnijela zahtjev za naknadu tete, zakljucio sam da bi mogao imati njezinu adresu ili broj telefona." "Evakuirala se u Superdome, ali vratila se kuci", rekao je namiritelj. "U Deveti okrug?" "Nije u najtete pogoCenom dijelu, ali da, vratila se. Ima Parkin-sonovu bolest. Mislim da ce sve te ljude tamo dolje na kraju zatrpati buldoterima." "Kako ti se cini njezin zahtjev?" "Zaboravi ga." "Hvala ti na pomoci", rece Otis, namjeravajuci spustiti slu alicu. "Je li istina da poducava klijente kako da nas izigraju?" rece prijatelj.

"'Izigraju' je pogre na rijec. Preciznije bi bilo 'rasture'", rece Otis i prekine vezu. Bilo je 15:46. Nebo je bilo sivo, vjetar je zavijao, a mokro li ce se lijepilo na prozore njegove radne sobe. Otis izvadi kljuceve automobila iz dtepa hlaca i zavrti ih na prstu. "Kamo ide , tata?" upita Thelma. Stajala je na ulazu naslonjena bokom na dovratak. Imala je upitan, nevin izraz lica, kakav je imala prije no to su se ona i njezin pratitelj izgubili u cetvrti koja ju je za nekoliko minuta tivu progutala. "Moj otac i ujak bili su pripadnici Ku Klux Klana", rekao je. "U li su u tu organizaciju punu mrtnje zato to su ih drugi naucili da mrze sami sebe. Moj otac je bio dobar covjek, ali nikada nije shvatio tko mu je pravi neprijatelj. Nisu to bili obojeni ljudi. Bio je to zmaj koji je tivio u njemu. Ne misli li da je motda vrijeme da ti i ja pogledamo zmajeve?"

Ki a je prestala i nocno nebo se ra cistilo kad su Otis Baylor i njegova kci u li u Deveti okrug tupe Orleans. Topografija te cetvrti, kuce bez prozora, slojevi ostataka graCevina, smeca i osu enih naplavina nisu izgledali stvarno - podsjecali su na filmski studio, ili motda na prizore bombardiranog grada sastavljene od crno-bijelih fotografija iz Drugog svjetskog rata, prizore li ene boje. Jedino svjetlo dolazilo je od vatri koje su treperile pod plocama od rebrastog lima koje su preostali stanovnici naslonili na blokove troske ili cigala. Thelma je utjela tijekom posljednjih sat vremena i Otis se pitao trati li previ e od nje, nije li umjesto nje donio odluku koju nije trebao donijeti. Zaobi ao je dio ulice koji se uru io u kanal. "Tata?" rece Thelma. "Da?" odgovori on. "Ako je on tamo, to ce uciniti?"

"Nisam siguran. Nisam cak siguran ni vjerujem li sam sebi u vezi toga." "Hoce li mu nauditi?" "Ne znam. Mogao bih. Mislim da bih to rado ucinio. Prije no to je gospodin Robicheaux do ao k nama, mislio sam da cu ga ubiti." "Rastutuje me kad tako govori ."

"Za to?" "Zato to ti nisi takav." Otis joj nije odgovorio. Svoje misli je zadrtao za sebe, kako njegova kci ne bi vidjela stranu njegove licnosti koje se cak i on bojao. Zapanjilo ga je koliko je lako prona ao kucu tete Bertranda Melancona. Netko je podigao po tanski sanducic u prednjem dvori tu i obrisao blato s brojeva, iako je bilo vjerojatno da po tanske po iljke u Deveti okrug nece biti isporucivane mjesecima, ako uopce ikada budu. Dvori te je bilo natrpano doslovno svime to je nekada bilo u kuci: bili su tu presvuceni naslonjaci i sofa, hladnjak, madraci, opruge, televizor, odjeca, hrana, ormar s cvjetnim uzorkom, prugaste tapete i sagovi, i sve je to bilo prekriveno zelenocrnim muljem koji se osu io poput plastike. Prozori kuce bili su zatvoreni perplocama, a pregradna vrata zatvarala su ulaz. Na prilazu pokraj kuce, mladi crnac i starija crnkinja u haljini koja je visjela s nje poput vrece sjedili su na tvrdim stolcima pokraj vatre koja je gorjela u bacvi za naftu. Ni jedno nije podiglo pogled kad im se Otis priblitio. est kri ki bijelog kruha s komadima sira pekli su se na re etki od hladnjaka postavljenoj na vatru. "Znate li tko sam ja?" upita Otis. Bertrand podigne pogled, i opet ga spusti. Zatim pogleda automobil parkiran na ulici i mladu tenu na suvozacevu mjestu. "Da, gospon, ne sumnjam da znam tko ste." "Tko ste vi, gospojo?" upita Otis tenu. "Tko ste vi da dolazite na moj prilaz i postavljate pitanja?" uzvrati ona. Kota joj je bila naborana poput starog kita za stakla, a grudi samo osu ene vrece. Kretnje su joj bile nasumicne, kao da ne mote kontrolirati pokrete. Jedan kapak joj je bio spu ten. Kosa joj je bila tako rijetka da je izgledala poput platna na tjemenu. "Zovem se Otis Baylor. Mlada tena u automobilu je moja kci. Zove se Thelma. Pretpostavljam da ste vi gospoda Clemmie, Bertrandova teta." Tena je gledala kako se sir topi na kri kama kruha. Uzela je limenku s krila, sagnula se i ispljunula u nju. "Je li vam Bertrand rekao to se dogodilo mojoj kceri, gospoCice Clemmie?" "Ona nije umije ana u ovo, gospon", rece Bertrand.

"Boravite u njezinoj kuci. Ona vam je prutila utoci te. To znaci da je dio price. Gdje je baka?" "Unutra je, odmara se. Veceras je hladno. Teljela se odmoriti." "Gospodin Robicheaux kate da ste do li u moju kucu i poku ali se iskupiti. Kako se covjek poput vas mote iskupiti za ono to je ucinio, gospodine Melancon?" "Htio sam vam dati neke dijamante koje sam uzeo covjeku koji ih je uzeo nekome drugome." "To je uvreda." "Gospon, nisam vas htjeo jo vi e povrijediti. Mislio sam da sam..." Zastao je i ra irio oci, kao da mu je u njih u ao dim. "Necu vi e ni ta rec. Pozovite murjake ili ucinite ono to ste do li uciniti." Otis je nosio majicu kratkih rukava koja mu se iznenada cinila pretijesnom za prsa i grlo, tako tijesnom da nije mogao disati. "Cekajte ovdje", rece on. U ao je u kucu bez kucanja. Unutra je bilo mracno i mogao je cuti zujanje komaraca u sobama. Cinilo se da su pod i zidovi prekriveni istom zelenocrnom sluzi ili plijesni koju je vidio na otpadu naslaganom u dvori tu. Jedna tena je letala na krevetu u hodniku, glasno di uci, s jastukom iza glave. "To si ti, Bertrande?" upita ona. "Ne, zovem se Otis Baylor." Obje tenine ona. ake bile su omotane zavojima. "Gdje je Bertrand?" upita

"Vani, na prilazu", rece Otis. "Vi ste jedan od ljudi koji su pucali u moju kucicu?" "Ne." "Policajac?" "Ne, nisam." " to onda radite ovdje?" "Ja sam agent osiguranja." "Do li ste zbog Clemmiena zahtjeva?" "Ne, nisam", rekao je. "Hocete li mi pomoci da se uspravim?" Otis posegne i uhvati je za ruku. Zatim zacuje kako se vrata s mretom iza njega otvaraju. "U redu je, gospon. Ja cu", rece Bertrand. U jednoj je ruci drtao malu bijelu zdjelu. "Opekla se na re etku. Moram joj pomoci da pojede juhu." "Te tene ne bi trebale biti ovdje", rece Otis.

"Nemam ih kamo odvesti", rece Bertand. Otis je gledao kako Bertrand hrani svoju baku. Otjerao je komarce s lica. Kad je vjetar promijenio smjer i puhnuo kroz stratnja vrata, u nosnice mu je u ao smrad izmeta. "Telim razgovarati s vama", rece on. "Moram ovo zavr iti", rece Bertrand. "Ne, odmah izaCite i razgovarajte sa mnom." Bertrand je spustio zdjelu na pod, pokraj letaja, a zatim krenuo za Otisom. "Osjecam se kao da vas emocionalno razdirem", rece Otis. "Valjda." "PriCite onom tamo automobilu i ispricajte se." "Gospon?" "Culi ste me. Pogledaj mojoj kceri u lice i ispricaj joj se, kujin sine, prije nego to ucinim ne to stra no." Bertrand je pri ao Otisovu automobilu i stao pokraj suvozacevih vrata, leCima okrenut prema Otisu, tako da Otis nije vidio lice svoje kceri. Dok je govorio, Bertrandove ruke bile su prekritene na prsima, a glava nakrivljena u stranu. Silueta njegova tijela izgledala je kao da nema ruku, poput drvenog znaka naslikanog na zraku. S druge strane ulice, pas je poku avao iskopati ne to iz hrpe smeca koja se pu ila. Bertrand se okrene od automobila i proCe pokraj Otisa prema ulaznim vratima kuce. Brisao je nos nadlanicom. "DoCite ovamo", rece Otis. "Za to?" "Jeste li me culi?" rece Otis. Uhvatio je Bertranda pod ruku, gotovo ga podituci u zrak. " to telite od mene? Ucinio sam sve to sam mogao", rece Bertrand. "Ako se oni ljudi koji su ubili Andrea i mucili Eddyja docepaju moje tete i bake, to mislite, to ce im se dogoditi? Recite mi to, gospodine Baylor." Pitanje koje je Bertrand postavio bilo je opravdano: to Otis hoce? Nekako dati novi tivot duhovnom raku koji se hranio srcem njegova oca? Upotrijebiti patnju svoje kceri da bi opravdao telju da razbije covjeka akama? "Tata?" cuo je Thelmu iza sebe. Okrenuo se i pogledao je u lice. "Tata, u redu je. Pusti ga", rece ona. "Srce..." pocne on.

"Dobro sam", rece ona. "PoCimo kuci." Ona uhvati njegovu krupnu aku s obje svoje i nasmije i mu se. "DoCi, tata, ovdje smo zavr ili", rece ona. Bertrand Melancon je ostao stajati u dvori tu dok su se oni udaljavali u autu. Nije bio siguran to se dogodilo izmeCu Otisa Baylora i njegove kceri, i nije znao to bi sada trebao uciniti. Zapravo, nije bio siguran ni u to. Pitao se je li se bakina juha ohladila. Pitao se imaju li njegova teta i baka pojma o zlocinima koje je pocinio. Pitao se je li njegova majka jo uvijek negdje tiva i sjeti li se kada njega i Eddyja. Pitao se za to mu ni jedan dogaCaj u tivotu nije mogao proteci onako kako ga je planirao. Kako je to moguce, pitao se. Samo na trenutak, zapitao se je li mu svecenik kojeg je ubio mogao dati taj odgovor. Ta pomisao zapalila mu je teludac, tako da je pljunuo krv u tetino dvori te.

Dvadeset deveto poglavlje

PROBLEM KOD ADRENALINSKOG UTA, ZA RAZLIKU OD PIJANSTVA, JEST taj to ga ne motete odrtavati. Kad se smiri uzbuCenje od kojeg vam je udaralo srce, kad cisti miris zapaljenog kordita otpu e vjetar, naCete se u istom onakvom mrtvilu u kakvom tive pijanci. Budite se ujutro uz bijeli um poput zvuka televizora okrenutog na kanal bez programa i pojacanog na maksimum. Ulice se cine prazne, nebo hladno, a zrak ispunjen industrijskim smradom kojeg ne povezujete s jutrom. Bijelo sunce sjaji vam nad glavom poput bijele tarulje, a stabla vam ne nude ni pticji pjev ni sjenu. togod dotaknete ima o tar rub, a nesposobnost i taljenje kao da se obavijaju oko svih va ih misli. Svijet je postao okrutan zatvor u kojem prizori iz trenutka pogre ke nece nestati sa snom, nego ce vas progoniti kamo god po li. Provodite vrijeme racionalizirajuci i opravdavajuci se i napokon preuzimate osobnost nekoga koga ne prepoznajete. To je kao da zaCete za ugao i krocite na ulicu na kojoj nema drugih ljudi. To nije iskustvo od kojeg se lako oporaviti.

U ponedjeljak ujutro Helen je do la u moj ured i sjela nasuprot meni. "Osjeca li se dobro, bwana?" "Svjet sam kao rosa", odgovorio sam. Cuo sam kako tvace tvakacu gumu postojanim ritmom. " to misli , za to te Bobby Mack Rydel napao?" "Bledsoe stoji iza toga. Izigrao je Rydela kao i sve ostale." "Siguran si da nisi vidio Bledsoea u Humveeju na nasipu?" Znao sam to je htjela cuti. "Nisam vidio tipa u Humveeju", rekoh ja. " teta. Gledaj, trebao bi biti u uredu dok istratitelji Unutra nje kontrole ne odobre upotrebu orutja, ali to bismo trebali zavr iti do kraja radnog vremena. Moramo strpati Bledsoea iza re etaka. Podrtavam te u tome, Streak. Nije mi vatno kako cemo to uciniti. Taj ljigavac nam stalno pljuje u lice i uspijeva se izvuci. Krenimo drugim pristupom." "Kako?" "Tko je ono rekao: 'Kad ljudi katu da im novac nije razlog za ne to, znaci da jest?'" "H. L. Mencken." "Radi se o tom krvavom kamenju, ili kako se vec zove. Stavimo sve korpione u kutiju ibica i protresimo je." "Za Bledsoea, to je osobno. Utiva u tomu. Da mu drugi ne placaju da cini zlo drugima, sam bi platio za to." "Pocni iznova. Dovedi Otisa Baylora", rece ona. "Gubitak vremena." "Stvarno? Pitam se to radi ovdje u prizemlju", odvrati ona.

Nazvao sam Wallyja i rekao mu da po alje Otisa Baylora gore. Ocekivao sam da ce se na aliti, ali iznenadio me. "Drago mi je da ste ti i tvoja obitelj dobro, Dave. Drago mi je i da si ukokao tog tipa. To je opravdana upotreba orutja. Svi to znaju. Cuje li me?" "Da, cujem te, Wally. Hvala", rekoh ja. Dvije minute kasnije, Otis je pokucao na moja staklena vrata i mahnuo sam mu da uCe. Nosio je tamnoplavo odijelo, bijelu ko ulju i kravatu, a cipele su mu bile ula tene. Stavio mi je komad papira iz biljetnice na stol. "Ovo je adresa Bertranda Melancona u Devetom okrugu. Ako ga telite, va je."

"Sjednite, gospodine Baylor." Nije se prepirao. Spustio se na stolac ispred mojeg stola i promotrio moj ured. "Prenijet cu tu informaciju policiji New Orleansa. Prenijet cu je i FBI-u u Baton Rougeu. Motda ce ga jednog dana pokupiti, ali ne vjerujem da ce to biti tako skoro. Mislim da ce ga se prije toga docepati neki drugi ljudi, a kad to ucine, tivog ce ga skuhati." "Onda sve ovisi o vama. Moja obitelj i ja zavr ili smo s njim." "Imam osjecaj da se ne to dogodilo otkad sam vas posljednji puta vidio. Telite li mi pricati o tome?" Ucinio je upravo to, detaljno, ni ta ne izostavljajuci. Opisao je svoje isku enje da raskomada Bertranda Melancona na komade pred njegovom tetom, kao i intervenciju i milosrCe koje je pokazala njegova kci. "Divim se tome to ste ucinili, gospodine, ali ja sam jucer ustrijelio covjeka imenom Bobby Mack Rydel. Ubio sam ga zato to je poku ao ubiti moju kcer, suprugu i mene. Ucinio je to zato to ga je Ronald Bledsoe naveo na to. Jeste li znali za sve to? Cini mi se da niste." "Ne, nisam znao. Kasno sinoc vratili smo se iz New Orleansa. Nisam jutros gledao vijesti niti sam citao novine. Do ao sam ravno u va ured. Tao mi je zbog va ih problema." Pomislio sam da je vrijeme da upotrijebim informaciju koju mi je zamjenica Catin Segura dala u vezi supruge Otisa Baylora. "Vi niste ustrijelili te pljacka e, gospodine Baylor. Mislim da ih je ustrijelila va a supruga. Mislim da je, prije no to ste se upoznali, bila seksualno zlostavljana. To je vjerojatno ucinio neki sadist, motda netko ovisan o pornografiji sadistickog sadrtaja. Mislim da je vidjela pljacka e kako se priblitavaju va oj kuci, upla ila se i zapucala." utio je nekoliko trenutaka. "Tko vam je rekao sve to o gospoCi Baylor?" "Zar je to vatno? Va a supruga je dohvatila Springfield pu ku i vjerojatno opalila s ulaznih vrata. Vjerojatno se upla ila. Tko ne bi? Porota bi trebala imati razumijevanja za to. Mislim da je prilicno glupo tititi nekoga kome za tita motda nije potrebna." Gledao me u oci. Znao sam da razmi lja o mojim rijecima. Rekao sam da bi "porota trebala imati razumijevanja". Kao vecina inteligentnih ljudi, Otis je mogao prepoznati dvosmislene izraze i nijanse u govoru. Znao je i to da ce tutitelj naglasiti poroti da je strijelac bio

smrtonosno precizan i da je jednim hicem oborio ne jednog, nego dvojicu pljacka a. Bilo je ocito da nije pucao samo da ih upla i. No, u ovom trenutku, vi e me nije zanimalo hoce li Otis rije iti svoje obiteljske probleme ili ne. "Bertrand mi je rekao da se poku ao iskupiti za ono to vam je ucinio. Mislim da vam je poku ao dati dio ili sve krvave dijamante ukradene iz kuce Sidneyja Kovicka. Moram znati gdje su." "Mi nemamo ni ta s tim." "Zna li va a supruga gdje su?" "Ne." utio sam, okrecuci prstom olovku na upijacu tinte, prepu tajuci mu da dokate svoje tvrdnje. "Gledajte, Melancon je donio pismo u kucu", rekao je. "Rukom je napisao ispriku na oj obitelji i poku ao je procitati. Rekao je mojoj teni da je mjesto na kojem se nalaze dijamanati oznaceno na dnu pisma, ali ona mu je bacila pismo u lice. Prona ao sam ga u dvori tu. Bilo je napisano na papirnatom rucniku. Tinta se otopila u vodi. Necitko je." "Gdje je sada?" "Vjerojatno je i dalje u kanti u koju bacam smece iz dvori ta." "Uz va e dopu tenje, poslat cu nekoga da pokupi rucnik", rekoh ja. "Ucinite to god telite", rece on. Opisao mi je tocnu lokaciju kante za smece. Nazvao sam kriminalisticki laboratorij Acadiana. Nakon to sam spustio slu alicu, dugo sam promatrao Otisa. "Volio bih da ste mi to rekli prije" rekoh ja. "Va a nespremnost na suradnju nije bila dobra ni za koga, a ponajmanje za vas, gospodine Baylor. Ako mogu podijeliti s vama malo policijske mudrosti, ludo je preuzimati na sebe tuCu krivnju." "Ne razumijem policijsku terminologiju. Motete li mi to objasniti?" "Kad dopustimo drugima da nas pretvore u trtve kako bismo si dokazali vlastitu vrijednost, zazivamo rak u svoj tivot." "Jesmo li gotovi, gospodine Robicheaux?" Osjetio sam kako mi se u prsima javlja moj stari neprijatelj, gnjev. Moja kci i tena jucer su skoro poginule, a ja sam bio prisiljen pucati i ubiti napadaca. Bez obzira na to koliko je on propatio, bilo mi je dosta tvrdoglavog pona anja Otisa Baylora. Patljivo je promatrao moje lice. Motda je napokon shvatio da i drugi ljudi imaju svoje granice.

"Ne, nismo gotovi. Zovite me detektiv Robichaux. smo se obru ili na vas svom snagom?" rekoh ja. "Lo a sreca?" "Zato to vas je susjed otkucao." "Tom Claggart?"

to mislite, za to

"Rekao je da ste one noci kad su pljacka i ustrijeljeni rekli ne to o 'vje anju crne slonovace na zid'. Sjecate li se toga?" "Da, sjecam se. Ali ne krivim Toma zato to vam je to rekao. On je ogranicen covjek koji teli udovoljiti vlastima. PohaCao je Vojni institut Virginia, Citadelu ili neki od onih vojnih koledta. Ne vidim kakve to veze ima i sa cim." Ima veze s cinjenicom da ste nepopravljivo tvrdoglavi, gospodine, pomislio sam, ali to sam zadrtao za sebe.

* * * Pretpostavljao sam da je Ronald Bledsoe vec napustio grad. I opet sam bio u krivu. Dva detektiva oti la su do njegova motela u ponedjeljak ujutro. Upravitelj im je rekao da gospodina Bledsoea mogu pronaci u instituciji za njegu bolesnika u susjedstvu Opce bolnice Iberia. Jedan od detektiva, Lukas Cormier, nazvao me mobitelom s parkirali ta pokraj institucije. Magistrirao je poslovnu administraciju, a diplomirao psihologiju, i bio je dobar istratitelj. "Telite li doci ovamo?" rece on. "Trebao bih biti u uredu dok me istratitelji Unutra nje kontrole ne oslobode", rekoh ja. " to se dogaCa?" "Kad smo u li unutra, tip koji izgleda kao da su ga trcnuli iz tube paste za zube citao je naglas knjigu o Harryju Potteru u sobi punoj oboljelih od Alzheimerove bolesti. Rekao je: 'Bok, zovem se Ronald. A vi?'" "Kakav mu je alibi za jucer?" "Kate da je bio u knjitari Barnes and Noble u Lafayetteu i kupovao knjige za njegove prijatelje, oboljele od Alzheimera." "Ima li racun?" "Ne, pitao sam ga." "A to je s Humveejem? Imate li to o njemu?"

"Ni ta. Ispitali smo sve rent-a-car slutbe i nekoliko prodavaca. No, mislim da bez broja registracije necemo saznati ni ta o vozilu. Telite li da ga privedemo?"

"Ne, neka misli da se izvukao." "Nema nikakav dosje? Mentalne institucije, takve stvari?" "Nema. Bledsoe je nepoznanica. Nema cak ni prometni prekr aj." Covjek je zastao na trenutak i znao sam to slijedi.

"Dave, ne telim umanjivati vatnost va eg iskustva s tim tipom, ali jeste li sigurni da imamo pravoga? Nisam siguran da je taj tip verzija BTK-a iz New Iberije. Tipovi koji poku aju ukokati policajca i njegovu obitelj ne ostaju u blizini. Imaju i kriminalne dosjee. Prema va im vlastitim rijecima, Bledsoe ne odgovara tom opisu." "BTK je imao diplomu iz kaznenog prava i radio je kao tivoder u Wichiti u Kansasu. Osim toga, instalirao je sigurnosne sustave u kucama. Bio je i ministrant u crkvi. A dvadeset je godina mucio ljude do smrti, ukljucujuci i djecu. Sretan lov, Lukas." Spustio sam slu alicu, gnjevniji nego to sam trebao biti. No, kad primate udarce, manje ste skloni imati razumijevanja za one koji se glupo pona aju na va u tetu. Nazvao sam broj cvjecarnice Sidneyja Kovicka. Javila se Eunice. "Je li se Sidney vratio iz New Iberije?" upitah je. "Nisam rekla da je u New Iberiji", odgovorila je. "Da, zaboravio sam. Otkad sam u subotu razgovarao sa Sidneyjom, jedan prijatelj Ronalda Bledsoea poku ao je ubiti mene i moju obitelj. Poku ao sam potaknuti Sidneyja da sredi Bledsoea za mene. No, telim Bledsoea tivog i telim ljude za koje radi. Molim te, reci suprugu da me nazove." Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati moje rijeci. "Poku ao si navesti Sidneyja da obavi tvoj prljavi posao?" "Ne ba , ali ne bih se bunio da je to ucinio." "Sram te bilo." Osjetio sam kako mi se lice tari. "Hoce li prenijeti moju poruku?"

"Ponekad mi se cini da nema blagog pojma ni o cemu. Sidneyju je potrebna tvoja pomoc. Upravo je zvao. Brine za Marca i Charlieja. U subotu su oti li u mocvaru Atchafalaya i nisu se vratili u motel. Ne javljaju se na mobitele." " to su radili u mocvari Atchafalaya, Eunice?" "Nisam sigurna."

Aha, pomislio sam. "Motda su se izgubili. Marco Scarlotti i Charlie Weiss vjerojatno ne bi mogli pronaci snijeg na Antarktici. Hoce li biti iskrena prema meni ili vidjeti Sidneyja u lijesu?" upitao sam je. "Pratili su Ronalda Bledsoea." "Ja sam u erifovu uredu u Iberiji. Reci Sidneyju da doCe ovamo ili me nazove. Ti si razumna osoba. Telim da dobro promisli o sljedecem pitanju. Ne odgovaraj, samo promisli." Eunice je odrasla na imanju u tupi Plaquemines i znala je iz prve ruke da je pravda zaista slijepa, barem kad je rijec o politickoj korupciji. Cekao sam da se opruga napne do kraja, a zatim upotrijebio klasican trik ispitivaca - postavio sam pitanje za koje se cinilo da je zasnovano na premisi: "Kad Bo Wiggins padne, misli li da ce pasti sam? Tip koji obavlja poslove za vladu vrijedne stotine milijuna dolara? Kad je rijec o novcu i statusu, Bo Wiggins je samilostan poput divljeg pit bula. to misli , to ce uciniti Sidneyju?" "Ne znam, Dave. Nisam ga nikad upoznala. Nisam sigurna ni da ga je Sidney upoznao. Zamolit cu ga da te nazove. Ne mora opet zvati ovamo." Cinilo se da nema kraja mojem vremenu u mrtvilu.

No, Sidney nije nazvao i poceo sam vjerovati da su i on i Eunice mnogo ranjiviji nego to sam mislio. Kao to sam vec rekao, nikada nisam posve shvacao Sidneyja. Kroz povijest, ljudi koji su upravljali manjom dolazili su do moci putem spletki, izdaje prijatelja i ubijanja nadreCenih. Njihova snaga letala je u sposobnosti manipulacije drugima, osobito onima koji su bili dobri "vojnici" i posjedovali razinu testoke fizicke hrabrosti koju njihovi vode nisu imali. Sidney nije bio takav. Nije se bojao i nikada nisam vidio da je izdao nekoga od svojih. Zapravo, mislim da je Sidney tivio prema specificnoj sekularnoj teologiji, na mnogo nacina slicnoj onima koji spajaju nacionalizam, religiju i biznis. Za Sidneyja, "grijeh", "neuspjeh" i "siroma tvo" bili su trojstvo prokletstva. Ako postoji pakao, za njega je to dom u ulici North Villere u kojoj je odrastao. Na talost Sidneyja i ljudi koji rade za njega, zlo ponekad dolazi u paketu bez etikete.

Sydneyjeva suprotnost bio je Clete Purcel, covjek roCen i odrastao u istom siroma tvu kao i Sidney, a to je jo i gore, izloten u ranoj dobi ocevu odbijanju i nepotrebnoj okrutnosti. Za to jedan covjek postane gangster, a drugi pivom natopljeni vitez radnicke klase? Nisam znao odgovor. Samo mi je bilo drago to mi je Clete prijatelj. Cim je cuo za pucnjavu, Clete je do ao do moje kuce. Ostao je gotovo do ponoci, a onda je, umjesto da ode kao to je rekao, parkirao svoj Caddy na prilaz i zaspao na stratnjem sjedi tu, u cvrstoj odluci da ne dopusti Bledsoeu jo jedan napad na nas. Dute vrijeme smo ga morali uvjeravati da prespava na kaucu. Do ao je u moj ured u ponedjeljak ujutro, nedugo nakon mog razgovora s Eunice Kovick. "Dakle, Sidney te nije nazvao, ha?" rece on. "Nece priznati da je stjeran u kut", odgovorio sam mu. Vani je bilo suncano i prohladno, i spustio sam taluzine kako mi sunce ne bi blje talo u ured. Kad sam sklopio oci, cinilo mi se da mi crveni prstenovi ulaze u mozak. Samo na sekundu, ucinilo mi se da vidim bljeskove iz poluautomatske pu ke. Osjetio sam kako me Cleteov pogled prati po sobi. "Prestani", rekoh ja. "Nisam rekao ni rijeci." "Sidney teli svoju robu. Vjerojatno misli da je Bertrand Melancon jo uvijek u New Iberiji, ili misli da ga Bledsoe mote odvesti do Melancona." "Misli da Bledsoe ne radi za njega?" "Ako je i radio, vi e ne radi." " to misli , kakve veze ima Bo Diddley Wiggins s tim?" "Mislim da je umije an u pricu. Ali vidi gdje je problem - Bo Diddley je poslovni covjek. Sidney sebe smatra poslovnim covjekom. Ronald Bledsoe i Bobby Mack Rydel nacinjeni su od drugog materijala. Kad bih morao nagaCati, rekao bih da su Bo i Sidney pre li preko ruba litice i ne znaju kako da se vrate natrag." Vidio sam kako Cleteova razdratenost raste. "Momci poput Bledsoea i Rydela ne rade u zrakopraznom prostoru. Oni obavljaju poslove s kakvima tipovi poput Kovicka i Wigginsa ne tele prljati ruke. Na primjer, otimanje i gu enje Courtney Degravelle. U svemu tome talim samo zbog dvije stvari, Streak. Prva je to sam uvukao Courtney u to. Druga je to to ja nisam izbu io Rydela."

Srecom, zazvonio mi je telefon na stolu. Bio je to Mack Bertrand iz Kriminalistickog laboratorija Acadiana. "Prona li smo pismo kod Otisa Baylora. Bilo je u kanti za smece, kao to je i rekao. Najveci problem je u tome to je poruka napisana na papiru niske kvalitete koji je letao u vodi. Bio je gotovo posve pretvoren u ka u kad smo ga izvadili. Bilo kako bilo, napravio sam racunalnu rekonstrukciju. to si specificno tratio?" "Mapu do neke ukradene robe. Koliko je citljiva?" "Jesi li kao dijete ikada jeo juhu s tjesteninom u obliku slova?" Nakon to sam spustio slu alicu, pogledao sam Cletea. Ruka mi je jo letala na slu alici. Nisam znao to bih sada trebao uciniti. Clete nije bio dobrodo ao u erifovu uredu. U najboljem slucaju, tolerirali su ga zbog na eg prijateljstva. U najgorem slucaju, smatrali su ga osramocenim policajcem koji je za novac hvatao ulicne propalice. "Moram otici do Kriminalistickog laboratorija", rekoh ja. Cekao je. "Teli li poci sa mnom?" Kriminalisticki laboratorij nalazio se izvan gradskih granica, u kvaziruralnom podrucju. Na putu prema tamo, mali jelen pretrcao je cestu pred nama. Preskocio je kanal i projurio kroz vlatno polje ecerne trske koje su uni tili poplava i snatni vjetrovi. Bili smo u mojem kamionetu, a Clete se okrenuo na suvozackom mjestu, poku avajuci vidjeti kroz stratnji prozor kako jelen skace preko ograde u umarak vodenih hrastova. Zatim je pogledao ravno niz cestu. " to ti je na umu?" upitao sam ga. "Upravo sam razmi ljao o necemu to si rekao. Razlog zbog kojega ne motemo uhvatiti ovaj slucaj ni za glavu ni za rep jest taj to imamo posla s mje avinom poslovnih ljudi, ljigavaca i sociopata. Amateri su oni koji ostaju ispod radara. Oni su nepredvidljivi. Obave posao u Iranu, pu e im u Nigeriji, a zatim u Dallasu vode obitelji u Prvu baptisticku crkvu. Misli da lovi Charliea Mansona, a zavr i s komedija em." " to teli reci?" to si

"Nemamo dovoljno utjecaja da sredimo te momke. Drago mi je ukokao Rydela kad si imao priliku." "Sam ju je stvorio."

"To nije ono to sam mislio reci. Momak je bio za ticen. Godinama je bio stroj za ubijanje i uvijek mu je guzicu titio netko utjecajan." "Misli li da je Bledsoe tako ostao izvan sustava?" "Ne, taj dio mi nema smisla. Bledsoe nije placenik. On je serijski grabetljivac, tip koji ne voli primati naredbe. Motda ga je netko doveo radi brzog posla. To je sve to mogu zakljuciti. Cijela ta ekipa odavno je trebala biti iza re etaka." utio je ostatak puta, sve do Kriminalistickog laboratorija.

Tehnicki, jo sam radio, ali opet tehnicki, moj se posao produtio do Laboratorija. Glavni forenzicni tehnicar bio je Mack Bertrand. Bio je vitak, naocit obiteljski covjek, uvijek uredan, koji je svoju lulu nosio u kotnoj vreci za pojasom. Kamo god po ao, za sobom je ostavljao miris duhana za lulu s aromom jabuke. Vidio sam da mu nije drago to je Clete do ao u Laboratorij. I Clete je to osjetio, i iza ao je van. "Jesam li ne to rekao?" upita Mack. "U redu je. to ima ?" upitah ga. Mack je na zaslonu racunala stvorio virtualne slike s rastopljene teksture papirnatog rucnika na kojem je Bertrand Melancon napisao svoje pismo isprike. Tijekom na eg prija njeg telefonskog razgovora, Mack se poslutio metaforom o juhi sa slovima. Metafora nije mogla biti prikladnija. Mogao sam razaznati nekoliko rijeci s pisma, ali pri dnu stranice bilo je citljivo samo nekoliko slova, rekonstruiranih prema tinti i pritisku kemijske olovke:

Dij je pod igala s dr str rsk.

"Pomate li ti to?" upita Mack. "Ne na prvi pogled, ali motda ce kasnije dobiti smisao." "Reci Purcelu da nemam ni ta protiv njega, ali pristup ovamo dopu ten je samo ovla tenom osoblju. Uvijek sam ga smatrao cestitim covjekom." "Ja sam pogrije io. Nisam ga trebao uvesti", rekoh ja. "Jesi li dobro nakon onoga jucer?" "Sve je u redu."

"Tako treba. Kad to sami trate, sredimo ih i slucaj zakljucen. U redu? Ne razmi ljaj o tome", rece on. Bilo je ocito da mu je jasno da obojica latemo.

Sljedeceg dana u porjecju Atchafalaya, jedan crnac je pecao tapom od trske u umarku poplavljenog drveca. Nije mu upao u oko naputeni unajmljeni automobil na nasipu, nego sivi oblak mu ica koji je lebdio iznad cetvrtastih ostataka kabine pri dnu nasipa. Kabina je bila napravljena od perploce i krovne ljepenke i prije tri godine dopuhao ju je uragan, ili je doplivala tamo. U nekoliko navrata, tijekom oluja s grmljavinom, crnac se tamo sakrio, i znao je da je suha i da u njoj nema mrtvih tivotinja niti odbacene hrane. Uputio se svojom pirogom kroz drvece, spu tajuci udicu s mamcem i plovak od pluta u tamnu vodu jezerca koju vjetar na kanalu nije namre kao. Zatim je cuo zujanje muha i vidio kako se sjene spu taju preko travnate padine nasipa. Kad je pogledao u nebo, vidio je tri le inara kako krute. Okrenuo je leCa prema nasipu i podigao tap u zrak, zabaciv i flaks prema kanalu, spu tajuci mamac pokraj stabla cempresa. Vjetar je promijenio smjer. Zapuhao je niz padinu nasipa, i donio mu u nosnice zadah od kojeg mu se smucilo. Namotao je flaks i odveslao kroz poplavljeno drvece do blatne uvale, dovoljno uz vjetar. Izvukao je pirogu na travu i popeo se na nasip, a zatim se opet spustio tako da mu je vjetar puhao u leCa. Vrata kabine bila su djelomicno otvorena. Poslutio se tapom s poda kako bi ih otvorio do kraja, a zatim pomislio kako je glup to se pona a tako upla eno. Stavio je ruku na rub vrata i otvorio ih, zastrugav i zemlju dnom vrata. "Oh, Bote", rekao je ispod glasa.

Kad smo stigli Helen Soileau i ja, pripadnici erifova ureda tupe St. Mary vec su obiljetili popri te zlocina tutom trakom, od poplavljenog drveca do vrha nasipa, sprecavajuci pristup kabini. erifa tupe St. Mary nije bilo u gradu i istragu je vodio ef detektiva imenom Lamar Fuselier. Imao je kratko o i anu plavu kosu, i nosio je plavu vjetrovku, u krobljene kaki hlace i ula tene crne cipele. Nekad sam ga viCao u Redovoj teretani u Lafayetteu. Tamo je dizao stotinu i pedeset

kilograma u bencu. U to je vrijeme slu ao seminare iz kaznenog prava na sveucili tu. Tamo sam ga vidio i kako u svlacionici placa studentu za rje enja ispita ukradena iz arhive bratstva. " to ima, Lamar?" rekoh ja. Zapisivao je ne to u blok, cela namr tenog od koncentracije. Podigao je pogled i zagledao se pokraj mene, a zatim onju io zrak. "Osjeca to?" "Te ko je ne osjetiti", rekoh ja. "Jo cekamo mrtvozornika. Onaj stari crnac nas je pozvao. Kako to da ste svi do li ovamo?" "Tratimo neke momke koji su motda nestali", rekoh ja. "Kad bih se morao kladiti, rekao bih da su ovi momci bili u kasinu. Motda ih je netko pratio ili im je u ao u automobil, pa ih prisilio da voze niz nasip." "Da bi ih opljackao?" rekoh ja. "Da, nemaju lisnice niti identifikacijske isprave. Unutra smo prona li cetiri cahure." " to ste prona li u automobilu?" upitah ja. "Ni ta. Netko je ispraznio pretinac za rukavice. To mi se cinilo cudnim. Za to bi ubojica uzeo papire iz pretinca za rukavice?" "Vjerojatno zato da nam oteta posao." "Ona bljuvotina unutra pripada starome. Pozlilo mu je kad je u ao." Nasmijao se ispod glasa. "Ima li to protiv da pogledam?" rece Helen.

"Samo naprijed", odgovori on, napokon obrativ i pozornost na nju. Pogledom ju je odmjerio od glave do pete. "U jednom od automobila imamo vrecice za povracanje ako ti zatrebaju." "Moju odnesi svojoj teni", rece ona. Vrata kabine bila su zaglavljena na padini nasipa, tako da je svjetlost: padala unutra. Izvadio sam rupcic i prinio ga nosu. Zadah raspadanja bio je pojacan prirodom rana. Oba mu karca ustrijeljena su izbliza, u trbuh i u lice. Vidjela su im se crijeva, a njihove crte lica bile su jedva raspoznatljive. Dijelovi mozga bili su rasuti po bocnoj strani auta. Obojica su nosila sportske sakoe, svilene ko ulje i skupe talijanske cipele s resicama. Obojica su letala na boku. Ostaci njihovih ociju su sjajili. Zakoracio sam natrag na svjetlo i izdahnuo. Helen me pogledala.

"Prilicno sam siguran da su to Charlie Weiss i Marco Scarlotti", rekoh ja. "Kovickovi snagatori?" "Ono to je ostalo od njih."

"Misli da je Bledsoe kriv za to?" "Mislim da je on kriv za sve", odgovorio sam. Zatim sam podigao pogled uz nasip i vidio Cletea Purcela kako nas promatra. Zacijelo je prona ao mjesto dvostrukog ubojstva pomocu policijske radiostanice. Lamar Fuselier je podigao pogled i ugledao ga. "Nema to tratiti na mjestu zlocina, Purcel. Odvuci svoju debelu guzicu odavde", rekao je. Clete upali cigaretu na vjetru i baci uga enu ibicu niz nasip. Nije se ni pomaknuo. Otpuhnuo je dim iz usta.

Trideseto poglavlje

Ako ste proveli neko vrijeme iza re etaka, ili ste putovali zemljom utovarujuci sijeno i beruci dinje, ili ste mijenjali honorarne poslove preko agencija za zapo ljavanje, vjerojatno vec znate da su ljudska bica beskrajno slotena i da nisu podlotna laganoj kategorizaciji. Uvijek me zapanji to se najsloteniji karakteri i najveca osobna hrabrost obicno nalaze u najneupecatljivijih ljudi. Ljudi koji izgledaju zanimljivo poput zida od blata imaju osobne povijesti klasicnih Grka. Ponekad mislim da bi iskustvo svakog covjeka, kad bi se pretvorilo u plamen, bilo dovoljno snatno da mu sprti meso s kostiju. Valjda je rijec koju tratim "empatija". Pronalazimo je kod ljudi koji nemaju nikakve vidljive karakteristike lucono a. S nasipa u tupi St. Mary oti ao sam ravno kuci, prvenstveno zato to sam se bojao sljedeceg poteza Ronalda Bledsoea. Glavni detektiv na popri tu zlocina uzet ce sve otiske prstiju koje pronaCe na cahurama sacmarice i kabini od krovne ljepenke, ali sumnjao sam da ce pronaci ne to vrijedno. Po mome mi ljenju, pobio ih je Bledsoe, a Bledsoe nije covjek kojeg ce uloviti detektiv koji je morao platiti kopiju ispita da bi polotio kazneno pravo.

U 16:41, Sidney i Eunice Kovick skrenuli su na moj prilaz. Sidney je vozio, a oboje su izgledali kao ljudi koji su upravo otkrili goleme proporcije svoje zablude. Sidney je iza ao iz vozila i polotio ruku na krov. "Cujem da su dva momka stradala kod Atchafalaye", rece on. "Tako je", rekoh ja. "Tko su oni?" "Nisu imali nikakve identifikacijske isprave. Pretpostavljam da ce erifov ured tupe St. Mary imati nekakve definitivne informacije do veceras ili do sutra." "Cuo sam za to na radiju. Prolazio sam pokraj tvog ureda. Nitko mi nije htio ni ta reci. Rekli su da si ovdje." "Rekao sam ti to znam, Sidney", rekoh ja. "Dave", rece Eunice tiho. Jo je bila privezana pojasom na suvozacevu mjestu i gledala me. "Ti momci su vozili unajmljeni Avalon", rekoh ja. "Vidio si tijela?" upita Sidney. "Ubojica se poslutio sacmaricom. Lica su bila te ko prepoznatljiva, ali trtve su izgledale kao Charlie i Marco", rekoh ja. Sidney je stisnuo aku na krovu auta. "Gdje je Ronald Bledsoe?" "Ja bih to trebao znati? Zajebava me od pocetka, Sidney. Motda je vrijeme da ti se upali taruljica." "Ne razumije , Dave. Nikada nisi shvatio to se dogaCa", rece Eunice. "Kako i bih? Ne dijelite informacije. Sidney vjeruje da murjaci slute tomu da mu vrate imovinu koju je on ukrao nekome drugome." "Slu aj sad patljivo. Ja nisam nikome ni ta ukrao. Dogovorio sam da cu unijeti odreCenu robu u zemlju. Platio sam za tu robu. Zatim sam otkrio da robom rukuju neki tipovi koji bri u guzicu golim rukama. Zato sam otkazao posao, konfiscirao svoju robu i motda nekim tipovima ostavio lo a sjecanja koja su ponijeli u Usranistan." "Bo Wiggins ti je u tome bio partner?" "Bo tko?" rece on. "Gotovi smo, Sidney. Ako teli da tvoje budala tine budu slutbeno prijavljene i uCu u dosje, doCi sutra u ured." "Slu aj me, Dave. Marco je dobio udarac s cijevi po ruci za mene kad smo bili klinci u sirotinjskoj cetvrti. Tata Charliea Weissa tukao se s mojim starim u borbama za pet dolara tijekom Velike depresije.

Charlie je radije odsjedio trideset i osam mjeseci u Kampu J nego da me otkuca." "Za to su krenuli za Bledsoeom u porjecju Atchafalaye?" upitao sam ga. "Ne znam. Slijedili su ga posvuda. Htjeli smo pronaci crnog klinca koji je opljackao moju kucu. Zakljucili smo da Bledsoe zna gdje je on. Osjecam se krivim." Sidneyjevo lice je bilo u sjeni, a li ce je padalo s drveca na ispoliranu povr inu njegova automobila, skrivajuci njegov izraz lica jo i vi e. Cinilo mi se da mu se oci sjaje. Te sam noci sjedio u kuhinji i poku avao otkriti kombinaciju slova koja bi dala smisao necitkom dijelu pisma isprike koje je Bertrand Melancon napisao obitelji Baylor. Zapravo, nisam mario za to hoce li itko ikada pronaci krvave dijamante ili ne. U ovom sam trenutku samo telio otkriti tko je unajmio Ronalda Bledsoea. Jo sam vjerovao da je motda radio za Sidneyja. No, ako Sidney nije lagao, preostao je samo Bo Diddley Wiggins. " to radi ?" upitala me Alafair gledajuci mi preko ramena. "Vjerojatno gubim vrijeme", odgovorio sam joj. "Je li to dio poruke za koju kate "Tako je." Podigla je tuti notes na koji sam napisao nepovezana slova. "Daj da probam nekoliko kombinacija na racunalu." "Kako ce mi to pomoci?" "Da su rijeci otipkane, a ne napisane rukom, bilo bi prilicno lagano. Problem kod rukopisa je to to nema ujednacenih razmaka izmeCu slova. Zato mora biti ma tovit da bi to kompenzirao." "Stvarno?" rekoh ja. "Samo bez sarkazma", rece ona. Spustio sam se niz padinu do rukavca. Zrak je bio vlatan, a vecernje nebo obasjano vatrom iz dimnjaka ecerane. Bio sam umorniji nego ikada u tivotu. Motda je to bila moja ma ta, ali gotovo sam mogao osjetiti veliku tetinu kako priti ce zemlju, tamu kako se prikrada preko njezine povr ine, kradu svjetla koja kao da nije imala uzroka. Je li to bilo ne to vi e od ma tarije o uni tenju svijeta koja mi je ispunjavala djetinje snove i pratila me u Vijetnam i barove diljem da je bila u dvori tu Baylorovih?"

cijelog Orijenta? Ili je tigar Williama Blakea mnogo veci nego smo ikad pretpostavljali, a njegovo je vrijeme napokon do lo? Nazvao sam Cletea na mobitel. "Gdje si?" rekoh ja. "U motelu." "Ima li traga od Bledsoea?" "Ne." "Gledaj, ne telim izlaziti iz kuce. DoCi ovamo." "Za to?"

to

"Niza to. Tako je. Ni ta se ne dogaCa. A ja ne mogu uciniti ni ta u vezi toga." "U vezi cega?" "Ne znam. Tako je, ne znam. U nedjelju sam tipu izbu io u prsima rupu velicine cetvrt dolara. Utivao sam u tome. U ma ti sam vidio kako tip odlazi u pakao." "Pa to?" "Obliveni smo krvlju, Clete." "To je problem samo kad je krv na a, a ne njihova." "Pogre no", rekoh ja. "Opusti se. Dolazim." Ja sam rekao Sidneyju Kovicku da je vrijeme da mu se upali taruljica. Kakva sprdacina.

U srijedu ujutro dotivio sam jednu od onih situacija kad ljudi iz srednje klase dolaze u instituciju namijenjenu provoCenju zakona i u sljedecih nekoliko minuta povjere svoje tivote birokratskom sustavu koji djeluje sucutno poput kocke bacene na stol ruleta. Slucajno sam pogledao kroz prozor upravo kad su Melanie, Otis i Thelma Baylor u li u zgradu. Vjerovao sam da znam razlog njihova posjeta i nisam se htio mije ati u to. Suprotno uvrijetenom mi ljenju, najveci dio policijskog posla je administrativne ili birokratske prirode. Povremeno imamo priliku zalupiti vrata za ljudima cija uvjerenja predstavljaju samo mali djelic njihovih zlocina i utivamo u tome to ih odvajamo od drugih ljudi. No, ponekad ste prisiljeni sjediti s kriminalcima koji se tek neznatno razlikuju od vas. Ne mogu vjerovati koliko su na tetili svojim tivotima. to je jo gore, ne mogu se nositi sa zakonskim posljedicama koje ih ocekuju. Povjerovao sam da Baylorovi spadaju u tu kategoriju i nisam im htio pomagati u samouni tenju. No, Wally me nazvao i javio mi da me Baylori tele vidjeti.

"Zadrti ih tamo dolje", rekoh ja. "Mislio sam da ti se gospodin Baylor sviCa. Poslao sam ih gore." "U redu, Wally. Nisi ucinio ni ta lo e", rekoh ja. Docekao sam ih na vratima i zaustavio Otisa prije no to je progovorio. "Mislim da morate razgovarati s drtavnim odvjetnikom ili erifkinjom Soileau." "Ne, moramo razgovarati s vama, gospodine Robicheaux. Obmanuli smo vas i moramo ispraviti stvari", rece Otis. Naravno, nisu sa sobom doveli odvjetnika. "Morate razumijeti, ured erifa Iberijo nema izravne veze s va im slucajem, gospodine Baylor. Mi smo ljudi za vezu, pozajmljeni drugim agencijama. S va im smo slucajem povezani samo zbog Katrine. Vi odgovarate FBI-u i uredu drtavnog odvjetnika za tupu Orleans. Gospodine, razmislite malo." "Zacepite, gospodine Robicheaux", rece Melanie Baylor. "Molim?" "Telite nam reci da uzmemo odvjetnika. Imamo ga. Dopustila sam da maltretirate mog supruga i moram snositi odgovornost za to. Ja sam ustrijelila dvojicu crnaca. Moj suprug i moja pastorka nemaju veze s time." Pod ocima je imala kolobare, a zadah viskija i cigareta dopirao je iz dubine njezinih pluca. Pretpostavljao sam da je u svojoj naivnosti vjerovala da ce njezino iznenadno priznanje krivnje razorutati i poraziti sve one koji su progonili nju i njezinu obitelj, da ce krivnju i optutbe zamijeniti iscjeliteljski melem muceni tva. "Biste li teljeli sjesti?" rekoh joj ja. "Za to?" upita ona. Uzeo sam tuti blok papira i kemijsku olovku s police i spustio ih na stol. "Zato da napi ete prikaz dogaCaja one noci kad su dva covjeka ustrijeljena pred va om kucom", rekoh ja. "Ne vidim za to je to potrebno. Upravo sam vam rekla to se dogodilo", rece ona. "Uhiceni ste, gospoCo Baylor. Motete pozvati odvjetnika ako telite. Ne morate razgovarati sa mnom i ne morate napisati ni ta u blok. Sve to katete ovdje od ovoga trenutka mote se upotrijebiti protiv vas. Od sada ste formalno u pritvoru i vjerojatno je da se danas necete vratiti kuci. No, svojevoljno ste do li u moj ured. Mislim da ce ta cinjenica

pozitivno utjecati na va slucaj. Ne bih sada kvario tu gestu tvrdogla-vo cu i otporom." Ona pogleda supruga i pastorku. "Ucini kako je rekao, Melanie", rece Otis. Njezino se lice tada pocelo rastapati, poput plastelina pod vrucom lampom. GospoCa Baylor nije bila simpaticna tena. Vjerujem da je naciljala grlo Eddyja Melancona s predumi ljajem i namjerno mu oduzela tivot. Vjerujem i da je njegovu smrt bilo moguce izbjeci i da on i Kevin Rochon nisu predstavljali prijetnju njezinoj sigurnosti. No, u tom trenutku, kad se raspala u mojem uredu, tko bi odlucio preuzeti njezin teret i suditi joj? Dodao sam joj kutiju papirnatih maramica i gledao kako se vlak Sunset Limited kotrlja niz prugu dok je ona pisala po mome bloku. Clete me pokupio u podne i odvezli smo se prema mojoj kuci njegovim Caddyjem sa spu tenim krovom. Molly je bila na poslu, a Alafair je obavljala istrativanje za svoj roman u sveucili noj knjitnici u Lafayetteu. Ronald Bledsoe se jo nije vratio u svoj apartman u motelu. Rekao sam Cleteu za priznanje Melanie Baylor. " to misli , kako ce to zavr iti?" upita on. "Sjeca li se onog japanskog studenta na razmjeni koji je skrenuo na prilaz kuce u Baton Rougeu na Noc vje tica? Onog koji se htio raspitati kako da doCe do kuce u kojoj je bio tulum?" "Tena se uspanicila i suprug je pucao i ubio klinca magnumom 44?" rece on. "Da, ubojica je osloboCen." "To je zato to federalci nisu radili na tom slucaju. Ovoga puta rade. Gledaj Dave, nas zanima samo jedna stvar, a to je uloviti tipove koji su poku ali ubiti tvoju obitelj." Skrenuo je na Istocnu glavnu ulicu, a mreta svjetlosti i sjena klizila mu je po licu. "Ne to nam je promaknulo, samo to ja ne znam to je to. Sinoc sam sanjao cudan san. etao sam umom i mogao sam osjetiti jesen u zraku. Zemlja je bila prekrivena li cem i gljivama, a vitice loze visjele su s drveca. Kad sam iza ao iz ume, ti si stajao na rubu potoka s koferom uz nogu, kao da ide na put. Rekao si: 'Pre ao si preko groba, Clete. Nisi li ga vidio?' Zatim si u ao u vodu."

Od konotacija njegova sna osjetio sam propadanje u prsima, poput kamena koji pada niz bunar. " to misli , to to znaci?" rece on.

"Ni ta", rekoh ja. "Snovi su samo snovi." "Ne, ne to nam je promaknulo. Stao sam na grob i nisam ga vidio. Ganjamo krvave dijamante i ulicne propalice i bavimo se stripovskim likovima dok Ronald Bledsoe bri e guzicu zastorima. Bledsoe je kljuc. Kako takav tip mote tivjeti tako dugo a da ga netko negdje ne uhiti zbog necega? Ima tu jo necega, Streak." Skrenuli smo na moj prilaz. Otvorio sam vrata kuce, a zatim provjerio sve brave i prozore. Oti ao sam u stratnje dvori te i provjerio Snuggsa i Trono ca. Cak sam cucnuo i pogledao pod kucu u potrazi za ticama, ureCajima ili paketima koji ne pripadaju tamo. To cini kontinuirani strah. Iako ne izlazi iz svoje kuce, neprijatelj vas ucini svojim zatocenikom i kontrolira svaku minutu va ega dana. Clete me cekao u kuhinji kad sam se vratio u kucu. "Sada kad sam ti pricao o svojem snu, o tome kako ulazi u vodu, vidio sam neki izraz na tvome licu. Otkud taj izraz, Dave?" "Ne sjecam se", odgovorio sam izbjegavajuci njegov pogled. "Pripremimo rucak. Moram se vratiti na posao."

Tog poslijepodneva Wally se popeo u moj ured hripajuci od napora. U ruci je drtao presavijeni komad papira s crtama. "Ovo je do lo iz pritvora. Za tebe je", rece on. Otvorio sam pismo i pogledao neisprekidani kaligrafski tekst i ime na dnu. "Hvala, Wally." Nakon to je oti ao, sjeo sam i procitao pismo. Nitko nije sa sigurno cu utvrdio to pokrece alkoholicare. Literatura Anonimnih alkoholicara spominje stvari kao to su "egocentricni strah", "razma-hana tvrdoglavost" i "moralna i psiholo ka neuracunljivost." Neki ljudi smatraju to duboko ukorijenjenom neurozom i poremecajem licnosti. No, bez obzira na uzroke, ponos je visoko na listi razloga alkoholicara.

Detektivu Robicheauxu, Telim pojasniti izjavu koju sam dala danas u va em uredu. Pucala sam u mrak kako bih upla ila pljacka e i sprijecila njihov ulazak u na dom. Sada moram

odgovarati zbog toga, iako mislim da je jedan od pljacka a stao pred metak, vjerojatno zbog autode-struktivne naravi takvih ljudi, iako ne mogu biti sigurna u to. Priznala sam vam svoj "zlocin" zato to ste maltretirali mog supruga i kcer i niste htjeli ostaviti na u obitelj na miru. Clanovi moje grupe za aerobik rekli su mi da ste poznati pijanac i da vam je gnjavljenje drugih nacin da ne budete cijelo vrijeme pijani. Ako telite istinu o tome to se dogodilo te stra ne noci, sada cu vam je reci, i motete je dodati onome to sam izjavila prije. Bili smo ostavljeni na milost i nemilost amoralnim tivotinjama. Prvi susjed i njegovi prijatelji rekli su da ce nas za tititi. No prvi susjed, koji je navodno pro ao vojnu obuku i postavlja se kao "jutnjacki dtentlmen", zapravo je pozer i hvalisavac, i pijanac poput vas. Nakon to je moj suprug zaspao od iscrpljenosti, morala sam preuzeti stvar u svoje ruke i pucati naslijepo u mrak prije no to pljacka i, koji su ujedno i ljudi koji su silovali na u kcer, provale u na u kucu. Opra tam vam zbog toga to ste ucinili. Vjerojatno niste krivi zbog svoje nesposobnosti i niske inteligencije, ali jeste zbog svog alkoholizma. Da sam ja na va em mjestu, ucinila bih ne to u vezi toga, ako ne zbog sebe, onda zbog svojih blitnjih. Iskreno, Melanie" Baylor.

Fotokopirao sam pismo i poslao original u ured drtavnog odvjetnika, nadajuci se da vi e nikada necu cuti za Melanie Baylor.

Trideset prvo poglavlje

KASNIJE SAM POZVAO BETSY MOSSBACHER U URED FBI-A U BATON Rougeu. Ostavio sam joj poruku nakon to sam otkrio da je Bertrand Melancon u Devetom okrugu. Zvao sam je i nakon to je Bobby Mack Rydel poku ao ubiti moju obitelj. No, nije mi uzvratila pozive. Sada je podignula slu alicu. "Gdje si bila?" upitao sam je. "Po cijeloj zemlji. O cemu se radi?" "Ostavio sam ti poruku o Bertrandu Melanconu. Otis Baylor ga je prona ao. Melancon je u kuci svoje tete u Devetom okrugu. Ostavio sam ti i poruku o Bobbyju Macku Rydelu."

"Da, tao mi je zbog toga. Drago mi je da si dobro." Cekao sam da nastavi, ali nije. "Bila si prilicno zaposlena?" rekoh ja. "Daj mi Melanconovu adresu. Vidjet cu to motemo uciniti." Osjetio sam kako gubim enegiju. Pozvani smo da radimo pod tuCom nadletno cu i od nas su tratili da obavimo posao za koji su odgovorne druge agencije. Sada sam dobio dojam da sam postao smetnja. Dao sam joj adresu Melanconove tete u Devetom okrugu. "Melanie Baylor je jutros priznala da je ustrijelila pljacka e. Suprug ju je titio." " erif kinja Soileau faksirala nam je tu informaciju prije sat vremena." "Melancon je napisao pismo isprike obitelji Baylor. Dao im je upute kako da pronaCu krvave dijamante. No, pismo se namocilo i do sada nam nije previ e pomoglo. U meCuvremenu, dva covjeka Sidneyja Kovicka upucana su u porjecju Atchafalaya." "Da, to smo culi." "Betsy, od mene se ocekuje da dijelim informacije s tobom. Ako ne teli da to cinim, reci mi da se izgubim." "Tivi smo zakopani u poslu. Motda ce se sve to jednoga dana razrije iti, ali ne tako skoro. Ima li pojma koliko nerije enih slucajeva ubojstava imamo u New Orleansu? Grad je divovsko odlagali te mrtvaca. Ne govorim o pripadnicima bandi, govorim o pacijentima koji su se utopili u domovima za starije i nemocne. Shvaca li koliko pritutbi na neopravdanu policijsku upotrebu orutja moramo istratiti? Cak ne mogu dobiti ni informacije o na im ljudima. Mislim da su neki mornaricki SEAL-ovi33 skinuli neke snajpere za koje ni ne znamo." No, nisu me zanimali problemi FBI-a. "Moram prebaciti mretu preko Ronalda Bledsoea. Uni tava nam tivote", rekoh ja. Cuo sam kako izdi e kroz nos. No, nisam joj dopustio da ne to kate, vec sam nastavio zabijati klin. "Sidney Kovick mi je prakticki rekao da je dijamante uzeo nekim tipovima s Bliskog istoka. Sama si mi rekla da se smatra domoljubom. Motda su ti momci Al-Qua'ida. Ti ima neograniceni pristup podacima povezanima s pitanjima domovinske sigurnosti. Bledsoe je otkinuti konac na puloveru. Moramo ga povuci." "Dobar poku aj, bez cigare."

"Zbogom, Betsy. Mislim da radi za pravu ekipu", rekao sam joj i snatno lupio slu alicom o telefon.

Srijeda navecer bila je iznimno lijepa, kao da su zemlja i nebo odlucili udrutiti snage i ponovno stvoriti jutnu Louisianu onakvom kakva je bila prije no to su je Katrina i Rita rastrgale. Nebo je bilo intenzivno plavo, vecernja zvijezda svjetlucala je na zapadu, a veliki, smeCi mjesec uzdizao se nad poljima ecerne trske. Ki e su zimzelenim hrastovima dale tamniju zelenu boju i Bayou Teche se izlio preko svojih obala, vrtloteci se na rubu na ih dvori ta. Osjecao se miris vatri za ro tilj u parku, kiselkasti miris krizantema i jasan, cist miris koji je motda najavljivao dolazak zime, ali ne na lo nacin. Iz nekog neobja njivog razloga osjecao sam mir, kao da sam pozvan u rat, ali sam u posljedni trenutak odlucio ne poci. Alafair se vracala u sveucili nu knjitnicu kako bi zavr ila istrativanje za svoj roman, a Molly ju je namjeravala voziti. "Siguran si da ne ide ?" rekla je Molly s vrata. "Vjerojatno cu malo citati i pro etati", rekoh ja. "Mislim da cu skoro uspjeti otkriti rijeci s dna pisma koje je onaj crnac ostavio kod Baylorovih", rece Alafair. "To je pitanje pronalatenja prave kombinacije, ne slova, nego rijeci, tako da tvore smislenu recenicu." Trudio sam se ne pokazati joj svoj nedostatak entuzijazma. "To je dobro", rekao sam. "Bi li rijec 'cigle' mogla ne to znaciti", upita ona. Razmislio sam o tome. "Da, bi." "Javit cu ti to sam otkrila. Ovo je zapravo sjajan materijal. Voljela bih ga upotrijebiti u svome romanu." Pozdravile su me i krenule prema vratima. Alafair pucne prstima u zraku. "Zaboravila sam torbicu. Nemam novca", rekla je. "Namjeravala sam kupiti desert." "Evo", rekoh ja. Izvadio sam dvadeset dolara iz lisnice i prutio joj ih. "Stavit cu ti to na racun." "Necemo ostati dokasna", rece ona. "Bit cu budan", rekoh ja. Zatim sam joj pokazao podignute palceve, kao to sam uvijek cinio kad je bila mala.

Pola sata kasnije vidio sam kako Cleteov Caddy skrece na prilaz. Iza ao sam i pricekao ga na terasi. Otvorio je limenku piva i sjeo na stube, naheriv i e ir na celu. Stavio je cigaretu u usta, pripalio je i otpuhnuo dim prema dvori tu. Jo nije ni ta rekao, osim to je dao negativan komentar o cijeni benzina. Izvadio sam mu cigaretu iz usta, iza ao na plocnik i bacio je u odvod. "Dave, kad sam s tobom, kao da sam otenjen. Hoce jednom ostaviti na miru?" " to ti je na umu, Cletuse?" "Mislim da predugo tivim u vlastitim mislima, ili mi se mozak pretvorio u slamu." Sjeo sam pokraj njega. Ulicna rasvjeta se upalila, a kro nje zimzelenih hrastova nad ulicom za u tale su na vjetru. "Sjeca li se kad smo pretrativali Baylorovo dvori te, i kad je iza ao susjed i pitao nas to radimo?" rece on. "Da, zove se Tom Claggart." "Sjeca li se da sam ti rekao da sam ga negdje vidio?" "Da, sjecam se." "Pro le godine sam poveo djevojku na votnju camcem po porjecju. Bilo je pakleno hladno i ostao sam bez goriva. Neki lovci su bili u kolibi na otoku, na tristotinjak metara od Atchafalaye. Priblitio sam im se dok su derali kotu s jelena. Jelen je visio obje en za noge o stablo. Po tlu su bila razbacana crijeva i komadi kote. Cinilo se da im je prilicno neugodno. Tada sam se sjetio da je sezona lova na jelene zatvorena prije dva ili tri dana. Jedan od tipova je rekao: 'Upucali smo ovog sa tjedan, ali se zamrznuo.' est parotaka pro li li me vec

Pravio sam se da ne znam o cemu prica, ili da ne marim za to. Dali su mi osam litara benzina i nisu mi dopustili da im platim. Ba kad sam odlazio, jedan tip s glavom u obliku metka i gustim brkovima do ao je do vrata i pogledao me. Mislim da je to bio taj Claggart." "Dakle, Claggart motda lovi jelene, ili ima kolibu u porjecju", rekoh ja. "Na stolu iza njega je bio otvoren laptop. Vidio sam ga kroz vrata. Na zaslonu je bila gomila karata koje su lebdjele u crni e ir, zna ,

onakav kakvim se slute maCionicari. Mislim da je to jedna od onih videoigara za kockare. Bledsoe ih uvijek igra." Stisnuo sam oci, pa ih otvorio. "Ne, ne igra ih. Igra ba tu igru", rekoh ja. "Molim?" "Vidio sam tu igru na Bledsoeovu laptopu kad sam do ao u njegov apartman." "Oh, covjece, ba se FBI-u." smo proma ili stvar, zar ne? Kamo ide ?" "Ispricati

Oti ao sam u kuhinju i nazvao Betsy Mossbacher na mobitel. "Bok, Dave", rekla je. "Motemo li zaboraviti razgovor koji smo vodili poslijepodne? Trebam tvoju pomoc", rekoh ja. "Stjera me u kut, a onda se pokoleba . Nikad ne znam to ce me docekati. To mote biti naporno, Dave." Ne prepiri se, ne prigovaraj, rekao je neki glas u meni. "Informacije o Ronaldu Bledsoeu smo tratili na pogre nim mjestima. Tratili smo kriminalni dosje koji ne postoji i krivili sebe to ga nismo na li. Prava prica o tipu poput Bledsoea krije se iza fasade normalnosti." "Ne razumijem." "Razlog zbog kojeg su tipovi poput BTK-a, Johna Waynea Gacyja i momka iz Zelene rijeke, kako se zvao, Garyja Ridgwaya, mogli desetljecima ubijati ljude bio je taj to su bili za ticeni. Clanovi njihovih obitelji negiraju realnost zato to ne mogu prihvatiti cinjenicu da su im roCaci cudovi ta, da su spavali s njima ili da imaju djecu s njima. Kako bi se osjecala da otkrije da ti je otac Norman Bates?" "Shvatila sam. to treba ?"

"Sve to mogu dobiti o tipu imenom Tom Claggart. Ima kucu u susjedstvu kuce Otisa Baylora u New Orleansu." "Kako je on povezan s ovime?" "On se bavi uvozom i izvozom. Baylor je rekao da je Claggart pohaCao Vojni institut Virginia ili Citadelu. Citadela je u jutnoj Carolini. Cini se da je otamo i Bledsoe." "Koliko hitno to treba ?" "Odmah." "Vidjet cu to mogu uciniti."

"Betsy, Bledsoe je poslao Bobbyja Macka Rydela na moju kcer. Za dlaku ju je proma io. Bili smo po teni prema vama. Dugujete mi."

Nakon krace stanke, ona odgovori: "Mislim da si u pravu." Nebo je vec bilo tamno plave boje kad su Molly i Alafair parkirale automobil pokraj Burke Halla, stare kazali ne zgrade pokraj jezera punog poplavljenih cempresa. Molly je na automobilu imala naljepnicu zaposlenika i gotovo se uvijek parkirala na istom mjestu kad bi dolazila na sveucili te, zato to u Burke Hallu nije bilo vecernjih tecajeva, a mjesto izmeCu zgrade i jezera bilo je izdvojeno i obicno prazno. Stavila je torbicu ispod sjedala i zakljucala automobil. Zatim su ona i Alafair pro le kroz kampus do knjitnice. Trava na cetvrtastom travnjaku bila je upravo poko ena, a zrak je mirisao na cvjetove u cvatu i vlatnu slamu, li ce i ljuske pekana koje je netko spaljivao na gomili. Natkriveni prolazi koji su okrutivali travnjak bili su puni studenata, a mahovina na zimzelenim hrastovima bila je osvijetljena svjetlom s prozora na zgradama predavaonica i studentskih domova. Neko sestrinstvo je prodavalo kolace pred ulazom u knjitnicu. Djevojke su nosile pulovere zato to je bilo hladno, a zracile su aurom nevinosti koju se moglo povezati s filmovima iz 1940-ih. Prizor koji opisujem nije nostalgican. Bio je stvaran. To je prizor u koji motemo i ne moramo vjerovati. Mislim da svima nama predstavlja trenutak koji je nemoguce ukaljati. Natalost, nije tako. Nakon to su Molly i Alafair u le u zgradu, covjek u ki nom ogrtacu zastao je za stolom na kojem su prodavali kolace i kupio jedan kolac. Nosio je ki ni e ir koji je bio prevelik za njegovu glavu i koji mu je prekrio u i, kao da stoji na glavi lutke u izlogu. Imao je i brkove pro arane sjedinama. Cinilo se daje nervozan. Oko njega se irio zadah koji je podsjecao na mje avinu dezodoransa i pljesnive tkanine ili carapa ostavljenih u ormaricu u svlacionici. Platio je kolac novcanicom od pet dolara i nije htio da mu vrate sitni . Kad je gurnuo kolac u usta, oci su mu bile fokusirane na unutra njost knjitnice. Studentica koja mu je prodala kolac prutila mu je ubrus. Uzeo ga je i u ao u zgradu bri uci usta. U desnoj je ruci jo drtao ubrus i celofan u koji je kolac bio umotan. Kanta za smece bila je

manje od metra udaljena od njega, no on je zgutvao celofan i ubrus u lopticu i gurnuo ih u dtep kaputa. Zatim je krenuo uza stube na prvi kat knjitnice, podignuta lica, poput lovca koji gleda uvis prema kro nji ume.

Nisam cekao da me Betsy Mossbacher nazove i javi mi informacije o Tomu Claggartu. Upotrijebio sam mobitel, za slucaj da Betsy nazove na fiksni telefon, i porazgovarao s pripadnicima drtavne policije iz Virginije i Jutne Caroline, no deturni policajci bili su ljudi koji rade nakon slutbenog radnog vremena i imali su isti problem kao i ja, naime, svi drtavni uredi koji su im mogli dati informacije o Tomu Claggartu bili su zatvoreni. Zatim sam upotrijebio najvredniji neopjevani resurs istratitelja u Sjedinjenim Drtavama: skromnog knjitnicara. Oni imaju katastrofalne place i nitko im ne odaje priznanje ni za to. Stolovi su im obicno smje teni izmeCu redova knjiga ili u nekom udaljenom kutu, gdje moraju sti avati glasne srednjo kolce ili se nositi s ulicarima koji im pu u vinskim dahom u lice ili hrcu na naslonjacima. No, njihova sposobnost da pronaCu opskurne informacije je nevjerojatna, a uporni su poput Spartanaca. Bilo je pravi utitak slu ati jutnjacki akcent knjitnicarke iz knjitnice Cftadele u Charlestonu s kojom sam razgovarao. Zvala se Iris Rosecrans i imao sam osjecaj da bi mogla citati naglas telefonski imenik i da bi to zvucalo kao da recitira Shakespeareove sonete. Rekao sam joj tko sam i zamolio je da pronaCe zabilje ke o biv em studentu imenom Tom Claggart. "Kao to ste vjerojatno vec saznali, gospodine Robicheaux, referada je zatvorena do sutra ujutro", rekla je. "MeCutim, unatoc tomu, mislim da mogu pretratiti neke godi njake i pomoci vam." "GospoCo Rosecrans, trebam svaku informaciju do koje motete doci u vezi tog covjeka. Izuzetno je hitno. Ne telim vas opterecivati svojom situacijom niti zvucati melodramaticno, ali netko je poku ao ubiti moju kcer i mislim da se covjek odgovoran za to zove Ronald Bledsoe. Mislim da je taj Ronald Bledsoe motda nekako povezan s Tomom Claggartom." Zastala je na trenutak. "Odslovkajte mi 'Bledsoe', molim vas."

Nazvala student Camden. Bledsoe

me dvadeset minuta kasnije. "Thomas S. Claggart je bio prve i druge godine 1977. i 1978. Pi e da mu je rodni grad Nema ga u godi njacima nakon 1978. Cini se da Ronald nije ovdje studirao."

"Pa, hvala vam na va em..." Cuo sam u kanje, kao da presavija list papira. "Imam jo informaciju, gospodine Robicheaux", rekla je. "Molim vas, recite." "Razgovarala sam s knjitnicarkom u Camdenu. Provjerila je stare telefonske imenike i prona la u njima T. S. Claggarta od 1976. do 1979. Nazvala sam tamo nju policijsku postaju, ali nitko nikada nije cuo za obitelj Claggart. Policajac s kojim sam razgovarala bio je tako ljubazan da mi da broj covjeka koji je u to vrijeme bio ef policije. Zato sam ga nazvala na kucni broj. Treba li vam njegovo ime?" "Ne, ne, to vam je rekao?" "Dobro se sjecao starog Claggarta. Rekao je da je bio narednik americke vojske stacioniran u Fort Jacksonu. Njegova supruga je umrla nekoliko godina prije toga, ali imao je sina imenom Tom mlaCi, a motda i posinka. Posinak se zvao Ronald." "Bledsoe?" "Umirovljeni ef policije nije bio siguran u vezi prezimena, ali nije bilo Claggart. Rekao je da je djecak neobicno izgledao i cudno se pona ao. Imao je osjecaj da je djecak tivio kod udomitelja ili u domovima za poremecenu djecu. To je sve to sam uspjela saznati. Sada zatvaramo knjitnicu. Biste li teljeli da i sutra nastavim tratiti? Nemam ni ta protiv." "Ono to bih volio, gospoCo Rosecrans, jest kupiti vam otok na Karibima, ili motda zamoliti Vatikan da vas kanonizira." "To je lijepo od vas", rece ona. Prenio sam Cleteu sve to sam upravo saznao od gospoCe Rosecrans. Jeo je sendvic u dnevnoj sobi gledajuci History Channel. "Misli li da Claggart titi Bledsoea sve ove godine?" rece on. jednu

"Vjerojatno. Motda rade zajedno. Sjeca li se slucaja Brdskog davi-telja u Kaliforniji? Pocinitelji su bili roCaci. Objasni mi kako se u jednoj obitelji mogu pojaviti dva takva tipa." Zaustio je da odgovori, ali otklopio sam mobitel i poceo utipkavati broj.

"Koga zove ?", upitao me. "Molly." "Opusti se, na sveulici tu su. Stvarno, covjece, osjecam trnce samo kad te gledam." Dobio sam Mollynu govornu po tu i shvatio da je vjerojatno ostavila mobitel u autu, ili ga je iskljucila kad je u la u knjitnicu. Poku ao sam nazvati Alafair, s istim rezultatom, a tada sam se sjetio da je zaboravila torbicu kod kuce. Telefon je zazvonio u kuhinji.

Alafair je ra irila svoje kartice s bilje kama na stolu nedaleko od polica s knjigama o flori i fauni americkog sjeverozapada. Zapisivala je imena drveca i vrste stijena koje su karakteristicne za uzvisinu dut klanca rijeke Columbia jutno od planine Hood. Oci su je pocele peci od umora nakupljenog tijekom dana i besanih noci otkad ju je Bobby Mack Rydel poku ao ubiti, covjek kojega nikada prije nije vidjela. U svojim prvim poku ajima pisanja romana naucila je da postoje mnoge stvari koje covjek mote uciniti kako treba kad je umoran, ali osmi ljavanje zapleta, pisanje dijaloga, zami ljanje fiktivnih likova i dobro pisanje ne spadaju u te stvari. Skupila je svoje kartice s bilje kama i stavila ih u torbu s knjigama, a zatim je uzela tuti blok na koji sam zapisao ostatke rijeci s dna pisma Bertranda Melancona obitelji Baylor. MeCu redovima polica, covjek s ki nim ogrtacem prebacenim preko ruke i prevelikim e irom na glavi znatiteljno je gledao naslove knjiga poredanih na polici. Uzeo je jednu te ku knjigu s police i sjeo nasuprot Alafairina stola, na tri stolca od nje. Nije pogledavao u njezinom smjeru i izgledao je kao da je usredotocen na sadrtaj svoje knjige, zbirku fotografija krajolika Colorada. Odjednom, kao da se sjetio da jo ima e ir na glavi. Skinuo ga je i polotio ga naopako na stol. Tjeme mu je bilo bijelo poput kosti pod svjete obrijanim korijenima kose. "Kako ste?" rece on i kimne. "Dobro, a vi?" odvrati Alafair. Otvorio je knjigu i poceo citati, namr tenog cela. Alafair se vratila radu na otopljenim uputama koje je Bertrand Melancon dao za pronalatenje mjesta na kojem se nalaze dijamanti Sidneyja Kovicka. Molly

se vratila iz toaleta i bacila pogled preko njezina ramena. Originalna slova bila su dij je pod igala s dr str rsk. Alafair ih je ispisala deset puta na deset crta, isprobavajuci razne kombinacije na svakoj crti. Do desete crte uspjela je stvoriti recenicu koja je imala sintaktickog i vizualnog smisla. "Trebala si postati kriptograf", rece Molly. "Problem je u slovkanju", rece Alafair. "On vjerojatno slovka vecinu vi eslotnih rijeci. Dakle, ako je prva rijec 'dij' i ako od nje stvorimo 'dijamanti' , imamo pocetak. Ako se treca rijec ne slate u broju s 'dijamanti', i zamijenimo 'je' u 'jesu' i znacenje nam se brzo razja njuje." Covjek s brkovima i obrijanom glavom je zastao, prikrio zijev, glave okrenute u smjeru suprotnom od Molly i Alafair. Njegov pogled bio je usmjeren u visoke prozore, trateci bljesak munje na nebu. Gledao je visokog crnog klinca u puloveru s ko arka kim oznakama kako prolazi pokraj njega, a zatim nastavio citati. "Pretvaramo 'pod' u 'ispod'. Ako stavimo 'c' ispred 'igala' dobit cemo 'cigala'. 'S' stoji zasebno, a 'dr' postaje 'druge. 'Str' pretvaramo u 'strane'. Sada imamo 'Dijamanti jesu ispod cigala s druge strane...' Jo nisam otkrila to znaci 'rsk'." Molly je promislila o tome. "Stavi 't' ispred, a 'e' iza." "'Trske', tako je. 'Dijamanti su ispod cigala s druge strane trske'. Kako ti to zvuci?" rece Alafair. Covjek je promatrao fotografije planina u velikoj knjizi koju je drtao za obje strane korica, osloniv i se kraljetnicom o stol. Pogledao je na sat i opet zijevnuo. Ustao je i vratio knjigu na policu. Zatim je pri ao stalku s periodikom i poceo listati neki casopis, povremeno pogledavajuci kroz prozor prema mracnom nebu. U 21:53, Molly i Alafair iza le su iz knjitnice i krenule prema automobilu. Bilo je 21:12 kad je zazvonio telefon u kuhinji. Nadao sam se da je to Molly. Pogledao sam broj pozivatelja i vidio da je skriven. "Halo?" rekoh ja. "Morala sam se ulizivati nekim ljudima, ali evo to sam otkrila", rece Betsy. "Tom Claggart je pohaCao Citadelu krajem sedamdesetih. Njegov otac je bio stacioniran u Fort Jacksonu. No, na svojoj je

poreznoj prijavi u vi e navrata naveo dvije izdrtavane osobe, svoga sina, Toma mlaCeg, i posvojeno dijete imenom Ronald Bledsoe." "Da, to sam vec saznao." "To si vec saznao? Kako?" rece ona. "Od knjitnicarke iz Citadele." "Od knjitnicarke. Hvala ti to si mi to rekao."

"Hajde, Betsy, reci mi ostalo." "Dave, poku aj me razumjeti. Jedan agent iz Columbije, u Jutnoj Carolini, odvezao se do Camdena udaljenog pedeset kilometara i prona ao ljude koji su se sjecali obitelji Claggart. Ucinio mi je to kao uslugu, jer smo zajedno bili na obuci u Quanticu. Budi malo strpljiv, u redu?" "Razumijem", rekoh dok mi se tjeme zatezalo. "Claggart stariji do ao je iz Myrtle Beacha. Ocito je imao izvanbracno dijete sa tenom imenom Yvonne Bledsoe. Ona je potjecala iz stare obitelji koja je zapala u probleme, i vodila je vrtic. Ocito je sebe smatrala pripadnicom jutnjacke aristokracije koja je prisiljena na tivot ispod svog socijalnog statusa. Prema onome to je moj prijatelj saznao, nekoliko roditelja optutilo ju je za zlostavljanje djece koja su joj povjerena na skrb. Cini se da je Tom Claggart mladi tivio s ocem u nekoliko vojnih baza diljem zemlje, ali Ronald Bledsoe je ostao s majkom do svoje petnaeste ili esnaeste godine." "Gdje je ona sada?" upitao sam je. "Izgorjela je u potaru koji je izbio u kuci i ciji su uzroci nepoznati." Kad sam spustio slu alicu, jedna strana glave mi se ukocila. Opet sam poku ao nazvati Molly na mobitel, ali nije se javila. Clete me gledao s cudnim izrazom lica. " to je?" upita me. "Idemo se provozati", rekoh ja.

Molly i Alafair koracale su po zelenom travnjaku izmeCu dvije zgrade od cigala utonule u mrak sjene, pre le bulevar i u le u neosvijetljeno podrucje pokraj Burke Halla. Vjetar je sada bio hladniji i mre kao je sloj zamrznutih algi u jezeru. Vozila koja su bila parkirana pokraj Mollyna automobila vi e nije bilo, a prozori u Burke Hallu bili su mracni. Molly je otkljucala vozaceva vrata, a zatim sjela za upravljac i nagnula se da otkljuca i suvozaceva. Bljesnula je munja i njoj se ucinilo da je ugledala covjeka kako stoji kod stratnjeg dijela zgrade,

leCima naslonjen na zid od cigala, s rukama prekritenima na prsima. Kad je fokusirala pogled, vi e ga nije bilo. Alafair je sjela na suvozacko mjesto i zatvorila vrata. "Umorna sam. Da preskocimo kupnju deserta?" rece ona. "Nemam ni ta protiv", rece Molly. Molly je izvadila svoju torbicu ispod sjedala i odlotila je pokraj sebe. Gurnula je kljuc u bravu i okrenula ga, ali nije se culo ni ta, cak niti suho 'klik' koje bi oznacilo prazan akumulator. Nisu se ukljucili ni instrumenti na upravljackoj ploci, kao da je akumulator iskopcan iz sustava. "Prije samo tri tjedna kupila sam novi akumulator u AutoZoneu", rekla je. "Daj mi svoj mobitel. Nazvat cu Davea", rekla je Alafair. Udar vjetra i ki e nai ao je preko cempresa u jezeru i zapljusnuo vjetrobran. Iznenada, covjek koji je sjedio preko puta Molly i Alafair u knjitnici stajao je pokraj Mollyna prozora, odjeven u svoj ki ni ogrtac, s prevelikim e irom preko u iju. Smije io se i krutnim pokretom pokazivao Molly da spusti prozor. Tada je uocila da joj je staklo spu teno za dva-tri centimetra, a ona ga nije ostavila spu tenog kad je izlazila iz automobila. Spustila je staklo za jo petnaestak centimetara. "Da?" rekla je. "Vidio sam vas gore u knjitnici", rece covjek. "Znam. to telite?" "Cini se da imate problema s automobilom. Mogu vam pozvati vucnu slutbu ili vas povesti." "Za to mislite da imamo problema s automobilom?" rece Molly. "Zato to nece upaliti", odvrati covjek s poluosmijehom na licu. "Ali kako biste to mogli znati? Motor nije proizveo nikakav zvuk", rece Molly. "Vidio sam kako nekoliko puta okrecete kljuc, to je sve." "Sve je u redu. Hvala vam na ponudi", rece ona. Covjek pogleda u mrak, prema zgradi, drteci ki ni ogrtac skupljen na grlu, lica prekrivenog izmaglicom koja je dolazila od cempresa. "Gadno vrijeme za izlazak. Mislim da dolazi oluja", rece on. Alafair pogleda Molly, a zatim povuce Mollynu torbu k sebi, spustiv i je pokraj svoje noge.

Covjek sa e irom koji mu je pokrivao u i i s brkovima pro aranim sjedinama nagnuo se blite prozoru. "Moram vam reci ne to, dame. Ja nisam ovo izabrao. Tao mi vas je. Ja nisam takav covjek." "Prestanite krutiti kao macak oko vruce ka e i recite o cemu je rijec", rece Molly. No, prije nego to je covjek u ki nom ogrtacu mogao odgovoriti, Alafairin prozor je eksplodirao i rasuo se po cijeloj unutra njosti automobila. Alafairino lice se trznulo od oka, a kosa i ko ulja su joj se ispunili staklom. Ruka s ciglom izbila je staklo sve do prozorskog okvira, mrveci ga o metal. Alafair i Molly su zurile u iscereno lice Ronalda Bledsoea. U desnoj ruci je drtao ciglu, a u lijevoj plavocrni automatik kalibra 25. Stavio je cijev pod Alafairinu bradu i poceo pritiskati, sve dok nije podigla bradu i zaklopila oci. "Otvorite poklopac motora kako bi vam Tom spojio akumulator, gospoCo Robicheaux", rece on. "Zatim se nagnite nad stratnje sjedalo i otvorite mi vrata. Malo cemo se provozati. Cijelim putem bit cete dobre i poslu ne." Nagnuo se naprijed i pomirisao Alafairinu kosu. "Svega mi, sviCate mi se, gospoCice Alafair. Vi ste slatka djevojcica, a ja znam to govorim, jer sam imao najbolje." Molly je oklijevala. "Telite li vidjeti njezin mozak na upravljackoj ploci, gospoCo Robicheaux?" rece Bledsoe. Molly je otvorila poklopac motora, a zatim se nagnula i otkljucala stratnja vrata. Bledsoe klizne unutra, zatvarajuci vrata to je moguce brte kako bi ugasio unutra nje svjetlo. Molly je jo bila isprutena nad stratnjim sjedalom, pa su se njegovo lice i oci na li na samo nekoliko centimetara od njezinih. Njegova svilena ko ulja mre kala se poput plave ledene vode. Mogla je namirisati vlagu na njegovoj koti, sapun kojim se slutio pri izbrijavanju glave i zadah nalik upotrebljenom macjem pje caniku koji mu se dizao ispod pazuha. Covjek u ki nom ogrtacu zalupio je poklopac. "Pokrenite automobil", rece Bledsoe prebacujuci prekidac za unutra nje svjetlo na "uga eno". "Mislim da ne bih to trebala uciniti", rece Molly.

Covjek u ki nom ogrtacu otvorio je stratnja vrata i u ao. Nekoliko trenutaka borio se s ogrtacem prije no to je zatvorio vrata. Nije htio izravno gledati ni Molly ni Alafair. "Telite li uzrokovati smrt ove djevojcice?" rece Bledsoe. "Telite li biti jedini razlog, samo zato to ste odlucili biti tvrdoglavi? To mi ne slici pona anju casne sestre. To mi zvuci kao da iz vas progovara ponos." Mollyna ruka je zadrhtala kad je okrenula kljuc. "Moj suprug ce te objesiti za u i", rekla je. "Volio bi on to, ali do sada mu ba i nije uspjelo, zar ne?" rece Bledsoe. Milovao je Alafairino uho s cijevi svoga pi tolja. "IzaCite na ulicu, gospoCo Robicheaux." Molly je ukljucila svjetla i krenula unatrag, iskrenuv i vrat da pogleda kroz stratnje staklo. Plocnik i travnjak ispred Burke Halla bili su prazni, a divovski hrast na ulazu zakrivao je svjetlo s jutnog kritanja. "GospoCice Alafair, posegni u svoju torbu s knjigama i daj mi onaj tuti blok na kojem si pisala", rece Bledsoe. "Tako je, posegni unutra i daj mi ga. Ti si dobra djevojka. Ako dobro odigra ovo, tko zna to se mote dogoditi. Motda iz svega izaCe citava." Bledsoe uzme tuti blok iz Alafairine ruke i patljivo pogleda papir, drteci pi tolj uperen u Alafairinu glavu. "GospoCice Alafair, upravo si jako usrecila gomilu ljudi. Nije li to sjajno, Tome? Cijelo vrijeme je bilo u tvojem dvori tu, pod onim velikim generatorom, kladio bih se. Trebala nam je obrazovana mlada tena da nam to otkrije. Ona je posebna, ba jest. Cuje li to, draga? Ti si posebna, i tako cu i postupati s tobom. Svidjet ce ti se kad stignemo tamo." Izvadio je komadic stakla iz njezine kose i bacio ga kroz prozor. Nije rekao gdje je to "tamo".

Nekoliko trenutaka kasnije, par blokova dalje niz aveniju, izmeCu tidovskog groblja u dubokoj sjeni cedara i zimzelenih hrastova i stare hladnjace pretvorene u toples bar, jedan dtoger morao je izbjeci automobil koji je izletio iz prometa preko sredi nje crte, motda zato to ga je udario drugi automobil. Dtoger nije dobro vidio unutra njost automobila zbog magle, ali kad je nazvao 911, rekao je dispeceru da je cuo zvuk nalik zvuku prigu enih petardi i da mu se ucinilo da je u automobilu vidio niz bljeskova.

Stavio sam prijenosnu rotirku na krov kamioneta i pustio Cletea za upravljac. Nakon to nas je Clete provezao kroz gradic Broussard, autocesta je bila skliska, nebo crno, a promet je tekao sporije zbog graCevinskih radova izvan Lafayettea. Pro li smo kroz dugi urbani kvart na podrucju na kojem su u vrijeme kad sam pohaCao koledt rasla polja ecerne trske i vocnjaci pekana preko kojih je prolazila autocesta s dvije trake, obrubljena s obje strane zimzelenim hrastovima. No, sve je to nestalo. Bilo je vec skoro 22:00. Tijekom votnje tri puta sam poku ao dobiti Mollyn mobitel i svaki put dobio sam govornu po tu. "Previ e brine . Vjerojatno se vec voze kuci", rece Clete. "Ona uvijek provjerava svoju govornu po tu. To joj je opsesija", rekoh ja. "Razmisli malo, Dave. Ni ta se nije promijenilo od ovog poslijepod-neva, osim to smo otkrili da je Claggart polubrat onog seronje. To ne znaci da su Molly i Alafair u vecoj opasnosti. Zna li to tebe zapravo muci, po mojem mi ljenju?" "Imam osjecaj da ce mi reci." piti."

"Ukokao si Rydela i sada teli

Nisam mu odgovorio, pa je nastavio: "Sjeca se kad smo sredili onu gomilu Kolumbijaca? Nikada se u tivotu nisam tako upla io. Popio sam desetak dvostrukih viskija i nije mi nimalo pomoglo." "Clete?" "Da?" "Zacepi, molim te." Pogledao me u svjetlosti upravljacke ploce, a zatim pritisnuo papucicu za gas, skrenuv i preko dvostruke linije kako bi zaobi ao traktor koji je vukao prikolicu, tako da smo se obojica zaljuljali. Otipkao sam 911 i dobio dispecericu tupe Lafayette. "O kakvom se hitnom slucaju radi?" rece glas crnkinje. "Ovdje detektiv Dave Robicheaux iz ureda erifa Iberijske tupe", rekoh ja. "Vozim prema sveucili nom kampusu kako bih prona ao suprugu i kcer. One obicno parkiraju pokraj jezera Cypress, uz Burke Hali. Ne javljaju mi se na pozive. Mislim da su motda u opasnosti. Biste li poslali policijsko vozilo u kampus i provjerili njihov automobil, molim vas?" Rekao sam joj model i marku Mollyna automobila.

"Imamo nesrecu s pet automobila kod sveucili ta, ali poslat cemo nekoga u kampus to je moguce prije", rece ona. "Telite li da pozovem osiguranje kampusa?" "Da, molim vas." "Niste mi rekli o kakvom se hitnom slucaju radi." "Neki tipovi poku ali su ubiti moju obitelj u nedjelju, a jo slobodi." su na

"Dajte mi va broj i zvat cu vas svakih deset minuta, sve dok ne saznamo da su na sigurnom." "Hvala vam", rekoh ja. Kao to sam i rekao, najskromniji clanovi ljudske obitelji podsjecaju nas na orvelovsku postavku da su ljudi uvijek bolji nego to mislimo da jesu. Clete je do ao do praznog, ravnog dijela ceste s cetiri trake i pritisnuo gas do daske. Pro li smo kroz jarko osvijetljenu trgovacku cetvrt, a zatim u li u stari dio Lafayettea, gdje su zimzeleni hrastovi s mahovinom na granama jo kro njama prekrivali ulice. Skrenuli smo ulijevo na Sveucili nu aveniju i pro li pokraj pet vozila u sudaru kojeg je spomenula dispecerica. Siva izmaglica lebdjela je nad drvecem, grmljem i tivicom u sveucili noj cetvrti. Pro li smo pokraj crkvenog autobusa, zatim kamiona cisterne, produtene limuzine i malog automobila, jedva vidljivog s druge strane limuzine. Krov automobila imao je istu hrCavu nijansu kao i Mollyn automobil. Okrenuo sam se na sjedalu i pogledao kroz stratnje staklo, ali automobil mi se izgubio iz vida. "Jesu li to bile Molly i Alafair?" rece Clete. "Nisam siguran." "Teli li da se okrenem?"

Razmislio sam o tome. "Ne, provjerimo najprije Burke Hali", rekoh. "U redu, plemeniti covjece", rece Clete.

Dok su se vozili niz Sveucili nu aveniju pokraj pet vozila nanizanih u sudaru Ronald Bledsoe je polotio obje ruke na naslon Alafairina sjedala kako bi sakrio automatik koji joj je zabio u kraljetnicu. Opet joj je onju io kosu i dotaknuo joj stratnji dio vrata noktom. Kad se poku ala nagnuti naprijed, zakacio je prst za njezin ovratnik. "Za to si me udarila u parku?" upita on.

"Kamo idemo?" rece Molly. "Ravno. Reci cu vam to morate uciniti. Vi e ne progovarajte dok vam ja ne katem", rece on. Gurnuo je Alafair automatikom. "Nisi mi odgovorila na pitanje, draga." "Udarila sam te u usta zato to si to tratio", rekla je.

"Nisam ni ta tratio. Ne bi smjela lagati." Alafairino lice postajalo je sve napetije i izo trenije. Usnama joj je dodirnuo stratnji dio vrata, a zatim slobodnom rukom promrsio kosu. "Vjeruje li da smo dopustili ovom bolesnom auto?" rece ona Molly. upku da nam preuzme

"GospoCice, ne obracajte se tako Ronaldu", rece Tom Claggart. "Ne telite to ciniti." " to nam jo motete uciniti? Ubit cete nas. Pogledajte se kako ste jadni. Obojica imate glave nalik kotici na penisu. Tko vam je bila majka? Zacijelo ju je oplodila gljivicna infekcija." Njezine su rijeci imale drukciji ucinak na njih dvojicu nego Sto je ocekivala. Bledsoe joj je obuhvatio bradu akom i povukao njezinu glavu do svojih usta. Zatim joj je zagrizao kosu. No, cinilo se da Claggart gubi kontrolu, kao da gleda preludij dogaCaja kojima je vec svjedocio, a koje vi e ne teli gledati. Uznemirio se, a oci su mu se pocele trzati. Rukama je protrljao bedra. Tada je shvatio da mu se ki ni kaput zakacio za vrata. Poceo ga je navlaciti, kao da je sretan to je prona ao nekakvu distrakciju. "Stanite. Kaput mi je zapeo u vratima", rece on. "Iza mene je poluprikolica koja vozi 80 na sat", rece Molly. "Nema veze. Stanite sa strane. Natjeraj je da stane, Ronalde", rece Claggart. Claggart je otvorio vrata dok se automobil jo kretao. Molly okrene upravljac i Claggart se zaljulja u stranu. Bledsoe nije bio siguran to se dogaCa. Za nekoliko sekundi, okrutenje u kojem je uspostavio potpunu kontrolu raspalo se. Ispljunuo je Alafairinu kosu iz usta i dohvatio Claggartovu ruku, ba kad je otvorena vrata udario automobil koji se kretao u suprotnom smjeru. Alafair je posegnula rukom do poda. Jednim pokretom izvadila je Mollyn Ruger .22 iz torbe, otvorila zatvarac i podigla cijev do lica Ronalda Bledsoea. Oci su mu se ispunile nevjericom. No, veci problem predstavljala mu je cinjenica da je okrenut na sjedalu i da se

njegov brat bori s njom oko ki nog kaputa. Rame mu je bilo zaglavljeno u sjedalu, pa nije mogao pucati u Alafair. Sljedeca sekunda bila je vjerojatno najdulja u tivotu Ronalda Bledsoea. "Popu i ovo, nakazo", rece Alafair. Povukla je okidac cetiri puta. Prvi metak u ao mu je u usta i probio mu obraz. Drugi mu se zabio u podlakticu koju je podigao u za titu, treci mu je otkinuo komad prsta, a cetvrti mu je razbio bradu, zaliv i sjedalo i stratnje staklo krvlju i slinom. Urlik Rugera zaglu io je Molly. U retrovizoru je vidjela kako Bledsoe zuri u nju. Uni tena usta bila su mu iskrivljena poput mekane gume, a udubljeno lice izgledalo je poput crteta iz stripa. Cinilo se da ne shvaca ozljede koje su mu upravo nanesene. Mollyn automobil udario je plocnik i zaustavio se. Drugi automobili su ga zaobi li u magli, trubeci joj. Alafair iskoci iz automobila i izvuce Bledsoea kroz stratnja vrata na beton. Posegnula je, dohvatila njegov pi tolj s poda i bacila ga u grmlje na rubu groblja. Tom Claggart je sjedio ukocen na sjedalu. Ki ni kaput i ko ulja bili su mu poprskani krvlju. Bledsoe je zurio u nju iz kanala, cekajuci. Pogled mu je bio iskreno zbunjen, poput pogleda djeteta koje iz kolijevke gleda majku koja se nadvija nad njim. Alafair ispruti Ruger s obje ruke, ciljajuci posred njegovog cela. "Alafair..." rece Molly gotovo aptom.

Alafairini zglobovi problijedjeli su na dr ci Rugera. "Hej, mala", rece Molly. " to je?" rece Alafair ljutito. "Nikada ne radimo ono to ce nas oslabiti." "Vratit ce se." "Sumnjam u to. Ali ako se vrati, ipak necemo napraviti ono oslabiti." to ce nas

Alafair ra iri oci, izdahne, pa zakoraci unatrag, spu tajuci palcem osigurac na Rugeru. Progutala je slinu i pogledala Molly, ocima koje su se punile suzama. Kad smo Clete i ja stigli na prizori te, Alafair i Molly sjedile su na stratnjem sjedi tu policijskog vozila i razgovarale s policajcem na prednjem sjedi tu. Tom Claggart sjedio je s lisicama na rukama iza

ticane ograde u drugom policijskom automobilu, a dva bolnicara ukrcavala su Ronalda Bledsoea u kola hitne pomoci iz Acadiane. Alafair je iza la iz policijskog vozila kad me ugledala kako izlazim iz kamioneta. Detektiv joj je dao rolu papirnatih rucnika i trljala je kosu njima, podituci bradu i izbacujuci pramen iz ociju. Izgledala je apsolutno prekrasno, poput djevojke koja dolazi sa suncanja. " to ima, Streak?" rece ona. "Nema ni ta, Alf", rekoh ja. "Ne zovi me tim glupim imenom", rece ona. Molly se nagnula sa stratnjeg sjedi ta policijskog vozila, sjajeci od ponosa. S obje ruke mi je pokazala podignute palceve. "Gdje si tako dugo?" rekla je.

Epilog

Odavno vjerujem da mrtvi snatno utjecu na tive, da njihovi duhovi lutaju i ukazuju se usred dana i apcu nam kad to najmanje ocekujemo. Prije mnogo godina, tijekom vrlo lo eg razdoblja moga tivota, moja ubijena tena razgovarala je sa mnom na ki i. Clanovi moga voda za koje sam znao da su ubijeni u akciji dozivali su me tijekom oluja s gromovima. U statickom elektricitetu mogao sam cuti njihove glasove - kakofonicne, katkad upla ene i besmislene, katkad isprekidane, poput glasova iz radiostanice kad je sugovornik predaleko. Jedan psihoterapeut rekao mi je da protivljavam psihoticnu epizodu. Nisam mu proturjecio. No, da su se ta iskustva ikada dogodila vama, siguran sam da biste do li do istog zakljucka kao i ja. Znate to ste culi i znate to ste vidjeli, i u istinitost svoga iskustva ne sumnjate ni ta vi e nego to biste sumnjali u cinjenicu da sunce ujutro izlazi. U vama se dogaCa velika promjena, a ta promjena leti u cinjenici da vi e ne morate uvjeravati druge ljude u svoje viCenje tivota, ni ovog ni iduceg. New Orleans je bio pjesma koja je potonula pod valovima. Katkad u snovima vidim grad pod morem. U njemu, zeleno obojeni teljezni tramvaji izraCeni 1910. jo voze niz javnu povr inu kroz Vrtnu cetvrt,

pokraj blokova viktorijanskih kuca i kuca iz razdoblja prije GraCanskog rata, pokraj palmi irokih kro nji i divovskih zimzelenih hrastova, pokraj svrati ta, kafica na otvorenom i art deco restorana cija purpurna, ruticasta i zelena neonska svjetla gore u magli poput dima dimnih bombi. Svaki hotel na Kanalu jo ima orkestar na krovu, gdje ljudi ple u pod zvijezdama i uvjeravaju jedan drugoga da je ugodno vrijeme vjecno i da je stvoreno samo za njih. U daljini, jezero Pontchartrain je tamno poput vina, obrubljeno stablima palme. Pelikani lete nad valovima, dok vlakovi u lunaparku pokraj vode sjaje bijelom svjetlo cu. Irving Fazola svira u Famous Dooru, a Pete Fountain u svome baru kod Bourbona. Trg Jackson je srednjovjekovni trg na kojem tongleri, pantomimicari, gudacki orkestri i monociklisti s ki obranima na glavama nastupaju ispred katedrale St. Louisa. Nitko se ne zamara satovima. Grad je hedonisticki koliko je i religiozan. Cak i smrt postaje izgovor za slavlje. Motda je grad prona ao svoju vjecnost unutar vlastite propasti, poput Atlantide, zatocene zauvijek pod valovima. Sunce je nikada ne prti, nego se filtrira kroz zelenu boju oceana, tako da ni hrCa ni moljci ni trulet nikada ne dodiruju njezino lice. To je moj san. Ali, stvarnost je drukcija. Uragani kategorije 5 ne uzimaju zarobljenike, a krmaca koja jede svoje mlade ne prestaje to ciniti zbog samilosti. New Orleans je sustavno uni tavan, a to je uni tenje zapocelo u ranim 1980-tima, kad je federalni proracun za grad namjerno prepolovljen, i kad je crack kokain u ao u sirotinjske cetvrti. Nespremnost da se poprave nasipi prije Katrine i prepu tanje desetaka tisuca ljudi njihovoj sudbini nakon Katrine ima uzroke ciju cu istragu prepustiti drugima. No, po mojem mi ljenju, neosporna je cinjenica da smo vidjeli kako se jedan americki grad pretvara u Bagdad na jutnom rubu Sjedinjenih Drtava. Ako u na oj povijesti imamo presedan za ono to se dogodilo New Orleansu, ja ga ne znam. Ronald Bledsoe osuCen je na dvadeset godina u zatvoru Angola zbog otmice moje tene i kceri. Vjerujem da su on, Bobby Mack Rydel, a vjerojatno i neki drugi ljudi ubili Andrea Rochona, Courtney Degravelle i najamnike Sidneyja Kovicka, ali Bledsoe nije nikoga izdao.

Ne vjerujem da se Bledsoe mote opisati kao "solidan" ili "uzoran" zatvorenik. Ronald Bledsoe pripada onoj skupini ljudi koja svoje tajne nosi sa sobom u grob. Oni nikad ne otkrivaju prirodu svoje prisile, svoje motivacije, ni metode kojima se slute. Paradoksalno, psihijatri, zatvorski slutbenici i novinari obicno stvore sloteno obja njenje sociopatskog pona anja koje im daje ljudski lik i radi u njihovu korist. No, ja vjerujem da ljudi poput Bledsoea navode na teolo ka pitanja na koja psiholozi ne mogu odgovoriti. Bojim se jedino da ce Ronald Bledsoe jednoga dana biti pu ten iz zatvora. Ako se to dogodi, cekat cu ga. Htio bih reci da mi to donosi nekakvu utjehu, ali nije tako. Katkad imam uznemirujuci san o Bledsoeu i budim se prije zore, pa izlazim u dvori te i pijem kavu za na im stolom sve dok se ne razdani. Tada dan poprima svoj uobicajeni oblik i bavim se svim obicnim stvarima kojima se bave obicni ljudi. Tom Claggart, Bledsocov polubrat, poku ao je krivnju svaliti na sve druge osim na sebe. Ako mu je za vjerovati, nehotice se upleo u operaciju krijumcarenja dijamanata u Buenos Airesu koju su provodili srednjoistocni operativci, i do ao je do novca preko Sidneyja Kovicka i Boa Diddleya Wigginsa. Sidney je dobio napad domoljublja i oduzeo je srednjoistocnom kuriru dijamante, drogu, pi tolj i tisuce dolara krivotvorenog novca. Sidneyjev domoljubni tar nije ukljucivao predavanje dijamanata i krivotvorenih novcanica Ministarstvu financija, Domovinskoj sigurnosti ili carinicima. Rezultat? Pogodite. Tom Claggart sada bere soju za saveznu drtavu Louisiana, Sidney vodi svoju cvjecarnicu, a Bo Diddley i njegova rutna tena udaraju loptice za golf sa slavnim osobama s televizije u ladanjskom klubu Lafayette. Vidio sam Boa prije tri dana u trgovackom centru. Pod rukama je nosio gomilu paketa. Gorljivo se rukovao sa mnom. Lice mu je bilo puno topline, a stisak vlatan i cvrst. U ocima nije imao ni trunke krivnje niti nelagode. Vjerojatno sam mu trebao uzvratiti pozdrav i otici, ali previ e se toga dogodilo i previ e je ljudi povrijeCeno. "Bo, Degravelleica je mucena do smrti", rekoh ja.

Cinilo se da mu se kota ispod jednog oka na trenutak naborala. "Ne znam to teli reci, ali koliko sam shvatio od federalaca, ta tena je raspacavala krivotvoren novac ili ne to slicno." "Zbogom, Bo. Vjerojatno te vi e nikada necu vidjeti, ali nadam se da ce sve biti u redu s tobom", rekoh ja. "Ako vidi moju kcer, drti se podalje od nje." Poku ao je cvr ce uhvatiti pakete, skoro ispustiv i jedan. "Da, naravno, vidimo se", rekao je. Nije shvatio implikacije mojih rijeci. Melanie Baylor uspjela je izbjeci optutbu za ubojstvo na mah i dobila je godinu dana u federalnom zatvoru zahvaljujuci talbi zbog ugrotavanja graCanskih prava. Svaka dva ili tri tjedna dobivam od nje razglednicu. U svakoj od njih opisuje nacine na koje mogu unaprijediti svoju duhovnost kroz razne programe u 12 koraka. U moje omiljene recenice spada i ova: Detektive Robicheaux, medu nama postoje i ljudi koji su psihicki nesposobni za iskrenost. Ali postoji nada cak i za takve. Gospodine, ne odustajte. Ja i drugi molimo za vas. Otis Baylor je otvorio neovisnu osiguravajucu agenciju, kao i prodavaonicu namirnica kojoj je suvlasnik s jednim izbjeglicom iz Laosa, covjekom koji je nekada bio uzgajivac opijuma i CIA-in placenik. Ako postoji cistili te, vjerujem da ce Bog zaracunati Otisov brak s Melanie kao cjelokupnu otplatu za sve njegove moguce dugove. Clete je jo uvijek Clete. Cini se da je prihvatio uni tenje grada u kojem je roCen, ali vi e ga ne zove "Veliki ljigavac". Volio bih da to cini, jer to bi znacilo da je grad pod morem o kojem sanjam jo tiv. Nakon ove price ne to cudno se pocelo razvijati u Cleteu, ali on ne teli pricati o tome niti to obja njavati. Vratio sam se u Deveti odjel da provjerim kako su baka i teta Bertranda Melancona. Htio sam provjeriti i kako je Bertrand, jer sam mislio da ga Clete jo uvijek teli pokupiti zato to je zbrisao ne pojaviv i se na sudu, i vratiti ga u pritvor. No, kuca Bertrandove tete bila je prazna, a dvori te je bilo puno otpada drugih kuca u bloku. Kad sam pitao susjede to se dogodilo teti i baki, rekli su da je bijelac u plavom kabrioletu marke Cadillac doveo neke ljude iz Slutbe za hitne slucajeve u kucu i da su oni odveli dvije starice u bolnicu u Sjevernu Louisianu.

"Kamo je oti ao Bertrand?" upitao sam ih. Cinilo se da to nitko ne zna. No, kad sam se spremao otici, jedan starac sa stra no pogrbljenim leCima, koji je hodao pomocu dva tapa, pri ao je mome kamionetu. Kota mu je bila tako crna da je izgledala poput katrana. "Uhitit cete tog decka?" upitao me. "Motda." "Ne katem da to ne zaslutuje, ali mislim da mu se vec dogodilo ne to lo e." "Kako to?" upitao sam ga. "Jedne noci, nakon to su mu baka i teta oti le, domogao se camca na vesla i prikolice. Rekoh mu: ' to misli , kamo ide s camcem na vesla?' Pokazao je prema jugu i rekao: 'Tamo dolje'. Rekoh mu: 'Tamo nema nicega osim vode. Sve drvece i sva zemlja su odneseni. Nema nicega osim vode, dokle pogled sete. U toj vodi nema nicega osim mrtvaca. Rekao je: 'Nije mi vatno. Tamo idem.'" "Nije rekao kamo, ha?" upitah ga. "Nije vatno kamo je oti ao. Taj decko nikada nije imao mira, nece ga pronaci ni sada." Zahvalio sam mu i odvezao se. Jo sam ga dugo vidio u svome retrovizoru, oslonjenog na tapove. Pra ina s mojih kotaca letjela mu je u lice. Stajao je okruten hrpom otpada koju motda nitko ne mote adekvatno opisati. Nije mi se sviCao Bertrand Melancon, ili, bolje reci, nije mi se sviCao svijet koji je on predstavljao. Ali kao to se svakodnevno podsjecam, mnogi ljudi s kojima imam posla nisu izabrali svijet u kojem su roCeni. Neki poku avaju pobjeci iz njega, drugi ga prigrle, a vecinu on nadjaca i pokopa. Nakon to mu je brat ustrijeljen, mislim da je Bertrand poku ao postati osoba kakva je mogao biti da je kao djecak odrastao u boljoj sredini. No, tko zna? Kao to kate Clete, kako god okrene , to je samo rock'n'roll. Bertrand je uspio uciniti nekoliko plemenitih djela prije no to je nestao. To je vi e nego to motemo ocekivati od vecine ljudi koji su tivot poceli onako kako ga je on poceo. Ponekad, u sumrak, dok Clete i ja plovimo morem i gledamo prema sjeveru u golemi zelenosivi maglicasti rub obale Louisiane, u ma ti vidim Bertranda Melancona i moga starog prijatelja oca Judea

LeBlanca, koji se u tivotu bojao samo toga da ce zbog nekontroliranog drhtanja ruku ispustiti kalet dok daje pricest. U svojoj ma tariji, vidim Bertranda daleko na vodi kako vesla. Ruke su mu ojacale od toga, a uni teni New Orleans postaje sve manji i manji u daljini. Velika tama iri se nebom nakon zalaska sunca. Tuljevi na njegovim rukama pretvaraju se u rane koje mrljaju drvena vesla krvlju. Dok se vjetar dite i dok voda postaje sve tamnija, on u njoj vidi stotine, ako ne i tisuce svjetala kako plove ispod povr ine. Zatim shvaca da ta svjetla uopce nisu svjetla. Imaju oblik slomljenih hostija, a svjetlost koja izvire iz njih proizlazi iz cinjenice da su odbijene i slomljene. No, na neki nacin koji ne mote shvatiti, Bertrand zna da su sve one sada nekako spa ene, ukljucujuci i njega, koji sjedi u camcu od kositra velikom poput ruke Botje.

KRAJ

KIKA

04.12.2010.