Professional Documents
Culture Documents
PREDGOVOR
PRVA GLAVA
DRUGA GLAVA
TRECA GLAVA
CETVRTA GLAVA
PETA GLAVA
SESTA GLAVA
SEDMA GLAVA
OSMA GLAVA
DEVETA GLAVA
DESETA GLAVA
JEDANAESTA GLAVA
DVANAESTA GLAVA
TRINAESTA GLAVA
CETRNAESTA GLAVA
PETNAESTA GLAVA
SESNAESTA GLAVA
Postojano citanje bozanstvenih Pisama vodi ka njihovom poznanju, jer nije lazan
Onaj sto je rekao: Trazite i naci cete; kucajte i otvorice vam se (Mt. 7; 7).
I tajne Poslanica svetog apostola Pavla doznacemo ukoliko te Poslanice budemo
citali postojano i brizljivo. Recju svoje pouke apostol Pavle je prevazisao sve ostale. To je
pravedno, jer se on potrudio najvise od svih i zadobio najobilniju blagodat Duha. To se ne
vidi samo iz njegovih Poslanica, nego i iz Dela apostolskih, gde se kaze da su ga zbog
savrsenstva njegovih reci smatrali za Hermesa.
Najpre nam se izlaze Poslanica Rimljanima ali ne zato sto je ona, navodno,
napisana pre ostalih. Tako su pre Poslanice Rimljanima napisane obe Poslanice
Korincanima, a pre Poslanica Korincanima Poslanice Solunjanima, gde apostol Pavle
pohvalno ukazuje na milostinju koja je poslata u Jerusalim (v. 1. Sol. 4; 9-10, upor. 2.
Kor. 9; 2). Osim toga, pre Poslanice Rimljanima napisana je i Poslanica Galatima. Bez
obzira na to, kazem da je Poslanica Rimljanima prva medju ostalim Poslanicama. Zasto je
upravo ona dobila prvo mesto?
Zato sto u Svetom Pismu hronoloski poredak nije neophodan. Tako i dvanaest
proroka, ako ih razmatramo u onom poretku, u kom su oni u nizu svestenih knjiga, ne
slede jedan za drugim po vremenu, nego su razdvojeni velikim periodima.
S jedne strane, Pavle pise Rimljanima zbog toga, sto je imao duznost da izvrsi
sluzenje Hristovo, a sa druge zato, sto su Rimljani na svoj nacin bili staresine vaseljene:
onaj koji je od koristi glavi, donosi korist i ostatku tela.
NAPOMENA:
1. Rim i njegovi zitelji najpre su pomenuti kod proroka Danila, a zatim i u Knjigama Makavejskim. Kao sto je
poznato, Palestina je oko 60. godine pre Hrista postala rimska provincija. Nakon sto je zauzeo Jerusalim,
Pompej je mnogobrojne ratne zarobljenike odveo u Rim. Osim toga, poznato je da su Judejci iz rasejanja vec
ziveli u Rimu, u kvartu Trastevere. Zahvaljujuci trudu hriscanskih propovednika - po svemu sudeci,
prevashodno apostola Petra - u toj sredini se pojavila prva hriscanska rimska opstina (zajednica). Ova crkva
se uglavnom sastojala od preobracenih neznabozaca, od vremena kad je car Klaudije proterao Judejce (oko
61. g) i do dolaska apostola Pavla u Rim. U vreme Neronove vladavine, ova hriscanska crkva bila je izlozena
najsurovijim progonima, cije su zrtve bili i apostoli Petar i Pavle. Poslanica Rimljanima je najstarije i
najverodostojnije svedocanstvo o postojanju rane hriscanske opstine u Rimu, vec oko 57. godine. Apostol
Pavle kaze da ga je apostolski trud sprecavao da i licno dodje ovamo, ali se nada da ce, nakon sto iz
Jerusalima krene u Spaniju, proci kroz Rim. U ovoj, najduzoj od njegovih poslanica, on Rimljanima pismeno
izlaze ono, sto drugima usmeno blagovesti. Osnovna tema, koju je izabrao za ovu Poslanicu, jeste spasenje
kroz veru a ne kroz dela zakona. Karakteristicno je da kao potvrdu ovog svog misljenja on navodi Avraama, i
poredi veru Avraamovu sa verom hriscana. Ova poslanica je napisana u Korintu, oko 58. g. neposredno pred
putovanje apostola Pavla u Jerusalim. Verodostojnost ove poslanice je neosporna. Nju je izucavao jos sv.
Kliment Rimski, a na nju se pozivaju i nazivaju je Poslanicom apostola Pavla Rimljanima, sv. Justin, Irinej,
Kliment Aleksandrijski, Tertulijan i drugi.
PRVA GLAVA
1. Pavle
Ni Mojsej, ni mnogi posle njega, pa cak ni evandjelisti, nisu stavljali svoja imena
ispred svojih spisa. Apostol Pavle, medjutim, postavlja svoje ime ispred svake od svojih
poslanica. To je ucinio zato, sto su oni (proroci i evandjelisti) pisali za one koji su ziveli
zajedno s njima, dok je on slao svoje spise izdaleka i prema obicaju ispunjavao pravilo
kakvim se odlikuju poslanice. On tako nije postupio samo u Poslanici Jevrejima, jer su ga
oni mrzeli. Da se ne bi dogodilo da, cim zacuju njegovo ime, prestanu da ga slusaju, on
je na pocetku zatajio svoje ime. A zasto je on umesto imena Savle dobio ime Pavle? Zato
da i u tom pogledu ne bi bio manji od vrhovnog medju apostolima, koji je nazvan Kifa,
sto znaci kamen (Petar, Jn. 1; 42) ili sinova Zevedejevih nazvanih Voanerges, odnosno
sinovi groma (Mk. 3; 17).
Sluga.
Sluzenje ima mnogo vidova. Postoji sluzenje po stvaranju u kojem se govori u Ps,
118; 91. Posgoji i sluzenje kroz veru, o kojem je receno: Poslusaste od srca pravilo
nauke kojoj se predadoste (Rim. 16; 17). Najzad, postoji sluzenje prema nacinu zivota, i
u tom smislu je Mojsej nazvan slugom Bozijim (v. Is. Nav. 1; 12). Pavle je "sluga" u svim
tim vidovima.
Isusa Hrista.
Apostol.
U Svetim Pismima.
Ovde ocigledno ukazuje na dva rodjenja, jer kroz reci: o Sinu Bozijem ukazuje na
visnje rodjenje, a kroz izraz: od semena Davidova na zemaljsko rodjenje. Dodavanjem
reci: po telu pokazao je da Njemu pripada i rodjenje po Duhu. Zbog toga to nije
evandjelje, tj. blagovestenje o obicnom coveku, nego (evandjelje) o Sinu Bozijem, i ne
samo o Bogu, nego o Rodjenom od semena Davidovog po telu, jer je On i jedno i drugo,
tj. i Sin Boziji i Sin Davidov. Najzad, neka se Nestorije[1] zastidi zbog toga. Apostol
pominje i Njegovo rodjenje po telu, kao i trojica evandjelista, da bi od njega (rodjenja po
telu) uzneo slusaoca ka visnjem rodjenju. Tako je i Sam Gospod najpre bio vidjen kao
covek, da bi Ga zatim priznali za Boga.
4. Koji je objavljen u sili po Duhu Svetome za Sina Bozijega vaskrsenjem iz
mrtvih.
Zapazi priznavanje. Nista kaze, nije nase, nego smo sve dobili kroz Sina. Ja sam
kroz Duha dobio blagodat i apostolstvo. On ce vas pouciti, kaze Gospod. I Duh kaze:
Odvojte mi Pavla i Varnavu (Dela ap. 13; 2) i Kroz Duha se daje rec mudrosti (1. Kor. 12;
8). Sta to znaci? Znaci da ono, sto pripada Duhu pripada i Sinu, i suprotno. Dobili smo,
kaze, blagodat i apostolstvo, odnosno, mi nismo postali apostoli prema svojim
zaslugama, nego od blagodati sa nebesa. I ubedjivanje je, medjutim, delo blagodati, jer
je apostolsko delo (apostolski zadatak) bio da idu i da propovedaju, dok ubedjivanje
slusalaca u potpunosti pripada Bogu. U poslusnost vere. Mi, kaze, nismo poslati radi
prepirki, niti radi ispitivanja i dokazivanja, nego da privedemo u pokornost vere, kako bi
poucavani slusali, verujuci bez ikakvog protivurecenja.
Sve neznabosce.
Blagodat da u poslusnost vere privedemo sve narode dobili smo mi tj. ne ja sam,
nego i ostali apostoli. Pavle nije posetio sve narode. Neko ce reci da, ukoliko to nije ucinio
za zivota, nakon smrti pohodi sve narode posredstvom poslanica. Poverovali bi slusajuci o
imenu Hristovom, a ne o Njegovoj sustini. Naime, cuda je savrsavalo ime Hristovo: i ono
samo zahteva veru, jer se ni ono ne moze pojmiti umom. Pogledaj kakav je dar
blagovestenja: ono nije predato jednom narodu, kao Stari Zavet, nego svim narodima.
Ovde se rusi gordost Rimljana. Vi niste dobili nista vise nego drugi narodi, za koje
smatrate da ste njihovi gospodari. Kao sto propovedam drugim narodima, tako
propovedam i vama: ne preuznosite se. Drugacije receno, i vi ste pozvani, predupredjeni
blagodacu, i niste sami prisli.
Nije jednostavno rekao: svima koji su u Rimu, nego: ljubljenima od Boga. Odakle
se vidi da su ljubljeni? Na osnovu osvecenja, a svetima naziva sve verujuce. Dodao je:
pozvanima, ukorenjujuci u pamcenje Rimljana dobrocinstvo Bozije, i mada se medju
njima nalaze i konzuli i prefekti, pokazuje da je Bog sve prizvao istim prizivom, kojim je
prizvao i proste ljude, podjednako ih ljubeci i osvestavajuci. Dakle, buduci da ste
podjednako i ljubljeni, i pozvani, i osveceni, ne preuznosite se nad nistavnima.
Prvo, dakle, zahvaljujem Bogu svojemu kroz Isusa Hrista za sve vas, sto se
o vasoj veri govori po svemu svetu.
11. Jer zarko zelim da vas vidim, da vam predam neki duhovni dar.
Drugi, kaze, preduzimaju daleka putovanja radi drugacijih ciljeva, a ja zbog toga da
bih vam predao neki dar. Neki kaze usled skromnosti, jer nije rekao: idem da vas poucim,
nego: idem da vam predam ono sto sam dobio, i to malo i srazmerno mojim duhovnim
snagama. Naime, iako je uciteljstvo dobro delo, i nasa dobra dela su darovi, jer je i za
njih potrebna pomoc sa nebesa.
13. Ali vam necu zatajiti, braco, da sam mnogo puta nameravao da vam
dodjem... pa bihdosad sprecen.
Prethodno je rekao da se moli da dodje kod njih i neki su verovatno pomislili: ako
se molis i zelis da nas utesis i da sam zadobijes utehu, sta te onda sprecava da dodjes?
Zbog toga je dodao: nailazio sam na prepreke od Boga. Obrati paznju na to da apostol
nije ljubopitljiv i da ne ispituje zasto je nailazio na prepreke, nego se pokorava
zapovestima Vladike, poucavajuci i nas da ne ispitujemo dela Bozija. On, dakle, dokazuje
da uzrok njegovog nedolaska kod njih nije prezrenje ili nemar. Ja vas, kaze, toliko silno
ljubim da, iako nailazim na prepreke, ne odustajem od namere nego, naprotiv, stalno
nastojim da dodjem kod vas.
Rim je bio slavan grad, u koji su svi priticali kao u grad bogat neobicnostima i
velelepan. Da neko ne bi pomislio kako je Pavle iz tog razloga pozeleo da vidi Rimljane,
kaze: zarko zelim da dodjem kod vas, da bih i medju vama imao neki plod. Uporedo s tim
ponistava i drugo podozrenje, jer bi neko mogao da kaze: na prepreke si nailazio zbog
toga, sto si hteo da dodjes protivno volji Bozijoj. Ne kaze: da vas poucim u veri i da vas
naucim, nego se skromno izrazava: da bih imao neki plod, kao sto je i prethodno rekao:
da vam predam neki dar. Istovremeno ogranicava i njih, govoreci: kao i medju ostalim
nezsboscima. Nemojte misliti, kaze, da ste bolji od ostalih naroda zato sto gospodarite;
svi vi stojite u istom redu.
I ovo je delo skromnosti. Ja vam, kaze, ne ukazujem neku milost, nego ispunjavam
zapovest Vladike. Vi ste duzni da blagodarite Bogu, jer On cini dobra dela a i ja sam
duzan. Isto je rekao i Korincanima: Tesko meni ako ne propovedam evandjelje (1. Kor. 9;
16). Zato sam spreman da i vama propovedam, cak i ako bi mi pred ocima bile
opasnosti. Takva je bila njegova revnost u Hristu!
16. Jer se ne stidim evandjelja Hristova, jer je ono sila Bozija na spasenje
svakome koji veruje.
Rimljani su bili isuvise privrzeni svetovnoj slavi, dok je Pavle trebalo da propoveda
Isusa, Koji je pretrpeo svako lisavanje slave, i bilo je prirodno sto su Rimljani mogli da se
zastide sto je takav bio Spasitelj. Zato i kaze: ne stidim se, jer on ne samo da se nije
stideo Raspetoga, nego se i hvalio i ponosio Njime. Osim toga, kako su se oni preuznosili
mudroscu, ja, kaze, idem da propovedam krst, i ne stidim se toga, jer je on sila Bozija na
spasenje. Postoji sila Bozija i za kaznjavanje, i Bog je Egipcanima dokazao Svoju silu
tako, sto ih je kaznio. Postoji takodje i sila na propast, kao sto je receno: Bojte se onoga
koji moze pogubiti u paklu (v. Mt. 10; 28). Dakle, ono sto propovedam ja, Pavle, ne
sadrzi ni kaznu ni propast nego spasenje. Kome? Svakome koji veruje. Blagovest
(evangelion, evandjelje), naime, ne sluzi jednostavno svima na spasenje, nego onima
koji je prihvate.
17. Jer se u Njemu otkriva pravda Bozija iz vere u veru, kao sto je
napisano: A pravednik ce od vere ziveti..
18. Jer se otkriva gnev Boziji s neba na svaku bezboznost i nepravdu ljudi
koji drze istinu u nepravdi.
Pocevsi od onoga, sto donosi veca dobra i rekavsi da se pravda Bozija otkriva kroz
blagovest, sada upotrebljava izraze koji mogu da zastrase, jer je znao da vecinu ljudi
strah privlaci ka vrlini. Tako i Gospod Isus, govoreci o Carstvu, govori o geeni. I proroci
najpre izgovaraju obecanja, a zatim pretnje. Prvo je delo volje Bozije koja prethodi, a
drugo - posledica naseg nemara. Obrati paznju na red reci. Dosao je, kaze, Hristos, i
doneo ti opravdanje i oprostaj. Ako ih ne prihvatis, otkriva se gnev Boziji sa neba,
ocigledno - u vreme Drugog dolaska. I sada dozivljavamo gnev Boziji, ali radi naseg
popravljanja, a tada - samo radi kazne. I sada u mnogo cemu mislimo da vidimo uvredu
od ljudi, a tada ce biti jasno da od Boga dolazi kazna za svaku bezboznost. Istinsko
sluzenje i blagocesce je jedno, dok je bezboznost mnogolika, zbog cega je i rekao: svaku
bezboznost, jer ona ima mnogo puteva, i nepravdu ljudi. Bezboznost i nepravda nisu
jedno isto.
Prvo je protiv Boga a drugo protiv ljudi; pri tom je prvo misleni (teorijski), a drugo
delatni (prakticni) greh. I nepravda ima mnogo puteva, jer bliznjeg neko moze da uvredi
na mnogo nacina - ili u pogledu imanja, ili u pogledu zene, ili u pogledu casti. Uostalom,
neki tvrde, da Pavle i pod nepravdom podrazumeva ucenje. Poslusaj sad sta znaci: koji
drze istinu u nepravdi. Istina ili poznanje o Bogu, polozeno je u ljude na samom njihovom
rodjenju. Medjutim, neznabosci su tu istinu i poznanje potisnuli nepravdom, tj. uvredili su
je, istupajuci protiv onog, sto im je predato i pripisujuci slavu Boziju idolima. Zamisli
coveka koji je dobio novac da ga potrosi na slavu cara; ako bi ga on potrosio na lopove i
bludnice, pravedno bi se reklo da je on uvredio slavu cara. Tako su i neznabosci potisnuli
nepravdom, tj. sakrili i nepravedno zatamnili slavu Boga i poznanje o Njemu, upotrebivsi
ih onako, kako ih nije trebalo upotrebiti.
19. Jer sto se moze doznati za Boga poznato je njima, jer im je Bog
objavio. 20. Jer sto je na Njemu nevidljivo, od postanja sveta umom se s
stvorenjima jasno vidi, Njegova vecna sila i bozanstvo, da nemaju izgovora. 21.
Jer kad poznase Boga ne proslavise Ga kao Boga, niti Mu zahvalise.
Onaj, koji menja, pre nego sto promeni, ima u sebi nesto drugo. I oni su, znaci,
imali znanje ali su ga ponistili i, pozelevsi da umesto toga imaju nesto drugo, izgubili su i
ono, sto su imali. Slavu nepropadljivog Boga nisu iskazali coveku nego podobiju
propadljivog smrtnog coveka i, sto je jos gore od toga, dosli su do gmizavaca, pa cak i do
njihovih izobrazenja, u toj su meri postali bezumni! Poznanje, kakvo je trebalo da imaju o
Sustastvu, koje neuporedivo prevazilazi sva ostala, oni su primenili na predmet,
neuporedivo prezreniji od svega ostalog! Slava Bozija sadrzi se u tome da poznaju da je
Bog sve stvorio, da o svemu promislja i sve ostalo, sto Njemu dolikuje. Ko je zapravo
sagresio u onome, o cemu smo govorili? Najmudriji, Egipcani, jer su oni postovali cak i
izobrazenja gmizavaca.[2]
Rec predade upotrebljena je umesto dopusti, slicno kao sto lekar, zeleci da bude od
koristi bolesniku a videci da on ne mari za uzdrzanost i ne slusa ga, dopusta da se jos
vise razboli, tj. napusta ga i dozvoljava mu da sledi sopstvenu volju, i na taj nacin ga ne
oslobadja od bolesti. Neki su, uostalom, izraz predade ih Bog razumeli u smislu da ih je
predao vredjanju i drskosti prema Bogu, slicno kao sto kazemo: toga i toga je unistio
novac, iako novac ne unistava, nego nasa zloupotreba novca. Ili, kazemo da je Saula
izopacilo carstvo, odnosno njegova (Saulova) zloupotreba carstva. Prema tome,
neznabosci su predati necistoti sopstvenim razvratom. Nije, dakle, bilo potrebno da ih
drugi vredjaju nego su uvredili same sebe, jer su takve te neciste strasti. Zasto su
predati necistoti? Zato sto su uvredili Boga.
Onaj, koji ne zeli da pozna Boga, istog casa postaje i moralno izopacen, kao sto
kaze i David: Rece bezumnik u srcu svome: nema Boga a zatim raspade se i ogadi u
postupidzma svojim (v. Ps. 13; 1). Izmenili su ono, sto je istinski pripadalo Bogu i
primenili to na lazne bogove. Postovase je receno umesto ukazase casg a posluzise
umesto izrazavali su sluzenje delima, cime se oznacava cast, koja se iskazuje na delu.
Nije jednostavno rekao: postovase i posluzsie tvari nego je dodao i: umesto Tvorcu,
uvecavajuci krivicu poredjenjem. Bez obzira na to, kaze, Bog je blagosloven u vekove, tj.
ni najmanje nije pretrpeo stetu zbog toga sto su Ga oni uvredili, nego je blagosloven u
vekove - nepokolebivo i nesumnjivo, jer to znaci amin.
26. Zato ih predade Bog u sramne strasti, jer i zene njihove pretvorise
prirodno upotrebljavanje u neprirodno. 27. A isto tako i muskarci ostavivsi
prirodno uposrebljavanje zena i raspalise se zeljom svojom jedan na drugoga,
muskarci sa muskarcima cineci sram, primajuci na sebi odgovarajucu platu za
svoju zabludu.
Opet kaze da ih je Bog predao strastima jer su sluzili tvari. Kao sto su se izopacili u
ucenju o Bogu i napustili rukovodjenje tvorevine, tako su i u zivotu postali gnusni i
napustili prirodno zadovoljsgvo (koje je najugodnije i najprijatnije) i predali se
neprirodnom zadovoljstvu (koje je od svega teze i neprijatnije). To oznacava rec
zamenise koja pokazuje da su oni napustili ono sto su imali i izabrali drugo. Na taj nacin,
i jedan i drugi pol optuzuje sama priroda, koju su prestupili. Izrekavsi skriveno o zenama
nesto sramno i takvo da je nepristojno jasno govoriti o tome, govori i o muskarcima da
su se i oni raspalili zeljom jedan na drugoga, pokazujuci da su se predali sladostrascu i
mahnitoj ljubavi.
Nije rekao da su udovoljavali zelji, nego da su cinili sram, pokazujuci da su oni
osramotili prirodu; raspalise se zeljom rekao je s ciljem da neko ne pomisli da je bolest
bil a sama njihova zelja. Cineci sram. Drugim recima, usrdno su se prepustali necistoti,
tvoreci je na samom delu, dobijajuci platu za otpadanje od Boga i za idolopoklonicku
zabludu u samom tom sramu i u samom tom zadovoljstvu, imajuci kaznu u njoj kao u
protivprirodnoj i polnoj necistoti. Pavle to kaze zbog toga, jer jos nije bilo moguce da ih
ubedi u ucenje o geeni (paklu). Ako, kaze, ne verujes ucenju o geeni, onda veruj tome da
se njihova kazna sadrzi u samom njihovom necistom delu.
I po treci put ponavlja istu misao i upotrebljava istu rec, govoreci: predade ih.
Razlog zbog kojeg ih je Bog ostavio svagda je bezboznistvo ljudi. I kako ne marise da
poznaju Boga, predade ih strasti. Uvreda, kaze, koju su naneli Bogu, nije bila greh
neznanja, nego nameran greh. On, nije rekao: buduci da nisu poznali, nego: Kako
nemarise, tj. odlucili su da nemaju Boga na umu i dobrovoljno su izabrali bezboznistvo.
Prema tome, njihovi gresi nisu gresi tela, kao sto tvrde neki jeretici, nego nepravilnog
rasudjivanja. Oni su u pocetku odbacili poznanje Boga, a zatim je Bog dopustio da budu
predati u pokvaren um. Da bi bolje protumacili izraz predade ih Bog, neki od Otaca
koristili su prekrasan primer.
Oni rasudjuju na sledeci nacin: kada neko, ne zeleci da vidi sunce, zatvori oci a
zatim padne u jamu, mi ne kazemo da je sunce, koje on i ne vidi, bacilo coveka u jamu,
nego da je tamo pao zato, sto ono nije osvetlilo njegove oci. A zbog cega pak ono nije
osvetlilo njegove oci? Zato sto ih je on zatvorio. Tako je i njih Bog predao sramnim
strastima. Zasto? Zato sto Ga ljudi nisu poznali. A zasto Ga nisu poznali? Zato sto nisu
rasudjivali i sto su odlucili da Ga ne poznaju.
Primeti kako pojacava rec; naziva ih ispunjenima, i to svakom nepravdom, tj, kaze
da su dostigli krajnji stepen svakog poroka. Zatim nabraja i vidove poroka; Bluda.
Bludom naziva svaku necistotu uopste.
Zloce.
Lakomstva.
To je zelja za imovinom.
Nevaljalstva.
To je zlopamcenje.
Svadje, lukavstva.
Od zavisti poticu i svadje i lukavstva koji treba da budu na propast onome, kojem
zavide.
Zlocudnosti.
30. Dosaptaci.
To su tajni potkazivaci.
Opadaci.
Javni psovaci.
Bogomrsci.
Ushodi ka uporistu zla. Naime, ako onaj, koji se gordi dobrim delom ponistava to
delo gordoscu, koliko ga vise gubi onda, kada cini zlo? Takav covek nije sposoban da se
pokaje. Znaj da je preuznosenje preziranje Boga, a gordost preziranje ljudi iz kojeg se
radja uvreda, jer onaj, koji prezire ljude, svakoga vredja i gazi. Po svojoj prirodi, gordost
prethodi uvredi; mi na pocetku jasno vidimo uvredu, da bismo kasnije upoznali i njenu
majku - gordost.
Nepokorni roditeljima.
31. Nerazumni.
Koren svakog zla je hladjenje ljubavi, jer otuda proishodi da se jedan s drugim ne
mire, da jedan drugoga ne ljube, da jedan drugome nisu dragi. O tome je i Hristos rekao:
I zato sto ce se umnoziti bezakonje, ohladnece ljubav mnogih. Sama priroda nas
sjedinjuje jedne s drugima, kao i ostala ziva bica. Ljudi to, medjutim, nisu razumeli.
32. Oni, poznavsi pravdu Boziju, da koji to cine zasluzuju smrt, ne samo da
cine to, nego i odobravaju onima koji to cine.
Dokazavsi da su se neznabosci ispunili svakim porokom zbog toga, sto nisu hteli da
poznaju Boga, sada dokazuje da oni ne zasluzuju opravdanje. Oni ne mogu da kazu: mi
nismo znali za dobro, jer su znali da je Bog pravedan. To znaci, da su oni zlo cinili
dobrovoljno i, sto je jos gore, odobravaju onima koji ga cine, tj. bivaju zastitnici zla:
takva je neisceljiva bolest.
NAPOMENA:
1. Nestorije je bio skromnog porekla. Dospeo je u jedan manastir u Antiohiji, odakle je u vreme Teodosija
Drugog uspeo da se uzvisi do konstantinopoljskog patrijarsijskog prestola. U prvo vreme je progonio arijance
i ostale sekte, ali je i sam postao jeretik, tvrdeci da Presveta Djeva nije Bogorodica, jer je rodila coveka
Isusa, predodredjenog za nase spasenje i da je taj covek, kroz silazak Svetog Duha, postao Hristos. Protiv
njega je istupio najveci bogoslov toga doba, sv. Kiril Aleksandrijski.
2. Sto u potpunosti odgovara istini, jer su Egipcani kao jednog od svojih glavnih idola postovali krokodila, kojeg
nazivaju bogom Sobekom. Pridavali su mu toliki znacaj da su ga cak izobrazavali i u scenama koje
predstavljaju merenje dusa (psihostasiju): na njima se krokodil slika razjapljenih celjusti, spreman da
proguta one duse koje ne mogu da se opravdaju i da ih u svom trbuhu pretvori u smece.
DRUGA GLAVA
1. Zato nemas izgovora, o covece, koji god sudis, jer u cemu sudis
drugome, sebe osudjujes; jer ti koji sudis cinis to isto.
Nismo svi mi, ljudi, podjednakih sklonosti: ponekad stitimo zlo, ponekad smo sudije
tudjeg zla i osudjujemo one, slicne sebi. Dakle, posto je najpre govorio o onima, koji
odobravaju zlo, sada govori o osudjivanju drugih: Zato nemas izgovora. Drugim recima,
ti si znao da se pravedni sud Boziji sastoji u tome, da dostojno kazni zle; zato i nemas
izgovora ti, koji osudjujes one, sto cine isto sto cinis i ti. Izgleda da se te reci odnose na
upravitelje, posebno na Rimljane, kao na tadasnje gospodare vaseljene, jer je sud delo
upravitelja. Uostalom, to se moze primeniti na svakog coveka, jer svaki covek moze da
sudi, cak i ako ne obavlja duznost sudije. Kaze, dakle, da, osudjujuci preljubnika a i sam
cinis preljubu, osudjujes samoga sebe.
A pomisljas li to, o covece, koji sudis onima koji to cine, a cinis isto, da ces
ti izbeci sud Boziji? 4. Ili prezires bogatstvo Njegove dobrote i krotkosti i
dugotrpljenja, ne znajuci da te dobrota Bozija na pokajanje vodi! 5. Nego
svojom upornoscu i nepokajanim srcem sabiras sebi Gnev zadan Gneva i
otkrivanja i pravednoga suda Boga, 6. Koji ce dati svakome po delima njegovim.
7. Zivot vecni onima koji istrajnoscu u dobrim delima traze slavu i cast i
besmrtnost.
Koji se uporno protive, tj. s velikim trudom. Ovde pokazuje da oni nisu postali zli
usled neznanja nego usled upornosti, zbog cega su i nedostojni pomilovanja. I pokornost
nepravdi i nepokornost pravdi takodje je greh slobodne volje, jer nije rekao: koji su
prinudjeni i trpe nasilje, nego: koji se pokoravaju. Obrati paznju da se o Gospodnjoj plati
u zivotu vecnom izrazio drugaci-je nego o onom zalosnom. Jarost, kaze, i gnev i tuga.
Naime, nije rekao: dace im Bog, nego je besedu ostavio nedorecenu, da bi
podrazumevali: bi ce. Bogu je svojstveno da ozivotvorava, i kazna je posledica naseg
nemara. Recima: na svaku dusu coveka obuzdava gordost Rimljana. Cak i ako je neko
car, kaze, nece izbeci kaznu ako tvori zlo, odnosno, ako ostane u zlu i ne pokaje se, jer
nije rekao "koji samo cini zlo", nego kaze, koji "zlo cini sa slavoljubljem". Kako je Judejac
dobio vecu pouku, dostojan je i vece kazne, jer silno ce biti muceni, i oni, koji su vise
znali, teze ce biti kaznjeni.
10. A slava i cast i mir svakome koji cini dobro, a najpre Judejcu i Jelinu.
U onome sto dalje sledi apostol namerava da dokaze da niti obrezanje koristi niti
neobrezanje skodi, a zatim da ukaze na neophodnost vere, koja opravdava coveka. On
zbog toga na pocetku unizava judejstvo. Primeti njegovu mudrost: govori o onome sto je
bilo do dolaska Hristovog, da je svet bio ispunjen porokom i da su svi bili podlozni kazni,
najpre Judejac a zatim i Jelin. Priznavsi za nesumnjivo da ce neznabozac biti kaznjen za
zlo, otuda izvodi zakljucak da ce on biti nagradjen za dobro. Ako su i nagrada i kazna
posledica dela, onda su zakon i obrezanje vec postali suvisni, i ne samo suvisni, nego
Judejcu pripremaju i vecu kaznu. Ako se neznabozac optuzuje zato, sto se nije rukovodio
prirodom a zatim i prirodnim zakonom, onda se daleko vise osudjuje Judejac, koji je,
pored tog rukovodjenja, bio vaspitan i u Zakonu. Tome se priklanja rec apostola. Sada
prepoznaj smisao reci. Pod Jelinima ovde ne podrazumeva idolopoklonike, nego
bogobojazljive ljude koji zive pobozno iako nemaju Zakon. Takvi su bili Melhisedek, Jov,
Ninevljani i, najzad, Kornilije.
Na isti nacin misli i na Judejce koji su ziveli do dolaska Hristovog. Nastojeci da
dokaze da obrezanje nema nikakvu snagu, obraca paznju na drevna vremena i pokazuje
da nije bilo nikakve razlike izmedju bogobojazljivih neznabozaca i vrlinskih Judejaca. Ako
pak Judejci ni do dolaska Hristovog ni po cemu nisu prevazilazili neznabosce, kada je
judejstvo bilo posebno slavno, onda ga utoliko pre ne prevazilazi ni sada, kad je Zakon
ukinut. Tako govori apostol, nameravajuci da srusi gordost Judejaca, koji nisu prihvatali
one, sto su potekli od neznabostva.
Slava, kaze, i cast, i mir. Zemaljska dobra svagda imaju neprijatelje, povezana su s
nespokojstvom, izlozena zavisti i lukavstvu i, cak i kad im niko spolja ne preti, sam onaj,
koji ih poseduje, u mislima je uznemiren; medjutim, slava i cast u Bogu nasladjuju se
mirom i tudje im je nespokojstvo u pomislima, jer nisu podlozni lukavstvu. Kako je
izgledalo neverovatno da se casti udostoji neznabozac, koji nije slusao Zakon i Proroke,
dokazuje im to time sto je Bog nelicemeran. Bog, kaze, ne obraca paznju na to ko je ko,
nego ispituje dela. Ako pak po delima nema razlike izmedju Judejca i Jelina, onda nista
ne sprecava da se i ovaj drugi udostoji iste casti kao i prvi. Kada je, dakle, ukinut zakon,
ne preuznosi se, Judejine, pred onim koji ti je, dolazeci iz neznabostva ali cineci dobra
dela, bio jednak cak i onda, kada je tvoje judejstvo bilo slavno.
12. Jer koji bez zakona sagresise, bez zakona ce i izginuti, a koji pod
zakonom sagresise, po zakonu ce se osuditi,
14. Jer kad neznabosci, nemajuci zakona, cine od prirode sto je po zakonu,
oni nemajuci zakon sami su sebi zakon. 15. Oni dokazuju da je u srcima
njihovim zpisano ono stoje po zakonu, posto svedoci savest njihova.
Dokazuje ono sto govori protiv Judejaca i vodi rec s mudrom vestinom, kako se ne
bi pokazalo da on toboze govori protiv zakona. Kao da hvali i uzvisuje zakon, govori da
zasluzuju divljenje oni koji nemaju zakon " od prirode", tj. imaju ubedjenje u mislima.
Njima, naime, zakon nije bio ni potreban: medjutim, oni su zakon ispunili, zapecativsi u
svoja srca ne pisane reci nego dela i koristeci se, kao svedocanstvom o dobru, savescu i
prirodnim mislima. Ovde govori o tri zakona: o pisanom zakonu, o prirodnom zakonu i o
zakonu dela.
Neznabosci, nemajuci zakona. Kakvog zakona? Pisanog.
Cine od prirode ono stoje po zakonu. Po kakvom zakonu? Po zakonu koji se
ispoljava u delima.
Nemajuci zakona. Kakvog? Pisanog.
Sami su sebi zakon. Kako to? Rukovodeci se priodnim zakonom.
Oni dokazuju da je u srcima njihovim napisano ono sto je po zakonu. Kakvom
zakonu? Zakonu u delima. Prema toku besede, trebalo je da kaze ovako: kad neznabosci,
nemajuci zakona, po prirodi cine ono sto je zakonito, onda oni daleko prevazilaze one,
sto su pouceni u zakonu. Apostol, medjutim, nije tako rekao, nego se blaze izrazio: Sami
su sebi zakon. Time dokazuje da se i u drevna vremena, i pre nego sto je dat zakon,
ljudski rod nalazio pod tim istim Promislom. Time takodje zatvara usta onima, koji kazu:
zasto Hristos nije ranije i od samog pocetka dosao da nauci tvorenju dobra? On, je kaze,
od pocetka u svakoga polozio poznanje dobra i zla; medjutim, kad je video da to ne
pomaze, na kraju je dosao Sam.
I posto se misli njihove medju sobom optuzuju ili opravdavaju. 16. Na dan
kada Bog uzasudi tajne ljudske po evandjelju mojemu kroz Isusa Hrista.
Od tih reci zapocinje novu besedu, jer apostol sada govori o tome na koji ce se
nacin suditi svim ljudima uopste. U dan suda stajace ispred nas nase sopstvene misli, da
nas osude ili da nas opravdaju, i coveku na tom sudu nece biti potrebni drugi tuzioci ni
drugi branioci. Da bi povecao strah, ne kaze: "gresi" nego: tajna dela. Ljudi mogu da
sude jedino javnim delima, a Bog ce kaze, suditi tajnim delima kroz Isusa Hrista, tj. Otac
kroz Sina, jer Otai ne sudi nikome, nego je sav sud predao Sinu (Jn. 5; 2).
Mozes i ovako da razumes reci "kroz Isusa Hrista": prema evandjelju mome, koje
mi je predao Isus Hristos. Ovde nagovestava da evandjelje ne propoveda nista
neprirodno nego da obznanjuje ljudima ono, sto je ljudima od pocetka nagovestavala
sama priroda, tj. da i evandjelje svedoci o sudu i kazni.
Rekavsi da neznaboscu koji izvrsava zakon nista vise nije potreb-no, nabraja,
najzad, prednosti Judejaca u koje su se ovi uzdali i gordili se njima pred neznaboscima.
Najpre govori o imenu Judejaca, jer je ono pred-stavljalo ogromno preimucstvo, kao i
sada ime hriscana. Nije rekao: "Ti si Judejac", nego zoves se Judejac jer je istiniti Judejac
onaj koji ispoveda kao takav, buduci da ime "Juda" znaci ispovedanje.
I oslanjas se na zakon - ne trudis se, ne koracas i ne istrazujes sta bi trebalo ciniti
nego imas zakon, koji te bez tvog truda poucava u svemu.
Hvalis se Bogom, tj. da te Bog ljubi i da te pretpostavlja ostalim ljudima; obracanje
ljubavi Bo-zije u sredstvo za prezir bica iste vrste predstavlja znak krajnjeg bezu-
ilja.Iznas volju Njegovu (Boziju).
I umes da razlikujes, tj. da odlucujes sta bi trebalo ciniti a sta ne. Pod umes da
razlikujes treba podrazumevati "ono sto dolikuje" ili "ono sto svakome koristi".
21. Zar ti, dakle, koji ucis druge, sebe ne ucis? 22. Ti, koji propovedas da
se ne krade, krades? Koji govoris da se ne cini preljuba, cinis preljubu? Ti koji
se gadis na idole, krades svetinju? 23. Zar ti koji se hvalis zakonom,
prestupanjem zakona vredjas Boga? 24. Jer se Ime Bozije zbog vas huli medju
neznaboscima, kao sto je napisano.
Svoju misao izlaze u vidu pitanja, postidjujuci one sto se hvale da su oni ucitelji.
Kradjom svetinje se naziva otimanje onoga, sto je posveceno idolima. Iako su se gnusali
idola, nadvladalo ih je srebroljublje i zbog sramne koristi dotakli su se onoga sto je
posveceno idolima. Nakon toga izlaze najtezu krivicu, govoreci: hvalis se zakonom, kao
da si kroz zakon preuzvisen cascu od Boga, a prestupanjem zakona vredjas Boga.
Medjutim, da se ne bi pomislilo da samo on optuzuje Judejce, naveo je i njihovog
tuzioca, proroka Isaiju, isticuci dve njihove krivice: ne samo da su oni sami uvredili Boga,
nego i druge vode ka tome, i ne samo da ih ne uce da zive po zakonu, nego ih uce
onome, sto je protivno tome, uce ih da hule na Boga, a sto je protivno zakonu. Naime,
videvsi njihovu iskvarenost, govore: zar takve treba da ljubi Bog? Zar je bog, koji ljubi
takve, istinski Bog?
25. Jer obrezanje koristi, ako zakon isiunjavas; ako li si prestupnik zakona,
tvoje obrezanje je neobrezanje postalo.
26. Ako, dakle, neobrezani cuva zapovesti zakona, zar se nece njegovo
neobrezanje racunati za obrezanje?
Ne kaze da neobrezanje prevashodi obrezanje, jer bi to bilo isuvise bolno (za njih),
nego kaze: Racunace mu se za obrezanje. Zbog toga je istinsko obrezanje dobro delanje;
na isti nacin rdjavo delanje je neobrezanje. Zapazi da nije rekao: "ako neobrezani ocuva
zakon" jer je, verovatno, pretpostavljao da bi neko mogao da prigovori: da li neobrezan
covek uopste moze da ocuva zakon, kad i samo neobrezanje predstavlja narusavanje
zakona? Kako se izrazio? Zapovesti zakona, tj. zapovesti, za koje se nadaju da ce se
njihovim izvrsenjem opravdati. Obrezanje, naime, nije bilo delo nego stradanje, kakvo je
pretrpeo onaj sto su ga obrezivali, zbog cega se ne moze ni zvati opravdanjem zakona.
Ono je dato kao znak, da Judejce ne bi mesali s neznaboscima.
Odbacivsi sve zapovesti zakona recima: Kakvo je, dakle, preimucstvo Judejca, on
vidi da ce se odatle prirodno izroditi prigovor i predupredjuje ga. Kakav je to prigovor?
Sledeci: ako u tim zapovestima nema nikakve koristi, zasto je onda uopste izabran
judejski narod? On taj prigovor razresava s njemu svojstvenom mudroscu. Na recima se
saglasava i kaze da je velika korist Judejcima, a kao dokaz za to ne navodi zasluge
Judejaca nego darove Bozije. Nije rekao da Judejci u velikoj meri prevashode ostale
narode zbog toga sto su izvrsili ovo ili ono, nego zato sto su im poverene reci Bozije. To
je, medjutim, dobrocinstvo Bozije, a ne njihovo prevashodstvo. Sta znaci: poverene!
Date, predate.
Bog je Judejce smatrao dostojnima i zato im je poverio nebeska otkrovenja.
Govoreci tako, on ih spolja stiti; medjutim, i pored svega toga, on im predocava novu
optuzbu, dokazujuci da oni nisu poverovali recima Bozijim, koje su sluzile njihovoj casti.
Tu optuzbu, pak, ne iznosi u svoje ime i kao da kaze sledece: kakva je korist Judejcima
od toga, sto su dobili otkrovenje Bozije, kada mu nisu poverovali? Cini se da i taj prigovor
razresava, ne opravdavajuci Judejce nego Boga.
Ako nisu poverovali, da li je to od Boga? Zar je njihovo neverovanje ukinuti veru
Boziju, tj. otkrovenje i dobrocinstvo koje im je predato? Neverovanje Judejaca ne samo
da ni na koji nacin ne steti Bogu, nego, naprotiv, dokazuje i Njegovo veliko covekoljublje,
jer Bog lisava dobrocinstva one, sto ce Ga kasnije uvrediti. Vidis li kako je Judejce
optuzio onim istim, cime su se hvalili, odnosno, time sto su dobili zakon?
5. Ako li nasa nepravda objavljuje Boziju pravednost, sta cemo reci? Zar je
Bog nepravedan kada pokazuje gnev? Kao covek Govorim. 6. Nikako! Jer kako bi
onda Bog mogao suditi svetu!
Ovde iznosi jedan prigovor. Neki bi mogli da kazu: ako iz toga, sto nam je Bog
ucinio dobrocinstvo a mi se pokazali kao nezahvalni, sledi da se On pokazuje kao jos
pravedniji, zasto se onda On gnevi, tj. zasto nas kaznjava, kad smo mi posgali uzrok
Njegovog opravdanja i pobede? Takav je prigovor. Apostol ga razresava veoma mudro i
razoblicujuci Judejce. Iz toga, sto te Bog kaznjava, ne sledi da si ti uzrok pobede Bozije,
jer je nepravedno za pobednika da kaznjava onoga, koji je bio uzrok njegove pobede.
Bog, medjutim, nije nepravedan; u protivnom, kako bi Bog sudio svetu, ako bi On bio
nepravedan? Usled toga, kad te Bog kaznjava, a On nije nepravedan, sledi da ti za Njega
nisi postao uzrok pobede time, sto si gresio, jer je Bog mogao da pobedi i u slucaju da se
ti nisi pokazao kao rdjav. Reci: Govorim kao covek imaju takav smisao. Tako, kaze,
odgovaram, opravdavajuci Boga prema ljudskom rasudjivanju, tj. onoliko, koliko moze da
odgovori razborit covek: dejstva Bozija imaju neke nama nerazumljive osnove,
prevazilaze ljudski razum i nije im potrebna nasa zastita.
7. Jer ako se istina Bozija kroz moju laz pokaza obilno na slavu Njegovu,
zasto jos i ja kao gresnik da budem osudjen? 8.I zar cemo, kao sto nas grde i
kao sto kazu neki da mi govorimo, ciniti zlo da dodje dobro? Njihova je osuda
pravedna.
Ponavlja ono sto je prethodno vec receno, da bi razjasnio. Ako se kroz moj prestup
Bog pokazao kao pravedan i veran, zasto bi, najzad, osudjivali mene, koji sam bio na
korist slavi Bozijoj? U takvom slucaju ja ne zasluzujem osudu, nego nagradu. Ako je pak
to pravedno, onda ce biti pravedno i ono sto neznabosci govore o nama. Kad su
neznabosci culi Pavlove reci: Gde se umnozi Greh, onde sejos vecma umnozi blagodat
(Rim. 5; 20), izlozili su ih podsmehu i tvrdili da hriscani toboze govore: cinicemo zlo da bi
proisteklo dobro, gresicemo jos vise, da bi se umnozila blagodat. Te reci neznabozaca,
koje su izgovorili da bi nam se narugali i da bi nas izlozili podsmehu, mogu se primeniti i
u ovom slucaju, ako dopustimo da Bog projavljuje Svoju dobrotu zahvaljujuci nasoj
porocnosti i neblagodarnosti.
U stvarnosti, medjutim, nije tako. Rec neznabozaca je rec onih, koji svagda govore
laz. Njihova je osuda pravedna, tj. oni ce pravedno biti kaznjeni. Prema tome, ja time sto
gresim ne postajem uzrok opravdanja Bozijeg, jer bivam osudjen kao gresnik; ako bih
gresio radi slave Bozije, ne bih bio osudjen.
19. A znamo da ono sto zakon govori, govori onima koji su u zakonu, da se
svaka usta zatvore, i da sav svet bude kriv Bogu; 20. Jer delima zakona nijedno
telo nece se opravdati pred Njim; jer kroz zakon dolazi poznanje greha.
Da Judejci ne bi mogli da prigovore: "To ne govori nama", kaze: Ono sto zakon
Govori, govori onima koji su u zakonu. Kakva je, kaze, potreba da se govori drugima, kad
je zakon dat vama? Zakonom se naziva vasceli Stari Zavet, a ne samo Mojsejev zakon,
kao sto je zakonom na-zvao i Isaijina i Davidova prorostva. Recima:
Da se svaka usta zatvore izobrazava razmetljivost Judejaca i nezaustavljivi tok
njihovog jezika. Prorok ga je tim recima zauzdao kao nabujali potok. Apostol ne
podrazumeva da su navodno gresili zbog toga da bi se zatvorila njihova usta, nego
podrazumeva da su ih proroci razoblicavali zbog toga da svoje grehove ne bi predstavljali
kao grehove neznanja i da se ne bi hvalili. I ne samo Judejci, nego sav svet da bude kriv
Bogu, tj. osudjen, i da mu tudja bude odvaznost, jer se ne moze opravdati sopstvenim
delima, nego mu je potrebna pomoc sa strane, odnosno blagodat Hristova. Zasto se ti,
Judejinu, hvalis zakonom, kad si kriv kao i sav ostali svet, koji se ne moze opravdati
delima zakona?
Kroz zakon dolazi poznanje grehova. 21. A sada se bez zakona javila
pravda Bozija, posvedocena od Zakona i Proroka.
Ako se ti, Judejine, hvalis zakonom, znaj da ti on sluzi kao razlog za vecu kaznu. Ti
si kroz njega poznao sta je greh a onome, koji svesno gresi, preti veca kazna. To se
dogodilo usled tvog nemara, jer se nisi klonio greha, koji ti je postao poznat, i zato si na
sebe navukao jos vecu kaznu. Kako da se oslobodis te kazne? Ako prihvatis pravdu
Boziju, nezavisnu od zakona. Nas, naime, opravdava Bog, cak i kad ne bismo imali dela,
jer je Bog svemoguc. Prekrasno je rekao: javila se, da bi pokazao da je pravda Bozija
postojala i ranije, ali da je bila skrivena. I recima: Posvedocena od Zakona i Proroka
takodje pokazuje da ona nije nista novo, nego da su o njoj govorili i Mojsejev zakon, i
proroci, zbog cega i jeste dostojna prihvatanja. Naime, iako je ona nezavisna od zakona,
ona, potpuno saglasno sa zakonom, ima za cilj da nas opravda.
22. I to pravda Bozija kroz veru u Isusa Hrista za sve i na sve koji veruju,
jer nema razlike. 23. Jer svi sagresise i liseni su slave Bozije. 24. A opravdavaju
se darom, blagodacu Njegovom, kroz iskupljenje koje je u Hristu Isusu.
Ta pravda, kaze, tj. opravdanje kojim nas je opravdao Bog, nishodi na sve kroz
veru. Kada prinosimo veru, opravdavamo se svi, i Judejci i neznabosci. Jer nemarazlse.
Zato, sto je primio zakon, Judejac nema prednost nad neznaboscem jer je i on sagresio:
iz zakona je naucio samo kako da zna sta je greh a ne i da ga se kloni. Ako on i nije
sagresio tako, kao neznabozac, ipak je podjednako lisen slave jer je uvredio Boga, a
onaj, sto je uvredio, ne zanje plod slave nego plod sramote. Medjutim, nemoj da
ocajavas! Svi se opravdavaju darom, prema blagodati Bozijoj, a ta blagodat dolazi kroz
iskupljenje, tj. kroz savrseno oslobodjenje koje je satvorio Hristos, jer nas je On
opravdao, predavsi Samoga Sebe kao otkup za nas.
25. Kojega odredi Bog da bude krvlju Svojom zrtva pomirenja kroz veru,
da pokaze pravdu Svoju oprostenjem predjasnjih greha, 26. U dugotrpljenju
Bozijem, da se pokaze pravda Njegova u sadasnje vreme, da je On pravedan i da
opravdava onoga koji je od vere Isusove.
28. Mislimo, dakle, da ce se covek opravdati verom bez dela zakona. 29. Ili
je Bog samo Judejaca a ne i neznabozaca? Da, i neznabozaca. 30. Jer jedan je
Bog, koji ce opravdati obrezanje iz vere i neobrezanje verom.
31. Ukidamo li, dakle, zakon verom? Nikako! Nego zakon utvrdjujemo.
CETVRTA GLAVA
Onaj koji radi, kaze, dobija platu kakva mu se racuna za trud po dugu; verujuci
pak, cak i ako ne dela, sa svoje strane prinosi veru, sto je veoma znacajna stvar, jer
ubedjenost da Bog i onoga, koji zivi u grehu, moze ne samo da oslobodi od kazne nego i
da ucini pravednim, ima veoma veliku vrednost. Iz tog razloga, se i verujucem vera
njegova racuna u pravednost, tj. Bog prihvata njegovu veru, ali ne zato da bi mu dao
platu, nego zato da bi ga opravdao. Prema tome, onaj koji veruje prinosi nesto i sa svoje
strane, odnosno veru. Dokazavsi Avraamovim primerom da pravda ili opravdanje poticu
od vere, pominje i Davida, jer on blazenim naziva onoga coveka kojem Bog ne uracunava
grehe, pokazujuci time preimucstvo i prevashodstvo vere. Ako je blazen onaj, koji dobija
oprostaj po blagodati, onda je daleko blazeniji onaj, koji je pokazao veru i bio njome
opravdan. Zasto ti je, kaze, nelagodno, ako on dobija oprostaj grehova po blagodati?
Vidis li da se onaj, koji je dobio oprostenje po blagodati, naziva blazenim, jer ga prorok
ne bi tako nazvao da ne zna da on ima veliku slavu. Naime, blazenstvo je nesto veoma
vazno i uzvisenije od same pravednosti, ono je iznad svakog dobra koje dobijamo od
Boga.
Ako, kaze, blazenstvo prsada onome, kome Bog ne uracunava grehove tj.
opravdanome, a Avraam je opravdan, on je svakako zadobio i blazenstvo. Pogledajmo
pak, kada se on opravdao? Pre ili posle obrezanja? Naravno, do obrezanja. To znaci, da
se blazenstvo odnosi na neobrezanje, odnosno, u vecoj meri pripada neobrezanju, nego
obrezanju.
Razresava prigovor koji se prirodno morao pojaviti. Neko bi, mozda, prigovorio: ako
se Avraam opravdava do obrezanja, zasto je onda obrezan? Apostol odgovara: Primi znak
obrezanja umesto pecata, koji je zapecatio njegovo opravdanje verom kakvu je ispoljio
ranije, dok je bio neobrezan. Dakle, u vezi s Avraamom ispoljavaju se dva predmeta:
obrezanje i neobrezanje. On se kroz neobrezanje pojavljuje kao otac neobrezanih.
Medjutim, kakvih neobrezanih? Onih, koji slicno njemu veruju da se i njima uracuna u
pravednoss, tj. da bi se i oni opravdali. S druge strane, Avraam se kroz obrezanje
pojavljuje kao otac obrezanja, tj. obrezanih. Otac, ali ne samo onih koji su obrezani,
nego i onih koji koracaju stopa-ma njegove vere, kakvu je imao u neobrezanju. Prema
tome, ovo mesto bi trebalo citati na sledeci nacin: postao je i otac obrezanima, ali ne
onima, sto su mu slicni samo po obrezanju, nego onima koji koracaju stopama njegove
vere, tj. koji slicno njemu veruju u vaskrsenje mrtvih tela.
Naime, on je u starosti i umrtvljenosti poverovao da Bog moze da ucini njegovo
seme plodnim i da mu podari sina. Potpuna misao je slede-ca: buduci jos neobrezan,
Avraam je poverovao i opravdao se, da bi na taj nacin postao otac verujucih neobrezanih.
S druge strane, on je dobio obrezanje, pecat i znak vere koju je imao u neobrezanju, da
bi postao otac obrezanih ali, naravno, onih sto koracaju stopama njegove vere, kakvu je
imao dok jos nije bio obrezan. Cim nema takve vere, obrezanje se uzaludno hvali,
podrazavajuci onoga sto pokazuje vrecu, na koju je samo stavljen pecat ali u kojoj nema
nicega. Judejac je, dakle, vreca zapecacena obrezanjem, ali koja nema vere ciji je pecat
obrezanje.
13. Jer obecanje Avraamu ili semenu njegovu da on bude naslednik sveta
ne bi zakonom nego pravednoscu vere. 14. Jer ako su naslednici oni koji su od
zakona, uzaludna je vera i propade obecanje.
Apostol je vec dokazao da opravdanje ne biva zakonom nego verom. Sada
dokazuje da Avraam obecanje nije dobio zakonom nego pravednom verom. Kakvo
obecanje? Da bude naslednik sveta, tj. da u njemu budu blagosloveni svi narodi celog
sveta. Ako je, kaze, obecanje dato zakonom, onda je uzaludna vera, tj. pokazuje se kao
uzaludna i beskorisna. Ko ce se onda brinuti o veri ako je obecanje nasledja dato
zakonom? Stvari, medjutim, ne stoje tako. Avraam obecanje nije nasledio zakonom (jer
gde je tada bio zakon?), nego verom, kao sto je i napisano: Avraam poverova (1. Mojs.
15; 6). 15. Jer zakon stvara gnev, a gde nema zakona, nema ni prestupa. Sada dokazuje
na koji je nacin obecanje nedelotvorno. Sa zakonom je, kaze, sjedinjen i prestup, a
prestupanje zakona stvara gnev i izlaze prokletstvu i kazni. Kako su, pita se, oni sto su
krivi za prestup dostojni nasledja?
18. Kad nije bilo nikakve nade, on s nadom poverova da ce biti otac
mnogim narodima...
Kao sto je receno: Tako ce biti tvoje potomstvo. 19. I ne oslabivsi verom,
ne pomisli na svoje vec umrtvljeno telo, a bese mu negde oko sto Godina, ni na
umrtvljenost Sarine materice. 20. I u obecanje Bozije ne posumnja s
neverovanjem, nego ojaca u veri i dade slavu Bogu, 21. I bese potpuno uveren
da ono sto Bog obeca, kadar je i uciniti.
Rekavsi da je Avraam bez ikakve ljudske nade poverovao s nadom Bozijom, sada to
i dokazuje, govoreci da je Avraamu bilo receno: Umnozicu seme tvoje kao zvezde
nebeske i kao pesak morski (1. Mojs. 15; 5 i 22; 17). On (Avraam) nije, dakle, oslabio u
veri nego je ojacao u njoj, ne obracajuci paznju niti na sopstveno telo, vec umrtvljeno
usled starosti, niti na dvostruku umrtvljenost Sarine materice (koja bese umrtvljena i od
starosti i od neplodnosti). Nije se pokolebao, tj. nije ni najmanje posumnjao, nije se
pokolebao mislju, nego je ojacao u veri. Zapazi kako dokazuje da je verujucem potrebna
veca sila. Mnogi su ponizavali veru kao delo koje ne zahteva trud, dok su dela velicali, jer
zahtevaju znoj i snagu. Apostol, medjutim, kaze da je verujucem potrebna velika i silna
dusa da bi odbila nagovore neverja, kao sto je i Avraam bio silan verom. A kako je
Avraam bio silan verom? Tako sto je dao slavu Bogu, odnosno, nije poverovao na osnovu
ljudskog umovanja, nego pomisljajuci na ono sto je dostojno slave Bozije i buduci uveren
da Bog moze da ucini i nemoguce, jer se u tome i sastoji slava Bozija. Bese mu negde
oko sto godina, receno je priblizno, jer Avraam u to vreme jos nije imao punih sto
godina.
PETA GLAVA
1. Opravdavsi se, dakle, verom, imamo mir u Bogu kroz Gospoda naseg
Isusa Hrista. 2. Kroz kojega i pristupismo verom u ovu blagodat u kojoj stojimo,
i hvalimo se nadanjem slave Bozije.
Apostol ovde rasudjuje o zivotu po veri, da ne bismo postali nemarni, nakon sto je
rekao tako mnogo u pohvalu veri a unizujuci dela. Buduci da nas je vera opravdala,
necemo vise gresiti, nego cemo posredstvom zivota kakav je Njemu ugodan biti u miru
sa Bogom. Kako ce se to dogoditi?
Kroz naseg Gospoda Isusa Hrista. Opravdavsi nas kad smo bili gresnici, On nam i
sadejstvuje da ostanemo u pravdi Njegovoj, jer smo kroz Njega pristupili toj blagodati.
Ako je priveo one sto su davno postojali, utoliko pre ce zadrzati one koji odnedavno
postoje (= cije je postojanje blisko). Priveo nas je toj blagodati. Na koji nacin? Verom, tj.
onda, kad smo mi prineli veru. Kakva je to blagodat? Zadobijanje svih dobara koja nam
se daju kroz krstenje.
U kojoj stojimo, imajuci cvrstinu i nepokolebivost. Bozanstvena dobra svagda stoje
i nikad se ne menjaju. Osim toga, ne samo da cemo cvrsto sacuvati ono sto smo zadobili,
nego se nadamo da cemo dobiti i ostalo.
Hvalimo se, kaze, nadanjem dobrima, koja ce nam biti data u buducnosti. Kako se
ona odnose na slavu Boziju, neminovno ce nam biti data, ako ne zbog nas, a ono zbog
proslavljenja Samog Boga.
Ne hvalimo se, kaze, samo buducim dobrima nego jos vise svojim sadasnjim
nevoljama. Ne zbunjujte se, kaze, zbog toga, sto smo u nevoljama, jer to i jeste pohvala
za hriscanina. Na koji nacin? Nevolja gradi trpljenje, a trpljenje iskusavanoga cini
iskusnim (= isprobanim). Iskusan covek, umirujuci se u dobroj savesti mislju da je
nevoljama izlozen Boga radi, nada se da ce za te nevolje dobiti nagradu. Takvo nadanje
nije besplodno i ne postidjuje onoga sto se nada. Ljudske nade, koje se ne ostvare,
postidjuju coveka, dok bozanstvene nade nisu takve. Onaj, Koji daje dobra, besmrtan je i
blag i mi cemo, iako umiremo, oziveti, i tada vise nista nece spreciti nase nade da se
ostvare.
Jer se ljubav Bozija izlila u srca nasa Duhom Svetim koji je dat nama.
O buducnosti uverava onom ljubavlju, koju nam je Bog vec pokazao i kao da kaze
sledece: "Ne gubi veru, jer nadanje bozanstvenim dobrima nije uzaludno. Onaj, Koji nas
je toliko zavoleo da nas je bez svakog naseg truda a posredstvom Duha Svetoga ucinio
cedima Bozijim, kako da nam ne podari i vence nakon truda? Izlila se, kaze, ljubav Bozija
u srca nasa, tj. izobilna je i bogata u nama, jer u srcima imamo Duha Svetoga, Kojeg
nam je darovao Sam Bog.
Rekavsi da se ljubav Bozija izliva u nas kroz Duha Kojeg imamo u sebi kao dar
Boziji, pokazuje i velicinu te ljubavi na osnovu toga sto je Hristos umro za nas nemocne
(skr cdzt aavecs), tj. gresne ili, sto je jos gore, bezbozne, iako jedva da bi se nasao i
neko ko bi umro za pravednika. Prema tome, preizobilje ljubavi jeste umreti za gresnike i
bezboznike.
U odredjeno vreme, odnosno, u odgovarajuce i predodredjeno (lat. predefinitum)
vreme, jer je to bilo pravo vreme, tada je umro. Kada je pak On umro zbog te ljubavi i
kad nas je Svojom smrcu opravdao, utoliko pre ce sada spasti od gneva nas, koje je vec
opravdao. Darovao nam je ono sto je vece, tj. opravdanje. kako da nas onda ne spase od
gneva? Onima, pak, koji su spaseni od gneva, prema Svojoj velikoj ljubavi daruje i dobra.
10. Jer kada smo se kao neprijatelji pomirili sa Bogom kroz smrt Sina
Njegova, mnogo pre cemo se, vec pomireni, spasti zivotom Njegovim.
Iako se cini da ovde govori o istom, zakljucci do kojih dolazi putem poredjenja su
razliciti. Prethodno je govorio o nasoj grehovnosti i, dodavsi da smo opravdani, kroz
poredjenje zakljucuje: Onaj, Koji je nas, gresnike, opravdao Svojom smrcu, utoliko pre
ce spasti opravdane. Sada pak, pomenuvsi Hristov zivot i Hristovu smrt, opet putem
poredjenja izvodi zakljucak: kad smo pomireni krvlju i smrcu Gospodnjom, kako se sada
necemo spasti Njegovim zivotom? Zar nas Onaj, koji nije postedeo Svog Sina, nego Ga je
predao na smrt radi naseg pomirenja, sada nece utoliko pre spasti Njegovim zivotom?
11. A ne samo to, nego se i hvalimo Bogom kroz Gospoda nasega Isusa
Hrista, kroz kojega sada primismo izmirenje.
Nismo, kaze, samo spaseni, nego se i hvalimo Bogom, jer smo spaseni kad smo bili
bezbozni, i spaseni smo krvlju Jedinorodnog. Hvalimo se Gospodom Isusom Hristom: On,
Koji je izvor naseg pomirenja, jeste i izvor nase pohvale.
12. Zato kao sto kroz jednoga coveka udje u svet greh, i kroz greh smrt, i
tako smrt udje u sve ljude, posto svi sagresise.
Nakon sto je rekao da nas je Gospod Isus opravdao, okrece se ka korenu zla, ka
grehu i smrti i pokazuje da su i jedno i drugo, tj. i greh i smrt usli u svet kroz jednog
coveka, Adama, i da su opet jednim covekom, tj. Hristom, uklonjeni.
Sta znace reci: Svi sagresise? Znaci da su svi sagresili u Adamu. Cim je on pao,
kroz njega su postali smrtni i oni, koji nisu okusili od zabranjenog drveta; buduci da je on
pao, kao da su pali i oni sami.
13. Jer Greh bese na svetu do zakona, ali se greh ne racuna kada nema
zakona. 14. Ali smrt careva od Adama do Mojseja i nad onima koji ne sagresise
slicnim prestupom kao Adam, koji je slika Onoga koji ce doci.
Apostol hoce da dokaze da su i oni, koji nisu okusili od zabranjenog drveta i koji
nisu sagresili slicno Adamu, usled njegovog greha takodje smatrani za gresne, i umrli su.
On to dokazuje na sledeci nacin: greh je carevao do davanja zakona, odnosno i pre
zakona. Kakav je bio taj greh? Da li greh zbog prestupanja zakona? Medjutim, kako je
mogao da postoji takav greh, kad nije postojao zakon? Greh se racuna onda, kad postoji
zakon, i ljudi, koji prestupaju zakon, neminovno se nazivaju gresnicima.
Ali smrt carova od Adama do Mojseja, tj. i pre davanja zakona. To znaci da je
postojao greh, kroz koji je smrt carevala: kad ne bi postojao nikakav greh koji bi zadrzao
smrt, onda ona ne bi ni carevala. Posto je dokazano da greh usled prestupanja jos nije
postojao, preostalo je samo da je to bio Adamov greh, kroz koji je smrt carevala i nad
onima sto nisu neposredno sagresili (jer se za one sto nisu dobili zakon i sto ga nisu
prestupili ne kaze da su sagresili).
Medjutim, oni su prestupili u podobiju Adamovog prestupa i postali su pricasni
njegovom padu kao padu svog praoca, koji je praobraz Hrista. Kao sto je drevni Adam
ucinio da svi budu krivci u njegovom padu, iako oni sami nisu pali, tako je i Hristos
opravdao sve, iako nisu ucinili nista dostojno opravdanja. Upra-vo zbog toga je on
praobraz Onoga koji ce doci, tj. Hrista.
15. Ali blagodatni dar nije tako kao prestup, jer ako prestupom jednoga
pomrese mnogi, mnogo se vise blagodat Bozija i dar u blagodati jednoga coveka
Isusa Hrista izobilno izli na mnoge. 16. I ne bi sa darom onako kao sto bi sa
prestupom kroz jednoga; jer sud zbog jednoga bi osuda, a blagodatni dar bi
opravdanje od mnogih prestupa.
Hristos nam, kaze, nije doneo korist samo u onoj meri, u kojoj nam je Adam naneo
stetu; ako je greh bio toliko jak da su usled pada jednoga osudjeni svi njegovi potomci,
premda nisu pali, onda ce na mnoge daleko vise i obilnije dejstvovati blagodat Boga Oca,
i ne samo Njegova, nego i (blagodat) Njegovog Sina. Dar Boziji ne moze biti jednak osudi
kroz jednog sto je sagresio.
Prestup, tj. greh, koji podleze sudu, potekao je od Adama i bi osuda tj. smrt, i
mnostvo grehova svagda je postojalo u njegovom potomstvu, tako da su se ljudi nalazili
u vlasti mnogih grehova i smrti. Blagodatnidar bi opravdanje od mnogih prestupa, tj.
blagodat ne samo da je izbrisala taj jedan greh, nego i ostale grehove, koji su za njim
usledili. Ona nam je postala za opravdanje, dajuci nam oprostaj svih prestupa, ucinjenih
posle pada.
17. Jer ako se prestupom jednoga zacari smrt kroz jednoga, tim pre ce oni
koji primaju izobilje blagodati i dar pravednosti u zivotu carovati kroz jednoga,
Isusa Hrista. 8. Tako, dakle, kao sto jednim prestupom dodje osuda na sve
ljude, tako i jednim opravdanjem dodje na sve ljude opravdanje zivota.
Ako se zbog toga, sto je jedan covek jeo sa zabranjenog drveta, zacarila smrt,
onda cemo utoliko pre mi, koji smo dobili obilje i bogatstvo blagodati i opravdanje, ziveti i
carevati posredstvom jednoga Isusa Hrista, cija smo braca i s kojim smo se spojili u
jedno telo, s kojim smo se sjedinili kao telo sa Glavom. Mi nismo dobili prosto i jednoliko
dobro, da bismo mogli da sumnjamo u pogledu buducnosti, nego su nasa dobra plod
izobilne blagodati. Zamisli da se neko mnogo zaduzio i da je zbog toga bacen u tamnicu
zajedno sa zenom i decom i da nakon toga ne samo da je oslobodjen tamnice i duga,
nego i da je dobio deset hiljada talanata, da je uveden u carsku palatu, da je bio
udostojen visoke pocasti i postao carev sin. Upravo tako se dogodilo i sa nama.
Dakle, kaze apostol zakljucujuci misao, kao sto su kroz prestup jednoga (ono sto je
prethodno nazivao grehom sada naziva prestupom, misleci na Adamov greh) svi ljudi
izlozeni prokletstvu, tako se i kroz opravdanje jednoga, Hrista, na sve ljude izlila
blagodat, dajuci im opravdanje umesto greha i zivot umesto smrti.
19. Jer kao sto kroz neposlusnost jednog coveka mnogi postase gresni,
tako ce i kroz poslusnost jednoga mnogi postati pravedni.
Moglo bi se uciniti da na ovom mestu ponavlja (ono sto je receno), iako zapravo
nije tako. Prethodno je rekao: Kao sto jednim prestupom dodje osuda na sve ljude, tako
i jednim opravdanjem dodje na sve ljude opravdanje zivota (st. 18), a sada objasnjava u
cemu se sastojalo pregresenje jednoga i kaze da je to bila neposlusnost, kroz koju su
mnogi postali gresni, tj. podlozni kazni i osudjeni na smrt. Objasnjaa takodje, u cemu se
sastojalo opravdanje Jednoga, tj. Hrista, i kaze da je to bilo poslusanje, cak do smrti, i to
do smrti na krstu. Kroz takvo poslusanje unistena je smrt i mi smo oslobodjeni osude na
smrt.
Nakon sto je dokazao da su u Adamu svi osudjeni a u Hristu svi spaseni, neko bi,
verovatno, mogao da posumnja i da prigovori: Sta je cinio tokom tolikih godina zakona,
ako nas je opravdao Hristos? Zakon, odgovara dodje, tj. bio je dat privremeno, on nije
bio glavna i najvaznija potreba. Kad je on dosao, umnozio se prestup, jer je on davao
mnostvo zapovesti.
Medjutim, ljudi su sve te zapovesti prestupili, zbog cega se i umnozio prestup
(bezakonje). Veznik "da se" ne ukazuje na uzrok, nego na posledice. Zakon je dat radi
umanjenja i istrebljenja greha. Medjutim, dogodilo se sasvim suprotno, ali ne usled
prirode zakona, nego usled ljudskog nemara.
I dok se kroz zakon umnozio greh, kroz Hrista se blagodat Bozija javila preizobilno.
Ona nas nije samo oslobodila od greha, nego nas je i opravdala, ucinila nebeskima i
usinila Bogu. Zbog toga i ne kaze da se blagodat umnozila, nego da se jos vecma
umnozila (dosl. preumnozila), ukazujuci time na njeno veliko obilje.
21. Da bi, kao sto carova greh u smrti, tako i blagodat carovala
pravednoscu za zivot vecni kroz Isusa Hrista, Gospoda nasega.
SESTA GLAVA
3. Ili zar ne znate da svi koji se krstimo u Hrista Isusa, u smrt Njegovu se
krstismo! 4. Tako se s Njim pogrebosmo kroz krstenje u smrt, da bi, kao sto
Hristos ustade iz mrtvih slavom Ocevom, tako i mi hodili u novom
(obnovljenom) zivotu.
Pripoveda kako smo umrli za greh i kaze: kroz krstenje. Mi smo se krstili u smrt
Hristovu, sto znaci da smo duzni i da umremo kao sto je umro On. Ono, sto je za Hrista
krst i grob, to je za nas krstenje, iako u drugom smislu. Hristos je umro i vaskrsao
telesno, dok mi umiremo za greh i vaskrsavamo za vrlinu. Kao sto je Hristos telesno
vaskrsao iz mrtvih slavom Ocevom (tj. sopstvenom bozanstvenoscu jer je slava Oceva
-Sin), tako i mi vaskrsavamo drugim vaskrsenjem, tj. novim nacinom zivota. Kada, na
primer, bludnik postane celomudren, onda je to smrt i vaskrsenje smrt poroka i
vaskrsavanje i ozivljavanje vrline u coveku.
Nije rekao: pridruzili smo se (postali zajednicari, prikljucili smo se), nego kaze da
smo srasli, ukazujuci recju srastanje na plod smrti Hristove u nama. Telo Hristovo,
pogrebeno u zemlju, donelo je spasenje. Kako smo mi pogrebeni (pogruzeni) u vodu a
Hristos u zemlju, pri cemu smo mi pogrebeni za greh a On telesno, nije ni rekao: "sa
smrcu", nego: sa podobijem smrti. Zbog toga cemo biti zajednicari vaskrsenja i
nasledicemo vecni zivot, projavljujuci dobrim delima svoje vaskrsenje.
Stari nas covek tj. porocnost, raspet je s Njim, tj. slicno kao sto je telo Hristovo
pogrebeno u zemlju, i on je pogreben u krstenju.
Da bi se unistilo telo grehovno, tj. porocnost koja je sastavljena od mnogo vidova
ili nase telo koje je sklono grehu, zbog cega i dodaje: da vise nerobujemo grehu. Zelim,
kaze, da telo bude mrtvo, ali ne u smislu da bude unisteno, nego da ne gresi.
Jer ko umre oslobodi se greha. Govori o vascelom coveku. Kao sto se onaj, koji je
umro, oslobodio greha, tj. izbavio se i slobodan je, tako i ti, koji si se krstio i umro za
greh, ostani mrtav za njega.
Moglo bi nam se uciniti da ovde ponavlja ono sto je vec receno, mada, u stvari, nije
tako. Apostol je prethodno rekao da smo duzni da svagda ostanemo mrtvi za greh, a
sada rasudjuje o vaskrsenju novog zivota po Bogu (tj. novog nacina zivota), koji smo
duzni svagda da imamo. Ako smo kroz krstenje umrli sa Hristom, verujemo da cemo
svagda biti pricasni vaskrsenju (da cemo biti zajednicari vaskrsenja), koje se sastoji u
novom zivotu, kao sto i vaskrsli Hristos svagda zivi i vise ne umire.
Jer sto je umro, grehu je umro jednom za svagda znaci: Hristos je umro zbog
naseg greha, dok Sam po Sebi nije bio kriv smrti.
A sto zivi, Bogu zivi, tj. zivi bozanstvenom silom, jer On svagda zivi u sili Boga i
Oca. Kao sto Hristos ne umire po drugi put, tako ni mi ne umiremo drugi put kroz drugo
krstenje (odnosno, za nas ne postoji drugo krstenje). Dakle, ostacemo u predjasnjem, tj.
u smrti greha, ali i u vaskrsenju zivota po Bogu. To smo dobili u Isusu Hristu, tj. uz
Njegovu pomoc (dosl. saveznistvo, aiccahga), jer Onaj, Koji nas je vaskrsao kad smo bili
mrtvi, utoliko ce nas pre sacuvati u zivotu sada, kad smo oziveli.
13. Niti dajite udove svoje grehu za oruzje nepravde, nego predajte sebe
Bogu kao ozivljeni iz mrtvih, i udove svoje Bogu za oruzje pravdi.
Gde su manihejci,[1] koji kazu da je telo gresno po samoj svojoj prirodi? Telo je
oruzje, a oruzje je sredstvo za vrlinu i za porok. Tako mac u rukama vojnika sluzi kao
oruzje za gradjane, dok je u rukama razbojnika oruzje protiv gradjana.
Ne dajite udove svoje grehu za oruzje nepravdi. Onaj koji gresi cesto postupa
nepravedno u odnosu na bliznjeg, ali uvek - u odnosu na samoga sebe.
Nego predajte sebe Bogu, razmisljajuci kakva je razlika izmedju Boga i greha i
kome je bolje da se potcinimo - da li grehu koji je umrtvio, ili Bogu Koji je oziveo?
Rekavsi da su udovi oruzje nepravde, pokazao je s jedne strane da telo, kao sto je
receno, nije nesto rdjavo, ako vec moze da bude oruzje pravde, a sa druge - da je vec
nastupila bitka i da moramo biti vojnici, potcinjeni Bogu, koji ce uzeti oruzje da bi zastitili
svoje duse.
14. Jer greh nece vama ovladati, posto niste pod zakonom, nego pod
blagodacu.
Do dolaska Hristovog, kaze, grehu je bilo lako da pobedi vasa tela. Tada jos nije
bilo ni pomocnika Duha, ni krstenja koje moze da umrtvi greh. Zbog toga zakon,
propisujuci sta da se cini, nije napredovao. Nakon dolaska Hristovog, borba je postala
laksa, zbog cega su veci i nasi podvizi, kao podvizi onih sto dobijaju vecu pomoc. Prema
tome, greh nece gospodariti nad nama, ukoliko mu se ne budemo isuvise priklanjali
(potcinjavali). Sada vise nema zakona, koji samo daje zapovest, ali ne ukazuje nikakvu
pomoc, nego je tu blagodat, koja oprasta prethodne grehove i krepi za buducnost.
15. Sta dakle? Hocemo li da gresimo kad nismo pod zakonom nego pod
blagodacu? Nikako! 16. Ne znate li da kome dajete sebe za sluge u poslusnost,
sluge ste onoga koga slusate: ili greha za smrt, ili poslusnosti za pravednost.
Apostol svagda retpostavlja takve prigovore, zbog cega ih i iznosi i razresava. Tako
postupa i sa ovim izrazom, odgovarajuci na njega: Nikako!
Zatim dokazuje, da nama nije tesko da ne gresimo. Razmislite, savetuje, sta je
bolje: da li da budete sluge greha, kojem se predajete po sopstvenoj volji (jer to znaci
izraz: dajete sebe) i da kao platu dobijete smrt, odnosno vecnu kaznu (jer je Adamov
greh izrodio telesnu i privremenu smrt, dok greh koji se sada savrsava izlaze coveka
vecnoj smrti tj. vecnoj kazni), ili da se potcinite Bogu i da za nagradu dobijete
pravednost i dobra koja iz nje proisticu?
17. Ali Bogu hvala sto bejaste sluge grehu pa poslusaste od srca pravilo
nauke kojoj se predadoste.
Bogu hvala. Nase oslobadjanje od onog zla nije delo ljudske, nego Bozije sile, zbog
cega i treba da zahvaljujemo. Posle toga, vi niste postali poslusni po prisili, nego po
raspolozenju sopstvenog srca. Zato se ne vracajte onom gorem, od kojeg ste dobrovoljno
otpali. Da bi dokazao da je, iako su oni sami pristupili, sve zavisilo od blagodati Bozije,
dodaje: predadoste se, tj. od Boga ste pouceni pravilu nauke. Kakvom pravilu nauke? Da
zive pravovernim i najdolicnijim zivotom.
18. Oslobodivsi se pak greha, postadoste sluge pravednosti. 19. Kao covek
govorim zbog nemoci vaseg tela. jer kao sto davaste ude svoje da robuju
necistoti i bezakonju za bezakonje, tako dajte sada ude svoje da sluze pravdi za
osvecenje.
Dva ste, kaze, dobrocinstva dobili od Boga: i oslobodjeni ste od takve sramote i
postali ste sluge pravednosti, i zato se nasladjujete velikom slavom. Zeleci zatim da kaze
da Rimljani treba da sluze Bogu onako, kao sto su nekad sluzili grehu, najpre dodaje:
Kao covek govorim, tj. izlazem nesto neznatno, nedostojno predmeta, ali srazmerno
vasoj nemoci (slabosti). Trebalo je da na taj nacin pokaze neuporedivo vecu meru
sluzenja Bogu, nego grehu; medjutim, usled svoje nemoci, kaze, zamislite makar
jednaku meru. Zapazi kako je jasno ukazao na nase dobrovoljno ropstvo, rekavsi: Tako
sada dajte ude svoje. Ucinivsi, kaze, same sebe robovima, vi ste se predali necistoti, tj.
preljubi, bludu i najsramnijim delima - i sta kazem, zar samo jednoj necistoti?
Svakom bezakonju uopste, i to da robujete bezakonju, tj. da cinite jos veca
bezakonja. Naime, pocinivsi neki greh, vi se niste zaustavili na tome, nego ste u tome
nasli podsticaj za dalje bezakonje. Sada pak, u istoj meri dajte udove svoje da sluze
pravdi, odnosno svakoj vrlini, kako bi zivot provodili u celomudrenosti i svetosti a ne u
predjasnjoj necistoti.
20. Jer kad bejaste robovi greha, slobodni bejaste od pravednosti. 21.
Kakav, dakle, plod imadoste tada od onoga, cega se sada stidite? Jer je kraj
onoga smrt.
Kad ste, kaze, ziveli u poroku, bili ste otudjeni od pravednosti. Tada joj se niste
potcinjavali i uopste niste hteli da joj sluzite, i sami ste se oslobadjali od nje. Zato se
sada, sluzeci pravdi, ne potcinjavajte grehu. I kakav ste plod imali od necistote? Nikakav,
osim sramote.
I sta kazem? Sramote? Za plod ste imali smrt: jer je kraj onoga smrt, cesto i
telesna, a dusevna uvek. Od smrti ste, medjutim, izbavljeni blagodacu Hristovom, a i stid
vam je na korist, jer se stidite tih grehova.
22. A sad, oslobodivsi se od greha i postavsi sluge Bozije, imate plod svoj
na osvecenje, a kraj zivot vecni. 23. Jer je plata za greh smrt, a dar Boziji je
zivot vecni u Hristu Isusu, Gospodu nasem.
Plod dela greha jeste stid, a plod pravde osvecenje, cistota, neporocnost. Kraj prvih
je smrt, a kraj drugoga vecni zivot. Platom se naziva i najamnina koju je car davao
vojnicima. Tako, je i vama, koji sluzite grehu data plata (najamnina) i nagrada za
sluzenje, tj. smrt.
A dar Bozji. Nije rekao: "nagrada od Boga", nego dar. Vi niste primili niti nagradu
niti platu za trud, nego je sve to proisteklo iz blagodati u Isusu Hristu, jer je On sve
satvorio.
NAPOMENA:
1. Jeres koja se pojavila u 2. polovini 3. veka u Persiji, a ime je dobila po svom predvodniku, Manesu. Poreklom
je bio Vavilonjanin i svestrano obrazovan. Njegovo ucenje u pocetku nije imalo nikakve veze sa hriscanstvom,
i uglavnom se svodilo na pokusaj obnavljasa Zoroastrinog dualizma. Kasnije je u njega uneo i neke hriscanske
elemente, tvrdeci da je Isus sa sunca sisao na zemlju, da je primio prividno telo i da je prividno stradao. Od
svojih pristalica, Manes je zahtevao velika odricanja, jer je materiju prezirao kao zlo. Ova jeres je u toj meri
bila rasprostranjena da je cak i car Dioklecijan izdao dekret protiv nje.
SEDMA GLAVA
1. Ili ne znate, braco, jer govorim onima koji znaju zakon, da zakon vlada
nad covekom samo dokle on zivi? 2. Jer je udata zena vezana zakonom za zivog
muza; ako li muz umre, razresi se od zakona muzevljeva. 3. Zato, dakle, dok joj
je muz ziv bice preljubnica ako podje za drugoga muza; ako li joj umre muz,
slobodna je od zakona da ne bude preljubnica ako podje za drugog muza.
Ako ste, kaze, umrli, onda ne stojite pod zakonom. Ako zena posle muzevljeve
smrti ne podleze odgovornosti, onda je od jarma zakona utoliko slobodnija onda, kad i
ona sama umre. Zapazi kako mudro dokazuje da sam zakon hoce da ga napuste. I vi ste
se, dakle, oslobodili od zakona telom Hrista, Koji je za nas raspet. Telo je zbog toga i
umrtvljeno, da biste vi umrli za zakon i bili pod vlascu Drugog, Koji je za vas umro i zatim
vaskrsao. Nakon sto je umro, zakon vise ne zivi. Hristos, medjutim, zivi i nakon sto je
umro, tako da nemate vlast da odstupite od Njega, Koji je ziv. A kakva je korist od toga?
Da plod donesemo Bogu, tj. da iz tog braka, u kojem smo se sjedinili sa Hristom,
radjamo Bogu decu, tj. dobra dela.
Apostol je rekao mnogo toga, sto bi moglo da izgleda kao optuzivanje zakona,
odnosno: Greh nece vama ovladati, posto niste pod zakonom nego pod blagodacu (Rim.
6; 14), zakon uz to dodje da se umnozi prestup (Rim. 5; 20) i po starom slovu (7; 6). Da
bi uklonio takvo podozrenje, uvodi prigovor u vidu pitanja i kaze: "Sta govorim o zakonu?
Da li to, da je on greh?"
Zatim razresava ovaj prigovor i na pocetau negativno odgovara, kao sto i obicno
govori o krajnje nedolicnom, a zatim iznosi dokaz. Zakon, kaze, nije greh, nego ukazuje
na greh, jer ja ne bih znao za zelju, da zakon nije rekao: ne pozeli. Kako je, najzad, doslo
do potopa? Kako je spaljena Sodoma, ako do zakona nisu znali da je zelja zlo? Znali su i
tada, ali zelja tada nije bila pojacana i zato ju nisu poznavali s takvom iscrpnoscu s
kakvom su je razumeli posle svedocenja zakona. Prvobitno su zelju poznavali samo
prema prirodnom, ali su je kasnije upoznali i prema pisanom zakonu, zbog cega je
postala povod za jos vecu kaznu. To se, medjutim, nije dogodilo zbog pouke zakona nego
zbog nemara onih, koji nisu brinuli za zapovesti zakona, na sta apostol ukazuje i u
nastavku.
8. A greh uzevsi povod kroz zapovest izazva u meni svaku zelju, jer je greh
bez zakona mrtav.
Nije rekao da je zakon izazvao zelju, nego da su greh (koji je, prema sv. Zlatoustu,
nemarna i iskvarena volja) i djavo (jer su neki pod grehom podrazumevali njega) ili
sklonost ka nasladama i teznja ka rdjavom i samu pouku zakona iskoristili za zlo. Bilo bi
nepravedno optuzivati lekara koji obolelome od groznice, spremnom da stalno pije vodu,
ne dozvoljava da pije i na taj nacin pojacava u njemu zelju za pijenjem. Duznost lekara je
da zabrani, a na bolesniku je da ne pije. Tako je i zakon imao u vidu da poucavanjem
odvoji coveka od pozude. Medjutim, greholjubiva volja je pojacala zelju i nije stvorila
samo jednu, nego svaku zelju, da bi napregnuto cinila zlo. Kad nekome nesto zabranjuju,
onda se on jos vise rasplamsa zeljom za tim. Greh se, dakle, projavio onda, kad je zakon
bio narusen.
Jer je greh bez zakona mrtav, tj. smatra se da ne postoji. Kada pak postoji zakon,
koji zapoveda ono sto je potrebno, onda greh zivi, tj. postoji i pokazuje se kao greh
onima, koji prestupaju zakon i namerno (dosl. svesno, u znanju) grese.
9. A ja zivljah nekad bez zakona, a kad dodje zapovest, greh ozivlje. 10. A
ja umreh.
Do Mojseja sam, kaze, ziveo bez zakona i nisam bio izlozen ostroj osudi (ovde
apostol govori u ime ljudske prirode). Medjutim, kad je dosla zapovesg, pokazalo se da
greh jeste greh. I premda su gresili i ranije, ljudi nisu toga bili svesni. Dobro od zakona
se i sastoji upravo u tome, sto je ucinio da ljudi postanu svesni da grese.
Reci: A ja umreh shvati dvojako, i kao: "sagresih",i kao "postadohkriv vecoj kazni",
za sta nije kriv zakon, nego onaj koji pazi na njega. Zamisli da je neko bolestan i da ne
zna da je bolestan. Zatim kod bolesnika dolazi lekar i otkriva mu da je bolestan,
savetujuci da se mora uzdrzavati od ove ili one hrane, jer pojacava bolesg. Bolesnik,
medjutim, nije poslusao lekara i zato je umro.
Nije zakon, kaze, za mene postao smrt, nego me umrtvio greh, da bi postalo jasno
kakvo je zlo greh, i da je on, bez obzira na lecenje zakonom, postao jos gori. Pod grehom
pak, kao sto smo ranije rekli, podrazumevaj i volju sklonu nasladama, i teznju ka grehu,
pa prema tome i djavola i samo delanje, privuceno nasladom. Neka je hvala Hristu, Koji
nas je oslobodio takvog zla!
Kroz zapovest se otkrilo kakva je nesreca (propast) greh, jer je greh zapovest
iskoristio za smrt. Tako se i za bolest, kad se ona posle upotrebe lekova pogorsa, moze
reci da je ona posredstvom lekova ispoljila svoje zlocudne osobine i da od lekova nije
imala nikakve koristi.
Ovde ne govori o savrsenom neznanju jer, ako bismo gresili u neznanju, za sta
bismo onda bili kaznjeni? Sta onda kaze? Obitavam u tami, i bivam privucen, ne znajuci
kako me privlaci greh. Usled toga, kad kaze: ne znam, to ne ukazuje na neznanje onoga,
sto bi trebalo ciniti, nego na opasnost, spletke, prevaru, privucenost. Sve to govori o
ljudima, koji su ziveli do Hristovog dolaska u telu, iako prikazuje kao da govori u svoje
ime.
Tako se izrazava, umesto da kaze sledece: "Tadasnji ljudi nisu cinili ono, sto su
hteli." Kad se tako izrazava, ne nagovestava nuznost ili prinudu. Sta, dakle, govori?
Evo sta: ono sto nisu odobravali, ono sto nisu voleli, to su cinili, jer u nastavku
kaze: Nego sto mrzim, to cinim. Vidis li da ne uvodi ni prisilu, ni nuznost, jer bi u tom
slucaju dodao: "Na sta sam prisiljen nuznoscu, to i cinim." Medjutim, on to nije rekao,
nego kaze: Sto mrzim. Kako se pojavilo zlo? Usled privucenosti, usled nemoci (slabosti)
koju su imali zbog Adamovog prestupa. Upravo tu nemoc (slabost) nije mogao da isceli
zakon, iako je govorio sta treba uciniti. Iscelio ju je Onaj, Koji je dosao, Hristos. Dakle,
ovde u svemu sto je rekao i sto je nameravao da kaze apostol ima jedan cilj, odnosno, da
uveri da je covecija priroda postala neizleciva i da niko osim Hrista nije mogao da je
isceli.
Da je zakon dobar, kaze, vidi se iz toga sto ja po prirodi znam sta treba ciniti, i moj
um (moja misao) nije povredjen, iako se prepustam poroku.
17. Tada to ne cinim vise ja, nego greh koji zivi u meni. 18. Jer znam da
dobro ne zivi u meni, to jest, u telu mojemu.
Nije rekao da to cini telo, nego greh, tj. tiranija greha koja me privlaci. Sta buncaju
oni, koji su se naoruzali protiv tela, i iskljucuju ga iz tvorevine Bozije? Oni navode da
apostol kaze: dobro ne zivi u meni, to jest, u telu mojemu. Poslusaj, u kom je smislu on
to rekao. Covek se sastoji od dva dela, od duse i tela. Prvo od njih, to jest dusa,
gospodari svemu, a telo je sluga. Zbog toga izraz: dobro ne zivi u meni znaci: nije u
vlasti tela, nego je u vlasti duse. Telo cini ono, sto izabere dusa. Isto tako, mozemo da
kazemo da skladan zvuk nije u liri, nego u muzicaru; to nece uniziti liru, ali ce pokazati
prevashodstvo umetnika nad instrumentom.
Jer hteti (dobro) imam u sebi, ali uciniti dobro ne nalazim. 19. Jer dobro,
sto hocu, ne cinim, nego zlo, sto necu, ono cinim. 20. A kad cinim ono sto necu,
vec ne cinim toja, nego greh koji zivi u meni.
Recima: ne nalazim oznacava napade i spletke greha, jer skida krivicu i sa sustine
duse i sa sustine tela i sve pripisuje porocnom delanju i volji. Kada kaze: sto necu, skida
krivicu s duse, a kada kaze: ne cinim to ja, skida krivicu s tela. Ko dakle cini zlo? Greh,
koji je prema recima sv. Jovana Zlatoustog, iskvarena i greholjubiva volja. Ta volja pak
nije tvorevina Bozija, nego nase kretanje. Sama po sebi, volja jeste tvorevina (delo)
Bozija; medjutim, volja koja je upravljena ka nekom cilju jeste nesto nase sopstveno,
dejstvovanje nase slobodne volje. Prethodno je receno sta je greh, tj. tiranija greha, koja
kroz nasladu privlaci nas um.
21. Nalazim, dakle, zakon: kada hocu dobro da cinim, zlo mi je prisutno.
Izraz je nejasan, jer u njemu nesto nedostaje. Trebalo bi reci: kad hocu da cinim
dobro, u zakonu nalazim svog zastitnika. Ja, medjutim, ne cinim dobro, jer mi je zlo
prisutno. Smisao ovog mesta je sledeci: "Poznanje dobra je od pocetka polozeno u mene.
Nalazim takodje da i zakon stiti dobro i da ga hvali, i ja zelim da cinim dobro, ali me
privlaci neka druga sila, u meni je prisutno zlo, tj. dejstvovanje zla ne ponistava se u
meni."
Uostalom, tumaceci ovo mesto kao nepotpuno, sv. Jovan Zlatousti nagovestava da
se ono moze shvatiti i drugacije, odnosno: nalazim da zakon nije dat nikome drugom
nego meni, koji zelim da cinim dobro. Zakon je zakon samo za one, sto zele da cine
dobro, kao za one koji zele isto sto i on. To postaje jasno iz onoga sto sledi.
22. Jer se radujem zakonu Bozijem po unutarnjem coveku. 23. Ali vidim drugi
zakon u udima svojim koji se bori protiv zakona uma mojega, i porobljava me zakonom
greha, koji je u udima mojim.
Prirodni zakon je postao nedovoljan, pisani zakon se pokazao kao nemocan, i jedan
i drugi pobedila je tiranija greha. Odakle cemo se nadati spasenju?
Ko ce me izbaviti od tela smrti ove, tj. da ne budem kriv smrti, jer je telo, postavsi
zbog prestupa podlozno stradanju, usled toga postalo i pomocnik greha. Neko ce reci:
ako je telo bilo pomocnik greha, zasto su gresnici bili kaznjavani i pre dolaska Hristovog?
Zato, sto su im date takve zapovesti koje su mogli da ispune cak i ako su se nalazili u
vlasti greha.
Tako, dakle, ja sam umom sluzim zakonu Bozijemu, a telom zakonu greha.
NAPOMENA:
1. Markionovo ucenje se temeljilo na dualizmu, i on tvrdi da postoje dva boga: starozavetni, koji je strog i surov,
i Bog Isusov, koji je blag i milostiv. Za Hrista tvrdi da je spasonosni Duh i da nema nista zajednicko sa
starozavetnim Mesijom. Odatle sledi da se starozavetna prorostva, vezana za Mesiju, ne odnose na Isusa
nego na drugog, koji tek treba da dodje. Pored toga, Markion tvrdi da se Hristos nije rodio, nego da je
iznenada, u petnaestoj godini Tiberijeve vladavine, sisao u grad Kapernaum. V. Dogmatika Pravoslavne irkve,
I.
2. Verovatno misli na sledbenike Simona Maga (v. Dela apostolska, 8), koji je takodje okupio izvesni broj
pristalica.
OSMA GLAVA
1. Nikakve, dakle, sad osude nema onima koji u Hristu Isusu ne zive po
telu nego po duhu.
3. Jer sto zakonu bese nemoguce, posto bese oslabljen telom, Bog poslavsi
Sina Svoga u oblicju tela grehovnoga i zbog greha, osudi greh u telu.
Pomenuvsi Duha, sada pominje i Oca i Sina, poucavajuci o Svetoj Trojici. Moglo bi
se uciniti da govori protiv zakona dok, u sustini, nije tako. On nije rekao da je zakon cinio
zlo, nego: Posto bese oslabljen telom, bese mu nemoguce. Kako oslabljen? Telom, tj.
telesnim mudrovanjem. Nakon toga razotkriva se ono, o cemu je govorio apostol. Kao sto
smo prethodno rekli, on kaze da zakon, iako je poucavao, nije mogao da pobedi preveliko
telesno mudrovanje. Zbog toga je Otac poslao Svog Sina u oblicju tela grehovnoga tj. u
telu koje je po sustini slicno nasem, gresnom, ali bezgresno. Kako je pomenuo greh,
dodao je: u oblicju. Hristos nije primio neko drugo telo nego ono isto, kakvo imamo i mi,
osvestao ga i krunisao, osudio greh u primljenom telu i pokazao da telo po prirodi nije
gresno. Zamisli da je carev sin na trgu video kako biju zenu, da je rekao da je njen sin i
da ju je na taj nacin oslobodio iz ruku onih, koji su je tukli. To isto je ucinio Hristos.
Izraz: zbog greha moze se protumaciti i jednostavnije, tj. ovako: Otac je poslao
Svog Sina zbog greha, tj. da bi nadvladao greh. Objasnjavajuci ovo mesto, veliki Jovan
(Zlatousti) je rekao: "Hristos je razoblicio greh, koji je tesko sagresio. Sve dok je greh
usmrcivao gresnike, sa pravom je to cinio; kad je pak nasao bezgresno telo Gospodnje i
usmrtio ga greh je buduci nepravedan i gresan kaznjen. Bog je, dakle, poslao Svog Sina
da bi pokazao nepravednost i grehovnost greha, kako bi ga zakonito osudio i da djavo ne
bi mogao da kaze: Hristos me pobedio silom."
Da neko ne bi rekao: "Da li ja imam koristi od toga, sto je Hristos izvojevao pobedu
u onom telu, koje je primio", apostol kaze:" Ona je upravo tebi namenjena." Pravda,
kaze, tj. cilj zakona (jer je zakon imao za cilj da opravda coveka) ispunjava se u nama.
Ono, cemu je zakon tezio i nije mogao da ispuni, ispunio je Hristos. Njegovo je bilo da
vodi borbu, a mi se koristimo pobedom. Zbog toga ni mi necemo gresiti, ako ne budemo
ziveli po telu, odnosno ako ne budemo telesno mislili. To, tj. telesno mudrovanje, nije
dovoljno, i nama je potrebno, kao sto je prethodno receno mudrovanje duhovno. Zbog
toga je i dodao: po Duhu. I David kaze: nemoj se samo ukloniti od zla nego i cini dobro
(v. Ps. 33; 14). Kad cujemo da nam je Hristos podario pobedu, mi niposto ne smemo da
padnemo, nego smo duzni da sacuvamo blagodat krstenja u vodi (v. Ef. 5; 26), jer je za
nas borba sada laksa, nego sto je bila ranije.
Oni sto su se, kaze, prepustili neumerenom robovanju telu, svagda pomisljaju na
telesno i nikada ne razmisljaju o bozanstvenom. Oni pak sto su se potpuno pokorili Duhu,
sve misle i delaju duhovno.
Drugim recima, oni koji telesno mudruju ne mogu da ugode Bogu, dok god ostaju
takvi. Telom pak ovde nije nazvao sustinu tela, nego grubi i telesni zivot, koji vascelog
coveka cini telesnim. Tako je i u Starom Zavetu receno: Nece se Duh Moj do veka preti s
ljudima, jer su telo (1. Mojs. 6; 3). U nastavku kaze: a vi niste po telu tj. ne sluzite
telesnom, nego duhovnom zivotu. Zasto nije rekao: "Vi ne zivite u grehu?" Da bi ti znao,
da Hristos nije samo ugasio tiraniju greha, nego da je i telo ucinio laksim i duhovnijim.
Kao sto gvozdje, ukoliko dugo bude uz vatru, i samo postaje vatra, tako i telo onih, koji
su kroz krstenje primili Duha, vascelo postaje duhovno.
Recca "posto" ne izrazava sumnju nego potpuno uverenje: Posto je Duh Boziji u
vama, i vi ste u Duhu.
Nije rekao: "Ako nemate Duha Hristova", jer bi takvo izrazavanje za njih bilo
neugodno, nego je neodredjeno kazao: Ako neko nema Duha, taj i nije Hristov. I to je
sasvim pravilno, jer je Duh pecat. Prema tome, ako neko nema pecat, taj i ne pripada
Gospodu, Kojeg taj pecat pokazuje.
10. A ako je Hristos u vama, onda je telo mrtvo za greh, a Duh je zivot za
pravednost.
Opet tesi slusaoce, govoreci: Ako je Hristos u vama. Neki su pod Hristom ovde
podrazumevali Duha, ali to nije tacno. Apostol objasnjava da onaj, koji ima Duha, ima u
sebi Samog Hrista, jer gde je Jedna od ipostasi Svete Trojice, tamo su i ostale. Sta ce se
dogoditi, ako Hristos bude u nama? Tada ce telo biti mrtvo za greh, i Duh Sveti u vama
jeste zivot, tj. ne samo da Sam zivi, nego i drugama moze da daruje zivot. Duh je zivot
za pravednost, jer smo mi od Boga opravdani i ta pravednost ili opravdanje biva ocuvana
u nama. Kada je ona ocuvana, onda nema greha, a kada nema greha, onda nema ni
smrti. Tada ostaje zivot, svagda, i u ovom veku, kada pocnemo da zivimo po Bogu (jer se
takav zivot, kad smo mrtvi za greh, i naziva zivotom u pravom smislu reci) i u onom
buducem, kad ce zivot biti beskonacan.
11.Ako li zivi u vama Duh Onoga koji je vaskrsao Isusa iz mrtvih, Onaj koji
je podigao Isusa iz mrtvih ozivece i vasa smrtna telesa Duhom Svojim koji zivi u
vama.
Ponovo pocinje slovo o vaskrsenju i kaze: "Ne plasi se sto si odeven u smrtno telo.
Ti imas Duha Bozijeg, Koji je Hrista vaskrsao iz mrtvih. I kao sto je vaskrsao Njega,
nesumnjivo ce i tebe vaskrsnuti, pa cak i ozivotvoriti. Vaskrsnuce i oni koji nemaju Duha,
ali ce oni vaskrsnuti u kaznu, dok ce oni, koji imaju Duha, vaskrsnuti u zivot." Apostol
zato nije rekao: vaskrsnuce telo, nego: ozivece te Duhom Koji zivi u tebi. Nije rekao: koji
je ziveo, nego: koji zivi, i tu ostaje do kraja. Videvsi u tebi Duha Svojega, Gospod ce te
odvesti u bracnu loznicu. Medjutim, ukoliko ne budes imao Duha, nesumnjivo ces
propasti, iako ces vaskrsnuti. Prema tome, umrtvi telo da bi u tebi ziveo Duh, a kroz
Njega ti je dat zivot.
13. Jer ako zivite po telu, pomrecete. Ako li Duhom dela telesna
umrtvljujete, zivecete.
Smrcu ovde ne naziva samo onu besmrtnu kaznu u geeni, nego kao smrt imenuje i
zivot koji se na zemlji provodi u rdjavim delima. Naprotiv, ako duhovnim zivotom
umrtvimo rdjava telesna dela, zivecemo i tada - beskonacnim zivotom, i sada - vrlinskim
zivotom. Onaj, koji je mrtav za svet, taj zivi. Zapazi da nije rekao: umrtvljujte telo (jer je
to coveko-ubistvo), nego: dela telesna, ocigledno ona porocna. Ne treba jednostavno
umrtvljavati vid ili sluh (jer je i gledanje i slusanje prirodno telesno delo), nego njihovu
upotrebu za zlo.
Prethodno je dao sledece obecanje: bicete zivi, ako umrtvljujete porocna dela.
Sada pominje vazniji venac i vecu nagradu, odnosno usinovljenje Bogu. Nije rekao: "svi,
koji zive Duhom", nego: svi, koje vodi Duh, to jest, oni kojima Duh upravlja, kao
kocijom, i koji su Duha ucinili gospodarem nad dusom i telom. Iako si primio krstenje i
kroz krstenje postao sin Boziji, ako te ne bude vodio Duh izgubices ovaj dar. Iako smo svi
mi zadobili Duha u ovoj kupelji, od nas se, kao nase delo, zahteva da nas On rukovodi
citavog zivota. Zato nije rekao: "koji su dobili Duha, to su sinovi Boziji", nego kaze: koje
vodi Duh Boziji.
15. Jer ne primiste duha ropstva, da se opet bojite; nego primismo duha
usinovljenja...
Apostol je rekao da su oni, koje vodi Duh, sinovi Boziji. Medjutim, kako su
usinovljenje Bozije i Judejci prisvajali za sebe, jer je receno: Sinove odgajih i podigoh
(Isa. 1; 2) i Izrailj je sin moj, i prvenac, moj (2. Mojs. 4; 22), pokazuje kakva je razlika
izmedju naseg i usinovljenja Judejaca. Judejci su, kaze, primili duh ropstva. Tako naziva
pisanje zakona.
Iako je ono bilo dato Duhom, vise je prilicilo robovima. Otuda su za delima sledile
telesne kazne, i kamenovanje, i spaljivanje, i pretnje: mac ce vas, kaze, prozdreti (Isa.
1; 20). Otuda su, opet, sledile i zemaljske nagrade, i obecanje zemaljskih dobara, i
mnostvo nevaznih zapovesti, kakve dolikuju robovima. Prema tome, iako su se nazivali
sinovima, Judejci su bili robovi. Mi se pak, kao blagorodni (plemeniti) i slobodni,
nazivamo sinovima. Mi imamo i nebeske nagrade, i Carstvo nebesko. Nase kazne se ne
sastoje u kamenovanju i slicnom, cemu su svestenici izlagali Judejce. Nama je dovoljno
da krivca odlucimo od tajinstvene Trpeze, kao sina (= da kao sin pristupi Trpezi).
Nase zapovesti su bozanstvene i prilicnije blagorodnima, na primer: ne gledaj na
zenu necistim okom, ne zaklinji se, napusti svoje imanje, i sl. One se ne ispunjavaju zbog
straha od kazne, nego usled unutrasnje sklonosti i ljubavi. To se dokazuje i time, sto
mnogi od nas napreduju i mimo onoga, sto je propisano u mnogim zapovestima. Pored
toga, Judejci nisu imali Duha, dok mi imamo Njegovu obilnu blagodat.
Upotrebio je jevrejsku rec, jer upravo tako nazivaju Oca Njegovi istinski sinovi.
Kako to, upitaces. Zar i Judejci nisu nazivali Boga Ocem?
Kaze se: Zaboravio si Boga, stvoritelja Svojega (5. Mojs. 32; 18), a na drugom
mestu: Nije li nasjedan BOG stvorio i Nije li nam svima jedan Otac (Malah. 2; 10).
Medjutim, iako je to receno o Judejcima, nije se nasao nijedan Judejac koji je u
molitvi Boga nazivao Ocem, kao sto Ga sada svi mi nazivamo nakon krstenja. Osim toga,
ako su Judejci nazivali Boga Ocem, cinili su to po sopstvenoj volji, dok Ga verujuci tako
nazivaju podstaknuti dejstvovanjem Duha. Kao sto za duh prorostva doznajemo na
osnovu toga sto onaj, koji ga je dobio, predskazuje buducnost, tako i duh usinovljenja
prepoznajemo odatle, sto onaj, koji ga je dobio, naziva Boga Ocem, jer ga na to podstice
(pokrece) Duh. To i jeste jedan od darova Duha, kao sto nagovestava i sam apostol
Pavle:
Sam Utesitelj svedoci o daru koji nam je predat. Mi rec "avva" ne izgovaramo bez
svedoka, niti od samih sebe, nego je to dar Utesitelja. Tome nas je naucio Duh, odnosno
dar da tako govorimo u molitvama.
Kaze tako, jer nisu sva deca naslednici. To dokazuje da smo mi i deca i naslednici.
Kako ne dobija svaki naslednik najbolje nasledje, dokazuje i da smo mi nasledili najbolje
nasledje, jer smo mi naslednici Boziji. Kako je, opet, moguce biti naslednik ali ne i
sanaslednik Jedinorodnog, kaze da nam i to pripada, jer smo mi sanaslednici Hristovi.
Posto s Njim stradamo, da se s Njim i proslavimo.
18. Jer mislim da stradanja sadasnjeg vremena nisu nista prema slavi koja
ce nam se otkriti.
Zeleci da pokaze kakvu cemo slavu dobiti, kaze da ce se i sama tvo-revina izmeniti
na bolje i da cemo mi utoliko pre dospeti u bolje stanje. Ono sto je receno ima takav
smisao. Proroci govore ovako: reke pljeskaju rukama, brezuljci poskakuju, zivotinje i
vestastveni predmeti imaju lica. Tako cini i apostol, kada kaze da tvorevina ocekuje tj.
ceka da se promeni na bolje i ceka otkrovenje nase slave, kao slave sinova Bozijih. Tada,
kad mi zadobijemo besmrtnost, i ona ce se proslaviti nepropadljivoscu. Zato, kad cujes
da se o tvorevini govori kao o zivoj, pretpostavi da se tako govori u smislu olicenja (=
personifikacije).
20. Jer se tvar pokori tastini ne od svoje volje, nego zbog onoga koji je
pokori, sa nadom. 21. Da ce se i sama tvar osloboditi od robovanja
propadljivosti na slobodu slave dece Bozije.
Tvar se pokorila tastini, tj. propadljivosti, i postala je propadljiva kroz tebe, covece.
Posto si ti dobio telo smrtno i podlozno stradanjima, i iz zemlje je poniklo trnje i korov, i
nebo je ostarilo i potrebna mu je promena. Na koji je nacin tvar postala propadljiva kroz
drugoga? Tako sto je i ona u celini bila sazdana za coveka. Izraz ne od svoje volje
oznacava da je sve to bilo promisljanje (= staranje) Bozije i da nije bilo zasluga tvari,
nego je ustrojeno radi tvoje koristi, kako bi je ti, videvsi njenu propadljivost
(propadljivost tvari) prezreo, i pogled upravio ka nebesima. Reci s nadom i ostale, njima
slicne, shvati u smislu olicenja (= personifikacije).
Dakle, i sama tvar ce se osloboditi, ne samo ti, nego i oni sto su daleko nizi od
tebe, i ono sto je bez duse i bez cula, i sve ce biti pricasno dobrima. Nece vise biti
propadljivo, nego ce slediti tebe. Kad je telo postalo propadljivo, i tvar je postala
propadljiva. Isto tako, kad ti postanes nepropadljiv, i ona ce postati nepropadljiva. Ako
je, dakle, tvar zbog tebe bila izlozena stradanju, onda i ti treba da, Boga radi, pretrpis
stradanje; ako se ona (tvar) nada da ce se proslaviti, onda ti utoliko pre treba da se
nadas proslavljenju. Da bi pocastvovao sinove, otac i sluge odeva u bolju odecu. Tako je i
Bog, nas radi, ukrasio tvorevinu.
22. Jer znamo da sva tvar zajedno uzdise i tuguje do sada. 23. A ne samo
ona, nego i mi koji prve darove Duha imamo (prvine Duha) i mi sami u sebi
uzdisemo cekajuci usinovljenje, izbavljenje tela nasega.
Tim recima podstice slusaoca da prezre sadasnje i kao da kaze sledece: ne budi
gori od tvari i ne privezuj se za sadasnje. Naprotiv, trebalo bi da uzdises, jer jos ne
posedujes buducu slavu. Ako, dakle, uzdise sva tvar, onda bi utoliko pre ti trebalo tako da
postupas. Dodaje da i mi, imajuci prvedarove (prvine) Duha, tj. okusivsi buduca dobra,
uzdisemo jer ih jos ne posedujemo. Na osnovu onih duhovnih darova koje smo vec dobili
(a to su prvine, prvi darovi) imamo zalog i onih buducih. Da jeretici ne bi imali povoda da
misle da je svet zlo i da mi toboze zbog toga uzdisemo, kaze: cekajuci usinovljenje. Kako
to? Mi smo vec usinovljeni. Kakvo cemo jos usinovljenje dobiti? Ja, kaze, ne govorim o
onom usinovljenju koje se savrsava kroz krstenje (jer smo to usinovljenje vec dobili),
nego o savrsenoj slavi, koja se sastoji u nepropadljivosti tela. Ona i jeste savrseno
iskupljenje, sloboda i oslobadjanje od smrti i stradanja, kada se iz stanja usinovljenja
vise necemo vratiti u robovanje grehu.
24. Jer se nadom spasosmo. A nada koja se vidi nije nada. Jer kad ko vidi
nesto, kako i da se nada? 25. Ako li se nadamo onome sto ne vidimo, cekamo sa
strpljenjem.
Posto je govorio o buducim stvarima, kojima mnogi nisu verovali, savetuje: ti, koji
verujes, ne sumnjaj u ono sto ti govorim. Posredstvom onoga, sto si vec dobio, budi
uveren i u pogledu buduceg. Kao sto ni pre, kad ti je Bog podario velika dobra, nisi prineo
nista osim vere, tako i sada, nadajuci se buducim dobrima, iskoristi veru. Nada i jeste
nada upravo onda, kad je njen predmet nevidljiv. Jer kad ko vidi nesto, kako i da se
nada? Prema tome, ne bi trebalo da sve trazimo ovde: mi buduce cekamo sa strpljenjem.
Kada cujes da se govori o strpljenju (trpljenju), pod tim podrazumevaj podvige i
pojacan trud, jer je hriscanin duzan da trpi (da bude strpljiv) ocekujuci nevidljivo kojem
se nada sa verom.
Pokazuje kako nam Duh pomaze u nasim nemocima. Mi smo toliko nemocni, da ne
znamo cak ni za sta bi trebalo da se molimo. Tako sam nemocan i ja, Pavle. I Pavle se,
kao sto znamo, molio za izbavljenje od zaoke u telu (v. 2. Kor. 12; 7-8) i da dodje u Rim
(v. Rim. 1; 10). Mojsej se molio da vidi Palestinu (v. 5. Mojs. 3; 23-25), a Jeremija se
molio za Judejce (Jer. 11; 14), ne znajuci sta je neophodno.
Pavle sada govori tako, zato sto su tada verujuci Rimljani, buduci izlozeni
progonima i nevoljama, prirodno ceznuli za spokojstvom. Medjutim, kako ga nisu dobili,
padali su u ocajanje. On, dakle, dokazuje da niko od ljudi ne zna za sta bi trebalo da se
moli. Zbog toga ste vi, kaze, duzni da trpite, a o onome, sto vam je na korist, zna jedino
Duh. Zbog toga dodaje i ono sto sledi.
27. A Onaj sto ispituje srca, zna sta je zelja Duha, jer po volji Bozijoj
posreduje za svete.
Taj covek ne stoji i ne moli se zbog toga sto Bogu, navodno, nisu poznate nase
potrebe. Onaj, koji ispituje srca, zna kakva je zelja Duha, tj. duhovnog coveka; umesto
verujucih koji su prisutni u crkvi - jer su oni sveti - on trazi to, sto je ugodno Bogu. To se
dogadja zato, da bismo mi naucili da trazimo po volji Bozijoj, odnosno, ono, sto je Bogu
ugodno. Buduci, dakle, da za nas posreduje Duh, nemoj da se zalostis kad si u
nevoljama.
28. A znamo da onima koji ljube Boga sve pomaze na dobro, njima koji su
pozvani po nameri.
Sve ono sto je prethodno receno, odnosno, da se tvar pokori tastini (st. 20), dace
biti oslobodjena odrobovanja propadljivosti (st. 21) i da mi ne znamo sta cemo se moliti
kao sto treba (st. 26), sluzilo je, kao sto smo vec primetili, za ukrepljenje progonjenih u
Rimu. Sada se to, pak, dodaje jasnije nego ranije. Onima, kaze, koji ljube Boga, sve, pa
cak i ono sto izgleda neprijatno i zalosno, pomaze na dobro. Nije rekao da se onima, koji
ljube Boga, ne dogadjaju nikakve nevolje, nego da njih, ako se dogode, Bog upotrebljava
na korist onima, koji ih trpe. Kako je to izgledalo neve-rovatno, potvrdjuje ga onim sto je
proslo i kaze: pozvanim po nameri (Njegovoj). Bog te je, kaze, prizvao kad si bio daleko i
On te usvojio. Zar ti onda nece utoliko pre pomoci ako si prizvan? Covek pak postaje
prizvan i po nameri, tj. i po svojoj sopstvenoj volji.
Naime, sam priziv nije dovoljan (jer bi se u tom slucaju svi spasli, posto su svi
prizvani), nego je potrebna i covekova sopstvena volja.
29. Jer koje unapred pozna, unapred i odredi, da budu saobrazni liku Sina
Njegova, da On bude Prvorodjeni medju mnogom bracom. 30. A koje unapred
odredi, one i prizva.
Bog unapred zna one, koji su dostojni priziva, a zatim i odredjuje. Dakle, na
pocetku je predznanje, a zatim (pred)odredjenje. Pod predodredjenjem podrazumevaj
nepromenljivu i blagu volju Boziju. Tako je On unapred znao da je Pavle dostojan
evandjelskog priziva, i na taj nacin je predodredio, tj. nepromenljivo odredio, a zatim ga i
prizvao. One, za koje unapred zna da su dostojni priziva, cini saobraznima liku Sina
Njegovog. Ono, sto je Jedinorodni po prirodi, oni postaju po blagodati, postavsi i sami
sinovi Boziji. On je Prvorodni medju mnogom bracom prema ikonomiji (domostroju), jer
je prema bozanstvenosti Jedinorodni. Kad je primio telo, On ga je vascelo i potpuno
sjedinio sa svom Svojom prirodom, postao je nasa prvina i u Sebi osvestao nasu
osudjenu prirodu. Zbog toga je On dostojno Prvorodni, a mi se nazivamo Njegovom
bracom.
31. Sta cemo, dakle, reci na ovo? Ako je Bog s nama, ko ce protiv nas?
Vidis li, da ovde veoma jasno pokazuje da govori o onima, koji su u nevolji? On
gotovo da kaze sledece: ako smo udostojeni takvih dobara u vreme kad smo bili
neprijatelji, kakvih cemo se tek dobara udostojiti nakon svog opravdanja i proslavljenja?
Ako je Bog s nama, ko ce protiv nas?
Cak i kad bi na nas ustala citava vaseljena, premudrost Bozija bi tu pobunu
preobratila u nase spasenje i slavu.
32. On koji Svog Sina ne postede nego Ga predade za sve nas kako da nam
s Njime i sve ne daruje?
Ostavljam, rasudjuje, ostalo, sto sam ranije pominjao, odnosno da nas je Bog
opravdao i proslavio. Zamisli da On nije postedeo ni Sina Svoga, tj. Jedinorodnog,
Ljubljenog, Koji je od Njegove sustine (= Njegove prirode) (jer postoje i sinovi Boziji
usinovljeni kroz krstenje), nego Ga je predao za nas, predao Ga je za sve, i za plemenite,
i za neplemenite, i za slavne, i za nistavne, i to Ga nije jednostavno predao, nego Ga je
predao na ubistvo. Kako da nam sad On ne daruje i sve ostalo? Zar Onaj, Koji je dao
Vladiku, nije dao i ostale darove? Dakle, ako On nesto ne daje, otuda ne sledi da uopste
nece dati. Nemoj stoga isuvise zeleti da budes oslobodjen ti, koji si zbog Hrista u
nedacama, jer ces ono sto zelis dobiti onda, kad ti On to da.
Bog je Onaj koji opravdava. 34. Ko ce osuditi? Hristos je Onaj koji umre,
pa jos i vaskrse.
Nije rekao: "Bog otpusta grehove",nego, sto je daleko vaznije, Bog opravdava.
Prema tome, necemo se plasiti niti onih sto iskusavaju, niti onih sto vredjaju. Nas je
izabrao i opravdao Bog i Hristos Koji je umro za nas, pa jos i vaskrsao. Ko ce osuditi nas,
koji smo udostojeni takve slave?
Rekao je: posreduje za nas, da bi pokazao Hristovu ljubav prema nama, tj. da
Hristos, iako je ispunio ikonomiju (domostroj) po telu, nije prekratio Svoje covekoljublje
prema nama, nego da nas zastupa. To znaci rec: posreduje. Taj izraz ni najmanje ne
umanjuje slavu Jedinorodnog.
Prethodno je rekao: Koji je s desne strane Bogu (to je znak Njegove velicine), zbog
cega dodaje: i posreduje za nas, pokazujuci time nista drugo do, kao sto je vec receno,
Njegovu ljubav prema nama. I o Ocu je receno: Kao da Bog poziva kroz nas (2. Kor. 5;
20). Da li se slava Bozija umanjuje zbog toga, sto On moli? Naprotiv, to je znak Njegove
neizrecive brige o nama.
Neki su reci: i posreduje za nas razumeli u sledecem smislu: buduci da je On nosio
telo i da Ga nije skinuo, kao sto praznoslove manihejci, i sama ta cinjenica oznacava
posredovanje i zastupanje kod Oca. Gledajuci na to, Otac se opominje ljubavi prema
ljudima, zbog koje je Njegov Sin prihvatio telo, i na taj nacin se priklanja milosrdju i
milosti. Kao sto sam vec vise puta primetio, Pavle tako govori jer zeli da nadahne
unesrecene i da pokaze da i Duh posreduje za nas, i da Otac nije postedeo sopstvenog
Sina, nego da nas je opravdao i proslavio, i da Sin posreduje za nas. Zbog toga ne bi
trebalo niti da ocajavate, niti da klonete duhom.
35. Ko ce nas rastaviti od ljubavi Hristove? Zalost ili teskoba, ili gonjenje,
ili glad, ili golotinja, ili opasnost, ili mac?
Pokazavsi neizrecivu ljubav Oca, i Sina i Svetoga Duha prema na-ma, kao da
usklikuje u bozanstvenom nadahnucu: Ko ce nasrastaviti od ljubavi Hristove? Onoga, koji
je toliko ljubljen i koji se udostojio takvog promisljanja, nista ne moze da rastavi od te
ljubavi. Pojmovima zalosti i teskobe obuhvatio je sve, sto moze da uzrokuje nevolje, iako
ih nije pojedinacno nabrajao.
36. Kao sto je napisano: Radi Tebe nas ubijaju vazdan, smatraju nas
ovcama za klanje.
Prethodno je rekao da je Bog nas zavoleo, a zatim govori o svojoj ljubavi prema
Bogu, kako niko ne bi pomislio da on samoga sebe preuznosi. Mi smo, rasudjuje, toliko
privezani za ljubav prema Bogu, da nas od nje ne mogu odvojiti ne samo nevolje,
nerazdvojive od ovoga zivota, nego ni neki tiranin: cak i ako bi nam pretio smrcu i
kaznom, ili ako bi nam obecao beskonacan zivot da bi nas na taj nacin odvojio od Boga,
ni najmanje ne bi uspeo u tome. I sta mi govoris o carevima i tiranima? Nas od te ljubavi
ne mogu da odvrate ni andjeli, ni sve visnje sile, ni sadasnjost, ni buducnost, ni visina, tj.
ono sto je na nebu, ni dubina, tj. ono sto je na zemlji, ni slava, ni sramota.
Neki pod visinom podrazumevaju Carstvo nebesko, a pod dubinom njegov gubitak.
Cak i ako bi postojala neka druga tvar, bilo vidljiva bilo umom zamisliva, ni ona me ne bi
odvojila od ove ljubavi. Nije se tako izrazio zbog toga sto andjeli toboze udaljuju ljude od
Hrista, nego u vidu pretposgavke i usled velze zelje da pokaze najvisi stepen ljubavi
prema Bogu: ne one, kakvom se razmecu Jevreji, nego one, kakvu imaju hriscani. Iako
Judejci govore da ljube Boga, oni Ga ne ljube u Isusu Hristu, jer ne veruju u Hrista.
DEVETA GLAVA
U recima koje slede namerava da dokaze da nisu svi, koji su potekli od Avraama,
njegovo seme. Da neko ne bi pomislio da to govori u velikoj pometnji duha, on ih
predupredjuje i, udaljujuci takvu pretpostavku, govori povoljno o Jevrejima, iskazujuci da
ih silno ljubi. Da bi mi ti poverovao, kaze, istinu Govorim o Hristu, ne lazem. Kao dokaz
za to navodi tri svedoka: Hrista, sopstvenu savest i Svetoga Duha, govoreci: vrlo mi je
zao i srce me boli bez prestanka zbog Jevreja, jer se nalaze izvan blagodati, o cemu i
namerava da govori.
Najpre bi trebalo da znas, sta je odlucenost. To je razdvajanje ili otudjenje. Kao sto
niko ne sme da dodirne dar koji je posvecen Bogu, tako je i sa odlucenim, samo u
drugom smislu. Svestenom predmetu niko nije smeo da se priblizi zbog postovanja, jer je
to predmet posvecen Bogu. I sa odlucenim (anatemisanim) svi prekidaju veze, kao sa
oskrnavljenim i otudjenim od Boga. Sta znaci ono, sto je Pavle rekao? Cini se da on ovde
govori suprotno onome, sto je prethodno receno. Tamo je rekao da nas niko nece razluciti
(odvojiti) od ljubavi Bozije, a ovde kaze da bi zeleo da bude odlucen od Hrista. Cini se da
on protivureci onome, sto je prethodno receno, iako, u stvari, nije tako. I ovde on govori
da zeli da bude odlucen od Hrista zbog ljubavi prema Bogu. Svi su optuzivali Boga, sto je
proterao i lisio casti Jevreje, udostojene usinovljenja, koji su uzivali posebnu sla-vu i bili
nazivani precima Hristovim, i sto je umesto njih uveo ljude koji nikad nisu znali za Boga,
neznabosce. Roptali su i hulili na Promisao, kao da je to nepravedno ucinjeno i kao da je
Bog obmanuo praoce, kojima je obecao darove.
Zbog toga se Pavle i mucio, tugovao zbog slave Bozije i zeleo da sam bude odlucen,
samo da se Judejci spasu i da prestane njihova hula na Boga. Vidis li da on zbog plamene
ljubavi po Bogu zeli da, ako je to moguce, bude odlucen od onih sto vecno zive uz Hrista
- ne od ljubavi Njegove nego od slave i nasladjivanja njome. Tako se i ocevi cesto
odlucuju (odvajaju) od sinova da bi se sinovi proslavili, ne otudjujuci se, medjutim, od
ljubavi sinova i zeleci da oni sami budu liseni slave, ali da sinovi postanu slavni.
Dakle, rasudjuje apostol, ja, koji sam izvrsio nebrojeno mnostvo podviga, koji
beskrajno ljubim Boga, zelim da se, radi slave Bozije, lisim slave Hristove. To pak ne
znaci lisiti se nego, bolje receno, zadobiti je. Recima: za bracu svoju, srodnike moje po
telu, pokazuje najmilosrdniju i najtopliju ljubav prema Judejcima.
4. Koji su Izrailjci, cije je usinovljenje i slava i zaveti i zakon i
bogosluzenje i obecanja. 5. Ciji su i oci, i od kojih je Hristos po telu, koji je nad
svima Bog blagosloveni u vekove. Amin.
Ovde hvali i preuznosi Judejce. Da neko, kao sto sam rekao. ne bi pomislio da
toboze govori u velikoj pometnji duha. Neprimetno ukazuje da Bog zeli da se i oni spasu.
To se vidi otuda, sto ih je On udostojio usinovljenja i slave, dao obecanje njihovim ocima,
podario im sva ostala prevahodstva i blagovoleo da se od njih (po telu) rodi Hristos.
Medjutim, oni sami su odbacili dobrocinstvo. Zbog toga, diveci se ljubavi Bozijoj, uznosi
blagodarnost Jedinorodnom i kaze: Koji je nad svima Bog blagosloveni u vekove.
Iako, rasudjuje apostol, drugi hule da prihvatanje neznabozaca nije bilo osnovano,
mi, znajuci tajne Hristove, znamo da je On dostojan proslavljenja. Zato bi trebalo da se
postidi Arije,[1] jer Pavle naziva Hrista "Bogom nad svima".
Ja se, kaze, srdim zbog toga, sto hule na Boga i zato iskazujem zelju da se svi
spasu. Medjutim, ako se svi ne spasu, to ne znaci da je Bog slagao u obecanjima datim
ocima i da se Njegove reci nisu ostvarile. On je ispunio obecanje, iako hulitelji kazu da je
jednima obecao a drugima dao. Poslusaj sta dalje kaze.
Jer nisu svi Izrailjci koji su od Izrailja. 7. Niti su svi deca koji su od
semena Avraamovog;
Bog je, kaze, ispunio obecanje. On je rekao: Dacu tebi i potomstvu (semenu)
tvojemu (1. Mojs. 13; 15). Razmotrimo, dakle, kakvo je to potomstvo. Nisu svi, koji su
potekli od Avraama, njegovo potomstvo, niti su svi, koji su potekli od Izrailja - Izrailjci,
nego su to oni, koji su se rodili po primeru Isaakovom i koji su proslavljeni po vrlini
Izrailjevoj, kroz koju je on i video Boga. Nije rekao: "koji su od Jakova", nego: koji su od
Izrailja, pomenuvsi pocasno ime. Dakle, ako razumes ko se radja po primeru Isaakovom,
otkrices da obecanje nije lazno, jer su takvima data obecanja.
Zbog toga Bog niposto ne zasluzuje hulu: ono sto je rekao, On je i ispunio, iako
neki to ne razumeju.
Ne objasnjavam ti ja, kaze, sta je istinsko seme Avraamovo, nego Stari Zavet, gde
je receno: UIsaaku ce ti se nazvati seme (1. Mojs. 21; 12). Prema tome, oni koji su se
rodili po primeru Isaakovom, odnosno, po obecanju, to su uistinu deca Avraamova a
prevashodno deca Bozija. Sve se savrsavalo recju Bozijom. Isaak se nije rodio po zakonu
i po sili prirode, nego po sili obecanja.
U ovo vreme doci cu, i u Sarre ce biti sin (v. 1. Mojs. 18; 10). Isaak je, dakle, zacet
i rodjen recju Bozijom. Tako se i nad nama, cedima Bozijim, u kupelji krstenja, kao u
utrobi, izgovaraju reci Bozije, koje nas i zacinju, jer se mi radjamo krstavanjem u ime
Oca, i Sina, i Svetoga Duha. I kao sto je tamo Bog obecao rodjenje Isaakovo a zatim to
obecanje i ispunio, tako je On kroz proroke obecao i nase rodjenje, a zatim je (to
obecanje) i ispunio.
Zbog toga reci: U Isaaku ce ti se nazvati seme treba shvatati ovako: seme
Avraamovo su oni, koji su se rodili po primeru Isaakovom, tj. recju Bozijom. Prema tome,
rec Bozija se ostvarila, ali je Bog obecanje podario istinskom semenu, tj. verujucima koji
poticu od neznabozaca: i oni su postali ceda Bozija kao i Isaak, jer su i oni od obecanja.
Ako pak Judejci kazu da reci: u Isaaku ce ti se nazvati seme oznacavaju da ce se oni, sto
se rode od Isaaka, ubrojati u seme Avraamovo, onda ovde treba ubrojati i Idumejce i
sve, koji su od njega potekli, jer je njihov praotac Isav takodje bio Isaakov sin. Idumejci,
medjutim, ne samo da se ne nazivaju sinovima Avraamovim, nego su i sasvim tudji
Izrailjcima i nazivaju ih inoplemenicima.
10. A ne samo ona, nego i Reveka koja u isto vreme zace dva sina od
jednoga, od Isaaka oca nasega.
Dokazao je vec da, iako je Avraam imao mnogo potomaka, njegovim semenom je
nazvan Isaak i oni koji se radjaju slicno njemu. Sada pak kaze: to mozes da vidis ne
samo na Isaaku nego i, sto je jos vazsgje, na braci koja se radjaju od jednog oca i od
jedne majke i koji su pri tom blizanci, tj. na Isavu i Jakovu. Oni nisu dobili jednaka prava,
jer je jedan izabran a drugi omrznut. Zato ne pitaj zasto je Bog izabrao neznabosce i
ucinio ih semenom Avraamovim, odnosno Bozijim, dok je Jevreje odbacio.
11. Jer dok jos des ne behu rodjena, ni ucinila ni dobra ni zla, da ostane
onako kakoje Bog po izboru odredio, 12. Ne zbog dela, nego zbog onoga koji
priziva, rece joj se: veci ce sluziti manjemu. 13. Kao sto je napisano: Jakova
zavoleh, a Isava omrznuh.
14. Sta cemo dakle reci? Zar ima nepravde kod Boga? Nikako!
Dodaje, kao sto je i prethodno receno, i drugu izreku iz Starog Zaveta, dokazujuci
da jedino Bog zna ko je dostojan pocasti a ko kazne. Iako su svi podjednako pogresili kad
su izlili tele, Bog je jedne pomilovao a druge predao Levitima da ih ubiju. Ni Mojsej, veliki
pred Bogom, nije znao za razlog tome, a ti pokusavas da dokucis razlog, zbog kojeg su
neznabosci bili pretpostavljeni Judejcima, iako su bili gresnici?! Uostalom, Pavle je mogao
da iznese taj razlog, kao sto ga je izneo na drugom mestu: Izrailjci su mislili da ce se
opravdati delima, dok su neznabosci verovali da ce se opravdati verom i blagodacu.
Medjutim, nemoj sada da trazis taj razlog; zatvori usta radoznalima i ubedi ih da ne
istrazuju odluke Bozije.
16. Tako, dakle, nije ni do onoga koji hoce, ni do onoga koji trci, nego do
Boga koji miluje.
Kako su, rasudjuje, medju onima sto su izlili tele jedni spaseni a drugi kaznjeni, jer
je jedino Bog znao koji su dostojni spasenja a koji dostojni kazne, tako je, i pored toga
sto je bilo mnogo surovih, gnevu Bozijem bio izlozen samo faraon. Zbog toga sam te,
kaze, i postavio, tj. istakao sam te, faraonu, kako bi kroz tebe upoznali Moju silu i kako bi
se mnogi uzdrzali, slusajuci o Mom imenu, kao o mocnom i imenu pravednog sudije po
vasceloj zemlji.
Izvodi zakljucak i kaze, da od Boga ne treba traziti objasnjenje. Bog pomiluje koga
hoce, kao sto je postupio s Izrailjcima koji su izlili tele, a koga hoce otvrdoglavi, kao sto
je postupio s faraonom.
Sta znaci: otvrdoglavi? Moglo bi se uciniti da je to nedolicno. Medjutim, za Boga se
kaze da je ucinio da otvrdne faraonovo necisto srce, slicno kao sto sunce ucini da otvrdne
blato. Na koji je nacin to ucinio?
Dugotrpljenjem, jer ga je, pokazujuci prema njemu dugotrpljenje, ucinio surovim.
Ovde se, dakle, dogo dilo nesto slicno onome, sto se dogadja kad neko ima porocnog
slugu i covekoljubivo se ponasa prema njemu. I ukoliko se on covekoljubivije ponasa
prema njemu, on ga cini sve rdjavijim, ali ne zato sto ga toboze on sam uci poroku, nego
zato sto sluga koristi njegovo dugotrpljenje da bi uvecao svoju porocnost i time pokazuje
prezir prema njegovom dugotrpljenju.
19. Reci ces mi: zasto onda ukorava? Jer ko se suprotstavio volji Njegovoj?
Kao sto sam vise puta rekao, Apostol svesrdno nastoji da dokaze da su odluke i
sudovi Boziji poznati jedino Bogu. Zbog toga svagda sabira mnostvo nedoumica (teskoca)
i ne nudi resenje, kako bi postavio slusaoca u tezak polozaj i ubedio ga da su odluke i
sudovi Boziji nerazumljivi za coveka i da prevazilaze njegov um. Smisao ovog mesta je
sledeci.
Apostol iznosi prigovor i nedoumicu. Ako Bog cini surovim koga hoce, zasto onda
On gresnika optuzuje? Ko moze da se suprotstavi Njegovoj volji? On je hteo, i ucinio je
nekoga surovim, a surovi je zatim s pravom sagresio. Kako ga onda On optuzuje i
kaznjava? Apostol je izneo upravo takav prigovor, da bi pokazao da nedoumicu o tome
moze da razresi jedino Bog. Iz tog razloga je i ne razresava on sam, nego zatvara usta
pometenome i kaze:
Zar rukotvorina govori majstoru svome: zasto si me tako nacinio? 21. Ili
zar loncar nema vlasti nad glinom, da od iste smese nacini jedan sud za cast a
drugi za sram!
Pavle nije upotrebio ovaj primer s namerom da unizi nasu slobodnu volju i da nas
predstavi kao nedejstvene i nepokretne, nego zato, da bi nas naucio da smo duzni da se
pokorimo Bogu i da Mu pokazemo duboku i bespogovornu poslusnost. Kao sto loncar,
rasudjuje, od jedne iste gline pravi ono sto je njemu ugodno i nijedna posuda mu ne
protivureci, tako ni ti nemoj da pitas Boga zasto medju ljudima, cak i ako su istog roda,
neke kaznjava a neke nagradjuje.
Naprotiv, oseti strahopostovanje pred Njim i podrazavaj glinu. Kao sto je ona
pokorna loncarevoj ruci, tako se i ti pokori volji Domostrojitelja (Ikonoma) vaseljene.
Znaj, citaoce, da, kao sto medju posudama ne zavisi od gline da li ce neka biti za cast a
neka za sram, nego to zavisi od onoga, koji se posudama koristi, tako ni medju ljudima
ne zavisi od prirode da li su jedni dostojni kazne a drugi dostojni nagrade (jer je priroda
jedna ista), nego to zavisi od covekove slobodne volje.
22. A sta ako Bog, hoteci da pokaze gnev Svoj i da objavi moc Svoju,
podnese sa velikim strpljenjem sasude gneva, koji su spremljeni za propast. 23.
Da bi objavio bogatstvo slave Svoje na sasudima milosti, koje pripremi za slavu.
24. Nas koje i prizva, ne samo od Judejaca, nego i od neznabozaca.
Zatvorivsi usta radoznalom, sada daje resenje. Smisao recenoga je sledeci. Faraon
je bio sasud gneva, tj. covek koji je svojom kamenosrdnoscu rasplamsao gnev Boziji. Bog
ga je podnosio, tj. postedeo, trpeo, jer ga je (faraona) udostojio Svog velikog
dugotrpljenja.
Medjutim, on je to dugotrpljenje iskoristio da bi postao jos suroviji i postao sasud
sposoban da primi gnev, spreman za propast, tj. od samoga sebe i po svojoj sopstvenoj
volji bio je pripremljen za nju, jer nije propustio nista, sto je sluzilo propasti i ucinio je
sve sto ga je vodilo ka njoj.
Ili drugacije: podnosio, da bi pokazao da on (faraon) nije postao bolji zbog
dugotrpljenja, da ga zbog toga kaznjava i pokazuje sopstvenu moc, kako bi drugi zbog
toga postali bolji. Kao sto je, kaznjavajuci faraona koji je prema sopstvenoj volji postao
sasud gneva, Bog pokazao Svoju moc, tako je, pomilovavsi neznabosce, koji su mnogo
sagresili ali su postali dostojni milosti, objavio bogatstvo slave Svoje.
Nije rekao: "covekoljublja", nego: slave, jer se savrsena slava Bozija sastoji u
pomilovanju. U nastavku kaze: Koje pripravi, tj. za koje predvide. Osim toga, nije rekao:
"spasao je sve neznabosce", nego: od neznabozaca, tj. samo neke medju njima. Ne
sablaznjavajte se, dakle, vi, Judejci, jer su i medju neznaboscima neki pomilovani a neki
ne.
25. Kao sto i govori kod Osije: nazvacu narodom Svojim narod koji nije Moj
i nemilu milom. 26. I bice da na mestu gde im je bilo receno: Vi niste Moj narod,
tamo ce se nazvati sinovi Boga zivoga.
Judejci su mogli da kazu: "Ti nas, Pavle, obmanjujes kada to govoris." Zbog toga
navodi reci proroka Osije, koji uzvikuje i kaze: Nazvacu narodom Svojim narod koji nije
Moj. Koji je to narod, koji nije bio Njegov? Neznabosci.
A ko je nemila! Neznabozacka crkva. Medjutim, neznabosci su postali i ljubljeni
narod i, sto je jos vaznije, sinovi Boga zivoga. Ako neko kaze da je to receno o Judejcima
koji su bili nezahvalni, ali su zatim prihvaceni u blagodat, takav prigovor nece naskoditi
nasem objasnjenju. Ako se dogodilo da oni budu prihvaceni, sta je onda sprecavalo da
budu prihvaceni i neznabosci?
27. A Isaija vice za Izrailj: Ako bude broj sinova Izrailjevih kao pesak
morski, ostatak ce se spasti.
28. Jer ce izvrsiti brzo rec Svoju po pravdi, izvrsice Gospod brzo rec Svoju
na zemlji.
29. I kao sto prorece Isaija: Da nam Gospod Savaot nije ostavio seme,
postali bismo kao Sodom i slicni Gomoru.
Spotice se onaj, koji posmatra nesto sa strane, i ne obraca paznju na to, sto je
pred njegovim nogama. Tako su se i Judejci zagledali u zakon, pa su se spotakli o Hrista,
odnosno, nisu u Njega poverovali.
Kamenom spoticanja i Stenom sablazni Hristos je nazvan zbog po svrsetku i
okoncanju onih koji nisu poverovali. On je Sam po Sebi polozen u temelj i oslonac, zbog
cega se kaze: Koji u Njega veruje nece se postideti (Isa. 28; 16), bilo da je Judejac ili
neznabozac, jer sve savrsava i opravdava vera, a ne dela.
NAPOMENA:
1. "Jeretik koji je svojim ucenjem toliko uzbunio Crkvu da je 325. g. morao biti sazvan Prvi Vaseljenski sabor u
Nikeji, gde je osudjena arijanska jeres i u Simvolu vere formulisana crkvena dogma o Sinu Bozijem. Arije
tvrdi da je Bog jedan i nestvoren, i da se s njim nikako ne moze povezati pojam radjanja. Kad je ovaj Bog
hteo da stvori svet, najpre je stvorio jedno vise bice, koje Sveto Pismo naziva Sinom i Logosom. Arije tvrdi da
je Logos rodjen, ali da nije Sin Boziji po prirodi nego po blagodati. Logos, dakle, nije Bog u pravom smislu te
reci, nego samo u onom smislu, u kojem Sveto Pismo pravednike naziva bogovima i sinovima Bozijim. Posto
Sin nije Bog po prirodi, ni Njegovo znanje nije savrseno: za Njega je Otac nevidljiv, i On ne moze potpuno niti
da vidi, niti da pozna Oca. Sto se tice ovaplocenja Logosa, Arije je saglasan sa Svetim Pismom, ali tvrdi da
osecanja koja On ispoljava pokazuju da On nije Bog po prirodi, vec bice podlozno stradanju." V. jeromonah dr
Justin, Dogmatika Pravoslavne Crkve, I.
DESETA GLAVA
Na pocetku je, cini se, blagonaklon i prijatan prema Judejcima, jer je, rekavsi:
imaju revnost za Boga, ali ne po razumu pokazao da su dostojniji milosrdja nego kazne.
Oni, kaze, revnuju na zakonu koji im je dat od Boga. Medjutim, oni ne revnuju po
razumu, jer ne zele da poznaju da je zakon prestao i da je ukinut. U nastavku ukazuje na
njihovu strast prema sporenju i na njihovo vlastoljublje. Oni su nastojali da utvrde
sopstvenu pravednost, tj. pravednost na osnovu zakona, sastavljenu od sopstvenih dela i
truda, koja, buduci da je vec pala, ne moze vise da stoji. Na taj nacin, niti su utvrdili
svoju pravednost, niti su se pokorili pravednosti Bozijoj. To i jeste znak razmetljivosti i
vlastoljubivog duha, pa cak i bezumlja: nastoje da utvrde ono, sto ne moze da stoji, i u
tome provode sve vreme. Pravednoscu Bozijom naziva se ona (pravednost) koja ne zavisi
od naseg truda, nego je u celini dar Boziji.
Posto je kao celovitu pravednost imenovao onu, koja je u zakonu, a da oni, koji su
poverovali iz jevrejstva ne bi rekli: "Postali smo prestupnici jer smo napustili tu
pravednost", i da, opet, ni oni neverujuci ne bi utvrdili: "Kako je celovita pravednost u
zakonu, iako je sada nismo ispunili, mozemo to u potpunosti da ucinimo kasnije", apostol
uda-ljuje i jednu i drugu misao, i kaze: Zavrsetak zakona je Hristos.
Ono, sto je zakon zeleo a nije satvorio, satvorio je Hristos, tj. opravdanje coveka.
Zbog toga ti, koji si poverovao iz jevrejstva, nemoj da kazes da si prestupnik zakona;
naprotiv, ti si poznao volju zakona, koja se savrsava posredstvom vere u Hrista. S druge
strane, ti, Judejine, koji jos nisi poverovao, nemoj da se nadas da ces sam savrsiti
pravednost po zakonu, jer nju savrsava Hristos. Ako, dakle, hoces da zadobijes
pravednost, verom prihvati Hrista i sve ces imati.
Potvrdjuje ono sto je receno: ono, sto nije izvrsio zakon, izvrsio je Hristos, i
dodaje: Mojsej rasudjuje o opravdanju coveka posredstvom dela. Medjutim, kako nije
bilo nijednog coveka koji bi ispunio dela, opravdanje po zakonu je nemoguce.
Srcu su potrebna usta. Kakva je korist ako se veruje u dusi, ali se to ne ispoveda i
pred ljudima? Iako vera opravdava u umu, savrseno (potpuno) spasenje zavisi od
ispovedanja. Vera tada blista i mnogima koristi. I ustima je, medjutim, potrebno srce.
Mnogi licemerno ispovedaju Hrista, iako su njihova srca daleko od Njega.
11. Jer Pismo govori: Svaki koji veruje u Njega nece se postideti. 12. Jer
nema razlike izmedju Judejca i Jelina; jer je isti Gospod sviju, bogat za sve koji
Ga prizivaju. 13. Jer svaki koji prizove ime Gospodnje bice spasen.
Prethodno je rekao da ce se spasti svaki, koji prizove ime Gospodnje. Sada pak
prekoreva Judejce zbog toga, sto nisu prizvali ime Gospodnje. Zasto ga nisu prizvali?
Zato sto nisu poverovali. A zasto nisu poverovali? Da li zato, sto nisu slusali? Ne, oni su
slusali. Zatim sledi prigovor: Kako ce cuti bez propovednika! Posle toga opet sledi
odgovor: Ne, bilo je i propovednika, i mnogo je takvih bilo poslato k njima. Odakle se vidi
da su ti izaslanici bili propovednici? Kao odgovor navodi reci proroka: Kako su krasne
noge onih koji blagoveste mir, koji blagoveste dobro (v. Is. 52; 7). Presavsi citavu
vaseljenu, apostoli nisu blagovestili nista drugo do neizreciva dobra i mir izmedju Boga i
ljudi. Zbog toga je neverje licna krivica onih, koji nisu prihvatili propovednika.
15. Ali svi ne poslusase evandjelje: jer Isaija govori: Gospode, ko verova
propovedi nasoj?
18. Ali velim: Zar ne cuse? Svakako: Po svoj zemlji otide glas njihov, i do
krajeva vaseljene reci njihove.
Neko bi mogao da upita: "Sta ako su blagovesnici bili poslati, a Judejci ih nisu culi?"
Apostol odgovara: "Cula je citava vaseljena; kako onda da nisu culi oni, medju kojima su
apostoli proveli toliko vre-mena i od kojih su potekli? Da li je to moguce?"
Opet novi prigovor. Ako su apostoli propovedali a Judejci nisu razumeli, zar ne
zasluzuju da budu opravdani? Apostol i to razresava.
Prvi Mojsej govori: Ja cu vas na revnost pokrenuti kroz one koji nisu
narod, nerazumnim narodom rasrdicu vas.
Oni su, kaze, morali da razumeju da se propoveda Hristos, ako ni iz cega drugog, a
ono iz casti koje su udostojeni neznabosci. Oni su videli da su se idolopoklonici iznenada
udostojili takvih dobara. Trebalo je da se u njima probudi revnost i da zakljuce da je to
onaj isti narod, o kojem je govorio Mojsej. Nije samo velicina casti bila dovoljna da
podstakne Judejce na revnost, nego i to, sto se casti udostojio i narod koji je u toj meri
bio nizak da se nije cak ni smatrao narodom. Rasrdicu vas narodom nerazumnim, receno
je. A sta je nerazumnije od neznabozaca, koji su se klanjali drvetu i kamenu?
20. A Isaija govori smelo: Nadjose Me koji Me ne traze, javih se onima koji
ne pitaju za Mene.
Rekavsi da je napre govorio Mojsej, pominje i drugog proroka, koji je takodje jasno
i otvoreno govorio. Isaija, kaze, govori smelo, tj. nastoji da iskaze istinu u svoj njenoj
obnazenosti, i vise voli da se izlozi opasnosti, nego da tu istinu precuti. Kod njega je
receno: Nadjose Me koji Me ne traze, koji nisu ni pitali za Mene (Isa. 65; 1). O onima,
koje je Mojsej nazivao nerazumnim narodom, Isaija kaze da nisu ni trazili ni pitali,
odnosno, naziva ih neznalicama i neprijateljima znanja. Dakle, trebalo je da na osnovu
svega toga Judejci razumeju da su jedni odba-ceni a drugi prihvaceni.
1. I kazem, dakle: Zar Bog odbaci narod Svoj? Nikako! Jer sam i ja
Izrailjac, od semena Avraamova, od plemena Venijaminova. 2. Ne odbaci Bog
narod Svoj, koji unapred pozna.
Ili ne znate sta govori Pismo za Iliju kako tuzi Bogu na Izrailja Govoreci: 3.
Gospode, proroke Tvoje pobise i zrtvenike Tvoje raskopase, i ja ostadoh jedini, i
traze zivot moj. 4. A sta mu veli Boziji odgovor: ostavih sebi sedam hiljada ljudi,
koji ne priklonise kolena pred Vaalom.
Apostolu su mogli da prigovore: "Sta to govoris, Pavle? Zar na tri ili pet hiljada
ogranicavas narod, koji se poredi sa peskom i zvezdama?" Zato i kaze: Ni u Ilijino vreme
nije se spaslo vise od sedam hiljada, ali Ilija njih nije znao. I sada, verovatno, postoji
mnogo onih, koji su poverovali. Ako ih vi ne znate, to nije nista novo: ni Ilija nije
poznavao one (tj. onih sedam hiljada). Pri tom se njegova beseda neprimetno okrece ka
drugom predmetu i pokazuje da je ubistvo, koje su oni izvrisli, odavno predskazano.
Drugim recima, da oni ne bi rekli: "Ubili smo Hrista kao varalicu", on ih pita:" Kako
su vasi preci ubijali starozavetne proroke? Zar su i oni bili varalice? Da li ih je vredjala
njihova odvaznost? Kako su vasi preci raskopavali zrtvenike? Zar su ih i oltari vredjali?
Kako to da su pokusavali da ubiju i samog Iliju, koji je revnovao za Judejce i proslavio se
cudotvorenjem? Ako je u ta vremena, kad je bilo tako mnogo porocnih ljudi, Gospod za
sebe izabrao samo sedam hiljada, kao sto pokazuje Pismo, to jest otkrovenje i rec Bozija,
onda nije nista novo ako On i sad izabere samo dostojne." To objasnjava i u nastavku.
I sada, kaze, postoji ostatak, tj. najbolji. Kada proveju zito, u ostatku se nalaze
zrna. Isto tako i Bog, odbacujuci rdjave, ostavlja za Sebe dostojne. Kada je rekao: po
izboru, ukazao je na nastojanje spasenih, jer su se oni usled svog nastojanja udostojili da
budu izabrani, a kad je rekao: blagodati, ukazao je na dar Boziji.
Ovde je pokazao da oni medju Jevrejima, koji nisu poverovali, nemaju nikakvog
opravdanja. Ne mozete, kaze, reci da je Bog od vas zahtevao dela i trud. Sve je delo
blagodati. Zasto necete da se spasete, kad vam se bez ikakvog vaseg truda nudi takvo
blago? Prema tome, koji su hteli, oni su se i spasli. Upravo oni i cine narod Boziji. To
znaci da Bog nije odbacio Svoj narod, koji je bio dostojan spasenja.
Ako li je od dela, vise nije blagodat, jer delo vec ne bi bilo delo.
Kad bismo Bogu mogli da ugodimo delima, blagodat ne bi bila potrebna. Ako pak
postoji blagodat, onda vise nema dela i delo nije delo. Tamo, gde postoji blagodat, ne
zahtevaju se dela. Tamo pak, gde su dela, nema blagodati.
Objasnivsi sta je blagodat, odnosno, da je ona dar Boziji nezavisan od dela, kaze
da Izrailjci, trazeci pravednost, nisu uspeli da je zadobiju, jer su je trazili na rdjav nacin i
delima, cime se ona ne moze zadobiti. Izabrani postigose. Recju postigose ukazuje na
velicinu dobara i da je sve to delo blagodati Bozije. I mi u obicnom govoru ce-sto
kazemo: "Postigao je", kad mislimo da je neko zadobio korist bez truda.
Ostali pak okorese. 8. Kao sto je napisano: dade im Bog duh neosetljivosti
(dosl. uspavanosti, camotinje), oci da ne vide i usi da ne cuju do dana
danasnjega.
Kako su, kaze, nepromenljivi u zlobi, bice izlozeni najvecoj kazni. Trpeza njihova,
tj. sva njihova dobra i naslade pretvorice se u svoju suprotnost. Ulovice se u zamke i
klopke, postace lak plen i svako ce moci da ih nadvlada, u svom zivotu svagda ce imati
sablazni i spoticanja. Da bi se videlo da ce oni to pretrpeti zbog greha, rekao je:
odmazda. Osim toga, zbog nedaca su im se pomracile oci, kako dusevne tako i telesne.
Ledja su im savijena, jer ce beskonacno robovati Rimljanima. To znaci rec: zauvek,
odnosno, oni se nikad nece osloboditi tog ropstva.
Posto je dovoljno prekoreo Judejce, sada smislja kako da ih utesi i pita: Posrnuse li
da otpadnu, tj. da li su sagresili tako, da se vise nikako ne mogu isceliti? Oni su se
spotakli, ali pad nije bio takav da se ne bi mogao popraviti. Kao sto se kaze u nastavku, u
vreme svrsetka sveta i oni ce se spasti.
Ovde zeli da ispuni dva zadatka: kao prvo, da utesi Judejce, a kao drugo, da
obuzda nadmenost neznabozaca. Kaze: "Kad su se Judejci spotakli i nisu poverovali,
spasenje je postalo nasledje neznabozaca." Po redu je trebalo da se najpre spasu Judejci,
pa tek onda neznabosci. Medjutim, kako Judejci nisu poverovali, izabrani su neznabosci.
Na to se ukazuje i na mnogim mestima u Evandjeljima. Neznabosci su spaseni da bi se i
oni podstakli narevnost, tj. da bi Judejce pozledila cast ukazana neznaboscima i da bi se
bar na taj nacin, odnosno, iz surevnjivosti prema neznaboscima, ubedili da pristupe
Hristu.
12. A ako li je pad njihov bogatstvo svetu i poraz njihov bogatstvo
neznaboscima, koliko li je vise punoca njihova!
Ako su, kaze, Judejci svojim spoticanjem pripremili spasenje neznaboscima, i ako
su neznabosci bili prihvaceni onda, kad su Judejci odbaceni, ako je pad Judejaca postao
bogatstvo neznabozaca, onda je utoliko vise punoca njihova, tj. onda kad se oni
preobrate i svi spasu. Iako su Judejci pali, ni neznabosci se ne bi spasli da nisu imali
vere.
Ponovo teseci Judejce i ruseci nadmenost neznabozaca, kaze: "Hvalim vas iz dva
razloga. Kao prvo, zato sto sam, buducu postavljen za vaseg ucitelja, duzan da
proslavljam sluzenje svoje, tj. vas, a kao drugo, zato sto zelim da podstaknem na
revnost svoj rod po telu, Judejce. Recima: po telu iskazao je svoje srodstvo s Judejcima i
samilosnu ljubav prema njima.
Ne bih li spasao, ali nije rekao sve, nego: neke od njih, jer neprimetno razotkriva
njihovu kamenosrdnost; tako se moglo desiti da se neki zbog zavisti rasplamsaju
revnoscu, da podrazavaju neznabosce i poveruju.
15. Jer ako je odbacivanje njihovo pomirenje svetu, sta bi bilo primanje -
ako ne ozivljenje iz mrtvih!
Ako je, kaze, razgnevivsi se na njih, toliko podario drugima i neprijatelje ucinio
prijateljima, sta onda nece darovati onda, kad prihvati njih? Tada ce biti ozivljenje iz
mrtvih, tj. beskonacna dobra, jer na njih ukazuje recju ozivljenje. Uporedo s tim
nagovestava i nesto uzvisenije, odnosno da, kao sto vaskrsenje mrtvih nece zavisiti od
prihvatanja Judejaca, tako ni spasenje drugih nece zavisiti od njih, ako ovi ne budu imali
vere. Cini se da sve to govori u korist Judejaca, dajuci im sveze pice, kao sto lekari cesto
postupaju s teskim bolesnicima.
Kakve koristi od toga imaju odlomljene grane? Nosenje je, naime, svojstveno samo
korenu. Vidis li da samo prividno hvali Judejce, trudeci se samo da ih utesi? Uostalom, i
time podstice Judejce na revnost, ukazujuci im na stetu koju su pretrpeli, na to da su
drugi dobili njihovo vlasnistvo i da ga poseduju.
Ne ponosi se, nego se boj. Ovde dokazuje da neznabosci nisu izabrani umesto
Judejaca zbog toga sto su Judejci sagresili, nego zbog vere koju su neznabosci pokazali.
Dakle, tamo gde, kako se cini, unizava neznabosce, pokazuje da pad Judejaca ne
moze da se opravda. On, medjutim, ispravlja i jedne i druge. Ti, neznabosce, kazes da su
se grane odlomile zato, da bi se ti pricepio? Da, odlomile su se, ali zbog svog neverja, a
ne zbog toga, sto je Bog navodno obavezan da ti ukaze takvu cast. Ti verom stojis,
pricepivsi se uz koren. I zato, boj se, jer pricepljenje nije delo prirode, nego delo vere.
21. Jer kad Bog prirodne grane ne postede, nece mozda ni tebe postedeti.
22. Vidi, dakle, dobrotu i strogost Boziju: na onima sto otpadose strogost,
a na tebi dobrotu, ako ostanes u dobroti; inace ces i ti biti odsecen. 23. A i oni,
ako ne ostanu u neverovanju, bice pricepljeni, jer je Bog mocan da ih opet
pricepi.
Nije rekao: vidi zaslugu svoju, nego dobrotu Boziju, jer je sve delo blagodati Bozije.
Postaraj se da ostanes, ali nije rekao u veri, nego: u dobroti, tj. do kraja zivota cini ono,
sto je dostojno covekoljublja Bozijeg. Ako ne budes tako postupao, bices odsecen. Tako
ce i Judejci biti pricepljeni, ako ne ostanu u neverovanju, jer ih nije Bog na pocetku
odsekao, nego su sami otpali i same sebe odsekli svojim neverovanjem. Govoreci da Bog
nije postedeo, ima u vidu da Bog nije pomilovao Judejce, nego da ih smatra
nedostojnima zajednice i drustva svetih predaka. Pavle veoma mudro zastrasuje
neznabosce onim, sto se desilo Judejcima, dok primerom neznabozaca u Judejcima
podstice odvaznost da se s verom pricepe, ispunjavajuci ih nadom u svemogucstvo
Bozije. Bog je, kaze, mocan da ih opet pricepi, On cini sve, sto prevazilazi nasa nadanja.
Ako si ti, neznabozac, kojem je po prirodi svojstveno zlo i koji imas pretke slicne
divljoj maslini, verom odsecen od njih i pricepljen uz dobru maslinu tj. uz patrijarhe, a
sto nije bilo u tvojoj prirodi, zar se onda utoliko pre nece vratiti svojoj maslini, tj. svojim
ocima, Judejci, kojima je po prirodi srodno dobro? Kad cujes da Pavle kaze: po prirodi,
razumi "prirodno i saglasno", na primer: bilo je prirodno da i sin svetog Avraama bude
svet. Naprotiv, izraz: ne po prirodi shvati kao: neprirodno i nesaglasno, na primer, bilo je
neprirodno da sin necistog neznabosca bude svet.
25. Jer necu, braco, da vi ne znate ovu tajnu, da ne mudrujete sami po
sebi: deo Izrailja otvrdnu, dok ne udje pun broj neznabozaca. 26. I tako ce se
spasti sav Izrailj...
Opet pominje Isaiju, koji usklikuje da ce sa Siona doci Onaj, sto moze da spase i
ocisti grehe Izrailjaca, Kada ce to biti? Kada skinem grehe njihove, tj. kad ih posredstvom
krstenja udostojim otpustanja (grehova). Prema tome, iako sada nisu dobili otpustanje
grehova (buduci da su otvrdnuli), to ce se ispuniti kasnije.
Kako ste se, kaze, pokorili evandjelju i kako vas je Bog prihvatio, oni su postali
surevnjivi, jos su se vise udaljili i postali su neprijatelji. Medjutim, kako su njihovi preci
od pocetka od Boga izabrani, Bog im nece dopustiti da potpuno propadnu (jer su oni
mili), nego ce ih prihvatiti ako poveruju.
30. Jer kao sto i vi nekada ne pokoravaste se Bogu, a sad ste pomilovani,
zbog njihove nepokornosti, 31. Tako se i oni sada ne pokorise radi vasega
pomilovanja, da bi i oni bili pomilovani.
Vi, kaze, koji ste nekad nazivani neznaboscima, niste hteli da poslusate. Zbog toga
su Judejci izabrani i dobili su zakon. I opet, kad su Judejci bili prizvani i kad nisu poslusali
Hrista, vi ste bili izabrani i pomilovani. Medjutim, vase pomilovanje ce biti i njihovo
pomilovanje: oni ce postati revnosni zbog zavisti prema vama pa ce poverovati, i na taj
nacin ce se udostojiti vaseg pomilovanja (tj. da budu pomilovani kao i vi).
Jedino On, kaze, poznaje dela Svoja, i osim Njega nzo drugi. Buduci premudar, On
ne pozajmljuje premudrost od savetovanja s drugima, nego je Sam po Sebi bio i jeste
samodovoljan. On je i izvor svakog dobra, i ono sto daje, ne daje kao onaj, koji je
obavezan da nagradjuje, slicno onome, koji je nesto uzeo od drugoga, nego daje prema
Svojoj dobroti.
Kad god govori o necemu vaznom, Pavle ima obicaj da svoje slovo zakljuci
blagodarenjem. Tako i sada postupa. Buduci da se ispunio ushicenjem zbog dobrote,
premudrosti, sveznanja i domostroja Bozijeg, na kraju slavoslovi Boga, uceci time i nas
da blagodarimo Bogu za Njegova velika dobra i da Ga proslavljamo delima i zivotom.
DVANAESTA GLAVA
1. Molim vas, dakle, braco, radi milosti Bozije, da date telesa svoja u zrtvu
zivu, svetu, ugodnu Bogu, kao svoje duhovno bogosluzenje.
3. Jer kroz blagodat koja mi je data, govorim svakome koji je medju vama:
da ne misli o sebi vise nego sto valja misliti.
4. Jer kao sto u jednom telu imamo mnoge ude, a svi udi nemaju isti
posao, 5. Tako smo mnogi jedno telo u Hristu, a pojedinacno udi smo jedni
drugima.
Primerom tela i udova rusi veliku nadmenost preuznosenja. Telo je jedno, ali ima
razlicite udove, koji vrse razlicite radnje. Isto tako i mi, verujuci, cinimo jedno telo u
Hristu kao Glavi, dok smo pojedinacno jedan drugome udovi, ne samo mali za velike,
nego i veliki za male. Prema tome, ne preuznosite se jedni pred drugima jer ste, kao
udovi, jedni drugima potrebni.
Nije rekao da imamo vece ili manje, nego razlicite darove. Tako i samim
imenovanjem smiruje nadmene! Osim toga, ne naziva ih vrlinama, nego darovima. To sto
si dobio, kaze, jeste dar Boziji, a ne tvoje delo: to ti je podarila blagodat. Dakle, da bi
smirio nadmene, kaze da je to dato od Boga i naziva ga darom. S druge strane, da bi
podstakao lenjive pokazuje da za dobijanje darova i mi nesto prinosimo i kaze: Ako je
prorostvo, nekaje po meri vere.
Iako je to blagodat, ona se nije jednostav-no izlila, nego se izliva onoliko, koliko
moze da obuhvati sasud vere, koji joj je ponudjen. Zasto na samom pocetku pominje
prorostvo? Mozda i bez nekog posebnog razloga, ali verovatno zbog toga sto su se neki
gordili tim darom. Ako su se gordili, zasto ih Bog nije lisio tog dara? Radi koristi ljudi i
radi nase pouke, da one, koji imaju darove, ne bismo osudjivali onda, kada grese." Ako
ga Ja", govori Bog," ne lisavam Svoje blagodati, ko si onda ti, da unizavas onoga, koji
poseduje dar?"
Postoji sluzba i poseban dar u crkvenom cinu, kakva je sluzba sedmorice djakona.
Ovde, medjutim, pod recju sluzba podrazumevaj svako duhovno delo uopste. Ma kakvu
sluzbu da si dobio, kaze, ostani u njoj i ne trazi nista vise. Ne preuznosi se pred drugima,
i budi zadovoljan onim, sto si dobio.
Ako sluzbu shvatimo u opstem smislu, u nastavku se nabrajaju njeni vidovi. Ako se
pak pod tim podrazumeva posebna (djakonska) sluzba, zapazi kako je najpre pomenuo
nize a zatim naveo vise, tj. uciteljstvo, ne vodeci racuna o poretku. Samim tim nas
poucava da se ne gordimo i ne preuznosimo onim, sto nama izgleda vise.
Prethodno je rekao da treba davati iskreno i izdasno. Mnogi, me-djutim, iako daju,
cine to prinudno i sa zaljenjem. Zbog toga poucava da davanje treba da bude bez
zaljenja, pa cak i sa zadovoljstvom i radoscu. Trebalo bi da se radujes, sto za malu cenu
dobijas nebo. Shvati kakva je razlika izmedju onoga koji daje i dobrocinitelja. Daje onaj
koji deli milostinju od onoga sto je dobio od drugoga, a dobrocinitelj je onaj koji daje od
svog nasledja.
Ja sam vas, kaze, poucio ljubavi i vama je sasvim prirodno da to ispunite, jer ste vi
braca, rodjeni od jedne utrobe, tj. od kupelji krstenja. Prema tome, samim tim ste
obavezni da ljubite jedan drugoga, jer kao znak i projava bratstva sluzi prijateljstvo, a
prijateljstvo se stvara i utvrdjuje bratoljubljem.
Buduci da, na prvi pogled, mnogi iskreno postuju i ljube jedni druge ali da ne
pruzaju ruke prema njima, poucava ih da se brinu jedni o drugima i da samim delima
pomazu bliznjima.
Gospodu sluzite.
Kad si bratoljubiv, kad imas ljubav i ostale vrline o kojima je prethodno govoreno,
tada sluzis Gospodu, jer On na sebe primenjuje ono, sto ti cinis za brata.
To, misli se - molitva, znaci veliku pomoc u izvrsavanju svega, sto je prethodno
pomenuto. On nije jednostavno rekao:"molite se", nego: budite u molitvi postojani. Ako
u ovom trenutku nista ne dobijas, budi postojan i dostici ces ono sto zelis.
Prethodno je rekao: Koji cini milostinju, neka cini radosno i neka svima uopste
otvori ruku. Sada pak poucava o milostinji prema verujucima, jer njih naziva svetima.
Nije rekao: "pomazite svetima", nego: Ucestvujte u potrebama. Time pokazuje da je ta
pomoc kupovina i opsta korist: ti dajes novac, a oni ti uzvracaju nebom. Osim toga, nije
rekao: "u velikim izdacima", nego: u potrebama, kako biste udovoljili potrebama svetih.
Kako da nisu surovi i slicni zverima oni, koji ne pomazu svetima u njihovim (neophodnim)
potrebama?
Poucava kako se moze ispuniti ono, sto je prethodno receno, odnosno: ako ne
budemo gordo mislili i ako se budemo druzili sa smirenima, ako pocnemo da
podrazavamo unizene i prezrene, tj. ako budemo snishodili i prilagodjavali se njima.
Ne mislite da ste u svemu dovoljni sami sebi i da vam nisu potrebni saveti drugih ili
onih, koji vam nagovestavaju sta bi trebalo ciniti. Mojsej je besedio sa Bogom, pa se i
pored toga savetovao sa svojim tastom.
Ako prekorevas drugoga zbog toga sto je ucinio zlo, zasto ga podrazavas i sam
cinis zlo? Nije rekao: "nemoj ciniti zlo verujucem", nego: nikome, bez obzira da li je on
neznabozac ili neko drugi.
Ne govori tako zbog toga, sto mi zivimo za slavoljublje, nego da ne bismo davali
povoda da nas prekore oni, koji zele da to ucine. Zahteva da zivimo bez sablazni i bez
spoticanja, jer je mnogo onih koji motre na nas i na sve ono sto se nas tice.
18. Ako je moguce, koliko do vas stoji, budite u miru sa svima ljudima.
Prekrasno je rekao: Ako je moguce, koliko do vas stoji. Ponekad je nemoguce biti u
miru, na primer, kad se vodi borba za blagocesce ili za uvredjene. Prema tome, savetuje:
ispunjavaj svoju obavezu i nikome nemoj dati priliku za neprijateljstvo i pometnju. Ako
vidis da vredjaju blagocesce, odvazno ustani i bori se za istinu. Nemoj se, medjutim,
boriti protiv coveka, nego protiv bezboznistva. Sto se tice coveka, na njega se sazali i
postedi ga. Na taj nacin ce biti moguce i ono, sto se ranije cinilo kao nemoguce. Sto se
tebe tice, ti si u miru s njim, a bitku vodis jedino s bezboznistvom.
19. Ne cinite osvetu za sebe, ljubljeni, nego podajte mesto gnevu Bozijem,
jerje spisano: Moja je osveta, Ja cu vratiti, govori Gospod.
U odnosu na one, koji vas vredjaju, podajte, kaze, mesto gnevu Bozijem. Ako se
budete svetili za same sebe, Bog se nece svetiti za vas. Ako pak oprostite, Bog ce se
strozije osvetiti. Navodi i svedocanstvo, kojim potvrdjuje svoje reci. Govori to radi utehe
malodusnima, jer oni nista drugo ne zele, nego da vide kako su njihovi neprijatelji
kaznjeni zbog njih.
20. Ako je, dakle, gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga. Ako je zedan, napoj
ga; jer to cineci, zgrnuces zivo ugljevlje na glavu njegovu.
Ovde se od vas zahteva najvisi stepen mudroljublja. Sta ja kazem, rasudjuje, da bi
trebalo da zivite u miru? Zapovedam cak da im cinite dobra dela. Rekao je: Zgrnuces
zivo ugljevlje na glavu njegovu, snishodeci prema malodusnosti uvredjenih, jer je coveku
najprijatnije da vidi kako je kaznjen njegov neprijatelj.
Time kao da kaze: "Da li zelis da se osvetis? Cini mu dobro, i tako ces mu se
mnogo jace osvetiti." Zato je i rekao: Zgrnuces zivo ugljevlje na glavu njegovu,
oznacavajuci time veliku kaznu. U tom smislu je i prethodno govorio: Dajte mesta gnevu
Bozijem.
TRINAESTA GLAVA
3. Jer staresine nisu strah za dobra dela, nego za zla. Hoces li pak da se ne
bojis vlasti? Cini dobro, i imaces pohvalu od nje.
Cega se plasis i od cega strahujes? Zar ce te staresina kuditi ako cinis dobro? Zar je
on strasan za tebe, ako revnujes na vrlini? Naprotiv, ako cinis dobro, staresina ce te
pohvaliti. On je toliko daleko od toga da te zastrasuje da te cak i hvali.
To znaci da nas strah ne uzrokuje staresina nego nasi poroci, zbog kojih i mac
staresine, odnosno vlast, kaznjava. Staresina, kaze, ne nosi uzaludno mac, nego ga nosi
zato, da bi kaznjavao porocne.
Jer je Boziji sluga, osvetnik, da izlije gnev na onoga koji zlo cini.
Kad staresina hvali vrlinu, on ispunjava volju Boziju. I kada upotrebi mac, opet je
sluga Boziji, koji stiti vrlinu i progoni porok. Mnogi cine dobro ne toliko zbog straha
Bozijeg, koliko zbog straha od staresina. Usled toga, kada staresina stiti vrlinu i kaznjava
porok, on je sluga Boziji.
Neophodno ti je, kaze, da se pokoris ne samo zato da ne bi, kao nepokoran, iskusio
gnev Boziji i gnev staresine i bio izlozen nepodnosljivoj kazni, nego i zato, da se ne bi
pokazalo da si nesavestan i neza-hvalan Dobrocinitelju. Staresinstva obezbedjuju
drzavama velika dobrocinstva. Njima se podrzava nase blagostanje, i da ona ne postoje,
odavno bi se sve srusilo zbog toga, sto bi jaci progutali slabije. Neka te, kaze, tvoja
sopstvena savest ubedi da postujes staresine, koje ti obezbedjuju toliko dobara.
Ti, kaze, sam svedocis da ti staresina cini dobra dela zato sto mu dajes nagradu,
ocigledno kao onom koji promislja o tebi. Mi od pocetka ne bismo placali porezu, kad ne
bismo znali da cemo na taj nacin imati koristi od staresina, koji neumorno bdiju umesto
nas dok smo mi slobodni od briga o tome.
Jer su sluzbenici Boziji, koji se time stalno bave.
7. Podajte, dakle, svakome sto ste duzni: kome porezu - porezu, kome
carinu - carinu, kome strah - strah, kome cast - cast.
Druge dugove, kaze, podajte. Medjutim, nikad nemojte pozeleti da otplatite ljubav,
i neka ona bude vas stalni dug. Ako bliznjem svagda pokazujes ljubav, nemoj ni
pomisljati da sutra mozes da ga zapostavis. Naprotiv, svagda imaj na umu da imas jedan
dug - da ljubis bliznjeg. Jer koji ljubi drugoga ispunio je zakon.
Ko ljubi bliznjeg, ispunio je zakon. Svaki je duzan da ljubi bliznjeg zato, sto od
njega i od ljubavi prema njemu dobija toliko dobrocinstava da ispunjava vasceli zakon.
Nije rekao: "dopunjuje se", nego: ispunjava se, tj. u toj zapovesti se sazeto sadrze sve
ostale, jer je pocetak i kraj vrline - ljubav. Osim toga, zakon zahteva ljubav u visem
stepenu: Ljubi, kaze, bliznjeg kao sebe samoga.
Nas Gospod zahteva jos vise i savetuje da bliznjeg ljubimo vise nego same sebe,
jer nas uci da jedni za druge polozimo dusu (v. Jn. 15; 13).
10. Ljubav ne cini zla bliznjemu; ljubav je, dakle, punoca zakona.
Pokazuje da ljubav poseduje i jedno i drugo savrsenstvo. Kad kaze da ljubav ne cini
zla bliznjem oznacava da je ona uzdrzavanje od zla, a recima: Ljubav je punoca zakona
ukazuje da je ona tvorenje dobra. Dakle, ljubav u nama stvara vrlinu, na koju ukazuje
zakon, u svoj njenoj punoti.
11. I ovo tim pre sto znate vreme, da je vec cas da ustanemo od sna.
Duzni ste, kaze, da veoma visoko cenite ljubav, a kroz nju i sve ostale vrline.
Nastupilo je takvo vreme. Blizu je dan vaskrsenja, blizu je dan suda, i mi moramo da se
probudimo iz sna i nerada i da budemo spremni za dela dostojna vaskrsenja.
Delima tame je nazvao gresne postupke, kao nesto sto je tesko, povezano s
mnogim nepogodnostima i izlozeno hiljadama opasnosti, cak i u sadasnjem veku.
Oruzjem svetlosti nazvao je vrlinske postupke, jer one, koji ih poseduju, slicno oruzju
stite od opasnosti, i cine ih svetlim kao oruzje svetlosti. Recima: odbacimo i obucimo se
pokazao je lakocu i jednog i drugog, tj. i udaljavanja od rdjavih dela i obracanja ka vrlini.
Kao sto nije tesko skinuti (odbaciti) odecu i obuci drugu, tako se moze i udaljiti od poroka
i prigrliti vrlina.
Prethodno je rekao: dan se priblizio. Sada pokazuje da je on vec nastupio i uci nas
da se u njemu dolicno ponasamo. Dolicnoscu je privlacio one, koji su uzivali slavu medju
narodom. Nije rekao: "ponasajte se", nego: da se ponasamo, i tako svoj savet ucinio
prilicnijim. Nista nije tako nakazno kao greh, niti ma sta uzrokuje toliko prijatnosti kao
vrlina.
Ne u pirovanju i pijanstvu.
Ne u razvratu i bestidnosti.
Posto je prethodno govorio o pijanstvu, sada govori o zlu koje od njega proishodi,
jer razvrat potice od pijanstva. Ovde se pak ne zabranjuje (zakonito) opstenje sa
suprugom, nego blud.
Ne u svadji i zavisti.
Ugasivsi zlo koje se radja od pozude, sada gasi i zlo, koje se radja zbog gneva.
Nista u toj meri ne raspaljuje pozudu niti tako rasplamsava gnev, kao pijanstvo i
raspustenost u pijanom stanju. Od zavisti potice razdor i svadja jer onaj, koji zavidi
drugome, dolazi i do svadje. Zbog toga je, odbacivsi svadju, dosao i do njenog pocetka,
tj. do zavisti. Svadju i zavist pominje zajedno s razvratom zbog toga, sto od razvrata
poticu prekori i rusenje domova.
Skinuvsi sa nas grehovnu odecu, ukrasava nas i oblaci, ali ne vi-se u oruzje
svetlosti nego - sta jos moze vise da nas prestrasi - cini da nasa odezda bude Sam
Vladika. Onaj, koji je obucen u tu odecu, poseduje svaku vrlinu.
Ne zabranjuje brigu o telu, nego pohote. Brinite se, kaze, o telu, zbog zdravlja, a
ne zbog ispraznosti. Kad bi upalio plamen i rasplamsao pec na svoju stetu, to vise ne bi
bilo staranje. Staraj se samo o tome, da imas zdravo telo; za ono, sto je iznad toga,
nemoj da se staras i ne rasplamsavaj telesne pohote, nego svu svoju brigu obrati ka
duhovnom.
CETRNAESTA GLAVA
3. Koji jede, neka ne prezire onoga koji ne jede; i koji ne jede, neka ne
osudjuje onoga koji jede, jer ga Bog primi.
Oni, koji su kao savrseni jeli sve, unizavali su one, koji nisu jeli, kao maloverne i
jos uvek privezane za judejstvo. S druge strane, oni koji nisu jeli, osudjivali su one, sto
su jeli sve, kao neuzdrzane. Kako su medju njima mnogi dosli iz mnogobostva, kaze: Bog
ga primi, tj. otkrio mu je Svoju neizrecivu blagodat. Zasto ti s njim raspravljas o zakonu,
kad ga je Hristos opravdao?
5. Tako jedan razlikuje dan od dana, a drugi drzi sve dane da su jednaki.
Koji jede, Gospodu jede, jer blagodari Bogu; i koji ne jede, Gospodu ne
jede, i blagodari Bogu.
Za jedno, kaze, pitamo, a to je da li to cine Hrista radi, i da li i onaj sto jede, i onaj
sto ne jede, blagodare Bogu? Ono, sto se tako savrsava, ne podleze optuzbi i kleveti.
Govori to, kao sto sam rekao, zato sto su Rimljani jos bili novi u veri. Medjutim, na
prikriven nacin nanosi udarac onima, koji su se jos pridrzavali judejstva. Kako da
blagodari onaj, koji se jos pridrzava zakona? Prema tome, blagodari samo onaj, kojijede.
7. Jer niko od nas ne zivi samome sebi, i niko ne umire samome sebi. 8. Jer
ako zivimo, Gospodu zivimo; ako li umiremo, Gospodu umiremo.
Mi, kaze, imamo Gospoda Koji brine o nama i Koji nas zivot smatra za dobitak, a
nasu smrt za gubitak. Mi, dakle, zivimo ili umiremo ne samo za sebe same, nego i za
Gospoda. Zivotom se ovde naziva zivot u veri, a smrcu otpadanje od vere. Zbog toga
Gospod niposto nece dopustiti da umremo po veri, dok su oni, koji su se cinili slabima,
otpali od nje.
Od smrti po veri prelazi na prirodnu smrt, jer sada o njoj rasudjuje. Zivimo li, kaze,
prirodnim zivotom, Gospodnji smo. Ako umiremo prirodnom smrcu, opet pripadamo
Gospodu.
Neka te, kaze, to uveri, da se Gospod brine o ispravljanju slabih. Zar Onaj, Koji je
prolio krv i umro da bi bio nas Gospod, moze a da se ne brine o onima, koji su postali
Njegove sluge? To nas podseca na ono, sto obicno govorimo:" Da li je moguce da se neko
ne brine za svog slugu, kojeg je tako skupo platio?" I ako se, kaze, brine o mrtvima,
onda ce se utoliko pre brinuti o zivima. Sve to govori s ciljem da postidi judejstvujuceg
hriscanina i da ga ubedi da prosudi koliko je, pridrzavajuci se jos uvek zakona,
neblagodaran Hristu, Koji je umro za njega.
10. A ti, zasto osudjujes brata svoga? Ili ti, zasto nipodastavas brata
svoga? Jer cemo svi predstati sudu Hristovom.
Zasto ti, koji ne jedes, osudjujes kao neuzdrzanog svog brata, koji jede? Zar zato
sto jede? On je brat, i ti ne smes da unizavas sopstveni ud. Zar ces ti dati odgovor za
njega? On ce sam predstati na sudu, i sam ce poneti kaznu. Vidis li kako, upravljajuci rec
ka savrsenom, navodi strah i na samog judejstvujuceg, koji ce takodje morati da da
odgovor na Strasnom sudu?
11. Jer je pisano: Ziv sam Ja, govori Gospod, poklonice Mi se svako koleno,
i svaki jezik ispovedice Boga. 12. Dakle, svaki ce od nas dati Bogu odgovor za
sebe.
O tome da ce nam se suditi kao sto gospodar sudi slugama, govori i svedoci prorok.
Recima: Poklonice Mi se svako koleno, i svaki jezik ispovedice Boga pokazao je najvisi
stepen potcinjenosti. Ispovedice, tj. dace odgovor o onome, sto je ucinio. Kome? Ne
zakonu, nego Hristu. Zasto se, dakle, potcinjavas zakonu?
I jedan i drugi, kaze, ostavite prepirku koja postoji medju vama. Ni ti, koji jedes,
nemoj nesavrsenom davati povod za spoticanje. Ni ti, koji ne jedes, nemoj bratu davati
priliku za sablazan zbog ocuvanja judejskih zakona. Spoticanje i sablazan su uzajamno
prilicni jednom i drugom licu.
14. Znam i uveren sam u Gospodu Isusu Hristu da nista nije necisto po
sebi, osim kad ko misli da je necisto, onome je necisto.
15. Ako li se brat tvoj zbog jela zalosti, vec ne postupas po ljubavi.
Ovde se obraca savrsenom i poucava: " Ako si hteo da sacuvas ljubav, cak i kad
hrana i po hiljadu puta ne bi bila necista po prirodi, trebalo je da se uzdrzis od svinjskog
mesa, da se ne bi razalostio tvoj sablaznjeni brat." U nastavku dodaje:
Ti, kaze, raspravom o hrani pogubljujes i kvaris brata, koji je u Hristovim ocima
toliko dragocen da je On i umro za njega! Primetivsi da ti, za razliku od njega, jedes
svinjsko meso, postao je jos uporniji u tome i, strahujuci da ne otpadne od Hrista, na
kraju se u potpunosti privezao za zakon.
Ti imas savrsenstvo u veri (jer je ono imenovano recju dobro). Nemoj stoga da
zloupotrebljavas svoje savrsenstvo i nemoj davati povod da se huli na njega. Ako ti,
buduci savrsen, pogubljujes nesavrsenoga, dao si povod da se huli na dobro koje
posedujes. Ti, medjutim, razumes da je i nase ucenje dobro, i da ono ne zeli da se
podvrgne huli neverujucih, kada vide raskole i sablazni koji se ticu hrane.
19. Starajmo se, dakle, za ono sto doprinosi miru, i uzajamnom napretku.
O miru je govorio nesavrsenom, zato sto ovaj nije imao mir. O uzajamnom
napretku govorio je savrsenom, da ne bi pokolebao brata, sablaznjavajuci ga. Uostalom,
rekavsi: uzajamnom, uputio je svoje slovo i jednom i drugom. Time, sto je najpre
pomenuo mir a zatim napredak, pokazao je, da je bez mira tesko napredovati.
Delom Bozijim naziva spasenje brata. Ne narusavaj, dakle, ono, sto je za njega
zadobio Bog, i to radi hrane, odnosno, radi neuzdrzavanja od svinjskog mesa, kako bi i ti
zadobio korist.
21. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina i ne ciniti ono, na sta se brat tvoj
spotice, ili sablaznjava, ili slabi.
Ti, kaze, prisiljavas brata da jede ono, sto se ne usudjuje da okusi, a ja kazem da
si ti duzan da se uzdrzavas od svega sto sablaznjava brata, ne zato sto je to zlo, nego
zato, sto se on sablaznjava.
Recju: spotice pokazao je, da je on oslepljen, jer se slepi spoticu. Sablaznjava se
pak kao lakomislen a slabi kao maloveran. Sve to privlaci snaznijeg da pomogne bratu,
kao potpuno slabom.
Iako drugi ne vide tvoje blazenstvo, budi zadovoljan samim sobom, ako ne
osudjujes samoga sebe i ako te tvoja savest ne osudjuje u onome, sto si izabrao. Razumi
to samo u pogledu ovog predmeta, tj. u pogledu hrane.
23. A koji sumnja, osudjen je ako jede, jer ne cini po veri; a sve sto nije od
vere, greh je.
Ko sumnja, kaze, i ko se nije ubedio da jede, taj samoga sebe osudjuje. Zasto? Ne
zato, sto je hrana necista, nego zato, sto nije uveren da je ona cista i misli da ju dotice
kao necistu. Ko nije ubedjen i ne veruje da je hrana cista, nego ju jede s necistom
savescu, taj, naravno, gresi.
PETNAESTA GLAVA
1. Duzni smo pak mi jaki slabosti slabih nositi, i ne sebi ugadjati.
Nakon molitve, opet izlaze savet i nasladjuje savrsene time, sto ih postavlja
uporedo sa Sobom, nazivajuci ih jakima. Nije rekao jednostavno:" slabosti", nego slabosti
slabih. Udvostrucio je izraz, da bi ih privukao ka vecem milosrdju. Nakon sto je govorio o
nasoj obavezi da nosimo slabosti slabih, poucava i kako da je ispunimo. Za to je, kaze
neophodno da ne trazimo jedino svoju korist.
Drugim recima, neka svaki cini ono, sto je ugodno bliznjem, i neka sluzi bratu, ali
samo na dobro. Da neko od savrsenih ne bi rekao: "Evo, i ja vodim brata ka dobru",
dodaje: radi napretka. Iako je dobro to sto sada cinis, ono je neblagovremeno, i tvoje
delo se pretvara u razaranje, buduci da neblagovremeno razoblicenje ne vodi napretku.
3. Jer ni Hristos ne ugodi Sebi, nego kao sto je napisano: Ruzenja onih koji
Tebe ruze padose na Mene.
Pokazuje da nam Bog s Pismima daje trpljenje i utehu. Kao Darovatelja i Uzrocnika
tih dobara, naziva Ga Bogom trpljenja i utehe. Takodje Ga moli da im podari da isto misle
medju sobom. Ljubavi je svojstveno da o bliznjem misli ono isto, sto neko misli o sebi.
Kako je ta ljubav mirjanska (svetovna), dodao je: po Hristu Isusu, odnosno, mislite ono,
sto je ugodno Isusu Hristu.
Ponavlja prethodni savet i navodi Hrista kao primer, da bismo i mi primili jedan
drugoga, jer i to sluzi na slavu Boziju. Nase jedinstvo ce najvise proslaviti Boga, kao sto
je receno: Poverovace svet da si Me Ti poslao, ako ucenici jedno budu (Jn. 17; 21-23).
Naprotiv, nase nesuglasice sramote Boga jer neznabosci, videvsi da hriscani nisu
medjusobno saglasni, optuzuju samu veru.
8. Ali kazem, da je Isus Hristos bio sluga obrezanja istine radi Bozije, da
utvrdi obecanja ocima.
Oni, koji su potekli iz judaizma, iako su bili nedostojni, imali su obecanje. Ti, koji si
prizvan iz neznabostva, spasen si jedino covekoljubljem. Zbog toga si obavezan da
posebno proslavljas Boga. Bog se proslavlja onda, kad zivite u medjusobnom savezu i
jedinstvu, kad ti nosis slabe.
13. A Bog nade da vas ispuni svakom radoscu i mirom u veri, da izobilujete
u nadi silom Duha Svetoga.
Moli da se verujuci iz judaizma preispune radoscu, jer su se oni zalostili zbog
kazne, a da se verujuci iz neznabozaca preispune mirom, jer su se neprijateljski odnosili
prema onima, koji su se pridrzavali zakona. Bolje receno, moli da se i jedni i drugi ispune
radoscu i mirom. Kako ce to postici? Verom. A kakva nam dobra daje vera? Bogatstvo
nade. Onaj, koji veruje buducim dobrima i zadovoljan je sadasnjim, bogat je nadom. On
ocekuje buduca dobra i podnosi sve privremene nevolje. Kakvo nam pak dobro daje
nada? Zadobijanje sile Svetoga Duha, koja ukrepljuje nase nadanje. Nadanje nam, s
jedne strane, daje silu Duha Svetoga a sa druge, zbog Duha Svetoga, postaje u nama
(nada) krepkija.
14. A ja sam, braco moja, i sam uveren u vas, da ste i sami puni dobrote,
ispunjeni svakog znanja, da mozete i jedni druge poucavati.
Nakon strogih prekora, isceljuje nanete rane. Nije rekao: "slusao sam", nego:
uveren sam i ja, koji sam vas razoblicavao i optuzivao, da ste i sami puni dobrote, tj.
dobrih misli i bratoljublja. Mozda ovde dobrotom naziva punotu vrlina. Isto tako, nije
rekao: "imate dobrotu", nego: puni ste dobrote. Kako nema nikakve koristi u tome da
imaju dobrotu a da ne znaju kako da je upotrebe, dodao je: mozete i jedni druge
poucavati. Ne, dakle, samo da naucite, nego, sto je jos bolje, da poucite i druge.
15. A pisah vam braco, malo smelije i delimicno, kao napominjuci vam.
Rimljani su uzivali postovanje i bili su veoma nadmeni. Zbog toga ih isceljuje kada
kaze: Pisah vam malo smelije, jer ih tim recima snazno razaloscuje. Ni time se,
medjutim, nije zadovoljio, nego je dodao: I delimicno, tj. ukratko, i to ne kao pouku,
nego kao da vam napominjem.
Dajuci svojim recima smiren ton, kaze: "Ja nisam za samoga sebe pri-grabio cast,
nego mi je Bog to zapovedio, izdvojivsi me zbog toga, ali ne zato, sto sam bio dostojan,
nego po blagodati. Zasto mi je data ta blagodat? Da budem sluzitelj i svestenik
evandjelja. Zato me nemojte optuzivati zbog onog sto vam govorim. Moje svestenstvo se
i sastoji u tome, da vam objavim Evandjelje." A ko ce se usuditi da optuzi svestenika, koji
je prineo noz onome, sto je izabrano za zrtvu?
Nisam vam pisao zato, da bih se kroz to i ja proslavio, nego da biste se, zajedno s
drugim narodima i vi spasavali, i da bi na taj nacin prinos neznabozaca bio potpuno
blagougodan, jer svi prinose plodove Bogu. Osvecen Duhom Svetim, tj. duhovnim
zivotom, jer se ne osvecuje samo vera, nego i zivot. Istina, kad smo poverovali i krstili
se, mi smo dobili Duha; medjutim, ukoliko ne budemo duhovno ziveli, blagodat Duha ce
se ugasiti. Smiruje gordost Rimljana, kako oni ne bi smatrali nedostojnim da za ucitelja
imaju onoga, koji sve narode privodi Bogu.
Buduci da se pre toga sasvim unizio, ponovo uznosi besedu, kako ga ne bi prezreli,
i kaze: "Ja se ne hvalim sobom i svojim staranjem, nego blagodacu Hristovom. U cemu
se hvalim? U onome, sto je po Bogu, odno-sno, ne nekim nevaznim stvarima, nego
stvarima duhovnim."
18. Jer se necu usuditi da Govorim nesto sto Hristos nije ucinio kroza me
recju i delom za poslusnost neznabozaca. 19. U sili znakova i cudesa, u sili Duha
Bozijega.
Kako je o sebi rekao: "Ja sam sluzitelj Evandjelja u svim narodima", dodaje: "Ne
hvalim se i ne ponosim necim, sto nisam ucinio. Ja cak ni-sam ni delao, nego je delao
Hristos, koristeci me kao orudje. Bilo da nesto kazem, govoreci i ljubomudrujuci
(filosofirajuci) o nebeskom, bilo da nesto radim, provodeci zivot po Bogu, bilo da tvorim
cuda - sve to pripada Hristu." Medju znakovima (znamenjima) i cudima postoji razlika.
Znakom (znamenjem) se naziva ono, sto se savrsava saobrazno s prirodom, ali na
neobican nacin.
Takvo je bilo iznenadno iscelenje Petrove taste, koja je bolovala od groznice. Ovde
je iscelenje groznice delo, koje je saobrazno prirodi, ali se dogodilo na neobican nacin:
cim ju je dotakao Hristos, groznica je nestala (v. Mt. 8; 14-15). Cudo je pak dejstvo, koje
se savrsava nad onim, sto se ne dogadja saobrazno s priro-dom. Takvo je iscelenje
sleporodjenog (Jn. 9; 1-7). Buduci da se cuda i znakovi (znamenja) mogu dogadjati i
demonskom silom, on je dodao: silom Duha Bozijeg. Ovde se ukazuje i na dostojanstvo
Duha, koji moze da tvori istinske znakove (znamenja) i cuda.
Hoces li, kaze, da imas dokaz za ono sto govorim? Eto mnostva mojih ucenika, od
Jerusalima pa sve do Ilirika (a to je danasnja Bugarska). Nije rekao: "ja sam
propovedao", nego: ispunio sam Evandjeljem, da bi pokazao da njegova rec nije bila
besplodna, nego delatna. Kad cujes: od Jerusalima do Ilirika, nemoj misliti da je apostol
isao pravim i velikim putem. I naokolo, kaze, propovedajuci sam obisao narode i na
severu i na jugu.
20. I tako se starah da sirim evandjelje, ne tamo gde ime Hristovo bese
poznato, da ne zidam na tudjem temelju.
Ne samo da sam blagovestio tim i tolikim narodima, nego nisam ni odlazio kod onih
ljudi, kojima je vec bilo objavljeno ime Hristovo. Daleko sam od toga da sebi potcinim
tudje ucenike i da to cinim radi sopstvene slave. Zato sam vam i pisao, ali ne u zelji da se
proslavim, nego da bih ispunio svoje sluzenje.
Tudjim temeljom naziva ucenike apostola, ali ne zato sto su mu oni bili tudji ili sto
su oni propovedali nesto drugo, nego u odnosu na nagradu, jer je nagrada za njihov trud
bila tudja Pavlu i nije pripadala njemu.
21. Nego kao sto je pisano: Kojima se ne javi za Njega, videce; i koji nisu
culi, razumece.
Ovde ukazuje na ispunjenje prorostva. Onome pak, koji, kao Pavle, donese odluku
da poucava neupucene, predstoji mnogo truda i znoja.
Na pocetku ove poslanice rekao je: Bih dosad sprecen (Rim. 1; 13). Ovde
predstavlja sam razlog koji ga je sprecio da im dodje. Ja sam, kaze, svuda hodio i
propovedao, i zato sam nailazio na mnoge prepreke, odnosno, cesto sam nameravao i
zeleo da vam dodjem, ali sam svagda nailazio na prepreke.
23. A sad vise nemajuci mesta u ovom krajevima, a imajuci zelju od mnogo
godina da vas vidim, 24. Kad podjem u Spaniju, doci cu vam; jer senadam da cu
vas u prolazu videti, i vi cete me otpratiti onamo, kad se najpre bar donekle
nasitim vas.
Ja, kaze, nailazim na prepreke zato, sto zelim da propovedam. Sada vam pisem i
dolazim k vama iako nemam posla u tim krajevima. Ne dolazim ni iz jednog drugog
razloga, na primer, iz zelje da steknem slavu. Da mu ne bi prigovorili: "Posecujes nas
uzgred, jer tamo nemas vise nikakvog posla", dodaje: Imajuci zelju od mnogo godina, i
zurim da tu zelju ispunim. Da se oni ni ovog puta ne bi pogordili, umislivsi da ima zelju
da dodje kod njih, kao kod uzvisenijih od svih ostalih, dodaje:
Kad podjem u Spaniju, doci cu kod vas. Da, opet, ne bi rekli da on samo uzgred
hoce da boravi kod njih, nastavlja: Vi cete me otpratiti onamo, tj. vi sami cete me,
videvsi nuznost koja me podstice da odem kod tih naroda, tamo otpratiti, jer vas ne
mimoilazim iz prezira prema vama, nego usled nuznosti. Buduci da ih je i to vredjalo,
umiruje ih govoreci: Kad se bar donekle najpre nasitim vas. Time pokazuje da zeli da ih
vidi zbog silne ljubavi prema njima. Zato nije rekao: "da vas vidim", nego: da se nasitim
vas, podrazavajuci nacin na koji roditelji govore deci. Rekao je: donekle, odnosno, ma
koliko vremena da provedem kod vas, nikad vas se necu nasititi, i nikad mi nece dosaditi
druzenje sa vama. Zato cu biti zadovoljan ako se makar i donekle budem nasitio
druzenjem s vama.
25. A sad idem u Jerusalim, sluzeci svetima, 26. Jer Makedonija i Ahaja
dobrovoljno odlucise da skupe neki zajednicki prilogza siromahe medju svetima
u Jerusalimu.
Prethodno je obecao da ce doci kod njih. Medjutim, bilo je potrebno da jos saceka.
Da ne bi pomislili da im se izruguje, navodi im razlog zbog kojeg okleva i kaze: Idem u
Jerusalim, sluzeci svetima. Nije rekao: "nosim milostinju", nego: da sluzim, kako bismo
doznali koliko je to visoko, ko to savrsava i koliko je to vazno. Na taj nacin i Rimljane
savetuje da daju milostinju.
Kad kaze: Makedonija i Ahaja dobrovoljno odlucise, itd. polaze u njih revnost da ih
podrazavaju. Reci: dobrovoljno odlucise upotrebljene su umesto:" htedose", smatrali su
da je dobro da posalju neki prilog. Tako, to jest prilogom, svagda naziva milostinju, kao
zajednicku dobit i onih sto daju, i onih sto primaju. Rekao je: neki, a ne "mali", kako
Rimljani ne bi pomislili da ih prekoreva kao skrte i uskogrude. Svetima, rekao je,
odnosno verujucima, jer su dostojni dvostruke samilosti: kao prvo, zbog siromastva, a
kao drugo, zbog vrlina.
27. Dobrovoljno odlucsie, ali i duzni su im, jer kad neznabosci postadose
ucesnici u njihovim duhovnim dobrima, duzni su i oni njima u telesnim
potrebama posluziti.
U tome, kaze, sto su pozeleli da daju neki prilog svetima nema ni-sta novo. Oni su
njihovi duznici. Na koji nacin? Hristos (po telu) potice od Judejaca i dosao je zbog njih.
Odatle poticu proroci, apostoli i sva dobra. Medjutim, pricasnica svega toga postala je
citava vaseljena. Prema tome, oni, koji su se preobratili iz neznabostva, duzni su da im
daju svoja telesna dobra, kao sto ste to duzni i vi. Nije rekao: "da im dopuste da
ucestvuju", nego: da im posluze, i time kao da ih prikazuje kao djakone. Nije rekao ni: "u
telesnim dobrima". O duhovnim dobrima je rekao da pripadaju Judejcima, ali za telesna
blaga nije rekao da pripadaju samo neznaboscima. Novac pripada svima, a ne samo
gospodarima.
Drugim recima, videcu vas u slavi svih evandjelskih dobara. Punotom evandjelskog
blagoslova naziva sva dobra dostojna blagoslova, tj. pohvale saglasne Evandjelju. Pod
blagoslovom, medjutim, mozes podrazumevati i milostinju, da bi misao bila sledeca:
pronaci cu vas savrsene u milostinji i covekoljublju. Govori im to da bi se postideli
pohvale, a onda se i potrudili da se uistinu pokazu kao takvi.
30. Ali vas molim, braco, radi Gospoda naseg Isusa Hrista, i radi ljubavi
Duha...
Nikada sebe ne smatra dostojnim vere, nego navodi posrednike. Tako i sada
ukazuje na Hrista i Duha. Oca nije pomenuo, kako bi ti znao da, kada pominje samo Oca,
to ne iskljucuje Sina i Duha. Rekao je: Radi ljubavi Duha jer, kao sto su Otac i Sin zavoleli
svet, tako ga je zavoleo i Sveti Duh.
Molim se da budem izbavljen odatle, zato, da bih uskoro video i vas, i to s radoscu,
ne noseci odande nikakvu zalost.
I da se uspokojim s vama.
Nije rekao:" da vas naucim, da vas poucim u veri", nego: da se uspokojim, tj. da
ozivite mojim ucenjem, i da ja ozivim narastanjem vase vere. Tim izrazom pokazuje da je
i njemu i njima, kao podviznicima i trudoljubivima, potreban predah.
SESNAESTA GLAVA
Ukazite joj cast u Gospodu. Oni, koji Gospoda radi primaju i najneznatnijeg coveka,
ukazuju cast Gospodu. Fiva je pak bila sveta, i utoliko je pre dolikovalo da joj ukazu cast.
Zato je i dodao: Kao sto prilici svetima, tj. kao sto treba primati svete.
Podajte joj sto mozete, pruzite joj ruku pomoci, jer nije rekao: "Udovoljite u svemu
sto joj bude potrebno."
Oni su mi, kaze, pomagali u besedama i ucenju, i delili su sa mnom trud i opasnost.
Neki su pretpostavljali, da su ti saradnici bili Pavlovi pomocnici u pravljenju satora (v.
Dela ap. 18; 3).
Oni su bili toliko vrlinski, da su i svi njihovi domaci postali verujuci, tako da ih je
nazvao crkvom. Imenovao ih je tako i zbog gostoljublja, jer se crkvom naziva onaj dom,
u kojem postoji uzorno blagocesce i vrlina. Neka oni, koji vode bracni zivot, razumeju da
im bracni savez nije prepreka za vrlinu.
Velika je stvar biti mio Pavlu, koji je voleo razborito i ne bez razloga. Naziva
Epeneta prvencem ili zbog toga sto je prvi poverovao i tako za citav narod postao
pocetak i vrata ka veri, ili pak zato sto je pokazao veliko blagocesce, zbog cega je i
receno: Koji je prvenac u Hristu, odnosno, ne u mirjanskim stvarima, nego u onome, sto
se odnosi na Hrista.
Ukrasava zenu podvizima za istinu. Marija se, kaze, trudila, bdela i molila se, ne
samo za sebe, i sto je jos vaznije, obavljala je duznost i umesto nas, apostola. Kako onda
kaze: Zeni ne dopustam da bude ucitelj (1. Tim. 2; 12)? On joj ne zabranjuje da poucava
recima, nego da zauzima pocasno mesto u crkvi i da sedi na uzvisenju, dok joj domace
poucavanje u potpunosti odobrava. Na taj nacin i zena poucava svog muza (1. Kor. 7; 16)
i decu (1. Tim. 2; 15). I Priskila je Apolosa poucavala u veri (v. Dela ap. 18; 26). Nije ni
rekao: "mnogo je poucavala", nego: mnogo se trudila, da bi pokazao da je Marija
pomagala oko novca i na druge nacine.
To, sto su oni fodnici Pavlovi, nije tolika pohvala, kao to, sto su njegovi sapatnici u
suzanjstvu. Oni su postradali mnogo vise nego drugi suznji, jer su bili povlaceni s mesta
na mesto i udarani. Bilo je vazno biti apostol, posebno ako se uzme u obzir da je Junija
bila zena; utoliko je bilo vaznije biti znamenit medju apostolima. Oni su se proslavili
svojim delima, i Pavle se ne stidi da kaze: Oni i pre mene poverovase u Hrista, izrekavsi
im pohvalu sto su istupili napred i najpre uzeli blago.
Ako je velika cast kada nekoga ljubi car, koliko je onda slavnije kada nekoga ljubi
Pavle, koji ljubi zbog vrline i Boga radi?
Pozdravite Aristovulove.
Ti, verovatno, nisu bili kao prethodni, cim ih nije pojedinacno pomenuo.
To jest, verujuce.
O Mariji je prethodno rekao da se trudila (st. 6), a za ove da se jos uvek trude.
Velika je pohvala svagda biti na delu i truditi se.
Ona je vise od onih, koje su pomenute pre nje, jer se ona nije samo mnogo
potrudila, nego je i draga. Na taj nacin svakoga imenuje prema dostojanstvu, neke
podsticuci na revnost, a neke na nadmetanje.
17. Molim vas pak braco da pazite na one koji cine razdore i sablazni
protiv nauke koju vi nauciste, i klonite ih se.
Opet ih savetuje, ali ne kao savetnik, nego kao pokorni molitelj i sa velikim
postovanjem prema njima, jer ih naziva bracom. Ukazujuci na zamke stetnih ljudi, kaze:
Pazite, tj. brizljivo se raspitajte o njima. Na pocetku pominje raskole a zatim i sablazni.
Medjutim, dok u telu Crkve bude ocuvano jedinstvo, ne moze doci do razdora. Ti razdori
su jeresi, jer kaze: Protiv nauke koju vi nauciste. Nije rekao: "kojoj smo vas mi naucili",
nego: koju vi nauciste, preduhitrivsi ih na taj nacin i ukazujuci da su oni vec uvereni i da
su primili ucenje, zbog cega su duzni i da ostanu u onome, sto su vec primili.
Dakle, razdore ili jeresi uvode oni, koji predaju ucenje protivno apostolskom
ucenju.
Klonite ih se. 18. Jer takvi ne sluze Gospodu nasem Isusu Hristu, nego
svojemu trbuhu.
Udaljite se, kaze, od njih. Ako bi to oni radili usled neznanja ili zablude, trebalo bi
ih ispraviti. Medjutim, kako namerno grese, klonite ih se. Ukazuje na Judejce, koje
obicno prekoreva zbog stomakougadjanja, jer je takav citav njihov rod. Osim toga, sve
jeresi se radjaju od sluzenja strastima i trbuhu. Kako tebe, brata Hristovog, nije sramota
da ti ucitelji budu sluge trbuha? Zapazi da oni, koji sluze trbuhu, ne sluze Hristu.
Oni, kaze, spletkare posredstvom laskanja, jer izraz: blagim i laskavim recima
znaci:Na usnama med a u sriu jed. Nijerekao: "varaju vas", nego: srca nezlobivih, tj.
prostih.
Oni, rekao je, varaju prostodusne. Medjutim, vasa poslusnost, koja potice od velike
krotkosti, svima je poznata, O njoj ne svedocim samo ja, nego citava vaseljena. Zato se
radujem, sto se niste obmanuli.
Ukazuje da su neki medju njima bili obmanuti. Ocigledno iskazuje ono isto, sto je
rekao i Gospod: Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi (Mt. 10.16). On zeli da
budu mudri ili oprezni za dobro, to jest na delu sopstvenog spasenja i sopstvene koristi, i
da budu bezazleni za zlo, tj. u tome, da drugome ne cine zlo, jer prostodusni nikome ne
nanosi stetu.
Timotej se trudio s njim na blagovestenju, a raditi ono, sto je radio i Pavle, velika
je pohvala.
Ovaj Jason se pominje i u Delima apostolskim, kao covek koji je bio veoma
odvazan u opasnosti (v. Dela ap. 17; 6). Oni nisu srodnici apostola samo po telu nego,
sto je jos vaznije, i po blagocescu. Da nisu bili takvi, on ih ne bi ni pomenuo.
To jest, onaj koji me primio u svoj dom. Osim toga, velika je pohvala sto je Gaj
primio i samog Pavla i celu Crkvu, jer Pavle ne bi posao kod njega ako bi ga smatrao
nedostojnim.
U osnovu ili na pocetak svoje Poslanice polozio je sledece reci: Blagodat vam i mir
(Rim. 1; 7). I sada, kada postavlja granicu ili kraj poslanice, zavrsava istim recima,
moleci se da blagodat Bozija svagda prebiva sa svim Rimljanima. To je obelezje ucitelja -
da ucenicima ne pomaze samo recima, nego i molitvom. Zato su apostoli i govorili: A mi
cemo u molitvi i u sluzbi reci priljezno ostati (Dela ap. 6; 4).
Neka blagodat sacuva i nas, koji se ne nadamo da cemo delima naci mesto
spasenja, nego se u potpunosti uzdamo u bozanstvenu blagodat i milosrdje, Neka se
posredstvom nje uzdignemo nad zamkama satane, satrevsi ga pod nogama svojim u
Hristu Isusu, Gospodu nasem, Kojem neka je slava u vekove.
Amin.