You are on page 1of 180

II 3

- 2014

Potovani itaoci,
Pred Vama je trei broj Vaih i naih Knjievnih
vertikala.
Urednitvo se nalo pred nezahvalnim zadatkom da od
velikog broja pristiglih priloga odabere one koji e, pored
knjievnog kvaliteta, ispunjavati i druge estetsko-umetnike
kriterijume o kojima smo pisali u prvom broju naeg asopisa.
Mi smo prezadovoljni poverenjem koje nam ukazujete
(preuzeto je vie od 1000 primeraka elektronskog izdanja
prolog broja), ali verujemo da moemo jo bolje.
Molimo knjievne stvaraocesaradnike da imaju
razumevanja, da ne odustaju i da i dalje alju to kvalitetnije
priloge kako bismo mogli izabrati najbolje i zajednikim
snagama stigli do zacrtanog cilja reprezentativnog knjievnog
asopisa. Na taj nain svi emo, zajedno sa naim izdavaem
Drutvom knjievnika Beograda doprineti poboljanju stanja na
naoj knjievnoj sceni. Umesto skribomanije i velianja lanih
vrednosti potrudiemo se da savremena knjievna re zadobije
zasluenu panju koju je imala meu itaocima.
Dragi knjievnici, Vi nam svoje radove i dalje aljite
elektronskim putem (drustvokb@gmail.com), a Vi, dragi itaoci, poseujte na sajt (www.dkbg.tk). Naalost, mi smo tek
poeli sa radom i nismo u mogunosti, iz dobro znanih razloga,
jer delimo sudbinu srpske knjievnosti koja se nalazi u krizi, da
honorariemo autore i delimo besplatne primerke asopisa, ali se
nadamo da emo to biti u prilici u to skorijoj budunosti.
Na kraju piite nam, kritikujte, predlaite i doprinosite
da svaki sledei broj Knjievnih vertikala bude jo bolji...
Do sledeeg broja
Urednitvo




,
, , ,
, .

,
.
, .

, ,
,

.

,
, :
, , ,
, !

,
. ,
.

-, ,
, , . ,
a
. A k ,
, ,
.
- . ,
. , ,
, .
-, - ... ...
7


.
,
. ,
, ,
.
! ! !

.
.
. ,
.
! , ,
.

, .

.
. ,
, , ,
...
-.
, .
, , . !

:
... . , . . , . !
.
, ,
.
, , .
! ! ?
. ,
!

, . ... !
! , .
8

.
, :
... - ,
, .
, , ,
, -
.
. ,
, .
. -
.
. :
!
.
. .

-.
,
.
.
, ,
,
, ,
. ,
.


,
.
,

. .
:
. .
, .
,
9

. ,
: , , , ,
, , ,
.

.
, .
, . .
. , :
.
.
.
.
, ,
, .
, . .

, : ,
, ,
, , .
,
. , .
, .
, , .
.
. , . .
,
. .
:
.
.
. , .
O

! ,
. .

10

.

. ,
, --,
. , .
. , , . , .
. .
, . ! ,
, ! , ,
, .
, .
. ,
,
. , .
, .
,
. ,
, . !
. .
, ,
. !
, ,
. ,
,
,
, .
. ,
.

-
,
.

.
,
11

,
.
,
, .

. ,
,
, .

. ,
, ,
,
, , .
, .
,
.

. ,
,
. ,

.

.

!

, , e , .
, - ,
, , , ,
,
. !
! - !
. ,
, ,
, . ,
! , ! !
.
12

, -
. ,
. ,
. , , ,
, . .
. , .
, .
-
, .
,
.

,
...
, .

,
.

- ,
,
, ,
,
.

, (

).
. ! ,
,
. ,
,
. ,
,
. , ,
13

. . . !
, , ,
.

. - !
, , .


.
, .
,
: .
.
! ,

, . ,
:
,
, , ,
,
, ,
:
-... -...
, ,
, , ...
-... -...
,

.

, , .
.
.

.
, , ,
14

.
, ,
. . .
.

. ,
.
,
. ,
. , ?
,
: .
,
.
-.
,
,
. .
, .
, ,
. :
.
.
, , .
, ,
.
.
,
.

.

. ,
.
,
.

15


.
, ,
... ,
.
.
,
, ! .
, .
. .
, ,
, ,
. ,
, ,
, , , .
, ,
! ?
! ,
, . ,
, ,
, ,
...
! .
,
.

. .
. .
, , ,
,
, ,
.
,
.
, , ( ). ,
, ,
, ...
, !
16

, . . .

, , .
, , , ,
,
.
,

.

. ,
, , ,
, .
.
,
.
,
,
,
.
. ,
,
, ,
.

, ,
.
,
, ,
: - ,
- ,
, .
,

, .
! , ,
, ,
17

,
,
; , , ,
,
-. ,
, ,
,
. .

. ,

,
,
.
,
. . !
: ,
,
. ,
M, , ,
.
, ,

, , ,
. .
, .
, ,
,
.
, ,
.
,
. , , ,
. . .
,
. ,
, .
, , .
18


. ,
,
.
.
, .
. ,
.
,
. .
, ,
, , .
.
.
.
. .
.
, .
, , .

,
.
.

.
, !
. , . . ! ,
.

, , .
.
,
. , ,
.
?!
, .
.
:
19

!
, ,
. ,
, . , ,
, . ,
. ,
, .
.
, ...
, , !, .


,
.

,
, ,
.
.
!, .


.
,
. .
.
.
, .
,
, ,
. .

:
. .
,
,
.
, .
. ,
, , :
20

, , ... , , --...
, '... ---...
, .


,
.

, ,
,
, , .
, !
.

.

. ,
.
, ,

, .
, , ,
,
, ,
, : !
!
.
,
, . ,

, .
,
, ,
, .
,
21

.
, ,
,
.
, - .
, ... ...

,
, , ...
, ,
! : , , ,
, ,
, , ,
, ... ,
, .
, ...
,
.
,
.
-! ,
! ,
, .
. , .
,
-
.


.


, ,
.
, .
22

. .
,
, . ,
.
. ,
,
.
, , , .
. ,
.
,
.
,
.
,

: ,
, ,
.

:
,
.
, , ,
.
... .
, ,
,
, , .
. , , ,
. , ,
, . !!! !
, , .
, ! , ,
!, , ,
,
. ,
.
, .
23


. ,
. .
, , .
,
. , , .
.
?!, .
?!
!
,

,
.
.
.
. ,
. , ,
, , ,
. , , , :
, ! ?
!, ,
, .
.
, , :
. , .
. ,
...
.
.
.
, , .
? ?

? , .
.

24


,
.
, - ,
. .
,
.
.

,
, .
, , .

, , .
, ,

.
. - .
, ,
,
.

. , .
, ,
.

. ,
, ,
, .
, .
, ,

.
.
, , ,
, .
. ,
, :
25

- , ,
, ,
...
, ,
. .

, ,
, ,
. ,
.
, ,
.
, .
.
, .
, ,
.
.
.
.
.
!
,
. , ,
.
, .
, , ,
, , , , ,
, .
, ! ! , !


.
.
.
.
26


.
,
.
,
.

. .
, , , ,
.

. ,
.
,
. .
, .
, .
,
.

.
.
, .
,
.

.
, ,
. .
, , ,
( ).

. ,

.
,
. ,
, .
-
27

.
: , , ,
. ,
. , .
,
,
,
.
,
.
, ,
.
, . ,
, ,
. . ,
! , ,
. .
, ,
:
.
.

.
,
. , .
,
.

. .
.
,
.

. .
.
.
. , ,
.
,
28

.
. , ,
,
.
.
.
,
,
. . .
. .
,
.
, e,
.
!
, .
! , .
.
,
.


, ,
! , ,

, .

, , ,
, .

. ,
, ,
, . ,
, , ,
.
.
29

. ,
, ,
.
, .

. ,
.
.
: , , ,
, , , ,
.

,
. ,
,
. .
,
.
. ,
. ,
,
. ,
,
,
,
,
.
,
,
.
.
.
-
.
, . ,

, , ,
.
30

.
.
-, -,
, .
, .
, ,
.
:

. ,
.
.
-, -, ,
.
.
. , , ,
.
.
.
,
.
, .
, .
, ,
, .
, ,
,
, ,
.
,
.
.
. ,
, , .
.
,
.
,
-
31

. ,
.
.
. .
, , ,
. .
. ,
.
.

. ,
, .
.
. .
. . .
.
, .
:
, , ; ,
;

, ;
... .
.
.
: ,
. .
.
.
-- .

.
, ? .

32

Sr an Simeunovi Sendan
ROSANDA
(izvod iz romana Sofa)
Veza sa Sonjom ni jednog momenta se nije u potpunosti
prekinula, ali nad naim glavama stajao je ma nepoverenja, sve otriji
i ubitaniji. Da nemam u sebi centar za pamenje, bila bi to izuzetna
ljubav. Odlazak u njen stan, njena nepregledna ljubaznost, toplina i
naravno ,,Koka Kola, ,,Medeno srce, porodini voni sladoled koji
sam ranije viao samo u marketima. Hteo-ne hteo i ja sam postajao
nean, izgovarao itav niz neiskrenih i neubedljivih rei, istiui kako
naa ljubav ima perspektivu.
Sonja kao da nije imala takvih nedoumica i previranja. elela je
da sauva vezu po svaku cenu, izbegavajui bilo kakav razgovor koji
moe dovesti do nove svae. Umela je da bude besprekorna, smirena,
tolerantna, a takve se osobine ne uklapaju u prevaru i bludnienje.
Znala je dokle neto moe da ide, zaustavljala se kada bi trebalo, ali i
odlagala konano izvrenje.
Igra u koju smo upali vrtela se iz dana u dan. Odlazio bih kod
nje, ispriali bi se do detalja o svemu, dotakli aktuelna deavanja,
prokomentarisali ih, a onda bi poelo dugo predugo maenje,
grljenje, ljubljenje i na kraju voenje ljubavi. Seks nam je bio sve
inspirativniji, a korienje prezervativa odugo-vlailo egzikuciju,
produavajui zadovoljstvo. Samo jednom je dola do stana gde sam
se trenutno nalazio i to nakon mog poziva da odgledamo jedan od
aktuelnih filmova na DVD plejeru. ak ni to nije moglo da
funkcionie bez ikakvih problema. Film koji smo zajedno gledali na
trosedu u dnevnoj sobi, poeo je da preskae, ubrzava, gasi se, pa nam
nije preostalo nita drugo, nego da se okrenemo telesnim vratolomijama.
Bilo je previe neobinih dogaaja u toku nae veze za koje nije
postojalo nikakvo smisleno objanjenje.
* * *
Jednog jutra, nakon slinog veernjeg deavanja i gotovo
neprespavane noi, pomeao sam smene, mislei da radi posle podne.
Pozvao sam je preko mobilnog, ba u momentu dok je imala

33

vannastavnu aktivnost sa svojom decom. Javila se pomalo zbunjena,


ako ikada takva moe da bude, a onda sam shvatio ta se deava.
Sonja, zaboravio sam da si sa decom.
Ma jesam, evo upravo razgovaramo o nekim vanim
pitanjima, deca su potpuno zateena. a opet, sa druge strane, sem nje
nita se nije ulo, u potpunoj tiini reagovala je adekvatno za ovakvu
priliku.
Kad smo se u popodnevnim satima jo jednom uli, izvinio sam
se zbog ometanja nastave, pitao zaueno zato u takvim prilikama ne
gasi svoj mobilni telefon. Naravno, i tom prilikom je imala
odgovarajui odgovor.
ta u, imam ljubomornog deka, ne treba se igrati sa
sudbinom.
Prihvatao sam njena objanjenja bez ikakvog daljnjeg
udubljivanja, preputajui se tokovima ivota koji su me vodili na
trase potpuno odvojene od normalnih koloseka. Prolo je ve pet dana
od kako sam odustao od prodaje Kirbi aparata, pa sam poeo da
traim neke druge varijante. Obraao sam se ljudima u Sindikatu,
svima koji bi imali bilo kakvu mo, ali bez uspeha. Ostao sam bez
radnog mesta, Inspektorat nita nije preduzeo u okviru zakonske
regulative, a Sonjin roak jo uvek nije bio postavljen na staro radno
mesto.
Kada je svaka nada utihnula, moj stari saradnik iz nedeljnog
magazina ,,Istina, znajui za sve ta se deava sa mnom, ponudio je
da mu pomognem u ureivanju i kompju-terskoj pripremi, uz
minimalnu novanu naknadu. I to je bilo neto, svakako bolje nego da
ostajem po ceo dan u stanu. Prikupljao sam tekstove od saradnika
asopisa i obavljao sve druge poslove do konanog izlaenja iz
tampe.
Za to vreme dogaaji sa Sonjom odvijali su se munjevito, pria
je dobijala obrise paranormalnog trilera u kojem ona igra glavnu
ulogu. Glumila je besprekorno, ono to se deavalo oko nje izgledalo
je tako jednostavno i stvarno, ak na momente nemogue je postajalo
mogue. Sve je bilo pod konac, ona, njen brat, majka, roak,
prijateljice, a da ja i dalje nisam video nikog od njih. Jednom
prilikom, sasvim sluajno, upoznao sam njenu najbolju prijateljicu kad
sam je iznenadio, doavi ranije od dogovorenog vremena.
Rosanda nije ostavila neki poseban utisak, nisam osetio
dobronamernost kakvu treba da ima osoba bliska Sonji. Od ranije sam

34

znao da pored nje postoje jo tri drugarice koje ordiniraju u njenom


ivotu. eleo sam da steknem blagona-klonost ove jedne jedine, ali
izgleda da mi to nije polo za rukom. Iz Rosandinih usta ve nakon
dvadeset minuta, usledio je poluironian komentar, koji me je u
potpunosti zbunio.
Vas dvoje ste opasni.
Ova reenica se nije uklapala u poetnu fazu upoznavanja i prvi
razgovor sa nekim ko je blizak mojoj devojci, pogotovo, to sam
trebao i dalje da je sreem. Ali ta da se radi. To je njena drugarica i
taka. Da li je simpatina ne previe, dobronamerna ne bih rekao,
vidim li tu pravo prijateljsto ni u naznakama.
Otila je nakon pola sata, a svoja razmiljanja obrazloio sam
Sonji, rekavi da iako je njena vrnjakinja izgleda dosta starije od nje.
Takoe, i da nisam previe impresioniran njenom linou.
Umesto odgovora Sonja je jo jednom ponudila ono to u
takvim situacijama uvek ini.

35

36

37

38

,
, ,
,
, , ,
, ,
,
, ,
,
, ,
, ,
,
,
, ,
,
,
,

:

:
- : o +
- :
- :
:
-
- -
39

Tihomir kara

ISTA HEMIJA
Nebo je puder
naminkaj se njime
i ne znam
koliko jo noi treba da spavam
jer se ne seam onoga
to nisam imao
Nemam opravdanje
pa neka sve bude
zato god hoe
Vetar se igrao nama
a ona se igrala vetrom
A onda je vetar umro
i nije vie kotrljao
ovu loptu od sveta
ili makar tog naeg dela
i boje su se zaustavile
i tupo pale u vodu
u kojoj sam upecan
dok su negde u prostoru okvira
izmeu dva metka
stajale rei
koje su bez najave
izale napolje
Ovaj zloin je lep
Sve e biti dobro
neumorni/neodmorni
svete
i ovo e proi

40

Staze su bile pune viljuaka


i postajale su sve due
i due i due
kao da su rastegljive
a tranje nije pomagalo
jer bi tako udica
samo jo vie
kidala i cepala i gulila
kou
Umesto mene
hodale su samo patike
nametene negde na Istoku
Dugo nisam video avion
ni uo voz
anagram od lai
ne ume da ali
Ne znam
da li volim
hemiju
I ko si uopte ti
da vue liniju
izmeu onoga to
nisam trebao
i onoga to
sam eleo

41

Duan iri

MA IONICAR
Covek bez lica.Tamna sena obmane,
treptea svetlost iluzije,
koja govori da ipak sve je mogue
Zavesa se die On je tu
Sva svetla horizonta uperena su u njega.
Ni osmeh, ni suza. Deaka neozbiljnost
u pokretima, a tuga, ogromna tuga
u njegovim oima
Moda ba zato, eli svima isto
Nemo izgovara Vredim!!
Bolji ili gori, nebitno, ostaje drugaiji
Bezbrojni pogledi ude za nevienim,
a on ima farbu da oboji dosadne ivote
ivote eljne izazova.

vrsto dri je u rukama pucketanje prstima


prah ona nestaje predstava poinje
Ljudi vide samo ono to ele da vide.
Gledaju u njega, i ute, u ofarbanim odelima
Koristi njihovu slabost da svoju sakrije
Prua im svoje ruke Dlanovi bez linija ivota
pokreu toak da magija krene.
Govori rukama, hitrim pokretima,
da ne vide od ruku kako mu oi sjaje...

42

Trikovima obara kule od karata,


i iznova ih gradi.
Poslednji pil uva za kraj.
Najvrednija karta je u depu.
Prstima sve dotaknuto pretvara u elje,
elje svih tih ljudi.
Davno je shvatio da to su samo ljudi.
On je tu da prui im sve, da natera ih da POVERUJU.
Za veeru im servira iluziju
Krade i skriva papirie iz njihovih depova,
cepa im pred oima, zatim stvara nove, identine
a ipak mnogo vrednije od istih, prvobitnih.
Die za aplauz, ovacije uje ih i kad spava.
Voli da uje svoje izmiljeno ime.
To njegova je duevna voda da zagasi
nemirno telo u sebi.
Poslednja karta je kljuna. Kad istroi sve boje svog sjaja,
bledilo svoje isprae svojim nestajanjem
Ljudi pamte poslednje vieno
I nestaje Kao da ga nikad
i nije bilo tu
Zaprepaena lica gledaju kroz prazno.
Prazan kaput, pantalone i bele rukavice
ostaju na horizontu.
Kao i ogledalo koje im se smei
Govore da ne veruju, a ipak priaju o njemu.
To je i eleo.
Pranjava bina, svetla, galama
je sve to imaju sada...

43

A on se ve sutra pojavljuje
u istom odelu, ali s drugom
kartom u rukavu, negde u nekom drugom gradu
Jedino odelo je to koje se ne menja

ovek bez lica. Tamna sena obmane,


treptea svetlost iluzije,
koja govori da ipak sve je mogue.
Dok prstom skidaju prainu sa trepavice,
ljudi mu pamte samo rukavice,
iako je mnogo vie od toga
Maioniar

44

ore Bogojevi
SMISAO
ta se to dogaa sa mnom i sa njima;
ta se to deava sa njima i sa mnom?
Zar ja ve ne ivim samo svojim nesnom;
zar oni ne ive u mojim snovima?
Zato mi je slovo s tako preesto
u ovoj pesmici, kojom snu se rugam?
Sumnjam ja u sebe, da se ne obrukam,
sumnjam u sudbinu, svoje skupo mesto.
Ostavi me, smisle, zauvek napusti,
osvetli svetove to e tek da bdiju,
zapitaj se emu, i poei glavu.
Vi biste bez smisla, istu parodiju!?
Moe, nije problem, jadnom zaboravu
uskoite sad u zlokobne eljusti.

45


, ,
,

.
.

.

.

.

.
23
.
.
,
,
,
,
.
, ,
,
,
,
.
, .
, ,
,
.
,
.
, ,
.
46

.
,

.
,
,
,
,
.

,


.

1948-,


, , .


.


.
, ,
.
.



.
,
,

.
,
47

.

.
,
.

,
,

.

.


.
,
.



.

,
,
,
.

-363
.
,
,

.

48


,
:
!

?
.


.
!

49

........ .
,
,
, ,
.
, .
,
,
,
, e.
.
,
,
, ,
...... .
,
,
,
....... .
,
,
,
,
,
,
,
.
......
,
,
,
,
,
.
, .
50




, !
.
.
, !
.
, ?
, !
!
!
, !
, !
, .
, !
, .
!

.
!
, !


, .

, !
: 2011.

51




,

?



















52



,


.

, ,
,
.

,
,
.
,

,
` .
,


.


,
.

53

Dragica Ohashi
JESENJA BALADA NA OBLACIMA
Mojom ulicom leti zeleni leptir
Od cveta do cveta u krugu
Kao da traga za okusom
Prohujalog leta
A septembar je zapoeo
Sa naranastim hibiskusom
U poljima kosmosa
Viore se latice u bojama duge
Gore visoko iznad njih
Plove zgusnuti oblaci
Nalik belim jaganjcima
Plahim srnama u umi penastih sena
Pa za tren izmene oblik
Te nestaju u dalekim prostranstvima nebeskih puina
Nema krletke za slobodne oblake
Ne moe saviti oblak kao granu
On sam e plesti lanie ipke
Od tankih niti u vazduhu
Graditi kule iza ruiaste planine
Prolaziti kroz magliaste slojeve
Pejzaa od rosnih kapljica u kolau
Otploviti preko livada posutih grmovima lavande
Tamo gde borovi dotiu nebeski svod
Rasuti se kao sitni ljunak sa igralita
Skriven u dubini depa
Pod iznenadnim dakom
Ostaviti isto plaventilo
Odleteti kao labud do
Jasena na kojem ute note
Lia pozlaenog bojama
Jesenjeg tona
Dok svitac ne upali svoj fenjer
Zasvira tiho balada
Kad budemo gledali
Kako se budi mesec
Pored reke oslikane zvezdanim sjajem.

54

Vera Pavlovi

ZA S.

Sunce sj
slikam
slikam skrivene strasti
sjajom sunanim
spoznanje strave
strana snovienja
slikam skarletom
slikam svetove
slikam strele straha
straha snene smetove
slikam sebe
samou stvaranja
sive svodove sanjanja
senke senki sna
sumnje strepnju seanja
slikam sjaj slanih suza
sunce sja.

55

omor

Sneana Nikoli

ZEMLJA MOJA
Once upon a time
i jabuke, ljive, maline, ito, kukuruz, penica
i reka, izvor, potok, breg, planina, kanjon,
liva da, peina, peara, kamen, cvet
i ptica, koza, srna, konj, labud, aba,
i vuk i zec i medved i fazan
i krv, plesan, grob
i jauk, suza, hleb, rat
i glad, utvara, steak, ikona, svetac, ropac i jo, jo...
I bakar, zlato, ugalj i znoj
I smeh, mladost, nada, starost, mudrost, krah i jo, jo...
do zvezda do Boga....
Once upon a time.
A sada ni ona ime nema.

56

Mirjana Novokmet
LAVINA
Bljesnulo je
Seivo nade
Pokidalo lance
Koji su
Telo umorno sapinjali
Dah zaleeni
Vrelinom otopilo.
Mogla sam opet
Oslunuti uzdah
Pokopan utanjem.
Osetiti sumce
Kako miluje lice
Pogled uronjen
U zaborav
Ozarila je iskra nade.
I niko nije osetio
Kako se pomeraju
Tektonske ploe
Duboko u zemlji
Dok sapi crnih konja
Podrhtavaju
Na meseini.
I niko nije video
Kada se zakotrljala
Grudva vlanog snega
I u njoj sva moja enja
Koja je godinama kopnela.
I niko nije saznao
Kako sam zaustavila
Njen pad
Niz strme litice
A liila je
Na pticu belih krila

57

I niko nije uo
Kada sam je utamniila
Bezglasnim krikom.
Kljuarka sam
Pred vratima zaborava.
Usamljeni jahai
U irokom luku
Zaobilaze moj zamak
U strahu
Da ih ne pretvorim
U grudvu snega
Koja e okopneti,
A ne znaju
Da je ona grudva
Koja bee nbalik ptici
Mogla postati lavina,
Mogla sve zatrpati
I ne znaju
Da e se opet pokrenuti
Ako zaspim
Ako ponem da sanjam
Kao nekada
Dok ni slutila nisam
Da snovi kao lavina rastu
Ako im diozvolimo
Da nas savladaju.

uvarka sam

Zalutalih vetrova
I poruenih kapija
Neujnih odjeka i
Ugaenih iskri
uvarka sam
Onoga to je ostalo
Od onoga
to nije ni postojalo
A moglo je biti.

58

oja
j j
oaj j
...


?

, j

j ey ...


?
11. 2009.

59



,
,
.





.

60

Aleksandar Sokni

SA HERAKLITOM DO PU INE, I DALJE


Da se pokrenu slobodna vesla.
Da galiju ispuni crveni mrak.
Da smo ljudi.
Da se izmirimo sa leptirima zla.
Da u iskoraku vlastitog ega
otkrijemo blago zemaljskog pauka.
(Robovi su trkai maratona.
Lovorov venac pomiu...
Pesma je izmigoljila do puine,
i dalje...
Nimfe vre masau pisaih ila
tvrdih od ekanja...
Hiljadu godina ako treba.)
Da se pokrene toak do puine.
I jedno stopalo uz toak.
I dva stopala i vie.
I mozak hiljadu puta ako treba.
Da smo ronioci sa titom, ili na titu.
Zdravi kao orlovi okeana.
U golemoj ljusci znanja, nade i spasa.
Da smo ljudi.

61

62


OMEAVANJE

Vasa Radovanovi

Ceo ivot pravio je meu


Kako je umeo, kako je znao.
Od bodljikave ice preu
Kao granicu postavljao.
Izmeu misaonih sfera,
Izmeu zemlje, vazduha, neba,
Izmeu vera i nevera,
Gde god smatrao da mea treba.
Izmeu starih, izmeu novih,
Bez prekog nazora i potrebe,
Izmeu naih i njihovih
I omeio, na kraju, sebe.

63

,
, .

, .
,
.

.
;


.

;

.
; .



.
, ;




.



.
64



.
.
, ,
.

.
,
.
.
.
,
.
,
.
,
.
,
,
.
.

65

66

Stojan Ratkovi

KUKOLJI ZEMNI
Zidam sebe,
odmau drugi,
duh im oronuo.
Vjera se urui,
u kletvi ivimo,
pogledi kilje.
Pravdo starostavna,
otadbino sa nebesa, oprosti,
kukolji zemni narastoe mnogi.

67








, ,
,

,
,





j



, ,
,
,
...
2014.

68

69

70

Anka Stanoj i

VLADAR RE I
Pria se da je u jednom kraljevstvu iveo vladar rei. U dve je
krinje stavio rei, u jednu teke i uvredljive, u drugu lepe i
zavodljive. Svakog dana putao bi rei iz druge krinje, a na kraju
uvredljivog dana bi pustio re oprosti. Kad bi rune rei preplavile
kraljevstvo, svi su jedni drugima dobacivali uvrede. Na kraju dana bi
rekli oprosti. I sam bi vladar svojoj dami tada govorio rune rei, a
na kraju dana oprosti, pa i ona njemu. Sutradan bi pustio lepe rei i
svi bi se osmehivali i lepo govorili jedni drugima. Tada bi vladar
oblaio svoju damu u najlepe rei i ona bi mu istim uzvraala, a na
kraju dana oboje bi rekli hvala.
Jednog dana kraljevstvom je prola mona vila. Iznenadila se
kad je ula uvrede na svakom koraku. Pitala je jednog podanika i on
joj je psujui objasnio da je to normalno u ovom kraljevstvu. Kako je
bilo vee, zavrio je sa oprosti. Vila se uznemireno spremila na
poinak, a kad je ustala ujutro, svi su se osmehivali i jedni drugima se
lepo obraali. Traila je prijem kod vladara i on je bio ljubazan prema
njoj. Pitala ga je za udno ponaanje u njegovom kraljevstvu i on joj je
pokazao obe krinje.
,,Zar nema posledica dana runih rei?, pitala ga je.
,,Ne, ono oprosti na kraju obrie sve, odgovorio je.
Vila je onda poklonila vladaru krinju pouke, koju su smeli
otvoriti tek kad ona ode. A u krinji je bio stari pergament na kome je
pisalo: ,,Lepe rei ne briu posledice runih rei. Za svaku izgovorenu
runu re onaj ko ju je rekao i onaj kome je reena dobie po oiljak.
Posle svake lepe rei dobie neiju ljubav.
Kada se sledei put vratila u to kraljevstvo, vila je videla i
vladara i njegovu damu i sve podanike s mnogo oiljaka koji su ih
naruivali. Ali niko vie nije koristio rune rei, svi su se osmehivali i
nastojali zadobiti neiju ljubav. Vladar se izvinio podanicima i krinju
s runim reima bacio u najdublji bunar, a onu drugu ostavio stalno
otvorenu.

71

Biljana Kotur
ZATO MESEC NIJE OKRUGAO
Bako! Bako! Zato Mesec vie ne lii na loptu? Je l dri
dijetu?
He, he, dete moje. Nije Mesec ko tvoja mama. Hoe li da ti
ispriam priu o Mesecu?
Hou! Hou!
Visoko, gore na nebu, ivi jedna baka. Ona se zove Danica i
ima puno unuica, sjajnih Zvezdica. Svako vee Zvezdice izlaze i
igraju se na velikom nebeskom polju. Zna, one su mnogo nestane.
Uz sav svoj nestaluk, moraju cele noi sijati, a od toga veoma
izgladne. Zato njima baka Danica svake veeri sprema veliki okrugli
kola. Ponekad, kada eli da ih razveseli ili nagradi, ona deo kolaa
umoi u okoladu. Nekada vie, nekada manje, ali ne sme da
preteruje, jer slatkii nisu dobri za bele zubie. I zato, kada vidi da
Mesec nije potpuno okrugao, seti se da su zvezde bile posebno dobre i
da imaju nekoga ko ih mnogo voli.

72

Mirjana Mir a Cvetkovi


NE U O NJEMU

Priau ti, priau ti


o lai na vodi,
o beloj rodi,
o koljci u moru,
o smrdljivom tvoru,
o aavom hrku,
o zlatnom tuku,
o princu bez mane,
o dabru kraj brane,
o arenoj lai,
samo mi to kai.
Priau ti, priau ti
o svemu.
Samo neu o njemu!

Neu ti rei kako se smeje,


neu ni da me pogledom greje,
neu da priam o njegovoj kosi,
o plavom demperu koji nosi,
neu ti apnuti da na oku eka,
pa me pogledom merka i merka
i kao zvidue i nije ga briga,
ni kako sluajno ispadne mi knjiga.
Priau ti, priau ti
o belom snegu,
o visokom bregu,
o cvetnoj bati
o prii i mati.
o svakoj knjizi
o macinoj brizi,
o hitrom hatu,
o zlatnom satu.
Priau ti, priau ti
o svemu.

Samo neu o njemu.


A kad mi se usne
nasmeju dok spavam,
ne sanjam o njemu,
ja san zavaravam.

73

Kristina Plavi
BAJKA O DVIJE SESTRE
U jednom dalekom gradu, ivjeli su otac i majka sa svoje dvije
keri. Djevojice su bile veoma ljupke i njene. Ipak, mada su roene
istoga dana, iste godine, starija sestrica bila je mirnija, povuenija,
njenija. Mlaa, pak, bila je opta suprotnost vesela, priljiva, bre
je skretala panju na sebe i svojim zvonkim smijehom unosila radost i
raspoloenje u dom svojih roditelja.
Kada su djevojice napunile petnaest godina, otac i majka ih
pozvae u vrt: Djeco, doao je trenutak da vas pustimo u svijet. Ovo
e biti putovanje vaeg ivota. Zapamtite samo jedno na ovaj put
kreete zajedno, ali odluke koje ete morati donositi na putu donosie svaka za sebe. Nakon godinu dana, majka i ja emo vas
ekati u ovom vrtu. Nadam se da ete se vratiti bogatije! elim vam
puno sree! Poljubivi curice, otac i majka se oprostie od njih
Dvije sestre, drei se za ruke, krenue irokim drumom koji je
vodio u nepoznato. Smjenivali su se dani i noi. Sunce poput velike
narande bojilo je horizont u bezbroj vatrenih boja. Mjesec iznad
njihovih glava igrao se morima i okeanima, kao djeak arenim
klikerima. Djevojke su se ogledale u bistrim potocima, udisale
vjekove hodei etinarskim umama koje su se kao zelene svilene
marame prostrle ispred njih
Ve pomalo umorne, oko podne, jednog nedeljnog dana, dok
ula su se u daljini crkvena zvona, a iz ume je dopirao uporan zov
kukavice, djevojke stigoe pred naputen zamak. I mada im niko nije
rekao, znale su, da je to odredite njihovog puta. Ule su u predvorje
zamka, hladno i prostrano. Sa zidova su ih pozdravljale navjerovatno
lijepe slike prirode, lova, berbe groa i nepoznatih Bogova i
Boginja koji su uivali u svim blagodetima vjenoga ivota. Ispred
njih stajalo je etvero velikih, tekih, hrastovih vrata. Znale su da
moraju da ih otvore i da uu u svaku prostoriju iza njih, ma ta ih
tamo ekalo.
Otvorie prva vrata. A tamo u ogromnoj sobi koja se pruila
ispred njih, sve je mirisalo na proljee tek olistale grane s kojih su se
slijevale teke kapi proljetne kie, cvjetovi divlje trenje, koji su tako
opojno mirisali. Staze ispred njih bile su posute smaragdima. Bezbroj
utih maslaaka bili su prava gozba pelama i njenim crvenim Buba-

74

marama. Sestre se u udu pogledae i odluie da svaka od njih uzme


neto iz ove sobe, pa kad se vrati kui da pokae ocu i majci. Mlaoj
sestri, panju privukoe smaragdi, zeleni kao najljepi virovi Une u
avgustu, kad ljeto oboji rijeku. Bez razmiljanja natrpa depove ovim
kameniima. Stavila bi ih jo u depove, ali znala je da ih ekaju jo
tri sobe, a ko zna koliko je blago u njima, kad je ovolika ljepota u
prvoj sobi. Starija sestra je razgledala svu tu ljepotu koja je okruuje.
Nije znala ta da uzme i ponese ocu i majci, ali kad ugleda cvijet
divlje trenje, okupan suncem, mirisan kao mladost i proljee, znala je
da ne moe pogrijeiti. Njeni cvijet, bio je ono to je ona ponijela iz
ove zelene sobe.
Doao je red da uu u drugu sobu. Kad su otvorile druga vrata,
doekae ih zlatna polja penice, umorni, dugi avgustovski dan i plavo
nebo posuto safirima. Sve je blistalo na suncu. Cvrci, drozdovi i
lagani ljetni povjetarac bili su jedino to se ulo u ovoj sobi. Mlaa
sestra ovaj put depove natrpa safirima. Starijoj na dlan sleti leptir,
plav, kao ljetno nebo. Da, ovaj leptir e biti najljepi dar mojim
roditeljima.
Trea soba pred njih prosu svu svoju rumen. ilibarske ume,
riku divljih jelena i krupne, okrugle divlje kestene. Miris ljeta koje je
ostalo za njima izazivao je neobjanjivu sjetu Bogata soba, prepuna
zlaane jeseni nudila je svoje plodove, tako lijepe i sjetne u isto
vrijeme Mlaa sestra iz ove sobe ponese predivne ilibarske
cvjetove ukraene zlaanim listiima. Starija uze tek jedan divlji
kesten koji joj je iznenada pao pred noge. Nisu ni stigle da se
nagledaju sve te ljepote i udesa, kad se trea vrata zatvorie za njima.
Umorne od puta, drei se za ruke, sestre otvorie i etvrta
vrata: Srebrna soba protkana najljepim bijelim biserima stajala je
pred njima. Bila je pusta i hladna. uo se samo vjetar koji je duvao
kroz otvorene prozore ove ledene sobe. Sestre su koraale sobom,
koja je bila najdua i najhladnija od svih, ali to su dalje ile, vjetar je
postajao sve jai. Mlaa sestra se sagnu da uzme najvei biser koji je
ikada u ivotu vidjela. O, kako e se otac obradovati, kada vidi koliko
sam mu blago donijela, pomisli dok je rukama dodirivala ledeni bijeli
biser. Odjednom, sjeverni vjetar, poe da duva jae nego ikad Biser
joj ispade iz ruke. Jedino to je uspjela, bilo je da dohvati toplu ruku
svoje starije sestre. Sestre se zagrlie, dok ih je vjetar nosio kao dva
lista u oluji Bjeei od zime etvrte sobe, od hladnog predvorja
ovog nestvarnog zamka, vratie se na put kojim su krenule iz

75

roditeljske kue. Na putu su shvatile da su sve to su pronale u


sobama ovog dvorca izgubile u etvrtoj sobi. Promrzle i umorne
zaputile su se kui.
Roditelji su ih ekali u vrtu. Drei se za ruke, postiene zbog
toga to nikakvo blago nisu donijele, sestre stadoe pred oca i majku.
Radosni to vide svoje mezimice nakon toliko vremena, roditelji im
potrae u zagrljaj. Starija sestra ree: Oe, zar nisi ljut na nas, to
nikakvo blago ne donesomo?
O, keri moje drage, kako da budem ljut? Vrativi se iz dvorca
koji ivot predstavlja, vas dvije ste se drale za ruku. Vee blago od
toga mi nije potrebno! U ivotu emo sticati i gubiti bogatsvo i tako
mora da bude, ali ruka sestre, treba da je uvijek tu za nas, kroz sva
doba naega ivota. To je najvee blago koje nam je ivot dao!

76

. .
.
. . ,
,
.
,
.
,
. , , , .
,
,
. . . .
. , ,
.
. a, ,
.
.
. .
. .
, , .
.
.
, , .
,
. ,
, .
.
. .

. ? . .
... . . .
, ,
. , . , ,
. .

. ... ...
. .
. . .
, .
77

. .
. .
, . .
.
.
.
. , .
, ...
. .
.
. .
, , ,
. :
, , ?
, , .
, ,
.
, ? , ,
.
, . . .
, .
, .
, .
. . .
. ,
, ...
? ? .
:
. , , ?
.
, .
, ,
. .
. ,
. .
. ,
.
. .
, .
.
78

79

80

Vitomir Mileti WITATA

TRENUTAK
U VE NOSTI

VE NOST
U TRENUTKU

Zakripa kapija.
Pun mesec obasja
pusto dvorite.

Zatreperi list
u paukovu mreu
pade kap rose.

Suve granice
pucketaju na vatri
zimska osama.

Dedin ljivik
zarastao u korov
zagrljaj vetra.

Stareva ruka
ljulja praznu kolevku.
Mesec na prozoru.

Jesenji vetar
zatreperi na grani
poslednji list.

Zidni kalendar.
Iz januara u juli
prelete muva.

Utihnu oluja
na verandi ostalo
polomljeno granje.

Zavejani stanini
sat. Putnici odlaze
i dolaze.

Pun mesec
na proplanku obasja
staro groblje.

Starci su preli
senke jo uvek
prelaze put.

Jutro na groblju
na mermernoj ploi
srebrni trag pua.

81

Zoran Antoni

U STAROM RAMU

ZALAZAK

U bakinoj sobi
visi pokidana
paukova mrea.

Die se magla.
Jo nije izgubio sjaj
mesec nad brdom.

U starom ramu
od nebojenog drveta
uspomene.

Na sveu humku
pade prva pahulja
i deja suza.

Dedin osmeh
na pouteloj slici
skriva praina.

Seosko groblje.
Izmeu grobova
sneg i visibabe.

Trenja u cvatu
prozor dedine kue
je ram za sliku.

Iz trulog panja
sakupljenu kinicu
pije gugutka.

Stara gitara
umesto ica samo
nit pauine.

Kora hrasta
preko urezanog imena
prelaze mravi.

Starac za konjem
zaora poslednju brazdu
i svoju senku.

Zalazak sunca.
Senka kamenog krsta
vea od groba.

82

E E

83

84

.


,
, , ,,
, ,
, , ,, . ,
, ,,
, ,, (

) ,
: ,
- .

,
,
.
, ,,
, , , ,, (
) , ,

, , ,
. , , ,

-
. , ,

(
, !), ,
,
.
, ,
,, ,
. , , , ,
. ,
, , , ,
,
85

, ,
, , ,,
. ,
, ,, , ,
,, .
,
, , ,,
, , ,
: , , ,

,
. , ,

, ,
, .
, ,,
. , ,
, .
, ,
,
, ,
,
, ,
,, .
,
, ,, ,
, ,

. .

, ,
, ,
, .
, .
, ,
, ,
, ,,,
,, , , ,,.
,
, ,
.
86

,
, ,
,
, , ,, ,,, , ,
,, .


,
, . ,
, ,
sobria ebriates, .
, ,

,
, , .

, ,
, , , ,,
. , ,
,, :
,
,
.
,
, ,
,
, :
, ,
. ,
, , ,
, ,

, ,,
. , ,
, , ,

? , ,
. . , ,, . , ,
, , , ,
87


, ,
. ,
, . .
: ,
.
,
, .
:
! , ,

. , , ,
,

, , ,
, ,, , .
,

:
,,
", , , ,
, . , ,,,

,, .

, , ,
,
,
, ,
, -
,
. ,

, ,
, . , , -
, . , ,
.,
, ? , ,

, . , ,
, -
88

,
, ?
,,
,
,
.
,, , , ,
, , ,
,, :
, ,
. ,
: , ,
- . ,
, ,
, ,
.
, ,
, .



,
, , ,
. : ,

. .
,
, , -


,
.

,
. . . - (. , , .),

89


: ,
,
- , -

,,,
?
.
,,
, , ,,,

,
,
, , : , ,
. , ,
,
(1978. .),
: , ,
,
. , ,
.

. . ,
(, . , . , . , .
.) , , ,
80-
, (
). ,
, . -
, , ,
, :

.
,
, -
, , ,
.
, 90- ,
, . ,,
90

),

,
- , ,


,
. ,,
( ) . ,
, ,
, ,
, (1987-88.

, , ,
, ,
,

. ,
,,

, ,
, , ,

, , ,,
, IV
,,
,, ,
-
- ...

:


sui generis ,
,

, .
(, . . .
) ,
. ,
, ,
,

91

, ,
, . .


, .
-
, , ,,
- .
, 70- ,

, ,

, ,
. , ,
, , .
- .
- ,
, ,
, . ,, (
).
,
, , ,
. ,
(,
, )
- ,


. ,
, , ,
,,
,

: , ,
.
-
, ,
92

(.

.),
,
, ,

. ,, .
, 30
,
,
, , ,
,

!
, , ,,
, :
. ,
,, , ,
,, . , ,
,

, , ,
-
!

, ,

,,
, . , .

,

. ,
, ,
(. . .).
,
, ,
,,, , ,
, ,
-,
- . ,
93



( ,
1964. ) .
- (1860., .

1870.), . ,
1968.
,
, .
(
), .
. , 1987. ,

,




...
, . .
,
, ,
: . ,
- , ,, .
. ,
, !
(: . ,
) ,
, .
,
, ,
, , ,
, .
,
:
. .

,,
, , . ,
,
,
, , ,
94

,
. , ,
.


, ,
, , ,
.
,
,, XX , ,
.
,, .
, ,
. ,
,
, ,

, a ,
,
.

,, , ,
, :
,
, .

.
(
Language and Literature
at the end of XX century,
Herceg Novi, 1996.)

95

Prof. dr. Umberto Ortega Viljasenjor


Alonso Santijago Ortega Gonzales
POETSKA GENEZA U JEDNOM SCENARIJU
BEZ ISKRICA
Rezime
U ovom lanku pokuaemo da analiziramo odreene aspekte
posthumnog dela Eureka, pesma u prozi, severnoamerikog pisca Edgara
Alana Poa. Tekst je prvi put objavljen 1848. Radi se o delu koje je
izazvalo dosta polemika zbog razliitih razloga, izmeu ostalog zbog
teke umetnike karakterizacije, dubine njegovog kognitivnog uticaja i
udara na svet nauke, posebno na fiziku i astronomiju. Prvo emo se baviti
panoramnim pregledom pisevog doprinosa van granica Sjedinjenih
Drava i interesom koje je njegovo veliko knjievno stvaralatvo
probudilo u Francuskoj i Hispanoamerikom svetu. Potom nastavljamo
analizom veze koju Eureka ima sa samom knjievnom karijerom Edgara
Alana Poa kao i sa ostalim vidovima i poljima kulture. Analiziramo
odnos nauke i umetnosti sa filozofijom, estetikom, a pre svega sa
astronomijom tog vremena. Na kraju se ispituje i vaga o perspektivnoj,
naprednoj dimenziji dela, kroz pitanje koliko se Eureka zaista odmakla od
vizije svemira koju imamo danas i koji je uticaj mogla da proizvede na
savremene tehnoloke i naune promene.
Kljune rei: kompleksnost, univerzum, poezija, slika, prospekcija,
prostor, vreme.
Ovaj lanak je bio prikazan kao likovna postavka na etvrtom
internacionalnom festivalu pisaca, istraivaa, izdavaa i umetnika: Intelektualni
dijalog kroz srpski i meunarodni umetniki iskaz, koji se odvio u Valjevu od 1.
VI 2012. do 3. VI 2012. godine na koji je bio pozvan i profesor-istraiva sa
Univerziteta u Guadalahari, Umberto Ortega i Viljasenjor. Orginalni naziv
izlobe je bio irenje univerzuma i obuhvata vezu izmeu umetnosti, knjievnosti
i nauke koja je bila predmet njegovog projekta Veza izmeu knjievne
kreativnosti i drugih medija i promena koje se javljaju u budunosti na
tehnolokom i naunom polju. Jedno komparativno-prospektivno istraivanje
utemeljeno na epistemiko-poperijanskom pristupu 2010-2013. Ortega i
Viljasenjor je takoe pozvan od strane organizatora da bude jedan od osnivaa
Novog internacionalnog centra umetnosti u Rajkoviu u Srbiji. Alonso Santijago
Ortega Gonzales je postdiplomac na katedri za fiziku Univerziteta u Guadalahari,
trenutno pie tezu na polju kosmologije.

96

Pozadina i sadrina dela : Po u literarnom kosmosu


Edgar Alan Po je jedinstveni severnoameriki pisac. Roen je 19.
januara 1809. godine u Bostonu, umire relativno mlad i to u etrdesetoj
godini. Bio je izrazito plodan pisac, pesnik, romantini kritiar i novinar,
poznat kao jedan od majstora kratke prie, forme koju je meu prvima
poeo da koristi u svojoj zemlji. Smatra se obnoviteljem gotskog romana,
a posebno je ostao upamen po svojim horor i kriminalistikim priama,
kao i po delima koja se mogu svrstati u anr fikcije.
Komemoracija povodom stogodinjice njegove smrti sveano je
odrana u mnogim delovima sveta 2009. godine. Kako Emron Esplin
navodi, mora se istai uticaj Poa na knjievni svet kao i uticaj sveta na
savremenu sliku o Edgaru Alanu Pou i to sve zahvaljujui istaknutim
piscima koji su njegova dela preveli. Prema Esplinu, E. A. Po gotovo sto
godina nije bio sasvim priznat u svojoj zemlji. Naprotiv njegova dela su u
XIX veku najpre na najvee odobravanje naila u Francuskoj, a potom u
XX veku popularnost se iri na pansko govorno podruije i ostale
zemlje.
Esplin takoe istie da poput Bodlera i Kortasara, Po nailazi na
velike branitelje njegove umetnosti i to kod pripadnika drugih kultura i
jezika.
Neretko su se meu najistaknutijim pristalicama nalazili i vrlo
priznati pisci tog vremena pa i danas. Meu tim braniocima nala su se tri
uvena francuska pisca Bodler, Melarme i Pol Valeri koji su esto
prevodili i u svojim zabelekama branili delo E. A. Poa. Lu Sjun, jedan
od oeva moderne kineske knjievnosti, doneo je Poa u Kinu tako to je
svom bratu Zuo-ren-u iz Japana poslao primerak knjige Zlatna buba.
Maado de Asis, jedan od najistaknutijih brazilskih pisaca, preveo je
Gavrana na portugalski jezik i u svojim delima esto primenjivao tehniku
E. A. Poa. Fernando Pesoa, poznati portugalski pesnik takoe je preveo
Gavrana na portugalski jezika i ova lista bi mogla da ide beskonano.
(Esplin 2011; 200)
Kasnije zahvaljujui prevodima i irenju dela E. A. Poa na pansko
govorno podruije pre svega od strane R. Daria, H. Kortasara, H. L.
Borhesa i H. Kiroge, ovaj pisac nastavlja da ivi kroz svoju knjievnost i
u XX veku.
Esplin to objanjava ovako:
Nudei svojoj publici najistaknutija prozna dela E. A. Poa, kolege
Argentinci Hulio Kortasar i Borhes uradili su u XX veku za pansko

97

govorno podruje ono to je Bodler za francusko u XIX, pribliili su


itaocima ovih prostora ivot i delo E. A. Poa. Pre Kortasara neka dela
Poa su ve bila prevedena na panski jezik, bila su to dela fikcije.
Meutim do ove dvojice gore navedenih niko nije ni pokuavao da
prevede druga dela. Prvi je Kortasar koji je 1956. godine objavio dva
voluma kompletne proze E. A. Poa na univerzitetu u Porto Riku i u
asopisu Revista del Occidente de Madrid, objavljuje Dela u prozi E. A.
Poa. etrnaest godina kasnije takoe u dva voluma za izdavaku kuu
Alianza Editorial, Kortasar objavljuje svoju preraenu verziju prevoda
pria i to pod naslovom Prie. Godine 1968. Kortasar prevodi jedini
roman E. A. Poa Avanture Artura Gordona Pima, dok 1972. godine
posveuje se prevoenju kosmolokog dela Eureka. (Esplin, 2011: 201)
Na kraju, posao koji je Kortasar obavio kao prevodilac omoguio
je da dela E. A. Poa u hispanskom svetu nikada ne padnu u zaborav. Slika
Poa koja je predstavljena publici odie uticajem H. Kortasara i to kroz
biografiju ivot E. A. Poa koju je objavio kao prolog za Dela u prozi iz
!956.
U ovom prologu Kortasar pie o ivotu ovog poznatog pisca
osvrui se na knjigu Israfil: ivot i delo Edgara Alana Poa od Hirvi
Alena, a ne na tri ve popularne biografije objavljene na panskom
jeziku: Edgar, ivot i delo (naslov na panskom jeziku korien za prevod
poznatog prologa Bodlera), Retki R. Daria i prolog Armanda Basana za
popularnu zbirku pria E. A. Poa prevedenih od strane razliitih
prevodioca i to pod naslovom Kompletan opus E. A. Poa iz 1944. godine.
Ovi zapisi se u veem delu bave romantinom stranom pievog ivota, u
njima je Po je predstavljen kao ovek tragiar ija glavna muza je bio
alkohol. (Esplin, 2011: 202)
Kortasar ga vie opisuje kao oveka namuenog, a ne inspirisanog
alkoholom. Pravi jednu humaniju sliku pisca, predstavlja otvorenu borbu
jednog brilijantnog uma sa tekim ivotnim problemima koji su vie bili
prepreka njegovom umetnikom stvaralatvu nego inspiracija. Prolog H.
Kortasara je u mnogo emu bio popularan i pojavljuje se i u mnogim
interpretacijama Kortasarovog teksta iz 1956. pa sve to poslednjeg
reizdanja iz 2008-2009 godine. Biografija koju je Kortasar napisao i dalje
opstaje kao protivtea viziji ivota E. A. Poa koju je Bodler imao i koja je
toliko bila popularna u hispanskom svetu od polovine XIX pa sve do
polovine XX veka.

98

Kosmi ka poema: Analiza Eureke


Eureka je knjiga asocijacija, veza i pomirenja izmeu suprotnih
pojmova kao to su materija i duh, univerzum, poezija i slikarstvo.
Estetika proeta duhovnim kategorijama. (Vinselete, 2008: 41). U uvodu
Eureke, pisac predstavlja delo kao knjigu istina, ne zato to istinu govori,
ve zato to obiluje lepotom koja ga ini istinitim. Kae:
...Sanjatorima koje veruju u svoje snove kao da su jedina
stvarnost. Njima predstavljam ovo delo kao Proizvod umetnosti, kao
Roman ili ako nije previe smelo kao Pesma. Ono to ovde izlaem je
istinito, samim tim da umre ne moe, ali ako ikada ipak bude utabano i
mrtvo, rodie se ponovo u Venom ivotu. Meutim, posle svoje smrti
elim da ovo delo bude tretirano kao pesma.... (Po, 1972: 15)
Krstei je kao knjigu istina Po svom delu daje gotovo biblijski
znaaj, iako oprezno naglaava da je ne naziva tako zbog istinitosti teksta
samog po sebi ve zbog lepote istine koju logika dela iskazuje. Kako kae
Elizabet Vinselete:
U ovakvom kontekstu lepota ini da Eureka bude istinita, s
obzirom da istovremeno gradi istinu i izgraena je od istine. Ovo je samo
jedan od paradoksa koje Po pravi. (2008: 36)
Meutim, kako ona sama kae, Eureka u svojoj sutini priznaje
postojanje naivne knjievnosti, itanje dela kao neeg iskrenog, ne
satirinog pre svega zavisi od prihvatanja Poa kao naratora (Vinselete,
2008: 37). On eli da dotakne i gane svoju intelektualnu i duhovnu
publiku, a da bi u tome uspeo, novi Po je u sutini isti stari Po, bie koje
uiva u moi percepcije, koje je iznad ostalih lica Poa kao pisca (koje
svoje itaoce ispunjava uivanjem u neobinom). U predgovoru Eureke
Po oekuje da njegovi itaoci, njegova publika delo prihvati kao istinu,
ali i kao srenu istinu drugaiju od one koju su njegovi savremenici
objavljivali. (Po, 1972: 15).
Isto kao i Kjerkegor, glasom kao prorokim, Po dovodi u pitanje
uskost intelektualne metodologije, tendencije da sve procese razuma
kategorie kao deduktivne ili induktivne, a priori ili a posteriori. On
insistira da razum ne treba da se ograniava samo na I-ILI (neto potpuno
suprotno disjunktivnom egzistencijalizmu koji je danski filozof objasnio
u svom delu Ili-Ili). (Kjerkegor, 1987 a).
Kao to je rekao pesnik, filozof, prorok, Po iznova stvara istoriju
kosmologije kako bi postavio temelje nove teologije, u kojoj se prepliu
grka i klasina judeohrianska tradicija. I paradoks je sutina ove

99

teologije, tako da itanje Eureke treba shvatiti kao svojevrstan kriptogram


ili slagalica. Otkrie istine u Eureci podrazumeva prihvatanje ovih
paradoksa. (Vincelete, 2008: 37)
Predlaem da ispitmo univerzum, sreu da je duh spreman da
istinski primi, prihvati i doivi lini doivljaj. Onaj to sa vrha Etne baci
pogled na okolinu, ostaje impresioniran pre svega irinom i raznolikou
scene koju posmatra. Samo brzo okretanje na stopalima moe ujediniti
panoramu i istai uzvienost njenog jedinstva. Meutim kao to nijednom
oveku na vrhu Etne nije palo na um da se okree na svojim stopalima
tako nijedan ovek nije uspeo da doivi jedinstvo perspektive; i za
posledicu, sve okolnosti koje mogu biti sadrane u tom jedinstvu nemaju
pozitivnu egzistenciju za oveanstvo. (Po, 1972: 16).
Argument, u oba sluaja u prii i u Eureci, koristi dva lika
Aristotela (Aristotela) i Hoga (Fransis Bekon) kako bi kritikovao
aristotelovsku dedukciju i bekonovsku indukciju, zato to otkrivaju
nedovoljno resursa za shvatanje Univerzuma.
Mudraci su se zadovoljili zabranom bilo kog drugog protivnika,
sadanjeg, prolog ili onog koji tek dolazi, stavili su taku na svaku
sumnju u pomenutoj temi, propagiranjem rigoroznog zakona, kojim su
aristotelovski i bekonijanski put jedini mogui pravac u kom staze
spoznaje treba da idu.
Bekonijanski...
Kategorino vas uveravam, nastavlja epistolu: da ova pitanja
izlaem nepristrasno, i bie vam lake da shvatite koliko apsurdnih
restrikcija je u to vreme trebalo da uspori razvoj nauke one koja zaista
pokazuje svoj napredak, kako celokupna istorija pokazuje, kroz naizgled
intuitivne skokove. (Po, 1972: 19-20)
Po argumentuje preutno da su kontradikcije sutina istine u
njenom pribliavanju razumu. Po istie da je lepota u govoru suprotnog, u
kontriranju, u suprostavljanju. Kako Vinselete kae:
S tim, potvruje svoju veru u sjedinjenje estetike i nauke. Satira o
Aris Totelu dovodi u pitanje izjave Aristotela o Bogu i Univerzumu.
Pravi Aristotel je smatrao da univerzum ima malu vezu sa verovanjem u
postojanje boga. (37).
Nije imao obavezu da potuje. Ipak, Po je sve samo ne
dvosmislen. On zavisi od grko-ptolomejske kosmologije, koja je
preraena u srednevekovnoj filozofiji kako bi bila u slozi sa judeohrianskom..(38)

100

U tom smislu ini se da se Po poistoveuje sa miljenjima do kojih


je skoro posle vek i po doao filozof Karl Poper. Ovaj austrijski mislilac
smatrao je da iako su ciljevi umetnosti i nauke razliiti, nauka trai istinu
umetnost savrenstvo, umetnost moe takoe biti smatrana scenarijom za
reavanje problema poevi sa istraivanjem novih teza, do njihovih
meusobnih sukoba do razliitih reenja istog problema itd. (Ortega
2003: 238).
Prirodno, u umetnosti, problemi i naini nihovog reavanja su
specifini. Ipak postoji jedna dodatna analogija isto kao i u nauci, u
razvoju umetnosti koja gradi svoj put idui od problema do problema,
metoda kritike analize koja se koristi za reavanje istih igra glavnu
ulogu... Primena kritike analize je razlog zbog kog autor moe da ide
dalje od svojih mogunosti i da da rezultat koji prevazilazi granice njega
samog. (Poper, citiran od strane Elizabete Pietruke-Madej, 2001: 37)
Poper smatra da sam metod dokazivanja i greenja je ono to
objanjava evoluciju svrhe umetnosti i sistema vrednosti tipinih za
umetniki izraz. Smatra da oni koji shvataju pojam umetnosti kao obian
izraz ili prezentaciju umetnikovih oseanja, esto imaju i mehaniko
shvatanje kreativnog procesa. Poper je odbijao da prihvati ekspresionistiku teoriju umetnosti koja tvrdi da sutina umetnosti lei u
umetnikovom izrazu, njegovoj linosti, unutranjem svetu i oseanjima.
(Ortega, 2003: 240)
U skladu sa Vinseleteovom, za E. A. Poa nauka i umetnost jedna
drugu podraavaju, pesnik je posmatra. Kako pesnik tako i naunik
imaju odgovornost da objasne Univerzum. Mnogi Poovi junaci
potkrepljuju ovu teoriju. Npr. August Dupin predstavlja pesnika i
naunika istovremeno, pouruje naratora Zloina u ulici Morg da pokae
kako su genijalci uvek fantastini i da imaginativna istina nikada ne
prestaje da bude analitika (38). Zbog toga, ministar se u prii izraava o
Dupinu na sledei nain:
Kao pesnik i matematiar, odlino je pojmio stvari, da je bio
samo obian matematiar ne bi tako nikada mogao razmiljati. (P&T,
691)... Kako smatra Bendamin Fier: Poovo glavno opaanje o nauci je
bilo to to se esto inila neispravnom, u tolikoj meri da je bila na granici
loginog funkcionisanja i mehanistike filozofije XVIII veka. Ovo
poslednje, uvek je negiralo znaaj mate u poretku svetske misli. Iz istog
razloga u uvodu Eureke Sonet nauci, Po se bavi devalorizacijom poezije u
smislu imitacije, njenim odbacivanjem koje se temelji na pogrenom
shvatanju i nametanjem empirizma u pesnioj misli. (Vinselete, 2008:38),
budui da je u kosmologiji najbitnije pitanje gde poinje jednostavnost.

101

Po se bazira na primat percepcije kao nain na koji se vraa


intuiciji i ponovo se izjednaava sa senzibilitetom romantizma.
(Vinselete, 2008:40) Prema tome, definiui Eureku ne samo kao poemu
ve kao i ljubavnu poemu, Po nudi delo koje se bavi intuicijom,
percepcijom i transformacijom. Kurtis Bruks, pozivajui se na M. H.
Abramsa de Kutsa u Ogledalu lampe, pokazuje da Po bez pomoi
platonskog ili idealistikog miljenja, miri svoj mehaniki univerzum
(materija) sa svojom poezijom (duhom), tj. menja Kutsovo i Kjerkegorovo
(ili nauka ili poezija) u vezu koja ih obe ukljuuje (i nauka i poezija).
(Vinselete, 2008:40)
Evidentno je da niko nije mogao da pretpostvi da se ovde vodi
borba da apsolutnu nemogunost izrazimo ili bar to pokuamo pomou
rei beskonano. Moja namera je da pokaem ludost pokuaja da se
dokae beskonanost ili bar ono to mi takvim smatramo, kroz neku od
greaka u pojmljenju koje se pak vrlo esto javljaju. Ipak kao individui mi
je dozvoljeno da kaem da ne mogu da zamislim beskonanost i ubeen
sam da nijedno ljudsko bie to ne moe. Duh koji nema svest o sebi, koji
nije navikao na samoanalizu svojih postupaka, esto sebe moe da
zavara. (Po, 1972:31)
Kolevka ivota: samo lepota, samo poredak
ta je onda Eureka? I koje je njeno pravo znaenje? Po kazuje
istinu kroz svoje mitove i metafore. Barbara Kantalupo objanjava da Po
kreira svoju verziju univerzuma kroz jeziki izraz primenjujui ligvistiku
definiciju Bartesa o performativnoj Eureci, u smislu da je ona savreno
jedinstvo izgovorenog i uinjenog. (Vinselete, 2008:40:41)
Neki analitiari dela E. A. Poa, posebno oni specijalizovani da
izuavaju njegove romane i strane prie u XIX i XX veku, nikada nisu
mogli da sistematizuju i shvate doprinos Eureke. Istraivai koji su se
bavili biografijom Poa kao i njegovi kritiari nisu razumeli delo tako
ekscentrino i udaljeno od dotadanjeg njegovog interesovanja, usmereno
ka smrti njegove supruge. Ipak mnogi napori skoranjih istraivaa
polako pokazuju rezultate u nalaenju i shvatanju izvora iz kojih je Po
crpeo snagu da stvori ovo vrhunsko delo moderne knjievnosti, koje rui
granice nauke i kuca na vrata fikcije. Ajzak Kortni Fugate je pasionirani
istriva koji se bavi izuavanjem Eureke, polazei od pomalo
filozofskog stava udaljenog od analiza Poovog dela na koje smo do tada
nailazili. Fugate je traga filozofskih izvora koji su inspirisali Poa, on je
tka uda koja ova knjiga nudi svetu nauke i umetnosti.

102

U ranim godimana pre Poovog roenja, nemaki filozof F. B. J.


eling smatrao je da itava nauka i poezija nastaju u samo jednoj naoj
misli o jedinstvu i izvoru svih stvari. Stvarajui Eureku Po je govorio o
davnim tradicijama koje su polazile od Nikolasa de Kuse (1401-1464),
preko ordana Bruna, Lajbnica i Kanta, samog elinga i potom
Kolerida, von Homboldta i mnogih drugih. To je tradicija koja poreklo,
prorodu i sudbinu samog oveka poistoveuje sa kosmosom.
Tvrdim da se Poova Eureka zasniva na ovoj istoj tradiciji, kako
direktno tako indirektno, menjajui osnovne kriterijume u skladu sa
filozofskom doktrinom i senzibilitetom samog Poa. (Fugate, 2012:109)...
Eureka se moe itati pomno i odgovorno kao doprinos metafizikoj
kosmologiji koja se razvijala u Nemakoj kroz dela Kanta i elinga.
Jednom kada ovo bude razjanjeno, mnogi zagonetni aspekti Eureke
dobie objanjenje i samim tim, evidentna je potreba da se otkrije
znaenje iako je moe primetiti da je danas to malo potcenjeno od strane
sekundarnih izvora.
Da bih uspeo, skrenuu panju na niz slinosti koje pokazuju da
Poovo delo pripada tradiciji slino onoj koja prati filozofsku kosmologiju.
Dakle, ima mnogo drugih slinosti izmeu Poa i elinga, fokusirau se na
poslednje vraajui se na one delove koji imaju veze sa ukrtanjem ideja i
sistematikom graom univerzuma i odgovarajueg naunog i poetskog
metoda. Tako emo videti da sutina kosmoloke misli nemakih filozofa
lei u toj tradiciji. (Fugate, 2012:109-110).
Dok je detaljno izuavao Eureku, Fugate dospeva u svet gotovo
neverovatnih slinosti koje su motivisale nastanak Eureke, Kantova
kritika istog uma i elingov pristup. Eureka kako je i sam Po tvrdio je
metafizika poema u svakom smislu te rei. Po nas od poetka
obavetava da e se baviti fizikom, metafizikom, esto i matematikom
univerzuma kao i njegovom duhovnom i materijalnom dimenzijom tj.
njegovom sutinom, poreklom, nastankom, trenutnim stanjem i
sudbinom. U nastavku teksta Po podsea itaoca da se njegov cilj vie
bazira na fiziki nego na metafiziki poredak. (109)
Kako smo ranije videli, Po je obazriv u upotrebi termina
univerzum kojim imenuje legitimnu tezu ovog dela, ne u njegovom
fizikom znaenju, ve u punijem, metafizikom koji opisuje celinu kao
lepu i potpunu u svakom biu tako u jednoj rei stoji i mogue i stvarno i
materijalno i duhovno i prolost i sadanjost i budunost ceo Kosmos je
ukljuen. (Fugate, 2012:109)

103

Kant je filizof koji je gotovo sto godina pre Poa opravdavao


potragu istinom u shvatanju personalizacije subjekta.
U srcu Eureke se krije vrlo neobina koncepcija strukture
kosmosa i to ona koja se ne nalazi u bilo kojoj teoriji davne ili srednjevekovne kosmologije. Iako njeni koreni potiu od starih mislilaca poput
Kusa, Kopernika, Bruna, njena prva prava i detaljna razrada se vidi u
spisima Imanuela Kanta kada se smatralo da priroda i veni zakoni koji
su propisani radi recipronog uticaja njenih inioca nisu samozadovoljavajui poetak koji bi bio potreban u odsustvu postojanja Boga...
(Fugate, 2012:110)
Sutina svih stvari treba da ima svoj poetak u fundamentalnom
biu. (Kant citiran od strane Fugatea, 109:110) Iz ovog razloga otkrivaju
se meu njima veze harmonije koje postaju vidljive, opipljive, jer njihovi
atributi potiu od jednog izvora znanja i razumevanja koji je vieg nivoa.
Ne moemo rei da znamo bilo ta o prirodi i sutini Boga, da bi
to znali mora biti i sam po sebi Bog. Potrebno je sam po sebi biti Bog
sa ovakvom reenicom koja jo uvek odzvanja u mojim uima, usuujem
da se zapitam da li je nae trenutno neznanje o Boanstvu u stvari
neznanje u kom se dua nalazi veno osuena na to od strane Njega, ipak
sada bar, Nerazumljivi, zbog Njega, smatran Duhom, tj. kao neto
nematerijalno, razlika koju umesto definicije koristimo za efekte
razumljivosti, zbog Njega, kao postjeeg Duha, zadovoljimo se ove noi
sa pretpostavkom da je stvorena ili istrgnuta niizega zahvaljujui svojoj
volji, u jednom delu prostora koji centralno zauzimamo, u jednom periodu
koji ne nameravamo da odredimo, u svakom sluaju najudaljenije. (Po,
1972:33)
Mudrost njegovog stvaralatva opisala je sve ove veze i u njih
utisnula mogunost da se razvijaju kada se svedu na svoje sopstvene
moi, samo lepota, samo poredak. Kada sve ovo uzmemo u obzir, priroda
nam se ini dostojanstvenijom no inae. Jedino to moe da je zaustavi na
tom njenom razvojnom putu je nita vie do lepote i poredka. (Fugate,
2012:111)
U skladu sa Kantom, osnovna karakteristika boanskog poredka
kosmosa i glavni dokaz stvaraoevog apsolutnog genija je mogunost da
prikae dinaminost i savrenost harmonije, kroz svoje delanje i samim
tim nezavisno od bilo koje druge boanske radnje. Savrenstvo, drugim
reima treba da bude saeto u zakonima mehanike koji vladaju
kosmosom.(111.)

104

Poreklo, crna svetlost i boja: Po i Olbersov paradoks


Godine 1823. nemaki fiziar Henrik Vilhelm Olbers razvio je
sledei paradoks da ako je kosmos beskonaan i zvezde su svuda
rasprostranjene onda bi u bilo kom pravcu da pogledamo trebalo da
vidimo zvezdu i tamno nebo bi trebalo da bude svetlo. Ipak nebo je
tamno. Zato? Ne postoji zadovoljavajui odgovor, ali najprihvatljiviji do
sada je taj koji kae da univerzum nije postojao oduvek i da je imao
poetak. (Alberto Roho, 2011: link)
Po iznosi sledei predlog i to da je u prvobitnom jedinstvu stvari,
ve postojao sekundarni uzrok svih stvari zajedno sa utisnutim kodom
neizbenog unitenja.
Tako da se moe kazati da naa vizija neba predstavlja samo
udaljenost koju je svetlost prela u nekom vremenu od nastanka
univerzuma. Ne vidimo udaljene zvezde koje su daleke zato to svetlost
koju su one poele da emituju jo nije stigla do Zemlje. Univerzum je
beskonaan ili bar ako ne beskonaan onda je van svih naih mogunosti
da ga izmerimo; ipak vidljivi kosmos je mali i ne moe da bude potpuno
prekriven zvezdama (Roho, 2011-link), nije ni fiziar ni astronom nego
E. A. Po je bio taj koji u Eureca: Poema u prozi kae:
Jedini nain da se razume prostor koji nai teleskopi pronalaze u
svim pravcima, jeste zamisliti prostor koji je toliko veliki da nijedan zrak
koji dolazi od mesta gde je univerzum nastao, jo nije uspeo da doe do
nas. Neverovatno, zar ne? Moda i ne toliko. Kada nauka doe do
granica razumevanja, potrebna joj mata, a Poova mata je zasigurno bila
najslobodnija i najmonija u to vreme.
Na osnovu onoga to znamo o svetlosti, moemo rei da imamo
siguran dokaz da udaljene zvezde postoje ili su postojale tako to ih sada
vidimo kakve su bile tokom niza prethodnih godina. Odatle proizilazi
zapaanje da svetlost koja je danas vidljiva u maglinama jeste
jednostavno svetlost koju su povrine zvezda emitovale tokom niza
godina. Procesi koji se sada odvijaju i posmatraju nisu pravi ve samo
obini duhovi prolosti. Zakljuak je da uslovi koje sada posmatramo na
zvezdama nisu aktuelni, ve odavno zavreni u prolosti i samim tim moj
argument o relativnom stanju zvezda i maglina ne izaziva nikakve
posledice. ( Po, 85-86)
Subjekt je taj koji na kraju generie sve postojee: Kosmos.
Fugate smatra sa druge strane da ova vena nije jedina koja hrani
Poovo miljenje. Sama udaljenost koju je eling uneo u Kantov
ekstremni subjektivizam, ga navodi da odri balans izmeu materije i

105

duha, forme i sutine, Univerzuma i prvobitnog jedinstva (koji je takoe


propisan u konceptu pievog univerzuima) (114 a 117).
Po stvara Eureku kao hibrida filozofije i religije koji pokuava da
odgonetne pitanja stvaranja i smrti, misterije univerzuma. Eureka se
pribliava i udaljava (Vinselete, 2008:38) od metafizike i fizike kako bi
uspela da uvrsti osnovu u kojoj se duh i materija stvaraju. Kurtis Bruks
pronalazi slinosti izmeu Poa i Empedoklea, presokratovskog grkog
filozofa. Ovo moe da bude mogui izvor Poovih ideja...
Ljungkvist smatra da Po neguje uzvienost Eureke kao metafore
Boije moi u potrazi za otkrivenim znanjem, obsesija ili monomanija
due u potrazi za beskonanim. Jednostavnost Poa se ravnja sa komentarima Burkea koji kae da svaka genijalna stvar treba da bude jednostavna
i kompletna. (Vinselete, 2008:39)
Po uvruje lepotu poetske jednostavnosti teorija koja obuhvata
paradoks beskrajnosti i siunosti (jednostavnosti) iako su sutinski
razliiti. U Poovoj kosmologiji materija se rastura i to rasturanje
dozvoljava potencijalnu energiju, mo celog univerzuma u datom
trenutku, Jedinstvo.
Pod pretpostavkom apsolutnog jedinstva primarne estice dalje se
implicira na njenu beskrajnu deljivost. Dakle, zamislimo da se estica ne
troi potpuno u svom irenju kroz prostor. Pretpostavimo da estica,
siuna do te mere da je teko moemo i zamisliti, kao svojevrsni centar
isijava sferino u svim pravcima koji su po naim kriterijumima
nemerljivi, ali ipak odreeni, i to u prostoru koji je ranije bio prazan,
ogroman, ali ipak ogranien. (Po, 1972:35)
Po eli da stvori analogiju izmeu poetskog stvaranja i stvaranja
univerzuma. Bez sumnje on je bio svestan igre rei koja implicira na to da
re univerzum (universo) kada se prevede bukvalno dobija znaenje samo
jedan stih.
Etimoloki smisao, osnova versusa u univerzumu otkriva takoe
da re univerzum (universo) ima unutranju dijalektiku, tako da koren rei
versus moe znaiti okrenuti se ka ili okrenuti se protiv neega.
Sama re je dakle paradoks. Pesnik treba da stvara na tom nivou
kao da je interpretator Boije pesme ili pesme univerzuma. Pesnik u
Eureci koristi svoju intuiciju kako bi deifrovao tekst iji je sam Bog
autor. (Vinselete, 2008 39:40)
I sada vidimo da nae uobiajene ideje o iradijaciji, odnosno sve
nae poznate ideje o njoj su izvedene na osnovu procesa koje vidimo na
osnovu svetlosti. Ovde postoji jedna stalna emanacija svetlosnih struja,

106

snage za koju nemamo pravo da kaemo da je promenjiva. Dakle u ovoj


iradijaciji nepromenjive i stalne snage, prostori blii centru neizbeno bi
trebalo da budu puni ozraene materije u odnosu na one koji su udaljeni
od istog. Ipak jo nije zamiljena nijedna iradijacija poput ove. (Po, 54).

Zaklju ak: Nebo prekriveno znacima


Nauni znaaj Eureke je veliki. Ipak, istraivai Poovog dela ostali
su iznenaeni, naunom potvrdom nekih pievih nagaanja. Bez naunih
dokaza na kojima bi mogao da zasnuje svoja razmiljanja Po e ustanoviti
neke koncepte fizike i astronomije koji nee biti opovrgnuti u budunosti.
Njegovo uvianje i neverovatna mata pokrie teren nekim kasnijim
spoznajama.
Po je pogreio u mnogim stvarima, ali neke teke greke je uspeo
da sprei. Potvrda njegovih tvrdnji bila je mogua sa razvojem nauke i
tehnike savremenog doba. Na ovaj nain, primeujemo da odreena
umetnika dela (maestralna knjievna dela i dela iz drugih sfera) mogu da
imaju veliki uticaj na nove vidove saznanja, otkria i teorijskog doprinosa
u svetu nauke. Usavravaju se vremenom i diktiraju promene. To je i u
sluaju Eureke, knjievnog dela Edgara Alana Poa, zavrenog 1848.
godine, godinu dana pre njegove smrti.
Ovde se naime nije razmatralo o ivotu zvezda, podrazumevalo se
da su vene. Nije se znalo za pojavu irenja svemira, ni za relativitet, ni za
kvantnu mehaniku. Iako se znalo za brzinu svetlosti pretpostavljalo se da
je svemir beskrajan i nepromenjiv. Nije se znalo takoe ni da svemir ima
poreklo. Huble je tek u treoj dekadi dvadesetog veka potkrepio teoriju da
se svemir iri. U vreme kada je Po iveo verovalo se da je svemir
beskonaan i beskrajan u vremenu i prostoru.
Veliki prasak, kao poetak Univerzuma i ideja da se on iri su teze
na kojima E. A. Po insistira u svom delu, i iz ovoga se kasnije raaju
ostale ideje koje njegovo razmiljanje ine genijalnim i vizionarskim.
Ono to nazivamo univerzumom je nita drugo do njegovog trenutnog
stanja koje se vremenom iri, kazuje nam Po na kraju Eureke. (128).
Ovo je vrlo iznenaujue razmiljanje oveka koji ivi u 1847.
godini. Kako ranije rekosmo, prva nauna teorija koja govori o irenju
univerzuma pojavie se godinama kasnije. To se dogodilo tek 1965.
godine kada je uhvaena radijacija koja je generalizovana u svim
pravcima prostora i kada je nauka priznala da je svemir pored Velikog
praska nastao i iz koncentracije materija-energija. Bilo je potrebno da

107

proe mnogo godina i da se razvije adekvatna tehnika da bi se ideja koju


je Po u svojoj knjizi izneo bila i nauno potkrepljena.
Nezamislivi, ali realni svetovi E. A. Poa nisu samo predlog za
paradoks koji se nalazi u znaenju imena univerzuma jedan stih
(universo) ili u znaenju univerzuma kao stiha koji u sebi sadri i svog
oponenta versus (na latinskom znaenje je protiv), ve su i predlog da
se nauka i umetnost udrue na nain na koji Po predlae. Samo to u
ovom sluaju stvaralac, bilo da je naunik ili umetnik stvara u laboratoriji
ivota.
Po je narator dela koje istovremeno otkriva i objanjava kroz
intuiciju i matu Univerzum koji se raa, iri i umire. Univerzum koji je
shvatljiv kroz metafiziku koja stvara njegovu vrednost povezujui makro
i mikro, fiziko ili materijalno i mentalno, uzvieno i grandiozno sa neim
to se na prvi pogled ini beznaajno.
Bibliografija
Abrams, Mejer H. (1971.), Ogledalo i lampa: Romantina teorija i
kritika tradicija Oxford University Press, SAD , c1953.
Ajntajn, Albert (1985.) O teoriji relativiteta i drugim naunim
doprinosima (prevod Hose M. Alvarez Flores i Ana Goldar), Sarpe,
Madrid
Esplin Emron (2011) Po kosmopolita: Uvod, u The Comparatist,
Vol. 35, 2011, University of North Carolina Press, str. 198-210.
Fugate, Kortni (2012) Nemaka kosmoloka tradicija i Poova
Eureka, u Edgar Allan Poe Review, Vol. 13, N 2, Fall 2012, Penn State
University Press, str. 109-134
Kjerkegor, Soren (1987a) ili-ili, vol 1, edicija i prevod H. V. Hong
i E. H. Hong Princeton: Princeton University Press.
Li, Moris, S. (2009) Verovatno Po, u American Literature Vol.
81, N 2, jun 2009., Duke University Press, str. 225-252.
Minser, arls V.; Torn, Kip S. I Viler, Don A. (1973) Gravitacija
,W. H. Freeman & Co., New York, NY, c1970.
Ortega-Viljasenjor, U. (2003) Teorijska graa za prouavanje
kreativnosti: poperijska misao u umetnosti i nauci, u Alpha: revista de
artes, letras y filosofa, str. 235-250
Po, Edgar A. (1972) Eureka (prevod H. Kortasar Alianza Editorial,
Madrid), c1956, 129 str.

108

Roho, Alberto G. (2010) Nauni kafe, Razmiljanja o nauci pre


svega (ciklus 2011) Program za nauni razvoj SECYT, Nacionalni
Univerzitet u Krdobi
Dostupno na linku:
http://www.secyt.unc.edu.ar/cafecientifico/index.php?sec=201105cien
ciayarte&col=1&ciclo=2011
Roho, Alberto G. (2010) Fizika u svakodnevnom ivotu ,Siglo
Veinituno editores, Buenos Aires, c. 2007
Roho, Alberto G. Knjievnost i nauka. etiri primera jedne
interesantne razglednice, dostupno na linku:
http://www.albertorojo.com/lyc/. (poseta sajtu 15. novembra, 2013).
Rindler, Volfgang (2001), Relativitet. Specijalni, opti i kosmoloki,
New York, Oxford University Press,
Solcfus, Ben (2012) Margitini knjievni afiniteti: Bodler i Po, u
Intertexts, Vol. 16, N 2, Fall 2012, Texas Tech University Press, str. 29-53.
Vinselete, Elizabet (2008) Lepota, istina i svet: Proroanstvo i
teologija Poove Eureke, u The Edgar Allan Poe Review, Vol. 9, No. 2
(Fall 2008), str. 36-54
Objavio: Penn State University Press, str. 36-54.

Prevod sa panskog jezika: prof. Ivana ar evi

109

Ljiljana Panteli Novakovi


IME SUDBINE
Nomen est omen u drami UJKA VANJA
Ime je znak (znamenje, predznak, kob, slutnja) koji nagovetava
sudbinu i karakter linosti. Tvrdnju nomen est omen primenio je Anton
Pavlovi ehov u drami Ujka Vanja. Kada se sklope korice knjige,
otkriva se, moda sasvim sluajno, da su imena, odnosno prezimena
linosti sinonimi njihovih sudbina i karaktera.
Simplificirani sie bi mogao da glasi: bogat psiholoki ivot
linosti sa sela iskazan dubokom unutarnjom borbom (Vojnicki), nadom
za uspon ka zvezdama (Astrov) i mudrim mirenjem sa sudbinom (Sonja)
sukobljava se sa odlikama cenjenim u gradu: bogatstvom i ugledom
(Serebrjakov), mladou i lepotom (Jelena).
Ivan Petrovi Vojnicki (vojna, rus. rat) alias ujka Vanja je
uzdrana i mirna osoba je iji ivot ne odraava svu kompleksnost i
suptilnost njegove intime. Unutar njega vodi se neprekidna borba zbog
neprihvatanja ivota obinog spahije na selu. Osloboen, unutarnji sukob
eskalira najpre u ljubav (prema Jeleni) a potom, u elju za ubistvom
(profesora Serebrjakova). Jelenina indolentnost zadaje mu prvi udarac,
dok drugi udarac doivljava odlukom Serebrjakova da proda imanje.
Maskirana elja za dvobojem i iznenadni otpor prema bilo kakvoj
promeni, usmereni ka jednoj linosti, Serebrjakovu, od uzdrane osobe,
ujka Vanje, stvaraju oveka spremnog da se orujem razrauna. Rat je
sinonim za ubijanje. Tako je prezime Vojnicki nalo potvrdu ne samo u
unutarnjoj borbi, ve i u stvarnoj elji za ubistvom. istom igrom sluaja,
ubilaka namera se ne ostvaruje, to ujka Vanji pridodaje nove elemente
za jo sloeniju psiholoku borbu nesvojstvenu njegovom karakteru
elju za ubistvom i kajanje zbog pokuaja ubistva. Svakako da e se u
tom klupku finijeg tkanja, nai mesta za zamrene niti skoro platonske
ljubavi prema Jeleni, tihe rezigniranosti zbog neuzvraene ljubavi kao i
kajanje zbog iluzije da je takva ljubav bila uopte ostvarljiva.
Prezime profesora Serebrjakova je direktna asocijacija na plemeniti metal srebro (rus. serebro). On je olienje bogatog, obrazovanog
oveka iji egoizam se odraava u srebroljublju. I mada mu sve prihode
sa imanja uredno alje u grad, Vojnicki dobija poniavajue nisku platu.
No, profesoru to nije dovoljno i odluuje se da proda imanje, koje nije u
potpunosti njegovo (prva ena koja mu je umrla, sestra je Vojnickog).
Nipodatavanje njihovog truda, izmeu ostalog i rada na prevodima
profesorovih naunih radova i nehat za njihov odnos prema njemu koji

110

ide do oboavanja (majka Vojnickog, Marija), daju sliku oveka opsednutog samim sobom i novcem.
Doktor Astrov (astra, lat. zvezda) podsea na zvezdu koja je
iznenada pala na seosko tlo. Iz njega ,,isijava neubiajena posebnost.
Istovremeno on ima precizne i visoke kriterijume koji streme ka visinama
savrenog. On je inteligentan, elegantan, armantan. Prijatne je
spoljanosti a po prirodi stvari, po zvanju, krasi ga plemenitost koja se ne
ograniava samo na ljude ve je proirena i na prirodu (posebno na
ouvanje uma). Monotonoj seoskoj sredini, on donosi zvezdane
trenutke: Sonji zaljubljenost, Vanji prijateljstvo, Jeleni zanos,
ostalima razumevanje, leenje. Poput zvezdane praine, rasprie se,
skoro istovremeno: Sonjina ljubav, kada sazna da je Astrov ne voli;
Jelenina opijenost, kada postaje svesna da bi njen izbor Astrova bio put u
nezvesnost; Vanjino prijateljstvo kada mu se uini da je Astrov kriv to
ga Jelena ne voli
Jelena, mlada i lepa profesorova ena, kao da je preuzeta iz grke
mitologije. Fatalna erka Zevsa i Lede, koju otima sin Prijamov, Paris,
postaje uzrok Trojanskog rata. I Jelena Andrejevna nehotice izaziva
smutnju i pometnju kada stie na selo. Ona je uzrok buenja uspavanih
oseanja dvojice mukaraca: Vojnickog i Astrova, to e dovesti do
poremeaja njihovih meusobnih odnosa.
Sonja, Sofija (gr. sophia mudrost) je najtraginija linost u
drami. Da li mudrost nosi sa sobom nesreu? Ili lepota i mudrost retko
idu zajedno? Jer, Sonja pre svega nije lepa, ali zato je pametna, odmerena,
radna. Kroz njenu linost, ehov opisuje i svoju religioznost, ivot na
drugom, boljem svetu koji je oekivao svakako i sam pisac s obzirom da
se borio sa, u to vreme neizleivom, tuberkulozom. Tako i Sonja smatra
e sve nepravde koje su je snale na Zemlji, biti ispravljene odlaskom sa
Zemlje, posle smrti. Ta rezigniranost koju ona iskazuje u svom dugom
monologu na kraju drame, nije osuda bilo koga ili bilo ega. Ton kojim to
saoptava je veseo, to samo ide u prilog njenoj mudrosti, da iz situacije u
kojoj se nalazi nalazi izlaz. Svoga ujaka Vanju, ona ubeuje da i on
pretrpi sve to ga je snalo, jer ga upravo zbog toga, takvog naina ivota,
eka dostojna satisfakcija. Konano poto su mudrost i rad bliski, ona se,
pozivajui i ujaka, okree radu, jer je on jedina njihova stvarnost u kojoj
se oseaju bezbedni i korisni.
Linost kojoj je dato malo prostora u drami, ali je bogatim
koloritom opisana njegova prolost, je osiromaeni spahija Teljegin. On
svira na gitari i uveseljava porodicu koja ga prihvata kao svog lana.
Olienje je oveka gubitnika, ali ne i nesrenog zbog toga. Kada ga

111

voljena ena ostavlja i odlazi svome drugome, on i dalje, ne osuujui je,


prati njen ivot. U momentu kada joj je potreban on pritie u pomo i
obezbeuje i koluje njenu decu. ini to nesebino sve dok potpuno ne
osiromai. Teljegin je ovek koji poput seljakih kola, taljiga (rus.
teljega), ceo svoj ivot vue teki teret. Njegova rtva je, meutim,
dobrovoljna i ini ga sretnim. Satisfakcija je da je na izvestan nain ostao
uz enu koju voli i da joj je stalno bio od koristi, ba kao to su i taljige
neophodne da bi se prevukao teki teret.
Kao iz senke, naznaene su grofica Marija Vojnicka i dadilja
Marina. Oba imena su indentini sinonimi boanskog porekla i premda
na hijerarhijskoj lestvici dijametralno distancirane, one su istorodni
simboli trpljenja, saoseanja i elje da se razume i utei.
Vera (lat. istina), erka Marije Vojnicke, Vanjina sestra, prva ena
Serebrjakova, Sonjina majka i pacijentkinja Astrova povezana sa svim
glavnim likovima, prusutna je samo u njihovim seanjima. Ali svaki put
kada neko govori o njoj, izazvan je dubokom emocijom, posle koje sledi
priznanje istine, u zavisnosti od sluaja. Vera je, dakle, istina koja je bez
obzira na sva zbivanja i na svoju otsutnost, duboko u svesti svih
ehovljevih junaka drame Ujka Vanja.
Na kraju, ne bez opore gorine, namee se zakljuak da je pisac
pred itaoca izveo itavu plejadu gubitnika. Nikome nije dodelio sreu,
ali je dubokom psiholokom analizom pokazao da svi oni i kada su u
mogunosti da neto menjaju, to istinski ne ele. Fatum, koji im je
dodeljen, stoiki podnose, svesni da to nije ono pravo. Ali isto tako,
podsvesno znaju da je put do sree per aspera ad astra i zato ljubomorno
uvaju one male stvari koje ivot ine

Moskovski teatar 1899. godine. U ulozi Astrova - Konstantin Stanislavski;


u ulozi Jelene Olga Kniper, supruga Antona ehova.
112

Dragan Krsnik
ROMOR MITA GRADNJA NOVOG SVETA
U PESMAMA VASKA POPE
Kljune rei: Popa, mit, religija, sistem, moral, novi ovek, terapija pesmom,
arhetip, romor, folklor, simboli.

Po celu no leti nebom


I s crnim se ognjevima bije
Za sunevo naslee
Neboja kula
Na ovom mestu osvrnuemo se na odnos Vaska Pope prema
mitologiji, folkloru i narodnoj knjievnosti i na elemente koji kriju klju,
koji pretpostavljamo, slui za otkrivanje jednog svesno izgraenog
sistema (religijskog, moralno-etikog) koji daje mogunost za postojanje
novog, boljeg oveka, kroz sugestivno terapijsko delovanje Popine
poezije.
Popin afinitet i veza sa avangardom stavlja se u prvi plan pored
oevidne veze sa starijom kulturno-istorijskom tradicijom tj. mitolokim i
folklornim nasleem. Verujemo da se u tom nasleu, izvan, ali i u samoj
poeziji, krije smisao:
Od niega, ka Novom oveku.
Na poetku:
Kako bi se izgradio jedan smisaoni i povezan sistem simbola,
pesnik od svojih najranijih ciklusa do kraja, strpljivo, prvo dekonstruie,
unitava i obesmiljava svet u kojem se zatekao, a zatim magijom, kao
vra, baja i izaziva rast i razvoj novih vrednosti.
Tako, idui kroz ciklus pesama Predeli nailazimo na stihove u
kojima je predstavljen kraj, unitenje, smrt. Sve je u znaku neizreenog
kraja predstavljeno kroz slike koje trepere (ogromna ruka, mrtvi trupovi
opuaka...) Dalje se niu i u pesmi U zaboravu, beskrajnost ravnog,
ravnog nitavila, a ostaje samo zaborav. Ponitena egzistencija.
Nepostojanje sveta. Kraj. Kao kod Sreka Kosovela u zbirci Integrali,
slika sveta nakon rasprsnua, treperava svetlost zgrade koja odavno ne
postoji.

113

Iz daleke tame
Isplazila se ravnica
Nezadriva ravnica
U zaboravu
Istakao bih i ciklus Kost kosti o problemu egzistencije, ogoljene,
bez identiteta, bez sri postojanja.
Popa daje jasnu formalno motivsku koncepciju:
I Na poetku
II Posle poetka
III Na Suncu
IV Pod zemljom
V Na meseini
VI Pred kraj
VII Na kraju
Pod zemljom:
Sa centralnom takom u nizu Pod zemljom gde je predstava
podzemnog sveta prisutna gotovo kao paralelna realnost alje nam se
slika o mestu koji je centar kruga ivota. Takvu paralelnu realnost Popa
gradu iz mita i pravi pravu realnost, tekst poezije. ovek u grobu sveta
tei ka suncu, ka drugaijem svetu od onog to ga eka. Uvianjem
bezizlaznosti, besmisla, kosti se unitavaju, a jedini izlaz je smrt.
(Vesna Cidilko, Studije o poetici Vaska Pope, Slubeni glasnik, 2008.)
Sad se vie ne zna
Ni ko je gde ni ko je ko
Sve je ruan san Praine
VII Na kraju
Popa, ipak na kraju ostavlja odkrinuta vrata mogunosti i
iznalaenju mogunosti za ivot na suncu u stihovima :

ujem i tebe i sebe


Kukurie iz nas kukurek

VII Na kraju

Nepoin polje

Generalno, skala tumaenja Popinih pesama kree se od


heraldikog razumevanja dijalektike igre i rata, kako kae S. Leovac, pa

114

do pretpostavki da se u ovom ciklusu radi o pobuni protiv mranih i


nepredvidljivih sila sudbine (K. Ostoji).
Moemo rei da se u tom buntu raa ifra koju je potrebno reiti
kljuem koji je za sada skriven ili je potrebno da ga svako od nas pronae
za sebe, na pre svega, etikom nivou.
Taj klju se u velikoj meri moe nai analizirajui mitolokofolklorni aspekt celokupnog Popinog opusa. Kroz romor simbola koji
nisu potpuno jasni slau se cigle Popine graevine, novo merilo
oveka nakon potpunog nitavila i unitenja.
Pretvornice, guje, krilatice, tute tutine, nigdine, belutak, tek je
poetak, osnovni materijal koji Popa slae. Otvaranjem belutka iz njega
izlazi ovek, kao kad biolog, antropolog, arheolog, raspukne stenu, a iz
nje izlae novo-staro bie, fosilni predak. Srce postojanja.
Materijal koji se koristi su svakako i brojevi sa irokom paletom
znaenja koje nose. I Zbirka Sporedno nebo, donosi nam broj 7, sedam
ciklusa po sedam pesama. Sporedno nebo daje sliku sveta, njegovog
stvaranja i postanka uzimajui u obzir i ljudsku dimenziju (Vesna
Cidilko, Studije o poetici Vaska Pope, Slubeni glasnik, 2008.)
Tragajui za onim koji e imati mudrost da kreira svet pronalazi
Zvezdoznanca (paralela; videti o znaenju Svetog Save u kontekstu
Popine poetike), ija ostavtina daje klju za razumevanje romora i
tugovanja oveka. Pitanje je da li je i pesnik Zvezdoznanac i ostavlja li
nam i on u amanet istinu predaka (pesme Zev nad zevovima, Skamenjeni
odjeci, Mudar trugao, Zaboravan broj...) Na ovo pitanje, verujemo, na
kraju e biti jasan odgovor.
Motiv broja u poslednjoj pesmi, a pogotovo nule, javlja se kroz
magijsko pesniko bajanje:
Delio se mnoio
Oduzimao sabirao
I uvek ostajao sam
poznata je aluzija na narodne stihove :
Kotile se mnoile se...
Dakle, re je o stvaranju sveta.
Isto tako, Vuja zemlja je sredinji, etvrti, ciklus zbirke Vuja
so (videti i znaaj broja etri kao centralnog broja ciklusa, pesma br. IV
Pod zemljom). Popa pesnik predskazuje budunost, Popa-VenconosacLuonoa donosi istinu o svetu:
Vidim sine zemlju nau raspetu
izmeu etri ocila
Na kojima vuk zube otri...

115

U Skamenjenim odjecima, svet grade odjeci:


Bilo jednom bezbroj odjeka
Sluili su jednom glasu
Gradili mu svodove
Skamenjeni odjeci
I ovaj, kao i mnogi prethodni tekstovi oslanjaju se na melodiju
bajke i bajanja. Motiv okamenjenja i pretvaranja u kamen tipini su za
magijske radnje i kult rtve (videti pesmu Belutak).
Okamenjenja, postajanje delom kamena ili kamene graevine est
je motiv u narodnom folkloru te i u knjievnom stvaralatvu (Ivo Andri:
Na drini uprija, Legenda o Stoji i Ostoji, P. Dadi: Mitsko i
fantastino u delima Ive Andria).
Jasna je Popina elja da se kroz vraanje u sr, u pravreme,
dosezanjem do prvobitne iste istine, dosegne mogunost za izgradnju
novog sistema u kojem e proien ovek egzistirati. Tajne ifre i
simboli predstavljeni su kroz svesno odabran i strukturiran koncept.
Prisutni su vekovni simboli vatre, proienja kako kroz vatru, vazduh,
tako i kroz zemlju i vodu. Re je svakako o procesu individuacije.
(Pogledati, Edgar Edinder, Anatomija psihe: alhemijski simbolizam u
psihoterapiji)
Kroz zbirke Vuja so, Uspavana zemlja, ,,ivo meso, simboli
su poreani u niz i koliko toliko prevodivi sa romor znaenja na
svakodnevnu itljivost. Oni, verujemo, pokazuju osnovni koncept i
nameru Popinog ukupnog stvaralatva. Reklo bi se da je to deo Popinog
svakodnevnog misaonog procesa kako humanizovati starog mrtvog
Evropljanina? Tako se u Hodoau kojim idemo Sedam koraka
prema severu sa Sedam staraca hrastova, Sedam gugutki,... gradi
grupa simbola, cilj, gde emo pronai odgovore, u pradomovini na
severu, u pradomovini vukova predaka Srba. Grupa simbola
ukorenjenih u pesmama ia i Sentandreja, samo su putokaz. Slika
za kojom Popa traga otkriva se u ciklusu Savin izvor i Kosovo polje.
Svakako bi bilo logino tvrditi da nastajanjem ideje za knjievno
umetniki rad nastaje i npr. pesma. Meutim, stvaranje pesme ne znai i
nastajanje njene ideje. U osnovi, to znai, da je novonastala pesma, u
stvari, postojala pre nego to je zapisana, u venoj ideji, arhetipu.
Pronalaenje identiteta kroz arhetipove
Sve slike u kolektivnom delovanju, Popa varira kroz razliite
istorijske teme zbirke Kosovo polje.

116

Motivi preuzeti iz hrianske tradicije su svakako novijeg datuma.


Takvi, esto su integrisani naknadno te su im i dodata naknadna znaenja
(npr. pria o Svetom Savi kao prapretku). Motiv Lazareve rtve na
Kosovu je samo deo tih naknadnih znaenja.
Centralni mitski sie je prema D. Antonijeviu, kod Pope solarni.
Solarni mit u znaku krsta i rtve. Meutim, motiv krsta i rtve na krstu ne
bi trebalo povezivati iskljuivo ili uopte sa hrianskom tradicijom koja
je znatno novijeg datuma.
Problematika identiteta i porekla u Poklonjenju Hromom Vuku
iz zbirke Vuja so postaje osnova tematska ali samo tematska
preokupacija Popinih pesama. ista ideja o najzad humanom oveku, kod
Pope ui od poetaka njegovog bavljenja pisanjem, a ideja je videli
smo starija od svakog konkretnog stiha i iznetog sadraja.
Iz sveta arhetipova on iznosi na svetlo, na sunce, ono najistije u
vidu Luonoe, Venconosca, Zvezdoznanca, znakove zaboravljene mudrosti, simbole vekovnog trajanja, dokaze o postojanju vene memorije, i
od toga, igrajui se kao dete sa planetom u rukama, pravi svoj sistem
nove ljudskosti, novog oveka. (videti I. V. Lali, O poeziji dvanaest
pesnika, Bgd. 1980.)
Popa je prepoznavao i deifrovao lipov, pramaternji jezik koji
romori neobinim znaenjima. Nalazi motiv Hromog vuka u liku Vuijeg
pastira Svetog Save koji se smatra ekvivalentom oveka, pretka Srbina.
Meutim, Bojan Jovanovi istie da je ovde re o naknadno
dodatom znaenju i neadekvatnom tumaenju folkornog naslea (Bojan
Jovanovi, Duh paganskog naslea u srpskoj tradicionalnoj kulturi):
Valja ovom prilikom istai da je vreme slabljenja hrianstva bilo
povoljno za obnovu predstave o starim bogovima, ali da je nedovoljno i
pogreno tumaenje o prenosu njihovih odluka na lik Svetog Save.... U
odnosu na hrianski identitet, paganske crte u liku Svetog Save su plod
narodnog kompromisa i regresije na neposredne elementarnije oblike
religijskog ivota.
Ono to svakako moemo tvrditi je, da je Vasko Popa stvaralac,
vra, koji kroz realnost postojanja njegovog stvaralatva, sugestivno
svojim stihovima deluje na itaoca:
Vrilac rituala, bajalica, vraara ili ukoliko to ini mukarac, onda
baja, vraar, izgovaranjem odreenog teksta basme, poaljilac je
magijske poruke neistoj sili olienoj u demonu kao uzroniku bolesti
(Lj. Radenkovi, Narodne basme i bajanja, 1982.)
Ne radi li upravo to Popa stihotvorei, romorei?

117

Po celu no leti nebom


I s crnim se ognjevima bije
Za sunevo naslee
Neboja kula
Iako je mogunost interpretacija viestruka, pretpostavio bih na
osnovu simbola roga, meseca, zuba vuka, etri ocila... da Popa daje svetlu
iskru oveku i njegovoj mogunosti opstanka.
Donji svet, smrt, guje, zmajevi, crni orao... hodanje unazad,
noenje kamena, razbijeni lonac... beskrajni lanac asocijacija, a cilj: kroz
veru, predanje, ast, ljudskost, izgraditi boansko u oveku koji je
posrnuo, dosegnuti preobraaj kroz pretka (kao to hriani kau, kroz
Hrista), mitskog boanstva u nama. Kako bi se krenulo ka formiranju
sistema Popinih simbola, neophodno je simbole proistiti od savremene
vulgarizovane nijanse, koja je nastala naknadnim uitavanjem znaenja.
Ta i takva znaenja su sluila, a i danas slue, raznim teoretiarima
knjievnosti za samopopularizaciju, te njihova miljenja ne bi valjalo
uzimati u ozbiljna nauno-teorijska razmatranja o knjievnosti Vaska
Pope.
U zbirci Vuja so motivu smrti, suprotstavlja na kosmikom
bojitu sunce kao izvor ivota. Popa kao uitelj pokuava da u nama
izgradi sistem vrednosti koji e biti veita suprotnost mranim krugovima
u koje je svet zabasao.
Sutjeska se propinje kroz oblake
Sa suncojedom u kotac se hvata
Sutjeska se propinje kroz oblake
Emocija skrivena u belutku
Pratei niz Popinih putokaza, znakova kraj puta, mogli bismo
primetiti da je re o izgradnji gotovo novog religioznog sistema
zasnovanog na izvoritu srpskog narodnog verovanja. On se gradi i kroz
itanje. Kroz sistem asocijacija dok pokuavamo da razumemo znaenje.
Kroz katarzu. Putovanje mate. U sopstvena seanja, seanja predaka,
snove.
Ofra Ayalon kae da je biblioterapija staro isceliteljsko umee u
novom ruhu. Tom se metodom sluatelj obavija priom, pazei pritom
na njihove elje i potrebe. Oni se ponesu sadrajem, poistovete s likovima
te posredno doive mnogo oslobaajuih emocija. Ayalon uoava est

118

procesa potaknutih itanjem prie ili pesme: identifikacija (poistoveivanje), projekcija i introjekcija, katarza, uvid, terapija poezijom te
pripovedanje.
Slaui simbol po simbol pastir Popa nas ui, gradi novi pojam
oveka u novoj otadbini, ali:
Ova Popina projekcija ogradie pojam otadbine od svake
prolazne, kratkotrajne, pragmatike vulgarizacije (Damnjan Antonijevi,
Uspravna zemlja Vaska Pope, 1976, IP Bratstvo-jedinstvoNovi Sad).
Od Daboga, Peruna, kulta stvaranja, dua predaka, kamena, vuka,
pastira Save, Hromog vuka, do drave i univerzalnosti duha, do
kosmogonije u oveku i oveka u kosmosu. Put, teak, trnovito Isusov,
neimarski.
Ako je mit jezik, a poezija se ostvaruje u jeziku, onda je svaki mit
poetian, odnosno poezija je deo odreenog implicitnnog mitskog
sistema. Ali, mit nema razvojnu dimenziju u sebi, to je okamenjena
imaginacija koljka; poezija ostvaruje razvojni princip pesnikom
imaginacijom u neprekidnom znaenju. I upravo je to Popa, biser u
koljci koji isijava mudrou, a snaga kojom sija katarzino deluje na
onoga ko vidi i eli da uje.
Ako bismo morali da nabrojimo osnovne stubove Popinog novog
sveta u oveku koji se preobrzio onda su to: bratstvo meu ljudima,
realizovanje ljudskosti na celokupnom prostoru oveanstva, ivotni elan
i optimizam, afirmacija ivota, komunikacija sa ljudima kao uslov
ljudskosti (Petar Miloevi, Poezija apsurda). To je najsaetija moralna
pouka Vaska Pope.
Na kraju
Jezika realnost iza granice uma odreena kao zaumni jezik
prepoznata je u romoru, mitskom previranju onostranog i nastojanja da se
ono odredi neologizmima i kovanicama. Natulno iskustvo se jeziki
transponuje u iskustvo natulnog. Magijske formule u basmama su u
jezikom kodu psihoterapijski metod isceljenja. Izuzetna mo ovog jezika
nad sveu i razumom, svojstvena je bajanju koje ne ostvaruje svoj cilj
fizikim ve prvenstveno psiholokim sredstvima. Za razliku od verbalnih obrazaca, narativnih struktura, koje imaju preventivno terapijsku
funkciju, bajanja su arhaian, neposredan nain terapijskog delovanja ,
kae B. Jovanovi.

119

Nije li upravo to Popino stvaralatvo poezija terapija? Zar


nismo dobili lek po koji je on otiao za nas kroz vreme savladavajui za
nas mrane sile? Nije li se i on rtvovao za nas?
Ukorenjena u mitu, pesnika imaginacija kao autentini nain
saznavanja sveta aktivira arhetipske obrasce koji u pesmi iskazuju svoju
duhovnu mo. Isceliteljska snaga pesme potie iz integriteta binarno
opozicionih arhetipskih elemenata vezanih kako za semantiko polje
pesme, tako i za njenu melodiju i ritam (B. Jovanovi, Duh paganskog
naslea u srpskoj tradicionalnoj kulturi).

120




, .
, , , .
. .

. ,
.
.
. .
. .
. .
.
. ,,
. .
. .
. .
, .
.
.
. . ,
. . , ,
. , .
.

. ?
?
,
,
. , .
. , .
.
?

,
.
121

, .
,
? ?

, , .
,
.
, ,
, ,
.

. .
, .
, ,
.
? .

, , .
.
,
, .
,
? , .
.
.
.
.
, .
.
.
,
, ,
, .

, .
? .

122

Dino Hajdarevi

SVE SU PITE PITICE, AL' BUREK JE...


Pria Nikole imia Tonina Umro burek na Baariji, napisana
u prvom licu u formi pisma, na satirian nain progovara o nekoliko
aktualnih problema bosanskog podneblja.
Pismo bratu u Njemaku, odnosno vabiju, pie brat iz Bosne i
Hercegovine i tui se kako mu iz Njemake alje sve manje novaca.
Naime, brat iz BiH i njegova obitelj uvaju imetak to je krvavim
uljima brat u inozemstvu stekao da mu to:
...ne razvue mahnita svjetina k'o Alajbegovu slamu.
Silno mu se i besramno umiljava, a ne zaboravlja ni rije i
samohvale: Dragi brate moj: vrijedni, poteni, pametni... kao to sam
ti i sam: vrijedan, poten i pametan, te kako pismo odmie navodi sve
neosnovanije razloge zbog kojih bi mu trebao slati vie novca.
Nesvjestan vlastitih proturjeja, brat iz BiH posebno istie nesebinu
portvovnost sebe i njegove obitelji, koji su se radi to boljeg
(o)uvanja bratove imovine ostavili svakog posla i uskratili svakog
sticanja vlastitih dobara! Na raun potonjeg eli da mu se to - po
Bojoj pravdi - poteno nadoknadi.
Kako bi ga uvjerio u svoje tvrdnje otvara mogunost
uzurpatorskog djelovanja iz redova budue obitelji brata iz Njema ke
njegove budue ene, otrokone koja ga moebiti okree protiv
vlastite krvi. Argumentacija i paradoks koristoljubivih konluzija
doseu svoj vrhunac u sredinjem dijelu pisma kada nakon svega brat
iz BiH izjavi:
Sve smo mi to zavrijedili dan no pliui po tvom da se tko drugi
ne useli, ne unese guzicu, te nam ne daje svoje, ve nam daje nae.
Potom pie o novostima iz sela i openito Bosne i Hercegovine,
koje se raspredaju u nizu nedavnih traginih dogaaja (poplava),
obiteljskih nedaa (prevara) i novonastalih kulturolokih promjena na
planu jezinog izraza (burek). Pripovijedanje potonjih ivotnih tegoba
novina olakano je prepoznatljivim bosanskim humorom koji
svaku tragediju razblauje smijehom, umanjujui teinu ozbiljnosti
dogaaja iako ne rjeava sam problem. Tako je neki dovitljivi Emko
doveslao do poplavljene Emkine kue i na tabli objeenoj na ogradi
dovorita na kojoj pie ''Pazi ljut pas'' dopisao ''morski''; mu kojeg je
ena prevarila s nekim fratrom minirao i digao u zrak vlastitu kuu da
mu ena po rastavi braka ne dobije ita, a sam brat iz BiH na kraju

123

pisma primjeuje stanovite promjene u Sarajevu te sarkastino


zakljuuje umro burek na Baariji!
Tema se namee kao satirian osvrt na postepenu, ali sve
vidljiviju moralnu i ekonomsku propast bosanskog ovjeka te
postepeno nagrizanje ive i specifine bosanske kulture koje je
simbolu u ovoj prii - burek. Na potonjim se tematskim stupovima
izgrauje i znaenjski, odnosno idejni sustav prie.
Inertni bosanski ovjek eksploatira radinog brata u Njemakoj
licemjerno istiui svaki razlog da se njegova eksploatacija nastavi, jer
se navikao na poprilino bezbrino uivanje bratovih plodova rada.
uvanje ognjita vue za sobom specifine ivotne tegobe no to ipak
nije razlog da se potpuno zapostavi osmiljavanje vlastitih naina
privreivanja koji e biti neovisni o Drugome. U tom smislu autor
sugerira potrebu za akcijom, konkretnim djelovanjem te kritikim
promiljanjem o situaciji koja je zadeslila bosanskog ovjeka u
ekonomskom pogledu. Inercija bosanskog ovjeka oituje se i na
planu ouvanja kulturne batine pa brat istie:
Sad porui burek, a on te sve i jedan pita, a ona te sve i jedna,
s ime?
Umro burek na Baariji!
Burek je, kao dio (gastronomske) kulturne batine, doao u
bosansko podneblje irenjem Osmanskog Carstva te je tradicija
priprave bureka pustila svoje korijenje i u bosansku zemlju. Burek je
jelo turskog porijekla, a prema Abdulahu kaljiu (1966.), Turcizmi u
srpskohrvatskom jeziku, Svjetlost, Sarajevo (str. 154 155), oznauje
mesnu pitu koja se spravlja tako da se u tanko razvijene jufke
zamotava s lukom isjecano ili mljeveno meso. Burek u ''guve'' je ako
se jufke savijaju, a ''polagani'' ako se meso stavlja izmeu cijelih
poloenih jufki. Sama rijei perzijskog je porijekla (brek) koja je
vremenom prela u turski jezik (brek) u znaenju pita uope. Ipak,
kao to je vidljivo iz rjenike definicije, iako znai ,,pita uope, u
bosanskom podneblju burek znai samo pitu s isjecanim ili mljevenim
mesom s lukom. Sve ostale pite, pita sa sirom, pita sa zeljem, pita s
krumpirom, pita s tikvom imaju svoje nazive i to redom: sirnica,
zeljanica, krumpirua i masiraa. Rei dakle burek sa sirom, iako
burek izvorno znai ,,pita, za bosanskog je ovjeka potpuno krivo i,
zapravo, na neki nain svetogrdno, odnosno kulturocidno. Zanimljiva
je u tom smislu izreka - sve su pite pitice, al' burek je pitac. to
dovoljno govori o emotivnoj privrenosti bosanskog ovjeka

124

dotinom jelu, dakle vlastitoj kulturi; na isti nain kao to je Slavonac


privren kulenu, Dalmatinac prutu, Poljak boru, panjolac paelli ili
koji drugi etnos kojoj drugoj deliciji karakteristinoj za odreeno
podneblje preko koje se odraavaju segmenti kako regionalnih tako i
nacionalnih kolektivnih identiteta.
Burek je u prii tek motivator, signalizator odreenih drutvenih
devijacija razvlaenje Bosne i Hercegovine i kulture Bosne i
Hercegovine kao Alajbegove slame1. Pomalo se nagriza specifinost
bosanskog podneblja, a Bonjo ne haje pa burek naziva ,,burek s
mesom. Svojom inercijom i sam Bonjo, onaj koji bi se najvie
trebao brinuti za svoje podeblje i svoju kulturu, razvlai burek i Bosnu
i Hercegovinu kao Alajbegovu slamu, pa ta ista Bosna i Hercegovina
biva neija, svaija i niija. A tko e se birnuti za Bosnu i bosansko
ako ne Bonjo? Brat iz Njemake?
Budui se ipak radi o ,,smrti bureka na Baariji, ,,krivac tome
moe biti turizam koji potie fluktuaciju inih etniciteta, kultura,
jezinih varijanti, a koji je opet jedan od ekonomskih stupova Sarajeva
u kojem se Baarija nalazi. Prema tome, kako svaki ovjek ima
primarnu potrebu da se prehrani i da tu hranu nekako nazove/imenuje,
hrana i jezik su meu prvim indikatorima odreenih promjena,
ukljuujui onih jezinih koje su u ovom sluaju dole izvana i onih
drutvenih koje dolaze i izvana i iznutra. Meutim, bez obzira to se
oznaitelj (burek) u odnosu na druge kulture izmijenio proirkom ,,s
mesom, ozaeno, tj. jelo burek uvijek ostaje burek. Dosjetkom
,,usmrenja bureka autor zapravo apelira na ouvanje jedinstvene
bosanske kulturne batine te ujedno provocira jer trai reakciju. Budi
iz fatalnog sna. Sugerira akciju, zauzdavanje inertnih i egoistinih
navada bosanskog ovjeka koji sve vie lii na karikaturu te zagovara
da ta karikatura napokon dobije (ob)lik.
Jezik prie obiljeava izrazit narodni govor lien standardne
ijekavice, natrunjenog razliitim jezinim elementima. Pronalazimo:
ikavicu (majinsko mliko), akavtinu (godie tvoje), turcizme
(mahala, dunjaluk), umekan izgovor palatala (razvue mahnita
svjetina), ispadanje samoglasnika (stekao > steko; kao > k'o; imao >
imo; kazati > kazti; zbrisao > zbriso), spajanje dvaju inae odvojenih
1

Alajbegova slama je imovina bez gospodara; ono s ime svatko moe raditi
to god hoe. Sinonim je za ono to nema vlasnika, o emu nitko ne vodi
rauna; ono to je svaije i niije.

125

leksema u jedan (sve etiri > sveetvere; kome e > kome) ,


arhaizme (vascijeli, jedared) te ulanavanje izraza u tautoloki niz u
svrhu isticanja ega (Poalje ti i sadekaderce, gdjekad i to-ta, ma
ne vie tako redovito...). Specifini narodni izraz figurira kao amalgam
razliitih jezinih idioma i turcizama to ponovo govori o specifinosti
bosanskog jezinog izraza i bosanskog podneblja. Isti narodni govor
opravdava i upotrebu vulgarizama kojima se autor na pojedinim
mjestima slui u svrhu to vjerodostojnijeg ilustriranja dotinog.
Pripovijedanje je izvedeno u prvom licu (Ich-form), a sam je
pripovjeda brat iz Bosne i Hercegovine. Odabirom prvoosobne
perspektive autor je svjesno odabrao umanjenu razinu objektivnosti,
ali je poveao razinu ,,objektivne emocionalnosti/pristranosti koju
gaji spram bosanskog podneblja.
Likovi u prii su ploni i o njima ne doznajemo gotovo nita, ali
je simptomatino to niti jedan spomenuti lik - izuzev Emka i Emke
ija su imena dovoljno neodreena poput Petra i Petre ili Hrvoja i
Hrvojke, a autoru su posluili radi lakeg pripovijedanja - nemaju
imena. Autor je time izbjegao etniko i/ili vjersko oznaavanje i
obiljeavanje likova kojima je matina zemlja, ono isto majinsko
mliko koje ih je odgojilo Bosna i Hercegovina. Odabirom obraanja
brata bratu autor veoma vjeto i zapravo oduevljavajue jednostavno
progovara o zadanoj geografskoj, povijesnoj, kulturnoj i ljudskoj
meusobnoj povezanosti te sugerira prijeku potrebu da se ta
povezanost ponovo osvijesti i uspostavi u vidu ouvanja bureka na
Baariji, dakle kulture Bosne i Hercegovine, same Bosne i
Hercegovine i svekolike njezine arolikosti jezinog izraza, kulture,
etniciteta i religijskih pripadnosti koje je ine onime to ona doista
jest: specifini multietniki, multikonfesionalni i multikulturalni PITAC!

126



,,

,,
.
. , ,
.
, .
, .
, ,
, ,
.
,
, , ,
.
. ,
, . ,
.
.
,
.
, . ,
.
.
,
.
, ,
. .
, .
. ,, ,
.

. ,,, , , .
. ,
.
.
, .
127

,
. .

. ,
. ,
. ,
.
.
.

. .
, ,
.
.

.
,
.
.
,
:
,,, , ,
,
,
. .
. ,
. ,

. ,
,
.
,
.
. ,
.
. ,
,

128

, ,
.
, ,
. .
,
. ,
. ,
.
:
,,,
,
,
, .
, ,
,
, ,

, ,
.

, .
, ,
.
.
,,
, ,
,
, ,
,
,
,
.

.
,
.
. ,
:
129

,, ,
,


, , ,

, ,

,

,
.
, .
.
,
,
.
.
,
.
.
,
.
.
.
,

.
, .
; ,
.

. .
,
, .
,
. , ,
. ,
, ,
,
130

.
.

.
,
.
, ,
. , ,
.
, ,
:
,, , ?
, ?
, ,
, , ,
.
. , ,
.
, .
,
, .

.
, ,
. , ,
.
.
, .
,
.
. , ,
. , ,
.
.
.
,
.
, ,
.
131

,
, .
.
, .
, .
, , .
.

.
, ,, .
, ,
.
.
.
,, , ,
,
.
.
,
.
, ,
.
, ,
.
.
,
. , ,

.

. .
, , ,
.

132

Luka Radovanovi

MORALISTI KI KOMENTAR U MOL FLANDERS


Kako u svakodnevnom ivotu gledamo na moral? ta u naem
jeziku to uopte znai? Nije li od samog morala licemerno to to se savija
pod naletima novih vremena i tabua? U definiciji morala, ako je
prihvatimo kao istinitu kae sledee: Moral je pojam koji oznaava ono
to se u ljudskom ponaanju i obiajima prihvata kao valjano i dobro; to
je skup, ureen sistem normi ljudskog ponaanja2. U etici su prisutne
razliite pretpostavke o karakteru morala. Neki etiari smatraju da se,
shodno ljudskoj prirodi moe umskim ili razumskim putem izgraditi i
uspostaviti univerzalni sistem normi ljudskog ponaanja koji bi vaio na
opti i nuan nain a priori, nezavisno od datih istorijskih i socijalnih
okolnosti. Ukoliko se to ne bi postiglo, po tom stanovitu, bilo bi mogue
barem razlikovati ono to je u nekom sistemu normi opteljudsko i trajno
vaee od onoga to je vaee sa nekog specifinog, posebnog stanovita.
Prema drugom miljenju, sistemi normi ljudskog ponaanja ne mogu se
vetaki oktroisati, oni su posebna sfera (duhovne) stvarnosti ili
kolektivne svesti i, kao takvi, uvek su partikularni. U tom smislu, moral je
uvek skup pravila ponaanja jedne odreene zajednice, koja moe biti
posmatrana na nivou jednog naroda, jedne klase ili posebne organizacije
kao i na nivou profesija i sl. Moralne norme kao i statusni simboli iako
funkcioniu na isti nain u svim kulturama, su esto razliiti u istim.
Dakle, moemo zakljuiti da shvatanje morala moe biti
individualno na razliitim nivoima. Ono to bi se moglo uzeti kao
injenica je da svako od nas zahvaljujui vaspitanju i kulturi u kojoj smo
odgajani ima u sebi jednu moralnu crtu koja je tu ako ne da nas sprei da
poinimo neto nemoralno onda barem da slui da u svojoj svesti
razgraniimo postupke na moralne i nemoralne.
Problem nastaje kada se na individualni moral, ono to mi
mislimo da je dobro ili barem dozvoljeno, sukobi sa kolektivnim
moralom drutva ili zajednice kojoj pripadamo. ta se deava kad se na
lini moral usprotivi kolektivnom koji je dobrim delom uslovio na
individualni moral?

Mala enciklopedija, Prosveta, Beograd 1986

133

U svojoj knjizi Negativni junak Nikola Miloevi se bavi pitanjem


junaka knjievnih dela koji su na razne naine ispali iz etikih ina
stvarnog, itaoevog sveta i fikcionalnog sveta iz knjige, te se stoga mogu
okarakterisati kao nemoralni ili sumnjivog morala. Jedan od takvih
junaka je upravo naa junakinja Mol Flanders iz istoimenog romana
Daniela Defoa. Roman Mol Flanders napisan je u prvom licu kao
pripovest ene u Engleskoj 17. veka. Ona pripoveda o svom ivotu
punom prepreka u kome prolazi kroz est brakova iz kojih dobija
trinestoro dece od kojih ni jedno nije zadrala, da bi se na kraju prepustila
lopovskom ivotu i dovela sebe pred veala kojih se jedva spasila. Za
njen ivot teko da bi se moglo rei da je moralan, ali ipak itaoc osea
odreenu dozu empatije i ne eli za Mol Flanders kraj kakav je ona
moda i zasluila ako bismo slepo pratili etika pravila (koja su kruta,
malopre sam pomenuo licemernost morala koji je fleksibilan i vremenom
prolazan). italac ne eli da ona zavri na vealima niti bude kanjena za
svoju poronost.
Tim fenomenom se bavi Nikola Miloevi. Smatra da privlanost
negativnog junaka lei u pievoj specifinoj etikoj kalkulaciji3 kojom
nas, kao itaoce i sauesnike negativnog junaka, suptilno vodi ka tome da
opravdamo junakove zloine (deo smo junakovih zloina jer im pasivno
prisustvujemo a ne inimo osudu). Jedna od glavnih tehnika pisca koju
prepoznaje je ,,advokatska koju autor koristi kada eli da nam priblii
svog junaka i da ga moralno opravda kao to to advokat radi za svog
klijenta pred sudom. Za razliku od prve tehnike koja polazi sa
moralistikih pozicija ova ,,advokatska polazi od humanistikih
nastojei da nas uini popustljivim i velikodunim, odnosno humanijim
nego to bi smo to bili sa vanknjievnim zloincem. Oba ova tumaenja,
po Miloeviu, zasnivaju se na pretpostavci da pisac brani negativnog
junaka apelujui na (ne)idelane strane ovekovog bia moral i
humanost. Tako pravdajui negativnog junaka, ovek pokazuje ono to je
dobro u njemu samom.
Sa Mol Flanders imamo specifinu situaciju utoliko to nam prisac
obraa kroz nju pa tako dobijamo utisak da je ona sama svoj advokat,
samim tim je bolji advokat ako mi prisustvujemo njenim (ne)delima a ona
3

N. Miloevi objanjava da etika kalkulacija podrazumeva da se


nemoralnost prestupnika iskupljuje kajanjem negativnog junaka. Po
autorovom miljenju to itaoca dovodi do opratanja i saoseanja. (Nikola
Miloevi, Negativni junak, Betra, Beograd 1990)

134

uspe da se odbrani. Tome u prilog ide i njen karakteristian diskurs kojim


ona jasno pokuava da se opravda. Naime, ona svojim izlaganjem apeluje
na itaoevu humanost i moral a da pritom sama ne pokazuje nikakve
odlike moralnosti. Ja bih to prepoznao kao specifian vid sofizma, ali
uroenog. Moralistiki komentar u Mol Flanders nije nita drugo do
jedan deo njene specifine odbrane i stoga je potrebno tu odbranu
razmotriti.
Situaciju moemo da posmatramo i iz ugla u kome ona,
prestupnica sa dosijeom u Starom Bejliju i Nju gejtu pokuava da se od
tih pravnih akta koji svedoe o njenoj krivici odbrani ovom ispoveu
koju sama pie. Tako bi se moglo rei da je ova knjiga zapravo priznanje
o krivici, pravdanje i odbrana pred sudom itaoca.
Prvo opravdanje za svoj pad daje nam ve na samom poetku:
...moja me je tatina upropastila.
Nakon toga opravdanja se samo reaju: strah od bede, lo poloaj
ene, potreba za sigurnou...
Jo jedna od olakavajuih okolnosti koja doprinosi tome da itaoc
saaljeva Mol kada strahuje od mogunosti veala je injenica da nju
hapse zbog sitnog zloina, naivnog, koliko to kraa moe biti.
Jedan psiholoki dobro realizovan trik u odbrani Mol je to to ona
sama sebe postavlja kao negativni primer a svoje postupke oznaava kao
neto to onaj ko njenu pripovest ita nikako ne bi smeo uraditi. Znam da
su paralele izmeu ove dve knjige u najmanju ruku problematine, ak
vrlo diskutabilne, ali u Kamijevom Strancu, imamo zanimqivu reenicu
koje sam se setio pri itanju Mol Flanders : Krivac sam, ja to ispatam i
od mene se vie nita ne moe traiti. Istu reenicu bih mogli uti iz usta
Mol Flanders al u nekom, drugom posebno kontekstu. Ona kae:
Tako sam pola u propast bez najmanje brige, i evo sam valjana
opomena svim mladim devojkama ija je tatina vea od njihove vrline.
A to je samo jedan od mnogih saveta koje ona putem svog loeg
primera upuuje itaocu apelujui na njegovu moralnost.
Digresija: Metod koji autor koristi je takoe nametanje morala kroz
ovakav lik, to je jako veto. Dete ete nauiti da se boji vatre kada ono
samo uvidi da je vatra vrela. Jako veto, obzirom na to da se u isto vreme
i saoseamo sa Mol. Setimo se Robinzona koji postavlja stubove morala
po svom nahoenju i pristrasnom seanju na civilizaciju.
Na taj nain mi dobijamo utisak da ona zapravo nije toliko
negativna i nemoralna jer je svoje nemoralnosti svesna i ne podrava je.
Tako se itaocu stavljaju voice te on naveden Molinom samoodbranom

135

moe da previdi da je njen zloin utoliko vei to ona znajui da ini zlo
nastavlja sa time. I sam Defo tvrdi u predgovoru kako se radi o
autentinim memoarima ene iji je ivotni put bio veoma arolik, pa bi
upravo zbog svojih zastranjivanja trebao sluiti itateljkama kao opomena
da same ne pokleknu pred slinim iskuenjima.
Jedan od glavnih agurmenata kojima se Mol brani je teak poloaj
ene u svetu u kome dominiraju mukarci.
Mol Flanders je ena koja tei ka materijanoj sigurnosti. Smatra da
je siromatvo prokletstvo vrline a lepota uzrok poroka. Njen ideal od
detinjstva je osloboenje od bilo kakve vrste materijalne zavisnosti. S
obzirom na prilike ivota u 17. veku s pravom moemo postaviti pitanje
da li je i kako ena mogla sama preiveti potenim radom. Isto se pita kad
razmilja o novoj udaji poto joj je mu pobegao od poverenika. Ona nas
zapravo izvetava da su venanja posledica smiljenih planova, interesa,
trgovine, a da ljubav u tome nema udela, ili tek vrlo malo.
Nakon to ovo kae mi zapravo primeujemo koliko je Mol
emancipovana pa makar i po cenu morala. U modernom tumaenju taj
njen kvalitet mogao bi da opravda i olaka moralnu teinu njenih
(ne)dela.
Neki istoriari knjievnosti sugeriu da je osamnaestovekovno
pripovedanje zarobljeno izmeu potrebe za stvaranjem novog, ubedljivog
diskursa o individualnoj autonimiji i elje za uzdizanjem pojmova
socijalne obaveze i kauzalnosti.
Defo ublaava ovu napetost rtvujui drutvene obaveze radi
individualne autonomije. Time on na neki nain opravdava Molino
skandalozno ponaanje.
Savremena itanja Mol Flanders naglaavaju njenu otuenost i
emancipaciju iz drutva u kome dominiraju mukarci. Tim tumaenjem
njen ivot se analizira kao vrsta samoouvanja kojim se motivie njeno
ponaanje.
Moderni kritiari Molin individualizam tretiraju kao jedini uspean
primer osujeivanja karaktera patrijarhalnog autotriteta u romanu tog
vremena. Tim zaslugama se nemoralnost njenih postupaka baca u senku.
Po mom miljenju to je delimino tano ali nisam siguran da Mol radi to
to radi kako bi tendenciozno sruila patrijahalne moralne vrednosti. S
pravom se onda moemo zapitati da li to znai da po modernom
tumaenju moralistiki komentar u romanu nije potreban kao odbrana
junakinje.

136

Ali moramo se upitati koliko je ta vrednosna raunica opravdana i


koliko je ta opravdanost proizvod promenjenih vrednosti modernog
drutva i pievih metoda odbrane svoje junakinje. Kada se nabroje sva
Molina nedela4 nije teko videti da je njen ivot pun moralnih padova sa
svetlom takom samo u zatvoru, kada je mislila da joj je smrt na vealima
neminovna. A ak i tada moemo da se zapitamo koliko je njeno kajanje
iskreno. Da li na moderni oseaj za moral dozvoljava toliko prekraja
zarad stabilnog ivota u viem staleu?
injenica je da je Mol Flanders knjievni lik koji ne samo da se
kree u sivim oblastima morala ve neke granice dobrano prekorauje.
Nesumnjivo je dakle da kroz ovu pripovest o Molinom ivotu mi
zapravo vidimo jednu dobro zapakovanu odbranu u kojoj je moralistiki
komentar samo jedan od argumenata odbrane. Dakle, uz narativni tok
tee i tok jedne dobre advokatske odbrane negativne junakinje.
ak i pored ambivalentnosti narativnog bia koja se posebno
oslikava u kontrastu izmeu dela junakinje i njenih moralistikih
komentara ta odbrana ne gubi smisao, ve ak moe snanje da deluje na
itaoca.

Literatura :
Danijel Defo Mol Flanders Prosveta Beograd 1952
Nikola Miloevi Negativni junak Betra Beograd 1990
Mala enciklopedija Prosveta Beograd 1986

udaja za jednog brata dok ima aferu sa drugim, ostanak u rodoskrnavnoj


vezi sa bratom ak i kada je saznala ko je on, nalonitvo, naputanje sve
svoje dece, kraa i dr.

137

Milo Popovi

KAKVA GOD DA SI, UVEK U BITI RAZAPET


Ovidijevu pesmu Kakva god da si, uvek e biti moja mogue je
tumaiti u kontekstu Katulovog i Ovidijevog stvaralatva, prvenstveno
Katulovog epigrama LXXXV, i upravo to e biti tema ovog rada. Pored
toga, sagledaemo i intertekstualni odnos ove pesme s pesmama nekih
drugih autora. Prevod koji emo koristi je prevod M. V. Atanasijevia. U
ovom prevodu, pesma sadri ezdeset i etiri stiha i podeljena je na trinest
strofa.
Osvrnimo se na sam tekst Ovidijeve pesme Kakva god da si, uvek
e biti moja, za poetak na njenu prvu strofu:
Mnogo, dugo trpeh, ali tvoje mane
Nadjaae ipak sve moje strpljenje.
Sramna ljubavi, povuci se ve jednom
Iz moga srca to je tako umorno!
U okviru prve strofe susreemo lirsko ,,ja koje je potpuno
nemono u svojoj elji da se odupre ljubavi koju osea. Kao u Katulovom
epigramu LXXXV, ono to lirsko ,,ja osea nalazi se van njegovih moi
delanja tj. deava se mimo njega. Razlika izmedju lirskog ,,ja iz
Katulovog epigrama i lirskog ,,ja ove Ovidijeve pesme jeste ta to lirsko
,,ja pesme Kakva god da si, uvek e biti moja eksplicitno eli da se
odupre tom oseanju ljubavi, dok Katulovo ,,ja ostaje pasivno.
elju za osloboenjem od ljubavi moemo videti samo u jo jednoj
Ovidijevoj pesmi koja u prevodu M. V. Atanasijevia nosi naslov elim
smrt kad se setim tvojih greaka ali izmedju ove dve pesme postoji jasna
razlika. U pesmi elim smrt kad se setim tvojih greaka lirsko ,,ja
govori:
Odlaz, Kupidone, to tobolac nosi!
U pesmi Kakva god da si, uvek e biti moja lirsko ,,ja ne krivi ni
Kupidona, ni Amora i njegove ubitane strele zbog bola koje osea, ve
enu, prvenstveno njene mane.
Takoe, moramo obratiti panju na pridev iz Katulovog epigrama
excrucior, koji je u prevodu Dubravka kiljana preveden kao ,,muim
se, ali bi mogao da znai i ,,razapet sam. Dakle, u okviru prve strofe
pesme Kakva god da si, uvek e biti moja lirsko ,,ja je razapeto izmeu
svog strpljenja i mana ene koje voli, kao i izmeu oseanja sramne
ljubavi i oseanja nemogunosti da se tog oseanja i oslobodi.

138

Nakon prve strofe nastaje transformacija lirskog ,,ja koje je sada


osloboeno iz ve pomenutog ,,raspea:
Raskinuh lance, slobodan sam sada,
Stidim se lanaca to noah bez stida.
Pobedih i gazim pobeenu ljubav,
Dobih rogove tek kasno na glavi.
Istraj, trpi, bol e da koristi jednom!
U drugom stihu druge strofe javlja se jako zanimljiv momenat u
kome ovo ,,osloboeno lirsko ,,ja postaje, na neki nain, ponovo
zarobljeno. Osloboeno oseanja sramne ljubavi, zarobljeno oseanjem
stida zbog te iste ljubavi.
U prvoj strofi naglaeno je da se ,,sramna ljubav nalazi u srcu,
stoga trei stih druge strofe, u kome lirsko ,,ja pobedonosno gazi svoju
ljubav, moe predstavljati aluziju na Spafinu pesmu ,,Moje je srce u
kojoj pesnikino srce biva izgaeno kao zumbul, te ono lei i u purpuru
krvari.
Poslednji stih moemo sagledati kao intertekstualnu vezu sa
Katulovom pesmom ,,Samom sebi, u kojoj lirsko ja pati zbog
neuzvraene ljubavi, te govori:
..nit za njom juri, nit zivi u bolu, ve stegni srce i trpi; izdri.5
Nesumljivo je da i Katulov i Ovidijev stih aludiraju na stih iz
dvadeset i etvrtog pevanja Ilijade, koji je postao jedno od osnovnih
naela aretike etike: ,,..sve podnesi i nemoj bez prestanka plakat u
dui., izgovara Ahilej. Ova intertekstulana veza moe predstavljati
poistoveivanje bola izgubljene ljubavi sa bolom smrti, prevashodno
bolom usled smrti voljene osobe.
U okviru dela teksta od tree do devete strofe, lirsko ja se
direktno obraa svojoj dragoj:
Ja, slobodan ovek mogoh da legnem
Na tvrdu zemlju, guran od tvojih vrata!
Legoh kao rob pred zatvorenom kuom
Kad te ne znam ko na rukama drao.
Na primeru tree strofe primeujemo kontrastan par ,,slobodan
ovek i ,,rob koji nam mogu ukazivati na ponovnu pojavu Katulovog
raspea na kome je lirsko ,,ja razapeto izmedju sopstvene slobode i
tvrdih ropskih okova koje mu donesi ljubav prema voljenoj osobi.
5

 Katul, Pjesme, Dubravko kiljan (Zagreb, 1979. god. )


139

Motiv ljubavnika koji stoji pred vratima ljubavnice pojavljuje se u


mnogim Ovidijevim pesmama. Najbolji primer moemo nai u VI pesmi
zbirke ljubavi, broj jedan ,,Duga ljubav stanjila me, mogu proi u
prevodu M. V. Atanasijevia ili u pesmi II, zbirke ljubavi broj dva, pod
naslovom ,,Protiv uvara, u istom prevodu.
Sada emo se okrenuti tumaenju etvrte strofe:
Videh tad umoran izlazi na vrata
Vuku slabo i iscrpeno telo.
To za mene ipak mnogo lake bee
Nego da je on mene video takvog.
Nek tu sramotu neprijatelj doivi!
U etvrtoj strofi susreemo lirsko ,,ja koje primeuje svog
suparnika kako izlazi iz kue ,,njihove drage. Moemo uvideti niz
isprepletanih oseanja ali prvo sa kojim se susreemo je oseanje
ljubomore, ime odie i itava pomenuta strofa. Zatim tu je oseanje
olakanja koje lirskog ,,ja osea usled ,,pobede nad svojim suparnikom.
udno je kako u okviru ovog oseanja pobede, u stvari primeujemo
nemo lirskog ,,ja u odnosu na svog takmaca. Ono likuje nad iscrpljenim
i umornim telom svog suparnika, govori kako je to sramota koju
neprijatelj treba da doivi i kako mu je mnogo lake to nije u njegovoj
poziciji, ipak odajui utisak da mu posve zavidi.
itajui tekst, nismo bili u prilici da razmatramo oseanje
,,mrnje. Pored ljubomore, ova strofa, na neku nain, odie i oseanjem
,,mrnje koju lirsko ,,ja usmerava ka svom suparniku. Ne moemo rei
da je ovde re o onoj istinskoj mrnji koju susreemo u Katulovom
epigramu LXXXV, ve o oseanju zavisti koja je na granici da preraste u
mrnju. Ipak, to se ne deava, ve lirsko ,,ja postaje ponovo razapeto,
ovog puta izmedju ljubljene ene i svog ,,neprijatelja, izmedju ljubavi i
zavisti.
Nastavak pesme Kakva god da si, uvek e biti moja donosi niz
aluzija na predhodne Ovidijeve pesme, poevi sa stihovima pete i este
strofe:
Zato da se seam tvojih sramnih lai
I bogova to vara na moju tetu?
Ovi stihovi nas vraaju na III pesmu zbirke ljubavi broj tri ,,Bogovi
ne smeju da vredjaju ene, u prevodu M. V. Atanasijevia, u kojoj
Ovidije navodi da bogovi doputaju eni da ih vara i nekanjeno kri
zakletve. Ovom pesmom Ovidije eli da istakne mo ene, prvenstveno
mo enske lepote, ali moramo obratiti panju na to da on ovu mo ne

140

pridodaje celokupnom enskom rodu, ovde nije re o eni i enskoj lepoti


u optem smislu, ve o ,,njoj i samo ,,njenoj lepoti:
Ona je pogazila svoju zakletvu
Ali osta lepa kao pre to bee.
Dugokosa bee i pre krivokletstva,
Al osta ista i kad varae bogove.
Predstavljanje ene kao nekog ko moe prevariti bogove, u okviru
pesme Kakva god da si, uvek e biti moja, moe koristiti lirskom ja da
opravda svoju nemo pred voljenom osobom. U nastavku teksta pesme
Kakva god da si, uvek e biti moja, lirsko ,,ja e rei:
Zaklinjem te tvojim vrlo lepim licem
Koje je za mene veliko boanstvo!
Ovi stihovi, u potpunosti, objanjavaju, ve pomenutu, mo enske
lepote, koja sada prerasta na nivo boanske moi. Ipak, ne smemo
ispustiti iz vida naglaavanje lirskog ,,ja da je lepo lice ove ene
boanstvo iskljuivo za njega ali, kao i svako drugo boanstvo, nekada
donosi mnogo vie muke nego blagostanja. To nas upuuje da odnos
izmedju lirskog ,,ja i ene, koja za njega poseduje boanske
karakteristike, sagledamo kao neravnopravan, to, iz svega pomenutog,
on zapravo i jeste.
Sledeu aluziju nam donose stihovi sa poetka este strofe:
Zato da se seam znakova glavom
to si davala mladiima na gozbi
I znaka ugovaranja mesto rei?
Navedeni stihovi se pozivaju se na IV pesmu zbirke ljubavi broj
jedan, u prevodu M. V. Atanasijevia nosi naslov ,,Pesnik ljubomoran na
mua svoje dragane, u kojoj se lirsko ,,ja nalazi u ulozi, upravo ovog,
,,mladia sa gozbe. Lirsko ,,ja , ljubavnici koja je u prisustvu mua,
daje uputstva kako da se slui znakovima tela govorei:
Gledaj mene, gledaj znake moje glave,
Moje lice gledaj koje mnogo kae!
Primi tajne znake i uzvrati isto!
Dolazimo do osme strofe, susreemo lirsko ,,ja koje podsea na
ono transformisano i ,,oslobodjeno lirsko ,,ja iz druge strofe:
Prestani s laskanjem i reima takvim
Koje mogoe da me zalude nekad!
Nisam vie glup ko to bejah onda.
U ovom delu teksta istie se mo rei koje poseduje ena, rei koje
imaju tj. koje su imale mo da zalude. Sama po sebi, osma strofa, ne

141

doprinosi veliki znaaj u analizi celokupne pesme, ali, u koliko je


sagledamo u odnosu na devetu i desetu strofu, ona dobija mnogo veu
vanost. U osmoj strofi lirsko ,,ja je slobodno, nije, kao nekada,
zalueno reima voljene ene i ba kao takvo, ulazi unutar Katulovog
epigrama LXXXV i poistoveuje se sa njegovim lirskim ,,ja, to najbolje
moemo videti iz daljeg teksta pesme Kakva god da si, uvek e biti
moja:
U mome lakom srcu bore se stalno
S jedne strane ljubav, s druge strane mrnja,
Ali, mislim, ipak pobedjuje ljubav.
Mrzeu ako to ikako mogu,
Ako ne mogu, voleu protiv volje.
Na ovom mestu pesma prelazi na univerzalan plan. Nemamo vie
,,nju ili bilo ta drugo to uzrokuje ljubav ili mrnju. Nailazimo na
potpuno izolovano lirsko ,,ja i na ono to se odvija unutar njega samog.
Ovo lirsko ,,ja isto je kao lirsko ,,ja iz Katulovog epigrama LXXXV
samo u okviru prva dva navedena stiha, nakon kojih dolazimo do
najvanijeg segmenta ove pesme.
U treem stihu navedene strofe, Ovidije kroz lirsko ,,ja daje
direktan odgovor na Katulov epigram i zbog toga je od izuzetne vanosti
univerzalnost ovog dela pesme. Ovidije smatra da e u borbi izmedju
ljubavi i mrnje pobediti ljubav i time, u potpunosti, rui raspee iz
Katulovog epigrama LXXXV!
U etvrtom stihu ove strofe javlja se problematika mrnje. Ovim
stihom, Ovidije ne ponitava postojanje mrnje kao oseanja, sa druge
strane, ne moe biti siguran da ona zaista i postoji, stoga ova
problematika ostaje nerazjanjena. Ono to sigurno moemo rei je to da
tamo gde ima i najmanje ljubavi nema mesta ni najveoj mrnji.
U petom stihu ponovo susreemo Katulovo raspee. Ovog puta
lirsko ,,ja razapeto je izmeu volje i ljubavi, volje koja eli da mrzi i
ljubavi koja ne zna za mrnju, stoga bi ovaj stih mogao da glasi:
Ako ne mogu, voleu protiv mrnje.
Nakon ovog univerzalnog dela, vraamo se tumaenju daljeg
teksta. Lirsko ,,ja, desetoj strofi, biva suoeno sa nizom od tri raspea:
Klonim se neverne, lepota me vraa,
Karakter odvraa, al privlai telo.
Ne mogu da ivim bez tebe ni sa tobom,
ini mi se ne znam ta u stvari elim.
Da si manje lepa il manje neverna!

142

Prvo raspee ove strofe postavlja lirsko ,,ja izmeu lepote i nevere
voljene ene, to moemo primetiti iz prvog i petog stiha. Iz drugog stiha
ove strofe vidimo lirsko ,,ja koje se nalazi izmedju karaktera i tela svoje
drage. Tree raspee ili ,,Raspee svih raspea, kako ga moemo
nazvati, predstavlja skup svih raspea koje smo susreli u toku analize ove
pesme i krije se unutar treeg stiha pomenute strofe. Dakle, lirsko ,,ja s
jedne strane ima ivot sa voljenom enom i svim onim to taj ivot
donosi, dok sa druge strane stoji ivot bez nje. Lirsko ,,ja nee znati ta
eli do samog kraja ove pesme, ali pre toga moramo obratiti panju na jo
jednu vanu stvar iz daljeg teksta.
U jedanaestoj strofi imamo ponovnu pojavu rei mrnja, kao i
pojavu prva dva raspea iz desete strofe:
Lepota se ne slae i karakter lo.
Tvoje ponaanje izaziva mi mrnju,
Ali tvoja lepota podstie ljubav.
Avaj, monija je od svih poroka!
Na osnovu teksta ne moemo biti sigurni ta je to to je za lirsko
,,ja jae od svih poroka. Da li je to lepota ili je to ljubav? Pre bismo
mogli da kaemo da je to ljubav, te ova strofa donosi novi dokaz o
nadmonosti ljubavi u odnosu na mrnju, to smo susreli i u analizi
devete strofe.
Nakon ove strofe, dolazimo do kraja pesme Kakva god da si uvek
e biti moja, tanije do poslednje dve strofe koje jednim imenom moemo
nazvati ,,zakletva. Lirsko ,,ja zaklinje svoju dragu sledeim reima:
tedi me, tako ti zajednikog kreveta,
I svih bogova, stanovnika neba,
Koji doputaju da ih esto vara!
Zaklinjem te tvojim vrlo lepim licem,
Koje je za mene veliko boanstvo!
Tako ti oiju koje me opie,
Kakva god da si, uvek e biti moja!
Samo biraj: da li hoe da ja hou
Ili da te volim makar protiv volje!
Ah to ne krenuh uz povoljan vetar,
Kad moram da volim mada to ne elim!

143

Prvo to lirsko ,,ja pominje, u okviru ,,zakletve, jeste zajedniki


krevet koji predstavlja simbol svetog braka, to najbolje vidimo iz
dvadeset i etvrtog pevanja Odiseje, dok ovde moe predstavljati simbol
svete ljubavi ili ljubavi uopte, jer nigde nemamo naznake o braku. Lirsko
,,ja prvo zaklinje dragu krevetom pa zatim bogovima, to nam govori o
tome da je za njega ono to predstavlja njihov krevet, dakle, njihova
ljubav, mnogo iznad samih bogova. Zaklinje je lepim licem, zatim oima,
zaklinje je da kakva god da je, uvek bude njegova.
Drugi i trei stih trinaeste strofe nas vraaju na devetu strofu.
Lirsko ,,ja svojoj dragoj ostavlja da bira: ili e biti manje neverna i on e
je voleti, ili e biti ista i on e je voleti protiv volje.
Kao njen odgovor dobijamo poslednja dva stiha ove strofe, koja
nam omoguavaju da razumemo stihove s kraja sedme i poetka osme
strofe:
Ali moja laa sa zavetnim vencem
Sada mirno slua silne vale mora.
,,Laa sa zavetnim vencem predstavlja lirsko ,,ja , dok ,,more
predstavlja njegovu ljubav prema dragoj, a ,,silni vali nose znaenje
ljubavnog nemira, nevremena protiv koga e se ,,laa izboriti ili e biti
nasukana.
Odgovor sledi:
Ah, to ja ne krenuh uz povoljan vetar,
Kad moram da volim mada to ne elim!
Analizirajui pesmu Kakva god da si, uvek e biti moja mogli smo
da primetimo niz transformacija lirskog ,,ja, niz osloboenja i ponovnih
okivanja na raspea iz Katulovog epigrama, pobednike usklike i jauke
gubitnika, unutranju borbu izmeu ljubavi i mrnje, kao i to ta drugo.
Ipak, celokupna poenta pesme Kakva god da si,uvek e biti moja
krije odgovor na pitanje: ta znai istinski voleti? Voleti protiv svoje
volje.

144

145

146

:
`` ``
, ,
, ,,
.
, . ,, (,
,, !),
o- , , ,
, ,, .
, , , ,

. ,
,, .
, , ,, ,
! , ,

, ,
, ,
. ,
,
, , ,
,
, , ,
, ,
! ,, ,
,, ,

,
, , ,,
,, ... ,
,
?
,
, ,
. .
147

, ,,
. ,
,
, , , . ,
,, , . .
,
, ?
,
( ) ,,, , ,,
, , . ,
,, ,, ,
( ,
!). , !
,
.
, ... ,
(
,,) , ,
, .
, ,
, , !
, (!) ,,
, , , ,,
, ,, , .
,, , .
, (, ,,
) .
, ```` ,
, ( ),
, ,
, ,
( ,
!).

, .
,
,, .
148

,, ,
-
,
, , ( ,, , . ,

(, ...) ,
!) , ,
, ..., ,, ()...
.
(,
,, ) ,
, ,,
.
?
,,, ,,.
(, , ,
, , !)
, , ,
? ,
? ,
, ,
,, ,
, ,, (
,, ,,
() )? !
, ,, (
) , ,,
,
(
,
).
(
,, ) (
,,?) , , , ,
, ... ,,
,
?
149

, ,
() , , , ,
, , , , ,
. ,, ,
,, ( ,
... .)
.
,,
.
,,. ,
. ,,, , ,
, ,
.
-
(, , ,
.) ()
. ,
,
,, (,
) , ,, !
. ,
, ,,.
.
() ,
(
!) ,,
,,,
, ,
,, . ,
,
? ,,
,,, , ,
.
, ,,, ,, .
,, ,
( ,,) (
, , ).
, .
150

, ,
. , ,
,,
, () ,
, , ,, ,
. ,,
, ,
( , , ,
, ,,
, ?)
, ,
. ,
, , ,
,, , ,, .
?
()
,, ,
? , ,
, ,, ( ,
!) , .
, (
) ,
( ),
,, , ,
, ,,
. ,
, ,
,, .
! ,

, - ,

. !
,
,, .
,
,
, ,
: , .
151

.
, , , , ,
, ,
. ,,
,
( !)
```` , .
, ( ,, ) ,
, . , ,
, .
,
( ),
, , ... ,

,
, ,
.
, , ,
... ,,
, ,
,,,
,
. , ,
,, , . ,
, ,
!
- ?
, .
, , , ,
. ,
,
, .
,,..., , ,
... , : ,,... ,

152

. .
: ,,... ,
, , :
, , ! ,
, ,
,, . ,
,, ,, ,
(,, , ,
). ,
:
,,... , ,
, ,,
. , ?
,
, ? ,
( , ,
, ,,
!). ,
, ,,
,, ,
,
, , ,
, ...
. ,, ,
. ,, ,
, ,
, .
,, , ,
, !
: 3. 2014.
( :
)

153

154

155

156

()

. . , ,
, , , .
.
, , ,
, .
, , , ,
, , , ,
, , .
. , ,
,
, , , ,
,
, .
, ,
, .
, .
.
, .
, !

,
, .
.
!
,,, , !
,, , . ,
, ?
,,, ! ,
!
,, ,
?
,, , ?!
157

,,.
,,

,
! , !
,, , .
,, ! !
,,, ?
,,?!
,,.
,, ?!
,, .
,,, , ,,,
.
,,, .
, ?
,,! ,
!
,,, .
,, , ,
!
,, .
,, ,
,,?
,, !
,, . , .
,, ,
!
,, .
,,!

158

Perica Joki

ZAKASNELI PRVA I

Ve je bio prilino star kada su ga upisali u prvi razred. Nije bilo


koristi od toga da e neto da naui, ali, smatrali su njegovi sinovi,
nije zgorega da ima makar zavrenu osmogodinju. A ne bi bjeali ni
od etiri razreda, samo da se opismeni.
Da li se uplaio od tolikog broja maliana, ili je bio mnogo
gladan, ne zna se, tek, sa vrata stao je da dere. Nije pravio pitanje da
li je djeak ili djevojica, uglavnom, gutao je sve u slast.
Jo istog dana izbacili su ga iz kole ne dajui mu drugu ansu,
jer od prvaka nita vie nije ostalo.
RIBE SA GRANA
Jednom je moj prijatelj Novo dva sata lovio ribu. Svaki put kada
bi zabacio, tap bi mu se istrgao iz ruke i poboo meu ostale topole u
parku s druge strane jezera.
Sljedee godine, kada je ostao bez poslednjeg tapa za pecanje,
splavom je preao jezero da bi sakupio sve odletjele tapove.
I da vidi, svuda po granama visile su ribe, a tapovi su mirno
trzali.
KO SMO SAD MI
Imao sam dva dobra druga sa kojima bi razgovor tekao kao
mlijeko. I uvijek bi nam zasmetalo kada bi neko mijenjao temu, jer je
postojala opasnost od naruavanja jedinstvene harmonije u
komunikaciji.
A kada bi stvar krenula po zlu, pretvarali bi se u likove naih
neprijatelja i, savreno ih oponaajui, svaali bi se do mile volje.
A onda bi se vraali sebi i sve bi, ponovo, bila pjesma. Dok
jednom nijesmo zaboravili da li smo se vratili ili ne.
Sada, kada se sretnemo, ne znamo ta nam je.

159

? .
,

,
,


. . :
, , ?
,

Sr an Simeunovi Sendan

TAKMI ENJE
Posle desetak godina graanskih ratova, poigravanja medija
kroz ispiranje mozgova ljudi, velike nematine i svakodnevne borbe
za goli opstanak, u gradu Sadmaradu, jedan od novopeenih
biznismena doao na pomalo udnu ali u isto vreme i aljivu ideju,
koju je odluio da sprovede na krajnje ozbiljan nain. Organizovao je
takmienje pod nazivom: TRAIMO POSLEDNJEG NORMALNOG
OVEKA U TRANSPONENIJI ZA 2002. GODINU, na koje se
prijavio veliki broj takmiara, kako zbog mogunosti kratkotrajne
slave, tako i zbog novane nagrade koja ni u kom sluaju nije bila za
bacanje.
Pobedio je izvesni Dragutin Nikodinovuli, koji je svima odavao
smirenog, pametnog oveka, uinivi da niko u publici ili od
organizatora ne posumnja da je u pitanju teak psihopata koji je
proao celokupan put razvoja teke bolesti. I to od neurotiara
neprihvaenog od vlastite sredine, zatim depresivnog agresivca koji bi
s vremena na vreme inio ispade to su ga jo vie odvajale od ljudi,
preko psihotiara potpuno zatvorenog u sebe i na kraju latentnog
izofreniara uspeno nauenog tehnici ponaanja u grupi.
Dok se spremao da primi svoju nagradu u glavi mu se raala
ideja kako da ubije voditelja programa, jer mu se inilo da ga previe
dobronamerno gleda, a on to nikako nije mogao da istrpi

160

, : ,
, ,
?
, - ,
.
, .
, ,
?
, , - , o ,
, , .
.
, a ,
!
?
, , ,
, ,
.
?!
, - ,
,
.
, ?
! - ,
. : ,
, ...
,
?
, , ! .
, ?
, , ,
,
. , .
, . , ,

161


, .
! , , ,
, : !?
, , ,
. ,
- ,
.

!
!

ivko Prodanovi

A onda su nas pogodili politiki promaaji...


Autocenzura je kao droga jednom je proba i vie ne moe
prestati.
Birokratski karneval svaki sudionik masku nosi u tri primerka.
Glad je uiteljica ivota.

Imao je velike planove za budunost, ali je sudija imao drugaije


miljenje.
Kada se dugo ivi vidi se mnogo smrti.
Kaktusi ne tre za nikim da bi ga uboli.
Kocka je baena. Na koga?

Korumpirani sudija je verodostojni stup mafijake odbrane na sudu.


Loa su vremena kada na maskenbalu prvu nagradu odnosi maskirna
uniforma.
Lupe lupeu uvek brani ast i potenje.

Najvei su pesimisti oni koji se boje da optimisti mogu biti u pravu.

162

Vasil Tolevski
U naoj ludnici i doktori su neiji pacijenti.
Nije problem to nam je drava ludnica.
Problem je to nam ludaci prepisuju recepte za bolji ivot.
Na ovek ujutro najpre mora proveriti da li je iv,
jer u toku dana ne daje znakove ivota.
Nije strano to nam kriminal poprima dravne razmere.
Ionaka nismo neka velika drava!
Vie ne vai stara uzreica: prost narod, jaka drava.
Sada nam je i drava kao narod.
Svrake koje su nam popile mozak
Sada grau sa govornice!
Ne treba nam dravni grb i zastava.
Nae dravno obeleje su korupcija i kriminal.
Nai pastiri su pobrkali stvari.
Izabrali smo ih da nas uvaju, a ne da nas muzu.
Ne moemo jesti svaki dan. Jelo nije turska serija.
Ljudi u zatvorima odbijaju da gledaju televiziju.
Hoe da se oseaju kao slobodni ljudi.
Naa demokratija je kao grob Aleksandra Makedonskog.
Svi kau da je tu, a niko ga nije video.


.
, , ...

,
.

163

, ,
.


.

!

.

!

.

Neboja Jankovi
Oruje zvecka jer se noge tresu.
Potuj svoje neprijatelje jer oni te nikada nee izdati

Loi ljudi uvek e nai veliki razlog da mrze, a dobri mali razlog da
vole.
Da ovek moe da kupi vreme, verovatno bi ga glupo potroio

Izdajnik je onaj koji je najpre izdao sebe, a svaki sledei put bilo je
sve lake.

164

Pavica Veljovi
Demokratija je jednaka prema svima.
Razlika je samo u duini lanca.
Vodja je slep. Ali mi to ne vidimo.
Vlada je formirana. Linosti u njoj nisu!
Iskoristimo slobodu govora. Beknimo!
O mukarcu najvie govori ena pored njega. I govori, i govori, i
govori....
-

Oblaci su iznad nae zemlje, kad ne treba, sve izdaniji. Bilo bi

dobro da je tako i sa kovertama. Uvek treba!


Dirigent izgubio palicu. Nije strano. Nema kome ni da
diriguje. Svak udara u svoj dobo.
Nastradale pele. Izgubie truta. Nastradali glasai. Novog
izglasali.
Ko o emu, baba o utipcima. Ne meaj babe i abe,
utipaka nema, samo obian hleb.
Kao peurke posle kie otvaraju su novi privatni smetaji za
stara lica. Majke koje su svoju decu previe tetoile nee
doekati da ta ista deca tetoe njih. Ne veruju u bajke: vile,
vilenjake, zakopano blago...

165

, .
, ,
.
, .
,
.
, .
.
.
,
.
, .
, .
.
,
.

166

.
, .
.
, .

.
?

:
. .
, :
?! !?

.
, .
, .
.
, .

, , .
.
.
.

( )


, .

167

O AUTORIMA
Mirjana Likica Miloevi, roena 1956. godine u Kragujevcu. Na
Filolokom fakultetu u Beogradu diplomirala u leto, daleke 1980. Iste
jeseni ula meu decu i mlade kao njihov nastavnik srpskog jezika i
knjievnosti. Sa njima i uz njih ostala do dana dananjeg. Povremeno
radila lekture za knjievni asopis Koraci.
Sran Simeunovi Sendan, roen je 1966. godine u Beogradu. Pie
poeziju, poeziju za decu, prozu, aforizme, eseje. Objavio je desetak
knjiga: Dveri nesna, Samotno stepenite, Empirejski vrtovi, Izokrenuti
meridijani i sedam razloga za naputanje poezije, Ne prebrojavaj
(me), Kratko=Short, Hazard(der)ski renik, Prepoznat, Pesme iz
Bebonije i dr. lan Udruenja knjievnika Srbije i predsednik Drutva
knjievnika Beograda. Uspeno se bavi i kantautorskim radom.
Ljubomir Vujovi, roen je 1952. godine. Zavrio pravni fakultet.
Pie poeziju, prie i aforizme. Objavio knjige poezije: Modra krinja,
No punog meseca, Boje sna, U svetlosti mrak, Bezmerja, kao i knjigu
aforizama Ne brinite, svaka sluajnost je sluajna. Objavljuje u
knjievnoj periodici. Dobitnik mnogobrojnih knjievnih nagrada. lan
Udruenja knjievnika Srbije.
Tihomir kara, roen sredinom avgusta 1994. godine u Zrenjaninu,
trenutno ivi u Novom Sadu gde studira ekonomiju. Smatra da samo
povremeno zapisuje misli koje oblikuje u poeziju.
Duan iri, Bela Palanka. Dobitnik je vie knjievnih nagrada i
objavljen je u vie zbornika.

ore Bogojevi ro en je 1988. godine u apcu, gde je zavrio

osnovnu i srednju kolu. Diplomirao na Odeljenju za etnologiju i


antropologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu. U novembru 2012. iz
tampe mu je, kao autorsko izdanje, izala knjiga pesama Ulini
jauci. Dobitnik vie knjievnih nagrada za poeziju.

168

Perica Joki, roen 1962. Objavio sedam knjiga (aforizmi, drama,


roman u baladi, satirine prie). Objavljivao u tampanim izdanjima.
Zastupljen u mnogobrojnim antologijama. Dramom Lift, na
anonimnom konkursu Televizije Crne Gore, osvojio je otkupnu
nagradu. Prevoen na ruski, engleski, slovenaki i makedonski jezik.
Aleksandar Arizanovi, roen je 30. aprila 1986. godine. Student.
Ima objavljenu jednu knjigu pesama. Najmlai lan Drutva
knjievnika Beograda.
Mia Lazar je roen 1957 godine u Torniku kod Ljubovije. Do sada
je objavio sedam knjiga poezije, jednu knjigu pripovedaka, jedan
roman i dve prozne knjige o starom govoru Azbukovice. Dobitnik
mnogij knjievnih nagrada i zastupljen u antologijama. ivi i stvara u
Beogradu.
Vladimir Zlati, ima 38 godina, roen, ivim i radim u Uicu, a po
zanimanju sam ekonomista. Pesme objavljivao u elektronskom
knjievnom asopisu Sutina poetike.
Slavica Dabevska irovska, roena u Tetovu, R. Makedonija. Radi
kao diplomirani pedagog u osnovnoj koli u Tetovu. Pie prozu i
poeziju. Objavila je stihozbirke: Bulke pored pruge Venanica
Dua koja greje i Samo zvezde znaju Uskoro joj izlazi iz tampe
roman pod nazivu: Zeleni kaputi . Vie puta je dobijala knjievne
nagrade, i zastupljena je u vie zbornika i asopisa. Svoj umetniki dar
iskazuje u muzici i slikarstvu. lan je Udruenja Pisaca Makedonije.
Dragica Ohai, pie haiku, poeziju, satiru, crta Manga i ilustrira
knjige. Zavrila je kolu ilustracije u Japanu (2004) i dodatno se
usavravala u Manga tehnici. Za svoju poeziju je nagraivana. Bavi se
i ilustracijom knjiga.
Vera Pavlovi, zavrila je Pravni fakultet u Beogradu. Pie poeziju i
prozu. Objavila je knjigu poezije. Bila je dobitnik Nagrade Scene
Crnjanski za priu. Objavljuje u knjievnim asopisima i periodici.
ivi i stvara u Beogradu.

169

Sneana Nikoli (omor), roena je u Beogradu 1963. godine.


Uspena slikarka i pisac. Novosadski Prometej joj je objavio knjigu
Putentragija. Jedan od osnivaa Drutva knjievnika Beograda.
Mirjana Novokmet, roena je u Beogradu, 1958., gde je diplomirala
na Fakultetu likovnih umetnosti. Kao slikarka, imala je osam
samostalnih i vie zajednikih izlobi. lan je ULUS-a. Kao
knjievnica, do sada je objavila trinaest knjiga, koje je sama
ilustrovala i opremila: Izazov nepoznatog, Seanje na poetak,
Peinski crtei, elja za dodirom, Arijadnino klupko, Prestizanje
svetlosti, Prostorna kombinatorika, Glineni golub leti u nebo, Srebrne
senke kao i romane: Papirni dralovi, Arlekin i Luna, Erosova strela, i
Skica za vremeplov. Dobijala je nagrade za knjievno stvaralatvo.
lan je UKS.
Duan D. ivanevi, roen je u Dobanovcima u Sremu. Po zanimanju
je inenjer vazduhoplovstva i pravnik. Do sada je objavio deset
samostalnih knjiga poezije i proze i pet sa grupom autora. Zastupljen je u
devet antologija - /poslednja na francuskom/ kao i u vie zbornika i
knjievnih listova. Pesme su mu prevoene na engleski, ruski, francuski,
nemaki i vedski jezik. Dobitnik je mnogih domaih i stranih priznanja.
Bio je predsednik je Knjievnog kluba Ivo Andri Zemun.
Potpredsednik Saveza knjievnika u otadbini i rasejanju kao i osniva
Prve pesnike kolonije Srem Dobanovci. lan je Udruenja
knjievnika Srbije.
Sneana Milanovi, roena 1966. godine u Poarevcu, ivi i stvara na
relaciji Crljenac Cirih. Objavila je sedam samostalnih knjiga /etiri
poezije, dve proze i knjigu pesama za decu/. Dobitnica vie knjievnih
nagrada.
Aleksandar Sokni je roen u Sarajevu. Diplomirao je Engleski jezik i
Englesku i Ameriku knjievnost. Pie pesme, prie i romane, a ponekad
knjievnu kritiku i prevodi. Radove je objavio u mnogim asopisima i
novinama. Dobitnik je vie knjievnih nagrada. Do sada je objavio osam
knjiga pesama, dve kwige pria i tri romana. lan je Udruenja
knjievnika Srbije.

170

Gordana ulibrk, roena je 1952. ivi i stvara u Beogradu. Prozu i


poeziju objavljuje u periodici. Za pripovetku Vuica dobila je Nagradu
Scene Crnjanski. Objavila je: Snaga otiska, knjiga poezije i Pusto
ostrvo u srcu civilizacije, roman. Prevoena je na francuski i engleski
jezik. Zastupljena je u vie antologija.
Vasa Radovanovi, roen je 1961. godine. ivi i stvara u Beogradu.
Objavio je pet knjiga pesama: Blesav grad, Boemska pria, Boja,
miris, zvuk, Krik sebra i Kap bistre vode. Prevoen je na francuski,
engleski, japanski, turski i nemaki jezik i zastupljen u vie antologija.
lan je Udruenja knjievnika Srbije.
Zoran D. ivkovi, roen je 3. maja 1966. godine u Mraaju
(Bosansko Grahovo). Objavljene samostalne knjige pesama: Nebo je
uvek iznad i Pesme o izgubljenom moru, kao i Haiku cvet (A Haiku
Flower), sa Tatjanom Stefanovi.
Zorica Milosavljevi Zora (1945), Malo Oraje (Smederevo).
Objavila samostalne knjige pesama: Klatno, Zorilo u prozoru, Bistre i
mutne vode, Mozaik pomerenih kockica, Sedam Vlaia, U bojoj
bati i Stiani vihori. lan je Udruenja knjievnika Srbije. ivi i
stvara u Beogradu.
Mirjana Danilovi, roena je 1953. godine u Krnjevu. ivi i stvara u
Beogradu. Zavrila je Medicinski fakultet. Pie poeziju i prozu.
Objavila je knjigu pesama San o ptici, knjigu pesama za decu Ba
neu i roman Jorgovan za ajkovskog. Zastupljena u Antologiji
boemske poezije i dobitnik vie knjievnih nagrada.
Stojan Ratkovi, roen je 26. januara 1964. godine. Ima jednu
objavljenu knjigu poezije. Pesnik specifinog knjievnog govora i
nespornog talenta pred kojim je budunost. ivi i stvara u Beogradu.

Predrag Banjeglav, roen je 1947. godine u Novim Karlovcima.


lan Udruenja knjievnika Srbije (2003) i Drutva knjievnika
Vojvodine (2004). Osniva i predsednik Kluba knjievnika ,,Pavle
Markovi Adamov Novi Karlovci (2005). Objavio je dve knjnige
pesama, pet romana i jednu knjigu pria. Bavi se i vajarstvom. ivi i
stvara u Novim Karlovcima.

171

Dr Anka Stanoji, primarijus. Roena u Makarskoj, ivi i stvara u


Beogradu. Pie poeziju i prozu. Objavila je tri knjige: Valcer, Rumba i
Tango.
Biljana Kotur, roena je 1. aprila 1972. godine u Novskoj. ivi i
stvara u Beogradu. Pie poeziju, kratke prie, bajke, blogove... Do
sada je objavila dve knjige pesama: Vetrovanje i Ispovednica. Veoma
je aktivna u blogerskom svetu. Dobitnik vie knjievnih nagrada.
Zorica Mihajlovi-Ranitovi, Roena je 1968. godine. Zavrila je
Pedagoku akademiju u Jagodini. Diplomu profesora srpskog jezika i
knjievnosti stekla na beogradskom Filolokom fakultetu. Autor je
knjige "Na dejim krilima", dramski tekstovi za decu. Pored toga, pie
poeziju i prozu za decu i odrasle. ivi i radi u Kragujevcu.
Vitomir Mileti WITATA, roen je 1967. u ljivnu kod Banja Luke,
a od 1969. godine ivi u Petrovaradinu. Pesnik, haiku pesnik i slikar.
Bavi se i mejl-artom i performansom. Zastupljen u znaajnim
svetskim haiku antologijama i dobitnik vie znaajnih nagrada.
Objavio knjigu haiku poezije Kad se zemlja lepi za stopala, i
uestvovao u vie zajednikih knjiga.
Zoran Antoni, roen je 1976. godine u Novom Sadu. Pisanjem
klasine poezije bavi se od detinjstva, a haiku pie od 1996. godine.
Pesme su mu objavljivane u knjigama, zbornicima, asopisima,
elektronskim magazinima. Pored srpskog jezika, pesme su mu
objavljivane i na engleskom, nema kom, ruskom, bugarskom,
japanskom i drugim jezicima...
Dr Miodrag D. Ignjatovi, Batoina Kragujevac. Pesnik, knjievni
kritiar i teoretiar. Doktorirao s tezom o teorijsko-metodikim
aspektima knjievne kritike, o emu je objavio vie studija i priloga.
Poezija mu je prevoena na engleski i francuski jezik, a zastupljen je u
brojnim antologijama i dobitnik mnogih knjievnih nagrada i
priznanja. lan Udruenja knjievnika Srbije.
Ljiljana Panteli Novakovi, ivi u Beogradu, gde je i zavrila
fakultet. Objavljuje pesme, prie, eseje, putopise, kritike, prevode i
romane (separat) u asopisima, on-line i tampanim. Dobila je i
vie nagrada. Pesme su joj objavljene u dvadesetak zbornika.

172

Dragan Krsnik (1983), Sombor. Diplomirao na katedri za srpsku


knjievnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Radio kao novinar
Veernjih novosti, direktor meunarodne kompanije Phoenician art,
Liban. ivi na relaciji Srbija-Malta. Pie poeziju i prozu, knjievnu
kritiku.
Spomenka Soski, roena u Zrenjaninu. Zavrila Filoloki fakultet na
katedri za optu knjievnost i teoriju knjievnosti u Beogradu. Na istoj
grupi zavrila i master studije. ivi i stvara u Mladenovcu.
Goran Kljaji je roen 1955. godine u apljini. Bavi se pisanjem,
uglavnom satirinih formi. Objavio je nekoliko knjiga satirinih pria
meu kojima su najzapaenije Najbolji smo i Drue moj, knjigu
aforizama Cinina logika i knjigu ,,kratkih misli, uz due primisli
Opaanja. Idejni je osniva i urednik Meunarodnog asopisa za
satiru, humor i karikaturu Nosorog. ivi u Banja Luci.
Miodrag Lazarevi, roen je 1954. godine u Poarevcu. Od 1980.
godine, aktivnije se bavi novinarstvom i knjievnim stvaralatvom.
Naroito je plodan njegov rad u oblasti humora i satire gde osvaja
brojne nagrade, a uvrten je i u mnoge antologije. Napisao je i objavio
12 knjiga kratkih pria, aforizama i poezije. Dobitnik je Povelje
kulture Kulturno prosvetne zajednice optine Poarevac. ivi i radi u
Poarevcu.
ivko Prodanovi, knjievnik, Zagreb 1945. Objavio dva romana,

etiri zbirke poezije i dvije zbirke pria. Pesme, pripovetke i aforizmi


tampani su mu u asopisima, zbornicima, antologijama i raznim
drugim publikacijama u dvadesetak zemalja. lan je Hrvatskog
drutva pisaca.

Vasil Tolevski je roen 1956. godine u Budimpeti. Pie aforizme,


humoreske, monodrame, skeeve i satirine tekstove. Objavio
autorske knjige aforizama: etiri koraka do istine, Muzika za gluve,
Isuse, Lucifer nas zove, Makedonijo majko, ko mi je otac i vie
zbornika aforizama i aforistiara. Zastupljen u mnogim zbornicima I
antologijama aforizma. ivi i radi u Skoplju.

173

Miladin Beri, pjesnik i satiriar je roen 18. januara 1962. godine.


Do sada je objavio knjige: Korakom ranjene kornjae, Svitac u
ogledalu, Jutro na Zadunice, Laku no propali studenti, Lovci na
sjenke, Jednom u zauvijek i dalje, Prie iz Pedonije, Od konca do
gajtana, Na dan Svetog Trifuna i druge. ivi i stvara u Banja Luci.
Neboja Jankovi, aforistiar, prozni pisac i pesnik. Turistiki
tehniar, trea godina, srednja kola, abalj.
Pavica Veljovi, roena je 1978. godine u Novom Sadu. ivi i stvara
u Surinu. Satiriar. Objavila knjigu aforizama Sizife, promeni ruku.
Zastupljena u mnogim elektronskim i tampanim medijima.
Sneana Marko-Musinov (1958). ivi i stvara na teritoriji optine
Zemun. Poezija i kratke prie su joj objavljene u tampanim i
elektronskim zbornicima.
Dobrivoje Lazarevi, aforistiar, pesnik i slikar. ivi i stvara u
Beogradu.

174

SADRAJ:
Uvodna re

PROZNE VERTIKALE
Mirjana Likica Miloevi Sonata za gugutku
Sran Simeunovi Sendan Rosanda

7
33

POETSKE VERTIKALE
Ljubomir Vujovi Vinograd
Tihomir kara ista hemija
Duan iri Maioniar
ore Bogojevi Smisao
Perica Joki Nadeda, revolucija, mir
Aleksandar Arizanovi Kafana bez vrata
Mia Lazar Silazak presvete
Vladimir Zlati Bez rei
Slavica Dabevska Kirovska Pizola - Libertango
Dragica Ohashi Jesenja balada na oblacima
Vera Pavlovi Za S.
Sneana Nikoli omor Zemlja moja
Mirjana Novokmet Lavina
Duan D. ivanevi Kouto
Sneana Milanovi Komadi stakla
Aleksandar Sokni Sa Heraklitom do puine, i dalje
Gordana ulibrk Ljubav
Vasa Radovanovi Omeavanje
Zoran D. ivkovi Poslednje pismo Petra Sardia
Zorica Milosavljevi Zora Jo se ne nagledah arenila sveta
Mirjana Danilovi Ulica
Stojan Ratkovi Kukolji zemni
Predrag Banjeglav Ne sudi

39
40
42
45
46
50
51
52
53
54
55
56
57
59
60
61
62
63
64
65
66
67
68

KNJIEVNE VERTIKALE ZA DECU


Anka Stanoji Vladar rei
Biljana Kotur Zato mesec nije okrugao
Mirjana Mira Cvetkovi Neu o njemu
Kristina Plavi Bajka o dvije sestre
Zorica Mihajlovi Ranitovi San

71
72
73
74
77

175

HAIKU VERTIKALE
Vitomir Mileti Witata Trenutak u venosti / Venost u trenutku 81
Zoran Antoni U starom ranu / Zalazak
82
ESEJISTIKE VERTIKALE
Dr M. D. Ignjatovi Knjievna kritika i tumaenje knji. dela 85
Prof. Dr Umberto O. Viljansenjor, Alonso S, O, Goonzales
Poetska geneza u jednom scenariju bez iskrica 96
Ljiljana Panteli-Novakovi Ime sudbine
110
Dragan Krsnik Romor mita - gradnja novog sveta u pesmama V. Pope 113
Spomenka Soski Kritiki prikaz pripovetke ,,Badnje vee 121
Dino Hajdarevi Sve su pite pitice, al burek je...
123
Novak Lukovac Muki likovi u ,,Osloboenom Jerusalimu 127
Luka Radovanovi Moralistiki komentari u Mol Flanders
133
Milo Popovi Kakva god da si, uvek u biti razapet
138
POLEMIKE VERTIKALE
Mia Lazar ,,Novi faraoni srpske knjievnosti

147

SATIRINE VERTIKALE
Goran Stevin (Kljaji) Piite prie
Goran Stevin (Kljaji) Lino
Perica Joki Zakasneli prvai
Perica Joki Ribe sa grana
Perica Joki Ko smo sad mi
Dejan Zlati Pitanje i odgovor
Sran Simeunovi Sendan Takmienje
Miodrag Lazarevi Novi objekti
ivko Prodanovi Aforizmi
Vasil Tolevski Aforizmi
Miladin Beri Aforizmi
Neboja Jankovi Aforizmi
Pavica Veljovi Aforizmi
Sneana Marko-Musinov Aforizmi
Dobrivoje Lazarevi Aforizmi
Sran Simeunovi Sendan Aforizmi

157
157
159
159
159
160
160
161
162
163
163
164
165
165
166
167

O autorima

168

176

KNJIEVNE VERTIKALE
Broj 3 maj avgust 2014.
DRUTVO KNJIEVNIKA BEOGRADA
Za izdavaa:
Sran Simeunovi Sendan, izvrni direktor
Glavni i odgovorni urednik:
Vasa Radovanovi
Zamenik glavnog i odgovornog urednika:
ivojin Ivkovi
Urednitvo:
ivojin Ivkovi, urednik za prozu
Mirjana Novokmet, urednik za poeziju
Sran Simeunovi Sendan, urednik za satiru
Biljana Kotur, urednik za knji. za decu
Ilustracije (karikature):
Dobrivoje Lazarevi
tamparija:
Dijamant print
Rukopise slati iskljuivo elektronskim putem na:
drustvokb@gmail.com
Rukopisi se ne honorariu
(za sada, ali se nadamo da e se za to stei uslovi)
Web sajt:
www.dkbg.tk

177

CIP -
,
82
/
. - . 2, . 3
(- 2014)- . - ( 5) :
, 2014 ( : ). - 21 cm

ISSN 2334-9085 =
COBISS.SR-ID 201902860
178

You might also like