teolog

ENES KARI

RAZGOVOR

itanje gustih vremena

Vjera u Boga nikad nije zgotovljena, zavrena. U Bogu samom nema drame, ali mi, ljudi, dok Ga vjerujemo, usred smo jedne nae drame, ljudske. Uvijek ima jedna tiha, pojedinana realizacije vjere u Boga u svakom od nas. Ali treba biti otvoren prema lijepim stremljenjima iz nae savremenosti, jer: nije dobro ni to kad se pred Bogom samo rida i plae!
Razgovarao i snimio: Darko RUBI r. Enes Kari, roeni Travnianin (Vinjevo), jedan je od vodeih bh. islamskih teologa i profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu na predmetu tefsir/hermeneutika (povijest i metodologija tumaenja Kurana). Bio je dekan FIN-a, suradnik je na postdiplomskim studijama na FIN-u, te Filozofskom i Pravnom fakultetu. Boravio je vie puta na specijalizacijama i kao gost predava na inozemnim univerzitetima. Kao predava gostovao je i na Franjevakoj teologiji u Sarajevu. Godine 1995. objavio je prijevod Kurana na bosanski jezik. Autor je nekolicine strunih knjiga te brojnih rasprava, prijevoda, eseja, polemika i prikaza knjiga u stranim i domaim asopisima. Radovi su mu prevoeni na arapski, engleski, njemaki i albanski jezik. Objavio je i putopis s hada. 1

lan je savjeta londonske Fondacije za ouvanje rukopisnog nasljea islama te nekih poznatih svjetskih asopisa. Aktivni je lan Jordanske Kraljevske Akademije, Drutva pisaca BiH, ekspert UNESCO-a. Suradnik instituta u Rijadu, te svjetskih enciklopedija o Kuranu i islamskom svijetu. Krae vrijeme bio je ministar za obrazovanje, nauku, kulturu i sport u Vladi R/F BiH. Povod za razgovor s dr. Kariem njegov je roman Pjesme divljih ptica (2009), koji je za nepunu godinu doivio tri izdanja. Uskoro se oekuje i izlazak novog romana Jevrejsko groblje. Gospodine Kariu, radnju svog romana Pjesme divljih ptica smjetate pod konac 16. st., kada Osmansko Carstvo iz ofenzive prelazi u defanzivu. Opisujui vrijeme trijumfa fanatizma, Vi reflektirate i dananje stanje. U kakvom su odnosu elementi romana prema suvremenoj politikoj zbilji BiH i Bonjaka u njoj? Vae su konstatacije u naelu tane, Pjesme divljih ptica su itane i dobro primljene, izmeu ostaloga, i zato jer sam na knjievan nain htio dati svoje vienje nekih pojava u naem vremenu. Sintagmu trijumf fanatizma je izrekao Halil Inaldik, slavni turski povjesniar (dugo godina profesor na University of Chicago), a ta se sintagma odnosi na pojavu iznimno velikog broja sekti i dervikih redova u Osmanskom Carstvu krajem 16. stoljea. One su raspameivale muslimane (i krane, i jevreje...). Tu sam naao neku vrstu korespondencije izmeu 16. stoljea i 20/21. stoljea, i partijske i stranake, ali i dervike i sektake raspameenosti. Praktiki, danas je cijeli Balkan, pa sa Balkanom i cijela istona Evropa, u fazi prekomponiranja ne samo kod stanovnitava muslimanske tradicije. ekamo projekte iz Evropske Unije, ili iz prave Evrope, da se ovaj fragmentirani prostor opet povee, da prokuca b1 ` `lo normalnog i mirnog ivota ljudi i onog to je ljudsko kod svih. Jedna aroma prosvjetiteljstva koju sam impregnirao u Pjesme divljih ptica pokuaj je da sugeriram muslimanima Balkana i istone Evrope da se otvore prema demokratskim vrijednostima Evrope. Evropa (mislim na nukleus Evropske Unije) je od 1945. godine ostvarila period slobode, mira, prosperiteta. Ja to cijenim da je dobro. Koji god region na svijetu ostvari takve vrijednosti i u toliko dugom periodu, to je dobar primjer. I taj primjer treba isticati. Dakako, Evropa je imala i svoje mnogobrojne uasne tamne strane, na primjer skrivila je dva

svjetska rata, itd. Daj Boe da se Evropa i dalje afirmira, iz same sebe, kao dugotrajni mirovni projekt nastao nakon 1945. godine. Kad smo mi posrijedi, evropski demokratski kontekst istovremeno znai da anahrona tumaenja vjere, ivota, ovjeka, itd. doista ne mogu biti od pomoi. Muslimani u Bosni i Hercegovini, pa i drugdje na Balkanu i u Evropi, treba da novim tumaenjima osiguraju ivot, i udahnu elan, svojim tradicionalnim vjerskim, etikim, kulturnim i civilizacijskim vrijednostima. Po tome su Pjesme divljih ptica i neka vrsta veoma apokrifnog reformatorsko-politikog govora namijenjenog nama u Bosni i Hercegovini, muslimanima ponajvie. A najpree je da ga proitaju bonjaki vjerski i politiki prvaci. Prikazali ste sukob struja kod bosanskih muslimana. S jedne strane konzervativna, zatvorena struja, a s druge progresivna, prosvijeena. Ima li takvog sukoba i danas? Ima, naravno da ima, ako se pod rijeju danas misli na dvadeseto stoljee. Prije nekoliko godina objavio sam prvi svezak svojih Priloga za povijest islamskog miljenja u BiH u 20. stoljeu. Ope opredjeljenje muslimanske vjerske inteligencije, a one svjetovne pogotovo, sve tamo od treeg desetljea austrougarske vladavine u BiH, bilo je reformsko i prosvjetiteljsko. Bonjaci (ili bosanski muslimani koji su danas nacionalno Bonjaci) tvrdili su da treba da sauvaju svoju vjeru islam, ali da se reformiraju evropskim svjetovnim reformskim tradicijama i projektima to je bio zahtjev devedeset posto njihovih knjiga, broura, lanaka, tadanjeg diskursa openito. I Fakultet islamskih nauka (koji je osnovan 1977. godine pod imenom Islamski teoloki fakultet) jeste projekt muslimanskog usvajanja evropskih (metodolokih) koncepcija u izuavanju predmeta vjere (islama), itd. Naravno, konzervativni se pristup u manjoj mjeri u BiH odrao kod onih bosanskih vjerskih uenjaka koji nisu uspjeli shvatiti da se u tumaenju islama treba razdvajati neka ideja islama od njene historijske realizacije. ta to znai? Navodim jedan meu stotinama primjera, to je primjer halife. Halifa je nekada bio simbol vjerskoga jedinstva muslimana, pa katkada i gdjegdje i politikog. Kad ga je 1924. godine kao instituciju ukinula Narodna skuptina moderne Turske, to ne znai da je nestalo simbola muslimanskog vjerskog jedinstva. Trebalo ga je pronai u drugim formama. Tumaenjem se nekoj vjerskoj ideji pomae da se u razliitim uvjetima ona razliito realizira. Jedna vjerska ideja nema nuno uvijek istu povijesnu realizaciju. Veliki muslimanski mislioci su nakon 1924. godine tvrdili da neka vrsta labavog saveza ili Lige muslimanskih naroda, moe biti supstitut za simboliku koja je nekada isijavala iz halife. Ta je reformska ideja pobijedila, danas je Organizacija Islamske Konferencije (OIC) veoma znaajna institucija u tom pogledu. Da samo podsjetim da je stalna lanica OIC-ea i Turska, koja je sekularna drava i veoma vana lanica NATO pakta, a da je Ruska Federacija lanica posmatra koja je to mjesto dobila zbog svojih petnaest ili dvadeset miliona muslimana. Kroz itav roman provlai se iskustvo poraza Osmanlija u bici kod Lepanta 1571. godine. U psiholokom smislu bio je to jedan od najteih poraza. Kakvu memoriju nose Bonjaci s obzirom na povijesna iskustva od dolaska Osmanlija pa do danas i kakve su posljedice interpretacije povijesti po bonjaki politiki i kulturni identitet? Doista, ne znam da li je iko do sada bilo ta istraivaki objavio o ueu bosanskih muslimana u bici kod Lepanta. Ja sam u svome romanu sve izmislio, samo su datumi stvarni, ali mnogo toga drugog je moje proricanje u prolost. Interpretacije povijesti su esto proricanje u prolost, ma koliko nam se inile da su naune. Tako je i kod nekih bonjakih autora (ali i kod nekih hrvatskih, srpskih, itd.). Sva su ta proricanja uinjena radi sadanjih potreba. Recimo, u naem bonjakom i muslimanskom sluaju, kad je iznova priznavana muslimanska nacija u socijalistikoj BiH i Jugoslaviji, u nas je napisano mnogo toga da se pokae da smo mi Muslimani (ili Bonjaci) ovdje posebnost od Adema i Havve (Adama i Eve)! A onda, kad uzmete veoma trezvenog Noela Malcolma i proitate da je cjelokupno stanovnitvo BiH jedno iroko slavensko stablo, ali dijelom i slavenizirano stablo, koje se irenjem pravoslavlja, katolianstva i islama izdiferenciralo u posebne vjerske zajednice, a sa dobom nacija prestabiliziralo u Hrvate, Srbe, Bonjake (Muslimane)..., tad vidite da je mogue i drugaije prerasporediti srednjovjekovne magle iznad Bosne. Ono to proizlazi iz itanja gustih vremena Bosne jeste da tu zemlju nikada nije zaimala 3

nijedna vjera u cijelosti, ni katolianstvo, ni pravoslavlje, ni islam... Ja sam htio da Pjesme divljih ptica budu jedna takva nova magla iznad arobne zemlje Bosne. Ili moje skakanje u tu maglu. Pitanje vjere u Boga u romanu? S jedne tradicionalistika, a s druge strane racionalistika s tenjom modernizacije religije. Nije li i danas tako? Uvijek je tako, ak je i u Americi tako. Tradicionalistiko se tumai racionalistikim, vjeno onim vremenskim. Nae vrijeme izgleda nam racionalnije, pametnije, itd. I onda iz njega prevrednujemo tradiciju ili se oslobaamo tradicionalizma, itd. Ali, i svjetiljke racionalnog se mijenjaju. Na primjer, u novovjekovnoj Evropi ima materijalistiki racionalizam, ali i prosvjetiteljski racionalizam, potom, teoloki racionalizam, itd. U vezi s ovim Vaim pitanjem, rekao bih da sam u Pjesmama divljih ptica na nekim stranicama progovorio da je vjera u Boga umnogome u zaviajima duha, srca, due, intuicije... Uvijek u velikoj nelagodi, pa i alosti, gledam na tumaenja vjere u Boga na nain nekakvog automatskog vjerovanja! Vjera u nama nikad nije zgotovljena, zavrena kao to je zavrena npr. formula neke legure, hemijskog jedinjenja, i sl. U Bogu samom nema drame, ali mi, ljudi, dok Ga vjerujemo, usred smo jedne nae drame, ljudske. Uvijek ima jedna tiha, pojedinana realizacije vjere u Boga u svakom od nas. Svaka naa suza koja nam se iz pobonosti otisne niz lice samo je naa, potekla je iz nae dileme, iz nae pogoenosti, iz nae posebne potrebe za Bogom... Zato treba biti otvoren prema lijepim stremljenjima iz nae savremenosti, jer: nije dobro ni to kad se pred Bogom samo rida i plae! Tri glavna junaka: muderis/vjerouitelj Skender, filozof Hasan i umjetnik Mustafa, uvijek su na drutvenom rubu, smetaju politikoj moi. Nisu li takvi ljudi subverzivni prema svakoj vrsti moi? Tri lika koja ste spomenuli iz moga romana jesu usamljenici, svaki na svoj nain. Oni nisu djelitelji moi svojstvene vlastima, pri njima nisu pare, tavie, Skender Humo je prava eprtlja sa parama, iako je, naravno, dva ili tri puta na haram i lopovski nain angairao pare svoga tasta/punca u nedoputene svrhe, itd. Tri glavna lika, sami ili zajedno, hodaju gradom, govore o vjenim vrijednostima, ude se nad upotrebom vjere u svrhu ojaavanja robnih rezervi na ariji i profita duana... Ljudska egzistencijalna dilema, vjerska zapitanost, uenje nad sudbinom ... uvijek su subverzivni spram definiranog sistema, ekonomije, politike, pa i vjerske politike kad dolazi iz sklerotinih institucija. Piete kako ljudi iz prvih safova, a koje se prije nije moglo vidjeti u damijama, vole zla vremena, tad njihova roba ide [] Oni trguju i fetvama. Vrijedi li ovo i danas? Nije li kod nas jedina konstanta politizacija religije i sakralizacija politike, to se opet vrti oko vlasti i novca? Vjere su se kroz povijest esto profanizirale. Prodaja indulgencija, izvjetaenih fetvi, itd. samo su neki, moda blai primjeri difamiranja vjere. U prvim safovima damija i u prvim redovima crkava ima dobrih i estitih ljudi, naravno. Redak na koji ste podsjetili iz Pjesama divljih ptica eli da ukae na mjesto istinske vjere izmeu nas i Boga, i na mjesto bezinteresne vjere izmeu nas i naeg prisvajanja moi. Htio sam problematizirati nau nutarnju namjeru i razloge: zato idemo u prve safove, u prve redove? Mjesto koje ste spomenuli iz Pjesama divljih ptica posluilo mi je da progovorim o naoj vjeri u Boga radi Boga, a iz te iste namjere i iz skladno namjerene vjere uime Boga potei e dobro i za druge ljude, i za ivotinje i za prirodu oko nas. Tekija i dervii javljaju se uvijek kao kritika nevjerodostojnosti slubene religijske zajednice. Tekija je vaan simbol i u Vaem romanu. No, u svaama meusobno neprijateljskih stranaka/ redova ona je najprije zapaljena, pa su izgraene dvije nove tekije, jedna do druge, pa su i one zavrile u plamenu. Kako to da sve zavri u netoleranciji onih koji se smatraju najboljim vjernicima? Po mome apokrifnom tumaenju, Abelov i Kajinov (Habilov i Kabilov) spor je nastao na vjerskoj osnovi, ili, u krajnjem sluaju, na pitanju ko je bolji vjernik. Kajin je ubio Abela jer je Abelova rtva bila primljena. U arapskom se ta vrsta rtve kae qurban, a zapravo znai pribliavanje Bogu. U pojednostavljenom smislu, Kajin je vjernik, ali je zavidio bratu Abelu, boljem vjerniku. Neka mi ovih par redaka poslui da samo kratko kaem: Kad god mi, bilo kao pojedinci, ili mi kao institucije, elimo 4

posjedovati vjeru na nain vlasnitva nad njom tad se javljaju devijacije. Vjera tad ne posjeduje nas, nego mi posjedujemo nju, mi je ideologiziramo, mi je stavljamo u fokus naih interesa, ona postaje orue, svjetovna sila, prijetnja. A u svaama i oruje. Kad odemo u tekiju na nain da se predamo Bogu, da razmislimo o naem ljudskom prahu (o kojem je razmiljao i na praotac Abraham/Ibrahim), tad e nam vjera progovoriti na autentian nain. U romanu naglaavate, recimo kod pojave kukuruza, novotarije u Bosni, odnos vjere i kulturnog i ekonomskoga napretka. Zagovarate prosvijeenu vjeru? to bi ona danas znaila? Zapravo, i prosvijeenou treba pomoi vjeru, kad god se moe. Tako e onda i sama vjera imati ansu da d svoje poglede o mnogolikim vrstama napretka, neke spominjete i Vi u Vaem pitanju. ta bi danas znaila prosvijeena vjera? Teko je odgovoriti u formi intervjua, ali bih kazao da je danas ono prosvijeena vjera koja oslovljava vana pitanja modernosti i savremenosti. Danas su na sceni procesi nauke i tehnike koji nastoje ukrasti od Boga tajnu stvaranja. Ne bih bio protiv neeg takvog ako bismo to radili u saradnji sa Bogom. Ali, ini mi se da je danas uglavnom posrijedi scijentistiki savez sa sotonom na djelu! Prosvijeena vjera je u otvorenom dijalogu sa duhovnim raspoloenjima svoga doba. Prosvijeena vjera govori jezikom i diskursom svoga doba. Takoer, prosvijeena vjera vodi rauna o vjenim temeljima vjere i tradicije koja nas oslovljava svojom duhovnom veliinom iz prolosti. I aktuelizira ih, i vjeru i tradiciju, u svjeem ruhu. U Vaem romanu, poput Selimovievih, ispreplie se problem vjere i politike. No, zar usporedno s time ne postoje kroz povijest i danas one duhovne tendencije koje zagovaraju bijeg iz drutva? to je, recimo, s novim duhovnim pokretima i karizmaticima i u islamu? U Sarajevu je nedavno prilino vremena boravio Torabi i nudio mnotvu svoju duhovnu energiju. Ili Bugari?

Kad sam akademske 2002. godine bio na Fulbrightovom programu u Sjedinjenim Amerikim Dravama pruila mi se prilika da, na studijski nain, posjetim tzv. nove vjerske zajednice u toj zemlji. Mise (one koje sam kao posmatra vidio) tamo su puki muziki koncerti. A na binama i iza govornica bili su harizmatici, oratori raznih vrsta. Prije svega oni. Sjeam se jednoga profesora iz eke, Zdeneka, takoer fulbrightovca iz nae grupe, koji se kao tradicionalni katolik snebivao i gledao preda se. Neki drugi katolici iz nae fulbrightove skupine aptali su: Pa ovo je spektakl, ovo nema veze sa vjerom! Naravno, za mlade amerike evangelike to turbo muziciranje u crkvama je vjerski dogaaj, jo kakav! Vidite, kad je posrijedi Turabi i njegova harizma, o njoj nita ne znam. Ali bih barem tri obine reenice elio rei o desetinama hiljada naroda koje su ga posjetile. Prvo, narod eli zdravlje na gala nain, svetakim dodirom. Pod pretpostavkom da je u onim silnim hiljadama ljudi bilo najvie muslimana, njihovo nestrpljenje govori kako mu mi danas, mi ljudi profesionalci vjere, mi hode, muderisi, teolozi, ejhovi, akademici, itd. ne govorimo o vjeri na pravi nain. Moda ne govorimo. Harizmatici su tu, na sceni, narod voli vjeru uti u preraenom obliku, vjeru kao eton koji se negdje ubaci, i evo ti napitka, evo ti rjeenja. Onaj narod u Zetri pred iscjeliteljem Turabijem jeste narod iz rata i poratnih vremena, tvrda mu zemlja a nebo visoko, doao je i eli rjeenje, hoe zdravlje, trai izlaz na nain brze podjele, kao to se dijeli/dobije humanitarna pomo. Ili kao to dispeeri poalju struju. To je narod slabo svjesnih pojedinaca koji ne razmiljaju da sami sebi pomognu, ve idu da im se pomo serijski udijeli. Filozof Hasan je hamzevijama iz moga romana poruio da nema svrhe donositi ejhovske kosti iz Carigrada, one nee nikoga izlijeiti, ve im je mnogo bolje da se posvete poljoprivredi... Sretan bi bio onaj narod iz Turabijeve Zetre kad bi se posvetio sijanju njiva i odravanju vonjaka. I u vjeri pronaao poruku da na bolest koja nas zadesi treba odgovoriti strpljenjem i lijeenjem u priznatim institucijama. S obzirom na razliite vjerske stranke iz romana, zanima me Vae miljenje o selefijskom pokretu kod nas, uobiajeno vehabijama? Koliko se i danas pristaje na kompleksne likove poput Hamze Orlovia? Selefijski trendovi su bili poznati u BiH i prije. U Ljetopisu Mula Mustafe Baeskije spominju se izvjesni kadievci, zapravo ultrakonzervativni pokret koji je nastao na uenju carigradskog teologa Kadi Zadea, s kraja XVI. i iz prvih decenija XVII. stoljea. Da budem jasan, ja sam do sada tzv. vehabijsko pitanje u BiH oslovio kad god se to od mene trailo. Tretirao sam ga nekoliko puta u svojim intervjuima, recimo u Preporodu, zatim u Dnevnom Avazu, itd. Tamo se na web-site-u tih novina sve to moe brzo nai. Za ovu priliku elim rei samo jedno: Naa islamska tradicija u BiH i na Balkanu nema potrebe za tumaenjima koja su strana ovom ovdanjem muslimanskom vjerniku. K tome, naa vjera je pomirenje sa Bogom, ali se na tome ne zaustavljamo, ve se izmirenje sa Bogom transponira i u pomirenje sa drugim ljudima, i drugim stvorenjima. Nama 6

muslimanima u BiH je itekako vano nae domae tumaenje islama, naroito ono koje se u BiH razvilo od 1878. godine naovamo. Na jednom ste mjestu izjavili da je bh. Islamska zajednica najslobodnija islamska zajednica na svijetu. Sloit ete se da je sloboda neodvojiva i proporcionalna s drutvenom odgovornou. U emu je bitna odgovornost IZ kod nas danas? Da prvo objasnim: Tu sam sintagmu izgovorio u jednom intervjuu, nekada 2005. godine, sumnjam da bih je sada izgovorio. Pod najslobodnijom islamskom zajednicom na svijetu mislio sam tada na mogunosti da se nakon perioda socijalizma i uasne agresije na BiH moemo baviti veoma irokim dijapazonom tumaenja islama, evropske tematizacije islama su nam nadohvat ruke, ne postoji cenzura za objavljivanje knjiga, nema smetnji za nuenje novih duhovnih tumaenja, osnivanje savremenih medresa, itd., k tome, vjerski mediji su u BiH uglavnom slobodni, itd. Islamska zajednica moe sama i autonomno inovirati stare i pokretati nove projekte na planovima koji su tradicionalno njezini, npr. vjerski turizam, profiliranje socijalnih programa za sirotinju, dinamiziranje vjerske pouke u damijama, itd. Takoer, po prvi puta u povijesti IZ moe imati i svoje elektronske medije, itd. Ali, dodajem: Zar se jednako tako i druge vjerske zajednice nakon socijalistikog perioda nisu nale usred mnogo slobode? Jesu, naravno. Drugo, u nas se precjenjuje utjecaj IZ na politiku, na drutvo, na dravu. I Vae pitanje je barem malo intonirano u tom pravcu. To to se slika poglavara IZ, gospodina reisu l-uleme dr. Mustafe Ceria nekoliko godina nalazila gotovo svakodnevno na stranicama jednog privatnog medija, nimalo ne znai da je IZ i blizu toga da bude presudni arbitar u drutvu. Ona to uope nije, ve se mnogima ini da jeste. U to Vas uvjeravam. Kad je to IZ odluivala npr. o Elektroprivredi? Nikada. A i ne treba da odluuje. Kad je odluivala o porezima, o autoputevima, o cijenama nafte? Nikada. Naravno, i ne treba o tome da odluuje. Ni ona, ni druge vjerske zajednice u BiH. Ipak, slaem se s Vama, IZ ima veliku odgovornost, ne mnogo drukiju nego li i druge vjerske zajednice. U vremenima krize ljudi se esto vraaju vjeri kao utjehi, ali u takvim vremenima, naalost, vjera u umu nevina ovjeka moe biti izvor za nasilje. Svaka vjera, nema tu iznimke. Uenjak Hasan Kafija Pruak, u romanu filozof Hasan, napisao je koncem 16. st. moralnopolitiku raspravu Temelji mudrosti o ureenju svijeta, o tome kako bi trebalo urediti dravu i drutvo. Ima li filozof Hasan to poruiti politiarima i moe li se njegovo ureenje drutva prihvatiti danas? Hasan Kafija Pruak je imao svoje miljenje za svoje vrijeme. Osim openitih poruka, malo toga moe biti relevantno danas. Ja sam ga itao na arapskom. Onda me naveo da prevedem jedno al-Gazalijevo djelo, Savjeti vlastima. To sam i uradio. To je, zapravo, literarni anr ogledala za prineve. Pruak je esto gledao na dravu kao moralnu instituciju, iako je kao pravnik uviao znaaj opih i pravednih zakona za sve podanike drave. Savremena drava je drava zakona. I zakonitih institucija. Dakako, zanimljivo je itati i Pruakova djela, ali i djela njegovih savremenika iz tadanje Evrope. Komparacije su vrlo vane. Kako Vi vidite ureenje Bosne i Hercegovine? Koji je model najprihvatljiviji? Bosna i Hercegovina se jo dravno prigotovljava, ali sam optimista, i ne vidim da e biti nepremostivih prepreka da se ostvari kao civilna, kao evropski sekularna drava. Ne smatram da e se BiH prestabilizirati u dravu koja bi nekim nadidentitetom ukinula bilo ije nacionalno, regionalno, jeziko, itd. ukorjenjenje. Danas se u tzv. tranzicijskim drutvima pojavljuju dvije nasuprotne pojave, politizacija religije i sakralizacija politike. Zapravo se radi o jednoj jedinoj pojavi: elji za bahatom moi. Mislim da je izlaz iz te dvije krajnosti u dobro formuliranom sekularizmu na ravni drave, kakav je, na primjer, u Njemakoj, u Austriji i jo nekim zemljama Evropske Unije. Sekularna drava takvog tipa osigurava javni prostor, na zakonit nain, za sve vrste diskursa, pa i diskursa ljudi koji govore u ime kranstva, islama, judaizma, itd. Naravno, ja nisam za komunistiku varijantu sekularizma, niti sam za sekularizme rigidnoga tipa. 7

 Muslimanima, osobito u islamskim zemljama, prigovara se za iskljuivost prema drugima, za islamsku teokraciju. Je li islamu teokracija priroena? Ne bih se posve sloio sa sugestijama u Vaem pitanju. Jo uvijek je tradicionalni islamski svijet izrazito multireligijski i multikulturalni, ne manje nego li je i Evropa nakon 1970-ih godina. Ovo vam moe zvuati okantno, ali podaci nisu okantni. Treba malo putovati tim svijetom. Treba ga poznavati, treba o njemu itati. U Egiptu ivi vie od deset miliona krana, u Iraku preko tri miliona, itd. Sve u svemu, Arapa krana ima preko dvadeset miliona. Da ne spominjemo i druge drevne vjere. Ali, ini mi se, problem je u tome to zapadno kranstvo te tamonje krane, krane na drugi nain, gotovo da i ne priznaje. Ne radi se ovdje samo o mome dojmu. Takoer, za vrijeme brutalne kolonijalne ere, krani u veinskim muslimanskim zemljama bili su kolonizirani kao i muslimani. ta su istoni krani profitirali iz kolonijalne ere? Iz takozvane civilizacijske misije? Nita. Islamu nije priroena teokracija nita vie nego li i drugim svjetskim vjerama i religijama. Ne bih se sloio da je primarno pozvanje islama da se na zemlji ostvari kao vlast, kao drava. Islam je vjera u Boga, meu drugim vjerama u Boga. Da islamu nije priroena teokracija dokaz je Republika Turska, koja je sekularna drava, sa urednim izborima, sa viepartijskim sistemom. Indonezija je sekularna drava, itd. Kad se hoe, moe se u tradicionalnim muslimanskim drutvima uspostaviti drava koja je drava parlamentarne demokratije. U tim demokratijama ne vladaju imami, hode, teolozi. Iran je tu iznimka, kao to je i koncept islamske revolucije iznimka. Na Bliskom istoku imate rigidne sekularne sisteme koji progone islam kao najobiniju tradicionalnu vjeru. Na primjer, Tunis, Alir, Egipat, Jemen... jesu socijalistike drave, sekularnog tipa, sa reimima koji su, naravno, brutalni. Moete li se sloiti s tvrdnjom da Europa poiva na kranskim vrednotama? Na drugoj strani Turska insistirajui na islamocentrinosti svog kulturnog i drutvenog modela odbija priznati puna prava kulturna, religijska i institucionalna krana koji u njoj stoljeima ive. Nije li s tim u vezi katolianstvo u Osmanskom Carstvu percipirano kao unutarnja drugost, unutarnji simbol vojnog imperijalnog neprijatelja? Dananja Evropa nema samo jedan identitet. Dananja Evropa ima vie identiteta. Jedan od njenih veoma snanih identiteta je svakako i kranski. I u tome ne vidim nita sumnjivo, niti sporno. Ali, preko Evrope se, kulturalno, prostire i judaistiki zapad, pa takoer i islamski zapad. Jednako tako, Bliski i Srednji istok imaju svoje mnogolike kranske identitete. Ima jedan snaan i veoma prisutan kranski istok. Drugo je pitanje koliko se taj kranski istok iz evropske i amerike samodopadnosti priznaje i poznaje. Ne slaem se s Vaim ocjenama o stanju krana u Republici Turskoj. Povijesno, a i danas, Turska je i kranska zemlja, samo u smanjenom intenzitetu. Nekako tako je nedavno izjavio njemaki predsjednik, nakon to je u Njemakoj izjavio da je dananja Njemaka i zemlja islama. Osmansko Carstvo i katoliki millet u njoj su velika tema, rasprostire se velikim geografskim podrujima, ali i velikim vremenskim prostranstvima. Nezavisni historiari osmanisti (a to su Englezi, Austrijanci, Francuzi...) jednoglasni su u tome da su muslimani u Osmanskom Carstvu bili politiki privilegirani, ali da su katolici, pravoslavci, jevreji... imali veliki stupanj vjerske, poslovne, sudske, itd. autonomije. Dakako, bilo je perioda kad su katolici prolazili loije. To je bilo tako. Iz Osmanskog Carstva najvie su profitirali jevreji, pravoslavni i muslimani. Ipak, rei u Vam ono to sam kazao na promociji jedne knjige pokojnoga fra Petra Anelovia. Sa dananjeg osvrta na prolost, na dva svjetska rata, itd., moemo mirne due rei da je svaka vlast dobra, pod kojom preivimo. Ja sam sa porodicom trpio tri i po godine u opkoljenom Sarajevu (jedno dijete mi je stradalo), itd. Koliko sam puta u opkoljenom Sarajevu poelio da imam status zimije, da me Miloevi tretira kao nekakvog zimiju, da budem zatiena zajednica, samo da na me ne puca svaki as! Najosnovnije crte problema: zapadnjaka islamofobija muslimanski otpor vesternizaciji terorizam? U Evropskoj Uniji muslimani ne sainjavaju ni tri procenta stanovnitva. Muslimani su na Zapadu u najveem procentu radnici u kanalizaciji, graevinci, radnici na eljeznici, tzv. bauteli, ukratko, 8

i uglavnom, proletarijat, iako sa mnogo boljim statusom nego li ga imaju radnici u Tunisu, Egiptu, Siriji, itd. Pitanje muslimana kao elite u Evropskoj Uniji jo je sasvim mrav teren. Islamofobije ima, naravno, ali da li su joj razlozi utemeljeni? Pratim redovno monitoring koji na tlu Evrope provodi Organizacija Islamske Konferencije. Poveava se broj napada na damije u Velikoj Britaniji i drugdje, veliki je broj napada na muslimanske vjernike, postoji i nekoliko sluajeva ubojstava iz antiislamskih razloga, itd. Ja mislim da evropska desnica proizvodi islamofobiju. A onda i druge evropske partije, za koje bismo pomislili da su umjerenije, recimo partija Angele Merkel, svojim izjavama pristanu uz desniare, iako to bude rijetko, ali po muslimansku sirotinju u Evropi odjekne bolno. Ako Merkel javno kae da je multikulturalnost mrtva, onda to znai da su anse muslimanskih manjina na tlu Njemake mrtve! Imaju veoma dobro uraene analize statusa islama u medijima Evropske Unije. Rezultati su poraavajui. Nekada su lanci tako intonirani kao da tee 1683. ljeto Gospodnje, a Osmanlije juriaju na zidine pod Beom. U muslimana je daleko vie prihvaena modernizacija nego vesternizacija. Studije pokazuju tako. K tome, prema pogledima Erica Margolisa, Roberta Fiska i mnogih dananjih specijalista za savremena gibanja u muslimanskom svijetu, ne pogaa se istina kad zapadni mediji povezuju islam sa terorizmom. Terorizam je strana i uasna pojava, naravno. Svako ga moe koristiti kako pod svojim, tako i pod tuim imenom! To je borba iz mraka, iz demonske tame. Stradaju ljudi, nesigurnost se iri. Tuan sam kad se terorizam povezuje sa islamom. Takoer, jedno pravo pitanje glasi: Ostaje li moni Zapad hladan na strahovito stradanje muslimana tokom nekoliko potonjih desetljea. Uzmite Palestinu, Bosnu, Irak, Afganistan, Liban, eeniju, Pakistan danas, itd. Uzmite Irako-Iranski rat, koji je bio zarad zapadnog groa, itd. Ne amnestiram ja muslimane od odgovornosti, ali pogledajmo statistike Ujedinjenih Nacija o broju izbjeglica u proteklih etrdeset ili pedeset godina. Vidjeemo da su muslimani danas esto izopenici iz savremenosti. Palestina je ve vie od pola stoljea na dnevnom redu svjetskih problema prvoga reda. Ko gleda al-Jazeeru, svaki dan moe vidjeti postradale Palestince. Svaki dan. Ja se pitam sljedee: Da li u dravi Izrael ima danas jevrejske uleme i jevrejskih teologa koji mogu kazati svojim politiarima da to to se ini Palestincima nije u redu! Pa, valjda bi pri svem tom uasu trebalo malo pomisliti i na dragoga Boga! I makar ga se malo postidjeti i pred Njim preispitati! Napisali ste da danas nije lahko biti musliman ni u Parizu ni u Mekki, ni u Sarajevu ni u Los Angelesu. Ali, ponadajmo se, to je prolazno stanje duha ovog naeg doba u kojem moni Zapad trai jednog dugoronog stratekog neprijatelja. Molim Vas da pojasnite ovu tvrdnju. 9

Dijelom sam ve dotakao odgovor. Hiljade je studija i desetine knjiga napisano da sa propau komunizma treba uprijeti prstom na islam i muslimane. To se, naravno, ini. Postoji medijska halabuka i proizvodnja islama kao bloka, islama kao opasnosti, islama kao drugog, dalekog, zaostalog, bahatog, grubog... itava je poplava knjiga i studija o tzv. moderate Islam (umjerenom islamu), pisanih u smislu: Evo, mi emo muslimanima propisati vjeru i njenu mjeru za moderno doba! To su sve gluposti mone desnice na Zapadu. Praktiki, treba pogledati relevantne studije koje su uradili akademski odgovorni ljudi na Zapadu koji usporeuju anti-islamski diskurs sada u nekim evropskim zemljama, sa anti-jevrejskim diskursom tokom prva tri desetljea 20. stoljea. Kad je posrijedi Sarajevo i BiH, ni katolici ni pravoslavci, niti njihove vjerske hijerarhije, nisu pod takvom medijskom prismotrom Evrope koliko su to muslimani i ovaj muslimanski jad ovdje. Kako je samo odurno sve to pristajanje da se u Evropi islam tretira prvo, i prije svega, kao sigurnosno pitanje. Pa, za Boga miloga, ako je neka muslimanka stavila mahramu na glavu, i eta ulicama evropskih gradova, to ne znai da je uprtila tenk i da niani po evropskim katedralama! I kojim to avenijama zapadnih metropola mariraju islamski ili muslimanski tenkovi?! Kojim?! Eto, zato sam ja kazao da je teko biti musliman danas na mnogim mjestima. A kazao sam jer mi se zgurdumilo, to bi rekao onaj Turabijev narod. Niste povjesniar, ali zasigurno poznajete povijest nae zemlje. Bonjaci glorificiraju osmanski period Bosne, dok ga druga dva naroda demoniziraju. Ta se interpretativna redukcija prenosi generacijama. U emu je problem i gdje je izlaz? Izlaz je u itanju onih djela iz povijesti Osmanske imperije koje su pisali osmanisti sa Zapada, npr. Englezi, Nijemci, Francuzi... ali i kompetentni historiari, osmanisti i arabisti sa Istoka kao to su Halil Inaldik, Filip Hitti, Ekmeleddin Ihsanoglu, Marija Todorova, i mnogi drugi. I hrvatska, i srpska, i bonjaka historiografija pisane su kojiput kao proricanje u prolost. Naravno, radi ciljeva i agendi iz ove ili nekoje druge sadanjosti. Ima ponekada historiara iz BiH (i hrvatskih, i srpskih, i bonjakih) koji se ponaaju kao ekstremni politiari. Svu Bosnu bi samo za sebe! Takoer, izlaz je i u tome da srpski historiari saznaju da Republika Srbija nije do Knina, da hrvatski historiari saznaju da Republika Hrvatska nije do Drine, a da bonjaki prihvate i afirmiraju da je ovo izmeu Knina i Drine zajednika domovina i drava sva tri naroda. Neki bonjaki povjesniari od posljednjeg rata naovamo odbacuju 10

pojam islamizacija jer aludira na prisilu u vjeri. Svode ga, dakle, na isto konfesionalnu razinu. Podsjeam da su stariji bonjaki povjesniari, primjerice Nedim Filipovi, upotrebljavali pojam islamizacija. Nije li i taj pojam, poput kristijanizacije koja je kroz povijest ukljuivala izmeu ostalog i prisilu mnogo iri, kulturoloki pojam? Kad je posrijedi ono to se naziva vjernikim narodom, ili, ako hoete, vjernikim pukom, ja takoer u vezi s njim, tim narodom ili pukom, odbacujem pojam islamizacija ili kristijanizacija. Islam se u Bosni (i kasnije Hercegovini) irio mirno. Kao to se mirno irilo i katolianstvo, i pravoslavlje. Govorim o irenju vjere u narod! Nije mogue vjersku intimu nametnuti silom. Nutarnji duh ovjeka u bilo kojoj vjeri (islamu, katolianstvu, pravoslavlju...) jeste sloboda, sami sadraj slobode. Gdje je bilo islamizacije? Ondje gdje je ona bila izvan vjerskog interesa. Da li su se neki krupni trgovci dali islamizirati? Naravno da jesu. Ili, pak, neki visoki slubenici Osmanske drave, itd. Nita tako dobro i uvjerljivo ne govori o slobodnom irenju katolianstva, pravoslavlja i islama u Bosni i Hercegovini kao viereligijska izmijeanost seljakog stanovnitva. Pa i gradskog, naravno. I nakon ovih genocidnih pohoda na BiH jo se uvijek, sreom, na velikom dijelu BiH vidi ta izmijeanost. Ako je Osmanska imperija silom ugonila u islamski din, kako to da joj se otelo na hiljade katolikih i pravoslavnih sela, pa nisu postala muslimanska?! Viereligijska izmijeanost seljakog stanovnitva BiH, pa i gradskog, nije nikakva srednjovjekovna magla i skakanje u nju. A daljnje je pitanje: ta je to ekonomski vie dobio muslimanski seljak, nakon to je postao musliman, nego li njegov susjed ili brat katolik i pravoslavac. Nita. Uglavnom nita. Uzmite kod Travnika katoliku Guu Goru, i moje muslimansko Vinjevo. Ista je to sirotinja stoljeima, uglavnom ista. I u vrijeme Osmanske imperije, i u vrijeme Austro-Ugarske, i kasnije... I sada, naravno, i sada. A vjere su im razliite. Eto, toj su bosanskoj sirotinji tokom poznog srednjeg vijeka doli franjevci sa zapada i sufije sa istoka, a i pravoslavni misionari sa istoka, i irili svoje vjere. Ilo je to polahko. Stoljeima. Ne ide se u vjeru ba tako listom, kao u jagode! Jedna od bonjakih magli je ta da su bogumili listom pohrlili u dini-islam. Koliko ja znam itati deftere, to nije bio sluaj! U ovoj zemlji puno je straha od drugoga pa i skrivene mrnje i na tome se grade identiteti, a to je protivno vjeri. to smatrate vanim za odnos krana i muslimana u BiH? I to u tome mogu napraviti crkve i Islamska zajednica? Crkve i Islamska zajednica treba da, sa svoje strane, ohrabre politiare da se organizira efikasna pravna i socijalna drava, evropskog sekularnog tipa, gdje su religije i vjernici slobodni ljudi, isto tako kao i ateisti ili agnostici. Takoer, potrebno je u naem tumaenju svoje vjere imati irokog mjesta i za one vjernike koji nisu nae vjere. Da budem jasan, na mapi moga tumaenja Kurana mora biti iroko prostranstvo za katolike, za pravoslavne, za jevreje, za ljude uope. Je li religija koketirajui s raznim vrstama moi danas u BiH postala temeljna drutvena mo koja gotovo kapilarno ureuje sve drutvene odnose? Religija u svom politikom angamanu u Bosni i Hercegovini je napuhana mo, ona je kvazi-mo. Uvjeravam vas, religijski lideri u BiH misle ponekad da neto u politici drutva ureduju, a zapravo je to veoma malo ili nita. Evo vam primjera. Vrh Islamske zajednice je tokom izbora za predsjednika u Stranci demokratske akcije 2009. godine navijao otvoreno za gospodina Bakira Izetbegovia. Gospodin Izetbegovi nije proao! Nadalje, tokom opih izbora u BiH u oktobru 2010. godine vrh Islamske zajednice je otvoreno navijao za gospodina Fahrudina Radonia. Gospodin Radoni nije proao! I tako dalje. I tako dalje. Zar vi mislite da se HDZ u BiH pocijepao voljom kardinala Puljia? Naravno da nije. Dakle, HDZ se pocijepao protiv njegove volje. I kod srpskih stranaka e puknuti po interesnim avovima, ako ve nije puklo. Vjerskim zajednicama u BiH bolje bi bilo da se dogovore sa dravom Bosnom i Hercegovinom da im, na temelju zakona, ta drava daje, svakoj zajednici, recimo po pet miliona eura godinje, zatim da 11

dostojanstveno osiguraju penzijsko i zdravstveno osiguranje za svoje imame, sveenike, administraciju, teologe i muderise. I da podravaju evropsku budunost BiH. A kad bih imao prilike da vama katolicima ita politiki poruim, bilo bi to: Vraajte se u Posavinu! to prije, to bolje. Ako naselite svoje zaviaje u Posavini, ne treba vam bolji entitet. Tad bi se drukije razgibala BiH. Ja se udim zato Republika Hrvatska ne pomogne jedan takav projekat, koji je i za Hrvatsku toliko vaan, kao pola Jadranske magistrale. Kako gledate na najnovija previranja u arapskom svijetu? Gledam na sve sa tugom, brigom i zebnjom. Ali, svi ti predsjednici: i tunianski, i egipatski, i jemenski jesu iz epohe arapskog komunizma i socijalizma. Jednom rijeju: Bahati satrapi. Njihovo doba, kao ni njihova vladavina, nemaju nikakve veze sa demokratijom. Ali, naalost, za ove tri protekle decenije na Zapadu niste mogli nai glavne novine ili glavne televizije koje bi razobliavale te bahate vlastodrce. Niti su kritikovale njihov kriminal i okrutnost. Kad je ikoja glavna zapadna novina prije ovih dogaaja pisala da je Mubarak ukrao od svoga naroda izmeu etrdeset i sedamdeset milijardi dolara? Kada? Ali, zato je mahrama ili hidab na glavi muslimanke opasan znak, ravan atomskoj bombi, iako mahrama nije nita drugo oblikom i formom nego li mahrama koju nose katolike redovnice ili koju je nosila Djevica Marija. Drago mi je da na transparentima demonstranata u Tunisu, Jemenu, Egiptu... ne vidim mnogo islamskih parola. Sreom, nema raspetog imena Allahova. Vie je onih parola koje su politike, socijalne, ili se radi o sloganima koji se tiu pukoga stomaka i kruha. Naalost, scene nasilja su posvuda iste, nalik onima nedavno u Grkoj kad su demonstranti sve palili, razbijali, i na kraju uspjeli da im se plate ne smanje. Da li demoislamske partije iz ilegale u arapskom svijetu imaju ulogu u ovim demonstracijama? Imaju, i to je vidljivo. Demoislamske partije su u Tunisu, Egiptu, Jemenu... bile zabranjene. One su postale neka vrsta podzemlja koje se trpi, iako je izopeno i stavljeno izvan zakona. Te demoislamske partije su postale humanitarna mrea koja osigurava pomo za pedeset posto stanovnitva, jer do njih korumpirana drava ne dopire. Zatvori su puni demoislamskih aktivista. Da li e se iz ovoga bliskoistonog vulkana roditi neto dobro po Sredozemni bazen ostaje da vidimo. I da molimo dragoga Boga da takne u srce vladarima svijeta da potuju volju naroda. I da narod u miru iskae tu svoju volju. Daj Boe!

12