Islam Proklinje Teror PDF

^ I T A O C U
● Razlog {to smo u ovoj knjizi i u nizu na{ih drugih djela posebno mjesto posvetili po-
razu teorije evolucije je ~injenica da ova teorija predstavlja osnovu svih antivjerskih
filozofija. Darvinizam, koji negira stvaranje, a samim time i Boga, bio je razlogom {to
su mnogi ljudi izgubili vjeru u Boga ili {to su, u najmanju ruku, pali u sumnju. Prema
tome, otkriti da je ova teorija jedna obmana je jedna veoma bitna du`nost koju nalaè
iman. Ova zna~ajna zada}a mora doprijeti do svih ljudi. Odre|eni ~itaoci }e biti u pri-
lici da mo`da pro~itaju samo jedno na{e djelo koje govori o obmanama vezanim za
ovu teoriju. Zbog toga smo smatrali va`nim da u svim na{im knjigama odvojimo mjes-
ta za ovu temu, pa makar to ponekad bilo samo i u vidu rezimea.
● Drugo pitanje koje se mora naglasiti je vezano za sadràj ovih knjiga. Vjerska pitanja
svih autorovih djela iznose se u svjetlu kur'anskih ajeta i pozivaju ljude na u~enje Allah-
ovih ajeta i ìvot u skladu sa njihovim naredbama. Sve teme vezane za Allahove ajete
iznose se na na~in koji kod ~itaoca ne ostavlja nikakvu sumnju, niti znak pitanja.
● Blizak, jednostavan i te~an stil koji je prepoznatljiv u na{im djelima osigurava lak{e
shvatanje kod ~italaca svih profila, od sedam do sedamdeset sedam godina. Ovim
efektnim i jednostavnim izraàvanjem na{e knjige sasvim zasluèno dobivaju laskavi
status "knjiga koje se ~itaju u jednom dahu". âk i ljudi koji zauzimaju kategori~an
stav o pitanju odbijanja vjere ostaju pod utiskom ~injenica koje se iznose u na{im knji-
gama i apsolutno su u nemogu}nosti da zanije~u istinitost svega toga.
● Ova knjiga kao i ostala autorova djela mogu se ~itati kako pojedina~no tako i u atmos-
feri uzajamne diskusije. Grupa ~italaca koja se èli okoristiti ovom knjigom trebala bi
je ~itati zajedno. Bit }e to neosporno korisno s pozicija me|usobnih izmjena znanja i
iskustava.
● Pored toga, u~estvovati u ~itanju i upoznavanju sa ovim knjigama koje su napisane sa-
mo radi postizanja Boìjeg zadovoljstva, tako|er, predstavljaju veliki hizmet. Umije}e
dokazivanja i ubje|ivanja je krajnje jaka autorova osobenost koja je uo~ljiva u svim
njegovim knjigama. Iz tog razloga, jedan od najefikasnijih metoda onih koji èle ob-
jasniti vjeru je stimuliranje drugih na ~itanje knjiga ovog autora.
● Predstavljanje ostalih autorovih djela u zadnjem dijelu ove knjige ima svoje va`ne raz-
loge. Zahvaljuju}i tome, osoba koja uzme u ruke ovu knjigu vidjet }e da autor ima niz
knjiga koje nose osobenosti koje smo malo~as naveli i otkrit }e kvalitete ove knjige,
koju }ete, nadamo se, ~itati sa velikim zadovoljstvom. Uvjerit }ete se da se nalazite
pred bogatim izvorom podataka o pitanju nesvakida{njih vjerskih i politi~kih tema
kojima }ete se mo}i koristiti.
ISLAM PROKLINJE
TEROR
Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na

Pravi Put onome kome On ho}e.
(Yunus, 25)
Prijevod sa turskog na bosanski:

Enver Ibrahimkadi}
HARUN YAHYA
Sarajevo, 2003
HARUN YAHYA ● 3
BILJE[KA O AUTORU
Autor, koji koristi pseudonim Harun Yahya, ro|en je 1956. godine u Ankari. Nakon
osnovnog i srednjeg obrazovanja koje je stekao u Ankari, {koluje se na Fakultetu prim-
ijenjenih umjetnosti na Mimar Sinan univerzitetu i na Filozofskom fakultetu
Istanbulskog univerziteta. Od '80-ih godina naovamo napisao je niz djela iz oblasti
vjere, nauke i politike, zna~ajna djela koja iznose neosnovanosti teorije evolucije,
obmanjiva~ke metode evolucionista i mra~ne povezanosti darvinizma sa krvavim ide-
ologijama.
Pseudonim Harun Yahya nastao je kao spomen i izraz po{tovanja prema dvojici
vjerovjesnika, Harunu i Jahji, a. s., koji su se borili protiv demantirane jevrejske misli.
Simbolika autorovog kori{tenja Resulullahovog pe~ata na koricama knjiga je u vezi sa
sadràjem ovih knjiga. Pe~at simbolizira Kur'an-i kerim kao posljednju Objavu Allaha,
d`. {., i vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., kao hatemu’l- enbijaa. Sva svoja djela autor
je, tako|er, zasnovao na dva osnovna temelja: Kur'anu i sunnetu Muhammeda, a. s. Na
taj na~in on ima za cilj da kaè "posljednju rije~" koja }e, jednu po jednu, pobiti sve
temeljne tvrdnje ateisti~ke filozofije i u potpunosti u{utkati ateisti~ke prigovore
uperene protiv vjere. Resulullahov pe~at je kori{ten kao dova namjere da se kaù ove
"posljednje rije~i".
Zajedni~ki cilj svih autorovih djela je {irenje kur'anskih informacija i saop}enja
{irom Svijeta i na taj na~in podsticanje ljude na razmi{ljanje o temeljnim postavkama
vjere, kao {to su Allahovo postojanje, Njegova jedinost i budu}i svijet (ahiret) i
izno{enje neosnovanosti ateisti~kih sistema i njihove izopa~ene prakse.
Upravo su veliku pa`nju na sebe privukla djela Haruna Yahye u mnogim zemljama
{irom Svijeta od Indije do Amerike, od Engleske do Indonezije, od Poljske do Bosne i
Hercegovine, od [panije do Brazila. Djela koja su prevedena na mnoge jezike poput
engleskog, francuskog, njema~kog, bosanskog, talijanskog, {panskog, portugalskog,
pakistanskog (urdu), arapskog, albanskog, ruskog, ujgurskog i indoneànskog prati
{iroka ~itala~ka publika.
Ova djela bila su povod da mnogi ljudi postanu vjernici, a i povodom da mnogi
oja~aju svoje ve} postoje}e vjerovanje. Svako ko pro~ita i analizira ove knjige uo~it }e
njihov prepoznatljiv stil pun mudrosti, jezgrovitosti, jednostavnosti i srda~nosti te
njihov nau~ni i racionalni pristup. Djela nose odlike kategori~nosti i apsolutne nes-
pornosti. Nemogu}e je da materijalisti~ku filozofiju, ateizam i sve ostale zalutale filo-
zofije i gledi{ta ubudu}e iskreno brane oni koji pro~itaju i ozbiljno razmisle o temama
koje se obra|uju u njima. Ako, pak, budu branili, to moè biti samo emocionalna
odbrana iz inata, s obzirom da su se oni kroz ova djela uvjerili da su u potpunosti pobi-
jeni idejni oslonci ovih filozofija. Sve savremene ateisti~ke tendencije su idejno
poraène u djelima Haruna Yahye.
Nesumnjivo, ove karakteristike poti~u od izuzetno impresivnog stila i mudrosti
Kur'ana. Sam pisac nije ponesen gordo{}u zbog svojih djela; jedina mu je namjera biti
povod da ~itaoce usmjeri na Pravi, Allahov Put.
Od ovih djela autor nema nikakve materijalne zarade. Nikakvu materijalnu zaradu
nemaju ni svi ostali koji su uklju~eni u projekt publiciranja knjiga; od onih koji rade na
kompjuterskoj obradi teksta i dizajna stranica i korica, do onih koji su uklju~eni u mar-
keting i distribuciju. Jedini im je cilj da svojim hizmetom postignu Allahovo zado-
voljstvo.
Uzimaju}i u obzir ove ~injenice, proisti~e da je i podsticanje na ~itanje ovih djela,
koja omogu}avaju da se vidi ono {to se prethodno nije vidjelo i koja su povod usmjera-
vanja na Pravi Put, tako|er jedan veoma zna~ajan hizmet.
Umjesto preporu~ivanja ovih vrijednih knjiga, publikovati knjige koje mute ljudski
razum, koje dovode do velikog misaonog nereda i koje su fiksirane generalnim
iskustvom koje nema jak i prodoran utjecaj u domenu odbrane vjere i razbijanju sumnja
bit }e razlog gubljenja vremena i truda. Sasvim je izvjesno da efikasnu odbranu vjere
nemaju djela koja su usmjerena ka isklju~ivom nagla{avanju autorovog knjièvnog
umije}a. Oni, pak, koji u aktualnom kontekstu gaje odre|ene sumnje, iz op}ih mi{ljenja
~italaca, gdje se sasvim jasno vidi efikasnost ovog hizmeta, njegov uspjeh i iskrenost,
mo}i }e shvatiti da je pobijanje ateizma i {irenje kur'anskog morala jedini cilj djela
Haruna Yahye.
Tako|er se ne smije gubiti iz vida da je dominacija ateisti~ke misli osnovni povod
velikih svjetskih nereda, tiranija i stradanja koja doìvljavaju muslimani {irom Svijeta.
A na~in da se ~ovje~anstvo oslobodi ovih neda}a leì u poraàvanju ateisti~ke misli,
izno{enje vjerskih fakata i prezentiranje kur'anskog morala na na~in na koji to ljudi
mogu poimati i provoditi u praksi. Uzme li se u obzir okruènje tiranije, intriga i
anarhije, u koje se Svijet svakim danom sve vi{e nastoji uvu}i, postaje sasvim jasno da
se ovaj hizmet mora obaviti {to je mogu}e brè i efikasnije. U protivnom, moè biti
veoma kasno.
Djela Haruna Yahye, koja su u kontekstu ovog veoma bitnog hizmeta preuzela ulogu
prethodnice, uz Boìju pomo}, bit }e povod da ljude u XXI stolje}u dovedu do mira i
spokojstva koji su opisani u Kur'anu, do ~estitosti i pravde, do ljepota i blagodati.
HARUN YAHYA ● 5
Naslov originala:
Islam Teroru Lanetler
Autor:
Harun Yahya
Prijevod sa turskog:
Enver Ibrahimkadi}
Urednik:
Nedàd Lati}
Lektor:
Dèmaludin Lati}
Korektor:
Emira Dànanovi}
Design:
Global Publishing
I z a d a v a ~:
Bosan~ica print
Z a i z d a v a ~a :
Hadìb [i{i}
Sarajevo, 2003.
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
297.1:323.285
YAHYA, Harun
Islam proklinje teror / Harun Yahya ; prijevod
sa turskog Enver Ibrahimkadi}. - Sarajevo :
Bosan~ica print, 2003. - 147 str. : ilustr. ; 23.5
Prijevod djela: Islam teroru lanetler. - Harun

Yahya. - Bibliografija: str. 146-147
ISBN 9958-650-12-6
COBISS/BH-ID 11799302
www.harunyahya.com
SADR@AJ
Uvod ...9
Izvor mira i sigurnosti: islamski moral ...15
Legalnost rata prema Kur'anu ...41
Pravo lice prakti~ara terora u ime vjere ...59
Stav islama prema zajednicama svetih knjiga ...83
Islam je donio mir i spokojstvo na Bliski Istok ...105
Korijeni terorizma: darvinizam i materijalizam ...119
Zaklju~ak: prijedlozi zapadnom svijetu ...143
HARUN YAHYA ● 7
One koji su vjerovali i dobra djela ~inili
Milostivi }e, sigurno, voljenim u~initi.
(Maryam, 96)
‹SLAM TERÖRÜ LANETLER ● 8
UVOD
T eroristi~ke napade na dva velika grada Sjedinje-
nih Ameri~kih Dràva, koji su organizirani septembra 2001. godine u kojima su pogi-
nula ili ranjena nedu`na lica, kao musliman o{tro osu|ujem i izraàvam svoje sau~e{}e
ameri~kom narodu. Ovi napadi su na svjetski dnevni rad iznijeli veoma bitno pitanje o
stvarnim korijenima terorizma. Tim povodom je cijelom Svijetu saop}eno da je islam
vjera mira i tolerancije i da islam ljudima nare|uje milost i pravdu. Niz svjetskih lide-
ra, uglednih medijskih ku}a, televizija i radija javnosti su u mnogo prilika izloìli i ob-
jasnili da islam ni u kom slu~aju ne dopu{ta primjenu sile i da uvijek nare|uje mir me|u
ljudima i narodima. Zapadni krugovi, koji neposredno analiziraju islam i koji su poz-
navaoci stvarnog islama koga je Allah, d`. {., naredio Kur'anom sasvim otvo-
reno su iznijeli ~injenicu da je apsolutno nemogu}e u istu ravnu dovesti
islam i teror, i da Boànske religije ni na koji na~in ne dopu{taju
upotrebu sile i nasilja.
Tema ove knjige predstavlja ~injenicu
da jedna Boànska vjera apso-
HARUN YAHYA ● 9
Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje, dobro ~ini, i da
se bli`njima udjeljuje, i razvrat i sve {to je odvratno
i nasilje zabranjuje; da pouku primite, On vas savjetuje.
(An-Nahl, 90)
ISLAM PROKLINJE TEROR ● 10

lutno ne moè biti izvor ovog vandalizma koga osu|ujemo, a naro~ito ~injenicu da u is-
lamu nema mjesta teroru. Ova ~injenica se sasvim jasno o~ituje kroz Kur'an, kao os-
novni izvor islama, i kroz praksu, prvo, Muhammeda, a. s., a onda i svih muslimanskih
vladara koji su ìvjeli u historiji. Iz tog razloga }emo i u ovoj knjizi, u svjetlu kur'ans-
kih ajeta i primjera iz historije, sa konkretnim ~injenicama dokazati da se islam katego-
ri~no protivi i zabranjuje teror.
Kao {to je poznato, stolje}ima se na razli~itim podru~jima Zemljine kugle de{ava-
ju razli~ite teroristi~ke akcije. Odgovornost za ove akcije, koje se provode od razli~itih
grupa i sa razli~itim ciljevima, ponekad preuzimaju komunisti~ke organizacije, pone-
kad fa{isti~ke, a ponekad i radikalne ili separatisti~ke grupe. Dok zemlje, poput Ame-
rike, ~esto bivaju meta napada rasisti~kih i marginalnih teroristi~kih grupa, u evrops-
kim zemljama se teroristi~ke akcije organiziraju od strane teroristi~kih grupa raznih
profila. U Gr~koj 17. Novembar, RAF u Njema~koj, ETA u [paniji, u Njema~koj i ne-
onacisti, Crvene brigade u Italiji i jo{ niz drugih organizacija svoje ciljeve nastoje ost-
variti metodama terora i nasilja. One svirepo ubijaju bespomo}ne i one koji apsolutno
ne snose nikakvu krivicu! Uporedo sa progresivnim i promjenljivim svjetskim trendo-
vima pokazuju se promjene i raznolikost u metodama kojima se koriste teroristi~ke gru-
pe; u svakodnevnom su porastu njihova mo} i utjecaj koje postiù zahvaljuju}i mo-
gu}nostima koje pruà razvijena tehnologija. Polja i efekti teroristi~kog djelovanja na-
ro~ito su oboga}eni kori{tenjem i utjecajem sredstava masovne komunikacije kao {to
je internet.
Pored organizacija zapadnih korijena, kao {to su organizacije u SAD-u i Evropi,
postoje i teroristi~ke grupe koje su se pojavile na Bliskom istoku. Odgovornost za od-
re|ene teroristi~ke poduhvate, koji se de{avaju {irom Svijeta, preuzete su i realizirane
od strane upravo ovih grupa. Me|utim, ovdje je potrebno naglasiti jednu veoma bitnu
~injenicu. To {to osobe, koje stoje iza ovih i sli~nih akcija, nose kr{}anska, muslimans-
ka ili jevrejska imena odre|enim krugovima daju povoda za pogre{ne zaklju~ke i iz-
no{enje tvrdnji koje su protivne Boànskim religijama. Ako teroristi i nose muslimans-
ko ime, ako se i osje}aju kao takvi, njihovi se zlo~ini ne mogu nazivati "islamskim te-
rorizmom". Isto tako, "kr{}anskim terorom" ne mogu se nazvati zlo~ini ~iji su po~ini-
telji kr{}ani, a ni "jevrejskim terorom" zlo~ini iza kojih stoje jevreji, po{to je kao {to
}emo vidjeti i u narednim poglavljima nemogu}e ubijanje nedu`nog ìvlja u ime neke
Boànske religije. Ne smije se zaboraviti da je me|u ljudima poginulim u New Yorku
ili u Washingtonu bilo onih koji vole Isaa, a. s., - kr{}ana, onih koji vole Musaa, a. s., -
jevreja, a, isto tako, i muslimana. Nastranu oprost od strane Allaha, d`. {.! Ubijanje ovih
nedu`nih ljudi veliki je grijeh koji }e rezultirati dèhennemskim azabom! Vjernik, od-
nosno osoba koja u sebi nosi strah od Allaha, d`. {., ni pod kojim okolnostima ne mo-
è po~initi takvo ne{to!
HARUN YAHYA ● 11
Analiziranjem terorizma, njegove korijene treba traìti u
ateizmu po{to vjerski moral nare|uje ljubav, milosr|e, oprost i
mir, a teror je na strani nemilosrdnosti i nasilja, on zahtijeva
prolijevanje krvi, ubistvo i nano{enje bola.

Bez obzira koliko tvrdili da pripadaju nekoj vjeri, izvr{ioci jednog ovakvog van-
dalizma to mogu po~initi jedino u cilju napada na tu vjeru! Njihov cilj moè biti ocr-
njenje vjere u o~ima javnosti, odbijanje ljudi od vjere, izazivanje mr`nje i reakcije pro-
tiv vjernika! Prema tome, svaki napad "u ime vjere" na nevino pu~anstvo zapravo je
atak na~injen i protiv vjere!
Vjera nare|uje ljubav, milost i mir. [to se ti~e terora, on predstavlja su{tu suprot-
nost vjeri; nemilosrdan je i zahtijeva prolijevanje krvi, ubijanje, bol! Prema tome, kada
se traè akteri terora, ne treba ih traìti u religioznosti ve} - u ateizmu. Temelje terora
treba traìti me|u ljudima zavedenim idejama fa{izma, komunizma, rasizma, materija-
lizma! Nije bitno ime koje nose teroristi, nije bitno {ta pi{e u njihovim li~nim kartama.
Ako jedan ~ovjek bezdu{no ubija nevine ljude, on je ateist, a nikako vjernik. To je
monstrum, koji se ne boji Boga, ~iji je jedini cilj prolijevanje krvi i zadavanje boli. Iz
tog razloga, krajnje su pogre{ni termini "islamski ", "jevrejski" ili "kr{}anski terori-
zam", po{to, u islamu, a ni u ostale dvije Boànske vjere, apsolutno nema mjesta tero-
ru! Naprotiv, akcije koje nazivamo terorom, odnosno ubistvo nevinog stanovni{tva,
prema islamu, veliki su zlo~in, a muslimani su zaduèni da spre~avaju ove akcije i da
uspostavljaju mir, spokojstvo i pravdu na Zemlji.
HARUN YAHYA ● 13
..."Jedite i pijte Allahove darove,
i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i!"
(Al-Baqarah, 60).
IZVOR MIRA
I SIGURNOSTI:
ISLAMSKI MORAL
S asvim je mogu}e da jedan dio ljudi, koji tvrde da
nastupaju u ime odre|ene vjere, pogre{no shvataju i primjenjuju tu vjeru. Iz tog razlo-
ga pogre{no je stvaranje mi{ljenja o toj vjeri na osnovu pona{anja tih ljudi. Najisprav-
niji put za upoznavanje jedne vjere je analiziranje svetog izvora te vjere.
Sveti izvor islama je Kur'an. Kur'anski moral se zasniva na ideji ljubavi, saos-
je}anja, milosti, poniznosti, po`rtvovanja, tolerancije i mira. Musliman koji u
pravom smislu ìvi po na~elima ovakvog morala jeste osoba krajnje ple-
menita, smotrena, skromna, pravedna, povjerljiva i harmoni~na.
To je osoba koja zra~i ljubavlju, po{tovanjem, spokojst-
vom i voljom za ìvljenjem.
HARUN YAHYA ● 15
Islam je vjera mira
Najop}enitije zna~enje terora je upotreba sile u politi~ke svrhe protiv ciljeva koji
nisu vojni. Drugim rije~ima, meta terorizma je potpuno nevino civilno stanovni{tvo. Je-
dina njihova krivica je {to se, u o~ima terorista, oni nalaze "na drugoj strani". Zbog to-
ga, tako|er, teror ima zna~enje primjene sile protiv nedu`nih ljudi, za {to ne postoji ni-
kakvo moralno opravdanje. To je, poput zlo~ina Hitlera ili Staljina, "zlo~in protiv ~ov-
je~anstva".
U svijetu kome vodi terorizam preovladavaju nasilje, rat,

sukob, haos, strah, zabrinutost, napetost, nespokojstvo,
àlost i kavga...,

A u zajednici u kojoj ìvi islamski moral u gospodare mir, tolerancija, sporazum, oprost, ljubav,
saosje}anje, uzajamno potpomaganje, po`rtvovanje i radost.
Kur'an je knjiga koje je objavljena kao uputa ljudima i u kojoj Allah, d`. {., na-
re|uje ljudima uzorno pona{anje i moral. A u osnovi ovog morala nalaze se ideje kao
{to su ljubav, saosje}anje, tolerancija, pravda i milost. Rije~ 'islam' u arapskom jeziku
dolazi u istom zna~enju kao i rije~ 'mir'. Islam je vjera koja je objavljena da ~ovje~anst-
vu pruì ìvot pun spokojstva i mira, koji na Zemlji manifestira neograni~enu milost i
saosje}anje Allaha, d`. {.. U kur'anskim ajetima pozivaju se ljudi u islamski moral kao
model u kome }e na Zemlji mo}i zaìvjeti merhamet, saosje}anje, tolerancija i mir. U
208. ajetu poglavlja Baqarah kaè se slijede}e:
O, vjernici, ìvite svi u miru i ne idite stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, nep -
rijatelj otvoreni.
Kao {to se vidi iz navedenog ajeta, Allah, d`. {., saop}ava da se 'sigurnost' ljudi
moè posti}i zaìvljavanjem kur'anskog morala.
Prema kur'anskom moralu, musliman je zaduèn da se prema drugima, bili oni mus-
limani ili ne, pona{a lijepo i pravedno, da {titi slabe i nevine i da "spre~ava nered na Zem-
lji". Nered je svaki oblik anarhije i terora koji naru{avaju sigurnost, mir i spokojstvo ljudi
na Zemlji. Kao {to se isti~e u jednom ajetu, "Allah ne voli nered!" (Al-Baqarah, 205).
HARUN YAHYA ● 17
A ubijanje nevinog ~ovjeka jedan je najve}ih primjera nereda. Allah, d`. {., ovu
~injenicu na slijede}i na~in obja{njava u Kur'anu:
... ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered ne
~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji ìvot sa~uva - kao
da je svim ljudima ìvot sa~uvao... (Al-Ma'ida, 32).
Kao {to se vidi, ubistvom ~ak i jednog ~ovjeka, "koji nije ubio nikoga, ili onoga
koji na Zemlji nered ne ~ini", ubica ~ini veliki zlo~in ravan ubistvu svih ljudi. U tom
slu~aju, sasvim je o~ito koliko zlodjelo predstavljaju ubistva, masakri i "samoubila~ki
napadi" koje provode teroristi. Ahiretski odgovor na ovo surovo lice terorizma Allah,
d`. {., saop}ava na slijede}i na~in:
A odgovarat }e oni koji ljude tla~e i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih
~eka bolna patnja! (A{-[ura, 42).
Sve ovo ukazuje na ~injenicu da je organiziranje teroristi~kih napada na nevino
stanovni{tvo djelo koje u potpunoj opre~nosti sa islamom i da nijedan pravi musliman
ne moè po~initi jedan takav zlo~in. Naprotiv, muslimani su zaduèni da zaustave one
koji se usude na takav zlo~in, da uklone "nered na Zemlji" i da svim ljudima donesu
spokojstvo i sigurnost. Muslimani i islam su nespojivi sa terorom; oni su, ~ak, prepre-
ka teroru i rje{enje za eliminisanje terora.
U 32. ajetu kur'anskog poglavlja Al-Ma'ida Allah, d`. {., saop}io je da

onaj koji ubije jednu nevinu osobu "kao da je sve ljude poubijao". Dakle,
nemilosrdno ubijanje ~ak i jedne osobe u potpunoj je opre~nosti sa
kur'anskim moralom.

Allah je prokleo nered
Allah, d`. {., naredio je ljudima da se klonu zla; zabranio je nepravdu, nasilje,
ubijanje, prolijevanje krvi. Oni koji se ne pridràvaju ovih Allahovih naredbi okarak-
terizirani su u Kur'anu kao " o n i k o j i i d u s t o p a m a { e j t a n o v i m " i, sasvim jasno,
zauzeli stav koji je Kur'an zabranio. Neki od niza kur'anskih ajeta o ovom pitanju su
slijede}i:
A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema Allahu, iako su se na to ~vrsto obaveza-
li, i kidaju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine nered na Zemlji - njih ~e-
ka prokletstvo i najgore prebivali{te! (Ar-Ra'd, 25).
..."Jedite i pijte Allahove darove, i ne ~inite zlo po Zemlji nered prave}i! (Al-Ba-
qarah, 60).
I ne pravite nered na Zemlji kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa

strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela ~ine (Al-
A'raf, 56).
U velikoj zabludi su oni koji misle da }e stvaranjem nereda, ubijanjem nevinih lju-
di, pobunom i tiranijom biti uspje{ni na Zemlji. To je zato {to je Allah, d`. {., zabranio
svaki nered, a koji podrazumijeva i teror i surovost, i prokelo one koji ~ine ovakva ned-
jela, a u jednom ajetu poru~io da "Allah ne dopu{ta da djelo pokvarenjaka uspije" (Yu-
nus, 81).
Me|utim, danas se {irom Svijeta de{ava teror, masakr i genocid, nemilosrdno se
ubijaju nevini ljudi, okrvavljene su zemlje ~iji su narodi vje{ta~kim razlozima dovede-
ni u poziciju me|usobnih neprijatelja. Ovi doga|aji, koji se de{avaju u zemljama koje
posjeduju me|usobno veoma razli~itu historiju, kulturnu i socijalnu strukturu, mogu, u
svakoj zemlji, imati odre|ene, sebi svojstvene razloge i izvore. Me|utim, sasvim je o~i-
to da je stvarni razlog udaljavanje od morala nare|enog u Kur'anu, a koji se zasniva na
ljubavi, po{tovanju i toleranciji. Kao rezultat ateizma, formiraju se mase koje ne posje-
duju strah od Boga i koje ne vjeruju u polaganje ra~una poslije smrti, koje misle da "io-
nako nikome ne}u polagati ra~un" i koje su, zbog toga, u stanju jednostavno po~initi
svaku vrstu svireposti, nemoralnosti i ne~ovje~nosti.
U Kur'anu je, tako|er, upozoreno na postojanje dvoli~nih ljudi koji nastupaju u
ime Boga i vjere, ali organiziranih za ~injenje zlo~ina koje je Allah, d`. {., prokleo. U
HARUN YAHYA ● 19
Naizgled, moè postojati nekoliko razloga za teroristi~ke akcije koje su do danas odni-
jele mo`da stotinama hiljada ìvota. Me|utim, ne smije se gubiti iz vida da je stvarni
razlog to {to su akteri ovih akcija daleko od uzornog morala koji nalaè vjera i {to oni
ne posjeduju dovoljnu ili bilo kakvu bogobojaznost.

jednom ajetu se govori o grupi od "devet osoba" koja je "zaklinjanjem najteòm zaklet-
vom" kovala plan za ubijanje Pejgambera:
U gradu je bilo devet osoba koje su ne red nego nered ~inile. "Zakunite se najteòm
zakletvom" - reko{e - "da }emo no}u njega i porodicu njegovu ubiti, a onda njegovom najb-
lièm krvnom srodniku re}i: 'Mi nismo prisustvovali pogibiji porodice njegove, mi, zaista,
istinu govorimo!'" I smi{ljali su spletke, ali smo ih Mi kaznili onda kad se nisu nadali (An-
Naml, 48-50).
Kao {to nam ukazuje i slu~aj saop}en u navedenim ajetima, to {to se "u ime Boga"
pojavljuju odre|eni ljudi, {to se ~ak "zaklinju Allahovim imenom", {to, dakle, koriste
rije~i koje ih predstavljaju kao "vjernike" ne zna~i i da te osobe ~ine djelo koje je u skla-
du sa vjerom. Naprotiv, mogu ~initi djela koja su u apsolutnoj opre~nosti sa Allahovim
odobrenjem i vjerskim moralom. Mjerilo u ovom kontekstu su njihova djela. Ako su nji-
hova djela "ne red nego nered", znajte da te osobe ne mogu biti pravi vjernici i njihov
cilj, isto tako, nije sluènje vjeri.
Apsolutno je nemogu}e da osoba koja posjeduje strah od svoga Gospodara,
Allaha, d`. {., i koja je poimala islamski moral bude na strani nereda i da se na|e u sli~-
nim djelima. Iz tog razloga, rje{enje terora je u stvarnom islamu. Kada se objasni uzor-
ni moral saop}en u Kur'anu, onda ljudi ne}e biti na strani i u savezu sa grupama ~iji je
cilj stvaranje okruènja neprijateljstva, rata i haosa. To je zato {to je Allah, d`. {., u
Kur'anu ljudima zabranio nered:
îm se neki od njih do~epa poloàja, nastoji napraviti na Zemlji nered, ni{te}i us-
jeve i stoku. - A Allah ne voli nered! A kada mu se rekne: "Boj se Allaha!" - on
onda iz inada grije{i. Njemu je dosta dèhennem, a on je, doista, grozno boravi{te!
(Al-Baqarah, 205-206).
Kao {to se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemogu}e da }e osoba koja

se boji Allaha, d`. {., ~ak i progledati kroz prste pokretu koji predstavlja i naj-
manju {tetu i opasnost za njegovu zemlju, narod, za ~ovje~anstvo. Misle}i da ni-
kome ne}e polagati ra~un za svoja djela, osoba koja ne vjeruje u Allaha, d`. {., i
Sudnji dan sasvim jednostavno moè podle}i izvr{enju svakog zla.
Da bi se spasilo od nesre}e zvane teror, koja je sve prisutnija u na{e vrijeme,

prvenstveno je potrebno, putem obrazovanja, uni{titi izopa~ena u~enja, koja se
iznose u ime vjere, i pou~iti ljude stvarnom kur'anskom moralu i strahu od
Allaha, d`. {.
HARUN YAHYA ● 21
Odgovornost vjernika
sobe koje se ne obaziru na zbivanja u

O Svijetu koja se direktno njih ne ti~u su siro-
ma{ne za poimanje po`rtvovanosti, bratstva, ~estitosti i odgo-
vornosti, koje se postiù vjerom. Tokom ìvota jedino propu{taju prilike
i, neobavije{teni o opasnostima sa kojima je suo~eno ~ovje~anstvo, nastoje za-
dovoljiti svoje prohtjeve i strasti. Me|utim, Allah, d`. {., u Kur'anu, kao dopustljiv is-
ti~e moral koji uvijek rezultira blagostanjem, koji je u vezi sa doga|anjima u okolini i koji
ljude poziva i vodi na Pravi Put. U jednom kur'anskom ajetu je na slijede}i na~in povu~ena pa-
ralela izme|u onih koji ne predstavljaju nikakvu korist za zajednicu i onih koji pozivaju na pra-
vedno postupanje:
Allah vam navodi kao primjer dvojicu ljudi od kojih je jedan gluhonijem, koji
ni{ta nema i koji je na teretu gospodaru svome, - kud god ga po{alje, nikakva
dobra ne donese. Da li je on ravan onome koji traì da se pravedno postupa, a
i sam je na Pravom Putu? (An-Nahl, 76).
Kao {to se razumije i iz navedenog ajeta, sasvim je sigurno da }e od velike koristi za zajednicu u ko-
joj se nalazi biti onaj "koji traì da se pravedno postupa, a i sam je na Pravom Putu", koji je privr-
èn svojoj vjeri, koji se boji Boga, pridaje zna~aj moralnim vrijednostima, koji s ushi}enjem sluì
narodu i ~ovje~anstvu. Zbog toga je krajnje bitno da se ljudi upoznaju sa istinskom vjerom i
da ìve prema normama morala saop}enih u Kur'anu. Ljude koji ìve ovim izvrsnim mora-
lom Kur'an definira na slijede}i na~in:
One koji }e, ako im damo vlast na Zemlji, namaz obavljati i mi-
lostinju udjeljivati i koji }e traìti da se ~ine dobra djela,
a odvra}ati od nevaljalih - a Allahu se na kraju sve
vra}a (Al-Had`d`, 41).

Allah, d`. {., nare|uje dobro~instvo
Musliman je osoba koja se pridràva Allahovih naredbi, koja pedantno radi na oì-
votvorenju kur'anskog morala, uljep{ava svijet, privre|uje, kojom gospodari mir i spo-
kojstvo. Njen cilj je ~injenje dobra i ljepote ljudima. U suri Al-Qasas to se saop}ava na
slijede}i na~in:
Oni koji bez dvoumljenja na meti drè civilno ìvlje i djecu trebali bi razmi{ljati o slijede}em: [ta je ovo dijete skrivilo?
Zlostavljanje ovih nevinih ljudi djelo je za koje se ne}e mo}i poloìti ra~un pred Allahom, d`. {.
HARUN YAHYA ● 23
...~ini drugima dobro, kao {to je Allah tebi dobro u~inio, i ne ~ini nered po Zem-
lji, jer Allah ne voli one koji nered ~ine (Al-Qasas, 77).
Cilj osobe koja je u{la u vjeru islam je postizanje Allahovog zadovoljstva, milos-
ti i Dènneta, a radi toga ona mora poduzeti krajnje odlu~ne i ozbiljne korake i napore,
a moral sa kojim }e Allah, d`. {., biti zadovoljan, mora posti}i jo{ u toku ovosvjetskog
ìvota. Najvidljivije odlike ovog morala su merhamet, saosje}anje, pravda, ~estitost,
skromnost, tolerancija, nesebi~nost i strpljenje. Mu'min se na lijep na~in odnosi prema
drugima, natje~e se u dobro~instvu, ~ini dobro~instvo i po`rtvovan je. Allah, d`. {., na
slijede}i se na~in obra}a u kur'anskim ajetima:
Mi smo nebesa i Zemlju i ono {to je izme|u njih mudro stvorili. âs oìvlje-
nja }e zacijelo do}i, zato ti velikodu{no oprosti! (Al-Hid`r, 85).
...A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ija-
Ljubav, milosr|e, me|usobno potpomaganje, saosje}anje, tolerancija i pra{tanje najzna~ajnije su

odlike koje je ljudima podario islamski moral. Apsolutno je nemogu}e da teror, nasilje i sukob na|u
plodno tlo u dru{tvima u kojima je u istinskom smislu rije~i zaìvio ovaj moral.

ma, bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u
va{em posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u (An-Nisa', 36).
...Jedni drugima pomaìte u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i

neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah stra{no ka`njava! (Al-Ma'ida, 2).
Kao {to se i saop}ava u navedenim ajetima, od vjernika se traì da se lijepo od-
nose prema ljudima, da se me|usobno pomaù u dobro~instvima i da ne ~ine nered.
Onome ko ~ini dobro~instvo saop}ava se radosna vijest da }e "...biti deseterostruko
nagra|en", a rije~ima "...ko uradi hr|avo djelo bit }e samo prema zasluzi ka`njen, i
ne}e im se u~initi nepravda" (Al-An'am, 160) upozoravaju se oni koji su na krivom i
lo{em putu.
Allah, d`. {., u Svojoj Knjizi ljudima Se predstavio kao "Onaj koji zna {ta je u srci -
ma va{im" i naredio im da se "klonu svakog zla". U tom slu~aju, sasvim je izvjesno da
}e osoba koja nosi ime "musliman", koje dolazi u zna~enju "onaj koji je predan Allahu,
d`. {.", biti osoba koja }e se boriti za uklanjanje terora.
Musliman ne moè biti ravnodu{an na ono {to se de{ava u njegovom okruènju i
apsolutno ne moè biti ponesen logikom "ìvjela zmija koja me ne dira". To je zato {to
se on predao Allahu, d`. {., na Njegovom je Putu i predstavnik dobro~instva. U tom slu-
~aju, ne moè biti neosjetljiv prema teroru i tiraniji koja se de{ava. U biti, musliman je
najve}i neprijatelj terora koji ubija nevine ljude, koji nisu po~inili nikakav zlo~in. Vje-
ra islam je protiv svakog terora i spre~ava teror u samom po~etku, dok je, dakle, jo{ u
fazi ideje. Nare|uje vladanje mira i pravde me|u ljudima i ~uva ljude od smutnje, anar-
hije i nereda.
Kur'anski moral zahtijeva pravdu

Istinska pravda, koju Allah, d`. {., opisuje u Kur'anu, nare|uje pravedno vlada-
nje me|u ljudima bez obzira kojoj rasi i naciji oni pripadali, za{titu ljudskih prava,
apsolutno nepristajanje na tiraniju, stajanje na strani potla~enog u odnosu na tla~ite-
lja. Ova pravda zahtijeva vi{esmjerno procjenjivanje doga|aja, bezpredrasudno raz-
mi{ljanje, neutralnost, pravi~nost, toleranciju, milost i saosje}anje. Na primjer, oso-
ba koja ne uspijeva hladnokrvno pristupiti odre|enom slu~aju, koja podlegne uz-
bu|enju i osje}ajima, ostat }e pod utjecajem ovih emocija. Me|utim, osoba koja pra-
vi~no vlada sve individualne misli i osje}aje odlaè ustranu, zauzima put po mjerili-
ma kur'anskog morala, apsolutno je nepopustljiva u pravi~nosti i po{tenju, u svakoj
HARUN YAHYA ● 25
situaciji i pod svim okolnostima je na strani pravde. Ljudi bi morali posjedovati ta-
kav moral da, umjesto svojih interesa, prvenstveno misle na suprotnu stranu; trebali
bi biti pravedni ~ak i ako bi to bilo nau{trb samih njih. U jednom kur'anskom ajetu
Allah, d`. {., nalaè neizostavnu pravednost pa makar to bilo i na na{u {tetu ili na {te-
tu na{ih bli`njih:
O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite Allaha radi, pa i na svoju {tetu ili
na {tetu roditelja i ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta Allahovo je da se brine
o njima! Zato ne slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni! A ako budete kri -
vo svjedo~ili ili svjedo~enje izbjegavali - pa, Allah zaista zna ono {to radite! (An-
Nisa', 135).
Osoba koja osje}a strah prema svome Gospodaru i koja je svjesna polaganja ra~u-
na na Sudnjem danu pona{a se pravi~no kako bi pridobila Boìje zadovoljstvo. Zna da
}e na Sudnjem danu odgovarati za sve ono {to uradi, izgovori ili pomisli i da }e mu ne-
izostavno biti uzvra}eno. U Kur'anu je besprijekorno opisana pravda, vjernicima je sa-
op}eno kako }e se odnositi prema doga|ajima sa kojima se susre}u i kako }e provodi-
ti pravi~nost. Za vjernike je to velika olak{ica i rahmet od Allaha, d`. {. Iz tog razloga
vjernici su zaduèni i za postizanje Allahovog zadovoljstva, a i za potpuno provo|e-
nje pravde me|u ljudima kako bi mogli ìvjeti spokojno, sigurno i u miru.
Pravda koju nare|uje Kur'an podjednako se primjenjuje me|u svim ljudima, bez
obzira na njihov jezik, vjeru, rasu i etni~ke korijene. Pravda definirana u Kur'anu ne mi-
jenja se prema mjestu, vremenu i ljudima. Zbog svoje rase i boje koè, ljudi se danas
{irom Svijeta susre}u sa okrutnim i nepravednim opho|enjem. Me|utim, u Kur'anu se
"me|usobno upoznavanje ljudi" isti~e kao jedna od mudrosti stvaranja razli~itih naro-
da i plemena. Razli~iti narodi i plemena, koji su svi Allahovi robovi, trebaju se
me|usobno upoznavati, odnosno, upoznavati se sa razli~itim kulturama, jezicima, dos-
tignu}ima, obi~ajima i tradicijama. Jedan od ciljeva postojanja razli~itih rasa i naroda
je stvaranje jedne kulturne raznolikosti, a nikako povod za sukob i rat. Ova raznolikost
je jedna ljepota Allahovog stvaranja. Kao {to ne stvara nikakvu nadmo}, isto tako se ne
moè okarakterizirati ni kao neki nedostatak to {to je neko ve}eg, a neko nièg rasta, to
{to je ne~ija koà ùte, a ne~ija bijele boje. Sve to je stvoreno velikom Allahovom vo-
ljom i mudro{}u. Me|utim, sve ove razlike nemaju nikakvog zna~aja kod Allaha, d`. {.
Svaki vjernik veoma dobro zna da je jedina superiornost superiornost u bogobojaznos-

ti i u vjeri u Allaha, d`. {., (iman). Ovu ~injenicu Allah, d`. {., na slijede}i na~in sa-
op}ava u kur'anskom poglavlju Al-Hudùrat:
O, ljudi, Mi vas od jednog ~ovjeka i jedne ène stvaramo i na narode i plemena
vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se naj -
vi{e boji. Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ni{ta! (Al-Hudùrat, 13).
Kao {to se i saop}ava u navedenom ajetu, razli~itost u porijeklu ljudi nema nika-
kav zna~aj. Nazor pravednosti koju nalaè Allah, d`. {., zahtijeva jedan tolerantan, rav-
nopravan i mirnoljubiv odnos prema svim ljudima, bez obzira na njihovo porijeklo i
razlike bilo koje vrste.
HARUN YAHYA ● 27
Mr`nja koja se osje}a prema nekim ljudima
vjernika ne smije udaljiti od pravednosti
Jedan od faktora koji ~ovjeka mogu onemogu}iti u pravednom dono{enju odlu-
ke, razmi{ljanju zdravim razumom i u racionalnom pona{anju je gnjev ili mr`nja ko-
ja se osje}a prema doti~noj osobi ili zajednici. Ovo je stanovi{te koje je danas veoma
prisutno u ateisti~kim dru{tvima. Ljudi su veoma jednostavno u stanju po~initi svaku
vrstu nepravde i nemoralnosti prema osobi koju doìvljavaju kao opozicionara. Na
ovu osobu svaljuju zlo~ine koje ona nije po~inila, pa ~ak i ako znaju da je nevina us-
tanju su svjedo~iti protiv nje. Ne pojavljuju se iako imaju argumente koji }e dokaza-
ti njenu nevinost. [tavi{e, kod aktualnih osoba }e se pobuditi velika radost ukoliko
ovu osobu zadesi neka velika nevolja, doìvi nepravdu ili neku okrutnost. A njihova
najve}a zabrinutost je pobjeda pravde i ustanovljavanje nevinosti ove osobe.
Upravo zbog svih ovih razloga veoma je te{ko postizanje povjerenja me|u lju-
dima u ateisti~kim i neupu}enim dru{tvima. Svi ìve u nespokojstvu da }e svakog tre-
nutka doìvjeti neku neprijatnost od druge osobe. A u ishodu me|usobnog gubitka
povjerenja vremenom se gube humane odlike kao {to je uzajamno pomaganje, tole-
rancija, saosje}anje, merhamet, bratski odnosi; ljudi se po~inju me|usobno mrziti.
Me|utim, na odluke iskrenog vjernika apsolutno ne mogu utjecati emocije koje
on osje}a prema odre|enoj osobi ili dru{tvu. Bez obzira o koliko nemoralnoj osobi je
rije~, bez obzira na njen neprijateljski odnos i stav, odlaù}i ustranu sve svoje nega-
tivne emocije, iskreni vjernik, u trenutku dono{enja odluke, postupa pravedno, pra-
vedno donosi odluku i preporu~uje pravednost. Ono {to osje}a prema toj osobi ne mo-
è nadja~ati njegov razum i savjest. Savjest mu nalaè da se uvijek pridràva Allaho-
vih naredbi i preporuka i da nikada ne ~ini ustupke od uzornog morala - zato {to je to
naredba vjernicima koju je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. U kur'anskom poglavlju
Al-Ma'ida kaè se slijede}e:
O, vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas
mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni bude -
te! Pravedni budite, to je najbliè ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna
ono {to ~inite! (Al-Ma'ida, 8).
Kao {to se zaklju~uje iz navedenog ajeta, kur'anski moral zahtijeva jedan prave-

Da Gospodar tvoj ho}e,
a Zemlji bi doista bili svi vjernici.
Pa za{to onda ti da nagoni{
ljude da budu vjernici?
(Yunus, 99)
dan stav. Osoba koja iskreno vjeruje u postojanje svoga Gospodara veoma dobro zna
da }e jedino pravednim postupanjem zasluìti Allahovo zadovoljstvo. Osim toga,
svako ko se osvjedo~i u njegov uzoran moral vjerovat }e toj osobi, osje}at }e se pri-
jatno u njenom prisustvu, mirne savjesti mu moè povjeriti svaku odgovornost i za-
duènje. Prema ovakvoj osobi se ~ak i njeni neprijatelji odnose sa po{tovanjem. [ta-
vi{e, ovakvo pona{anje vjernika moè posluìti kao primjer i povod nevjernicima da
promijene svoje ateisti~ko opredjeljenje.
Islam brani slobodu mi{ljenja

Islam, vjera koja sasvim jasno osigurava i pod svoju za{titu uzima slobodu mis-
li i slobodu ìvljenja donio je naredbe koje zabranjuju i onemogu}avaju napetosti
me|u ljudima, nesporazume, negativno pri~anje jednih o drugima, a ~ak i odre|ena
mi{ljenja (sumnje). Kao {to se kategori~ki suprotstavlja teroru i surovostima, islam
je, isto tako, zabranio provo|enje i najmanje idejne presije:
U vjeri nema prisiljavanja - Pravi Put se jasno razlikuje od zablude!... (Al-Baqa-
rah, 256).
Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{, ti vlasti nad njima nema{! (Al-Ga{iyah, 21-

22).
Prisiljavanje ljudi na vjeru ili izvr{avanje propisa koje nalaè ta vjera u suprot-
HARUN YAHYA ● 29
Muslimani su du`ni da, bez obzira na njihovu vjeru, prema drugima budu tolerantni, samilosni,
pravedni i milosrdni.
nosti je sa su{tinom i duhom islama. Prema islamu, iskrena vjera mogu}a je jedino
slobodnom voljom i savje{}u. Naravno, muslimani se me|usobno mogu upozoravati
i podsticati na izvr{enje moralnih obaveza koje su naloène u Kur'anu. Obja{njavati
ljudima kur'anski moral i pozivanje na Pravi Put najljep{im rije~ima obaveza je ko-
jom su zaduèni svi vjernici. Vjernici ljepote Allahove vjere obja{njavaju u svjetlu
kur'anskog ajeta "...na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj..." (An-
Nahl, 125), ali se, isto tako, pona{aju svjesni ajeta: "Ti nisi duàn da ih na Pravi Put
izvede{, Allah izvodi na Pravi Put onoga koga On ho}e..." (Al-Baqarah, 272). Nika-
ko ne ~ine prisilu; nad ljudima ne primjenjuju ni materijalne, a niti duhovne presije.
Ili, ~ine}i im neku ovosvjetsku privilegiju, ne}e usmjeravati druge na izvr{enje vjers-
kih propisa. Kada na svoj poziv dobiju negativan odgovor, vjernici odgovaraju, ta-
ko|er, u svjetlu Kur'ana: "Vama - va{a vjera, a meni - moja!" (Al-Kafirun, 6).
U svijetu u kome ìvimo nalaze ljudske zajednice poput kr{}ana, jevreja, budis-
ta, hindusa, ateista, deista, idolopoklonika, koji posjeduju veoma razli~ita vjerska uv-
jerenja. Muslimani, koji ìve u jednom ovakvom svijetu, du`ni su da se prema drugi-
ma, bez obzira na njihovo vjersko uvjerenje, odnose tolerantno, miroljubivo, praved-
no i humano. Pozivati u Allahovu vjeru lijepim rije~ima, miroljubivo i tolerantno, od-
govornost je kojom su zaduèni vjernici. Da li }e to biti prihva}eno ili ne}e, da li }e
se vjerovati ili ne}e, odluka je koja pripada drugoj strani. Prisiljavati nekoga na vje-

rovanje, raditi na tome da se ne{to nazor prihvati djelo je koje je u suprotnosti sa
kur'anskim moralom. Allah, d`. {., je na slijede}i na~in u Kur'anu upozorio vjernike:
Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da
nagoni{ ljude da budu vjernici? (Yunus, 99).
Mi dobro znamo {ta oni govore; ti ih ne moè{ prisiliti, nego podsjeti Kur'anom
onoga koji se prijetnje Moje boji! (Qaf, 45).
Dru{tveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u

suprotnosti sa islamom - po{to su vjera i vjerski obredi u direktnoj vezi sa Allahom,
d`. {., i imaju vrijednost jedino kada ih ~ovjek izvr{ava svojom voljom. Ako jedan sis-
tem prisiljava ljude na vjeru i izvr{avanje vjerskih propisa, u tom slu~aju ljudi to mo-
gu izvr{avati samo zato {to se boje tog sistema. A ono {to je prihvatljivo sa aspekta
vjere je doìvljavanje vjere radi postizanja Allahovog zadovoljstva i u okolnostima
apsolutno slobodne savjesti.
Historija islama puna je primjera tolerantnog pona{anja muslimanskih vladara
koji su prema svim vjerama iskazivali po{tovanje i koji su svojim rukama uspostav-
ljali slobodu misli. Na primjer, engleski misionar Thomas Arnold, koji je radio u slu`-
bi indijske vlade, na slijede}i na~in obja{njava islamsku odliku slobodoljublja:
...Ni{ta se nije ~ulo ni o inicijativi prisiljavanja nemuslimana da postanu musli-
mani, a ni o provo|enju nasilja sa ciljem ukidanja kr{}anstva. Da su halife doz-
Jevreji koji nisu promijenili svoju vjeru 1492. g. protjerani su iz [panije, a taj vandalizam odvijao se pod dirigentskom palicom Isabelle i
Ferdinanda, koji se vide na slici gore. A zemlja koja je prihvatila protjerane jevreje bila je Osmanlijska imperija, koja je poznata po
tolerantnoj i pravednoj vlasti.
HARUN YAHYA ● 31
volile provo|enje jedne od ovih dviju alternativa, sasvim jednostavno su mogli
iskorijeniti kr{}anstvo iz svojih zemalja, kao {to su Ferdinand i Izabella iskori-
jenili islam u [paniji, kao {to je Louis XIV u Francuskoj protestantizam smat-
rao zlo~inom i kao {to je jevrejima tokom 350 godina bio zabranjen ulazak u
Englesku. Zbog toga {to je okrenula le|a zajedni~kim vjerskim aktivnostima sa
svim ostalim podru~jima kr{}anskog svijeta, nije se mogla ni poduzeti nikakva
inicijativa za pomo} isto~noj crkvi Azije od strane aktualnog dijela kr{}anskog
svijeta koji ju je smatrao jednim od ateisti~kih zajednica. Prema tome, to {to je
isto~na crkva nastavila svoje aktivno postojanje do dana{njih dana jedan je od
jakih dokaza da su vlasti, koje su slijedile Muhammeda, pokazivale jedan tole-
1
rantan vid uprave naspram kr{}ana.
Allah, d`. {., zabranio je ubijanje nevinih ljudi

Ubiti nevinog ~ovjek jedan je od najve}i grijeha prema Kur'anu:
... Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikoga, ili onoga koji na Zemlji nered
ne ~ini - kao da je sve ljude poubijao; a ako neko bude uzrok da se ne~iji ìvot
sa~uva - kao da je svim ljudima ìvot sa~uvao. Na{i poslanici su im jasne doka -
ze donosili, ali su mnogi od njih, i poslije toga, na Zemlji sve granice zla prela -
zili (Al-Ma'ida, 32).
I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zab -
ranio ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludni~e; - a ko to radi, is -
kusit }e kaznu! (Al-Furqan, 68).
Kao {to se vidi iz navedenih ajeta, velikom kaznom se prijeti osobama koje ubi-
ju nevinog ~ovjeka. Allah, d`. {., upozorava da je ubistvo samo jedne osobe zlo~in ra-
van ubistvu cijelog ~ovje~anstva. Ne postoji mogu}nost da ~ovjek koji ~uva granice
koje je uspostavio Allah, d`. {., ne samo da ubije hiljade nevinih ljudi, ve} da na{ko-
di ~ak i jednoj osobi.
Oni koji misle da }e bjeànjem od ovosvjetske pravde izbje}i odgovornost apso-
lutno ne}e mo}i pobje}i od polaganja ra~una poslije smrti, na Ahiretu, pred Allahom,
d`. {. Upravo iz tog razloga vjernici, koji znaju da }e za sva svoja djela odgovarati na-
kon smrti pred svojim Gospodarom, pokazuju veliku pedantnost u izvr{avanju
Allahovih naredbi i o~uvanju granica izme|u dobra i zla.

Allah, d`. {., nare|uje vjernicima
saosje}ajnost i milosr|e
U kur'anskim ajetima na slijede}i se na~in obja{njava moral muslimana:
A uz to da je od onih koji vjeruju, koji jedni drugima izdr`ljivost preporu~uju i ko-
ji jedni drugima milosr|e preporu~uju; oni }e biti - sretnici! (Al-Balad, 17-18).
Jedna od najbitnijih odlika morala koji Allah, d`. {., traì od Svojih robova kako
bi postigli spas na Danu odgovornosti, kako bi se domogli Njegove milosti i Dènneta
je, kako se vidi i iz navednog ajeta, biti jedan od onih "koji jedni drugima milosr|e pre-
poru~uju."
HARUN YAHYA ● 33
Dok islamski moral ima za cilj ìvot ispunjen mirom, sig -
urno{}u, ljubavlju i rado{}u...,

Stvarni izvor milosr|a je ljubav prema Allahovu, d`. {. Ljubav koju vjernik osje}a
prema svome Gospodaru biva povodom za osje}anje topline u srcu prema bi}ima koja
je On stvorio. Onaj koji voli Allaha, d`. {., osje}a iskrenu ljubav i bliskost sa Njegovim
stvorenjima. Zbog ove sna`ne ljubavi i privrènosti Gospodaru, Koji je Stvoritelj i nje-
ga, a i svih ostalih ljudi, prema svim ostalim se odnosi na lijep na~in, u svjetlu onoga
{to je nare|eno u Kur'anu. Zahvaljuju}i oìvotvorenju ovog uzornog morala, pojavlju-
je se istinsko milosr|e. Ovaj model saosje}ajnog i nesebi~nog morala, ispunjenog lju-
bavlju, na slijede}i na~in opisuje se u kur'anskim ajetima:
Neka se ~estiti i imu}ni me|u vama ne zaklinju da vi{e ne}e pomagati ro|ake i si -
romahe, i one koji su na Allahovu Putu rodni kraj svoj napustili; neka im oproste
i ne zamjere! Zar vam ne bi bilo drago da i vama Allah oprosti? A Allah pra{ta i
samilostan je (An-Nur, 22).
... terorizam ùdi za tipom dru{tva u kome }e gospodariti nasilje,

strah, nespokojstvo, tuga i haos.
HARUN YAHYA ● 35
I onima koji su Medinu za ìvljenje izabrali i domom prave vjere jo{ prije njih je
u~inili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, za-
to {to im se daje, ne osje}aju, i vi{e vole njima nego sebi, mada im je i samima pot -
rebno. A oni koji se u{~uvaju lakomosti, oni }e, sigurno, uspjeti (Al-Ha{r, 9).
Oni koji vjeruju i isele se, i bore se na Allahovom Putu, i oni koji daju skloni{te i
pomaù - oni su, zbilja, pravi vjernici - njih ~eka oprost i obilje plemenito (Al-An-
fal, 74).
I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro -

~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama bli`njim, i
kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u va{em posjedu.
Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u (An-Nisa', 36).
Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i oni-

ma ~ija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i prezaduènima, i u svrhe na
Allahovom Putu, i putniku. Allah je odredio tako! - A Allah sve zna i mudar je (At-
Tawba, 60).
Ovaj uzorni moral vjernika koji je opisan u navedenim ajetima proisti~e iz njiho-
ve duboke i iskrene ljubavi koju osje}aju prema Allahu, d`. {. A zbog ove privrènosti
oni pedantno primjenjuju kur'anski moral koji je naredio njihov Gospodar. Zbog mi-
losr|a i u~injene pomo}i vjernici nikoga ne namjeravaju ostaviti pod dugom i ne o~e-
kuju naknadu ~ak ni koliko izraz zahvalnosti. Ono {to oni postavljaju kao istinski cilj je
da svojim uzornim moralom postignu Allahovo zadovoljstvo po{to su svjesni da }e za
svoja djela odgovarati na Sudnjem danu. U nizu kur'anskih ajeta saop}ava se da }e
svjesno neizvr{avanje ovih Allahovih odredaba rezultirati dèhennemskim patnjama na
budu}em svijetu:
"[ta vas je u Sekar dovelo?"
"Nismo" - re}i }e - "bili od onih koji su namaz obavljali
i od onih koji su siromahe hranili! (Al-Muddassir, 42-44).
"Drìte ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri prìte, a onda ga u sindìre se -

damdeset lakata duge veìte, jer on u Allaha Velikog nije vjerovao i da se nahra-
ni nevoljnik - nije nagovarao!'' (Al-Haqqa, 30-34).
Allah, d`. {., u odre|enim ajetima na slijede}i na~in saop}ava da su poricanje onog
svijeta i nepodsticanje na pomaganje siroma{nih razlozi dono{enja ove odluke na Ahiretu:

Islamski moral nare|uje za{titu, potpomaganje i
dobro~instvo prema siroma{nim i sirotim.
Zna{ li ti onoga koji onaj svijet pori~e? Pa to je onaj koji grubo odbija siro~e, i ko-
ji da se nahrani siromah - ne podsti~e! (Al-Ma'un, 1-3).
I da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate! (Al-Fad`r, 18).

Kao {to se vidi i u navedenim ajetima, musliman opisan u Kur'anu odlikovan je
krajnjom saosje}ajno{}u i milosr|em. Neosporno je da osoba koja posjeduje ovakav
moral ne}e odobriti teror, jedno vandalisti~ko djelovanje usmjereno prema nevinom
stanovni{tvu. U biti, karakterna struktura terorista u apsolutnoj je opre~nosti sa kur'ans-
kim moralom. Terorist je nemilosrdna osoba koja na svijet gleda sa mr`njom i zlobom
i koja vapi za ubistvom, ru{enjem i prolijevanjem krvi.
[to se ti~e muslimana, odgojenog u moralu koji nalaè Kur'an, on svima pristupa
sa ljubavlju koju nalaè islam; s po{tovanjem se odnosi ~ak i prema idejama sa kojima
se ne slaè; u zategnutim situacijama uvijek je popustljiv, onaj koji smanjuje tenzije i
koji pokazuje uravnoteènost i hladnokrvnost. A u dru{tvu formiranom od ovakvih je-
dinki vladat }e jedna civilizacija razvijenija od zemalja koje se danas isti~u kao najmo-
dernije dràve, preovladavat }e jedan visoki socijalni moral, radost, spokojstvo, prav-
da, sigurnost, izobilje i beri}et.
HARUN YAHYA ● 37
Allah, d`. {., nare|uje toleranciju i pra{tanje
Ideja "tolerancije i pra{tanja, koja je izraèna u 199. ajetu kur'anskog poglavlja
Al-A'raf, "ti sa svakim - lijepo!...", predstavlja jednu od temeljnih normi islama.
Obrati li se pa`nja na historiju islama, sasvim jasno }e se vidjeti kako su musli-
mani u djelo provodili ovu bitnu odliku kur'anskog morala. Kao {to }emo vidjeti i u
narednim poglavljima, u svakoj ta~ki do koje su dopirali muslimani su formirali jed-
no slobodno i tolerantno okruènje. U miru i spokojstvu i pod istim krovom osigura-
li su ìvljenje naroda koji su im, u pogledu vjere, jezika i kulture, bili su{ta suprot-
nost; onima koji su im bili pot~injeni dali su mir i spokojstvo. Jedan od najbitnijih raz-
loga zbog kojih je stolje}ima uspjela ostati na nogama Osmanlijska imperija, koja se
prostirala na velikoj geografskoj povr{ini, bilo je oìvotvorenje tolerancije i razumi-
jevanja koje je nalagao islam. Muslimani, koji su stolje}ima bili poznati po svojoj to-
U zajednicama u kojima ìvi islamski moral zajedno je mogu}e vidjeti i crkve i dàmije i si-
nagoge. Ovaj prizor na kome se na istom mjestu nalaze bogomolje sve tri Boànske vjere
rezultat je tolerancije, pravde i miroljubivog pristupa u islamskom moralu.

leranciji i saosje}ajnosti, uvijek su bili najmilosrdniji i najpravedniji ljudi svog vre-
mena. U ovoj vi{enacionalnoj strukturi sve etni~ke grupe slobodno su ìvjele i provo-
dile svoje vjerske odredbe i obi~aje, {tavi{e, imali su pravo na ìvot prema pravu svo-
jih vjera.
Tolerancija, koja je u istinskom smislu svojstvena muslimanima, cijelom svije-
tu donosi mir i blagostanje jedino ukoliko se primjenjuje u svjetlu kur'anskih nared-
bi. Upravo se ajetom: "Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin
tvoj odjednom prisni prijatelj postati" (Fussilat, 34) u Kur'anu skre}e pa`nja na ovu
odliku.
Allah, d`. {., je u kur'anskim ajetima saop}io da je oprost uvijek bolji, a ajetom:
"Nepravda se moè uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah }e
nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu ~ine" (A{-[ura, 40) obradovao je ve-
likom nagradom vjernike koji posjeduju ovaj moral. A u drugom ajetu Allah, d`. {.,
na slijede}i na~in opisuje vjernike: "Za one koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici,
udjeljuju, koji srd`bu savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one koji dobra djela
~ine" (Ali 'Imran, 134) Allah, d`. {., je u Kur'anu saop}io da je bolje oprostiti ~ak i
kada vam neko na~ini nepravdu. Ajet koji govori o ovom pitanju glasi:
...I ti }e{ kod njih, osim malo njih, neprestano na vjerolomstvo nailaziti, ali im
oprosti i ne karaj ih! - Allah, uistinu, voli one koji ~ine dobro (Al-Ma'ida, 13).
Sve ovo pokazuje da su moralne vrline koje savjetuje Kur'an vrline koje }e lju-
dima donijeti mir, spokojstvo i pravdu. [to se ti~e barbarizma koji se trenutno nalazi
na dnevnom redu cijelog Svijeta i koji se zove "teror", on je djelo neznalica koji u bi-
ti nemaju nikakve veze sa vjerom. Kulturno rje{enje koje }e se primijeniti protiv po-
jedinaca i grupa koje svoje vandalizme nastoje ogrnuti pla{tom vjere je podu~avanje
javnosti istinskom kur'anskom moralu. Drugim rije~ima, islam i kur'anski moral nije
teroristi~ka podr{ka i povod za terorizam; naprotiv, to je lijek koje }e Zemlju spasiti
od teroristi~ke nevolje.
HARUN YAHYA ● 39
...Allah je prema ljudima zaista vrlo blag i
milostiv (Al-Baqara, 143).
LEGALNOST
RATA PREMA
KUR'ANU
P rema Kur'anu, rat je "nepoèljna nu`nost" kojoj se
pribjegava jedino u nu`di i koji se neizostavno mora voditi u odre|enim humanim i mo-
ralnim granicama.
U jednom kur'anskom ajetu saop}ava se da su nevjernici oni koji izazivaju rat na
Zemlji, a da Allah, d`. {., ne daje pristanak na rat:
...Kad god poku{aju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji
smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce (Al-Ma'ida, 64).
U bilo kojem nesporazumu vjernici moraju ~ekati dok
rat ne postane nuàn, dakle, u rat trebaju u}i u
slu~aju napada druge strane i
HARUN YAHYA ● 41
kada nestane druge alternative osim rata. Ova situacija se na slijede}i na~in saop}ava
u Kur'anu: "...Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! - neka takva bude kazna za nevjer -
nike! A ako se pro|u - pa, Allah zaista pra{ta i samilostan je" (Al-Baqarah, 191-192).
Dakle, vjernici su zaduèni da ~ekaju da suprotna strana ne{to poduzme, da preferi-
raju mir i sporazum, da ratuju jedino s ciljem odbrane u slu~aju napada sa druge
strane.
Obratimo li pa`nju i na ìvot Muhammeda, a. s., mo}i }emo uo~iti da je rat je-
dan metod kome se pribjegava jedino u slu~aju nu`de i u cilju odbrane.
Objava Kur'ana trajala je dvadeset i tri godine. Prvih trinaest godina trajanja Ob-
jave muslimani su kao manjina ìvjeli u Mekki, u jednom idolopokloni~kom sistemu,
gdje su svakodnevno bili izloèni veoma velikim presijama. Velikom broju muslima-
na ~injene su fizi~ke torture, neki su ubijeni, mnogima su oplja~kane ku}e i imovina,
konstantno su nailazili na uvrede i prijetnje. Unato~ tome, muslimani su nastavili ìv-
jeti bez posezanja za silom, a idolopoklonike su stalno pozivali na mir.
Na kraju, kada su idolopokloni~ke presije dosegle ta~ku nepodno{ljivosti, pre-
seljenjem u Yesrib (koji je kasnije nazvan Medina), gdje je vladala slobodnija i prija-
teljska atmosfera, muslimani su formirali svoju upravu. âk i nakon {to su formirali
Trenutni izgled
Medine, grada
u kome su,
nakon seobe,
Muhammed, a.
s., i muslimani
uspostavili
svoju vlast.

svoje politi~ko ustrojstvo, nisu se upu{tali u rat protiv agresivnih idolopoklonika
Mekke. Me|utim, nakon {to je objavljen slijede}i ajet, Muhammed, a. s., izdao je na-
redbu svojim ashabima da se pripremaju za rat:
Dopu{ta se odbrana onima koje drugi napadnu, zato {to im se nasilje ~ini - a
Allah ih je, doista, kadar pomo}i onima koji su ni krivi ni du`ni iz zavi~aja svo -
ga prognani samo zato {to su govorili: "Gospodar na{ je Allah!"... (Al-Had`d`,
39-40).
Ukratko, Allah, d`. {., je muslimanima dozvolio rat zato {to su bili izloèni pre-
siji i tiraniji. Drugim rije~ima, rat koji se dozvoljava je jedino rat u cilju odbrane. A
u drugim ajetima se upozoravaju muslimani da izbjegavaju nepotrebno provociranje
i nepotrebnu upotrebu sile:
I borite se na Allahovom Putu protiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpo -
~injite borbu! - Allah, doista, ne voli one koji zapodijevaju kavgu (Al-Baqarah,
190).
Nakon objave ovog ajeta dogodili su se ratovi izme|u muslimana i Arapa idolo-
poklonika. Me|utim, ni u jednom od tih ratova muslimani nisu strana koja je izazva-
la rat. [tavi{e, prihvatanjem jednog mirovnog sporazuma (sporazum na Hudejbijji) u
kojem je pristao na niz zahtjeva idolopoklonika, Muhammed, a. s., osigurao je mir i
atmosferu sigurnosti i izgradio jedan socijalni sklop u kome }e se sa idolopoklonici-
ma ìvjeti u miru. Idolopoklonici su, opet, bili strana koja je naru{ila sporazum i ko-
ja je bila povod za po~etak novog ratnog stanja. Me|utim, u ishodu brzog porasta bro-
ja muslimana, muslimanska vojska postala je toliko jaka da joj se Arapi idolopoklo-
nici nisu mogli oduprijeti, kada je Muhammed, a. s., sa ovom vojskom krenuo i osvo-
jio Mekku. Prilikom ovog pohoda nije bilo nikakvog prolijevanja krvi; nijednoj oso-
bi nije na~injeno ~ak ni najmanje zlo i neprijatnost. Da je htio, Muhammed, a. s., mo-
gao se osvetiti idolopokloni~kim liderima osvojenog grada. Me|utim, nije dirao ni
jednog od njih i, opra{taju}i im, ostavio ih slobodne u njihovom vjerovanju. Odu{ev-
ljeni ovako visokim moralom i karakterom, mu{rici }e kasnije samovoljno prihvatiti
islam.
Ne samo prilikom osvajanja Mekke, prilikom svih ratova i osvajanja za vrijeme

Muhammeda, a. s., veoma pedantno su {ti}ena prava nevinih i bespomo}nih. Na ovo
veoma bitno pitanje Muhammed, a. s., ~esto je podsje}ao vjernike, a svojim djelima
HARUN YAHYA ● 43
im to i prakti~no pokazivao. Tako se u jednom hadisu obratio vjernicima koji su kre-
nuli u rat: "Idite u pohod u skladu sa Resulullahovom vjerom! Me|utim, starce, ène
i djecu ne dirajte! Budite od onih koji su blagonakloni i milostivi. Allah, d`. {., voli
2
iskrene." O tome kakav stav muslimani moraju zauzeti ~ak i kada su u direktnom
ratu, Muhammed, a. s., u drugom hadisu isti~e slijede}im rije~ima:
"Djecu ne ubijajte! Ne usu|ujte se dirati one koji obavljaju molitvu u svojim

crkvama! Ne ubijajte ène i ostarjele! Ne palite i ne sijecite drve}e! Ni ku}e ne
ru{ite!"
Ova umjerena i miroljubiva politika Muhammeda, a. s., proisti~e iz temelja isla-

Kaba, koju svake godine posjeti
gotovo dva miliona muslimana iz
cijelog Svijeta, simbol je mira i tole-
rancije islama.
ma koje je Allah, d`. {., saop}io u Kur'anu. Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje vjernici-
ma da se lijepo postupa i prema onima koji nisu muslimani:
Allah vam ne zabranjuje da ~inite dobro i da budete pravedni prema onima koji
ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg ne izgone - Allah, za -
HARUN YAHYA ● 45
ista, voli one koji su pravi~ni - ali vam zabranjuje da prijateljujete sa onima ko -
ji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi~aja va{eg izgone i koji pomaù
da budete prognani... (Al-Mumtahina, 8-9).
Navedeni ajeti odre|uju odnos muslimana prema nemuslimanima: Musliman bi

se prema svim nemuslimanima trebao odnositi lijepo, samo ne bi trebao traìti prija-
telja u onome ko pokazuje neprijateljstvo prema islamu. Ako bi ovi {to pokazuju nep-
rijateljstvo napali muslimane i ako bi to bilo povod za rat, muslimani bi taj rat treba-
li voditi na jedan pravedan na~in i u granicama ljudskosti. Zabranjen je barbarizam
svake vrste, nepotrebna upotreba sile i nepravedno zlostavljanje. U drugom kur'ans-
kom ajetu Allah, d`. {., upozorava vjernike o ovom pitanju i saop}ava im da ih mr`nja
koju osje}aju prema neprijateljima nikako ne navede na nepravednost:
O, vjernici, du`nosti prema Allahu izvr{avajte, i pravedno svjedo~ite! Neka vas
mr`nja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni bude -
te! Pravedni budite, to je najbliè ~estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna
ono {to ~inite! (Al-Ma'ida, 8).
Zna~enje dìhada
Drugi veoma bitan pojam koji se, u skladu sa temom koju obra|ujemo, mora raz-
jasniti je i pojam dìhada.
Doslovan prijevod rije~i dìhad je trud, napor, naprezanje. Dakle, prema islamu,
vr{iti dìhad ima zna~enje truditi se, naprezati se. Muhammed, a. s., saop}io je da je
3
"najve}i dìhad onaj koji se vodi protiv svoga nefsa". Nefs podrazumijeva egoisti~-
ke strasti i pohlepu.
Kada analiziramo rije~ dìhad u kontekstu kur'anskog morala, onda dìhad do-
lazi u zna~enju idejne borbe za uspostavu pravde, mira i jednakosti, koja se vodi pro-
tiv onih koji tiraniziraju narod, pona{aju se nepravedno, koji primjenjuju torture i mu-
~enje, koji kr{e najlegitimnija ljudska prava. Isto tako, u punom smislu rije~i, dìhad
je i svaka nau~na borba koja se vodi protiv ateisti~kih i antivjerskih ideja.
Pored ovakvog idejnog i duhovnog zna~enja, u dìhad se ubraja i rat, kao fizi~-
ki na~in borbe. Me|utim, ovaj rat mora biti vr{en na na~in kako smo to prethodno opi-
sali, ograni~en i s ciljem odbrane. A kori{tenje termina dìhad za opisivanje terora,
odnosno upotrebu sile protiv nevinih ljudi velika je nepravda i zabluda!

Samoubistvo je ~in zabranjen Kur'anom
Drugo zna~ajno pitanje koje se na dnevnom redu pojavilo tako|er nakon poslje-
dnjeg teroristi~kog napada koji se dogodio u Americi vezano je za samoubila~ke na-
pade. Odre|eni ljudi koji posjeduju iskrivljena saznanja o islamu na~inili su krajnje
pogre{na saop}enja u smislu da ova miroljubiva vjera dopu{ta samoubila~ke napade.
Me|utim, kao ubistvo drugih ljudi, i samoubistvo je ~in koji je, tako|er, u suprotnos-
ti s islamom. Rije~ima "...i ne ubijajte se!" (An-Nisa', 29) Allah, d`. {., sasvim jasno
je zabranio samoubistvo. Po islamu, samoubistvo je kategori~ki zabranjeno, bez ob-
zira na okolnosti pod kojima se to dogodilo.
Jedan od osnovnih ci-

ljeva teroristi~kih
akcija - poput
bomba{kih napada i
podmetanja poàra -
jeste stvaranje straha,
zabrinutosti,
nesigurnosti i panike u
narodu.
HARUN YAHYA ● 47
...I ne ubijajte se
(ne izvr{avajte samoubistvo)!
Allah je, doista, prema vama
milostiv (An-Nisa', 29).
Izvr{enje samoubistva, a prema tome i samoubila~kog napada - zajedno sa tim

napadom okon~ati i ìvote hiljada nevinih ljudi - nije u skladu sa islamskim mora-
lom. Allah, d`. {., u Kur'anu je zabranio samoubistvo! Iz tog razloga, apsolutno je ne-
mogu}e da jedno ovakvo djelo po~ini osoba koja tvrdi da vjeruje u Allaha, d`. {., i da
se pridràva kur'anskih zapovijesti. Ovo mogu po~initi jedino oni koji pogre{no poz-
naju islam, koji su neobavije{teni o istinskom kur'anskom moralu, koji ne koriste
svoj razum i savjest, koji su pod utjecajem ateisti~ke ideologije, ~iji su mozgovi isp-
rani osje}ajem mr`nje i osvete. I svi bismo se trebali usprotiviti ovakvim akcijama!
Milosr|e, tolerancija i humanizam kroz historiju islama

Rezimiramo li ~injenice koje smo do sada iznijeli, moèmo re}i da je islamska
politi~ka doktrina (odnosno islamski stav i principi u kontekstu politi~kih pitanja)
krajnje umjerena i miroljubiva. Ova ~injenicu prihvataju i mnogi histori~ari i teolozi
nemuslimani. Jedna od ovih osoba je i biv{a monahinja i stru~njak za bliskoisto~nu
historiju, engleska histori~arka Karen Armstrong. U djelu Holy War (Sveti rat), u ko-
me analizira historiju tri velike Boànske vjere, Armstrong iznosi slijede}i komentar
o ovom pitanju:
Rije~ islam u arapskom jeziku potje~e od istog korijena kao i rije~ mir, a Kur'an

proklinje rat kao jedno anormalno stanje koje je opre~no Boìjoj èlji. (...) Is-
lam ne odobrava agresorski rat, odnosno rat koji je usmjeren ka uni{tenju sup-
rotne strane. (...) Islam prihvata da je rat neophodan i, u odre|enim situacijama,
smatra ga kao pozitivnu du`nost radi suzbijanja tiranije i surovosti. (Me|utim),
Kur'an pou~ava da rat treba biti ograni~en i da se, {to je mogu}e vi{e, vodi na
jedan human na~in. Ne samo protiv Mekkelija, ~ine}i savez sa lokalnim jevrejs-
kim plemenima, Muhammed je, u isto vrijeme, bio prisiljen boriti se i protiv
kr{}anskih plemena u Siriji, koja su planirala napad na njih. Me|utim, to opet
nije rezultiralo zaklju~kom da je on prokleo "Ehl-i Kitab" (kr{}ane i jevreje).
Njegovi muslimani su bili u situaciji da se brane, me|utim, nisu se upu{tali u
sveti rat protiv neprijatelja njihove vjere. Kada je kao komandanta muslimans-
ke vojske u rat protiv kr{}ana poslao Zubejda, svoga slugu koga je oslobodio,
Muhammed mu je naredio da se na Boìjem Putu bore hrabro, ali na jedan ljuds-
ki, human na~in. Naredio mu je da ne smiju uzmeniravati sve}enike, kalu|ere
ili monahinje i da ne smiju dirati nejake koji ne ratuju. Nikakvo krvoproli}e ne
smije se provoditi nad civilima, ne smije se posje}i ~ak ni jedno jedino drvo i
4
ni{ta se ne smije ru{iti...
Halife, koje su do{le nakon Muhammeda, a. s., u osvojenim zemljama su tako|er
uspostavljali atmosferu mira i sigurnosti kako za lokalno stanovni{tvo, tako i za no-
voprido{le. Prvi halifa hazreti Ebu Bekr je prilikom pohoda na Siriju izdao jednu di-
rektivu. Milosrdan i tolerantan poredak koji je traìo da se uspostavi na osvojenim te-
ritorijama predstavljao je uzoran primjer kur'anskog morala. Ta direktiva glasi:
Ljudi, dajem vam deset pravila koja }ete sr~ano primjenjivati: Nemojte izdati i
ne skre}ite sa Pravog Puta! Ne ubijajte djecu, ène i starce! Ne palite i ne uni{ta-
vajte stabla hurme i ne sijecite stabla bilo kojeg vo}a! Ne ubijajte deve, a ni bi-
lo {ta iz stada..! Nai}i }ete na one koji su svoj ìvot posvetili onosvjetskim pos-
lovima i ostavite ih u njihovim osamljenostima! Susrest }ete se sa onima koji
5
nude razli~ita jela; jedite, ali ne zaboravite spomenuti Allahovo ime!
A hazreti Omer, koji je preuzeo hilafet nakon hazreti Ebu Bekra i koji je poznat po
toleranciji, milosr|u i pravdi, sa lokalnim stanovni{tvom osvojenih dràva na~inio je raz-
li~ite sporazume koji predstavljaju primjere pravednosti i tolerancije. U Emannami (Do-
kument o sigurnosti) koju je dao Kr{}anima Jerusalema i Ludda, hazreti Omer je, npr.,
HARUN YAHYA ● 49
dao garancije da se ne}e ru{iti crkve i da se muslimani ne}e moliti u njima. Iste su bile i
garancije ponu|ene kr{}anima Lahma. Emannama data drugom nasturijanskom patriku
I{uayhebu (650.-660.) nakon osvajanja Medine tako|er je sadràvala garancije da se
6
crkve ne}e ru{iti, da se nijedna zgrada ne}e rekonstruirati u dàmiju. Hazreti Omer ostao
je dosljedan svim ovim sporazumima i garancijama. Pismo koje je tre}i nasturijanski
patrik poslao svome prijatelju veoma je zna~ajno zbog toga {to se milosr|e i tolerancija
muslimanskih lidera prema Ehl-i kitabijama saop}ava iz pera jednog kr{}ana:
Uop}e nas nisu uznemiravali (...) ovi Arapi koji su se predali Allahovoj volji.
Oni su se doista s po{tovanjem odnosili prema na{oj vjeri, vjerskim slu`benici-
7
ma, prema na{im crkvama i manastirima...
Ovi dokumenti o za{titi koje je davao hazreti. Omer pokazuju nam kakvu tole-
ranciju moè posjedovati vjernik ukoliko ìvi moralom koji je opisan u Kur'anu:
Ova Emannama zna~ila je za{titu vjere, ìvota, crkava i sinagoga za sve indivi-
due lokalnog stanovni{tva, zdrave i bolesne, dobre i lo{e. Kao {to ne}e biti
ru{ene, crkve ne}e biti ni naseljavane i ne}e im ni{ta faliti. Nikome od naroda se
ne}e na~initi ni najmanje zlo. Stavke ovog dokumenta (...) obaveze su halifa i
8
vjernika.
Svi ovi primjeri primjena su pravde koju je Allah, d`. {., u Kur'anu naredio vjer-
nicima. U jednom ajetu, Allah, d`. {., kaè slijede}e:
Allah vam zapovijeda da odgovorne slu`be onima koji su ih dostojni povjerava -
te i kada ljudima sudite da pravi~no sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! - A
Allah doista sve ~uje i vidi! (An-Nisa', 58).
A jedan od misionerskih lidera anglikanske crkve, Canon Taylor, u jednom
svom referatu na slijede}i na~in iznio je ljepote koje nalaè Kur'an:
... Odredio je du`nosti kao {to su klanjanje namaza, post i ~injenje dobra. Bacio
je ustranu izvje{ta~ene vrline koje su neiskrene i nestvarne, podvale i lakomis-
lenosti na~injene u ime vjere, moralne emocije koje se raznim na~inima mogu
iskrivljeno tuma~iti i me|usobno protuslovne rije~i onih koji raspravljaju o te-
ologiji. Zarobljenicima je ulio nadu u slobodu, ~ovje~anstvu bratske emocije i
9
potvrdio fundamentalne ~injenice ljudske prirode.
Pogre{no ubje|enje da su u osvojenim zemljama muslimani nasilno vr{ili isla-
mizaciju pobija se ~ak i od strane zapadnih analiti~ara; svi potvr|uju pravedan i tole-

Mir, sigurnost i toleranciju, koja je u vrijeme
muslimanske vlasti vladala u Jerusalemu, danas je
nadomjestio rat i sukob.
rantan odnos muslimana prema drugima. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in isti~e za-
padni analiti~ar L. Browne:
... Neosporne ~injenice dokumentiraju temeljnu neosnovanost tvrdnji kr{}ans-
kog porijekla koje govore o tome da su, pod prijetnjom ma~a, u osvojenim zem-
ljama muslimani narod utjerivali u islam. (...) Dinami~ni faktor u pozadini osva-
HARUN YAHYA ● 51
janja bilo je njihovo islamsko bratstvo kojim su pozivali narod. (...) A obim ovog
10
bratstva se, sa primaocima islama, {irio poput lavine.
Svi muslimanski vladari, koji su tokom historije upravljali {irokim podru~jem,
nastavili su se krajnje tolerantno i s po{tovanjem odnositi prema stanovni{tvu drugih
vjeroispovijesti. I jevreji i kr{}ani su krajnje slobodno i sigurno ìvjeli u islamskim
zemljama.
Islamska pravda i tolerancija vladala je, tako|er, i u periodu Seldù~ke i Osman-
lijske imperije. U svojoj knjizi The Preaching of Islam engleski analiti~ar Sir Thomas
Arnold na slijede}i na~in obja{njava kako su, zbog ovakvog seldù~kog stava, kr{}ani
èljeli u}i pod njihovu upravu:
"Ovaj osje}aj da je vjerski ìvot siguran pod islamskom upravom bio je povo-
dom da maloazijski (anadolski) kr{}ani toga vremena do~ekaju Seld_uke u
svojstvu spasilaca. (...) [tavi{e, s nadom u spas od despotizma Bizantijske im-
perije, stanovnici malih mjesta u Maloj Aziji su, u vrijeme Mihaila VIII (1261.-
1282.), pozvali Turke da zauzmu njihove kasabe. Mnogi od njih, bogati ili siro-
ma{ni, usudili su se, ~ak, na seobu u teritorije koje su se tada nalazile pod kont-
11
rolom Turaka."
Melik{ah, koji se nalazio na vlasti u najsjajnijem periodu Seld_u~ke imperije, sa
velikom tolerancijom i milosr|em pristupao je narodu osvojenih teritorija, a u ishodu
toga taj narod ga je spominjao sa velikom ljubavlju i po{tovanjem. Svi nepristrasni
histori~ari iskreno isti~u Melik{ahovo pravedno i tolerantno vladanje. Njegova tole-
rancija stvorila je ljubav prema njemu i u srcima naroda svetih Knjiga (ehl-i kitab).
[tavi{e, iz tog razloga su mnogi gradovi, na na~in rijetko sretan u historiji, svojevolj-
no prihvatali da u|u pod upravu Melik{aha. U sje}anjima sve}enika Odo de Diogloa,
pripadnika manastira St. Denis, koji je u drugim krsta{kim pohodima u~estvovao kao
specijalni pisar Louisa VII, koja su uvr{tena u aktualnoj knjizi Sir Thomasa Arnolda,
sasvim otvoreno se obja{njava kako su se muslimani pravedno odnosili prema svima,
bez obzira ko kojoj vjeri pripadao:
"Da, nakon one bijede i nesre}e koju su vidjeli, u srca muslimana Turaka nije
u{ao osje}aj saàljenja i stanje preostale povorke kriàra bilo bi mnogo tragi~-
nije. Turci su lije~ili rane ovih jadnika, dare`ljivo su hranili siroma{ne me|u nji-
ma i rije{ili ih njihovih nevolja. [tavi{e, odre|eni muslimani su otkupili francus-

ki novac, koga su Bizantinci trikovima i pod prijetnjom iskam~ili od hodo~as-
nika, i podijelili ga siroma{nim hodo~asnicima. Ovakvi za{titni~ki odnosi onih
koji su bili druge vjere i postupci Bizantinaca, istovjernika koji su ih upo{ljava-
li u napornim poslovima, tukli ih i varali, bili su takva prilika za razmi{ljanje
kr{}anskih hodo~asnika da su mnogi od njih svojevoljno prihvatili vjeru musli-
12
mana koji su ih spasili."
Ovi redovi ispisani od strane histori~ara iznose da su muslimanski vladari, koji
su posjedovali islamski moral, vladali tolerancijom, milosr|em i pravdom. Historija
Osmanlijske imperije, koja je stolje}ima slala nizam (regularna vojska u Osmanlijs-
koj imperiji - op. prev.) na tri kontinenta je, isto tako, puna primjera tolerancije.
Nastanjivanje jevreja, koji su u [paniji i Portugalu, od strane katoli~kih vlasti,
bili izloèni pokolju i progonu, na teritoriji koja se nalazila pod Osmanlijskom upra-
vom, u vrijeme sultana Bajazita II, veoma je efektan primjer tolerancije koju je na-
metnuo islamski moral. Katoli~ki kraljevi, koji su u tom periodu vladali velikim di-
jelom {panske teritorije, velike su presije vr{ili nad jevrejima koji su prethodno mir-
no ìvjeli pod muslimanskom upravom Endeluzije. Dok su u Endeluziji u miru ìvje-
Veliki broj kriàrskih vojnika i lidera ostalo je zbunjeno

muslimanskim pravednim, tolerantnim, milosrdnim i dobrotvornim
moralom, od koga nisu odustajali ~ak ni u toku rata, a to svoje
odu{evljenje jasno su izrazili u sje}anjima koja su naknadno pisali.
Na slici gore naslikan je prizor iz Drugih kriàrskih pohoda koje je
realizirao Louis VII.
HARUN YAHYA ● 53
Posljednja muslimanska uprava u [paniji sru{ena je 1492. g., a to podru~je su zauzeli kralj
Ferdinanda i kraljica Isabella. Na slici gore: detalj osvajanja grada.
li zajedno muslimani, kr{}ani i jevreji, katoli~ki kraljevi su preduzeli akciju nasilnog

pokr{tavanja cijele zemlje i s tim ciljem po~eli su vr{iti presije nad jevrejima, a pro-
tiv muslimana krenuli u otvoreni rat. Na kraju, 1492. godine, hem je sru{ena pos-
ljednja uprava muslimana, koji su bili stjerani na podru~je Granade na jugu [panije,
i izvr{en uàsan pokolj muslimana, hem su iz zemlje protjerani jevreji koji su odbili
pokr{tavanje.
Tako je dio ovih protjeranih jevreja uto~i{te potraìlo i na{lo na teritoriji koja se
nalazila pod upravom Osmanlija.
Osmanlijska mornarica pod komandom Kemal Reisa svojim brodovima je na
osmanlijsku zemlju prevozila protjerane jevreje i muslimane koji su se uspjeli spasi-
ti od pokolja.
Sultan Bajazit II, koji je u historiji poznat po svojoj velikoj pobo`nosti, ove je
izmu~ene jevreje, koji su u prolje}e 1492. protjerani iz [panije, nastanio na odre|ena

mjesta svoje imperije, a naro~ito na podru~ja Soluna, koji se sada nalazi pod gr~kom
upravom, Edirna, Livadiye i Tirhale, koje se nalaze u blizini Egriboza. Velika ve}ina
od oko 25.000 jevreja, koji danas ìve na podru~ju Turske potomci su upravo ovih
jevreja, iseljenika iz [panije. Vjeru i obi~aje koje su prije petsto godina donijeli sa so-
bom prilagodili su turskim uvjetima i, sa svojim {kolama, bolnicama, stara~kim do-
movima, kulturnim institucijama i novinama, vode jedan miran ìvot. Kao {to me|u
njima ima trgovaca i poslovnih ljudi, postoje i oni sa razli~itim zanimanjima od
stru~njaka u tehni~kim pitanjima, kao {to je arhitektura, do ekonomske propagande.
Pored toga, postoje i intelektualni krugovi nau~nika i umjetnika raznih profila. Dok u
mnogim evropskim zemljama jevrejske zajednice stolje}ima ìve u strahu od antise-
mitskih rasisti~kih napada, jevreji u Turskoj ìve u jednom krajnjem miru. âk je sa-
mo ova ~injenica dovoljna da se moè ustanoviti poimanje tolerancije i pravde koju
nalaè islam.
Saosje}ajnost i tolerancija, koju vidimo kod sultana Bajazita II, vaì i za sve os-
tale osmanlijske sultane. Osvajanjem Istanbula, sultan Mehmed je i jevrejima i
kr{}anima u gradu priznao pravo na slobodu ìvljenja. U jednom od svojih djela, u
Pobo`ni i bogobojazni sultan Bajazit II primio je jevreje, koji su

brodovima dolazili na osmanlijsku teritoriju, i osigurao im sve uvjete
kako bi mogli slobodno ispovijedati svoju vjeru.
HARUN YAHYA ● 55
kontekstu muslimanskog tolerantnog i pravednog vladanja, Andre Miquel, koji je
poznat po vrijednim djelima o islamskom svijetu, kaè slijede}e:
Kr{}anska populacija bila je pod veoma dobro organiziranim reìmom koga oni
nisu mogli na}i u vrijeme bizantijske i latinske uprave. Nisu bili izloèni nikak-
voj tiraniji. Naprotiv, imperija, a naro~ito Istanbul, bila je skloni{te {panskih
13
jevreja koji su u [paniji bili izloèni raznim torturama.
I u muslimanskim dràvama prije Osmanlija nemuslimanima su tako|er bila
priznata velika prava. Profesor teologije i me|unarodnih odnosa na Georgetown uni-
verzitetu John L. Esposito na slijede}i na~in isti~e da su jevreji i kr{}ani, koji su kroz
historiju do{li pod upravu muslimanskih dràva, nailazili na veliku toleranciju:
Za mnoge nemuslimanske zajednice koje su egzistirale na bizantijskoj i perzijs-
I za nemuslimanski narod koji je tokom dugog niza godina bio izloèn tiraniji bizantijske i latinske dràve,
osvajanje Istanbula od strane sultana Fatiha Mehmeda zna~ilo je slobodu ìvljenja.

Sultan Fatih Mehmed priznao je {iroka prava patrijar{iji, koja je prvi put autonomiju dobila za vrijeme
Turaka. Na slici: sultan Fatih Mehmed u trenutku primanja patrika.
koj zemlji i kojima su ina~e upravljali strani vladari, islamski reìm je zna~io
promjenu vlasti, ali ovi novi vladari su, u ve}ini slu~ajeva, bili popustljiviji i to-
lerantniji. Na kraju, ve}ina ovih zajednica posjedovala je vi{e autonomije i
ve}inom su pla}ali manje poreze. (...) Ispostavilo se da je islam jedna tolerant-
nija vjera, koja je jevrejima i lokalnim kr{}anima pruìla znatno vi{e vjerskih
14
sloboda.
Kao {to se razumije i iz ovog komentara, muslimani nikada kroz historiju
nisu bili "oni koji stvaraju nered"; naprotiv, u sva podru~ja, koja su osvojili, svim
ljudima, bez obzira na naciju i vjeroispovijest, donosili su pravdu i mir. U skladu sa
Allahovom naredbom: "I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A
roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ijama
bli`njim, i kom{ijama daljnjim, i drugovima, i putnicima, i onima koji su u va{em
posjedu. Allah, zaista, ne voli one koji se ohole i hvali{u" (An-Nisa', 36) prema svim
ljudima su se odnosili na najljep{i na~in.
Ukratko, osnovu kur'anskog morala ~ine postupci ispunjeni prijateljstvom me|u
ljudima, bratstvom, mirom i saosje}anjem i, sa ovim superiornim odlikama, islam ima
za cilj osloba|anje Zemlje od nereda. Kur'anske odredbe i njihovo primjenjivanje
kroz historiju od strane muslimana toliko je o~ito da ne dopu{ta nikakvu raspravu o
tome. (Radi detaljnijih podataka v. Pravda i tolerancija u Kur'anu, Harun Yahya, Kul-
tur Yayincilik, 2000.)
HARUN YAHYA ● 57
Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i
vjerovanje svoje s mnogobo{tvom ne mije{aju...
(Al-An'am, 82).
PRAVO LICE
IZVR[ILACA
TERORA U IME
VJERE
^ injenice koje smo do sada naveli pokazuju da je
organiziranje teroristi~kih akcija protiv nevinog stanovni{tva djelo koje je apsolutno op-
re~no vjerskom moralu. Nijedan iskren musliman ne moè po~initi jedan ovakav zlo~in.
Naprotiv, muslimani su zaduèni da zaustave po~inioce ovog zlo~ina, da uklone "nered na
Zemlji" i da svim ljudima donesu mir i sigurnost. Islam se ne moè stavljati u istu pozi-
ciju sa terorom; naprotiv, islam je vjera koja suzbija i koja je rje{enje protiv terora.
Ne moè postojati "kr{}anski", "jevrejski" ili "islamski teror". Up-
ravo, pogleda li se na strukturu osobe koja prakticira aktualni
teror, jasno se ispostavlja da je teror jedan soci-
jalni, a ne vjerski fakat.
HARUN YAHYA ● 59
Kriàri - barbari koji su naru{avali svoju vjeru
Istinska poruka jedne vjere ili nekog drugog idejnog sistema ponekad se moè
sasvim iskriviti od strane njenih navodnih pristalica. Kriàri, koji predstavljaju jedan
mra~ni period historije kr{}anstva, dobar su primjer toga.
Kriàri su bili evropski kr{}ani koji su, radi osvajanja Svete zemlje (okolina Pa-
lestine), krajem XI st. krenuli iz Evrope. Imali su, navodno, vjerski cilj, me|utim, do-
nosili su vandalizam i strah u sva mjesta kroz koja su prolazili. Kao {to }emo detalj-
nije vidjeti u narednim poglavljima, ~inili su masovne pokolje civila, oplja~kali su
mnoga sela i gradove. A kada su osvojili Jerusalem, u kome su pod muslimanskom
upravom u miru ìvjeli muslimani, jevreji i pravoslavni kr{}ani, po~inili su veliko
krvoproli}e i pokolj. Odsijecaju}i im glave, barbarski su pobili jevreje i muslimane.
15
"Pobili su sve Arape i Turke na koje su nai{li (...) poklali su sve i mu{karce i ène!"
- zapisao je jedan histori~ar. Jedan od kriàra, Raymond of Aguiles, "hvale}i se", na
slijede}i na~in opisao je ovaj vandalizam:
Desile su se fantasti~ni prizori koje je vrijedjelo vidjeti. Neki od na{ih ljudi - a
to su bili oni najmilosrdniji - sjekli su du{manima glave. Neki su ih ga|ali i oba-
rali strijelama, a neki su ih ìve bacali u vatru, mu~ili ih dugotrajnim ubijanjem.
Ulice grada bile su pune odsje~enih glava, ruku i nogu, tako da je bilo veoma
te{ko i}i ulicom a da se ne spotakne{ i padne{. Sve to, me|utim, nije ni{ta u po-
re|enju sa onim {to se desilo u Solomonovom hramu. [ta se tamo desilo?! Ako
vam kaèm istinu, mo`da }e vam te{ko biti povjerovati u to! Mogu re}i samo da
16
je nivo krvi u hramu dosezao do iznad koljena na{ih ljudi!
Gore navedenim metodama kriàrska vojska je u toku dva dana svirepo pobila
17
40 hiljada muslimana.
Kriàrski barbarizam bio je razuzdan do tih granica da su, u toku ~etvrtih kri-
àrskih pohoda, oplja~kali Istanbul, grad u kome su ìvjeli njihovi istovjernici. Nisu
se ustezali ~ak ni od nasilnog otimanja zlata iz crkava.
Neosporno je da je sav ovaj barbarizam opre~an kr{}anskoj politi~koj doktrini.
Zato {to je u biti kr{}anstvo, kako se isti~e u Novom zavjetu, "poruka ljubavi". U
Evan|elju po Mateju stoji da je Krist rekao svojim pristalicama: "...Ljubite neprija -
telje, molite za one koji vas progone" (Evan|elje po Mateju, 5/44). A u Evan|elju po
Luki saop}ava se da je Krist rekao: "Onomu tko te udari po jednom obrazu pruì i dru -
gi..." (Evan|elje po Luki, 6/29) Ni na jednom mjestu u Novom zavjetu nema nijedne

U svim mjestima u koja je u{la kriàrska vojska provodila je velike pokolje; ubijali
su civile i oplja~kali niz gradova.
HARUN YAHYA ● 61
odredbe koja bi ozakonila
nasilje, a nezamislivo je
ozakonjenje ubijanja nevi-
nih ljudi. Pojam "pokolja
nevine dje~ice" u Novom
zavjetu spominje se u slu-
~aju kada je okrutni jev-
rejski kralj Herod poku{ao
ubiti Krista dok je jo{ bio
tek ro|ena beba.
Dobro, kada je kr{}a-
nstvo jedna vjera ljubavi,
koja uop}e ne dozvoljava
Kriàrska vojska, koja je 12. septembra 1204. g. u{la u Istanbul,
nasilje, kako se desilo da oplja~kala je grad svojih istovjernika, a skidali su ~ak i zlato sa crkava.
su kr{}anski kriàri po~ini-
li najve}i vandalizam u historiji? Najve}i razlog toga je {to su kriàri bili jedna ban-
da, sastavljena od neukih ljudi za koje se moè re}i da su bili "ljudi sa dna". U pog-
re{nom smjeru su povedene mase koje gotovo ni{ta nisu znale o svojoj vjeri, koje u
svom ìvotu nikada nisu pro~itale, a mo`da ~ak ni vidjele Novi zavjet i koje su bile
neobavije{tene o moralnim kriterijima kr{}anstva. Jedna grupa, koja je nastupila u
ime vjere, pojavila se sa neistinom, sa kriàrskim sloganom "Tako Bog èli" i za so-
bom u barbarizam povukla ove neuke mase. Djela koja vjera kategori~no zabranjuje
oìvotvorili su kroz {iroke mase ovom obmanjiva~kom metodom.
Treba skrenuti pa`nju da su isto~ni kr{}ani, koji su u kulturnom pogledu u tom
periodu bili na daleko vi{em nivou, Bizantinci npr., bili daleko humaniji od kriàra.
Prije dolaska kriàra, a i nakon njihovog odlaska, pravoslavni kr{}ani vodili su jedan
zajedni~ki i miran ìvot sa muslimanima. Prema komentatoru BBC televizije, Terry
Johnsu, odlaskom kriàra sa Bliskog istoka "ponovo je zapo~eo civilizirani ìvot i pri-
18
padnici tri vjere su se opet vratili zajedni~kom ìvotu u Jerusalemu."
Primjer kriàra ukazuje na jednu generalnu ~injenicu: ako su sljedbenici neke
ideje daleko od civilizacije, u idejnom smislu nedovoljno razvijeni, ako su to "nepis-
meni" ljudi, tada je veoma visoka sklonost ka nasilju. Ova ~injenica vaì i za ideolo-
gije koje nisu vjerske. Svi komunisti~ki pokreti u Svijetu pristalice su nasilja, ali naj-

brutalniji i najkrvoèdniji od svih komunista bili su Crveni kmeri, koji su se pojavili
u Kambodì- zato {to su oni bili najnepismeniji i najneobrazovaniji komunisti.
Kao {to neobrazovani ljudi do ludila dovode ideju koja zagovara silu, isto tako
se i u ideju koja se protivi nasilju (u vjeru, npr.) moè umije{ati nasilje. I u islamskom
svijetu su se desili primjeri toga.
Karakter beduina prema Kur'anu

U vrijeme Muhammeda, a. s., u Arabiji su postojale dvije osnovne socijalne
strukture: gra|ani i beduini. U gradovima Arabije vladala je kultura koja je bila pri-
li~no napredna za uvjete toga vremena. Trgova~ke veze su ove gradove povezivale sa
vanjskim svijetom, i to je pove}avalo "duhovni horizont" gradskih Arapa. Posjedova-
li su kulturu odijevanja, zanimali su se za knjièvnost, a osobito za poeziju. [to se ti-
~e beduina, oni su bili nomadska plemena nastanjena u pustinji koja su posjedovala
veoma zaostalu kulturu. Apsolutno su bili neobavije{teni o de{avanjima iz oblasti
umjetnosti i knjièvnosti. Imali su grub karakter, koji je imao veze sa veoma o{trim
pustinjskim uvjetima u kojima su ìvjeli.
Islam se rodio i razvio me|u stanovnicima Mekke, koja je predstavljala jedan od
najva`nijih gradova Poluotoka. Me|utim, {irenjem islama, sva arabijska plemena su
ga postepeno prihvatala. Me|u ovim plemenima bili su i beduini. Ali, postojao je je-
dan problem u vezi sa njima: njihov kulturni i intelektualni nivo bio je sasvim nedo-
voljan za poimanje islamskih dubina. Njihovo stanje se na slijede}i na~in iznosi u jed-
nom kur'anskom ajetu:
Beduini su najve}i nevjernici i najgori licemjeri, i razumljivo je {to ne poznaju
propise koje Allah Svome Poslaniku objavljuje. A Allah sve zna i mudar je (At-
Tawba, 97).
Beduini, odnosno socijalne grupe koje su "najve}i nevjernici i najgori licemje-
ri" i koji su podesni za nepriznavanje granica, postali su u vrijeme Muhammeda, a. s.,
dio islamskog svijeta. Me|utim, u kasnijim periodima oni su po~eli predstavljati
problem u islamskom svijetu. Primjer toga je sekta haridìja, koja se razvila me|u be-
duinima. Osnovna je odlika ove izopa~ene sekte, koja je, zbog toga {to su iza{li izvan
sunnitskog u~enja, poznata pod imenom haridìje - pobunjenici, ta da su pripadnici
ove sekte krajnje o{tri, brutalni i fanati~ni. Potpunim iskrivljavanjem stvarnih zna-
~enja odre|enih ajeta, haridìje, koje ne posjeduju nikakvo shvatanje u kontekstu
HARUN YAHYA ● 63
Beduinske zajednice u vrijeme Muhammeda, a. s.,
bile su nomadska plemena koja su ìvjela u pustinji.
U te{kim pustinjskim uvjetima beduini su poprimili
grube i sirove karakterne linije.
kvaliteta kur'anskog morala i srì islama, zapodjenule su rat protiv svih muslimana
koji ne pripadaju njima. [tavi{e, organizirali su i "teroristi~ke" akcije. Jedan od naj-
bliskijih ashaba Muhammeda, a. s., koga je on prozvao "vratima grada znanja", haz-
reti Alija, ubijen je noèm prilikom napada koga je organizirao jedan haridìja.
A u potonjim periodima islama razvila se jo{ jedna surova organizacija poznata
pod imenom ha{ha{iti. Bila je to teroristi~ka organizacija sastavljena od militanata
koje je, jednostavnim sloganima i obe}anjima, bilo lahko zavesti, koji nisu posjedo-
vali nikakav uvid u bit i dubine islama i koji su, zbog svoje nepismenosti, zra~ili fa-
natizmom.
Drugim rije~ima, kako god su kriàri u potpunosti iskrivili stvarnu poruku
kr{}anstva i tuma~ili je kao doktrinu vandalizma, i odre|ene nastrane grupe koje su
se pojavile u islamskom svijetu tako|er su pribjegle brutalnostima proisteklim pog-
re{nim tuma~enjima islama. Njihova zajedni~ka strana je {to su to, kako Kur'an kaè,
"beduini", odnosno nepismeni, nekulturni, konzervativni ljudi opake i grube prirode.
Vandalizam kome su pribjegavali rezultat je ove njihove socijalne strukture, a nika-
ko produkt vjere za koju tvrde da joj pripadaju.

Teroristi su nemilosrdni,
jedini cilj im je uni{tenje
sniva~ ruskog anarhizma Michael Bakunjin i
O njegov u~enik Nachayev na slijede}i na~in definira-
ju idealnog terorista:
Idealni terorist je osoba koja je prekinula sve zakonite i moralne od-
nose sa legalnim poretkom i svim institucijama civiliziranog svijeta. (...)
19
Priznaju samo jednu nauku: uni{tenje.
Kao {to je razumljivo iz ovih rije~i Bakunjina i Nachayeva, teroristi su osobe koje su
prekinule sve veze sa svim institucijama, i materijalnim i duhovnim, koje, prema tome, negira-
ju sve moralne vrijednosti i koje ove institucije doìvljavaju kao smetnju i neprijatelja. A u jednoj
drugoj izjavi Bakunjin je rekao da bi "terorist trebao imati samo jedan cilj - nemilosrd-
no uni{tenje! (...) Uzimaju}i u obzir ovaj cilj, morao bi uvijek, neumorno i hlad-
nokrvno, biti spreman na smrt i na svojeru~no ubijanje onih koji ga spre~avaju
u tome!"
Portret terorista se slijede}im re~enicama skicira u Revolucionarnom priru~niku, knjizi koja se
smatra nekom vrstom priru~nika terorizma:
...Revolucionar, prema kome se grubo postupa, trebao bi, tako|er, biti grub prema drugima za-
nemaruju}i pritom ljubav, zahvalnost, pa ~ak i dostojanstvo. Mora jedino znati za hladnu po-
20
ùdnost revolucionarne misije, ~ija }e mu realizacija donijeti zadovoljstvo, dra` i nagradu.
Ove rije~i sasvim jasno razotkrivaju mra~nu stranu terorizma i pokazuju da je teror na ap-
solutno suprotnoj strani u odnosu na islam koji se zasniva na miru, toleranciji i ljuba-
vi. Po{to Allah, d`. {., ajetom "O, vjernici, ìvite svi u miru i ne idi-
te stopama {ejtanovim; on vam je, zaista, neprijatelj ot-
voreni!" (Al-Baqarah, 208) saop}ava da je mir jedini spas za lju-
de, a da je, suprotno tome - dakle, rat i sukob - slije|enje {ejta-
novog puta.
Michael
Bakunin
HARUN YAHYA ● 65
Teroristi~ka
psihologija masa
ruga zna~ajna odlika terorista je ~injenica da
D se oni pona{aju u skladu sa duhom mase. U ovoj
masi gubi se individualna misao i izbor, svi se usmjeravaju ka
jednom cilju. Osobe koje se pona{aju u duhu mase u stanju su uraditi
ono {to, u biti, ne bi mogli kada su sami; nastupaju nesvjesno i beskarakter-
no. Niz nepismenih i nerazboritih ljudi, koji su u mnogim zemljama {irom Svije-
ta uklju~eni u teroristi~ke grupe, ne znaju}i ~ak ni {ta ni radi ~ega rade, pod utjeca-
jem slogana i mase, zapadaju u jednu emocionalnu histeriju; u euforiji masovne psiho-
logije upli}e se u zlo~ine mase koje, u biti, samovoljno ne bi po~inio. U trenutku se mo-
è preobratiti u ubicu okrvavljenih ruku, agresivnog demonstratora, u terorista koji je u
stanju po~initi krajnje neljudska djela. Kada u|e u teroristi~ku grupu, osoba koja, kada je
sama, djeluje pokorno i smireno, u stanju je izazvati poàr, bezrazlo`no napasti prolazni-
ka, oplja~kati poslovni lokal, izvr{iti masovni pokolj; u stanju je da, ~ak, sam sebe baci u
smrt. Predaje se instrukcijama koje se daju u grupi i, ponesen snagom koju dobija od ma-
se, bez razmi{ljanja izvr{ava ono {to mu se naredi. Ve}ina onih koji u~estvuju u teroris-
ti~kim akcijama, zbog utjecaja masovne psihologije, a i zbog toga {to posjeduju slabu
volju i savjest, dolaze u stanje «razuzdanog» stada. Ovakve osobe bivaju podlo`-
ne provokaciji, netolerantne su i ne priznaju nikakva pravila.
Neispravnost ove «psihologije mase» i potrebu djelovanja u skladu svog ra-
zuma i volje na slijede}i na~in se saop}ava u jednom kur'anskom ajetu:
Ne povodi se za onim {to ne zna{! I sluh, i vid, i ra-
zum, za sve to }e se, zaista, odgovarati! (Al-
Isra', 36).

Jedan od izvora terorizma:
fanatizam Tre}eg svijeta
Historijski primjeri koje smo do sada naveli prili~no su rasvjetljavaju}i u kon-
tekstu razumijevanja potpuno irealnog pojma, koji u posljednje vrijeme zaokuplja
pa`nju svjetske javnosti i koji se definira kao navodni "islamski teror" - po{to oni ko-
ji, nastupaju}i u ime islama, i danas vr{e teror ili ga podràvaju - a oni predstavljaju
veoma neznatnu manjinu u islamskom svijetu - djeluju u skladu sa "karakterom be-
duina", a nikako u skladu sa u~enjem islama. Ni na koji na~in ne shvataju sr` islama.
Islam, koji je vjera mira i pravde, nastoje staviti u slu`bu barbarizma koji proisti~e iz
njihove socijalne i kulturne strukture. A {to se ti~e izvora ovog barbarizma, on leì u
nerazboritosti osoba koje ne uspijevaju pojmiti ljubav prema ljudima, a {to moèmo
definirati kao "fanatizam Tre}eg svijeta".
înjenica je da su muslimani {irom islamskog svijeta posljednjih nekoliko sto-
lje}a izloèni okrutnosti od strane zapadnih snaga ili njihovih "produènih ruku". Ko-
lonizatorske evropske zemlje, lokalni kolonizatori (Izrael, npr.) ili nasilni~ki lokalni
reìmi potpomognuti od strane Zapada po~inili su veliki zulum nad muslimanskim
narodima. Me|utim, to je stanje koje su muslimani morali shvatiti, analizirati ga i na
njega reagirati u svjetlu Kur'ana, koji nikada ne dopu{ta praksu "tiranijom protiv ti-
ranije". Naprotiv, kur'anskim ajetima Allah, d`. {., nare|uje muslimanima da "na zlo
uzvra}aju dobrim":
Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati, pa }e ti du{manin tvoj odjednom pris -
ni prijatelj postati (Fussilat, 34).
Neosporno je da muslimani imaju legitimno pravo da pokazuju otpor prema zu-

lumu koji se vr{i nad njima, da osje}aju netrpeljivost prema po~iniocima toga.
Me|utim, to nikako ne bi trebalo biti povod za slijepu mr`nju i nepravedno neprija-
teljstvo. O ovom pitanju Allah, d`. {., upozorava vjernike rije~ima "...I neka vas
mr`nja koju prema nekim ljudima nosite, zato {to su vam sprije~ili pristup âsnome
hramu, nikako ne navede da ih napadnete! Jedni drugima pomaìte u dobro~instvu i
~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah stra{no
ka`njava!" (Al-Ma'ida, 2).
HARUN YAHYA ● 67
Prema tome, nastupaju}i sa tvrdnjom o "predstavljanju mu~eni~kog naroda",
vr{iti teror nad nevinim ìvljem drugih naroda - nema nikakve veze sa islamom.
Drugo pitanje koje je ovdje potrebno naglasiti je da je za zulum i presiju zapad-
nih sila prema muslimanima, o kojima smo malo~as govorili, odgovoran materijali-
zam, koji je u XIX st. preovladao tom civilizacijom, ateisti~ke filozofije i ideologije,
a nikako cijeli Zapad. Evropski kolonijalizam nije izrastao iz kr{}anskog morala, nap-
rotiv, izrastao je iz ateisti~ke struje koja se suprotstavljala ovom moralu, a svoje naj-
ve}e vandalizme ostvarila je podr{kom socijal-darvinisti~ke ideologije XIX st. Kao
{to i danas u zapadnom svijetu jo{ postoje elementi surovosti, smutnje i konflikta,
postoji isto tako i jedna miroljubiva, dobronamjerna i pravedna kultura, koja svoje na-
dahnu}e crpi osobito iz kr{}anstva. Zapravo, temeljno idejno razilaènje u Svijetu ni-
je izme|u islama i Zapada, ve} izme|u antivjerskih struja (materijalista, ateista, dar-
vinista i sl.) i vjernika (vjernika Zapada, a i vjernika islamskog svijeta).
Drugi pokazatelj da fanatizam Tre}eg svijeta nema nikakve veze sa islamom je
~injenica da se ovaj fanatizam do skore pro{losti poistovje}ivao sa komunisti~kom
ideologijom. Kao {to je ve} poznato, teroristi~ke akcije, sli~ne onima koje se danas
organiziraju protiv Zapada, 60-ih i 70-ih godina realizirane su od strane komunisti~-
kih organizacija koje su veliku podr{ku uìvale od strane Sovjetskog Saveza. Upore-
do sa nestankom utjecaja komunisti~ke ideologije, jedan dio socijalnih struktura, ko-
je su porodile aktualne organizacije, nastoje koristiti islam. Ovaj "vandalizam ogrnut
pla{tom vjere", koga èle formirati dodavanjem odre|enih islamskih pojmova i sim-
bola na stare komunisti~ke ideje, u biti je apsolutno opre~an moralnim vrijednostima
koje predstavljaju sr` islama.
Posljednja stvar koju treba naglasiti u kontekstu ovog pitanja je ~injenica da is-
lam ne pripada nikakvom narodu ili odre|enoj geografiji. Islam je posljednja vjera
koju je Allah, d`. {., objavio ~ovjeku kao vodilju i upu}ena je cijelom ~ovje~anstvu.
Muslimani su zaduèni da svoju vjeru pravde objasne i predstave svim narodima svih
kultura i da srca tih ljudi pridobiju za nju.
Prema tome, protiv grupa ili pojedinaca koji pribjegavaju teroru nastupaju}i u
ime islama, koji formiraju nasilni~ke reìme i koji, umjesto reda, stvaraju nered pos-
toji jedno jedino rje{enje: predstavljanje i izno{enje islamskog morala; njegovo razu-
mijevanje i zaìvljavanje od strane {irokih masa.

Jedna od
teroristi~kih metoda
je stvaranje panike i straha
u narodu
edna od najbitnijih odlika terorizma je
J proizvoljan odabir cilja ili `rtve. A ovakav odabir
cilja je jedan od najbitnijih razloga za {irenje straha - zato {to to zna-
~i da se niko ne moè osje}ati sigurno. Ako ve} ne postoji nikakav specijalan
razlog da bilo ko bude meta, tada niko ne moè biti siguran. Potencijalna meta, isto ta-
ko, ni{ta ne moè uraditi da bi se za{titila - po{to terorist presu|uje po svojim pravilima i dje-
luje na mjestima i u vremenu koje sam odredi. A to pokazuje voluntaristi~ko pona{anje i
nemogu}nost prethodnog predvi|anja akcija politi~kog terora.
Teroristi~ke organizacije svoje ciljeve nasumce odabiraju prilikom

ubistva ili ranjavanja nevinog i bespomo}nog civilnog ìvlja. Autenti~an
primjer toga je eksplozija nervnog gasa u Japanu, u tokijskom metrou
20. marta 1995. g.
HARUN YAHYA ● 69
Opasnost radikalizma
Uporedo sa pojmom terora koga obra|ujemo u ovoj knjizi, drugo pitanje koje se
tako|er mora obraditi je i pojam radikalizma.
Radikalizam dolazi u zna~enju stava u politici i umjetnosti koji traì dosljedno,
temeljito i nepokolebivo provo|enje postavljenih zakona, odluka i principa. Radika-
lima se nazivaju prista{e radikalizma, odnosno oni koji idu za temeljitim promjena-
ma i koji u tom smislu koriste o{tre, surove, a ponekad i agresivne metode.
Kao i u svim ostalim prilikama, i u ovom slu~aju bi muslimanima trebao jedino
Kur'an sluìti kao kriterijum. A pogledamo li u Kur'an, vidjet }emo da se stav, koga
definiramo radikalizmom, ni u kom slu~aju ne podudara sa stavovima koje Allah, d`.
{., nare|uje vjernicima. Kada opisuje vjernike, Allah, d`. {., ih predstavlja kao one
koji su blagih rije~i, koji izbjegavaju sva|u i sukob, koji umjereno i prijateljski pris-
tupaju ~ak i onima koji izgledaju kao najve}i protivnici, kao one koji posjeduju nje-
àn karakter.
Jedan od primjera koji }e nam, kad je rije~ o radikalizmu, posluìti kao putokaz
je nare|enje "Blagim rije~ima govorite", koje je Allah, d`. {., izdao Musau i Harunu,
a. s., kada im je zapovijedio da idu kod faraona:
"Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite, ne bi li raz -
mislio ili se pobojao!" (Ta-Ha, 43-44).
Firaun je nevjernik koji je u svom vremenu i{ao najdalje u tiraniji i nasilju. Ne-
girao je postojanje Boga i sam sebe proglasio boànstvom. [tavi{e, bio je despot ko-
ji je prema vjernicima (sinovima Israilovim) primjenjivao stra{nu svirepost i pokolje.
Me|utim, kada se ide ~ak i jednom ~ovjeku koji je toliki neprijatelj, Allah, d`. {., svo-
jim poslanicima nare|uje "Govorite mu blagim rije~ima".
Obrati li se pa`nja na metodu na koju upu}uje Allah, d`. {., vidjet }e se da se
ovdje insistira na uspostavljanju dijaloga na jedan umjeren na~in, a nikako nije rije~
o sukobu kori{tenjem podbadaju}ih rije~i, razjaruju}ih slogana i uzbudljivih protest-
nih demonstracija.
Ostali odre|eni primjeri koji }e se muslimanima pokazati kao putokaz u komu-
niciranju mogu se na}i i u dijalogu izme|u [uajba, a. s., i nevjerni~kog naroda. Kur'an
nas na slijede}i na~in obavje{tava o ovom dijalogu:
I Medjenu - brata njihova [uajba. "O, narode moj,"- govorio je on - "Allahu se

Allah vam zapovijeda da odgovorne
slu`be onima koji su ih dostojni
povjeravate i kada ljudima sudite, da pravi~no
sudite. Uistinu je divan Allahov savjet!...
(An-Nisa', 58).
HARUN YAHYA ● 71
klanjajte, vi drugog Boga osim Njega nemate, i krivo na litru i na kantaru ne
mjerite! Vidim da u obilju ìvite i bojim se da vas jednog dana ne zadesi kazna,
pa da svi nastradate!
O, narode moj! Pravo mjerite i na litru i na kantaru i ne zakidajte ljudima stvari

njihove i ne ~inite zlo po Zemlji prave}i nered.
Bolje vam je ono {to Allah ostavlja kao dozvoljeno, ako ho}ete da budete vjer -
nici; a ja nisam va{ ~uvar."
"O, [uajbe," - govorili su oni - "da li vjera tvoja traì od tebe da napustimo ono
~emu su se preci na{i klanjali ili da ne postupamo sa imanjima na{im onako ka -
ko nam je volja? Ti si, zapravo, blage naravi i zreo ~ovjek!"
"O, narode moj,"- govorio je on - ''shvatite da je meni jasno ko je Gospodar moj

i da mi je On dao svega u obilju. Ja ne èlim ~initi ono {to vama zabranjujem;
jedino èlim u~initi dobro koliko mogu, a uspjeh moj zavisi samo od Allaha; u
Njega se uzdam i Njemu se obra}am!'' (Hud, 84-88).
Analizira li se ovaj dijalog, vidjet }e se da je [uajb, a. s., svoj narod pozivao u

vjeru u Allaha, d`. {., i na uzoran moral i da je, pri tome, koristio krajnje umjeren i
skroman stil komuniciranja. Odre|ene mudrosti koje se spominju u navedenim ajeti-
ma moèmo obazloìti na slijede}i na~in:
* "Ja nisam va{ ~uvar" - ovim rije~ima [uajb, a. s., svom narodu isti~e da on nad
njima ne èli uspostaviti nikakvu vlast; da nema tu namjeru, ve} im samo saop}ava
istine kojima ga je podu~io Allah, d`. {.
* "Ti si, zapravo, blage naravi i zreo ~ovjek!" - ove rije~i koje su nevjernici ko-
ristili za [uajba pokazuju da je on bio krajnje umjeren, blag i uljudan i da su to veoma
vidljive odlike koje prihvataju ~ak i nevjernici. Nevjernici priznaju da je [uajb, a. s.,
re{id, zreo, razuman i jedan krajnje umjeren ~ovjek.
Analiziranjem kur'anskih ajeta, vidi se da je umjerenost, blagost i tolerantnost u
opho|enju zajedni~ka odlika svih Boìjih poslanika. Allah, d`. {., Ibrahima, a. s., opi-
suje rije~ima: "Ibrahim je doista bio pun saàljenja i obazriv" (At-Tawba, 114). A ajet
koji opisuje moral posljednjeg Boìjeg poslanika, Muhammeda, a. s., glasi:
Samo Allahovom milo{}u ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbjeg -
li bi se iz tvoje blizine... (Ali 'Imran, 159).

Jedna vidljiva odlika radikalizma je "srditost u na~inu komuniciranja". Ovaj stil
se na veoma vidljiv na~in o~ituje kroz govor, pisanje i demonstriranje pristalica radi-
kalizma. Me|utim, srditost nije svojstvo i odlika iskrenog muslimana. Opisuju}i vjer-
nike, Allah, d`. {., u Kur'anu koristi slijede}e rije~i: "Za one koji, i kad su u obilju i
kad su u oskudici, udjeljuju, koji srd`bu savla|uju i ljudima pra{taju - a Allah voli one
koji dobra djela ~ine" (Ali 'Imran, 134).
Ina~e, ne postoji ni situacija koja bi od muslimana zahtijevala da pribjegavaju
srditom na~inu u komuniciranju. Jedina èlja koju bi jedan musliman trebao traìti od
drugih ljudi je da vjeruju u Boga i da ìve uzornim moralom. A to biva mogu}e jedi-
no ako Allah, d`. {., i njih uputi na Pravi Put. [to god mi uradili, koliko god ljudima
obja{njavali istinu, srca su u Allahovim rukama. Na ovu veoma bitnu ~injenicu Allah,
d`. {., vjernicima skre}e pa`nju slijede}im ajetom: "... A zar ne znaju vjernici da bi
Allah, kad bi samo htio, sve ljude na Pravi Put uputio..." (Ar-Ra'd, 31).
Drugi ajet, koji tako|er isti~e istu ~injenicu, glasi:
Da Gospodar tvoj ho}e, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa za{to onda ti da
nagoni{ ljude da budu vjernici? (Yunus, 99).
Zato je du`nost jednog vjernika da obja{njava Istinu i da ljude poziva u tu isti-

nu, na Pravi Put. Da li }e to oni prihvatiti ili ne}e, pitanje je koje je u potpunosti pre-
pu{teno njihovoj savjesti. I ovu ~injenicu Allah, d`. {., isti~e u Kur'anu saop}avaju}i
da "u vjeri nema prisiljavanja":
U vjeru nema prisiljavanja - Pravi Put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne
vjeruje u {ejtana, a vjeruje u Allaha - drì se za naj~vr{}u vezu, koja se ne}e pre -
kinuti. - A Allah sve ~uje i zna! (Al-Baqarah, 256).
Prema tome, ne moè se vr{iti nikakva prisila ni da nemuslimani prime islam i

postanu muslimani, a ni prisila da se oni koji su muslimani klonu grijeha i izvr{avaju
du`nosti koje im vjera nalaè. U tom smislu moè se jedino dati savjet. Obra}aju}i se
Muhammedu, a. s., Allah, d`. {., u odre|enim ajetima saop}ava da on, a samim tim i
svi iskreni muslimani, ne smije vr{iti prisilu:
Mi dobro znamo {ta oni govore; ti ih ne moè{ prisiliti, nego podsjeti Kur'anom
onoga koji se prijetnje Moje boji! (Qaf, 45).
HARUN YAHYA ● 73
Ubijanje ljudi i uni{tavanje okoline za teroriste predstavlja jedan "na~in ìvljenja", a prolijevanje krvi za njih
predstavlja nasladu i cilj. Zato oni mogu nemilosrdno pucati na nevine stanovnike, baciti bombu na malu djecu, dizati
zgrade u zrak...
Reci: "O, ljudi, Istina vam dolazi od Gospodara va{eg, i onaj ko se uputi Pravim
Putem - uputio se za svoje dobro, a onaj ko krene stranputicom, krenuo je na
svoju {tetu, a ja nisam va{ odvjetnik!" (Yunus, 108).
Muslimani, isto tako, ne mogu biti ni radikali s obzirom da su zaduèni da pozi-

vaju na Pravi Put, da ne vr{e pritisak na ljude i da ih ne prisiljavaju ni na {to i da se
~ak i najve}im bezdu{nicima obra}aju "blagim rije~ima". Radikalizam brani i prim-
jenjuje sve ono {to je suprotno svim ovim odlikama koje smo naveli. U biti, radikali-
zam je izvanislamski politi~ki stav i idejna tendencija koja je u islamski svijet u{la
naknadno. Upravo, analiziraju li se socijalni fakti koji se definiraju pod pojmom ra-
dikalizma, vidjet }e se da je to jedna zbirka metoda koje su, zapravo, ranije kori{tene
od strane komunista i da je to jedan izraz "àra paganskog" (Al-Fath, 26) koji, zapra-
vo, nema nikakvog mjesta u islamu.
Svi muslimani moraju se dràti daleko od ovog o{trog, srditog i konfliktnog na-
~ina komuniciranja, koji je opre~an kur'anskom duhu i su{tini, a umjesto toga mora-
ju usvojiti umjereni, blagi, tolerantni, smireni i saosje}ajni stil koga je Allah, d`. {.,
opisao u Kur'anu. Svojom zrelo{}u, tolerancijom, umjereno{}u, ponizno{}u i du{ev-
nim mirom muslimani bi trebali biti uzor cijelom svijetu; trebali bi ostale zapanjiti so-
bom, a, prema tome, i islamskim moralom. Trebali bi, ne samo u ovim ve} i u drugim

oblastima, kao {to su nau~ni, kulturni, umjetni~ki, estetski, izraàvati i na najljep{i
na~in ìvjeti islam, a simbolizirati svijet.
I obja{njenje islama i put borbe protiv ideja koje su u opre~nosti sa islamom pro-
lazi kroz ove navedene predstave. U narednom ajetu Allah, d`. {., na jedan sasvim ja-
san na~in saop}ava stil koji musliman treba koristiti prilikom pozivanja na Pravi Put:
Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljep{i
na~in raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s Puta Njegova, i On
zna one koji su na Pravom Putu (An-Nahl, 125).
Psihologija terora i njezine metode

Pojam terora ima {iri obim zna~enja od onoga koji se koristi u svakodnevnom je-
ziku.
Generalno, teror u dana{njem jeziku predstavlja oruànu borbu koju, u princi-
pu, vode radikalne grupe. Teror doslovno zna~i izazivanje straha, zastra{ivanje .
Me|utim, ovo izazivanje straha i zastra{ivanje je prili~no velikog obima i predstav-
lja stanje straha i nasilja, stanje koje se odraàva u svim sferama ljudskog ìvota. Te-
ror sadrì jedan sistemati~an i pove}an strah radi nametanja ljudima odre|ene ideje i
postupaka te sve vrste nasilja koje bi pobudile strah. Me|utim, cilj prema kome je
usmjeren teror, u svakom slu~aju, direktno ili indirektno, bivaju civili.
Teroristi~ke organizacije koriste se terorom da bi na svoju stranu pridobile jav-
nost; ra~unaju da }e zadavanjem straha posti}i mo}, a sa tom snagom javnost ili, u
ve}ini slu~ajeva, jedan dio javnosti pridobiti na svoju stranu. Vrsta terora o kome up-
HARUN YAHYA ● 75
ravo govorimo je ono {to se prvo poima pri spominjanju rije~i teror, a generalno se
oslovljava kao desni~arski teror.
Me|utim, postoji jo{ i teror koji je vidljiv u zemljama Tre}eg svijeta i koga prim-
jenjuju diktatorski reìmi. Logika koja je ovdje vidljiva zapravo nije ni{ta drugo do
makro praksa logike ljevi~arskog terora. Kadar koji posjeduje vlast ili diktator je tla-
~itelj; vlast koristi jedino radi li~nih interesa i zbog toga je sukobljen sa razli~itim
dru{tvenim opozicijama. U tom slu~aju, da bi dokazao da je ja~i od opozicije, aktual-
ni reìm koristi istu formulu: primjenjuje teror da bi ga se narod bojao. A taj strah mu
osigurava mo}.
Teroristi~ke organizacije isti~u da im je, u skladu sa ideologijom koju zastupa-
ju, cilj uklanjanje uprave i vlasti, za koju smatraju da stvara tiraniju i nepravdu i, na
taj na~in, uspostavu jednog sretnog i pravednog na~ina ìvota. Me|utim, to uop}e ni-
je realan pristup. Za one koji posjeduju ovakvo shvatanje, Allah, d`. {., kaè slijede}e
u prvim ajetima sure Al-Baqarah:
Kada im se kaè: "Ne remetite red na Zemlji!" - odgovaraju: "Mi samo red us -
postavljamo!" Zar?! A, uistinu, oni nered siju, ali ne opaàju (Al-Baqarah, 11-
12).
Ubijanje ljudi za teroriste predstavlja oblik ìvljenja. Bezdu{no su u stanju pu-
cati na nevine ljude, baciti bombu na malu i sasvim nedu`nu dje~icu. Prolijevanje krvi
njima zna~i nasladu, nasladu i cilj. Izlaze iz ljudskosti i pretvaraju se u razjarene div-
lje ìvotinje. Ukoliko se me|u njima pojavi neko ko pokazuje i najmanji osje}aj mi-
losti, odmah ga izbacuju iz stroja progla{avaju}i ga kukavicom ili izdajicom. Ina~e, u
ve}ini slu~ajeva oni se i me|usobno oruàno obra~unavaju i organiziraju se me|usob-
ne krvave ~istke unutar razli~itih frakcija.
Kao {to se vidi, terorizam nije ni{ta drugo do jedan satanski vulkan koji bljuje
krv. Ko god da podr{ku ovom kolu vandalizma, daje podr{ku jednom satanisti~kom
sistemu. Nikoga ne bi smjelo zavarati to {to teroristi koriste vjerske pojmove, {to dje-
luju pod vjerskim simbolima. Teroristi, koji se na taj na~in zaogr}u la`nim pla{tom
vjere, ~ine dva zlo~ina. Prije svega, zbog toga {to izazivaju krvoproli}e, a potom {to,
predstavljaju}i da to ~ine u ime vjere, ~ine jednu antivjersku propagandu.
Kao {to smo i ranije naveli, vjera i teror dva su apsolutno opre~na stajali{ta. Kao
svoj put, terorizam se opredjeljuje za agresivnost, ubijanje, rat, zadavanje bola, tira-

Pored fizi~kih {teta koje ~ine ljudima, jedan od najbitnijih ciljeva terorista je i psihi~ko uni{tavanje naroda. Nemogu}e je da
istinski vjernici budu teroristi, oni koji u narod siju strah, bezna|e i tugu, po{to, suprotno terorizmu, vjerski moral zahtijeva
ulaganje napora na zaìvljavanju ljubavi, mira, sigurnosti, saosje}anja, radosti i nade.
HARUN YAHYA ● 77
Ubijanje nevinih i bespomo}nih ljudi prema
kur'anskom moralu predstavlja najgori vid zuluma.
Allah, d`. {., zabranjuje teror i svaku smutnju, a
proklinje one koji se bave tim djelima.

niziranje... Me|utim, prema Kur'anu, sve to predstavlja zulum. Allah, d`. {., nare|uje
mir, dogovor, ~injenje dobra i dovo|enje u red me|uljudskih odnosa. Saop}ava nam
da zabranjuje teror i svaku vrstu nereda i da proklinje one koji se nalaze u akcijama
ove vrste:
A oni koji ne ispunjavaju du`nosti prema Allahu, iako su se na to ~vrsto obave -
zali, i kidaju ono {to je Allah naredio da se po{tuje, i ~ine nered na Zemlji - njih
~eka prokletstvo i najgore prebivali{te! (Ar-Ra'd, 25).
Temeljna karakteristika onih koji se nalaze u terorizmu, koji su se, na neki na-
~in, upleli u ovaj zulum jeste da su oni daleko od straha od Allaha, d`. {., i ljubavi pre-
ma Njemu, da imaju okamenjena srca i jedno bolesno duhovno stanje. Allah, d`. {., u
Kur'anu na slijede}i na~in spominje ljude ovog karaktera:
I ne slu{aj nijednog krivokletnika, prezrena, klevetnika, onoga koji tu|e rije~i
prenosi, {krtca, nasilnika, velikog grije{nika, surova i, osim toga, u tu|e pleme
uljeza! (Al-Qalam, 10-13).
Neopravdano nasilje i agresivnost tako|er su djela koja Allah, d`. {., zabranju-
je. U islamu su, dakle, zabranjena ova djela, koja se danas karakteriziraju kao teror i
anarhija:
Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe, i neopravda -
no nasilje, i da Allahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokaz objavio
nije, i da o Allahu govorite ono {to ne znate!" (Al-A'raf, 33).
HARUN YAHYA ● 79
...Bojte se Allaha,
jer Allah dobro zna ono {to ~inite!
(Al-Ma'ida, 8).

Akcije nasilja
teroristi koriste kao svoj
osnovni propagandni metod
kcije nasilja teroristi vide kao jedan na~in

A propagande svojih organizacija. Dakle, ubijanje ne-
vinih ljudi, plja~ka banke, atentat, kidnapiranje ljudi, bomba{ki napad - za teroris-
ta predstavljaju svojevrsnu propagandu i metod borbe. Ovaj stav, koji se moè rezimirati
kao "samo jednom akcijom u jednom danu osigurati ve}u propagandu od miliona saop}enja", iznosi
teroristi~ku privrènost nasilju. Mentalitet, koji je daleko od svih humanih osje}aja, saosje}anja, mi-
losr|a, sporazuma i tolerancije podr{ku moè imati jedino u onim zajednicama koje su daleko od kur'anskog
morala i u kojima su utjecajne antivjerske i ateisti~ke ideologije. Iz tog razloga, uklanjanje aktualnog mra~nog
na~ina razmi{ljanja i mentaliteta mogu}e je jedino {irokim zaìvljavanjem kur'anskog morala u javnosti.
Teror izgleda kao propa-

gandni mehanizam
odre|enih
organizacija. Cilj im je
nano{enje {tete ili
uni{tenje ljudi i njihova
vlasni{tva. Aktualne
organizacije misle da na
taj na~in pove}avaju svoj
utjecaj i mo}.
HARUN YAHYA ● 81
Allah poziva u Ku}u mira i
ukazuje na Pravi Put onome kome On ho}e
(Yunus, 25).
STAV
ISLAMA PREMA
ZAJEDNICAMA SVETIH
KNJIGA
P aralelno sa savremenim pitanjem terora, druga
veoma zna~ajna tema koja je do{la na dnevni red svjetske javnosti je odnos izme|u islama
i Zapada. Kao {to je ve} poznato, odre|eni analiti~ari su '90-ih iznijeli da se Svijet nalazi
pred jednim sukobom islam-Zapad. Upravo je to i glavna tema poznate teze i djela
Samuela Huntingtona Sukob civilizacija. Me|utim, ova teza zasniva se na utopisti~kom
scenariju koji proisti~e iz pretjeranog utjecaja odre|enih neukih i radikalnih ele-
menata u objema civilizacijama. U principu, ne moè postojati sukob
izme|u islamske i zapadne civilizacije, po{to je jevrejsko-
kr{}ansko uvjerenje, koje ~ini temelje zapadne civi-
lizacije, u skladu i savezu sa islamom, a
nikako u sukobu.
U Kur'anu se jevreji i kr{}ani nazivaju "zajednicama svetih Knjiga" (ehl-i kitab).
Razlog tome je {to su pristalice obje ove vjere pot~injene svetim Knjigama koje je
objavio Allah, d`. {. A {to se ti~e islamskog stava prema ovim zajednicama, on je kraj-
nje tolerantan i pravedan.
Pravedni islamski stav prema ehl-i kitabu formiran je jo{ u periodu ra|anja islama.
Kao {to je poznato, muslimani su u tom periodu bili u poziciji manjine koja je, pod pre-
sijama i torturama idolopoklonika, u Mekki nastojala o~uvati svoju vjeru. Zbog ja~ine
ovih presija neki muslimani su donijeli odluku o napu{tanju Mekke i traènju azila kod
pravednijih vladara. Muhammed, a. s., rekao im je da uto~i{te potraè kod etiopskog
kralja Nedà{ija, koji je bio kr{}anin. Kada su do{li u Etiopiju, muslimani, koji su
poslu{ali ovaj savjet, zatekli su jednu krajnje pravednu vlast koja ih je primila ljubazno
i s po{tovanjem. Kralj Nedà{i odbio je zahtjeve idolopokloni~kih izaslanika koji su
traìli izru~enje muslimana, a muslimanima saop}io da slobodno mogu ìvjeti u nje-
govoj zemlji.
Ovakvo kr{}ansko pona{anje, koje se zasniva na idejama saosje}ajnosti, milosr|a
i pravi~nosti, ~injenica je na koju je Allah, d`. {., skrenuo pa`nju u Kur'anu:
... i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbliì prijatelji oni koji govore: "Mi smo
kr{}ani" - zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne ohole (Al-
Ma'ida, 82).
Zajedni~ko vjerovanje i
vrijednosti muslimana i ehl-i kitaba
Kr{}ansko i muslimansko vjerovanje zajedni~ko je u mnogo pravaca. Na isti na~in
i jevrejstvo sa islamom dijeli dosta zajedni~kih vjerovanja. Kur'anskim ajetom "...Mi
vjerujemo u ono {to se objavljuje nama i u ono {to je objavljeno vama, a na{ Bog i va{
Bog jeste - jedan, i mi se Njemu pokoravamo" (Al-'Ankabut, 46) Allah, d`. {., isti~e da
su muslimani i ehl-i kitab saglasni u vjeri u Boga.
Pristalice sve tri vjere:
* vjeruju da je Bog cijeli Kosmos stvorio iz ni~ega i da Svojom neograni~enom
mo}u gospodari cijelom materijom;
* vjeruju da je Bog, na jedan ~udotvoran na~in, stvorio ìva bi}a i ~ovjeka i da
~ovjek posjeduje du{u koju mu je Bog udahnuo;

Kr{}ani i jevreji su u Kur'anu oslovljeni kao "ehl-i kitab". U Kur'anu se, isto tako, nare|uje izraàvanje po{tovanja, ljubavi,
milosr|a i bliskosti prema ehl-i kitabijama. Pristalice obiju ovih vjera vjeruju u Knjige koje je Bog objavio i brane iste moralne
vrijednosti kao i muslimani.
* vjeruju u proìvljenje nakon smrti, raj i pakao, u postojanje meleka (an|ela), te

da je Bog na{e ìvote zasnovao na sudbini;
* vjeruju da je kroz historiju Bog ljudima poslao niz vjerovjesnika kao {to su Nuh,
Ibrahim, Ishak, Yusuf, Davud, a. s., a muslimani vole sve ove vjerovjesnike. U jednom
kur'anskom ajetu se na slijede}i na~in prenosi da muslimani ne prave nikakva razdva-
janja me|u vjerovjesnicima:
Poslanik vjeruje u ono {to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici -
svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove:
"Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih!" I oni govore: "ûjemo i
p o k o r a v a m o s e ; o p r o s t i n a m , G o s p o d a r u n a { ; T e b i } e m o s e v r a t i t i ! " (Al-
Baqarah, 285).
HARUN YAHYA ● 85
Ne samo u pitanjima vjere, ehl-i kitab su u skladu sa muslimanima i u pitanjima
moralnih vrijednosti. U savremenom svijetu, u kome se veoma brzo {iri nemoralnost
poput prostitucije, homoseksualizma i droge i model sebi~nih, koristoljubivih i
nemilosrdnih ljudi, ehl-i kitab i muslimani vjeruju u zajedni~ke vrline: ~estitost,
~ednost, poniznost, nesebi~nost, saosje}ajnost, milosr|e, ljubav...
Pored muslimana, i pristalice ehl-i kitaba danas vode borbu protiv amoralnih pojava koje sve vi{e uzimaju maha, kao {to je
prostitucija, narkomanija i homoseksualizam, a, isto tako, odlike, poput ~ednosti, po{tenja i po`rtvovanosti, pristalice sve tri
vjere prihvataju kao najve}e moralne vrline.

Zajedni~ki neprijatelji muslimana i ehl-i kitaba
Druga bitna ~injenica koja zbliàva kr{}anstvo, jevrejstvo i islam jesu ateisti~ke
filozofije, koje su veoma utjecajne u savremenom svijetu, i nesre}e koje one
prouzrokuju.
Me|u najpoznatijim ateisti~kim ideologijama koje su ~ovje~anstvu zadale najve}e
nevolje moèmo navesti idejne struje kao {to su materijalizam, komunizam, fa{izam,
anarhizam, rasizam, nihilizam i egzistencijalizam. Obmanjeni njihovim falsificiranim
dijagnozama o evoluciji, dru{tvu i ~ovjeku, obmanjuju}im definicijama i ilustracijama,
veliki broj ljudi je izgubio svoju vjeru ili pao u sumnju. [tavi{e, ove ideologije su ljude,
zajednice i narode odvele u velike krize, sukobe i ratove i ~ovje~anstvu donijele velike
katastrofe. I u surovostima, nevoljama i krizama, koje ~ovje~anstvo jo{ preìvljava,
veliki udio imaju ove ideologije.
Negiranjem kreacionizma (stvaranja) i postojanja Allaha, d`. {., aktualne ide-
ologije zasnivaju se na zajedni~koj osnovi, na Darvinovoj teoriji evolucije, koja,
navodno, predstavlja jednu nau~nu postavku. Darvinizam predstavlja temelj ili osnovu
ateisti~kih filozofija. Ova teorija tvrdi da ìva bi}a evoluiraju zahvaljuju}i slu~ajnos-
tima i borbi za opstanak. Prema tome, najbitnija pouka koju je darvinizam dao ~ovjeku
je da "nije odgovoran ni pred kim, da je za svoj ìvot zahvalan slu~ajnostima, da se mora
boriti da bi opstao i da, radi toga, u slu~aju potrebe, treba drugoga satrati. Ovaj svijet je
svijet sukoba i interesa." Socijalne poruke koje daju darvinisti~ki pojmovi poput
"prirodne selekcije", "borbe za opstanak" i "opstanak jakih" upravo su ovi savjeti.
Ovakvo poimanje morala upu}uje ljude na sebi~nost, koristoljubivost, nemilosrdnost i
surovost, a uni{tava kvalitete kao {to su saosje}ajnost, milosr|e, nesebi~nost i skrom-
nost. Sve to, isto tako, predstavlja kao jedan od neophodnih "ìvotnih zakona".
Nesumnjivo je da su ova darvinisti~ka podu~avanja u potpunoj opre~nosti sa
vjerovanjima ehl-i kitaba i kur'anskim porukama. Prema tome, darvinisti~ko u~enje
predstavlja osnovu jednog svijeta koji je, tako|er, u direktnoj opoziciji sve trima
vjerama.
Naspram ove ~injenice, ehl-i kitab, koji vjeruju u Boga i prihvataju uzoran moral
kome On podu~ava, i muslimani trebaju sklopiti me|usobni savez. Pristalice sve tri ove
vjere moraju zajedni~kim snagama cijelom Svijetu objasniti zablude darvinizma, koji
ina~e ne posjeduje nikakvo nau~no upori{te i koji se nastoji odràti u ìvotu samo zbog
HARUN YAHYA ● 87
toga {to on predstavlja temeljnu podr{ku materijalisti~koj filozofiji. Zajedni~kim
snagama bi trebali voditi idejnu borbu protiv moralne degeneracije i svih ostalih
destruktivnih ideologija (komunizma, fa{izma, rasizma) koje svoju inspiraciju nalaze u
ateizmu. U slu~aju realizacije toga, Svijetom }e u veoma kratkom roku zavladati mir,
sigurnost i pravda.
Ateisti~ke ideologije poput fa{izma, komunizma i masonizma tokom historije ~ovje~anstvu su donijele nevolje i katastrofe,
a dru{tva podu~ile silnoj mr`nji.

U modelu ìvota koji je ~ovje~anstvu ponudio darvinizam postoji kavga i mr`nja. Vjeruje se da je napredak zajednice mogu} jedino
postojanjem sukoba. Me|utim, historija je pokazala da je ovakva praksa ~ovje~anstvu priredila samo katastrofu.
HARUN YAHYA ● 89
Antisemitizam je rasizam koji je potpuno opre~an islamu
Antisemitizam, odnosno rasisti~ka mr`nja prema jevrejima, tako|er je jedna od
ideologija koja je usmjerena protiv mira i sigurnosti nevinih ljudi i koja ugroàva mir
savremenog Svijeta.
Antisemitizam je svoj rukopis ostavio iza velikih katastrofa XX st. Nesumnjivo,
najstra{nija od ovih katastrofa je tiranija i pokolji koje su nacisti po~inili prema jevre-
jima. Pored toga, u nizu zemalja {irom Svijeta, veliki broj autoritarnih reìma je na
Tiranija, koja je kroz historiju primjenjivana protiv jevreja i koja se zasniva na temeljima
rasizma, u apsolutnoj je opre~nosti sa islamom. Ali, protivljenje koje se danas izraàva
prema agresivnosti izraelske dràve i njenom dràvnom teroru sasvim je prirodno i
opravdano. Me|utim, tiraniziranje nevinog jevrejskog naroda i njegove male djece djelo je
koje je neprihvatljivo iskrenim muslimanima.

ni{anu imao jevreje, nad kojima su po~inili zulum. Organizacije koje imaju fa{isti~ku
ideologiju organizirale su krvave napade ili druge vidove uznemiravanja jevreja, a
primjeri toga vidljivi su i u dana{nje vrijeme.
Dobro, a kakav stav bi muslimani trebali imati prema antisemizmu?
Odgovor je sasvim jasan: Kao i protiv svih ostalih rasisti~kih ideologija, musli -
mani bi se trebali suprotstaviti i antisemitizmu, boriti se protiv ove ideologije mr`nje i,
kao i slu~aji svih drugih zajednica, trebali bi stati i u odbranu prava jevreja. Bilo u
Izraelu ili u dijaspori, muslimani bi jevrejima trebali priznati prava na slobodan ìvot,
slobodu vjeroispovijesti, za{titu identiteta i pravo na izraàvanje.
Muslimani danas, sasvim opravdano, osu|uju agresorsku, bezdu{nu i tiransku
politiku izraelske dràve. Me|utim, naravno da se zbog cionisti~kih zlo~ina ne mogu
osu|ivati nevini jevreji (ra~unaju}i i izraelske dràvljane).
Nikada ne osu|ivati cijelu zajednicu, odvajati pravo od krivoga i zalime od nevinih
naredbe su koje se naro~ito isti~u u Kur'anu. Nakon {to su obja{njeni grijesi jevreja i
kr{}ana koji su postupali suprotno Boìjim naredbama, u Kur'anu se na slijede}i na~in
govori o uzornom morali ostalih pojedinih jevreja i kr{}ana:
Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvuno} Allahove
ajete ~itaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traè da se ~ine dobra
djela, a od nevaljalih odvra}aju i jedva ~ekaju da u~ine dobro~instvo; oni su ~estiti;
bilo kakvo dobro da urade, bit }e za njeg nagra|eni. - A Allah dobro zna one koji
se Njega boje! (Ali 'Imran, 113-115).
Prema tome, to {to, kao muslimani, reagiramo i osu|ujemo agresivnu politiku
Izraela i dràvni teror ove dràve ne moè imati nikakve sli~nosti sa antisemitizmom.
Aspekt kojem se mi suprotstavljamo u slu~aju Izraela je njegova zvani~na ideologija
koju predstavlja cionizam kao jedna rasisti~ka ideologija.
U principu, antisemitizam je paganska ideologija i ne moè se braniti od strane
bilo koga ko vjeruje u Boànske vjere. Antisemit je neprijatelj i Ibrahima, a. s., i Musaa,
a. s., a i Davuda, a. s., a to su ~estiti ljudi i pejgamberi koje je Allah, d`. {., odabrao i
zaduìo da budu primjer ostalima. I ostali rasizmi poput antisemitizma (kao {to je nepri-
jateljstvo prema crncima i sl.) tako|er su izopa~enosti koje proisti~u iz sujevjerja i
raznih ideologija koje su izvan Boànskih vjera.
[tavi{e, kada se analiziraju antisemitizam i ostali primjeri rasizma, sasvim
HARUN YAHYA ● 91
otvoreno }e se vidjeti da oni zastupaju i brane ideju i socijalni model koji je potpuno
opre~an kur'anskom moralu. Ilustracije radi, u korijenima antisemitizma vidljivi su
osje}aji mr`nje, nasilja i nemilosrdnosti. Antisemit moè biti toliko bezdu{an da
podràva ubijanje i tiraniziranje jevreja, bez razlike bili oni ène, djeca ili starci.
Me|utim, kur'anski moral podu~ava i upu}uje na ljubav, saosje}anje i milosr|e me|u
ljudima. Muslimanima se nare|uje da ~ak i prema nepri-
jateljima budu pravedni i samilosni.
S druge strane, antisemiti i drugi rasisti protive se
miroljubivoj koegzistenciji onih koji potje~u iz
razli~itih etni~kih korijena ili onih sa razli~itim
vjerskim uvjerenjem. (Na primjer, nacisti, koji su
njema~ki rasisti, i cionisti, kao jevrejski rasisti,
usprotivili su se koegzistenciji jevreja i Nijemaca.
Obje ove strane prihvatali su koegzistenciju
kao degeneraciju svoje rase.) Me|utim,

Kako za sebe same, muslimani, isto tako, èle da i jevreji i kr{}ani ìve mirno, da, me|usobnim iskazivanjem ljubavi, bliskosti,
po{tovanja i saosje}anja, ìve u stalnoj solidarnosti kako bi svoje molitve i humane zadatke mogli ispunjavati u miroljubivom okruènju.
kao {to smo i ranije istakli, u islamu ne postoji takva diferencija. Kao {to se me|u
rasama ne pravi ni najmanja razlika, isto tako se u 13. ajetu sure Al-Hudùrat podsti~e
na miroljubivu koegzistenciju ljudi razli~itog uvjerenja.
Prema Kur'anu, muslimani, jevreji i kr{}ani

trebali bi ìvjeti u prijateljstvu
Kr{}ani i jevreji, koji se u Kur'anu spominju kao ehl-i kitab (zajednice svetih
Knjiga), ljudi su koji vjeruju u jednog Boga i koji podlijeù odredbama koje dolaze od
Njega. A to ih ~ini bliskim muslimanima.
U Kur'anu se pravi zna~ajna razlika izme|u ehl-i kitaba i mnogoboàca. Ovo je
naro~ito bitno i sa aspekta socijalnog ìvota. Ilustracije radi, za mnogobo{ce se kaè:
"O, vjernici, mnogobo{ci su sama pogan, i neka vi{e ne dolaze na had` Svetome hramu
poslije ovogodi{njeg hadà" (At-Tawba, 28) - po{to su mnogobo{ci ljudi koji ne priz-
naju nikakvo Boànsko pravilo, koji nemaju nikakve moralne kriterijume i koji su
spremni na svaku vrstu poganosti i nastranosti.
Me|utim, ehl-i kitabije posjeduju odre|ene moralne kriterijume zasnovane na
temeljima Boìje Objave, posjeduju pojmove zabranjenog i dozvoljenog. Muslimanima
su dozvoljena jela koja pripremaju ''oni kojima je data Knjiga''. Isto tako, muslimanima
istina, samo pod odre|enim uvjetima i u odre|enim okolnostima je dozvoljeno skla-
panje braka sa njihovim ènama. Ajet koji govori o tome glasi:
HARUN YAHYA ● 93
Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela; i dozvoljavaju vam se jela onih
kojima je data Knjiga, i va{a jela su njima dozvoljena; i ~estite vjernice su vam
dozvoljene, i ~estite k}eri onih kojima je data Knjiga prije vas, kad im vjen~ane
darove njihove dadete s namjerom da se s njima oènite, a ne da s njima blud
~inite i da ih za prilje`nice uzimate. A onaj ko otpadne od prave vjere - uzalud }e
mu biti djela njegova i on }e, na onome svijetu, nastradati (Al-Ma'ida, 5).
Ove odredbe, odnosno to {to se, u ishodu braka, izme|u muslimana i ehl-i kitabija
mogu formirati rodbinske veze, i to {to obje strane mogu prihvatati me|usobne pozive
na objedovanje, pokazuje da su to temelji koji osiguravaju formiranje srda~nih
me|uljudskih odnosa i jednog mirnog zajedni~kog ìvota. Dok se Kur'anom pre-
poru~uje ovaj umjereni i tolerantni stav, nezamislivo je da muslimani posjeduju ne{to
{to je opre~no tome.
Postupci Muhammeda, a. s., prema ehl-i kitabijama sadrè, tako|er, veoma lijepe
primjere pravednosti i tolerancije. Ilustracije radi, jedna od ta~aka sporazuma
na~injenog sa kr{}anskim narodom Ned`ran sa juga Arapskog poluotoka glasila je:
@ivoti Ned`ranlija i onih {to su u njihovoj pratnji, njihova imovina, vjera,
porodice, crkve i sve ono {to posjeduju stavit }e se pod za{titu Allaha, d`. {., i
21
Allahovog Poslanika.
Ovaj i sli~ni sporazumi Muhammeda, a. s., bili su povod objave narednog ajeta i
miroljubivog suìvota ehl-i kitabija i muslimana:
One koji su vjerovali, pa i one koji su bili Jevreji, kr{}ani i Sabijci - one koji su u
Allaha i u onaj svijet vjerovali i dobra djela ~inili - doista ~eka nagrada od
Gospodara njihova; ni~ega se oni ne}e bojati i ni za ~im ne}e tugovati! (Al-
Baqarah, 62).
Medinska povelja, koju je Muhammed, a. s., potpisao sa kr{}anskim, jevrejskim i
mnogoboà~kim zajednicama, jedan je od najzna~ajnijih sporazuma koji predstavlja
primjer pravednosti i tolerancije.
Ova povelja, koja je sa~injena 622. g. nakon hid`re muslimana u Medinu, a kao
odgovor na zahtjeve zajednica koje posjeduju razli~ita vjerovanja, sastavljen je pod
rukovodstvom Muhammeda, a. s., i stupio na snagu kao pisani pravni sporazum. A u
ishodu toga, zajednice razli~itih rasa i sa razli~itim vjeroispovijestima, koje su do tada
gajile neprijateljstvo jedne prema drugima, dobile su priliku da zasnuju zajedni~ki

Prema ehl-i kitabu se, u vrijeme Muhammeda, a. s., primjenjivala jedna pravedna i tolerantna politika.
ìvot. Putem ovog sporazuma Muhammed, a. s., pokazao je da se me|u nepomirljivim

zajednicama - koje su se, u svakoj prilici, me|usobno napadale - mogu okon~ati sukobi
i da sporazumno mogu zajedno ìvjeti.
Prema Medinskoj povelji, svi su bili slobodni da, bez ikakve presije, odaberu
vjeru, da slobodno naprave politi~ki ili filozofski odabir. Povelja je pru_ala mogu}nost
formiranja zajednice ljudi koji imaju svoj stav i koji su bili slobodni u primjeni svog
prava. Me|utim, niko ne}e {tititi i stati iza onoga ko po~ini prijestup! Strane potpisnice
sporazuma me|usobno }e se pomagati, bit }e podr{ka jedni drugima i pod za{titom
Muhammeda, a. s. Me|usobni nesporazumi me|u stranama izloìt }e se Allahovom
Poslaniku.
Sporazum koji je pripremljen po nalogu Muhammeda, a. s., na jedan postepen
na~in, primjenjivan je od 622. do 632. g. Ovim dokumentom prevazi|ene su strukture
plemenskog tipa koje su se zasnivale na krvnim i rodbinskim vezama; formirali su
zajednicu udruìvanjem ljudi razli~itog geografskog, kulturnog i etni~kog porijekla.
Medinskom poveljom osigurana je veoma {iroka vjerska sloboda.
HARUN YAHYA ● 95
Prema manastirima, crkvama i sinagogama
mora se osje}ati po{tovanje
Druga zna~ajna ~injenica koju saznajemo iz Kur'ana je da se muslimani s kra-
jnjim po{tovanjem moraju odnositi prema kr{}anskim i jevrejskim bogomoljama. U
Kur'anu se i bogomolje ehl-i kitabija, manastiri, crkve i sinagoge, spominju kao mjesta
u kojima se spominje Boìje ime i koja se nalaze pod Allahovom za{titom:
...A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili poru{eni manastiri, i
crkve, i havre, a i dàmije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah }e
sigurno pomo}i one koji vjeru Njegovu pomaù - ta Allah je zaista mo}an i silan! (Al-
Had`d`, 40)
Navedeni ajet pokazuje da se svaki musliman sa po{tovanjem treba odnositi
prema bogomoljama ehl-i kitabija i da ih treba {tititi.
U biti, Allah, d`. {., u Kur'anu nare|uje muslimanima da ni prema kojem narodu
ne gaje mr`nju. U nizu ajeta se nare|uje pravedan odnos i prema idolopoklonicima.
Zaista, kao {to je uradio sa ehl-i kitabijama, radi osiguranja dru{tvenog poretka,
Muhammed, a. s., na~inio je odre|ene sporazume i sa idolopoklonicima. Prema njima
se uvijek odnosio pravedno i njihovi zahtjevi za za{titu prihvatani su od strane
Muhammeda, a. s.
Ovaj zahtjev za azil podrazumijevao je, tako|er, i zahtjev za Muhammedom, a.
s., za{titu od mogu}nosti bilo kakve nepravde ili napada. Veliki broj nemuslimana i
idolopoklonika je u toku ìvota Muhammeda, a. s., od njega traìo uto~i{te, a, izlaze}i
ususret njihovim zahtjevima, on im je osiguravao za{titu, po{to je u kur'anskoj suri At-
Tawba Allah, d`. {., naredio da prihvati njihove zahtjeve kada mu se idolopoklonici
obrate za azil. Spomenuti ajet glasi:
Ako te neki od mnogoboàca zamoli za za{titu, ti ga za{titi da bi saslu{ao Allahove
rije~i, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za njega... (At-Tawba, 6)
Kr{}ani i jevreji su ehl-i kitab, odnosno pot~injeni su Knjigama koje im je Allah,
d`. {., objavio. Posjeduju pojmove ispravno - pogre{no, dozvoljeno - zabranjeno.
Znaju da }e polagati ra~un pred Bogom, uvaàvaju i vole Njegove poslanike. Sve ove
~injenice ukazuju da muslimani bez pote{ko}a mogu koegzistirati sa sljedbenicima
svetih Knjiga (ehl-i kitab).

Dàmije, crkve i sinagoge su mjesta u kojima se
spominje Boìje ime i gdje se obavljaju molitve.
Allah, d`. {., u Kur'anu skre}e pa`nju na po{tivanje
svih ovih mjesta molitve i potrebu njihova odràvanja.
HARUN YAHYA ● 97
Okupljanje oko ''jedne zajedni~ke Rije~i''
U kontekstu ehl-i kitaba, Allah, d`. {., u Kur'anu izdaje nare|enje muslimanima:
pozivati na "okupljanje oko jedne zajedni~ke Rije~i'':
Reci: "O, sljedbenici Knjige, do|ite da se okupimo oko jedne Rije~i i nama i vama
zajedni~ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne
smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drìmo!"... (Ali 'Imran, 64).
Upravo je to poziv koga mi upu}ujemo kr{}anima i jevrejima: do|ite da se, kao
ljudi koji vjeruju u Boga i koji se pokoravaju Njegovim objavama, okupimo oko
zajedni~ke Rije~i, tj. vjere: svi zajedno volimo Boga, na{eg Stvoritelja i Gospodara,
Kraj svim zlo~initeljstvima

do}i }e ujedinjenjem svih
vjernika, i muslimana i
kr{}ana i jevreja, i njihovim
usmjeravanjem ka Bogu.

Svi vjernici bi se trebali moliti jedni za druge i biti u slozi.
HARUN YAHYA ● 99
SABAH, 15.9.2001
STAR, 18.9.2001
TÜRKIYE, 16.9.2001
Nakon zlo~ina~kog napada na New York i

Washington, pripadnici razli~itih jezika i vjera zajedno
su se molili Bogu.

AK[AM, 21. 9. 2001
AKIT, 28. 9. 2001
RADIKAL, 25. 9. 2001
pokoravajmo se Njegovim naredbama i molimo se da nas Bog jo{ vi{e pribliì Istini.
Kada se muslimani, kr{}ani i jevreji na ovaj na~in okupe oko zajedni~ke Rije~i,
kada shvate da su prijatelji jedni drugima, a ne neprijatelji, kada vide da im je istinski
neprijatelj ateizam, Svijet }e tada biti jedno sasvim druk~ije podru~je. U slu~aju da se
nau~na borba protiv ateisti~kih ideja vodi saosje}anjem, ljubavlju i pod svjetlom nauke,
prestali bi stoljetni sukobi, neprijateljstva, mr`nja, strahovi i teroristi~ke akcije i
uspostavila bi se nova civilizacija, koja bi bila zasnovana na "zajedni~koj Rije~i", na
ljubavi, po{tovanju i miru.
HARUN YAHYA ● 101

Postoje odre|ene zna-
~ajne ~injenice koje musli-
mani moraju imati u vidu.
Ne smiju zaboraviti da su
sasvim jasni kriteriji kojima
nas Allah, d`. {., o razli~i-
Papa za vrijeme posjete "Zidu pla~a" i Romano Prodi, predsjednik tim vjerama i narodima po-
komisije EU, u trenutku govora prilikom posjete Islamskom centru u u~ava u Kur'anu, a ti su:
Briselu – poruke me|uvjerskog prijateljstva i solidarnosti
* Kur'an zabranjuje
svaku vrstu rasizma;
* u Kur'anu se na-
re|uje da se, sve dok prema islamu i muslimanima ne budu zauzimali neprijateljski stav,
prema razli~itim vjerama odnosimo krajnje umjereno i prijateljski.
Sasvim je jasna ~injenica da jevreji imaju niz pogre{aka koje se kritiziraju, na koje
se skre}e pa`nja i na koje se upozorava u Kur'anu. O~igledni su tako|er i zlo~ini protiv
~ovje~anstva koje danas vr{i Izrael. Me|utim, sve to ne bi smjelo biti povod da musli-
mani osje}aju mr`nju prema jevrejima. Zlo~ini koje su, zbog cionisti~ke ideologije,
po~inili i koje i danas ~ini jedan dio jevreja, ne smiju se pripisati istinskoj jevrejskoj
vjeri i njezinom narodu.
Drugi temeljni aspekt kome smo podu~eni opet u Kur'anu je da ne iznosimo pre-

sudu prema nekome zato {to pripada nekoj rasi, naciji ili vjeri. U svakoj ljudskoj zajed-
nici nalaze se i oni koji su dobri i oni koji su lo{i. U Kur'anu se skre}e pa`nja na ovu
diferenciju. Ilustracije radi, nakon isticanja da je jedan dio ehl-i kitabija ustao protiv
Boga i da je "u zlu svaku mjeru prekora~io", skre}e se pa`nja i na izuzetke od toga pa
se kaè:
Ali, nisu svi oni isti. Ima ispravnih sljedbenika Knjige koji posvuno} Allahove
ajete ~itaju i mole se; Oni u Allaha i u onaj svijet vjeruju i traè da se ~ine dobra
djela, a od nevaljalih odvra}aju i jedva ~ekaju da u~ine dobro~instvo; - oni su
~estiti; bilo kakvo dobro da urade, bit }e za nj nagra|eni. - A Allah dobro zna one
koji se Njega boje! (Ali 'Imran, 113-115).
A u drugom ajetu se kaè: "Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se
klanjajte, a kumira se klonite!" I bilo je me|u njima onih kojima je Allah na Pravi Put
ukazao, a i onih koji su zasluìli da ostanu u zabludi; zato putujte po svijetu da vidite
kako su zavr{ili oni koji su poslanike u la` utjerivali" (An-Nahl, 36). Svim svojim
poslanicima Allah, d`. {., objavio je da je Bog samo jedan, i da sve molitve, robovanje
i pokornost trebaju biti usmjereni jedino prema Njemu. Me|utim, neki od onih kojima
su slati poslanici i Knjige na{li su Pravi Put, a neki su ostali na stranputici. Dok su neki
ljudi na strani dobra, drugi se odlu~uju za put smutnji. To je jedan Allahov zakon. I vjer-
nici bi trebali posjedovati ovakav nadzor; ne bi smjeli gubiti iz vida da, kao {to u svakoj
vjeri mogu postojati iskreni vjernici uzornog morala koji se boje Boga, isto tako, mogu
postojati i oni koji su daleko od morala koji nalaè vjera.
Nadamo se i èlimo osnivanje jednog svjetskog poretka u kome }e sve rasisti~ke
stranputice biti napu{tene, gdje }e, bez obzira na rasu i vjeru, svi ljudi mo}i zajedno
ìvjeti u miru, gdje }e svi biti po{tovani i sa za{ti}enim pravima. Nema sumnje,
udruìvanjem vjernika i idejnom borbom protiv svih ateisti~kih ideologija osigurat }e
se èljeni mir i sigurnost. Allah, d`. {., u svojim ajetima kaè slijede}e:
Nevjernici jedni druge naslje|uju. Ne postupite li tako, nastat }e smutnja na Zemlji
i nered veliki! (Al-Anfal, 73).
A za{to je me|u narodima prije vas bilo samo malo ~estitih, koji su branili da se
na Zemlji nered ~ini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se
onome u ~emu su uìvali, i grije{nici su postali! (Hud, 116).
HARUN YAHYA ● 103

Ko u~ini dobro djelo dobit }e
veliku nagradu za njega...
(An-Naml, 89).
ISLAM
JE DONIO MIR
I SIGURNOST NA
BLISKI ISTOK
A naliziramo li povijest, vidjet }emo da su na teritoriji na
kojoj su vladali muslimanski vladari uvijek preovladavali mir, tolerancija i sigurnost. Praksa koju
je Muhammed, a. s., primjenjivao u toku svog ìvota na osvojenim podru~jima veoma je bitan
primjer toga. Me|utim, pravedni vladari koji su do{li nakon Muhammeda, a. s., koji nisu odstu-
pali od kur'anskog morala i koji su slijedili put svoga Poslanika tako|er su uspjeli formirati
dru{tveno ustrojstvo ispunjeno mirom i sigurno{}u. Pravda, ~estitost i po{tenje, koji
su opisani u Kur'anu, preovladavali su i u vremenu ovih vladara, a takav vid
vladavine posluìo je kao uzor potonjim pokoljenjima.
Jerusalem i Palestina, podru~je na kome su ìvjele sve tri
vjere, tako|er je veoma bitan primjer sa aspekta
prosperiteta i sigurnosti koje
muslimani donose uspostavom svoje vlasti. U posljednjih 1400 godina muslimani su u
Jerusalem i Palestinu uvijek donosili i uspostavljali mir.
Mir i pravda koju je u Palestini uspostavio Omer, r. a.

Sve do 71. godine n. e. Jerusalem je bio jevrejska prijestolnica. Me|utim, te godine
rimska vojska organizirala je siloviti napad protiv jevreja, a nakon velikog vandalizma
protjerali su ih sa tog podru~ja. Dok je za jevreje po~eo period dijaspore, Jerusalem i
okolina do{li su u stanje napu{tene zemlje.
Me|utim, nakon {to je, u vrijeme imperatora Konstantina, Rimska imperija prih-
vatila kr{}anstvo, Jerusalem je ponovo postao ta~ka interesiranja. Kr{}anski Rimljani
izgradili su crkve u Jerusalemu, a ukinuli zabranu jevrejskog povratka i nastanjivanja u
tom podru~ju. Palestina je do VII st. ostala kao Rimska (Bizantijska) zemlja. To
podru~je su jedno kratko vrijeme u svojim rukama dràli Perzijanci, ali ga je potom
Bizantija ponovo preuzela.
A najve}a prekretnica u historiji Palestine bila je 637. g., kada ju je osvojila mus-
limanska vojska. Ovo osvajanje zna~ilo je uspostavu mira i sigurnosti u Palestini, koja
je bila popri{te stoljetnih ratova, protjerivanja, plja~ki i pokolja, koja je veoma ~esto
mijenjala vladare razli~itih vjeroispovijesti i gdje je svaka promjena vlasti zna~ila nove
vandalizme. Islamska dominacija predstavljala je po~etak jedne ere u kojoj }e razli~ite
vjere mo}i zajedno ìvjeti u Palestini.
Palestinu je osvojio Omer, r. a., drugi halifa nakon Muhammeda, a. s. Njegov
ulazak u Jerusalem i izuzetna tolerancija, zrelost i uljudnost, koje je nakon toga pokazao
prema razli~itim vjerama koje su tu ìvjele, bili su vijesnici po~etka lijepe ere. U svojoj
knjizi Holly War (Sveti rat), engleski histori~ar i stru~njak za Bliski Istok, Karen
Armstrong, na slijede}i na~in je opisao hazreti Omerovo osvajanje Jerusalema:
Halifa Omer je u Jerusalem u{ao na bijeloj devi, a pored njega je bio gr~ki
upravnik grada, nadsve{tenik Sophronius. Halifa je prvo zamolio da ga odvedu na
Brdo Hrama (mjesto poru{enog hrama Sulejmana, a. s.), gdje je njegov prijatelj
Muhammed ~inio No}no putovanje (Mi'rad`). Tu se sageo i pomolio (prou~io
dovu). Nadsve{tenik je ovaj prizor posmatrao sa velikom prestravljeno{}u...
Mislio je da su mu se ve} primakli posljednji dani. Potom je halifa Omer izrazio
èlju da vidi kr{}anske hramove, i ba{ kada je bio u crkvi Holy Sepulchre (Sveti

grob), do{lo je vrijeme namaza. Nadsve{tenik ga je uljudno pozvao da u toj crkvi
obavi svoju molitvu, me|utim, halifa Omer pristojno je odbio ovaj poziv.
Objasnio je da }e, u slu~aju da tu klanja namaz, neki muslimani kasnije tu, u znak
sje}anja na ovaj slu~aj, htjeti sagraditi dàmiju, a to bi moglo zna~iti ru{enje crkve
Sveti grob. Zbog toga je Halifa izi{ao iz crkve i na mjestu malo podalje od nje
obavio svoju molitvu. Upravo se na tom mjestu, ta~no naspram crkve Sveti grob,
danas nalazi mala dàmija izgra|ena u znak sje}anja na halifu Omera.
A druga, velika dàmija halife Omera izgra|ena je ta~no na Brdu Hrama. Kr{}ani
su godinama ovaj prostor, gdje su se nalazile ru{evine jevrejskog Hrama koristili
kao gradsko smetlji{te. Halifa je svojeru~no pomagao muslimananima u ~i{}enju
ovog sme}a, a izgradnjom dva hrama na tom mjestu muslimani su nastanili islam
22
u tre}i sveti islamski grad.
Kada je do{ao u Jerusalem, halifa Omer, r. a., kao rezultat muslimanske toleran-
cije, sa jerusalemskim patrikom potpisao je slijede}i sporazum:
Hazreti Omerova dàmija i Mesdìdu'l Aksa u pozadini
HARUN YAHYA ● 107

Emannama (Dokument o sigurnosti) data narodu Ilye (Jerusalema) od strane
Omera, Allahovog roba i emir-ul-mu'minina,
Emir-ul Mu'minin garantira da }e biti za{ti}eni ìvoti i imeci cijelog naroda, i
bolesnog i zdravog. U isto vrijeme, garantiram da se ne}e dirati njihove bogomolje,
krièvi i vjere. Kao {to se crkve ne}e mo}i ru{iti, isto tako se ne}e mo}i pretvarati ni u
prebivali{ta. Prava koja su prije posjedovali bit }e im doslovno za{ti}ena. Niti }e onome
{to posjeduju biti na~injena neka {teta, a niti }e im se vr{iti bilo kakav pritisak u vezi sa
vjerom. Niko od njih ni na koji
na~in ne}e biti o{te}en... Allah,
Njegovi pejgamberi, sahabije i
mu'mini svjedoci su ovog spo-
razuma.
23
Potpis: Omer b. Hattab.

Ukratko, zajedno sa muslimanima u Jerusalem i u cijelu Palestinu do{la je i civi-
lizacija. Umjesto brutalnih i barbarskih uvjerenja, koja nisu bila izraz po{tovanja prema
svetim vrijednostima druge strane i koja su ljude inspirirala na me|usobne pokolje
samo zbog razli~itih uvjerenja, zavladala je pravedna, tolerantna i umjerena islamska
kultura. Nakon hazreti Omerovog osvajanja, u Palestini su muslimani, jevreji i kr{}ani
stolje}ima ìvjeli u miru i sigurnosti. Muslimani nisu nastojali da bilo koga prisilom pri-
moraju na islamiziranje, me|utim, odre|eni nemuslimani, koji su u islamu prepoznali
istinu i istinske vrline, svojevoljno su pre{li u islam.
Ovaj mir i sigurnost u Palestini trajao je sve dok se teritorija nalazila pod islam-
skom vladavinom. Me|utim, krajem XI st. tom teritorijom je zavladala nova snaga i na
civiliziranu palestinsku zemlju donijela nevi|eni barbarizam i divlja{tvo. Ti barbari bili
su kriàri.
Kriàski vandalizam
Dok su narodi sve tri velike vjere u miru i sigurnosti ìvjeli u Palestini, evropski
kri{}ani su donijeli odluku o organiziranju jednog "kriàrskog" pohoda. Pozivom pape
Urbana II upu}enom sa Vije}a u Clermontu 27. novembra 1095. g., pod geslom
"spa{avanja Svete zemlje od muslimana", a, zapravo, radi preuzimanja legendarnog
bogatstva Istoka, preko sto hiljada ljudi iz cijele Evrope zaputilo se prema
Palestini. Nakon dugog i iscrpnog puta i niza plja~ki i pokolja koje su
po~inili nad muslimanima, 1099. g. su stigli do Jerusalema. Nakon
dugog okruènja grada, koje je trajalo oko pet sedmica,
grad je pao. Kriàri su u{li u nj i pokazali
vandalizam koji se rijetko susre}e u povi-
jesti. Kao {to smo ve} ranije istakli,
izvr{ili su stra{an pokolj; svi muslimani
i jevreji u gradu posje~eni su sabljom!
U vrijeme Osmanlijske imperije pripadnici sve tri vjere u

Jerusalemu su ìvjeli u me|usobnoj toleranciji i miru.
HARUN YAHYA ● 109

Za vrijeme kriàrskih pohoda, muslimani i
jevreji, koji su ìvjeli u Jerusalemu, bili su pod-
vrgnuti velikim pokoljima.
Palestinski mir i sigurnost, koji su do tada trajali od hazreti Omera, r. a., okon~ani su
kriàrskim vandalizmom. Gaènjem svih moralnih kriterija kr{}anstva, koje predstavlja
vjeru ljubavi i milosr|a, kriàri su, navodno u ime te vjere, primjenjivali teror.
Salahuddin Ejjubijeva pravednost

Barbarska kriàrska vojska je za svoju prijestolnicu odabrala Jerusalem i osnovala
Latinsko kraljevstvo ~ije su se granice su se protezale od Palestine do Antakije.
Me|utim, ìvot ovog kraljevstva ne}e biti dugog vijeka. Salahuddin Ejjubi, koji je sve
muslimanske emirate Bliskog istoka ujedinio pod zastavom dìhada, u Hittinskom ratu
1187. g. porazio je cijelu kriàrsku vojsku. Nakon rata, dva komandatna kriàrske
vojske, Reynauld of Chatillon i kralj Guy, dovedeni su pred Salahuddina Ejjubiju. On
je smrtnom kaznom presudio Reynauldu of Chatillonu, koji se prethodno proslavio
nevi|enim vandalizmom nad muslimanima, me|utim, na slobodu je pu{ten kralj Guy,
koji nije po~inio iste zlo~ine. Jo{ jednom je palestinska zemlja vidjela {ta zna~i praved-
nost.
Neposredno nakon Hittina - ta~no na dan Miradà kada je Muhammed, a. s., u toku
jedne no}i preveden iz Mekke u Jerusalem - Salahuddin Ejjubi je, ulaskom u Jerusalem,
oslobodio grad koji se osamdeset i osam godina nalazio pod kriàrskom okupacijom.

Kada su zauzeli Jerusalem, kriàri su pobili sve muslimane i zbog toga su ovaj put sa
strahom o~ekivali da }e isti vandalizam Salahuddin Ejjubi po~initi nad njima. Me|utim,
Salahuddin nijednog kr{}anina u gradu nije dirnuo. [tavi{e, samo je naredio da latinski
kr{}ani (katolici) napuste grad, a ortodoksi, koji nisu bili kriàri, mogli su nastaviti
ìvjeti u gradu i moliti se onako kako im to njihova vjera nalaè. Ovo drugo musli-
mansko osvajanje Jerusalema engleski histori~ar Karen Armstrong opisuje na slijede}i
na~in:
Drugog novembra 1187. g. Salahuddin i njegova vojska su u Jerusalem u{li kao
osvaja~i; narednih osam stotina godina to }e biti muslimanski grad. (...)
Salahuddin je odrào rije~ (da ne}e izvr{iti pokolj) koju je prethodno dao
kr{}anima i grad je zauzeo u svjetlu visokih islamskih principa. Izbjegao je sli -
jede}i Kur'an nasilje, i nije ustao na osvetu za pokolj iz 1099. g. Nije ubijen ni
jedan kr{}anin, nije po~injena ni jedna plja~ka! A fidija, koja se traìla za
osloba|anje zarobljenika, bila je krajnje niska. (...) Ve}ina zarobljenika, kao {to je
nare|eno Kur'anom, oslobo|ena je bez pla}anja fidije. (...) Salahuddinov brat El-
Adil zatraìo je da se oko hiljadu zarobljenika da u njegovu slu`bu, a kasnije -
kada je vidio da su u àlosnom stanju - bez naknade ih je sve pustio na slobodu.
O, vjernici, budite uvijek pravedni, svjedo~ite

Allaha radi, pa i na svoju {tetu ili na {tetu roditelja i
ro|aka, bio on bogat ili siroma{an, ta
Allahovo je da se brine o njima! Zato ne
slijedite strasti - kako ne biste bili nepravedni...
(An-Nisa', 135).
HARUN YAHYA ● 111

(...) Imu}ni gradski kr{}ani spakovali su svoje vrijedne stvari i na brzinu napustili
grad, me|utim, novac kojim su oni raspolagali bio je vi{e nego dovoljan za otkup
svih ratnih zaroljenika u gradu. Nadsve}enik Heraclius je, kao i svi drugi, platio
fidiju od deset dinara, a potom, sa kolima napunjenim dragocjenostima, napustio
24
grad.
Ukratko, Salahuddin Ejjubi i muslimani pod njegovom komandom su se prema
kr{}anima odnosili krajnje pravedno i milosrdno; {tavi{e, prema njima su pokazivali
vi{e milosr|a nego {to su to ~inili njihovi lideri.
Ne samo kr{}ani, muslimanskim osvajanjem Jerusalema i jevreji su dobili mir i
sigurnost. Poznati {panski jevrejski pjesnik Yuda al-Harizi, koji je grad posjetio nakon
{to su njime zavladali muslimani, svoje emocije je na slijede}i na~in opisao u jednom
svome djelu:
Bog je odlu~io da Sveto mjesto ne ostane u rukama sinova Esavovih i upozorio je
princa sinova Ismailovih, du{u Salahuddinovu, hrabru i dostojanstvenu osobu. On
je sa svojom vojskom osvojio Yera{alayim i saop}io da }e prihvatiti sve sinove
25
Efraimove. Sada ìvimo pod okriljem mira...
Izvan Jerusalema, u ostalim gradovima Palestine tako|er je vladao kriàrski van-
dalizam i muslimanska pravednost. Richard the Lionheart (Richard lavljeg srca), koji
se u engleskoj historiji predstavlja kao veliki junak, 1191. g. u tvr|avi Akra nitkovski
je poklao 3000 muslimana me|u kojima je bilo i mnogo èna i djece. Iako su bili svje-
doci ovog vandalizma, muslimani nikada nisu pribjegli kori{tenju istih metoda. U
skladu sa Allahovom odredbom "...jedni drugima pomaìte u dobro~instvu i ~estitosti,
a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu..." (Al-Ma'ida, 2), prema nevinim civilima
muslimani nikada nisu primjenjivali silu. Nepotrebnu surovost nisu upotrebljavali ~ak
ni prema kriàrskoj vojsci koju su porazili.
Kriàrski vandalizam i muslimanska pravednost koja je do{la nakon toga jo{
jednom je pokazala jednu historijsku ~injenicu: vlast koja je uspostavljena na prin -
cipima islama pruàla je priliku miroljubive koegzistencije razli~itih vjera. Ova
~injenica se nastavljala dokazivati tokom sedam stolje}a nakon Salahuddina Ejjubija, a
naro~ito u vrijeme Osmanlijske imperije.

U tvr|avi Akra
kralj Richard
pobio je 3000
muslimana, me|u
kojima je bilo i
èna i djece.
Pravedna i tolerantna vlast Osmanlijske imperije

Uporedo sa sultan Javuz Selimovim osvajanjem Jerusalema i okolice 1514. g., u
Palestini po~inje osmanlijska vlast koja }e trajati gotovo ~etiri stotine godina. Ovaj
period }e, kao i u svim ostalim oblastima pod vla{}u Osmanlija, i u Palestini osigurati
mir, prosperitet i "miroljubivu koegzistenciju razli~itih vjera".
Osmanlijskom imperijom upravljalo se poretkom zvanim "sistem nacije", ~ija je
osnovna odlika pruànje mogu}nosti ljudima razli~itih vjerovanja da ìve u skladu sa
svojim vjerovanjem, pa ~ak i u skladu sa svojim pravom. Kr{}ani i jevreji, koji se u
Kur'anu spominju kao "ehl-i kitab", na osmanlijskoj teritoriji na{li su toleranciju, sig-
urnost i slobodu.
Najve}i razlog tome je {to, unato~ tome {to je to bila islamska dràva kojom su
upravljali muslimani, Osmanlijska imperija nije imala cilj da nasilno islamizira svoje
podanike. Naprotiv, osmanlijska dràva je imala cilj da osigura sigurnost i mir i za
nemuslimane; da njima vladaju pravedno i na na~in da budu zadovoljni islamskom
upravom.
HARUN YAHYA ● 113

Iako je bila muslimanska zemlja,
Osmanlijska imperija je svim svojim
podanicima priznala pravo na slobodu
vjeroispovijesti. Zbog toga je u
osmanlijskoj zemlji uvijek vladalo
okruènje miroljubivosti i sigurnosti.
Kao {to se vidi i na ovoj slici u skladu
sa islamskim moralom, pomaù}i
siroma{ne, {titili su ljude bez obzira
kojoj vjeri i rasi oni pripadali.

I danas je u odre|enim
zemljama vidljiva
nepodno{ljivost, koja je,
unato~ tome {to su
pripadnici iste vjere, u XVI i
XVII st. vladala me|u
katolicima i protestantima.
Nevina djeca u ovim
sukobima trpe najve}u
{tetu.
Me|utim, ostale velike svjetske sile iz tog perioda posjedovale su daleko nemilos-
rdniji pristup; nasilni~ko i netolerantno poimanje vlasti. [panska kraljevina nije mogla
podnijeti postojanje muslimana i jevreja na poluotoku Iber, gdje je provela velike bru-
talnosti protiv obiju ovih zajednica. Samo zbog toga {to su jevreji, u nizu drugih evrop-
skih zemalja vr{ile su se velike presije na jevreje (zatvarani su, npr. u getaa), ponekad
su bili na meti masovnih pokolja. Kr{}ani su ~ak i me|usobno iskazivali
nepodno{ljivost; sukobi izme|u katolika i protestanata su tokom XVI i XVII st. pretvo-
rili Evropu u more krvi. "Tridesetgodi{nji ratovi", koji su se vodili od 1618. do 1648.
g., u osnovi su bili rezultat sukoba katolika i protestanata. U ishodu ovog rata, srednja
Evropa je gotovo bila pretvorena u ru{evine, a samo u Njema~koj stradala je jedna
tre}ina od ukupne populacije od petnaest miliona.
HARUN YAHYA ● 115

ZAMAN, 30.8.2000.
TÜRKIYE, 15.4.1995.
Put za postizanje mira na Bliskom Istoku i u cijelom

Svijetu je primjena tolerantnog, pomirljivog i
pravednog osmanlijskog modela, koji se zasniva na
temeljima kur'anskog morala.
U ovom okruènju, nesumnjivo je bitna ~injenica da je vlast koju su uspostavili

Osmanlije bila krajnje humana.
Veliki broj histori~ara i politologa skre}e pa`nju na ovu ~injenicu. Jedan od njih je
i profesor na Columbia univezitetu dr. Edward Said, u Svijetu priznati stru~njak za
Bliski Istok. U jednom intervjuu objavljenom u izraelskom dnevniku Ha'aretz, Edward
Said, koji je porijeklom jerusalemski kr{}anin i koji radi na ameri~kim univerzitetima,
predloìo je "osmanlijski sistem nacija" kao put za uspostavu trajnog mira na Bliskom
Istoku:
Kako god u arapskom svijetu mogu ìvjeti ostale nacionalne manjine, isto tako je

Dr. Edward Said,
stru~njak za
Bliski Istok
(me|u Arapima) mogu} i ìvot jevrejske manjine. (...) To je veoma dobro funkcioniralo
pod vla{}u Osmanlijske imperije. Njihov sistem izgleda mnogo humaniji od sistema
26
koje sada imamo.
Historija pokazuje da je islam jedini vjerski sistem koji Bliskom istoku nudi
pravedan, tolerantan i blag na~in uprave. Do danas nije prevazi|ena "Pax Ottomana"
(Osmanlijski mir), koja je okon~ana povla~enjem Osmanlija iz ovog regiona. Prema
tome, put za postizanje mira na Bliskom istoku je zaìvljavanje osmanlijskog modela
tolerantnosti i pomirljivosti, kao {to podu~ava kur'anski moral. Po{to je islam put mira,
tolerancije i sigurnosti i eliminacija svake vrste surovosti sukoba, rata i terora.
HARUN YAHYA ● 117

...Allah je milostiv prema Svojim robovima
(Ali 'Imran, 30).
KORIJENI
TERORIZMA:
DARVINIZAM I
MATERIJALIZAM
V eliki broj ljudi smatra da je teoriju evolucije prvi iznio

Charles Darwin; da je to teorija koja se zasniva na nau~nim dokazima, opaànjima i opitima.
Me|utim, kao {to Darwin nije prvi idejni otac teorije evolucije, isto tako nau~ni dokazi nisu
platforma na kojoj se ova teorija zasniva. Ta teorija nije ni{ta drugo do jedno idejno pri-
lago|avanje prirodi materijalisti~ke filozofije, odnosno jedne anti~ke dogme. I danas se
ta teorija, unato~ tome {to ne postoje nau~na otkri}a koja bi je podràla, slijepo
brani samo zahvaljuju}i materijalisti~koj filozofiji.
Ovaj fanatizam priredio je ~ovje~anstvu mnogo velikih
neda}a po{to je, uporedo sa {irenjem darvinizma i
materijalisti~ke filozofije, koja
je u darvinizmu na{la svoje upori{te, promijenjen i odgovor na pitanje {ta je ~ovjek.
Ljudi koji su svojim stanovi{tem da je ~ovjek bi}e koje je stvorio Bog i koje treba ìvjeti
prema uzornom moralu kojem ga je On podu~io davali odgovor na aktualno pitanje
podlegli su paradoksalnoj ideji da je ~ovjek ''ìvotinja koja je postala uz pomo}
slu~ajnosti i koja se razvila zahvaljuju}i borbi za opstanak". [to se ti~e fakture ove
velike zablude, ona }e biti veoma te{ka. Vandalisti~ke ideologije poput rasizma,
fa{izma, komunizma i niza drugih barbarskih i konfliktnih pogleda na svijet na{li su
svoje upori{te u ovoj zabludi.
U ovom poglavlju analizirat }emo neda}e koje je darvinizam nanio ~ovje~anstvu
i iznijet }emo povezanost darvinizma sa terorizmom, jednim od najbitnijih globalnih
pitanja dana{njice.
Darvinisti~ka la`: "@ivot je sukob"

Razvijaju}i svoju teoriju, Darwin je krenuo od slijede}e temeljne pretpostavke:
"Razvoj ìvih bi}a u vezi je sa prirodnom borbom za opstanak. U ovoj borbi pobje|uju
oni koji su ja~i. [to se ti~e slabih, oni su osu|eni na nestanak!"
Prema Darwinu, u prirodi je uvijek prisutna jedna bespo{tedna borba za ìvot,
jedan stalni sukob. Jaki uvijek pobje|uju nejake i na taj na~in omogu}avaju svoj razvoj.
A podnaslov u njegovoj knjizi Porijeklo vrsta rezimirao je ovo njegovo mi{ljenje:
"Porijeklo vrsta u borbi za opstanak i prirodnoj selekciji putem odrànja superiornih
rasa".
[tavi{e, Darwin je iznio tezu da je "borba za opstanak" prisutna i me|u ljudskim
rasama. Prema ovoj nerealnoj tvrdnji, "superiorne rase" bivale su nadmo}nije u ovoj
borbi. Darwin smatra da su superiorne rase bili evropski bijelci. [to se ti~e azijskih ili
afri~kih rasa, one su ''zaostale u borbi za opstanak.'' Upu{taju}i se jo{ dalje, Darwin je
nastupio sa tvrdnjom da }e, potpunim porazom u "borbi za opstanak", u skoroj
budu}nosti ove rase nestati sa lica Zemlje:
"U skoroj budu}nosti, koja mo`da ne}e potrajati ni stolje}ima, rase civiliziranih
ljudi u potpunosti }e sa lica Zemlje izbrisati divlje rase i prije}i na njihova
podru~ja. S druge strane, ~ovjekoliki majmuni }e (...), isto tako, nesumnjivo, biti
eliminirani. Na taj na~in do}i }e do {irenja praznine izme|u ~ovjeka i njegovog
najblièg srodnika. Zahvaljuju}i tome, opstat }e rase koje su ~ak civiliziranije od

trenutnih evropskih rasa i majmuni babunske vrste koji su zaostaliji ~ak i od
dana{njih crnaca, australskih domorodaca i gorila."
Indijski antropolog Lalita Vidyarthi na slijede}i na~in obrazlaè na~in na koji je
rasizam Darwinove teorije evolucije nametnut socijalnim naukama:
"Darwinovu tvrdnju o 'opstanku najja~ih' sa velikim odu{evljenjem do~ekali su
sociolozi koji vjeruju da je ljudsko pokoljenje pro{lo kroz jedan proces kulturne evolu-
cije i da se na najvi{em stepenu nalazi civilizacija bijelog ~ovjeka. U ishodu toga, veliki
broj zapadnih nau~nika iz druge polovine XIX st. vatreno su prihvatili rasizam."
Darwinov izvor inspiracije:

Malthusova teorija nemilosrdnosti
Darwinov izvor inspiracije u aktualnom kontekstu bila je knjiga An Essay on the
Principle of Population (Jedan esej o principima populacije) engleskog ekonomista
Thomasa Malthusa. Malthus je prora~unao da se ljudska populacija enormno brzo
pove}ava ukoliko se ne kontrolira. On smatra da su neda}e poput ratova, gladi i bolesti
vode}i faktori koji ljudsku populaciju drè pod kontrolom. Ukratko, prema ovoj van-
dalisti~koj tvrdnji, da bi odre|eni ljudi mogli ìvjeti, drugi moraju umrijeti. Postojanje
ovdje zna~i "konstantni rat".
Malthusove ideje su u XIX st. prih-
vatile relativno {iroke mase. Te okrutne
ideje naro~ito su prihvatali vi{i slojevi
evropskih intelektualaca. U tekstu
"Nau~na pozadina nacizma" na slijede}i
se na~in iznosi zna~aj koji je Evropa XIX
st. pridavala Malthusovim idejama o po-
pulaciji:
"^lanovi vladaju}eg staleà u Evropi u
prvoj polovini XIX st. su se sastali kako
bi raspravljali o novootkrivenom 'prob-
lemu porasta populacije' i razradili
metode primjene Malthusovih ideja
Thomas Malthus radi pove}anja smrtnosti siroma{nih.
HARUN YAHYA ● 121

Zaklju~ak do kojeg su do{li ukratko je glasio: "Umjesto preporu~ivanja ~isto}e,
siroma{ne trebamo podsticati na njihove potpuno suprotne navike. Ulice u na{im
gradovima trebamo praviti uìm, natrpati u ku}e {to vi{e ljudi i trebamo raditi na
{irenju kuge. Sela u na{im zemljama trebamo podizati u blizini staja}ih voda, pod-
sticati na ìvot na mo~varnom zemlji{tu..."
U ishodu ove okrutne prakse, prema Malthusu, jaki }e, u borbi za opstanak, uni{titi
one slabe pa }e se i na taj na~in uravnoteìti enormni porast populacije. U Engleskoj se
u XIX st. doista primjenjivao aktualni program "uni{tenja siroma{nih". Osnovan je
industrijski poredak u kome su djeca od 8 do 9 godina po 16 sati dnevno upo{ljavana u
rudnicima uglja i prilikom ~ega ih je hiljadama umrlo zbog lo{ih uvjeta rada. "Borba za
ìvot", koju je Malthus teoretski smatrao neophodnom, u Engleskoj je milionima
siroma{nih priredila ìvot put patnji.
Primjena teze "borbe za opstanak", koju je Malthus smatrao neophodnom, u XIX st. je maloj djeci i siroma{nima u Engleskoj donijela nevi|ene
patnje. Me|utim, primjena kur'anskog morala ljudima donosi ìvot ispunjen prosperitetom i ljepotama.

Pod utiskom upravo ovih ideja, Darwin je "borbu za ìvot" primijenio na cijelu
prirodu i iznio tvrdnju po kojoj }e u ovoj borbi za opstanak pobje|ivati oni koji budu
jaki i koji su se najbolje prilagodili uvjetima sredine. [tavi{e, tvrdio je da je aktualna
borba za opstanak jedan legitiman i nepromjenljiv zakon prirode. Negiranjem stvaranja,
pozivao je ljude na napu{tanje vjerskih uvjerenja i na taj na~in na meti imao sve moralne
kriterije koji bi mogli biti prepreka nemilosrdnoj "borbi za ìvot".
Ra~un za {irenje ovih irelanih ideja, koje pojedince usmjeravaju ka bezdu{nosti i
surovosti, ~ovje~anstvo }e kobno platiti u XX st.
Uloga darvinizma u pripremama

za Prvi svjetski rat
Uporedo sa preovladavanjem darvinizma u evropskoj kulturi, ideja "borbe za
opstanak" tako|er je po~ela pokazivati svoj utjecaj. Prvenstveno su evropske koloni-
jalne dràve stanovni{tvo koloniziranih dràva predstavljale kao "rase zaostale u evolu-
ciji", a u svemu tome pozivale su se na darvinizam koji im je sluìo kao opravdanje za
postizanje legaliteta zlo~ina koje su ~inile.
[to se ti~e najkrvavijeg politi~kog utjecaja darvinizma, on se ogleda u Prvom
svjetskom ratu, koji je izbio 1914. g.
U svojoj dokumentarnoj knjizi
Europe Since 1870 (Evropa od 1870.)
poznati engleski profesor historije James
Joll obja{njava da je jedan od faktora koji
su priredili Prvi svjetski rat bila vjera u
darvinisti~ke ideje koja je u tom periodu
bila prisutna kod evropskih vlastodràca.
Ilustracije radi, glavnokomanduju}i
austro-ugarske vojske general F r a n z
Baron Conrad von Hoetzendorff pisao je
slijede}e u svojim sje}anjima nakon rata:
''Religije koje u prvi plan iznose ljubav
prema ~ovjeku, moralna u~enja i
(sli~ne) filozofske doktrine ponekad su
Knjiga Evropa od 1870. engleskog profesora
historije Jamesa Jolla
HARUN YAHYA ● 123

doista u stanju oslabiti ljudsku borbu za opstanak. Me|utim, nikada ne}e uspjeti
u~initi da ova borba ne bude reaktivna snaga svijeta. (...) Velika katastrofa svjet-
skog rata realizirala se u potpunom skladu sa ovim velikim principom. Ovaj rat,
koji je formiran temeljnom snagom ìvota ljudi i dràva, jedan je prirodni zakon,
isti kao teret groma koji se mora isprazniti.''
Nije te{ko shvatiti za{to je Conrad, koji je posjedovao jednu ovakvu ideolo{ku
vodilju, povukao Austro-Ugarsku na zapo~injanje rata. Ovakve ideje nisu bile
ograni~ene samo na vojna lica tog vremena. Kurt Riezler, li~ni savjetnik i bliski prijatelj
njema~kog kancelara Theobalda von Bethman-Hollwega, 1914. g. pisao je slijede}e:
''Apsolutno i vje~no neprijateljstvo postoji u prirodi me|uljudskih odnosa.
Permanentna mr`nja koju vidimo svugdje (...) ne proisti~e iz iskvarenosti ljudske
prirode; naprotiv, to postoji u biti izvora prirode i ìvota!''
A jedan od generala iz Prvog svjetskog rata Friedrich von Bernardi na slijede}i
na~in je na~inio paralelu izme|u rata i prirodnih zakona borbe:
''Rat je jedna prirodna potreba, neopodan koliko i sukob elemenata u prirodi; u
biolo{kom smislu daje umjesne rezultate po{to su ti rezultati u vezi sa temeljnim
odlikama bi}a!''
Kao {to se da zaklju~iti, Prvi svjetski rat zapo~eo je zahvaljuju}i evropskim mis-
liocima, generalima i vlastodr{cima, koji su prolijevanje krvi, zadavanje i trpljenje bola
doìvljavali kao svojevrstan "prosperitet" i koji su to smatrali stati~nim "zakonom
prirode". A ideolo{ka osnova koja je, u osnovi pogre{nim aktualnim idejama, cijelo ovo
pokoljenje odvela u katastrofu nije bilo ni{ta drugo do Darwinovi pojmovi "borbe za
opstanak" i "superiorne nacije".
Prvi svjetski rat iza sebe ostavio je osam miliona mrtvih, stotine poru{enih
gradova, milione ranjenih, sakatih, nezbrinutih i nezaposlenih.
Osnova i nacisti~kog, Drugog svjetskog rata, koji je po~eo dvadeset i jednu godinu
nakon ovog rata i koji je iza sebe ostavio oko pedeset i pet miliona `rtava, tako|er se
zasnivao na darvinizmu.

Prvi svjetski rat, koji je okon~an smr}u i ranjavanjem miliona ljudi i ru{enjem gradova, izbio je zbog vlasti i
mislilaca koji su prihvatili darvinizam, a, prema tome, i tvrdnje da je prolijevanje krvi glavni put ka prosperitetu.
HARUN YAHYA ● 125

Fa{izam: put koji je trasirao darvinizam
Podupiru}i rasizam u XIX st., darvinizam je formirao temelje i jedne ideologije
koja }e se pojaviti i razviti u XX st. i koja }e cijeli svijet zaviti u crno: nacizma.
Nacisti~ki ideolozi tako|er su bili pod velikim utjecajem darvinizma. Analizira li
se ova ideologija, koju je uobli~io Adolf Hitler i Alfred Rosenberg,
uo~it }e se pojmovi koje je na desetine puta Darwin ponavljao u
svojoj knjizi Porijeklo vrsta kao {to su "prirodna
selekcija", "selektivno razmnoàvanje", "me-
|urasna borba za opstanak"... Ime svojoj poz-
natoj knjizi (Mein Kampf) Hitler je dao
tako|er inspiriran darvinisti~kim prin-
cipom da je ìvot arena sukoba i da
nadmo}niji u ovoj borbi ostaju u
ìvotu. U knjizi se naro~ito osvr-
nuo na me|urasni sukob i rekao
slijede}e:
''U ishodu nove rasne hijer-
arhije, koju }e priroda sama od
sebe oformiti, historija }e
donijeti jednu jedinstvenu
imperiju.''

Fa{izam, koji se idejno zasniva na darvinizmu, prouzro~io je
smrt miliona ljudi. Ova ideologija vandalizma u krv je zalila
mnoge gradove, ~ije su ulice ostale preplavljene le{evima.
HARUN YAHYA ● 127

A na poznatom nirnber{kom mitingu 1933. g. iznio je da "visoke rase vladaju
niskim rasama" i da je to ''pravo vidljivo u prirodi i jedino logi~no pravo.''
Da su nacisti bili pod utjecajem Darwina ~injenica je koju su danas prihvatili
gotovo svi histori~ari, stru~njaci o aktualnom pitanju. Ovu ~injenicu na slijede}i na~in
iznosi Peter Chrips, autor knjige The Rise of Fascism (Uspon fa{izma):
''Kada je prvi put obznanio svoju teoriju da je ~ovjek evoluirao od majmuna,
Charles Darwin je postao predmet ismijavanja, me|utim, kasnije su to prihvatile
{iroke mase. Darwinove teorije nacisti su (...) koristili kako bi opravdali rat i
rasizam!''
Histori~ar Hickman na slijede}i na~in saop}ava da je Hitler bio pod utjecajem
darvinizma:
''Hitler je bio okorjeli evolucionist. Bilo kakve da su dubine njegove psihoze,
knjiga Mein Kampf iznosi jednu seriju evolucionisti~kih ideja, a posebno mjesto
ustupljeno je borbi za opstanak i idejama o
ubijanju slabih radi postizanja ''naprednog''
dru{tva.''
Hitler, koji je nastupio sa ovim idejama,
gurnuo je svijet u nevi|eni vandalizam.
Veoma veliki broj politi~kih ili etni~kih
grupa, predvo|enih jevrejima, podvrgnuti su
strahovitim surovostima i pokoljima u
nacisti~kim logorima. Drugi svjetski rat, koji
je po~eo nacisti~kim agresijama, odnio je u
smrt pedeset i pet miliona ljudskih ìvota! U
pozadini ove najve}e katastrofe koja je
zabiljeèna u historiji ~ovje~anstva nalazio se
darvinisti~ki pojam "borbe za opstanak".
Nacisti~ka tiranija prouzrokovala smrt miliona nevinih

ljudi i maloljetne djece ili ìvota u strahu.

Drugi svjetski rat iza sebe je ostavio desetine
miliona mrtvih i ranjenih, desetine miliona gladnih,
bez ognji{ta i neza{ti}enih; stotine poru{enih
gradova i upropa{tenih dràvnih ekonomija.
HARUN YAHYA ● 129

Krvavi savez: darvinizam i komunizam
Dok su se na desnom krilu socijaldarvinizma nalazili fa{isti, na lijevom krilu sta-
jali su komunisti. Me|u najvatrenijim braniteljima Darwinove teorije komunisti su
uvijek zauzimali zna~ajno mjesto.
Ova veza izme|u darvinizma i komunizma proteè se do samih utemeljiva~a oba
ova izma. Osniva~i komunizma, Marx i Engels, pro~itali su Darwinovu knjigu Porijeklo
vrsta neposredno nakon njenog izlaènja iz {tampe i ostali odu{evljeni njegovim
"dijalekti~ko-materijalisti~kim" pristupom u knjizi. Me|usobno dopisivanje Marxa i
Engelsa pokazuje da su oni Darwinovu teoriju smatrali "temeljem komunizma sa
aspekta prirodnih nauka". U knjizi Dijalektika prirode, koju je napisao pod utjecajem
Darwina, Engels je izrekao niz pohvala na ra~un Darwina, a u poglavlju "Uloga rada u
prijelazu iz majmuna u ~ovjeka" nastojao je i sam dati svojevrstan doprinos teoriji
evolucije.
Svi ruski komunisti koji su slijedili Marxa i Engelsa, kao {to su Plekhanov, Lenjin,
Trocky i Staljin, prihvatili su Darwinovu teoriju evolucije. Plekhanov, koji se smatra
osniva~em ruskog komunizma, poznat je po rije~ima: " M a r k s i z a m j e p r i m j e n a
darvinizma u dru{tvenim naukama!"
A {to se ti~e Trockog, on je davao izjave poput one da je darvinizam ''najve}a pob-
jeda dijalekti~kog materijalizma".
U formiranju komunisti~kog kadra veliku ulogu imalo je Darwinovo obrazovanje.
Ilustracije radi, Staljin, koji je prethodno bio sve}enik, zahvaljuju}i Darwinovim
knjigama, postao je ateista. Tu ~injenicu biljeè histori~ari.
A Mao, koji je komunisti~ki reìm uspostavio u Kini i koji je pobio milione ljudi,
otvoreno je isticao da se filozofski oslonac sistema koga je uspostavio, "temelj kineskog
socijalizma'' zasniva na Darwinu i njegovoj teoriji evolucije.
Utjecaj darvinizma na Maoa i kineski komunizam veoma detaljno obja{njava his-
tori~ar sa Harvardskog univerziteta James Reeve Pusey u svojoj analiti~koj knjizi China
and Charles Darwin (Kina i Charles Darwin).
Ukratko, izme|u teorije evolucije i komunizma postoji jedna neraskidiva veza.
Tvrdnjom da su ìva bi}a produkt slu~ajnosti teorija evolucije osigurala je navodno
nau~nu podr{ku ateizmu. Komunizam, kao apsolutno ateisti~ka ideologija, zbog toga je,
tako|er, neizbje`no vezan za darvinizam. [tavi{e, isti~u}i da je razvoj u prirodi mogu}

Komunisti~ki lideri, od kojih je svaki bio okorjeli darvinist, stavili su svoj potpis ispod jedne mra~ne epohe historije, na godine
koje su, zahvaljuju}i njima, protekle u patnjama i tiraniji.
jedino zahvaljuju}i sukobu (odnosno "borbi za opstanak"), teorija evolucije podràva

pojam "dijalekti~kog sukoba", koji se nalazi u osnovi komunizma.
Mnogo bolje }e biti mogu}e shvatiti dimenzije nesre}e koju je Svijetu donio
darvinizam ako se uzme u obzir da je komunisti~ki "dijalekti~ki sukob" jedna "ma{ina
zlo~ina", koja je tokom XX st. pobila oko 120 miliona ljudi!
Dijalekti~ki sukob ne razvija ve} ru{i dru{tvo

Kao {to smo ve} naglasili isti~u}i teoriju po kojoj sukob izme|u ìvih bi}a dopri-
nosi njihovom razvoju, darvinizam je osigurao jednu navodno nau~nu va`nost filozofije
"dijalekti~kog materijalizma".
Kao {to se razumije iz samog imena, dijalekti~ki materijalizam zasniva se na
HARUN YAHYA ● 131

Komunisti, koji su darvinisti~ki pojam "sukoba" primijenili na "sukob klasa", pokolje i prolijevanje krvi prihvatili su
kao osnovni metod nametanja svoje ideologije.

pojmu sukoba. Osniva~ ove filozofije, Marx, rekao je da "uslu~aju da nema suprotnosti
i sukoba, sve bi ostalo onako kako je bilo u svom prvobitnom obliku". A govore}i da je
"sila trudna jednim novim dru{tvom, a babica svakog starog dru{tva", Marx je, radi
prosperiteta, ljude pozvao na upotrebu sile, na rat i prolijevanje krvi!
I Lenjin, koji predstavlja prvog politi~kog realizatora Marxovih teorija, pokli~em
Prosperitet je borba suprotnosti", branio je teoriju po kojoj ljudi opre~nih mi{ljenja
"P
moraju biti u stalnoj borbi. [tavi{e, Lenjin je ~esto isticao da se ova borba moè voditi
jedino prolijevanjem krvi, odnosno terorom. Jo{ 1906. g., dakle jedanaest godina prije
bolj{evi~ke revolucije, Lenjin je, u ~asopisu Proleteri, iznio teroristi~ke metode koje je
on prihvatio:
''Akcija za koju se mi zalaèmo je oruàna borba; ovu borbu realiziraju pojedinci
i male grupe. Dok jedan dio pripada revolucionarnim organizacijama, ostali
dijelovi (ve}ina u odre|enim dijelovima Rusije) nisu vezani ni za koju revolu-
cionarnu organizaciju. Oruàna borba je usmjerena ka dva razli~ita cilja, koji u
potpunosti moraju odvojiti jedan od drugog. Kao prvo, ova borba ima za cilj
izvr{avanje atentata na pojedince, lidere, vojne i policijske slu`benike, a kao
drugo, konfiskovati vladin izvor prihoda, a i izvore prihoda privatnih lica! Dio
konfiskovanog novca i}i }e u partijsku kasu, dio za cilj specijalnog naoruàvanja
i priprema za ustanak, a dio za ìvotne tro{kove u~esnika u borbi koju defini-
ramo!''
Jedna od najo~itijih ideologija koje su se u XX st. suprotstavljale komunizmu bila
je fa{izam. Zanimljivo je, me|utim, da je fa{izam, koji se isti~e kao opre~nost komu-
nizmu, branio pojam sukoba u najmanju ruku koliko i komunizam. Dok su komunisti
vjerovali u potrebu "sukoba klasa", fa{isti su samo promijenili ovu sferu sukoba i lan-
sirali pojam "sukoba izme|u rasa i nacija". Na primjer, jedan od najzna~ajnijih idejnih
izvora nacizma i vode}ih rasista, njema~ki histori~ar Heinrich von Treitschke, pisao je
da se nacije ''mogu razvijati jedino surovim rivalstvom koje sli~i na Darwinovu borbu
za opstanak..."
[to se ti~e Hitlera, on je, inspiriran Darwinovim poimanjem sukoba, rekao sli-
jede}e:
''Priroda je jedan rat izme|u jakih i slabih, apsolutna pobjeda jakih nad slabima!
HARUN YAHYA ● 133

Da to nije tako, u prirodi bi dolazilo do jedne stalne devijacije. (...) Oni {to ìve
moraju se boriti! Na ovom svijetu, u kome je stalno prisutan jedan ratni zakon
ìvota, pravo na ìvot ne posjeduje onaj ko ne èli ratovati!''
[to se ti~e slike koju su u XX st. formirale ove dvije sociodarvinisti~ke ideologije,
koje vjeruju da je, za ja~anje i razvoj dru{tva, neophodan rat, sukob, kavga i prolijevanje
krvi, ona je sasvim o~ita. Zbog ove ideologije umrlo je na desetine miliona nevinih
ljudi; na desetine miliona ih je ranjeno ili osaka}eno; dràvne ekonomije su propale;
prihodi koji su se trebali odvojiti za zdravlje, nauku, tehnologiju, obrazovanje i umjet-
nost prvenstveno su kori{teni za naoruànje, a potom za zalije~ivanje rana koje su nane-
sene upravo tim oru`jem te za ponovnu izgradnju poru{enih gradova. U historiji se
sasvim jasno pokazalo da sukob, kavga i teror ne doprinose razvoju dru{tva, ve},
naprotiv, njegovom nazatku i propasti.
Naravno da su u svijetu prisutne opre~nosti. Kako god u prirodi postoje svjetlost i
tama, dan i no}, toplo i hladno, suprotnosti postoje i u idejama i praksama. Me|utim,
idejne opre~nosti i razilaènja ne zahtijevaju sukob! Naprotiv, ukoliko se suprotnostima
pristupi tolerantno, miroljubivo, s razumijevanjem, s ljubavlju, saosje}ajno i milosrdno,
pojavit }e se niz ljepota. ôvjek koji svaku ideju uporedi sa drugom jo{ vi{e razvija
svoju ideju ili je upotpunjuje uvi|aju}i njezine nedostatke. Kroz izlaganje ljudi koji
brane opre~ne stavove moè se vr{iti razmjena ideja ili davati produktivne kritike.
Me|utim, to mogu ostvariti samo oni koji se drè normi kur'anskog morala, koji su
iskreni, miroljubivi i skromni.
Velika je tiranija i bezdu{nost ubiti ili zadavati bol nekome zbog toga {to on brani
druga~iju ideju, {to je pristalica druge vjere ili {to potje~e od razli~ite rase. Samo zbog
toga su se tokom historije nasmrt me|usobno borili i nemilosrdno ubijali sinovi iste
zemlje. Ili, ljudi razli~ite rase ili nacije ~inili su krvoproli}a ne odvajaju}i ène i djecu!
A sve te vandalizme u stanju je po~initi jedino onaj koji ~ovjeka sa suprotne strane vidi
samo kao naprednu ìvotinju, koji mu ne pridaje zna~aj dostojan ~ovjeka i koji ne
vjeruje da }e pred Bogom polagati ra~un za svoja djela.
Najljep{i i najispravniji stav koji se treba zauzeti prema opre~nim idejama istaknut
je u Kur'anu. Idejna razmimoilaènja de{avala su se tokom povijesti, a najpoznatiji
primjer toga je slu~aj Musaa, a. s., i faraona koji je ìvio u istom periodu. Unato~
faraonovoj opakosti i agresivnosti, Allah, d`. {., zaduìo je Musaa, a. s., da ga pozove
na Pravi Put, a metod kojim }e se koristiti saop}io je na slijede}i na~in:

To {to u prirodi postoje suprotnosti ne
smije biti povod za sukob i kavgu
me|u ljudima. Uzajamnim
po{tovanjem, ljubavlju i tolerancijom
mogu}e je posti}i pomirenje me|u
suprotnostima. Dok kur'anski moral
ljudima nudi ìvot u miru i radosti,
dijalekti~ki sukob ljudima donosi
jednu neprestanu nesre}u, katastrofu
i smrt.
HARUN YAHYA ● 135

"Idite faraonu, on se, doista, osilio, pa mu blagim rije~ima govorite ne bi li
razmislio ili se pobojao!" (Ta-Ha, 43-44).
Pridràvaju}i se Allahovih naredbi, Musa, a. s., na{iroko je faraonu objasnio vjeru

i strpljivo mu iznio sve teme kako bi onemogu}io njegov ateizam i tiraniju prema
narodu. Na njegov ovako uzoran moral i strpljenje faraon je odgovorio jednim agre-
sivnim stavom rekav{i da }e ubiti i njega i sve one koji slijede njegove ideje. Me|utim,
u ishodu njegovog ovakvog stava, faraon nije iza{ao kao pobjednik. Pobijedili su Musa,
a. s., i njegove pristalice.
Kao {to i ovaj primjer pokazuje, pobjeda ili razvoj jedne ideje ne postiè se
sukobom, ratom ili agresivno{}u. Doga|anja izme|u Musaa, a. s., i faraona na neki
na~in predstavljaju siè povijesti; primjer koji pokazuje da pobje|uju pristalice mirolju-
bivosti i pravde, a nikako pristalice sukoba i tiranije. Uzoran moral uvijek biva nagra|en
i na ovom, a i na budu}em svijetu.
Darvinizam i terorizam
Kao {to smo i do sada vidjeli, darvinizam predstavlja temelj razli~itih opakih ide-
ologija koje su u XX st, svijetu priredile najkrvavije katastrofe. I, pozivaju}i se na
darvinizam, ove ideologije su podràvale "rat ili sukob sa onima koji ne pripadaju
njima", {tavi{e, prihvatile su to kao svoje najbitnije metode.
Sasvim je o~ita ~injenica da su u Svijetu prisutne razli~ite vjere, razli~iti pogledi
na svijet, razli~ite filozofije, i krajnje je prirodno da ove razli~ite ideje posjeduju
me|usobno razli~ite odlike. Me|utim, ove ideje mogu se ocijeniti na dva me|usobno
razli~ita na~ina.
1) Prema neistomi{ljenicima se moè izraàvati po{tovanje, moè se raditi na
uspostavi dijaloga sa njima i slijediti jedan "human" metod, a to je metod koji je u
skladu sa kur'anskim moralom.
2) Sa neistomi{ljenicima se moè sukobljavati, zametati kavga, moè se izabrati
put postizanja prestià nau{trb neistomi{ljenicima, odnosno moè se postupati "ìvot-
injski" i brutalno. A to je materijalisti~ki ili ateisti~ki metod!
Katastrofa zvana terorizam nije ni{ta drugo do ovo drugo stajali{te, pristup ili
odnos prema neistomi{ljenicima.
Analiziramo li razlike izme|u ove dvije solucije, vidjet }emo da je krajnje utje-

cajna darvinisti~ka poduka da je ~ovjek ''ìvotinja u konfliktu". Mo`da ve}ina pojedi-
naca ili grupa koje su se opredijelile za put konflikta nemaju pojma o darvinizmu i prin-
cipima ove ideologije. Me|utim, na kraju, oni ipak prihvataju jedno stajali{te koje
po~iva na darvinizmu. Ono {to ih utvr|uje u njihovom stavu su slogani koji se u prin-
cipu zasnivaju na darvinizmu, kao {to su "Na ovom svijetu opstaju jaki", "Velika riba
guta malu ribu", "Ratobornost je vrlina"... Odstranite darvinizam i ovi slogani postat }e
Me|u ljudima ili zajednicama mogu

postojati odre|ena idejna
razilaènja i neslaganja. Me|utim,
rje{enje ovih nesuglasica nikada ne
smije biti rat, kavga ili sukob. Sva
razilaènja bi se, kao {to je
saop}eno u Kur'anu, trebala rije{iti
obostranim stpljenjem,
tolerancijom, saosje}anjem i
razumijevanjem.
HARUN YAHYA ● 137

bezna~ajni i isprazni. Zapravo, uklanjanjem darvinizma, vi{e ne}e biti ni konfliktnih
svjetonazora.
Tri Boànske vjere (kr{}anstvo, judaizam i islam), u koje vjeruje veliki broj ljudi
na Zemlji, protive se konfliktu. Sve tri ove vjere imaju za cilj osiguranje mira i si-
gurnosti na Zemlji, protive se ubijanju nevinih ljudi, primjeni tiranije i tortura. Konflikt
i nasilje prihvataju se kao anormalna i nepoèljna djela, koja su opre~na moralu kojeg
Jedini na~in da se narednim pokoljenima u emanet ostavi jedan sretan i miran ìvot u blagostanju je formiranje zajednica u
kojima je ostvaren kur'anski moral.

je Bog odredio za ~ovjeka. Me|utim, i konflikt i nasilje darvinizam vidi i isti~e kao
nu`ne, prirodne, ispravne i legalne pojmove.
Zato, ukoliko se neko pojavi i pribjegava teroru u ime islama, kr{}anstva ili
judaizma, koriste}i se simbolima i pojmovima tih vjera, znajte da taj nije ni musliman,
ni kr{}anin, ni jevrej. U stvarnosti, on moè biti samo socijaldarvinist. Skriven pod
pla{tom vjere, on ne moè posjedovati iskrenu vjeru. Ako i tvrdi da djeluje u slu`bi
vjere, u biti, on je neprijatelj vjere i vjernika - zbog toga {to svirepo ~ini zlodjelo koje
je vjera striktno zabranila, i to na na~in da u o~ima javnosti stvara odbojnost i nepri-
jateljsto prema vjeri.
Prema tome, temelji nevolje zvane teror, koja je obavila cijeli Svijet, skriveni su u
ateizmu, koji je u savremenom dobu definiran kao materijalizam i darvinizam, a ne u
bilo kojoj Boànskoj vjeri.
Svaki ~ovjek koji èli mir i sigurnost

treba uo~iti opasnost darvinizma
Kada se bori sa bilo kojim problemom, najbitnije je da se uo~i i otkloni korijen,
stvarni izvor tog problema. Ilustracije radi, bilo koliko da se uredi i o~isti okolina
smetlji{ta koje okolo {iri neprijatne mirise, to smetlji{te }e nastaviti sa {irenjem smrada.
Sve mjere predostro`nosti bit }e relativne i kratkotrajne. Rje{enje je u ~i{}enju izvora
smrada, u potpunoj eliminaciji smetlji{ta. Prema tome, efektno i trajno rje{enje u borbi
protiv terorizma nije rad na pojedina~nom traganju i onesposobljavanju terorista. Da bi
se Svijet mogao osloboditi od terorizma, potrebno je prvenstveno ustanoviti i uni{titi
izvor koji inspirira teroriste, a to su nastrane ljudske ideologije i obrazovanje u nji-
hovom duhu.
Danas se gotovo u svim zemljama Svijeta u {kolama izu~ava darvinizma kao jedna
nau~na grana. Omladina se ne podu~ava pogledu po kom je Bog stvorio ljude, da su oni
bi}a koja posjeduju du{u, razum i savjest, da }e, nakon smrti, pred Bogom polagati
ra~un, da }e Bogu odgovarati za sve ono {to su uradili na ovom svijetu i da }e prema
tome biti vje~no smje{teni u Dènnet ili Dèhennem. Naprotiv, podu~avaju se besmis-
lici da su oni nekontrolirana bi}a nastala u ishodu slu~ajnosti, da su njihovi preci ìvo-
tinje i da }e jedino uz pomo} konfrontacije i rata biti superiorniji i uspjeti ostati u ìvotu.
HARUN YAHYA ● 139

Allah zahtijeva da se sva~ije pravo po{tuje i
dobro ~ini, i da se bli`njima udjeljuje, a razvrat i sve
{to je odvratno i nasilje zabranjuje...
(An-Nahl, 90).

A nakon ove etape veoma je jednostavno isprati mozak onih koji su tokom svog {kol-
skog ìvota uzimali ovakve poduke, dovesti ih u stanje neprijatelja ~ovje~anstva i
na~initi ih toliko bezdu{nim da budu u stanju ubijati i nevinu dje~icu. Omladinu koja je
primila ovakvu naobrazbu u svoje redove veoma jednostavno moè privu}i svaka
izopa~ena ideologija, uvu}i je u djela opre~na razumu i savjesti, a svakovrsnu
izopa~enost i surovost prikazati im kao zna~ajne ciljeve. Komunisti~ke, fa{isti~ke i
rasisti~ke teroristi~ke grupe, koje su u posljednjem stolje}u harale Svijetom, produkti
su ovog sistema obrazovanja!
A druga velika {teta ovog sistema obrazovanja je nastojanje da se, odstranjivanjem
vjere iz obrazovanja, vjera ograni~i na neuko stanovni{tvo. Dok se "obrazovani"
ateiziraju darvinisti~ko-materijalisti~kim podukama, dotle vjera ostaje u svijesti
''neukih i neobrazovanih''. U tom slu~aju, stvara se atmosfera povoljna za {irenje
praznovjerja; utjecajni postaju oni koji, u ime vjere, iznose ideje koje su apsolutno
opre~ne vjeri.
Posljednja zbivanja sasvim su o~it primjer ove postavke. Nijedan ~ovjek koji se
boji Allaha, d`. {. i koji zna da }e na Ahiretu polagati ra~un za sve ono {to je uradio
nikada ne}e u~initi ni{ta {to bi prouzrokovalo smrt i ranjavanje hiljada nevinih ljudi,
ni{ta {to bi hiljadama nevine dje~ice na~inilo siro~adima. Takva osoba zna da }e za
svaku osobu kojoj je nanesena {teta ponaosob polagati ra~un pred Allahom, d`. {., i da
}e za svaku od njih biti ka`njen nesnosnim dèhennemskim azabom.
Na kraju, rje{enje je u odbacivanju darvinisti~ko-materijalisti~kog obrazovanja,
koje predstavlja primarni izvor terora, i obrazovanje omladine prema nastavnom pro-
gramu koji je prire|en u skladu sa istinskim nau~nim otkri}ima te podu~avanje bogob-
ojaznosti, razumnom i savjesnom pona{anju. U ishodu toga nastat }e zajednice formi-
rane od miroljubivih, povjerljivih, tolerantnih i milosrdnih pojedinaca, kakve je Allah,
d`. {., opisao i istakao u Kur'anu.
HARUN YAHYA ● 141

On robu Svome objavljuje jasne
ajete da bi vas iz tmina na svjetlo izveo...
(Al-Hadid, 9).
ZAKLJUÂK:
PRIJEDLOZI
ZAPADNOM SVIJETU
Z apadni svijet danas opravdano je zabrinut i u prob-

lemima sa organizacijama koje teror koriste kao na~in komuniciranja. Sasvim je o~ito da
sve aktere terora i one koji stoje iza njih treba kazniti po mjeri me|unarodne pravde i prava.
Me|utim, od svega toga najbitnija je dugoro~na strategija koju treba voditi radi trajnog
rje{enja ovog problema.
Dosada{nja analiza pokazuje da je teror zlo~in protiv ~ovje~nosti i da uop}e nema
mjesta ni u jednoj Boànskoj vjeri, da je neosnovan i izmi{ljen pojam "islamskog
terorizma" koji je u poslijednje vrijeme veoma prisutan u svjetskoj
javnosti. To nam osigurava zna~ajne kutove posmatranja:
1) Naravno da je zapadni svijet, a naro~ito
SAD, u pravu i da }e preduzeti
najo{trije mjere protiv terorizma. Me|utim, na jedan sasvim jasan na~in trebali bi
iznijeti da, kako god to nije rat protiv bilo koje vjere i njenih pristalica, to nije ni rat
protiv islama i muslimana; naprotiv, trebali bi biti odre|eniji i iznijeti da je to jedna
mjera predostro`nosti u korist islama. Po svaku cijenu bi se trebao onemogu}iti
opasni scenario "sukoba civilizacija", koji je prezentiran '90-ih godina. Me|u civi-
lizacijama bi trebala zaìvjeti tolerancija i mir, a ne sukob i rat.
2) Trebalo bi se podràti razumijevanje islamskih zajednica i razvoj istinskog
islama, koji predstavlja vjeru ljubavi, prijateljstva, mira i bratstva. Prisilna sekula-
rizacija nije rje{enje koje se treba koristiti protiv radikalnih frakcija u islamskim
zemljama; naprotiv, takva politika }e mase usmjeriti ka ve}oj reakciji. Rje{enje je u
razumijevanju istinskog islama, odnosno asimilacija pojmova koje nalaè kur'anski
moral, kao {to su ljudska prava, demokracija, sloboda, uzoran moral, nauka, umjet-
nost, estetika i {irenje islamskog modela koji nudi radost ìvljenja.
3) Izvor terora je neukost i fanatizam, a rje{enje toga je obrazovanje. Krugovima
koji gaje simpatije prema teroru trebalo bi se objasniti da je to djelo koje je u apso-
lutnoj opre~nosti sa islamom, da, naprotiv, tako nanose {tetu islamu, muslimanima i
cijelom ~ovje~anstvu te bi se, radi osloba|anja od barbarizma, te osobe trebale obra-
zovati. Ameri~ka podr{ka jedne ovakve obrazovne politike dat }e veoma pozitivne
rezultate.
4) Istina, ameri~ka vanjska politika je u posljednjoj deceniji muslimane {irom
Svijeta za{titila od razli~itih vandalizama i pokolja. Trogodi{nje srpske pokolje u
Bosni mogu}e je bilo zaustaviti jedino nakon ameri~kog uplitanja u taj konflikt,
nakon ~ega je potpisan trajni mirovni sporazum. Na isti na~in, ameri~kom interven-
cijom, od srpskog terora za{ti}eni su i Albanci, kosovski muslimani. Zna~ajnim
sankcijama SAD je obuzdala ruske napade na ~e~enske civile, koji su dostizali dimen-
ziju genocida. Intenzivnijim nastavkom i obja{njavanjem ove politike muslimanima
{irom Svijeta nepotrebne predrasude o Americi i zapadnom svijetu bi se trebale eli-
minirati.
5) Protiv terora koji proisti~e iz komunizma, fa{izma, rasizma i ostalih
ateisti~ko-materijalisti~kih ideologija, isto tako, trebala bi se razraditi dugoro~na kul-
turna rje{enja. Darvinisti~ka i materijalisti~ka misao danas predstavlja osnovu obra-
zovnog sistema mnogih savremenih zemalja {irom Svijeta. Me|utim, kao {to smo

prethodno naglasili, darvinizam je nastrana ideologija koja ~ovjeka doìvljava kao
konstantno sukobljavaju}u ìvotinju, koja vjeruje da }e ~ovjek mo}i napredovati
jedino uz pomo} sukoba i rata i koja predstavlja osnovu terorizma svake vrste.
Darvinizam koji zastupa ideju da }e jedino jaki opstati i koji rat doìvljava kao vrlinu
sli~i na veliku mo~varu koja ve} decenijama cijeli Svijet gu{i u nevoljama. Zato,
pored zakonskih i sigurnosnih predostro`nosti, prilikom obra~una sa terorom
potrebno je zapo~eti i jednu veliku obrazovnu kampanju u cijelom Svijetu. U osnovi
tog obrazovanja trebalo bi biti izlaganje stvarnog lica obmana darvinizma i materi-
jalizma i podu~avanje primjernom moralu koga je Bog odredio ~ovjeku. @eljeni mir
i prosperitet osigurat }e se jedino {irokim zaìvljavanjem ljepota morala kojeg nalaè
vjera. Nemogu}e je eliminirati ovu nevolju ako se ne isu{i mo~vara iz koje ona
izrasta.
Za o~ekivati je da }e ovakve mjere biti od pomo}i u osloba|anju od terora i
ostalih fanati~nih, nemilosrdnih i divljih sustava. Amerika, koja se predstavlja kao
"nacija pod Boìjom blagonaklono{}u", svojom kr{}anskom kulturom u biti je pri-
jatelj muslimana. Svra}aju}i pa`nju na ovu ~injenicu, Allah, d`. {., u Kur'anu za
kr{}ane kaè: "...i svakako }e{ na}i da su vjernicima najbliì prijatelji oni koji govore:
"Mi smo kr{}ani" zato {to me|u njima ima sve}enika i monaha i {to se oni ne ohole"
(Al-Ma'ida, 82).
Nerazumijevanjem ove ~injenice u povijesti su se pojavljivale neuke grupe
(npr. kriàri) koje su izazivale sukob izme|u ove dvije vjere. Da se isti scenario ne
bi ponovio, potrebna je uspostava saveza izme|u istinskih kr{}ana i istinskih mus-
limana. Razvoj situacije nakon tragi~nih zbivanja u Americi upu}uje na ~injenicu
da je posijano sjeme ovog saveza! Ovaj vandalisti~ki teroristi~ki akt rezultirao je
pokretanjem procesa pribliàvanja izme|u muslimana i kr{}ana, bio je povod da
veliki broj kr{}ana zapo~ne ozbiljnije istraìvanje islama i da muslimani krenu u
znatno ozbiljnije napore u obja{njavanju istinskog islamskog morala opisanog u
Kur'anu.
Cijeli ovaj slijed doga|aja ima kvalitet jedne radosne vijesti - da }e se ljudi
pobliè upoznati sa islamskim moralom i da }e se osloboditi predrasuda koje su do
danas imali. Dvadeset i prvo stolje}e bit }e stolje}e u kome }e se, ako Bog da, shvatiti
da je islamski moral jedini put koji }e ~ovje~anstvu donijeti èljeni mir i sigurnost.
HARUN YAHYA ● 145

BILJE[KE
1 Thomas W. Arnold, The Preaching of Islam: The History of the Propagation of
the Muslim Faith, Lahor, Ashraf Press, 1961, str. 56-57, Islam Kültür Atlasi,
Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-
Zerrin Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 221
2 Ramuz El Ehadis, tom 1, 84/8
3 Ibid, tom 1, 76/12
4 Karen Armstrong, Holy War, MacMillian London Limited, 1988, str. 25
5 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str.
123; Taberi, Tarih I, 1850
6 Hamidullah, Mecmuatü'l-Vesaik, 195-197
7 Frend, 289; Hamidullah, Islam Peygamberi, II. 920; Levent Öztürk, Asr-i
Saadetten Haçli Seferlerine Kadar Islam Toplumunda Hiristiyanlar, Iz
Yayincilik, istanbul, 1998, str. 55
8 Yrd. Doç. Dr. Orhan Atalay, Dogu-Bati Kaynaklarinda Birlikte Yasama,
Gazeteciler ve Yazarlar Vakfi Yayinlari, Istanbul, 1999, str. 95; Hamidullah,
El-Vesaik, str. 380-381, No: 358
9 History of Latin Christianity, tom II, str. 216-217, Islam Kültür Atlasi, Ismail
Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki, prijevod: Mustafa Okan Kibaroglu-Zerrin
Kibaroglu, Inkilab Yayinlari, 1997, str. 222
10 L. Browne, The Prospects of Islam, str. 11-15, str. 269-270
11 Yesevizade, Sevgi Peygamberi, Hakikati Arayis Nesriyati, Ankara, 1996, str.
272-273; Sir Thomas Arnold, The Preaching of Islam, str. 97; Finlay: 4A
History of Greece, III, 358-9; J. H. Krause: "Die Byzantiner des Mitte latters",
Halle, 1869, str. 276
12 Osman Turan, Türk Dünya Nizaminin Milli, Islami ve Insani Esaslari, tom 2,
str. 138
13 F. Emecen, K. Beydilli, M. Ipsirli, M.A. Aydin, I. Ortayli, A. Özcan, B.

Yediyildiz, M. Kütükoglu, Osmanli Devleti ve Medeniyeti Tarihi, Islam Tarih,
Sanat ve Kültür Arastirma Merkezi, Istanbul, 1994, str. 467
14 John L. Esposito, The Islamic Threat: Myth or Reality, Oxford University
Press, New York, 1992, str. 39
15 Geste Francorum, or the Deeds of the Franks and the Other Pilgrims to
Jerusalem, trans. Rosalind Hill, London, 1962, str. 91
16 August C. Krey, The First Crusade: The Accounts of Eye-Witnesses and
Participants, Pinceton & London, 1921, str. 261
17 Ibid, str. 262
18 Alan Ereira, David Wallace, Crusades: Terry Johns Tell the Dramatic Story of
Battle for Holy Land, BBC World Wide Ltd., 1995.
19 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html
20 http://www.teror.gen.tr/turkce/propaganda/eleman/ozellikler.html
21 Majid Khoduri, Islam'da Savas ve Baris, Fener Yayinlari, Istanbul, 1998, str.
209-210
22 Karen Armstrong, Holy War, MacMillan, London, 1988, str. 30-31
23 Rapor, Ibn Abdulhakem'in Fütuh Misir ve Ahbaruha'sindan alinmis, P.K. Hitti
de oradan History of Arabs adli eserine iktibas etmistir. (Londra: Macmillan,
1950) str. 163. Islam Kültür Atlasi, Ismail Rai el-Faruki, Luis Lamia el-Faruki,
prijevod: Mustafa Okan
24 Karen Armstrong, Holy War, str. 185
25 Bernard Lewis, Islam Dünyasinda Yahudiler, Imge Kitabevi, Istanbul, 1996,
Yahudi Ansiklopedisi, tom 1, Yusuf Besalel, Gözlem Gazetecilik Basin ve
Yayin AS, 2001, str. 246
26 18.8.2000, Ha'aretz; MiddleEast.Org, August 2000
HARUN YAHYA ● 147

Islam Proklinje Teror PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Islam Proklinje Teror PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

^ I T A O C U

Allah poziva u Ku}u mira i ukazuje na

Prijevod sa turskog na bosanski:

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Prijevod djela: Islam teroru lanetler. - Harun

Izvor mira i sigurnosti: islamski moral ...15

Legalnost rata prema Kur'anu ...41

Pravo lice prakti~ara terora u ime vjere ...59

Stav islama prema zajednicama svetih knjiga ...83

Islam je donio mir i spokojstvo na Bliski Istok ...105

Korijeni terorizma: darvinizam i materijalizam ...119

Zaklju~ak: prijedlozi zapadnom svijetu ...143

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 10

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 12

U svijetu kome vodi terorizam preovladavaju nasilje, rat,

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 16

U 32. ajetu kur'anskog poglavlja Al-Ma'ida Allah, d`. {., saop}io je da

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 18

I ne pravite nered na Zemlji kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 20

Kao {to se razumije i iz navedenih ajeta, sasvim je nemogu}e da }e osoba koja

Da bi se spasilo od nesre}e zvane teror, koja je sve prisutnija u na{e vrijeme,

sobe koje se ne obaziru na zbivanja u

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 22

...A roditeljima dobro~instvo ~inite, i ro|acima, i siro~adi, i siromasima, i kom{ija-

Ljubav, milosr|e, me|usobno potpomaganje, saosje}anje, tolerancija i pra{tanje najzna~ajnije su

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 24

...Jedni drugima poma`ite u dobro~instvu i ~estitosti, a ne sudjelujte u grijehu i

Kur'anski moral zahtijeva pravdu

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 26

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 28

Islam brani slobodu mi{ljenja

Ti pou~avaj - tvoje je da pou~ava{, ti vlasti nad njima nema{! (Al-Ga{iyah, 21-

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 30

Dru{tveni model u kome se ljudi prisiljavaju na vjerske obrede apsolutno je u

Allah, d`. {., zabranio je ubijanje nevinih ljudi

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 32

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 34

... terorizam `udi za tipom dru{tva u kome }e gospodariti nasilje,

I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte! A roditeljima dobro -

Zekjat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i oni-

"Nismo" - re}i }e - "bili od onih koji su namaz obavljali

i od onih koji su siromahe hranili! (Al-Muddassir, 42-44).

"Drìte ga i u okove okujte, zatim ga samo u vatri prìte, a onda ga u sindìre se -

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 36

I da se puki siromah nahrani - jedan drugog ne nagovarate! (Al-Fad`r, 18).

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 38

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 42

Ne samo prilikom osvajanja Mekke, prilikom svih ratova i osvajanja za vrijeme

"Djecu ne ubijajte! Ne usu|ujte se dirati one koji obavljaju molitvu u svojim

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 44

Navedeni ajeti odre|uju odnos muslimana prema nemuslimanima: Musliman bi

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 46

Jedan od osnovnih ci-

Izvr{enje samoubistva, a prema tome i samoubila~kog napada - zajedno sa tim

Milosr|e, tolerancija i humanizam kroz historiju islama

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 48

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 50

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 52

Veliki broj kri`arskih vojnika i lidera ostalo je zbunjeno

li zajedno muslimani, kr{}ani i jevreji, katoli~ki kraljevi su preduzeli akciju nasilnog

ISLAM PROKLINJE TEROR ● 54

Pobo`ni i bogobojazni sultan Bajazit II primio je jevreje, koji su