SAS Survival Handbook

The SAS survival handbook - John Wiseman / Prijevod i nadopuna Milan ekada
UPOZORENJE
Tehnike preivljavanja opisane u ovom priruniku predviene su za uporabu u krajnjim sluajevima kada je ugroena sigurnost osoba. Sukladno tomu izdava ne moe preuzeti nikakvu odgovornost u bilo kakvim sporovima i sluajevima koji se mogu voditi protiv osoba ili institucija kao posljedica uporabe ili zlouporabe bilo koje od opisanih tehnika, te gubitka i oteenja opreme, odnosno pretrpljenih moebitnih ozljeda. Prilikom prakticiranja i usavravanja ovih tehnika preivljavanja, prava vlasnika zemljita kao i svi zakoni koji tite odreene ivotinjske ili biljne vrste, te propisi vezani uz uporabu vatrenog i bilo kakvog drugog oruja moraju se smatrati najmjerodavnijima.
Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.
PREDGOVOR
Ovaj Prirunik za preivljavanje u prirodi, namijenjen je svima onima koji izlaze u prirodu, izletnicima, ljudima koji se bave istraivanjima u prirodi, a posebice vojnicima koji u sklopu programa vojne izobrazbe obrauju temu preivljavanja u prirodi. Prirunik je proiziao kao potreba obuavanja pripadnika postrojbi OS RH u preivljavanju u prirodi te kao literatura kojom e se sluiti u provedbi Plana i programa vojne izobrazbe. No bez obzira na njegovu primjenu u Oruanim snagama RH, te sukladno koncipiranosti i dostupnosti materijala od kojih je prirunik sainjen, on ima i iroku primjenu u svim civilnim strukturama, kod ljudi koji se susreu sa izazovima prirode. Kako je prethodno reeno, prirunik je sainjen od materijala koji su sakupljani iz raznih skripti, od kojih je jedna prevedena sa engleskog jezika. Kroz navedene materijale proimlju se iskustva mnogih ljudi koji su boravei u prirodi i prolazei kroz preivljavanja na razno-raznim lokacijama i terenima stekli odreena znanja i vjetine. Cilj je ovog prirunika da svojim praktinim i jednostavnim savjetima pomogne svima onima koji zakorae u prirodu, odnosno onima koji budu suoeni sa uvjetima preivljavanja i snalaenja na nepoznatim terenima, obui pripadnike postrojbi OS RH u preivljavanju u prirodi te potakne stijecanje potrebnih znanja i vjetina snalaenja na nepoznatim terenima i u uvjetima neprikladnim za normalan ivot i rad. Prirunik se svojom tematikom nadovezuje na Prirunik za temeljnu obuku vojnika kojim se ve slue pripadnici postrojbi OS RH pri provoenju obuke, nadopunjuje ga svojim sadrajem, a isto tako i obogauje novim saznanjima. S tim u skladu prirunik je i namjenjen zapovjednicima postrojbi OS RH do najniih razina, kao izvoaima obuke. U ovom priruniku u najveem dijelu su opisane vjetine preivljavanja pripadnika elitne britanske postrojbe (S.A.S. - Special Air Service). One su proizile kako iz dugogodinjeg iskustva u obuci pripadnika postrojbi i njihovih instruktora, tako i iz konkretnih operacija po cijelome svijetu. Opisane tehnike su isprobane u obuci i vojnim operacijama te predstavljaju temelj ovog prirunika. Svaki pripadnik S.A.S. postrojbe morao je biti osposobljen primjeniti nauene tehnike preivljavanja te se snalaziti u odreenoj situaciji i biti sposoban preivjeti. Jedna od najbitnijih stvari je i poduzimanje svih mjera sigurnosti ljudi i imovine u situacijama preivljavanja i primjena ovih tehnika mnogima je do sada spasila ivot. Kako bi se nauile vjetine opisane u ovom priruniku ovjek mora ponekad zanemariti neka ekoloka naela i suosjeanja prema ivotinjama, a mogu se desiti i situacije kada e iz razloga preivljavanja biti potrebno prekriti neke zakone koji tite bilje i ivotinje. ovjek na to mora biti spreman. Zapamtite, ovo je prirunik za preivljavanje, a to su situacije kada su ljudsko zdravlje i ivot na prvom mjestu. Tehnike preivljavanja moraju se primjenjivati s osobitim oprezom jer ete u protivnom posljedice snositi iskljuivo vi i nitko drugi
SADRAJ
PREDGOVOR PRIRUNIK ZA PREIVLJAVANJE Pribor za preivljavanje Torbica za preivljavanje Kompasi Noevi Izbor noa Sklapajui noevi Parang Otrenje noa Suoavanje sa kriznim situacijama Stresovi preivljavanja Osnovne potrebe Sol Voda Gubitak vode Kako sauvati tjelesne funkcije Pronalaenje vode Sakupljanje rose i kie ivotinje kao znak vode Kondenzacija Kondenzacija pomou sunca Destilacija Voda iz leda i snijega Voda iz morskog leda Dobivanje vode od ivotinja Zamke Tipovi zamki Konstrukcija zamki Tipovi zamki iane zamke Zamke s opasnim teretom Zamke sa iljcima Zamke za ptice Lov Pravilo lova divljih ivotinja Opasnosti u lovu Oruje Luk i strijela Oruja od kremena Tehnika streljatva Oma na zavitlavanje Tehnika rukovanja i gaanja Praka Bola Koplje Baca za koplje Lov ptica Opasnosti od ivotinja ivotinjski tragovi Sklonita i njihova izrada Gdje postaviti tabor Tipovi sklonita 1 7 7 8 10 10 10 11 11 11 12 12 13 13 13 13 13 14 14 15 15 16 16 16 16 17 17 17 18 18 18 21 22 24 25 25 26 26 26 28 28 28 28 29 29 29 29 30 30 32 35 35 35
Tropska sklonita Polarna, zimska sklonita Sklonita za dui boravak Peine Koliba Gradnja trstikom Sklonite od busenja BORAVAK U PRIRODI Prije odlaska u prirodu Oprema za izlet Osobna oprema Odijevanje Odmaranje na hodnji Voda na hodnji Proiavanje vode Procjeivanje vode Kako izbjei uljeve Odravanje obue Odlazak u spilju Orijentacija na zemljitu Topografski zemljovidi Brzina vjetra Oblaci Kakvo e biti vrijeme Loenje vatre Goriva Uad i konopci vorovi Prva pomo Ruksak Organiziranje kampa Postavljanje kampa Disciplina u kampu Sapun ivotinjski produkti Gdje postaviti ator Tipovi atora Vrea za spavanje No i sjekira Bivak u kolibi Zakloni Klima i reljef Planine Snijeg i ledenjaci Lavine Morske obale Plivanje Prelazak rijeka Putovanje sa splavi Prelazak rijeka Pomagala za plutanje Splavi Spaavanje Signaliziranje Signaliziranje helikopteru Prizemljenje helikoptera Planinarske oznake i putni znaci U sluaju izgubljenosti 46 46 47
39 39 42 43 43 44 45
47 47 48 48 49 49 50 50 51 51 52 53 54 54 55 58 59 59 65 79 79 79 80 80 80 81 82 83 83 85 85 86 86 88 88 88 89 90 90 90 92 92 93 93 95 95 96 97
Izbjegavanje nesrea Predvianje nesrea Sue Rizici od poara Higijena Skladitenje i uvanje vode Poari Poplave Munje Zemljotres Vozila PREIVLJAVANJE NA OTOCIMA I OBALI MORA Uvod Hrana i glad Voda i e Boriti se i preivjeti Hrana iz mora i na otoku Improvizirana sredstva za lov i ribolov Opasnosti na moru i otoku Zatita od sunca Otrovne morske ivotinje Otrovne i opasne ivotinje i biljke na otoku Ugrizi zmija Otrovne biljke Pripremanje hrane PREHRANA U PRIRODI Uvod Cilj, znaaj i zadae izuavanja ishrane u prirodi Uporaba divlje flore i faune Vitaminska vrijednost Kalorina vrijednost Ispitivanje novih i nepoznatih biljaka Prepoznavanje biljaka Biljke koje se moraju izbjegavati Gljive Povrtne biljke i salate ajne biljke umsko divlje voe Kruh Naini dobijanja ulja iz divljih biljaka Zainske biljke Biljni zaini i njihov znaaj za higijenu ivotnih namirnica animalnog porijekla Zainsko divlje bilje Ljekovito bilje Gljive i peurke Prehrambeni znaaj gljiva Pravila za sakupljanje gljiva Jestive gljive Gljive i peurke sa listiima Peurke sa cjevicama Otrovnost gljiva, trovanje i lijeenje Jestive divlje ivotinje Slatkovodne ribe Jestive morske ivotinje Ptice Divlje ivotinje 105
97 97 97 98 98 98 98 100 101 102 103 105 105 106 107 107 116 119 119 119 121 121 121 123 126 126 126 127 127 127 128 128 129 129 129 134 135 137 141 142 143 144 146 148 148 149 149 150 153 155 157 157 158 158 158
Poznavanje divljai Tehnologija i organizacija pripremanja jela Metode termike obrade namirnica Obrada lovine Priprema lovine Iznutrice Kuhanje Metode kuhanja Savjeti za kuhanje Mjere sigurnosti uvanje hrane Suenje Marinada i soljenje Vitaminizacija jela divljim biljem Pripremanje C-vitaminskih sokova Pronalaenje vode, dobijanje vode iz bilja te higijenski principi uporabe vode SAMOPOMO I SPAAVANJE NA VODI Predgovor i uvod Opa pravila plivanja kao preventiva Pravila i tehnike samopomoi Spaavanje utopljenika bez plivakog angamana Prilaenje utopljeniku Transport unesreenog Razvezivanje zahvatima Tehnike vaenja DODATAK 1. Ostalo jestivo i korisno bilje DODATAK 2. Otrovno bilje DODATAK 3. Ostale jestive i otrovne gljive DODATAK 4. Jestive ivotinje u moru i na otocima DODATAK 5. Otrovne i opasne ivotinje u moru i na otocima DODATAK 6. Jestive ivotinje (divlja i domae ivotinje) DODATAK 7. Slatkovodne ribe LITERATURA
159 159 160 160 161 162 162 163 164 164 165 165 166 166 166 167 169 169 170 170 173 174 174 176 177 180 183 192 196 198 199 201 203
PRIRUNIK ZA PREIVLJAVANJE
PRIBOR ZA PREIVLJAVANJE
Nekoliko kljunih stvari moe initi bit borbe za preivljavanje. Za to je potrebno prikupiti stvari prikazane na slici 1. Sve one mogu se smjestiti u malu torbicu (kutiju i sl.) ili kutiju za cigarete (tabakeru), koja je teko uoljiva. Stvorite naviku da uvijek imate pribor uz sebe. Ne birajte nita veliko jer moe biti neprikladno za noenje, a tada najpotrebnije stvari mogu ostati zaboravljene kod kue. Mnogi ljudi koji sami savijaju cigarete imaju takve kutijice. No ova naa tabakera mnogo je korisnija, tako rei, moe Vam spasiti ivot, dok puai kreu prema kraju svojega. Iskustva su pokazala da svaki dio pribora zasluuje svoje mjesto, iako je ponekad neki dio korisniji u nekim situacijama nego drugi: udice za ribe, na primjer, mogu biti nekorisne u dungli, ali su vrlo korisne u pustinji. Ispolirajte unutranju stranu poklopca kutijice kako biste dobili reflektirajuu povrinu slinu ogledalu. Cijelu kutijicu oblijepite izolirajuim trakama koje se mogu lako skinuti i zamijeniti, kako biste je uinili vodonepropusnom. Nemojte zaboraviti redovito provjeravati sadraj kutijice, zamjenjujui sve ono to je kvarno ili dotrajalo, kao to su ibice ili lijekovi (tablete). Zamijenite sve lijekove kojima je istekao rok uporabe, odnosno vodite rauna o nadnevku kada ih treba zamijeniti. Slobodan prostor u kutijici ispunite pamukom (pamunom vunom) koja e posluiti kao zatita od habanja pribora u kutijici ili pak kao sredstvo pri paljenju vatre. Vatra je vrlo znaajna za preivljavanje. 1. IBICE - Vodootporne ibice su korisne, ali i glomaznije od obinih, nesigurnih. Mogu se upaliti na svakoj podlozi, te uiniti otpornijima na kiu umakanjem glava ibice u rastopljeni vosak svijee. Da biste utedjeli prostor, slobodno prepolovite drvce ibica na pola. Mnogo je lake koristiti ibice Slika 1. za potpalu nego se koristiti drugim metodama. Nemojte ih uzalud troiti, koristite ih ako bilo koja druga improvizirana metoda podbaci. Uzimajte ih iz kutijice jednu po jednu. Nikada kutijicu ne ostavljajte otvorenu ili na zemlji. 2. SVIJEA - Od neprocjenjive je koristi kada se eli napraviti vatra, vie nego kao izvor svjetlosti. Radi boljeg pakiranja koristite etverokutne svijee. Ako su napravljene od loja, u oskudnim situacijama koriste ih i za jelo. Parafinske ili neke druge svijee za to su neupotrebljive. Loj nije dobar za skladitenje, pogotovo u vruim (tropskim) klimama. 3. KREMEN - Kremen moe bacati iskru i kada je mokar, a sigurno e biti uporabljiv i dugo nakon to ponestane ibica. Za stvaranje iskre najbolji je tvorniki kremen i dobro nazubljen metalni kotai ili tome slino. 4. POVEALO - Moe zapaliti vatru direktno od suneve svjetlosti, a korisno je i u traenju krhotina, trnja i sl.
5. IGLE I KONAC - Potrebno je nekoliko igala, ukljuujui i one sa velikom uicom, dovoljnom za tetivne i grube niti. Izaberite jak konac i omotajte ga oko igala. 6. UDICE ZA RIBE I NIT ZA UDICE - Izaberite razliite veliine udica i smjestite ih u manju kutijicu ili paketi. Dodajte i nekoliko komadia olova za nit. Zapamtite da sa malim udicama moete loviti i velike i male ribe, dok sa velikim udicama samo one vee. Dodajte u pribor to je mogue vie niti za udice koje su korisne i za lov ptica. 7. KOMPAS - Preporuljiv je kompas sa iluminirajuim povrinama - ali morate biti sigurni da znate s njime rukovati, za razliku od nekih manjih kompasa koji Vas mogu zbuniti. Najbolji tip kompasa je onaj ispunjen tekuinom; provjerite da negdje ne proputa tekuinu, da nema mjehuria u tekuini i moe li se servisirati. Magnetna igla je podlona koroziji. Uvjerite se je li ona na svom stoeru i okree li se slobodno. 8. BETA SVJETLO - Kristal koji emitira svjetlost, veliine je manjeg novia i idealan je pri itanju zemljovida nou te koristan kao mamac pri lovu na ribe. Skup je, ali i nezamjenjiv. 9. ICA ZA ZAMKE - Preporuljiva je mjedena ica 60 - 90 cm duine. Koristi se samo za zamke, iako moe rijeiti dosta problema pri preivljavanju. 10. ELASTINA PILA - Obino se moe nai sa velikim ringovima kao rukama to zauzima dosta prostora, no ruke se mogu odstraniti. Iste se mogu zamijeniti drvenim drkama ako je potrebno. Da bi se zatitila od korozije i loma, moe se prekriti masnim papirom. Elastine pile mogu posluiti ak i pri rezanju veih i debljih stabala. 11. MEDICINSKI PRIBOR - Ono to e sadravati medicinski pribor, ovisi o osobnoj sklonosti pojedinca u uporabi istih. Lijekove treba hermetizirati sa pamunom vunom koja e sprijeiti habanje. 12. KIRURKI SKALPEL - Uzmite najmanje dva skalpela razliitih veliina. Drka skalpela se moe napraviti od drva ako je to potrebno. 13. ELASTINE KOPE - Koristite ih za pripajanje rubova rana, odnosno privrivanje zavoja. 14. HANZAPLAST - Poeljne su razliite veliine, po mogunosti vodootpornog hanzaplasta, za manje ogrebotine i odravanje posjekotina istima. Hanzaplast se moe koristiti i umjesto elastinih kopi. 15. KONDOM - Moe posluiti kao vrea za vodu - prima do 1 litre vode.
Torbica za preivljavanje
U autu, na brodu (u amcu) ili u zrakoplovu, ne odlaite sav pribor odvojeno. Torbicu za preivljavanje treba pakirati tako da stane u dep isto kao i sav pribor za preivljavanje i to tako da se moe brzo izvaditi za uporabu. Za vrijeme pjeaenja, ne stavljajte torbicu i pribor u stranje depove, nego ih nosite na opasau. Torbica za preivljavanje treba izmeu ostalog sadravati gorivo, hranu i pribor za oznaavanje i signalizaciju, sve to treba pakirati u metalnu limenku koja e ouvati pribor, a i posluiti kao alat pri kuhanju. Ako ste skloni varivima ili gotovoj hrani, tada je to sve to Vam treba, a u hitnim sluajevima pruit e pravu pomo u preivljavanju. Sve to se koristi iz torbice u normalnim uvjetima i na putovanjima, mora to bre biti zamijenjeno.
Torbica
Mora biti napravljena od vodootpornog materijala i dovoljno velika da primi metalnu limenku. Nain kopanja torbice mora biti izveden tako da se ona kopa "prema van" sa dovoljno jakom kopom koja e drati remen. Zapamtite da torbica sadri ibice, vrsto gorivo i ostale stvari koje mogu spasiti ivot i kojima valja posvetiti potpunu pozornost.
Metalna limenka
Moe biti od aluminija koji je lak i vrst. Dobro e posluiti i pri kuhanju, a u transportu titi pribor pakiran u torbici.
Gorivo
Po mogunosti uzeti vrsta goriva ("hepo kocke") pakirana u vlastitoj ambalai. Korisite ih ako je vatra na drva neprikladna, a inae kao potpalu. Pe se jednostavno rasklopi tako da formira prikladno mjesto za posudu za kuhanje te ujedno i dra za gorivo.
Baterijska svjetiljka
Prikladna je mala svjetiljka u obliku olovke to zauzima manje mjesta u torbici. Baterije drite u svjetiljci, a zadnju okrenite obrnuto kako se ne bi istroile ako se baterija sluajno upali. Litijeve baterije mogu trajati vrlo dugo.
Bljeskalice (signalne rakete)

Signalne bljeskalice koriste za privlaenje pozornosti, posebice u gustom prirodnom okruenju. Ponesite zelene i crvene mini-bljeskalice i ureaj za pranjenje (ne vei od naliv-pera). Ta sredstva su eksplozivna i moraju se paljivo pakirati. Treba odstraniti ureaj za pranjenje i naviti ga na bljeskalicu, izvui bljeskalicu i usmjeriti je prema nebu za duinu ruke te je ispaliti. Ovaj pribor koristite sa maksimalnom pozornou i pazite da se ne izgubi.
Umetak za oznaavanje
Traka ili ipka (ploica) od fluorescentnog materijala, dimenzija 0,3 x 2 metra, koristi se kako bi privukla pozornost ostalih u hitnim sluajevima. Jedna ipka (ploica) signalizira hitnu evakuaciju. Potrebno je formirati druge signale od umetaka za oznaavanje na nain da signali budu dogovoreni sa svima ostalima u grupi. Umetke pakirajte tako da ujedno poslue spreavanju habanja ostalog pribora u torbici.
ibice
Uzmite koliko god je mogue ibica i pakirajte ih u vodootpornu ambalau. Trenje "nesigurnih" (obinih) ibica jedne o drugu moe potaknuti vatru, zato iste treba paljivo pakirati.
Pribor za pripravljanje napitaka

Nema nita bolje od napitka za podizanje raspoloenja. U pribor uvrstite i vreice s ajem, mlijekom i eerom. Morate znati da aj gasi e, a kava ga pojaava.
Hrana
Mast je najtea hrana, ali i najpogodnija kada treba ivjeti od "prirode". Njezine kalorije zasluuju posebno mjesto u priboru, kao tube s maslacem i svinjska mast. Dehidrirano meso je hranjivo i podupire metabolizam, ali nije ukusno. okolada je dobra, ali je lako kvarljiva. Soli obavezno treba imati, a za transport je najbolja u obliku tableta, ili pak bolje, koristite elektrolitni praak koji sadri vitamine, sol i druge minerale potrebne organizmu.
Vrea za spavanje
Velika polietilenska vrea, dimenzija 200 x 60 cm najbolja je za zatitu tijela od hladnoe te je dobro koristiti se njome u hitnim sluajevima kada prijeti gubitak tjelesne topline. Iako e se stvoriti vlanost zbog kondenzacije, unutar vree e biti toplo. Bolja je toplinski izolirana vrea od reflektirajueg materijala koja odrava toplinu i rjeava ujedno problem kondenzacije.
Kompasi
Improvizirani kompasi: Komad metalne ice (igla za ivanje je idealna) koju neprestano trljate o svilu u jednom smjeru, namagnetizirati e se i pokazivati e sjever ako visi objeena na niti (slika 2.). Trljanje o magnet mnogo je bolje od svile - polagano trljajte metal od jednog kraja do drugog i to samo u jedom smjeru (slika 3.). Objesite iglu za omu od niti tako da balansira na sredini. Trzaje i okretanja vora morate maksimalno izbjegavati (slika 4.).
Slika 2. Slika 3. Slika 4.
Na isti nain moete iskoristiti i iglu koja pluta na vodi. Poloite iglu na list papira, komadi kore drveta ili travku i ostavite da pluta na vodi (slika 5). Pronaite neki izvor struje jaine od otprilike 2 volta ili vie (baterija) i dvije kratke izolirane ice kako biste namagnetizirali metal. Omotajte icu oko igle. Ako je ica neizolirana oko igle omotajte papir ili karton. Krajeve ice privrstite za polove baterije oko 5 minuta (slika 6.). ilet takoer moete upotrijebiti kao iglu kompasa. Namagnetizirajte otricu ileta tako da ete ju paljivo brusiti (trljati) o dlan ruke. Nakon toga ju objesite o nit (slika 7.). Koristite se drugim metodama kako bi utvrdili smjer sjevera i nakon toga obiljeite onaj kraj svog novog kompasa koji pokazuje sjever. S vremena na vrijeme obnovite magnetizam igle i uvijek provjeravajte vaa oitanja u odnosu na Sunce.
Slika 5.
Slika 6.
Slika 7.
NOEVI
No je nezamjenjiv i neophodan u sluajevima preivljavanja. Ozbiljni avanturisti sigurno e imati barem jedan uz sebe. Noevi su svakako opasni i mogu posluiti kao oruje. Prilikom putovanja, a posebice avionom, treba biti dobro zapakiran i neprimjetan (zajedno sa pilotskom i avionskom opremom) te ga nije uputno vaditi u napetim i nezgodnim situacijama.
Izbor noa
Sklapajui no sa vie otrica je koristan pribor, ali ako se namjerava nositi samo jedan no, najbolji je vienamjenski no, koji e zadovoljiti sve potrebe efikasno i lako: od rezanja tanjih grana do guljenja ivotinja i pripreme namirnica. Neki noevi imaju u svojoj drci i kompas ili im je kompletna drka uplja tako da u nju stane i neto od pribora za preivljavanje. U svakom sluaju te varijante zavisit e od izdrljivosti uplje drke, a kompas bi mogao brzo izgubiti svoju preciznost, nakon to bi se noem zasijecala tvra drvea. Ako se sluajno takav no izgubi, izgubio se i pribor za preivljavanje.
ZAPAMTITE: Svatko je "otar" i spreman onoliko koliko je otar i sam no. No kao vaan dio opreme za preivljavanje mora se drati uvijek otrim i spremnim za uporabu. Ne koristite ga u svrhe kojima ne slui. Nikada ga ne bacajte u drvee i ne zabijajte u zemlju. Odravajte ga istim ako ga ne koristite due vrijeme, nauljite ga i drite u futroli. Pri prolasku kroz gustu prirodu imajte naviku s vremena na vrijeme provjeravati da se no nije izgubio ili ispao. To e s vremenom postati automatski refleks, posebice nakon savladavanja teeg terena. Provjeravanje svih depova i osobne imovine, takoer moe postati jedna od navika.
Sklapajui noevi
Sklapajui no (slika 8.) dosta je koristan i poeljno je imati takav no uza se.
a Slika 8. Slika 9.
Otrica noa u drvenoj drci obino ini no udobnijim za dranje i nee iskliznuti iz ruke ako je aka mokra ili znojna te ako je drka napravljena iz jednog komada to smanjuje mogunosti da se pojave mjehuri na drvetu, kao to je to sluaj sa drugim noevima. Ruka a) (slika 9.) idealna je ako je drveni dio zaobljen, ako nastavak noa (metalni dio) prolazi kroz drku. Ako se drveni dio slomi, nastavak noa moe se omotati komadiem tkanine ili konopcem. Ruka b) (slika 10.) prikovana je za produetak noa zakovicama. Ruka c) moe se slomiti kod zakovica ako se noem obavljaju tei poslovi, a kratak produetak noa ne moe u tom sluaju koristiti kao drka. Futrola noa d) mora se kopati izvana i mora imati nastavak u koji se provlai remeni. Slika 10.
Parang
Ovo je malajski naziv za tip noa sa velikom zavijenom otricom nalik "maeti" (slika 11.) No je prevelik da bi se nosio u normalnom svakodnevnom ivotu, ali je idealan kada se kree u divljinu. Parang, sa samo otricom duine 30 cm i Slika 11. teine ne vie od 750 grama, najbolji je. Na najdebljem dijelu otrica je irine 5 cm i zakrivljena na kraju u drvenu drku. Zakrivljena otrica prua maksimalne mogunosti pri sjei drva tako da otrica udara prije nego to u istu ravninu s njom dou zglobovi ake ruke koja dri parang, pruajui tako zatitu aci. ak i vea drvea mogu se posjei parangom, to je posebno korisno pri gradnji sklonita i splavi. Parang ima tri razliite otrice: B - ovim dijelom obavijaju se tei poslovi (sjea drvea i kostiju). A - fini je dio i koristi se za guljenje koe. C - takoer je finiji dio za rezanje i druge delikatne poslove. A i C dijelove lako je odravati, dok je dio Slika 12. B najotriji. Futrola za parang (slika 12.) mora imati vanjsko zakopavanje zbog sigurnosti te nastavak u koji ulazi remeni. Neke futrole imaju depi za brusni kamen za parang. ZAPAMTITE: Postoji opasnost da se otrica paranga provue izmeu avova futrole. Kod izvlaenja paranga NIKADA ne hvatajte futrolu na onoj strani gdje je otrica. To moe biti opasno. Naviknite se zahvatiti stranu futrole suprotno od otrice paranga.
Otrenje noa
Svaki pjeani kamen moe posluiti za otrenje - sivi, glineni kamen, za to je najbolji. Kvarc, premda se rijetko nalazi, dobar je, a moe se upotrijebiti i granit. Trljanje dva komada kamena jedan o
drugi uinit e ih glatkima. Kamen sa glatkom povrinom na jednoj i grubom na drugoj strani idealan je i moe se nositi u posebnoj futroli. Gruba strana koristi se prvo za otklanjanje oteenja na nou, a zatim fina strana koja izvlai finu otricu. Prilikom otrenja noa, ruku noa drite u desnoj ruci. Krunim pokretima u smjeru kazaljke na satu i istovremenim stabilnim pritiskom prstiju lijeve ruke na metalni dio, ponite pridravati i pomicati otricu prilikom bruenja (slika 13.). Konstantno drite isti kut otrenja, a kamen mora biti stalno mokar. Sitni komadii kamena na otrici pokazatelji su kuta koji se postigao otrenjem. NE potezati no tijekom otrenja i kada je pritisnut na kamen, prema sebi. Takvo to moe uzrokovati napuknue otrice. Smanjite pritisak rukom na no. Za bruenje druge strane kruni pokreti su obrnuti od kazaljke na satu. Profili otrice: A - prestrma je i brzo e se istroiti, B dobra, a C - prefina i moe napui (slika 14.).
Slika 13.
Slika 14.
SUOAVANJE SA KRIZNM SITUACIJAMA

Pri suoavanju sa kriznim situacijama najlake je prepustiti se, doivjeti slom i saaljevati se. Nema nikakve koristi predavati se i "zakapati glavu u pijesak", nadati se da je to samo ruan san koji e uskoro proi. Nee proi, a sa takvim razmiljanjem situacija e se jo i pogoravati. Samo pozitivan stav i djelovanje su spas. Zdrava i dobro hranjena osoba moe se fiziki postaviti pred veliku dilemu, brinui se o samopovjerenju. ak i bolesna, ranjena te neodluna osoba, moe sigurno proi kroz takvu situaciju i oporaviti se. Da bi tako bilo postoje odreene stresne situacije koje treba prevladati.
Stresovi preivljavanja
Situacija preivljavanja stavit e Vas pod fiziki i psihiki pritisak. Morat ete prebroditi neke ili sve od navedenih stresova: - strah i uznemirenost; - bol, bolest i ranjavanje; - hladnoa i / ili vruina; - e, glad i umor; - liavanje sna (nesanica); - dosada; - samoa i izolacija. Da li ste dorasli svemu tome ? Morate biti. Samopovjerenje je rezultat dobrog treninga i usvajanja znanja. Mora biti steeno prije nego se suoite s situacijom preivljavanja. injenica da sada itate ovu knjigu, upuuje da ste poeli razmiljati o tome da se potpuno opremite to su stvarni poeci stvaranja povjerenja koje e prevladati strah, dosadu, izolaciju i samou. Fizika osposobljenost takoer odigrava vanu ulogu. to ste osposobljeniji to ete se bolje snai pri preivljavanju, pa i preivjeti. U poetku neete moi spavati dok ne budete uvjereni da ste na sigurnom mjestu, a isto tako ako ete dugo pjeaiti u opasnim uvjetima. Nemojte ekati da budete prisiljeni ne spavati kako biste vidjeli koliko ste za to sposobni. Dokaite to sami sebi vjebanjem. Pripremite sva pomona sredstva kako biste se mogli suoiti sa umorom i nesanicom. Morati ete se puno truditi kako biste priskrbili hranu i vodu to e Vas rijeiti gladi i ei. Samo pronalaenje hrane i vode izmorit e vas i trait ete prikladno sklonite za odmor i oporavak od napora. Nemojte u tome pretjerivati. Odmarajte se u razmacima i procijenite situaciju. Bol i grozniavost su upozoravajui signali koji znae da sa Vaim stanjem neto nije u redu. Te pojave same po sebi nisu opasne, ali su svakako nepoeljne i nelagodne. Bol se moe kontrolirati i preboljeti. To je bioloka funkcija zatite oboljelog ili ranjenog dijela organizma i signal da taj dio mora mirovati. Povrijeeni ljudi sa viestrukim prijelomima, koji e sigurno umrijeti ostanu li leati tamo gdje su pali nadajui se pomoi, znaju da e svakako morati prepuzati dugaak put iz izoliranog podruja u potrazi za pomoi. Usmjeren i intenzivan napor zapravo moe zaustaviti ili ublaiti osjeaj boli na neko vrijeme, premda je vano pobrinuti se za povredu to je prije mogue. Zapamtite da zanemarivanje ak i male rane ili otekline moe dovesti do kasnijih problema.
Osnovne potrebe
Najvanije stvari potrebne za preivljavanje su HRANA, VATRA, SKLONITE I VODA. Redosljed vanosti tih stvari zavisit e od mjesta gdje ete se nai. U pustinji, voda je na vrhu popisa; u polarnim krajevima, sklonite i vatra prioritetna su briga. Odreujui prioritete, inite jedan od prvih koraka u preivljavanju. Ti prioriteti dre zdravu osobu dosta daleko od smrti, od gladi, dok e tijelo koristiti svoje pohranjene rezerve. No, izlaganje vjetru, kii i hladnoi, moe biti pogubno ak i u umjerenoj klimi, dok smrt nastupa u minuti naete li se u hladnoj vodi na polovima. Hrana je zaista prvi prioritet. ak i na mjestima gdje ju je teko pronai, obino se suoavate prije sa drugim problemima. Zaklon ili sklonite u veini e sluajeva biti primarna potreba i to u uvjetima ekstremnih klima ili temperatura, ne samo u smrznutim predjelima i vruim pustinjama, nego i na maglovitim breuljcima. Potreba za vatrom je takoer vrlo srodna potrebi za hranom. Voda je neto oko ega su mnogi ljudi u modernom svijetu podijeljeni. Toliko su naviknuti okrenuti samo slavinu da stalno strahuju od redukcije vode koja bi nastupila pri nekoj ekstremnoj sui. Kao pustinjak na moru ili poslije poplave svuda okrueni vodom, moete biti oajni u traenju vode za pie. Takvih je mjesta, bez obzira da li kii ili ne, puno i nigdje neete nai trag vodi za pie ukoliko ne znate gdje i kako traiti. U daljnjem tekstu u ovoj knjizi obraeni su i drugi problemi i potrebe u preivljavanju, ali voda je ipak univerzalna potreba.
Sol
Sol je jedan od bitnih sastojaka za preivljavanje. U normalnoj prehrani uzima se dnevna koliina od oko 10 grama soli. Tijelo gubi sol putem znoja i mokrae i taj nedostatak treba redovito nadoknaivati. Prvi simptomi nedostatka soli su grevi u miiima, vrtoglavica/nesvjestica, munina i umor. Lijek tomu je otopina od 4 dl vode u koju smo stavili prstohvat soli. U sklopu pribora za preivljavanje mogu se nalaziti i tablete soli koje takoer morate otapati u prikladnim koliinama vode. Nemojte ih gutati cijele jer mogu prouzrokovati eluane poremeaje i oteenja bubrega. Ako potroite zalihe soli, a blizu ste mora, moete ju dobiti iz morske vode koja sadri oko 15 grama soli po litri, no nikako ju nemojte piti. Razrijedite je sa dovoljnom koliinom svjee vode kako bi ju uinili pitkom ili pustite da ispari nakon ega e vam ostati kristali soli. Ako na podruju ne postoje direktni izvori soli morat ete se osloniti na zamjenske produkte kao to je npr. ivotinjska krv, koja je bogati izvor minerala.
VODA
Voda je jedan od bitnih elemenata za ivot. Cijeli ivot praktiki ovisi o vodi i svako ivo bie je nosi u sebi. Prosjean ovjek moe preivjeti tri tjedna bez hrane, ali samo tri dana bez vode. Voda je prioritet broj jedan. Nemojte ekati da Vam nestanu zalihe vode, a da je prije niste pokuali negdje pronai. Pohranite ono to imate i ponite to je mogue prije traiti izvore za stvaranje novih zaliha. Poeljna je svjea izvorska voda, iako sve vrste voda mogu biti sterilizirane kuhanjem ili uporabom kemijskih preistaa. Tijelo ovjeka sadri 75 % vode. Ona je odravatelj organizma pri svim temperaturama, potrebna je pri odravanju bubrene funkcije koja eliminira otpadne tvari te je u neku ruku i vodi za ivane impulse. Tekuine u organizmu su ograniene. Gubitak vode u organizmu mora biti nadomjeten ili e stradati Vae zdravlje i snaga.
Gubitak vode
Prosjean ovjek gubi 2 - 3 litre vode svaki dan, ak i oni koji se u hladu odmaraju gube 1 litru vode. Samo disanjem se gubi tekuina, a gubitak putem disanja i znojenja nastaje u meusobnom omjeru rada i okolne temperature. Povraanje i proljev zbog bolesti uzrokuju daljnji gubitak tekuine. Sve to mora biti nadomjeteno kako se ne bi poremetila ravnotea vode; bilo vodom za pie ili vodom iz hrane.
Kako sauvati tjelesne funkcije

Kako bi zadrali gubitak tekuina na minimumu potrebno je pridravati se slijedeeg:
Izbjegavanje naprezanja. Odmarajte se. Ne puite. Budite hladnokrvni. Zaklonite se od sunca. Ako nema prirodnog zaklona, improvizirajte ga. Ne leite na toploj zemlji ili zagrijanim povrinama. Ne jedite previe, jedite to je mogue manje. Ako nemate vode, organizam e tekuinu uzeti iz drugih organa za probavu hrane, a nakon toga slijedi dehidracija. Masno jelo je najtee i zahtjeva mnogo tekuine da bi se probavilo. Nikada ne pijte alkohol. On takoer zahtjeva dodatnu tekuinu iz organa radi probave te moe uzrokovati njihov zastoj. Ne priajte puno - diite kroz nos, a ne na usta. U uvjetima krajnje oskudice hranom i vodom vano je: Poduzimati sve mjere da se smanje potrebe hrane te da se najracionalnije upotrijebe raspoloive koliine. Smanjiti fizike napore, a time i energetske rashode organizma (izbjegavati sve suvine, nepotrebne poslove i napore). Raspoloive zalihe hrane rasporediti to ravnomjernije da to due traju, a ovim koliinama hrane dodavati jestivo divlje bilje i ivotinje - privikavati organizam.
Nedostatak vode zahtijeva poduzimanje slijedeih mjera: 1. Da se fiziki napori svedu na najmanju mjeru, u najtoplije doba dana odmarati se u hladovini, a fizike aktivnosti izvoditi u hladnije doba dana (no, jutro). 2. Izbjegavati suha, branjasta i jako zainjena jela, a takoer i meso jer izaziva e. Voe i svjee sono divlje bilje mogu dobro posluiti za gaenje ei. Moe se nacijediti sok od biljaka. 3. Raspoloive zalihe vode treba racionalno koristiti: piti pomalo i u vremenskim razmacima, kalkulirati sa vodom prilikom pripremanja hrane i obavljanju osobne higijene. U najteim uvjetima svu vodu koristiti samo za pie i za napitke.
Pronalaenje vode
Prvo mjesto gdje ete pronai vodu je u dolinama gdje joj je prirodno stanite. Ako nema potoka ili bazena, potraite veu zelenu vegetaciju i pokuajte je iskopati. Mogue je da ima vode odmah ispod povrine zemlje i ona e zaas ispuniti iskopanu jamu. ak i kopanje u vododerinama i koritima isuenih potoka, moe Vas dovesti do izvora ispod povrine zemlje, pogotovo u ljunkovitim podrujima. U planinama traite vodu u pukotinama. Na obali, kopajte ispod razine vode, pogotovo na pjeanim povrinama, gdje postoje anse da dobijete oko 5 cm svjee vode koja se potom filtrira prema dolje i pluta na teoj slanoj vodi. Ta voda moe biti bljutava, ali jo uvijek je za pie. Na mjestima gdje greben (stijena) ulazi u vodu, potraite vegetaciju, pa ak i paprati i mahovine. Ako se ne moe nai svjea obina voda, moe se destilirati i slana voda. UPOZORENJE: Sumnjajte u svaki bazen s vodom (u prirodi) gdje na obalama nema zelene vegetacije ili su prisutne ivotinjske kosti. Vrlo je vjerojatno da je ili povrina u neposrednoj blizini ili sama voda zagaena kemikalijama. Pregledajte rubove obale nisu li prisutni kakvi minerali ili kristalna zrnca koja bi ukazala na alkalne tvari. UVIJEK PROKUHAVAJTE VODU IZ BAZENA. U pustinjama postoje jezera bez izljeva; takva jezera postaju slana i voda iz njih se mora destilirati prije pia.
Sakupljanje rose i kie

Izbjegavajte "kisele kie" koje nastaju u industrijskim zonama (krajevima) to moe uzrokovati opsena zagaenja na tlu. Svugdje drugdje je kinica pogodna za pie, samo je treba prikupiti. Koristite to veu sabirnu povrinu usmjeravajui vodu u bilo kakve posude. Rupa iskopana u tlu obloena glinom efikasno e uvati vodu, a ista treba biti natkrivena (pokrivena). Ako imalo sumnjate u sakupljenu vodu, prokuhajte je. U klimama sa velikim vruinama tijekom dana i hladnoama tijekom noi, moe se oekivati "teka rosa". Kada se ista kondenzira na metalnim predmetima moe se upiti spuvom ili tkaninom koja se
nakon toga iscijedi. Jedan od naina je i taj da zaveete odjeu oko nogu i glenjeva i proeete se mokrom vegetacijom; voda e se upiti i kasnije se moe iscijediti.
ivotinje kao znak vode

SISAVCI: Veina ivotinja redovito trai vodu. Grabeljive ivotinje nisu nikada daleko od vode iako neke vrste proputuju tisue milja kako bi izbjegle sune periode. Prepoznavanje ivotinjskih tragova moe Vas dovesti do mjesta s vodom. PTICE: Ptice koje jedu zrnje (golubovi i sl.) nikada nisu daleko od vode. Piju je u zoru i u sumrak. Kada lete pravocrtno i nisko, trae vodu. Kada se vraaju sa mjesta s vodom, zbog teine popijene tekuine, lete s drveta na drvo, odmarajui se u razmacima. Ako odredite njihov smjer, doi ete do vode. Ptice vodenjarke mogu letjeti dugo, a da se ne zaustavljaju zbog hranjenja i pijenja vode, tako da nije obvezno da su one pokazatelj mjesta s vodom. Sokolovi, orlovi i druge ptice grabljivice takoer ne uzimaju vodu due vrijeme i ne mogu posluiti kao pokazatelj mjesta s vodom. GMIZAVCI: Nisu pokazatelj vode. Oni sakupljaju rosu i vlagu od plijena kojeg ulove i dugo mogu izdrati bez vode. INSEKTI: Dobar su pokazatelj vode, a pogotovo pele. U potrazi za vodom lete i do 6 km od svojih nastambi (konica), ali nemaju odreene termine kada idu po vodu. Mravi ovise o vodi. Kolona mrava koja se penje uz drvo, odlazi do malog rezervoara zaostale vode. Takvi rezervoari pronaeni su ak i u suhim podrujima. Veina muha dri se kruga od 90 metara do nalazita vode, pogotovo takozvana "europska zidarska muha" koja je karakteristina po svojoj iritirajue zelenoj boji tijela. LJUDSKI TRAGOVI: Obino e voditi do zdenca, izbuene rupe ili mlake. Nalazite moe biti pokriveno ikarom ili kamenjem (stijenama) kako bi se smanjilo isparavanje. Nakon nekog vremena i po pronalasku takvih mjesta, treba zamijeniti pokrov. ZAPAMTITE: Smanjite znojenje, a ne koliinu vode koju nosite. Racionalno ete troiti vodu ako je pijete gutljaj po gutljaj. Nakon dugog hodanja bez vode i kada je pronaete, nemojte piti puno. Uzmite samo mali gutljaj. Veliki gutljaj uinit e od Vas dehidriranu osobu, koja e povraati i izgubiti tako vie od dozvoljene koliine tekuine.
KONDENZACIJA
Korijenje drvea i biljaka upija vlagu iz zemlje, premda drvee moe upijati i vodu korijenjem koje dosee vodene "ploe" (povrine) na dubini od otprilike 15 metara, to je inae preduboko za kopanje. To nemojte niti pokuavati. Pustite neka drvo izvlai vodu i vlagu, a Vi zaveite plastinu vreu oko grane s liem. Isparavanje iz listova proizvest e kondenzaciju i kapljice kondenzata sakupljat e se u dnu vree. Izaberite zdravu vegetaciju i bujne grane. Za granu priveite usta vree kako bi donji kutevi vree visjeli prema dolje gdje e se sakupljati kondenzirana tekuina (slika 15.). Stavljanje najlonske vreice preko bilo kakve vegetacije na zemlji, takoer e sakupljati vlagu dobivenu isparavanjem (slike 16. i 17.) Objesite vreicu sa vrha ili poduprite tapom. Ne dozvolite da lie dodiruje stijenke vreice jer e pokupiti kondenzirane kapi vode koje bi se trebale sakupljati u ispod napravljen kanali obloen folijom. ak i odsjeena vegetacija moe proizvesti kondenzaciju kada se,stavljena u prostranu vreu, zagrije. Lie bilja treba odmaknuti od tla s kamenjem tako da se voda sakuplja ispod biljke i isto tako ne dozvoliti da lie dodiruje vreu. Oblikujte vrh vreice, podupirui je tapom (iznutra). Uredite vreicu sa neznatnim
nagibima stijenki prema dolje, kako biste pospjeili dotok kondenzirane tekuine na dno vreice. Kada primjetite da nema vie kondenzacije, paljivo zamijenite biljku svjeom.
Kondenzacija pomou sunca

Iskopajte veliku rupu u zemlji promjera oko 90 cm i dubine 45 cm. Posudu za sakupljanje vode postavite na dno rupe na centar i prekrijte rupu komadom plastine folije. Napnite foliju tako da izgleda kao stoac sa vrhom prema posudi (slika 18.). Toplina sunca podie toplinu zraka i zemlje te pritom nastaje para. Kako zrak postaje Slika 18. zasien, para se kondenzira na donjoj strani folije, kapajui u posudu. Ovo je posebno dobro u pustinjama ili bilo gdje drugdje gdje su dani vrui, a noi hladne. Folija se hladi prije od zraka uzrokujui obilnu kondenzaciju. Na Slika 19. ovakav nain moete dobiti najmanje pola litre vode u periodu od 24 sata. Ovaj nain dobivanja vode moe takoer posluiti i kao zamka. Insekte i manje zmije privlai plastika. Tako mogu skliznuti niz foliju ili se koprcati ispod nje, odnosno pasti u rupu iz koje vie ne mogu izai. Nain pomou sunca moe se upotrijebiti za destiliranje vode iz otrovnih ili kontaminiranih tekuina. Gruba donja strana folije sa kamenom osigurava da se kapi vode slijevaju niz nju. Uzmite kamenje ili neto teko to ete staviti na foliju na rubovima jame, kako bi folija zadrala napetost i stoasti oblik. Uvrstite posudu u jami kako je zarobljene ivotinje unutar jame ne bi mogle prevrnuti. Ako je izvedivo, koristite crijevo postavljeno prema nie kao "sifon", to e posluiti povlaenju vode bez naknadnog micanja posude i folije (slika 19.). UPOZORENJE: URIN I MORSKA VODA. Nikada nemojte piti niti jedno od toga. No i urin i morska voda mogu dati vodu za pie ako se destiliraju, a morska voda e Vas opskrbiti i sa potrebnom soli.
Destilacija
Oprema za destilaciju dio je pribora za preivljavanje, no isto tako ta oprema se moe improvizirati. Da biste destilirali tekuinu, morate napraviti neto to e zamijeniti laboratorijsku retortu. Zaronite cijev (gumenu ili plastinu) u vodu u punoj prekrivenoj posudi. Posudu postavite iznad vatre, a drugi kraj cijevi postavite u hermetiziranu posudu koja je po mogunosti smjetena u drugu posudu izmeu kojih se nalazi hladna voda. To e pospjeiti hlaenje i kondenziranje pare koja dolazi u posudu. Da biste sprijeili gubitak vodene pare, zapeatite otvore kroz koje prolazi cijev sa blatom ili mokrim pijeskom. Jo laka metoda je ona koja se koristi u pustinjama. Pri destilaciji vode potrebno je vie vremena, ali je oprema zato Slika 20. jednostavnija. Provedite gumenu (plastinu) cijev iz pokrivene posude u kojoj se zagaena, slana voda ili ak urin prokuhava, u drugu posudu. Za prekrivanje posude koristite tei komad metala (lima) ili koru drveta, ak i neto vei list sloen u stoac koji moe pomoi pri usmjeravanju pare u cijev (slika 20.).
Voda iz leda i snijega

ee topite led nego snijeg - dat e duplo vie vode, bre i za manje koritenje topline. Ako ste prisiljeni topiti snijeg, u posudu prvo stavite malo, a zatim postepeno dodavajte. Ako u posudu stavite puno snijega, nii slojevi e se topiti i namoiti snijeg u viim slojevima, ostavljajui u niim slojevima upljinu to moe dovesti do pregrijavanja i pucanja posude. Nie naslage snijega su vie zrnate od onih na povrini i proizvest e vie vode.
Voda iz morskog leda

Morski led je slan - ne koristi se za pie sve dok ne odstoji due vrijeme. to je led prije smrznut, to e biti slaniji. Tek nastali morski led ima grube konture i mlijeno-bijele je boje. Stariji led je plavkast i
ima zaobljene rubove, to je uzrokovano vremenskim prilikama. Dobra voda za pie se moe dobiti iz plavog leda, a to je plaviji i glai, to je bolji. Treba se uvati ak i plavog leda koji je bio izloen naknadnom djelovanju soli.
Dobivanje vode od ivotinja

Oi ivotinja sadre vodu koja se moe izvui isisavanjem. Sve vrste riba sadre pitku tekuinu. Velike ribe imaju "rezervoar" svjee vode u tijelu koji se nalazi uzdu kraljenice. Razreite ribu i izvadite iznutrice, odstranite kraljenicu (riblju kost) pazei pritom da ne prolijete tekuinu koju na kraju popijte. Ako vode ima vrlo malo, pazite da ne isiete ostale tekuine iz ribe koje su vrlo bogate proteinima i koje u procesu probave mogu potroiti vae zalihe tjelesne tekuine.
ZAMKE
Veinu malog plijena (malih ivotinja) lake je uloviti u zamku nego poi u lov na njih. Ako lovite male ivotinje potrebne su relativno male zamke koje se lako mogu prikriti. Lov zamkama zahtijeva manje vjetine, to ostavlja dovoljno vremena za potragu za drugom hranom. Uvijek budite spremni kada imate prednost i priliku uloviti ivotinju koja miruje. Puno je poznatih zamki koje rade na principu kompliciranih mehanizama. Za njih treba vremena u postavljanju, to zahtijeva dodatni fiziki napor. ovjeku za preivljavanje trebaju jednostavne zamke, lagane za konstrukciju i pamenje naina izrade. Kako bilo, zato to svaka ivotinja ima drugo stanite, bitne su sve vrste i oblici zamki. Ako jedna zamka zakae, za nju postoji i druga varijanta, to se iznalazi na temelju pokusa i pogreaka. Osobna prevencija (zatita) ovjeka u preivljavanju, mora imati prednost nad humanitarnim principima i na alost neke od lakih zamki mogu uzrokovati patnju i muenje ivotinje. Zamke koje e brzo usmrtiti plijen kojem su namijenjene, moda davljenjem, mogu uloviti drugu ivotinju, na primjer, uz pomo grane drveta od koje je konstruirana i ostaviti je da se mui satima. Povremena i redovita provjera zamki je bitna. Ostavljajui zamku neprovjerenu, muenje ivotinje moe se produiti, a tako i rizik da ulov ukrade ivotinja grabljivica, odnosno da se ivotinja lako oslobodi. Neke ivotinje moi e unititi zamku ili uiniti sve da se iz nje izvuku. Veina greaka moe se izbjei prouavanjem ivotinjskih stanita. Takoer je vaan izbor mamca i mjesta za zamku. Ako jedna zamka ne uspije, pokuajte s drugom. BUDITE STRPLJIVI. Za lov zamkom treba dosta vremena. I ivotinje mogu biti vrlo sumnjiave u prvo vrijeme, ali se kasnije toga oslobode i ulete ravno u zamku. ak i kada ste u pokretu, nekoliko jednostavnih zamki koje se preko noi mogu postaviti, donijet e rezultate, a kada ete raditi privremeni tabor, moete postaviti cijeli "lanac" zamki. to ih vie postavite, vee su i anse za ulov. Postavite to vei lanac zamki, koliko moete nadzirati to podruje. Provjeravajte ih u zoru i u sumrak. Prikupite divlja i obnovite zamku, kao i sve ostale zamke ako je potrebno te maknite one koje ne donose rezultate. Da bi bila to uinkovitija, zamka mora biti to osjetljivija kako bi se iznenada aktivirala. Najvjerojatnije ete imati poneto praznih zamki to ne znai da ste krivo obavili posao. Morate prihvatiti poneki neuspjeh, no nema razloga razoaranju. Ako se zamka nije aktivirala, a mamac je nestao, znak je, izmeu ostalog, da mamac nije bio dobro postavljen ili je pak mehanizam za odapinjanje bio stisnut. Obje stvari treba obvezno provjeravati pri postavljanju zamke. Redovitim obilascima podruja, primjeivat ete mnoge znakove aktivnosti ivog svijeta kao i promjene, to prua znanja o prirodi koja Vas okruuje. Uz to moete tragati za biljkama i drugom hranom te svemu ostalom to se moe sakupiti. Postavljanje mamaca privui e divlja. U situaciji preivljavanja hranom se moe oskudjevati, no ako znate da ima ivotinja koje ete loviti zamkama, ono malo hrane to imate iskoristite za mamac, to moe donijeti veliki ulov.
Gdje postavljati zamke

Pronaite tragove divljai ili locirajte njihovo glasanje, to e Vas odvesti putem od njihovog stanita do mjesta gdje se hrane ili mjesta s vodom. Potraite bilo kakvu prirodnu upljinu du puta kojim obino divlja prolazi, odnosno kroz odreenu poziciju - srueno drvo ili mjesto gdje tragovi zavravaju ispod nekog zakrenja na putu, to je idealno mjesto za postavljanje zamke. Ne postavljajte zamke blizu ivotinjskog legla. To je mjesto gdje ivotinja obitava, oslukuje i njui zrak. Ako na bilo to sumnja, ona e ostati mirna ili e koristiti manje primjetan put. Takoer ne postavljajte zamke blizu mjesta gdje odlaze na vodu. Ako postavite zamke na prirodnoj ispai ivotinja, one se nee njima niti pribliiti, ve e se koristiti
drugim putevima. Kako bilo, kada se uznemire i uspanie, traiti e najkrai put do sklonita. Tako e i najjednostavnije i najoitije zamke biti uspjene. Zec, na primjer, najbolje se lovi kada je uspanien.
Konstrukcija zamki
Jednostavnije zamke nainjene su od konopca ili ice. Lake e biti odravati luk zamke otvoren u zraku ako je napravljen od ice. icu imajte uvijek u paketu za preivljavanje. ak i najsloenija zamka ponekad ne zahtijeva vie od noa, kada je izraujemo od drveta. Izbor materijala za izradu zamki je vrlo bitan. Koristite jako i savitljivo drvo. Nikako ne koristite staro i trulo drvo ili drvo naeno na zemlji. Ljenjakovo drvo treba dosta udarati, lako se savija te zadrava savijen oblik i jakost.
Tipovi zamki
Mehanizam zamki zasniva se na slijedeim principima: UNAKAZITI, ZADAVITI, OBJESITI, ZAPETLJATI. Unakaivanje treba biti smrtonosno, davljenje vrsto. Elastina motka uinit e zamku uinkovitijom i objesiti divlja tako da visi u zraku. Zapetljavanje mora biti uinkovito poput zapetljavanja mreom. Neke zamke kombiniraju se sa ta dva principa. Pravila u postavljanju zamki: Izbjegnite unitavanje okoline. Ne gazite po tragovima divljai, a za svoje uinite sve da ih sakrijete. Ne ostavljajte nikakav znak da ste bili na nekom mjestu. Sklonite miris. Pri konstruiranju zamke ili rukovanju njome trudite se ne ostaviti miris na njoj. Rukujte njome to je manje mogue i po potrebi nosite rukavice. Zamku ne radite od borova drveta. Svaka vrsta drva lui svoj vlastiti miris, a ivotinje koje pokuavate uloviti imaju vrlo otro osjetilo mirisa. Takoer se boje vatre, a priklanjaju se mirisu dima pa je izlaganje zamke u smjeru dima koji dolazi od logorske vatre uinkovito, jer e prikriti svaki ljudski trag. Prikrivanje. Prikrijete svjee odsjeene vrhove drvea blatom. Svaku zamku na zemlji (tlu) prikrijte tako da se to je vie mogue vie stopi s okolinom. Zamka mora biti vrsta i jaka. Uhvaena ivotinja borit e se za svoj ivot. Utroit e puno energije kako bi se oslobodila. Svaka slabost u zamki pomoi e ivotinji u oslobaanju.
iane zamke u obliku ome

iane zamke su najjednostavnije, te bi trebale biti sastavni dio svakog pribora za preivljavanje. Nainjene su od nehrajue ice sa malom omom na jednom kraju kroz koju prolazi Slika 21. drugi kraj ice, prije nego se zamka privrsti za kolac, kamen ili drvo. Zamka ima slobodnu omu kojom se hvata manja divlja oko vrata, a vea oko nogu. Zamka moe biti improvizirana od kakve vrpce, konopca, usukanog konca ili ice. Kada se postavlja zamka, prilagouje se ivotinji koju se njome namjerava uloviti. Zec, na primjer, obino se nalazi negdje prikriven i promatra. Kada ustanovi da je sve u redu, poinje skakutati okolo. Zamku postavite za duinu ruke od "ruevina" ili zakrenja, a na tragovima nalik skakutanju zeca. Ako je zamka blie zakrenjima (grmlje ili kup granja) zec moe proi kraj nje ili je samo dodirnuti. iana zamka u obliku ome moe biti sa zemlje podrana na granicama, koje takoer mogu posluiti zadravanju napetosti i okruglog oblika ome (slika 21.)
Uporaba jednostavne iane zamke

Takva zamka koristi se za zeeve i ostale manje ivotinje. Po slobodnoj procjeni odredite veliinu zamke za ostale vee ivotinje, kao na primjer lisice ili jazavce. Krug zamke neka bude promjera veliine ake; Omu postaviti na visinu oko 4 prsta od tla; Omu postaviti za duinu ruke od mjesta sa tragovima;
Provjerite da li je dobro uvrena, a sa granicama poduprite omu kako bi zadrala okrugli oblik, ako je potrebno.
Napete iane zamke

Uinite zamku uinkovitijom koristei potezni konopac pod napetou to e, oslobaajui se, uzdii divlja sa tla. To zarobljava ivotinju tako da se ne moe osloboditi, a takoer je dri dalje od ostalih ivotinja grabljivica.
Opruna elastina zamka

Kada se divlja ulovi u omu i povue je, oslobaa se zapeti otponac i plijen bude povuen sa zemlje (slika 22.). Ovo je dobro za zeeve i lisice, ulovit e divlja koja nailazi iz oba smjera, a idealno se smijeta u smjeru tragova divljai u prirodnim udubljenjima stvorenim Slika 22. ruenjem stabala ili ispod odmaknutih stijena. Zasijecite urez u otponcu (a) tako da se isti zapne u uspravnom poloaju (b). Kolac za zapinjanje zabijte uspravno u zemlju. Privrstite icu ili konopac zamke za otponac te upotrijebite drugi konopac privezan za elastinu motku koji e ujedno odravati napetost.
iana zamke sa mamcem

Mehanizam je isti kao i za oprunu zamku, ali je ovdje lovina namamljena ukusnim zalogajem hrane. Oma lei na tlu, mamac je razapet iznad nje (slika 23). Kada divlja zagrize mamac, otponac se oslobaa. Zamka je prilagodljiva srednje velikoj divljai kao to su lisice te moe biti smjetena na otvorenom podruju poto e mamac svakako privui pozornost. Mali proplanci u umi kao stvoreni su za ovu zamku. Koli koji pridrava napeti konopac s mamcem mora biti lagano zabijen u tlo kako bi se zajedno sa omom i ulovljenom divljai podigao sa tla.
Slika 23.
Napeta opruna zamka

Uspravno poloen koli, ujedno dra (a) na kojemu se nalazi poluga s omom, sprjeava povlaenje poteznog konopca privrenog na drugom kraju poluge (slika 24.). Kada se divlja ulovi u zamku, poluga s omom se dislocira sa draa, a potezni konopac sklizne sa kraja poluge oko kojeg je omotan. Prilagodljiva je za male ivotinje kao to su zeevi, a postavlja se u smjeru njihovih tragova. Uoite kako potezni konopac osigurava jedan kraj poluge sa omom (b) dok je drugi kraj poloen na koli-dra (a). Potezni konopac potrebno je omotati blizu kraja poluge sa omom.
Slika 24.
etverostruka iana zamka sa mamcem

tap sa mamcima na oba kraja je poloen vodoravno u usjeku kolca zabodenog u tlo, a kratak otponac je smjeten izmeu tapa sa mamcima i kolca kako bi podravao poziciju tapa. Otponac je privezan konopcem za elastinu motku koja ujedno nosi i 4 ome (slika 25.). Kada se dislocira tap sa mamcima, otponac se oslobaa. etiri ome e uinkovito prekriti podruje tragova divljai, a mogu se koristiti i na istinama.
Slika 25.
Dvostruka opruna zamka

Dvije elastine motke zakvaene utorima jedna za drugu, savinute su iznad podruja sa ivotinjskim tragovima. Okomiti tap sa mamcem privren je na kraju jedne od njih. Po dvije ome mogu biti privrene na svaku motku, ali trebaju biti nainjene od krute ice kako bi zadrale oblik i poloaj prema mamcu (slika 26.). Zamka je prilagodljiva uporabi na istnama i za lov manjih ivotinja. Kada se mamac zagrize, divlja e biti razapeta u zraku izmeu motki.
Slika 26.
Zamka sa mamcem i otputajuom polugom

tap sa mamcem je zaklinjen izmeu kolia zabijenog u zemlju i donjeg dijela otputajue poluge, dok je gornji kraj poluge pritisnut zapetim konopcem prema tapu za zadravanje (slika 27.). Pomicanjem tapa sa mamcem oslobaa se poluga koja kree u vis pod napetou elastine motke, nosei sa sobom omu. Konopac proveden od jednog kraja otputajue poluge, zadrava se popreno poloenim i uvrenim tapom. tap sa mamcem zadrava polugu u zapetom poloaju.
Slika 27.
Opruna trapezna zamka

Ovaj tip zamke moe posluiti pri pokrivanju dvaju ivotinjskih tragova na otvorenom prostoru. Poluga nosi dvije ome i zadrava se pod napetou konopca u utoru kolia (slika 28.). Jednom uhvaena, ivotinja e osloboditi polugu sa omama bez obzira na smjer iz kojeg se pribliava.
Slika 28.
Opruna zamka sa zaobljenom polugom
Slika 29.
Slika 30.
Oblo udubljeni urezi u koliima zadravaju polugu sa omom koja je zapeta konopcem poloenim pod blagim kutem prema natrag, kako ista ne bi skliznula iz utora (slika 29.). Zamka je prilagodljiva lovu na zeeve i lisice. Iako zapeta u jednom smjeru, poluga e se osloboditi otimanjem ivotinje. ire podruje se moe pokriti postavljanjem vie omi na ovaj tip zamke i to na dui vodoravni tap (slika 30.). Ovaj princip koristite kada su ivotinjski tragovi raireni.
Zamka sa podijem ( platformom )

Zamka se najidealnije smjeta u manje udubljenje na smjeru ivotinjskih tragova tragova. Ome su smjetene na platformama sa svake strane. Platforma ili podij (tvri karton ili plastika) prebaena je preko tapa zadranog u utorima pri dnu dvaju kolia koji ujedno i zadrava otponac sa
Slika 31.
zapetim omama, (slika 31.). Kada se platforma spusti pod pritiskom ivotinje, zbog pomicanja tapa koji zadrava otponac, isti se oslobaa, a ome vrsto veu ivotinju za nogu. Ova zamka je idealna za veu divlja kao to su jelenska divlja, medvjedi i velika divlja iz porodice maaka. Gornji tap zaglavljen za kolie takoer zadrava zapeti otponac na mjestu gdje se potezni konopac spaja sa polugom otponca. Slian mehanizam (a) gore opisanome, koristi umjesto platforme veliku omu, a aktivira se dislociranjem otputajueg otponca ili donjeg tapa kako bi oma uhvatila ivotinju oko vrata (slika32.).
Slika 32.
Opruna zamka sa mamcem

Dva ravasta kolia zadravaju popreno poloen tap koji prolazi kroz utor na tapu s mamcem i omama, koji je opet privezan za napeti konopac to ga zadrava u prikazanom poloaju (slika 33.). Ova zamka se smjeta na istine, a slui za lov manje divljai i svinja. tap koji zadrava otponac s mamcem ili barem jedan njegov dio, mora biti etverokutnog oblika kako bi uao u takoer etverokutni utor na tapu-otponcu sa mamcem.
Slika 33.
Zamke s opasnim teretom

Sve ove zamke rade na principu pada velike teine na divlja kada se uzme mamac. Zamke su dobre za svinje, lisice i jazavce. Vee izvedbe zamki mogu se upotrijebiti za vee ivotinje kao to su medvjedi. UPOZORENJE: Velike izvedbe ovakvih zamki mogu biti izuzetno opasne po ljude isto kao i za ivotinje kojima su namijenjene. ak i u situaciji preivljavanja pobrinite se da svi ljudi u podruju znaju tone lokacije ovih zamki. U preivljavanju prakticirajte da ljude drite dalje od zamki, a iste nikada ne ostavljate neaktivirane po odlasku s podruja. Sami ne moete postaviti veliku zamku. Mehanizam aktiviranja zamke postavite na smjeru ivotinjskih tragova, a dalje od tereta koji pada; ili e u protivnom samo postavljanje zamke biti previe opasno. Postavljanje ravnotee u zamci je najkritiniji dio posla, te se preporua da se dobro postavi ve prvi put.
Zamka s opasnim teretom i otputajuom polugom

Ova zamka koristi isti mehanizam kao i iana zamka sa otputajuom polugom, s tim da ovoga puta tap zadrava na jednom kraju otputajuu polugu u zapetom poloaju, pritiui jedan kraj poluge prema gore. Konopac sa otputajue poluge prolazi preko grane drveta gdje dri nekoliko debala ili drugi tei materijal iznad zamke. Od tapa koji zadrava polugu provedena je ica iznad zemlje, a ispod tereta (slika 34. i 35.). Provucite konopac od tapa koji zadrava otputajuu polugu ispod raljastog kolia tako da se pri aktiviranju tap izmakne u stranu.
Slika 35.
Slika 34.
Zamka sa mamcem i polugom

Kamenje ili nekoliko debala meusobno svezanih poduprto je potpornjem koji balansira u raljama kolia zabijenog u zemlju. Drugi kraj potpornja nalazi se slobodan iznad zemlje i za njega je privren konopac koji vodi od otputajue poluge (otponca) koji je obavijen oko uspravno zabijenog raljastog kolia. Poluga je zadrana u zapetoj poziciji tapom sa mamcem koji je ujedno
Slika 36.
naslonjen drugim krajem na deblima (slika 36.). Pomicanjem tapa s mamcem zamka se rui. Kod postavljanja zamke prvo se u zemlju zabija raljasti koli.
Zamka s opasnim teretom

Teina debla ili neka druga teina zadrana iznad tragova divljai, napinje konopac koji je provuen uz drvo i pri dnu iza tapa kojeg dre dva kratka klina zabijena u stablo. Konopac se dalje nastavlja ispod zamke i na kraju je uvren za koli zabijen u zemlju. Morate biti sigurni da je konopac dovoljno dug kako bi omoguio deblima ili nekom drugom tekom teretu da padne na tlo. Klinove zabijte u stablo lagano nakoene prema dolje, ali pazite da budu kratki kako bi se tap lagano izmakao (slike 37. i 38.).
Slika 37.
Slika 38.
Zamke sa iljcima
UPOZORENJE: Ove zamke su dobre za ubijanje svinja i jelena, ali su izuzetno opasne i smrtonosne za ljude. Uvijek stanite iza iljaka kada postavljate zamku, a sve ostale u podruju obavijestite o lokaciji zamke i opasnosti koja od nje prijeti. Zamku oznaite kako bi privukla panju ljudi. Osim u situaciji preivljavanja, nikada ne ostavljajte postavljenu zamku bez nadzora.
Zamka s opasnim teretom i iljcima

Koristi se potpuno isti mehanizam kao i kod zadnje opisane zamke sa opasnim teretom s time da je jo dodan kamen na teinu debla i ista je oboruana sa drvenim iljcima (slika 39.).
Opruna zamka sa iljcima

Izuzetno je opasna zamka za ubijanje divljai. Uinkovita je protiv divljih svinja. Savitljiva motka sa privrenim drvenim iljcima privezana je na drugom kraju za stablo drveta i iznad tragova divljai. Klizni prsten od nekog glatkog i vrstog materijala (ne od grubog konopca) privezan je za potezni konopac tako da aktivira mehanizam zamke (slika 40.). Poluga kao otponac (a) i kratki otponac privezan za kolac, dre motku sa iljkom u zapetoj poziciji. Prut provuen kroz prsten zapet je izmeu motke sa iljkom i gornjeg kraja kolca zabijenog u zemlju, kao mehanizam osiguranja zamke do aktiviranja.
Slika 39.
Slik
Vodoravno postavljena zamka

Slina je oprunoj zamci, ali djeluje u vodoravnom smjeru. Ova zamka je na kraju suprotnom od onog na kojem se nalaze iljci osigurana i zavezana uz tlo izmeu 4 kolia. Po postavljanju zamke, otpusna poluga Slika 41. (privrena kratkom uzicom) zadrava savitljivu motku tako dugo dok je otpusna poluga prislonjena uz vodoravni dra pomou prstena. Prsten se nalazi privren za kraj poteznog konopca privrenog za kolac na suprotnoj strani puta sa ivotinjskim tragovima (slika 41.). Provjerite da li je drveni iljak vrsto privren za savitljivu motku, u protivnom se moe iskrenuti u stranu pri udaru umjesto zabiti u tijelo ivotinje. Savitljiva motka je savinuta visoko tako da sigurno ubija ivotinju ili moe biti privrena pod odreenim kutem kako bi se to vie Slika 43.
Slika 42.
savinula (slika 42.). Sama napetost savinute motke zahtijeva da bude izuzetno dobro privrena koliima i jakim konopcima uz zemlju (slika 43.). ZAPAMTITE: Poto su takve zamke vrlo opasne, provjerite jesu li vezice, konopci i vorovi dovoljno vrsti da podnesu napetost. Nikada se ne pribliujte zamci sprijeda ve iza drvenog iljka. Nema nikakvog rizika ako se o zamci vodi posebna briga.
Zamka sa iljcima i mamcem

Uzimanje mamaca na uzici objeenoj preko grane uzrokuje pomicanje sigurnosnog prstena i oslobaanje otpusne poluge pri emu savinuta motka sa iljcima udara u smjeru prema gore i prema drvetu. Sigurnosni prsten zadrava gornji dio otpusne poluge koja je priljubljena uz uspravno zabijen kolac te tako zadrava i savinutu Slika 44. motku u zapetom poloaju. Donji dio poluge privren je za konopac koji je takoer zadrava. Kako biste poveali uinkovitost zamke postavite nekoliko iljaka na motku (slika 44.).
Zamka sa lukom
UPOZORENJE: Nikada ne ostavljajte zamku bez nadzora, pogotovo ako ljudi tuda prolaze - ona je potencijalni ubojica.
Slika 45.
Jednostavan luk nainjen od prikladnog drveta, postavljen je zapet i nakoen tako da odapinje strijelu blago prema gore i izmeu okomito postavljenih drvenih kolaca. Za otponac kao otpusnu polugu zapeta je tetiva luka sa strijelom. Otponac je pridran drugom polugom za koju je privren potezni konopac koji mora biti postavljen okolo zamke i zavravati ispred nje u podruju cilja. Prvi dio rastegnutog konopca ispred zamke postavite blie njoj, jer strijela u protivnom ne bi bila usmjerena u ivotinju koja bi se pribliavala zamci (slika 45.). Ova zamka prikladna je za ubijanje veih i opasnijih ivotinja i moe djelovati kada se ivotinja pribliava sprijeda zamke i potegne rastegnuti konopac. a) Zaveite strijelu na mjestima za tetivu luka i za otpusnu polugu (otponac). Koso zareite vrh otponca kako bi drao tetivu napetom, sa strane otponca zareite mjesto u kojem e se drati za popreni tap. Drugu polugu sa poteznim konopcem smjestite izmeu otponca pri dnu i zabijenog kolia, b) Alternativni otpusni mehanizam. Upotrijebite etverokutno izrezan kolac (tap) i etverokutni zarez sa strane raljastog otponca. Zareite gornju stranu otponca (pri kraju) to e drati napetu tetivu sa strijelom. Privetite potezni konopac za Slika 46. slobodni krak raljastog otponca (slika 46.).
Jama s omom i mamcem

Kopanje jame remeti okolinu i ostavlja trajan Slika 47. peat u prirodi. To e neke ivotinje uznemiriti. U drugim sluajevima moe im pojaati panju i privui na istraivanje. Stavljajui mamac u jamu prisilit ete ih na njuenje. Lisice, divlje svinje, divlje make i jazavci sigurno e biti privueni i samim smeem iskopanim iz jame te e ga razmetati. ivotinje e namirisati mamac i progurati glavu u jamu. Ako je proguraju ispod iljaka, vie je ne mogu izvui, a ako se koriste apom, uhvatit e se u omu. Probijte etiri drvena iljka kroz rubove jame tako da vrhovi zavre ispod povrine zemlje kako bi bili manje zamjetljivi. Poloite omu preko iljaka i priveite je za koli zabijen pokraj jame (slika 47.).
Zamke za ptice Mree

Fina mrea razapeta izmeu stabala na mjestu gdje se ptice obino hrane ili sakupljaju, najjednostavniji je nain kako ih uloviti. Umjesto mree mogu u krizi posluiti i isprepleteni konopci izmeu stabala razapeti na putu kojim prolijeu ptice. Oni e otetiti pticu kada se zaleti u njih.
Vapno za ptice
Lov malih ptica vapnom jedan je od prastarih naina. U vodi prokuhajte lie boikovine i mljeveno ito do kljuanja, sve dok ne dobijete gustu smjesu. Tom smjesom premaite grane i ostala mjesta na kojima se okupljaju ptice i to neposredno prije njihova dolaska. U toj smjesi e se zaglaviti kada pokuaju sii sa grane.
Udice s mamcima
Udice sakrivene u vou i drugoj hrani mogu biti uinkovit nain lova ptica, tako da se udica zaglavljuje u grlu ptice.
tap sa omama
Priveite puno malih omi promjera 1,25 - 2,5 cm jedna blizu drugoj du tapa ili grane, koristite pritom neki jai materijal za ome (slika 48.). tap sa okomito okrenutim omama postavite na neko karakteristino okupljalite ptica ili na mjesta sa gnjezdima. Nemojte ga pomicati kad se ulovi samo jedna ptica. Ona e privui ostale i uskoro ete ih imati nekoliko ulovljenih.
Slika 48.
Zamka u obliku koare

Mehanizam ove zamke kako je prikazano na slici 49. moe se korisititi sa kavezom od iblja isprepletenog u piramidu i meusobno vrsto povezanog, koji balansira iznad poluge sa mamcem. Isprobajte razne naine izrade kaveza, kao na primjer prikladnu kutiju ili veliku posudu. Takoer je mogue poduprijeti uzdignut kraj kaveza tapom za koji je privezan potezni konopac koji ete vi povui. Ali pri tome morate biti sakriveni dovoljno daleko. im ptica ue u prostor ispod kaveza, budite spremni energino povui konopac. Mamac postavite ispod i okolo kaveza. Zamka najbolje djeluje u podruju gdje ima mnogo ptica.
Slika 49.
Zamka s otpusnom polugom i mreom

Mrea lei rairena na zemlji ispod koje se nalazi daica sa mamcem. Mrea je na krajevima povezana konopcima za napetu savitljivu motku. Motka je takoer konopcima povezana za otpusnu polugu koja se nalazi na poprenom tapu postavljenom u urez poluge i pridranom raljastim koliima. Postavite daicu s mamcem jednim krajem na tlo i uz zabijeni koli s druge strane mree, a drugim krajem neto uzdignutim od tla, na donji dio otpusne poluge tako da bude u zapetom poloaju (slika 50.). Ovaj
Slika 50.
otpusni mehanizam zahtijeva veliku osjetljivost, tako da ga moe aktivirati i teina male ptice. Mamac je prostrt po daici ispod mree to privlai ptice koje e biti ulovljene kada stanu na daicu. ZAPAMTITE: Ako postavljate zamke na vjebi, pobrinite se da budu jasno oznaene tako da ih ne aktiviraju ljudi koji se na podruju zateknu. Zamke sa opasnim teretom i zamke sa drvenim iljcima ne smiju ostati bez nadzora, kako bi se ljude odvraalo od njih jer u protivnom mogu zadobiti ozbiljne ili smrtonosne povrede. Zamke treba po zavretku vjebe ili odlasku s podruja obvezno rastaviti.
LOV
Jasno opaanje znakova divljeg ivota i poznavanje ivotinja koje lovite potrebno je lovcu koliko i vjeto traganje i oznaavanje na podruju. To olakava ovjeku da se snae na pravom mjestu i stekne prednost na terenu. Po terenu se valja kretati to neujnije, polako te povremeno zastati. Teinu tijela prebacujte na onu nogu kojom ne iskoraujete, tako da moete procijeniti slijedei korak, odnosno podlogu na koju ete stati prije nego prebacite teinu. Tako se izbjegava spoticanje i smanjuje buka gaenja po raslinju i lomljenja granica. Brzo i iznenadno kretanje preplait e divlja. Njuite zrak i oslukujte. Lovite u smjeru suprotnom od vjetra, a ako ba morate, kreite se bono od smjera vjetra. Idealno vrijeme za lov je u zoru kada je veina divljai troma. ivotinje su takoer tromije u predveerje, ali isto tako se smanjuje dnevna svjetlost te tako morate biti sigurni da poznajete teren i put natrag do svoga tabora. U podruju koje dobro poznajete to nee biti problem, pogotovo ako je nou nebo vedro i ako je mjeseina, odnosno kada je vidljivost dosta dobra. Ako lovite nou, krenite najmanje jedan sat prije sumraka tako da se oi priviknu na smanjenje svjetlosti i na none uvjete - premda e ivotinje najvjerojatnije bolje vidjeti od Vas. Kada lovite po danu, pokuajte se kretati uzbrdo ujutro (ako je takva konfiguracija terena) i vraati se u tabor poslijepodne. Promatranje ivotinjskih tragova bit e lake ako se kreete uzbrdo jer su tako tragovi blii razini oiju. Toplotne struje pod zemljom potpomognute toplinom tijekom dana nose miris divljai prema gore te tako pri povratku nizbrdo nailazite na taj miris. Nakon isteka dana, lova i traganja, silaenje oduzima manje energije nego penjanje uzbrdo te ete se lake kretati. Ako se kreete ispravno, u veini sluajeva divlja Vas nee primijetiti. Ako Vas ivotinja naas opazi, ostanite na mjestu. Moda ste prvi ovjek kojeg je ivotinja vidjela i bit e vie radoznala nego uplaena. Ostanite mirni i nepomini sve dok divlja ne skrene pogled ili se nastavi hraniti. Izbjegavajte velike ivotinje kao to su medvjedi, osim ako ste vrsto uvjereni da ih moete ubiti prvim pogotkom: u protivnom postat ete lovina umjesto lovca. Pribliite se to je vie mogue bez otkrivanja svoje nazonosti te zauzmite vrstu i sigurnu poziciju, koja prua pogled na ire podruje. Direktan pogodak u glavu ivotinje vrlo je uinkovit, ali i riskantan osim ako ste blizu ivotinji koja miruje. Ciljanje straga u prednji dio ramena, dobra je meta. vrst i precizan udarac, bacit e veinu ivotinja. Lo udarac moe znaiti nepotrebnu agoniju ivotinje i dug put kojim ete je potom slijediti. Ako ivotinja padne nakon prvog udarca, priekajte pet minuta prije nego se pribliite. Ostanite na mjestu i promatrajte. Ako ivotinja nije mrtva, a krvari, gubitak krvi dodatno e je oslabiti, a kada se pribliite ona nee biti u stanju pobjei. Ako je ivotinja ranjena i nastavlja se kretati, priekajte 15 minuta prije nego je ponete slijediti. Ako krenete odmah za njom moe se desiti da ete je slijediti cijeli dan.
Pravilo lova divljih ivotinja 1.

U normalnim uvjetima ivotinje se NE SMIJU loviti improviziranim sredstvima (razne vrste zamki, klopki i dr.), a ribe nedozvoljenim sredstvima (eksploziv, trovanje i sl.). Ova sredstva se mogu koristiti samo kada je ovjeku ivot ugroen glau. 2. Mravlje liinke se mogu koristiti za ishranu samo u krajnjoj oskudici hrane, jer su mravi vrlo korisni za zatitu ume. 3. Meso divljih ivotinja mora se prije uporabe obvezno dobro skuhati, ispei ili ispriti, kako bi se unitili paraziti koji se mogu nalaziti u njemu. 4. Endeminu ili zatienu faunu koristiti samo kada nema drugog izbora, a ivoti ljudi su ugroeni. Opa pravila kojih se treba pridravati pri postavljanju zamki, klopki i drugih sredstava za improvizaciju lova divljai su slijedea:
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
Na osnovu tragova utvrditi ima li divljai i koje vrste, gdje se krije, kojim stazama se kree, gdje se hrani i ime, gdje se poji. Treba odluiti koja e se divlja hvatati, odabrati najpogodnija mjesta, najpodesnija sredstva za lov i odgovarajue mamce (meke). Zamke i klopke najbolje je postavljati na izlazu iz sklonita (jazbina), na uskim prolazima du staza na kojima se vide svjei tragovi i oko mjesta gdje se hrane. Za hvatanje zvijeri dobro ih je postaviti oko mjesta, gdje je ve klana stoka, a kao mamac upotrijebiti utrobu zaklane ivotinje. Divlja se moe istjerati iz jazbine pomou dima te je treba hvatati u zamke (klopke) postavljene na izlazu. Tekunice i drugi glodari koji se skrivaju po rupama u zemlji mogu se istjerati ulijevanjem vode u njihove kanale i hvatati na izlazima iz kanala, rukama ili pomou omi. Zeevi, puhovi, vjeverice, tekunice i drugi glodari lake se love od krupnije divljai jer imaju ustaljene navike i ograniena podruja svoje aktivnosti. Zamke, klopke i druga sredstva za lov divljai treba postavljati u predveerje, a ujutro ih obilaziti jer divlja najee ide u potragu za hranom u predveerje, tijekom noi i rano ujutro.
Opasnosti u lovu
Neke vrste ivotinja napasti e uvijek, a ne samo u sluaju samoobrane. Nikako nemojte taborovati na mjestima gdje ima tragova ivotinja ili u blizini njihovih pojilita. Nemojte isprovocirati napad medvjeda Medvjedi su "istai" i doi e u tabor u potrazi za hranom. Nemojte mu se previe pribliiti ili ga pokuati uhvatiti. Medvjed sa lakoom moe ubiti ovjeka. Probajte stvoriti nekakvu buku kako bi ga otjerali - isto vrijedi i za ostale ivotinje slinih "navika", na primjer hijene. Ozlijeene i ivotinje "stjerane u kut" Veina ivotinja pokuava pobjei kada su ozlijeene. Ako im pokuavate to onemoguiti, prisilit ete ih na borbu. Ugrizi Mnoge male ivotinje imaju otre zube i mogu bijesno napadati. impanze i druge vrste majmuna mogu biti vrlo loeg raspoloenja. Temeljito oistite svaki ugriz; on moe biti uzrok tetanusa. Neke ivotinje su prenosioci bjesnoe. Zmije i insekti s alcem Naviknite se provjeravati odjeu, leaj, posteljinu i opremu za lov reptila i insekata. Ako se probudite i pronaete neto takvo u svojoj vrei za spavanje, polako i tiho se pomaknite kako bi se rijeili ivotinje ili kako bi izvukli sami sebe.
ORUJE
Luk i strijela
Najuinkovitiji su od improviziranog oruja. Luk i strijelu je lako napraviti. Potrebno je malo vremena za postizanje vjetine rukovanja. Najbolje drvo za luk je tzv. sezonsko, to ne znai da ete uvijek uspjeno izraditi luk od takvog drveta. Ako namjeravate na nekom podruju ostati nekoliko mjeseci, sezonsko drvo moe zastarjeti, odnosno preivjeti sezonu, stoga je poeljno napraviti nekoliko lukova od razliitog drveta u sezoni, poto ona koja su zastarjela gube svoju elastinost. Za takve prilike etinjae su idealne - svi stari engleski lukovi nainjeni su od takve vrste drveta. Postoji pet vrsta etinjaa koje se distribuiraju sjevernom hemisferom, ali izmeu sebe nemaju puno zajednikog. Zimzeleno drvo, hrast, bijeli brijest, cedar, breza, vrba i kukuta su za to dobar nadomjestak.
Izrada luka
Za izradu luka koristite savitljiv tap. Najpodobnija je duina do 120 cm, ali je bolje odrediti je prema sebi. Za odreivanje pravilne duine tapa: drite jedan kraj tapa desnom rukom uz bok. Lijevu ruku ispruite u stranu i odmjerite duinu tapa od lijeve do desne ake (slika 51.). Ovim postupkom dobit ete standardan tip luka (dok na primjer engleski tip luka zahtijeva puno vie vjetine).
Obrada luka
Slika 52.
Slika 51.
Slika 53.
Oblikujte tap irine 5 cm u sredinjem dijelu i to se suava na 1,5 cm debljine prema krajevima (slike 52. i 53.). Zareite krajeve (a) za vezivanje tetive otprilike 1,25 cm od rubova tapa. Ako elite, moete odstraniti koru sa tapa. Kada luk dobije svoj konani oblik, premaite ga uljem ili ivotinjskim lojem.
Postavljanje tetive
Tetiva od sirove koe je najbolja, odreite je u irini od 3 mm. Dobra e biti i bilo kakva tetiva (tanki konopac). Ostarjele stabljike kopriva imaju ilava vlakna i one mogu biti uvijene zajedno sa tetivom to e zadovoljiti vrstinu veza. Iako luk moe dati veliku savitljivost, poeljna je kraa tetiva. Tetiva mora biti lagano napeta na luku - glavnu napetost, odnosno jakost, tetiva e dobiti pri odapinjanju strelice. Veite tetivu za luk tako da je jednom omotate oko tapa i dva puta oko tetive na svakom kraju (slika 54.). Slika 54. Ako je luk sainjen od nesezonskog drveta, otpustite jedan kraj tetive svaki puta kada se ne koristite lukom, kako biste sprijeili da luk vremenom poprimi savinut oblik. Pravilno izraen luk bit e puno uinkovitiji i svrsishodniji nego bilo kakav drugi savinuti tap. No, jednom kada izgubi elastinost, nemojte gubiti vrijeme popravljajui ga, napravite novi luk.
Izrada strelica
Bilo kakav ravan drveni prut bit e dobar za strijelu, ali za to je najbolja breza. Strijele moraju biti duine najmanje 60 cm i oko 6 mm debljine. Odravajte ih ravnima i to je mogue glaima. Na jednom kraju pruta zareite urez dubine 6 mm za tetivu luka (slika 55.). Provjerite da li je urez na krajevima svake strijele dovoljno irok da u njega ue tetiva luka.
Slika 55.
Krilca za strijele
Kako biste poveali preciznost strijele, potrebno ju je osposobiti za let. To se najbolje postie postavljanjem pera, iako i drugi materijali mogu biti uporabljivi: papir ili lagana odjea (krpa). (slika 56.). a) Rascijepite pero poevi od vrha prema nie. b) Ostavite 20 mm golog prostora na svakom kraju pera (krilca) kako biste ga privezali za strijelu. c) Priveite tri takva krilca u jednakom meusobnom razmaku oko strijele.
Slika 56.
Vrhovi strijela
Kada ste dovrili izradu strijela, potrebno je izraditi i otar vrh. Vrh same strijele se moe zailjiti i obraditi u vatri te je i izgoren vrh strijele dobar za uporabu. Kositreni vrh je odlian, ali se i kremen moe oblikovati u izuzetno otar vrh strijele. Ako ste strpljivi, ak se i kost moe obraditi kako bi posluila svrsi. Zasijecite po sredini drveni vrh strijele, u raskol strijele umetnite Slika 57. npr. kremeni vrh i vrsto ga obveite. Tetivna vlakna su dobra za vezivanje - veite ih namoena i kada se osue, dobit ete jo veu vrstinu (slika 57.).
Oruja od kremena
Strelice i vrhovi koplja, sjekirice i noevi mogu biti nainjeni klesanjem kremena (crni kremen sa mutnim metalnim odsjajem, esto se nalazi sa kredom). Pronaite plosnati komad priblino ravne povrine i dostatne veliine. Sa drugim tvrim kamenom, skleite eljeni oblik kremena. Posebno obratite panju na rubove kako bi bili dovoljno otri. (slika 58.).
Slika 58.
Tehnika streljatva
Namjestite strelicu na tetivu luka i sredinji dio luka uzdignite do razine oiju. Luk drite odmah ispod strelice u ispruenoj ruci (slika 59.). vrsto drei luk, lagano vucite tetivu prema natrag (napinjanje), preko prednje strane tijela, sa strelicom u razini oiju. Gledajui uz strelicu, poravnajte je sa metom. Pustite tetivu, slobodno i bez trzanja luka u trenutku odapinjanja. Dalje predstoji samo vjebanje. Za brzo ispucavanje nosite vie strelica u torbici za strelice. Deava se mnogim strijelcima da je trenje krilaca ili same strijele prilikom odapinjanja stvaralo crvenilo na obrazu i ruci. Nekakvo platno ili komad odjee vrsto priljubljen uz lice zatitit e obraz bez ikakvih smetnji pri odapinjanju strelice, isto kao i kona rukavica s jednim prstom ili konata zatita namjetena izmeu prstiju i oko runog zgloba za zatitu ruke.
Slika 59.
Oma na zavitlavanje
Jednostavna oma na zavitlavanje (slika 60.) bila je oruje s kojim je u mitologiji David savladao Golijata. Moe biti oboruana sa obinim ljunanim kamenom. Sastoji se od jednostavne torbice smjetene na sredini duine konopca. Koa je najbolji materijal za torbicu, iako se moe koristiti bilo koji drugi vrsti materijal, a i konopac moe biti konat ili isprepleten od prirodnih vlakana. Konopac privrstite tako da ini jedan komad provuen kroz torbicu, odnosno dva konopca privezana ili priivena za svaku stranu torbice.
Slika 60.
Tehnika rukovanja i gaanja

Odaberite gladak i to obliji ljunani kamen, promjera oko 2 cm (kvrgavi ili kamen neravnog oblika moe uzrokovati vie tete, ali e imati i nepreciznu putanju). Zavrtite omu iznad glave u krugu koji je u ravnini s metom. Otpustite jedan kraj konopca i kamen e pod velikom brzinom odletjeti, a uz konstantnu vjebu, i pogoditi metu. Najvjerojatnije ete morati isprobavati koja duina konopca odgovara za preciznije gaanje i gaanje uz promjenu daljine mete. Pri koritenju ili ome ili prake protiv ptica, probajte ispucavati vie kamenia odjednom.
Praka
Praka (slika 61.) je oruje kolaraca, a koristili su je i Rimljani, samo u izvedbi ogromnog mehanizma kao naoruanje u opsadama. Potrebna vam je jaka raljasta grana, po mogunosti sa odreenom elastinou, lijeskova grana je odlina za to. Potreban je i komad elastinog materijala. Komadi zranice automobilske gume ili gume od bicikla je idealan (i jai od elastinog materijala od odjee, iako i to moe biti uporabljivo). Napravite torbicu za kamen koju ete smjestiti na sredinu elastine gume bilo da je provuena kroz torbicu ili zaivena za krajeve torbice - kao kod prethodno opisane ome. Privrstite krajeve gume za ralje i za ispucavanje koristite kamen.
Slika 61.
Bola
Oruje (slika 62.) koje Eskimi koriste za lov ptica. Kamenje je zamotano u platnene vreice koje su privezane na konopce duine 90 cm. Drugi krajevi konopaca su zajedno vrsto povezani. Drite bolu za kraj gdje su svi konopci povezani i zavrtite iznad glave. Kada je pustite iz ruke, ona e letjeti kroz zrak pokrivajui irok prostor. Domoroci u Junoj Americi koriste isto oruje, odnosno razne varijacije koritene u bitkama koje su vodili. Bola u zraku moe zaplesti ili udarcem oboriti pticu, odnosno zapetljati se oko nogu ili vrata ivotinje, pruajui lovcu priliku da je ubije.
Slika 62.
Koplje
Motka ili tap je dobra pomo pri pjeaenju, a ako se jedan kraj motke zailji (zaotri) moe se pretvoriti i u korisno oruje. Ravna motka duine 1,8 m idealna je za nabadanje, a motka duine 90 cm moe biti koplje za bacanje i to za vie namjena. Baca za motku se moe izraditi od komada drveta oko pola duine koplja - to prua veu preciznost i daljinu bacanja. Kako biste uinili koplje uinkovitijim, na vrh dodajte otro isklesan kremen ili spljoteni limeni stoac - umetnut u procjep na kraju koplja ili no vrsto privezan za kraj koplja (slika 63.). Ako imate samo jedan no uz sebe, nemojte riskirati jer se lako moe otetiti ili izgubiti.
Slika 63.
Baca za koplje (slika 64.)
Slika 64.
Koplje lei u lijebu izdubljenom na gornjoj strani bacaa pruajui se po duini i zavravajui prije kraja bacaa. Zavretak lijeba osigurava dobar izbaaj koplja. Da biste napravili baca za koplje, odaberite granu drveta najmanje dva puta iru od irine koplja i sa odrezanom izraslom granom od koje ete napraviti rukohvat bacaa. Granu prepolovite kroz centar koristei se noem kao klinom. Izdubite gladak lijeb za koplje. lijeb mora ravno i vrsto zavravati inei tako dio za odbacivanje koplja. Isprobavajte baca kako biste odredili duinu bacaa u odnosu na koplje i prilagodili njegovu ravnoteu sebi. Baca drite u ravnini ramena, naciljajte koplje prema meti te energino izbacite ruku u kojoj drite baca sa kopljem prema naprijed i potom prema dolje (slika 65.). Pri kretanju bacaa prema dolje, nagli zavretak lijeba izbacuje koplje dodajui mu i ubrzanje. Slika 65.
LOV PTICA
Pokretna oma
Oma privezana za dugaak tap (motku), (slika Slika 66. 66.), vrlo je uinkovit nain hvatanja ptica sa niih grana drvea. Zabiljeite mjesto okupljanja ili gnijedenja ptica - zapamtite da vas i izmet ptica moe dovesti na ta mjesta i mjesta na koja ptice kradomice dolaze nou kada je dostatna vidljivost kako biste ih primijetili. Prebacite omu preko ptice i povucite, zateui omu i povlaei pticu prema dolje u isto vrijeme.
Lov ptica vodenjarki

Moete im se najlake pribliiti u vodi maskirani oko glave sa granama ili nekim drugim zelenim raslinjem. Vrlo oprezno pribliite se podruju gdje se vodenjarke gnijezde ili gdje obino prebivaju. Zapamtite da te ptice (pogotovo one velike, kao to su guske i labudovi) mogu biti vrlo agresivne u samoobrani. Druge tehnike u nekim dijelovima svijeta su uporaba velikih izdubljenih bundeva preko glave, kao zatita. Otvori na bundevi se naprave tako da omoguuju disanje i gledanje. Lovac pluta s bundevom tek toliko iznad povrine vode kako bi vidio i mogao disati noen strujom izmeu ptica. Kako biste izbjegli iznenaenje, bacite prvo nekoliko takvih bundeva u vodu. Kada se pribliite pticama, jednostavno dograbite one koje to najmanje oekuju, povucite ih ispod vode i udavite.
Zamka u jami
Pronaite ili iskopajte rupu dubine oko 90 cm u podruju gdje se nalaze ptice koje esto hranu nalaze na zemlji. Promjer rupe ovisit e o vrsti ptice koju lovite. Posipajte zrnje ili neki drugi mamac oko rupe, a u neto veoj koliini mamac stavite u rupu. Uzimajui prvo hranu oko rupe, ptice e ui i u rupu kako bi uzele jo vie. Uhvatite ih ili rupu poklopite sa reetkom. U panici ptice nee moi dovoljno rairiti krila kako bi se izvukle iz rupe.
Galebovi
Galebove i druge morske ptice moete loviti zamatanjem uzice sa hranom ili samo hrane oko kamena i bacanjem u zrak. Galeb hvata mamac dok je jo u zraku tako da moe ak progutati i kamen, a promjena u teini, poto je galeb progutao kamen, moe uzrokovati da se ptica srui na tlo. Oito je da se ova tehnika nee koristiti iznad mora ve iznad zemlje. Budite spremni uhvatiti pticu im padne na zemlju.
OPASNOSTI OD IVOTINJA
Napadi ivotinja su rijetki. Neke ivotinje su sklone napasti ovjeka kada se nau u situaciji preivljavanja, dok e ostale biti vie zaokupljene time da pobjegnu. Male su anse u borbi protiv velikih ivotinja kao to su na primjer velike make, medvjedi i slino izvan njihovih prirodnih stanita. Uprkos tome, izbjegavajte podizanje tabora na tragovima divljai ili blizu mjesta gdje ivotinje dolaze na vodu, gdje se moete nai na stazi kuda prolazi krdo ivotinja ili se suoiti sa radoznalom grabeljivicom. Kontrolirajte se i nemojte nenamjerno izazivati ivotinju da vas napadne. Ako se naete licem u lice sa velikom ivotinjom, ponaajte se kao zamrznuti. Polako krenite prema natrag i smirenim i tihim glasom govorite sami sebi. Izbjegavajte iznenadne pokrete i zapamtite da ivotinje mogu nanjuiti strah - mnogi lovci nisu mogli izdrati u takvim situacijama i predavali su se. Uinite sve kako bi se smirili. Ako je ivotinja i dalje agresivna, razmislite da li joj moda prijeite put za bijeg. Maknite se s njenog puta. Ako vas ivotinja poinje progoniti (ili jednostavno nemate ivaca "smrznuti se" i maknuti sa strane) trite u cik-cak liniji. Neke ivotinje nemaju dobar vid ili jednostavno tre pravocrtno. None grabeljivice imaju odlian vid u mraku, ali slabo raspoznju boje. One ne mogu dobro razaznati stacionarne objekte. "Smrznite se" ako vas ivotinja jo nije primjetila.
Galama i glasno komeanje mogu takoer otjerati ivotinju. Penjanje na drvo zadnje je utoite na kojem bi mogli ostati dugo vremena. Nemojte sluajno odabrati trnovito drvee, mogli bi se gadno ozlijediti i ostati zarobljeni u vrlo bolnom poloaju. Brojne bolesti koje se prenose komarcima, krpeljima i ostalim insektima, parazitima koje moete pokupiti iz hrane i vode te razne bolesti noene vodom, mogu biti puno opasnije od napada ivotinja. IVOTINJE NEMOJTE IZAZIVATI ILI STUPATI U OKRAJ S NJIMA. U sjevernijim umama medvjedi periodino dolaze u blizinu ljudskih prebivalita, prevrui kante sa smeem, te bi tako mogli doi i u va tabor na lagano ienje. Koristite se bukom kako biste ih otjerali i ne pokuavajte ih uloviti. Ne pribliujte im se. Medvjedi lako mogu ubiti ovjeka, a kad su ranjeni, jo su i opasniji, kao i sve druge ivotinje kada su stjerane u kut. Mnoge e ivotinje nastojati pobjei. Ako ih pokuate sprijeiti u tome, prisilit ete ih na borbu. Bilo koja ivotinja sa rogovima moe vas raniti prije nego je dosegne vae oruje. Jeleni su posebno ratoborni u sezoni parenja. To su jake ivotinje koje mogu zadati jak udarac nogom - dok, usporedbe radi, nojevi mogu i ubiti udarcem noge. Vukovi se ee mogu uti nego vidjeti. Prie o velikim pljakakim skupinama vukova su najvjerojatnije pretjerivanja. Vuk radoznalo promatra iz daljine, iako vi to moete shvatiti da e vas poeti proganjati opor vukova. Ako ste teko ranjeni i ne moete se sami obraniti, vukovi vas mogu dokrajiti. Hijene takoer love u oporima. Iako u principu pokazuju kukaviluk, vrlo su snane i poznate kao istai svega pred sobom, te ih posebice privlae taborita. Najvjerojatnije e podviti rep i pobjei. U tom sluaju to im i omoguite prije nego ih pokuate uloviti. Vei majmuni isto tako mogu ubiti ovjeka, ali oni su rijetko kada agresivni i dosta puta e vas prije upozoriti da se maknete iz njihove blizine. Manji majmuni su ee u okrajima i u principu opasniji; (imaju dosta otre zube). Ugriz nekih sisavaca moe uzrokovati tetanus, ukljuujui i imie vampire koji mogu prenjeti bjesnou. Zmije nee biti prijetnja sve dok iznenada ne doete u kontakt s njima. Potrebno je samo priviknuti se na njih i obvezno provjeravati odjeu, posteljinu i opremu kako ne biste naili na zavuene reptile i insekte. Sluajno se moe desiti da se zmija ili kakva stonoga zavue s vama u postelju privuena vaom toplinom. Poznati su sluajevi da su se ljudi budili i nalazili nepoeljne posjetioce ugnjeene pod pazuhom ili ak na najintimnijim mjestima. Zapamtite da one ne napadaju prve. Lagano se pomaknite i smireno se oslobodite ivotinje. Ne prilazite im, ne izazivajte ih i ne dodirujte - ak i kada vam se ini da su uginule. Neke zmije krenu u napad tek kada im je plijen blizu i mogu napasti bre nego to mislite. Pazite gdje stajete; nakon jela i kada odbacuju kou, zmije su mlitave, a na one koje su dobro kamuflirane moe se lako nagaziti. Paljivo gledajte ispred sebe prije nego posegnete u neki grm ili kada ubirete voe. Neke zmije se mogu nalaziti na granama drvea iznada vas. Ostanite mirni, nemojte raditi iznenadne pokrete ili pokuati stjerati zmiju u kut. Polako se povucite. Veina zmija e eljeti jednostavno otii. Ne stavljajte ruke ili noge na mjesta koja ne moete vidjeti. Umjesto ruku koristite nekakav alat ili tap za okretanje kamenja ili grana (balvana, greda). Nosite debele izme. Ako morate ubiti zmiju, upotrijebite dugaak tap kojim ete u jednom udarcu odrubiti glavu zmiji u predjelu vrata. Potrudite se da vam to uspije ve prvi puta - ranjene zmije mogu biti vrlo opasne. Otrovne i velike zmije nemojte podizati sa zemlje. Zmije koje ive na drveu moete oboriti udarcem u glavu ili tijelo. Kada padnu na zemlju ponovno ih udarite kako bi bili sigurni da su uginule. Nikada se nemojte pribliiti zmiji ili ju pokupiti ako niste sigurni da je uginula. Neke vrste prilino uvjerljivo mogu glumiti da su mrtve. Nije svaka zmija otrovna, a neke otrovne vrste ne ubrizgavaju uvijek otrov prilikom ugriza. Uinci ugriza variraju od dobi ugrienog, njegovog zdravlja i kondicije. Veina ugriza nalazi se na rukama ili nezatienim dijelovima nogu. Zmije koje trcaju otrov: Nekoliko vrsta kobri mogu uz ugriz takoer izbaciti svoj otrov trcanjem. To nije opasno osim ako otrov ne dospije na otvorenu ranu ili u oi. Ako se to desi mjesto se mora odmah isprati svjeom vodom ili u sluaju nude, urinom. Guteri: Neke vrste gutera su otrovne. Veina ih je plaljiva, no one vee vrste mogu prouzrokovati ozljede ugrizom te snanim kandama. Manji primjerci se mogu brzo kretati te ih pokuajte uloviti za rep. Ponekad se mogu uloviti u jami. Kornjae: Veina ih ivi u vodi, a izlazi na kopno kako bi poloila jaja. No nekoliko vrsta ivi iskljuivo na kopnu. Lovite ih mreom ili rukama izvucite iz vode. Na kopnu, upotrijebite tap kako bi ih
okrenuli na lea. Budite podalje od njihovih eljusti i peraja za plivanje. Ubijajte ih udarcem u glavu. Razreite ih u podruju trbuha i izvadite iznutrice. Odsjecite glavu i vrat. Najbolje su kuhane. Vrlo su hranjive. Jedite ih u malim koliinama. Kornjae mogu uvui glavu - ubodite ih i prite ih cijele na aru. Kada se oklop odvoji, spremne su za jelo. Vodozemci: abe su u cijelosti jestive, no koa im moe biti otrovna tako da je morate ukloniti prije peenja ili kuhanja. Aktivne su nou u blizini vode. Omamite ih svjetlou i udarite nekim tvrdim predmetom. Koa nekih vrsta bradaviastih aba moe biti izuzetno otrovna, tako da morate biti posebno oprezni. Insekti: Bogati su masnoama, proteinima i ugljikohidratima. Prevaziite gadljivost prema njima. Potraite ih u zabaenim mjestima i procjepima drvea te na vlanim i sjenovitim mjestima. Traite tvrdokrilne kukce u drveima kojima se guli kora te u trulim panjevima. Sakupite ive primjerke. Izbjegavajte one koji vam izgledaju bolesni ili uginuli, neugodnog mirisa ili uzrokuju osip kada ih drite u ruci. uvajte se: korpiona, pauka i zmija koje se takoer skrivaju u zabaenim mjestima i pukotinama. Veina ih je jestiva sirova, ali su pikantniji peeni. Kuhanje insekata je najsigurnije. Uz to moete ih priti stavljanjem na vrui kamen ili ar na ognjitu. Odstranite noge i krila sa veih insekata - njihove fine dlaice mogu iritirati va probavni trakt. Ako jedete dlakave gusjenice, stisnite ih kako bi iscjedili unutranjost, nemojte jesti kou. Sa tvrdokrilniih kukaca skinite oklop (ljusku). Mali insekti se mogu smrviti za pastu i kuhati ili suiti za brano koje moete koristiti kao zain juhama ili nadjevima. Nemojte sakupljati insekte koji se hrane strvinama (leevima ivotinja) ili izmetom oni mogu biti prijenosnici infekcija. Izbjegavajte gusjenice koje se nalaze ispod lia, one esto izluuju toksine; umjesto toga ih koristite kao mamce za ribe. Gusjenice i insekti jarkih boja obino su otrovni. Veliki tvrdokrilni kukci esto imaju vrlo jake eljusti. Termiti: Pronalaze se u toplim klimama. Veina ih jede samo vegetaciju, no oni vei imaju otre eljusti kojima sve grizu. Termiti grade breuljke koji doseu visinu i do nekoliko stopa. Odlomite dijelove tih breuljaka i potopite u vodi kako bi prisilili termite da izau van. Ako stavite dio gnijezda na ar nastati e mirisni dim koji e ujedno tjerati komarce dalje od vas. Kada lovite ribu, objesite dio gnijezda iznad vode. Termiti koji e iz njega ispadati posluiti e kao dobar mamac. Moete takoer ugurati granicu u gnijezdo i polako ju izvlaiti. Termiti e ju gristi i hvatati se za nju - no tako ih neete mnogo uhvatiti. Prije kuhanja ili prenja sa velikih termita skinite krila. Njihova jaja su takoer vrlo hranjiva. Pele, ose i strljeni: Pele su jestive tijekom itavog njihovog ivotnog ciklusa. Med je lako probavljiv i vrlo hranjiv, no teko ga je sakupiti. Gnijezda se pronalaze u upljim drvima ili peinama, odnosno ispod kamena koji su kao neka nadstrenica. Sakupljajte ih nou; napravite baklju od busena trave i drite ju zapaljenu blizu ulaza u gnijezdo tako da se ono napuni dimom. Nakon toga zatvorite ulaz. To e poubijati pele, koje vam odmah mogu posluiti za obrok, odnosno moi ete doi do meda. Pelama prije jela odstranite krila, noge i alac. Kuhanje ili prenje pela sauvati e aromu. Sae se takoer mogu jesti, a vosak upotrijebiti kako bi se impregnirala odjea (kako bi postala vodonepropusna) ili izradile svijee. Na nekim mjestima postoji mali rizik da med moe sadravati biljne otrove. Jedan od pokazatelja za to biti e miris, no najbolje ga je degustirati i vidjeti reakcije koje e u znatno manjem omjeru nastati kao i kod konzumiranja otrovnog bilja. Ose i strljeni su vrlo opasni. Strljeni napadaju kada vas vide, a bol prilikom njihovog uboda je jaka. Ipak, drite se hvatanja sigurnijeg obroka. Mravi: Veina mrava ima ugriz nalik ubodu. Neke vrste izbacuju mravlju kiselinu. Moraju se prokuhavati najmanje 6 minuta kako bi se unitio otrov. Nakon toga su prilino sigurni za jelo. Skakavci i cvrci: Svi imaju debeljukasto tijelo i miiave noge. Udarite ih granom na kojoj ima lia ili komadima odjee. Odstranite krila, ticala i noge. Jedite ih sirove ili prite kako bi unitili parazite. Puevi i crvi: Moraju se jesti svjei nakon posebne pripreme. Puevi se nalaze u svjeoj vodi, slanoj vodi i na kopnu. Bogati su proteinima i mineralima. Oni sa kuicama jarkih boja mogu biti otrovni. Morske pueve ostavite, osim ako ih niste sigurno identificirali. Kada ih sakupite ostavite ih da gladuju nekoliko dana ili ih hranite samo biljkama kako bi izluili izmet i otrove. Potopite ih u zasoljenoj tekuini kako bi im se proistila crijeva. Kuhajte 10 minuta uz dodavanje bilja kao zaina. Crvi su vrlo bogati proteinima. Pustite ih da gladuju jedan dan ili ih stisnite meu prstima kako bi iz njih iscjedili gnoj. Mogu se suiti na suncu ili bre pokraj vatre - ostavite ih na vruem kamenju i nakon toga smrvite u brano kojim ete zainiti ostalu hranu.
ivotinjski tragovi
Sisavci Slijedei prikazani tragovi nisu u prirodnoj veliini. Veina tragova je tipina za porodice ivotinja i razlikuju se sukladno vrsti. Ondje gdje su prikazana 2 traga, prvi je trag prednje desne, a drugi zadnje desne noge.
Skupina lasica Lasica, kuna i tvor su sve utljive (plahe) ivotinje i imaju otre, opasne zube. Zamke za ove ivotinje mogu biti gipke iane zamke, zamke s opasnim teretom i mamcima na tapu. Mamci trebaju biti od ivotinjskih iznutrica ili ptija jaja. Tragovi: Nerazgovjetni osim kada su u mekom zemljitu. Vidljivo je pet razmaknutih kandi i prstiju, dlaka na apama je obino zamrena. Prednji i stranji otisci se preklapaju (slika 67.).
Slika 67.
Divlji psi Lisice i ostale vrste nalaze se na svim kontinentima. Vukovi su ogranieni Slika 68. na sjevernija podruja. Ove ivotinje mogu biti vrlo opasne. Uz njihova izrazito razvijena osjetila besmisleno je prikradati im se. Pri obradi lovine i prije kuhanja odstranite analne lijezde. Meso potpuno prokuhajte. Pri lovu ovih ivotinja ljudske mirise smanjite na minimum. Tragovi i znaci: Hodaju na prstima. Otisci tragova prikazuju etiri prsta ape s otiscima kandi na vrhovima. Vanjski otisci prstiju su krai od unutarnjih. Najvei je otisak glavnog dijela ape iza prstiju (slika 68.). Izduen i na krajevima zailjen izmet ovih ivotinja pokazuje ostatke krzna, kostiju i insekata. Lisice imaju vrlo zajedljiv miris, a njihove jazbine mogu se pronai iskopane u mekanoj zemlji. Divlje make Pojavljuju se na svim kontinentima osim u Australiji i na Antarktiku. utljive Slika 69. su (prikradaju se) i openito se kreu i love nou. Ako ostavite le ove ivotinje bez nadzora mogli biste privui druge grabeljivice, a posebno se uvajte velikih maaka. Meso manjih ivotinja iz ove porodice nalik je zeijem. Temeljito ga prokuhajte. Zamke za ove ivotinje moraju biti jake gipke zamke sa mamcima od iznutrica, krvi ili mesa. Make imaju brze reakcije i mogu izbjei smrtonosne zamke. Tragovi i znaci: Hodaju na prstima, kande su uvuene dok hodaju (slika 69.). Izmet je izduen i esto skriven. Njihova mokraa ima vrlo snaan miris. imii Ima ih svugdje osim u vrlo hladnim klimama. To su mesoderi koji prezimljuju. Aktivni su nou. Kod pripreme, odstranite krila i noge te im skinite kou i izvadite iznutrice kao kod zeca. imii vampiri (vrsta koja pije krv) mogu prenijeti bjesnou; dobro se pokrijte ako spavate negdje u njihovoj blizini. Kako bi ih ulovili, udarite ih nekim tapom dok spavaju danju. Znaci: Velike kolonije lako je uoiti. Najea boravita su im u peinama. Goveda ive u stadima u blizini vode. Stariji mujaci divljih goveda mogu biti posebno opasni. Pogodne zamke za lov goveda su izuzetno jake gipke zamke i zamke s opasnim teretom. Tragovi i znaci: Teka i dva jasno odvojena otiska kopita, suena na vrhu i zaobljena odozada (slika 70.). Izmet je slian kravljem. Izmet moe posluiti kao dobro gorivo.
Slika 70.
Divlje ovce i koze Ovce tee ivotu u malim stadima na nedostupnim mjestima. Koze su ak i Slika 71. vie opreznije od ovaca i gotovo im je nemogue prii. Najbolje zamke za lov su gipke iane zamke koje treba postaviti na tragovima. U stjenovitim podrujima, prirodne prepreke ete najbolje iskoristiti kao zamke s opasnim teretom. Tragovi i znaci: Otisci kopita u obliku su klina i dva tanka zailjena otiska koja nisu spojena. Prepoznatljivi su karakteristini ukoeni vrhovi kod ovaca, a ponekad i kod koza. Na slici 71. su prikazani tragovi domae ovce (lijevo) i divokoze (desno). Izmet je uglavnom slian kao i kod domae ovce.
Jeleni i antilope Jeleni se nalaze u dobro poumljenim krajevima na svakom kontinentu osim u Australiji i to varirajui od Sjevernoamerikog losa do malenog umskog jelena u tropima. Antilope i gazele su jednako tako rasprostranjene i razliite po vrstama. Sve ove ivotinje su srameljive, lukave i izvrsnog osjeta sluha i njuha. Veina ih je aktivna u zoru i sumrak te se osim onih vrsta koje ive u sunim podrujima, ne udaljavaju od vode. Njihovo mjesto se dobro sui, a takoer vam mogu dobro posluiti njihovo krzno te rogovi kao oruje za ubadanje ili dlijeto. Najbolje zamke za lov su jake gipke zamke ili manje zamke s opasnim teretom. Za velike ivotinje dobre su zamke s omom i iljcima koje hvataju nogu ivotinje ili pak vee zamke s opasnim teretom. Kao mamce koristite ivotinjske iznutrice. Slika 72. Tragovi i znaci: Klinasti otisci kopita formiraju dva izduena oblika. Tragovi soba su zaobljeni. Slika 72. prikazuje tragove srne i koute (naprijed i gore) te soba (dolje). Moete primjetiti sitne otiske kandi kod sobova traga. Kada hoda, prednji i stranji otisci se preklapaju, a kad tri oni su dosta razmaknuti. Izmet je izduenog do okruglog oblika, obino u grudama. Potraite tragove eanja na mladicama drvea, ugriza i otrgnute kore. Tu su takoer i vee ogrebotine nainjene jelenjim rogovima. Divlje svinje Neke od ovih ivotinja imaju gustu dlaku, a sve su nalik obinim Slika 73. svinjama sa karakteristinim njukama i kljovama. Teko im se prikrasti stoga oslukujte njihovo glasanje nalik na hrkanje i probajte im se puzei priuljati dok spavaju. Njihovo meso treba dobro prokuhati. Svojim kljovama mogu zadati ozbiljne ozljede, esto opasno blizu femoralne arterije na gornjem dijelu noge. uvajte se! Za lov divljih svinja najbolje su snane iane zamke, zamke s opasnim teretom, a mogu posluiti i zamke sa iljcima. Tragovi i znaci: Njihovi otisci kopita sa kandama dosta slie jelenjim tragovima (slika 73.). Izmet je esto bez odreenog oblika, nikada izduen, vrst ili zailjen na krajevima. Potraite mjesta na kojima su se svinje valjale u blatu ili iskopavale korijenje. Zeevi (kunii) Zeevi su vrlo rasprostranjena vrsta ivotinja i lako ih je loviti. Veina ih Slika 74. ivi u jazbinama (rupama u zemlji), esto u velikom broju. Najbolje zamke za lov zeeva su one jednostavne. iane oprune zamke e objesiti lovinu te tako smanjiti anse da vam ju otme kakva druga grabeljivica. Tragovi i znaci: Njihove dlakave ape ostavljaju malo tragova na mekanom zemljitu. Kombinacija tragova dugakih stranjih i kratkih prednjih nogu je jasno uoljiva. Zeevi imaju pet prstiju na prednjim nogama, no unutarnji prsti su krai i rijetko kada ostavljaju otisak (slika 74.). Izmet je malen i u obliku tvrdih kuglica. Podnoja mladih stabala esto bivaju ogoljela (bez kore) aktivnou ovih ivotinja i na tom mjestu su vidljivi tragovi zubiju u obliku dviju usjekotina. Koliko god da jedete, nije mogue preivjeti samo na zeijem mesu. Va organizam treba minerale i vitamine koje to meso ne prua; pobrinite se da svojim obrocima dodate bilje i voe. Mali glodavci takore, mieve, zamorce i ostale pripadnike porodice glodavaca moete namamiti u zamke u obliku kaveza - veina ovih ivotinja su premale da bi se ulovile u iane zamke. Tragove razliitih vrsta nije lako raspoznati. takori su prijenosnici nekih bolesti. Kada ih obraujete pazite da ne probuite unutarnje organe. Meso svih ovih ivotinja temeljito prokuhajte. Vjeverice Nalaze se svugdje osim u Austral-Aziji i na polovima, u hladnim podrujima prezimljuju (odlaze na zimski poinak). Brze su i oprezne. Veina ih je aktivna danju i nou. uvjate se njihovih otrih zubiju - u samoobrani se divlje ponaaju. One vrste koje ive na zemlji kopaju jazbine. Veina ih je dobra za jelo. Za
lov koristite iane zamke sa mamcem na tapu. Kako bi ih privukli koristite prepolovljeno voe ili jaja. Za one vjeverice koje ive na drveima postavite omu promjera 5 cm preko tapa sa mamcem koji naslonite na stablo. Tragovi i znaci (slika 75.): Provakana kora drveta, nagreni oraasti plodovi, jame u obliku tuljaca u podnojima drvea, donosno neuredno gnijezdo nainjeno od granica.
Slika 75.
SKLONITA I NJIHOVA IZRADA

Sklonite je potrebno za pruanje hlada, suzbijanje naleta vjetra i kie te zadravanje topline. Spavanje i adekvatan odmor su bitni, a vrijeme i trud koji ete uloiti u izradu to udobnijeg sklonita, to e vam pruiti. Ako ste primjerice rtva avionske ili automobilske nesree koja vas je potpuno skrhala, od ostataka (olupina) moete napraviti dobro sklonite. No ako olupina jo gori te postoji mogunost eksplozije rezervoara s gorivom, priekajte dok potpuno ne izgori i nakon toga spaavajte preostalo. Ako ste jo uz to neopremljeni i iznenada uhvaeni maglom ili je ve pala no, a na terenu ste gdje nije sigurno nastaviti dalje, ili vas pak umor ili ozljeda sprijeava da nastavite dalje, morat ete izraditi bilo kakvo privremeno (prirodno) sklonite od sredstava koje ete nai u noi, odnosno drati se sve dok moete vladati situacijom. U tom sluaju improvizirajte bilo kakvu zatitu od vjetra, kie i hladnoe. Kretanje prema dolje po padini (ako je takva konfiguracija terena), ini se riskantno, prelaenje ak i kraim putem kroz podruje, moe vas odvesti izvan vjetrovitog podruja. Ako nema peina ili pukotina prikladnih za sklonite, posluite se bilo kakvom upljinom ili jamom u zemljji. Ako je upljina plitka, dodajte joj visinu slaui kamenje oko nje - uvjerite se da je tlo stabilno i upotrijebite naprtnjau na leima (ako je imate) kako biste stvorili vjetrobran, prije nego se smjestite u zavjetrinu. Ako je jo uvijek dan i niste ozlijeeni, te niste zatvoreni u nepristupanim liticama ili okrueni drugim preprekama, vrijedilo bi pokuati pronai mogue bolje mjesto u blizini. Za due boravke u taboru treba pronai sigurno mjesto sa prikladnim pristupom svim glavnim potrebama.
Gdje postaviti tabor ?

Ako se nalazite na jako izloenom zemljitu, spustite se nie i pronaite zaklonjen poloaj; isto tako sa niskog i vlanog poloaja valja se popeti na vie, suho mjesto. Ujedno potraite mjesto zaklonjeno od vjetra na uzdignutom terenu gdje nema opasnosti od plavljenja i obruavanja kamenja ili odrona snijega. Kako se topliji zrak uzdie, a hladan sputa, dna udolina esto e sadravati nakupine hladnog zraka, a po hladnijem vremenu oekujte smrzavice i gue magle. U podrujima sa puno kia, stepenaste povrine preko obronaka ee e biti prekrivene maglom nego oni vii i nii predjeli. Idealno bi bilo smjestiti se u blizini vode i u podruju sa dosta drvea (blizina ume). Bilo kako bilo, podii tabor preblizu vode moe vam donijeti nevolje sa insektima, a zvuk uborenja vode prikriti ostale zvukove koji mogu upozoravati na opasnost, odnosno zvukove traganja za neim ili oslobaanja od neega. Na obalama rijeka potraite mjesta na kojima je voda oznaila svoj najvii vodostaj. U planinskim predjelima strujanja rijeka mogu prerasti u bujice, drastino podiui razinu vode. ak i u ravnicama drite se dalje od starih tokova rijeka bez obzira koliko suhi bili. Obilne kie u oblinjim brdima mogu uzrokovati navalu vode i neizbjene poplave, bez ikakvog prethodnog upozorenja. Odaberite zemljite donekle ravno i bez kamenja i stijena, uvjerite se da imate dovoljno prostora za obiljeavanje za eventualne spasilake ekipe. Provjerite da iznad vas nema gnijezda pela ili strljenova, odnosno trulog drvea ili grana koje se mogu slomiti i pasti pri jaem naletu vjetra ili oluji. Izbjegavajte usamljena drvea koja privlae gromove, a u umskim predjelima odaberite podruja uz rubove uma kako biste nadzirali prostor oko sebe. Ne podiite tabor na mjestu gdje prolaze ivotinjski tragovi ako ne elite da vas obilaze grabeljive ivotinje i nepoeljni gosti ili da naete svoj bivak sravnat sa zemljom pri pohodu ivotinja na njihovom putu, primjerice, prema vodi. Ipak, ostanite blizu bilo kakvih oitih ljudskih tragova.
Tipovi sklonita
Tip sklonita koje ete sagraditi ovisi od uvjeta na terenu i raspoloivog materijala, te koliko dugo ete koristiti sklonite. Za neophodnu i brzu zatitu od elementarnih nepogoda, opremite sklonite privremenim pomagalima dok ne konstruirate neto bolje za boravak na due vrijeme. Ako ste odluili ostati i priekati spasilaku ekipu, veina trajnijih sklonita mogu se sagraditi i poboljati kao mjesto za dobijanje na vremenu i energiji. U drugom primjeru, za one koji ele pronai sigurnost, privremena
sklonita mogu se izgraditi na svakom mjestu zaustavljanja. ak ih moete i prenositi sa sobom ako su dovoljno lagana te ako postoji rizik da na slijedeoj postaji nee biti dostupnog ili prikladnog materijala za izradu sklonita. Stalna sklonita e zasigurno biti dobra za smjetaj bolesnih i ozlijeenih kojima treba odmora da bi povratili snagu ili pak na mjestima gdje je potrebno priekati poboljanje vremenskih uvjeta za nastavak puta. Ostalo raspoloivo vrijeme koristite za stvaranje zaliha i opremanje te opskrbu hranom.
Sklonita u urbi
Ako nema dostupnih sredstava za izradu sklonita, upotrijebite bilo kakav pokrov ili zatitu koja vam je pri ruci (izboina stijene, nagib - strmine i tako dalje) to e vas zatititi od vjetra i kie. Stvorite prirodni vjetrobran u takvim sklonitima. Na potpuno otvorenim prostorima (ravnicama), smjestite se leima okrenuti prema vjetru, a svu opremu stavite iza sebe kao vjetrobran.
Sklonita od debelih grana drveta

Slika 76. Za osnovno sklonite koristite se granama koje su oborene na zemlju ili djelomino slomljene (slika 76.) a jo se uvijek dre za drvo. No ipak se uvjerite da grana nije previe slomljena da vam ne padne na glavu. Upletite u granu jo granica kako bi pokrov bio gui. etinjae su mnogo prikladnije i primjerenije toj tehnici nego iroko lisnata drvea, iako zahtijevaju manju gustou (pri pletenju) kako ne bi proputale kiu. Nainite slino sklonite tako da privrstite slomljenu granu za bazu druge grane koja se rava iz stabla (a).
Sklonite od korijenja stabla

Rasprostranjeno korjenje prikriveno zemljom pri dnu sruenog drveta moe posluiti kao dobra prepreka vjetru i olujama, ako je kutem dobro okrenuto nasuprot vjetru. Dodatno ispunjavanje rubova izmeu korijenja koje stri, obino e sklonite uiniti uinkovitijim i omoguiti dobru podlogu za nadogradnju prikladnijeg sklonita od drugim materijala.
Uporaba prirodne upljine (udubine)

ak i plitko udubljenje u tlu omoguit e neku zatitu od vjetra i smanjiti napore za izradu sklonita. Kako god, ako je potrebno poduzmite mjere za skretanje toka voda niz kosinu oko vaeg sklonita, posebice ako su to obronci (padine) ili ete se u protivnom nai u bazenu. Napravite krov Slika 77. (pokrov) sklonita kao zatitu od kie i toplinsku izolaciju. Nekoliko jakih grana poloenih preko udubljenja podrati e deblo poloeno preko njih, prema kojem pravilno sloite manje grane i prue kako bi ono nagnulo pokrov i omoguilo otjecanje vode. Pokrov ojaajte sa travom ili granicama i liem (slika 77.).
Sruena debla
Balvan ili srueno deblo drveta samo po sebi je koristan vjetrobran ako je dobro postavljeno u odnosu na vjetar. S malim deblom izdubite udubljenje u tlu, u zavjetrini. Deblo e takoer odlino posluiti kao potporanj za dogradnju krova (pokrova) od granja (slika 78.).
Slika 78.
Drenaa i ventilacija sklonita

Odvodni kanal izdubljen u zemlji oko bilo kakvog sklonita u kojem boravite, pomoi e u odravanju sklonita suhim. Brzo napravljena sklonita obino e imati mnogo prostora gdje e zrak moi ulaziti. Otvore kroz koje ulazi zrak nemojte zatvarati jer je bitna i neophodna sva mogua ventilacija.
Sklonita sa kamenom ogradom

Sklonite je puno udobnije ako u njemu moete sjediti, a ne leati, te mu zato poveajte visinu do graujui oko njega niski zid od kamenja (slika 79.). Ispunite otvore (prostore) izmeu kamenova (pogotovo blie tlu), sa travom i liem pomijeanim s blatom, te kanalima skrenite tokove kinice oko sklonita kako ista ne bi ulazila u sklonite.
Slika 79.
Sklonite od savitljivih grana (slika 80.)

Ako u blizini sklonita rastu kakve mladice (od kojih ete koristiti savitljive grane), odaberite dva reda takvih stabljiki, oistite tlo izmeu redova od bilo kakvog otpada (lie, granje i ostalo) i poveite vrhove mladica od jedne prema suprotnoj kako biste dobili potporni kostur za postavljanje pokrova. Na krajeve pokrova na tlu postavite utege od kamenja ili drva. Slino sklonite moete napraviti i od savitljivih grana zabodenih u zemlju. Ako vam nedostaje pokrova, odaberite ili postavite savitljive grane blie zajedno, izmeu njih isprepletite druge granice i to prekrijte sa papratima i travom.
Slika 80.
Pokrov za sklonite (slika 81.)

Vodootporna pelerina, komad plastinog Slika 81. pokrova, kakav podmeta za tlo ili atorsko platno mogu posluiti u brzoj i lakoj izradi puno razliitih sklonita to e vam dostajati dok ne napravite neto prikladnije. Pritom se posluite prirodnim sklonitem (a) ili napravite sklonite u obliku trokuta s vrhom usmjerenim prema vjetru (b). Poduprite kolcima ili postavite teinu na rubove pokrova. Ako je pokrov dovoljno velik, zavucite ga ispod mjesta na kome ete leati i to u smjeru niz tlo kako bi zadravao ili odbijao povrinsku vodu (c). Koristite suhu travu ili paprat za pravljenje leita. Nemojte leati na hladnoj ili vlanoj zemlji. Gusto tkano platno, iako ne nepropusno, zadrat e kiu ako ga postavite pod strmim kutem. Namjestite jedan pokrov oko 10ak cm unutar drugog (d). Rijetko kada e kia promoiti oba pokrova. Kada koristite bilo kakvu tkaninu za pokrov, izbjegavajte dodirivati unutarnju povrinu tkanine dok pada kia jer e ona u protivnom promoiti.
Vigvami (stoasti atori)

Najbolje poznati oblici vigvama su oni sjevernoameriki, no ima ih i u mnogim drugim kulturama. Najbre izvedivi oblik ima tri ili vie pognuto poloene motke privezane na vrhu, na mjestu gdje se kriaju, pri emu ine stoac (slika 82.). Takoer se motke mogu na jednom kraju zavezati na zemlji i onda podii prije
Slika 82.
Slika 65.
nego se stavi pokrov od koe (krzna), ploa brezove kore ili platna. Na vrhu ostavite otvor zbog ventilacije. iri razmaci motki dat e veu povrinu unutar vigvama, ali e pospjeiti i slabije otjecanje kinice.
Vigvam od padobrana
Slika 83.
Padobran, ako se objesi u svom sreditu, odmah e stvoriti vigvam. Pobodite koliima donje rubove padobrana u zemlju (slika 83.). Da bi se prekrio vigvam, moe se koristiti padobranski materijal, ali je jednostavnije da se sredite padobrana objesi za granu drveta (slika 84.). Formirajte vigvam sa strmim stranama to e vam omoguiti da kinica odlazi sa povrine platna ak i kada je ono nepropusno. Presavinite dio pokrova na duplo kako biste dobili krilo ulaza, te napravite omu za vezivanje pri zatvaranju ulaza.
Slika 84.
Zidovi od grana (prua) i izolacija

Zidove je lako izgraditi umetanjem drvenih motki (tapova) ili grana izmeu okomito zabodenih kolaca i ako je mogue, privezanih na vrhu. Ispunite prostor izmeu grana kako ne bi proputale kiu i vjetar. Ovo je idealno za izradu jedne strane sklonita, za zatvaranje ulaza (otvora) sklonita ili kao reflektor topline kada se zid izgradi iza vatre. Ako u podruju nema velikih kamenova, koristite ovu metodu i za zapreavanje tijeka voda. Kako biste napravili vrst, nepopustljiv zid, poveajte prostor izmeu okomito zabodenih kolaca, stavite dva reda granja (motki, tankih balvana), prostor izmeu redova ispunite zemljom (slika 85.).
Slika 85.
Pleteni pokrovi
Izradite plot od iblja ili pleteni pokrov za krovita ili zidove sklonita od savitljivih grana mladica, stabljika biljaka, trave i drugog lia (moe cijelog ili ako je dovoljno dugako, razderanog zbog gueg pletenja). Prvo napravite kostur pokrova od manje savitljivog materijala moe i kao odvojene povrine (dijelovi) koje e se kasnije spojiti. Postavite i priveite glavne Slika 86. potpornje kostura. Izmeu njih isprepletite savitljivi materijal (grane, stabljike). Ako pri ruci nemate materijala za vezivanje, okomito zabodite kolce u zemlju i isprepletite stabljike izmeu njih. Prostore izmeu isprepletenih stabljiki ispunite sa zemljom i travom (slika 86.). Vrlo veliki listovi, privezani i oteani prema dolje, odnosno objeeni preko stabljika biljaka penjaica upletenih ili razapetih izmeu motki, mogu biti preklopljeni ili poloeni jedan nad drugim u obliku pokrova od crijepova ili indre, kako bi odvodili kinicu. Dugaka trava se moe sloiti u bunje i ispreplesti, nejednoliko se preklapajui prema krajevima kako bi inila Slika 87. kontinuiranu (neprekidnu) osnovu i potku. Moete koristiti i ploe od kore drveta i sloiti po uzorku na indru. Zareite koru drveta tako da dobijete ploe ak i do 60 cm duine (a) i paljivo skinite koru. Preko kostura u parovima privrenih stabljiki od trstike ili biljaka penjaica zatvorite prostor izmeu parova (b). Gornji krajevi ploa od kore su stisnuti izmeu trstika, dok donji poivaju preko gornjih krajeva ploa ispod njih (slika 87.).
Otvoreno i dograeno sklonite (slika 88.)

Ako nemate nita vrsto ime biste nakosili krovite prema tlu i niste se pobrinuli za odvod jakih kia ili snijenih oluja, upotrijebite plot od iblja ili kostur (reetku) prekriven travom kao zatitom. Podignite vodoravnu poprenu motku na drvo ili kolce zabijene u zemlju. U smjeru prema vjetru nakosite krov ili jednostavno privrstite stabljike mladica pod kutom od 45 kako biste napravili krovite. Obvezno privrstite tapove (motke) kao bone zidove (a). Vatru naloite u zavjetrini i napravite reflektor topline iza vatre (b) kako biste dobili to vie od topline.
Slika 88.
Tropska sklonita
U tropskim kiovitim podrujima i tropskim dunglama tlo je vlano i obino preplavljeno razliitim insektima, pijavicama i drugim neugodnostima. Umjesto da leite na tlu, podignite leite iznad tla. Zbog toga morate izraditi i vie sklonite. Sve dok ste smjeteni na visinama i podnosite none hladnoe, manje ete biti zabrinuti za zatitu od vjetra nego za to da ostanete prilino suhi. Najbolje je pokrivanje krovita takvih sklonita sa slamom od palmi, banane i drugih vrsta velikih listova.
Atap (zid ili krovita tropskih nastambi)

Atap je uinkovit i koristan, usprkos bodljama na vrhovima listova od kojih je izraen i sa kojima se mora paljivo rukovati. Potraite bilo koju biljku sa slinom strukturom lia (a) (slika 89.). to su listovi vei, to su bolji. Ako su pojedini listii na tom listu ili stabljici, iri bit e jo bolji. Atap e najbolje posluiti ako je svaki list uzduno rascijepljen na dva suprotna dijela (b) (slika 90.) Ne poinjite cijepanje stabljike od dna prema vrhu jer ete zavriti sa slomljenom stabljikom. Tijesno naslaite polovice listova na kostur krovita (c) (slika 91.). Neto manje gusto mogu se naslagati za zidove. Ipak pleteni tip atapa obino e biti uinkovitiji za zidove veih sklonita. Druga metoda: Ne cijepajte stabljike listova, ve prebacite listie stabljike jedne strane preko druge i prepletite ih (d), (slika 92.). To vam se moe uiniti jednostavnije, ali zahtijeva dosta prakse.
Slika 89.
Slika 90.
Slika 91.
Polarna, zimska sklonita
Slika 92.
U polarnim predjelima, jednostavna sklonita u prirodnim upljinama i udubljenjima samo e ekati na vas. Ako u svojoj opremi nosite i opremu za bivak, moete podii bivak i poveati mu zatitu tako da ete oko njega i na njega nagomilati mekani snijeg i to u koliini da moe izdrati teinu. Za izraivanje sklonita u tvrdom snijegu, na vrlo niskim temperaturama, bit e vam potreban alat za rezanje snijega i izradu blokova. Lopate i pile za led su jako Slika 93. bitan dio opreme za polarne ekspedicije. Snijene peine ili peine u stijenama lako e se prepoznati, dok prostori ostali ispod savinutih grana crnogorinog drvea nisu toliko uoljivi u sjevernim umama kada je snijeg ve napadao oko njih. Srednje veliko drvo moe imati upljina i slobodnih prostora upravo oko stabla (a), dok se kod onih veih mogu nai i rupe u snijegu ispod grana (b) (slika 93.).
Pokuajte kopati pod bilo kojim drvetom ispod savinutih grana, a na strani zaklonjenoj od vjetra. ak Slika 94. se i pomou mekanog snijega dade izraditi vjetrobran. Sa opremom koju imate moete izrezati blokove snijega (c). To je minimalno sklonite za minimalno Slika 95. uloen napor u izradi (slika 94.). Privrstite podmeta za zemlju ili nepromoivo platno na vrhu zida od blokova snijega sa drugim redom blokova, te isti takav red postavite kao teinu i na donje rubove podmetaa. Upotrijebite vie snijenih blokova kako biste zatvorili strane (slika 95.).
Gradnja u snijegu
Pila, no, lopatica ili maeta neophodni su za rezanje gustog snijega u blokove. Snijeg e bez mnogo truda pri izradi blokova podnijeti teinu ovjeka, ali mora biti i dovoljno mekan kako bi se kroz njega moglo neto provui. Blokove izreite u mjerama 45 x 50 cm i 10 - 20 cm debljine. Sa takvim blokovima lako se rukuje, a debljina im omoguava dobru izolaciju i ujedno maksimalnu propustljivost sunevih zraka.
Slika 80.
Snijeni prokop
Ovo je mnogo bri nain izrade sklonita nego pokuaj gradnje snijegom na povrini, ali prua smjetaj samo jednoj osobi i time je privremeno sklonite, za vrijeme dok ste u pokretu ili dok, na primjer, gradite neto vee. Oznaite veliinu podruja sukladno veliini vae vree za spavanje (ukljuujui i podloak za glavu) te izreite blokove snijega irine prokopa. Prokop mora biti Slika 96. dubok najmanje 60 cm. Uzdu gornjih rubova prokopa izreite usjek (leite) irine i dubine oko 15 cm. Poloite blokove snijega u usjeke na obje strane prokopa i nagnite ih jedne prema drugima kako biste dobili krov (a) (slika 96.). Svoju opremu rasprostrite ispod vree za spavanje kako ne biste bili u izravnom dodiru sa snijegom ispod vas. Stranu prokopa okrenutu prema vjetru zatvorite drugim blokom ili gomilom snijega. Na drugoj strani kod ulaza postavite pomian blok kao vrata (b) ili iskopajte ulaz (c) (slika 97.). Sve otvore i pukotine dodatno ispunite snijegom. Takvo sklonite je najbolje izraditi na blagom obronku, gdje e se hladan zrak sakupljati samo na ulazu u sklonite dok e se topli zadravati unutra.
Slika 97.
Snijena peina
Iskopajte u nanosu vrstog i gustog snijega peinu koju ete uiniti udobnim sklonitem. Poto se topli zrak uzdie, a tei, hladniji, sputa, napravite tri nivoa (platoa) unutar sklonita: vatru zapalite na najviem, leaj za sebe napravite na sredinjem nivou dok e se u najnii nivo sakupljati hladan zrak. Izdubite kanal (rupu) kroz krovite za odvod dima te drugu rupu kako biste si osigurali adekvatnu ventilaciju. Upotrijebite blok od snijega kao vrata, lagano ga namjestite iznutra kako se ne bi zamrzao i zaglavio (slika 98.). Ako se to desi lake e ga biti osloboditi kada je postavljen iznutra. Unutarnje stijenke peine izgladite kako ne bi kapalo sa stijenki prilikom topljenja te napravite odvodni kanal oko platoa kako bi se voda sakupljala to dalje od vas i vae opreme.
Slika 98.
Snijena kua (Igloo)

Igloo zahtijeva dosta vremena kako bi se izradio, ali njegova stoljetna primjena kod Eskima, pokazala je njegovu uinkovitost. Prvo napravite glavni prostor za sklonite te nakon toga iskopajte ulaz odnosno napravite ulazni tunel koji e biti dovoljno velik kako biste proli kroz njega. Ulaz ne smije biti okrenut prema vjetru. Moete napraviti savinuti tunel ili izgraditi vjetrobran radi bolje zatite. Oznaite krug na tlu oko 4 metra Slika 99. promjera i ugazite ga kako biste napravili pod prije nego nastavite sa gradnjom iglooa. Izreite i postavite blokove od snijega oko oznaenog kruga. Pripremite se kako biste iskopali tunel (a) ili ostavili prostor za ulaz (b) (slika 99.). Postavite drugi red blokova, ali tako da novi blok legne sredinom na spoj blokova u redu ispod. Izradite vie redova, ali svaki postavljajte na pola donjeg reda tako da igloo poprimi konusni oblik, odnosno oblik kupole. U nastavku oblikujte svod ulaza. Vrh iglooa zatvorite sa jednim plosnatim blokom. Otvore za ventilaciju izradite jedan pri vrhu te jedan pri dnu iglooa (ne na onoj strani na kojoj prevladava vjetar ili toliko nisko da ga snijeg moe zatvoriti). Ostale pukotine u stijenkama iglooa ispunite snijegom. Cijelu unutarnju povrinu stijenki izgladite kako biste izbjegli kapanje. To e omoguiti da kondenzirana tekuina silazi niz zid umjesto da kaplje.
Igloo (spiralni tip)

Postavite prvi niz blokova i oblikujte ga u eljenu spiralu. Nije potrebno pomicati blokove kako bi strali unutra, dovoljno je poetni red blago nagnuti prema dolje i unutra. Oblikujte gornje i donje povrine svakog donjeg reda nakoene prema unutra. Zadnjih nekoliko blokova e trebati stabilnu potporu ostalih blokova (trebat e se uglaviti) kako biste ih postavili. Oblikovanje prvog reda blokova u spiralu znatno e olakati daljnji proces izgradnje. Nakosite gornje rubove blokova lagano prema dolje i prema sreditu iglooa (slika 100.). Zadnji blok se mora oblikovati tako da se uglavi na svoje mjesto. Iako je to dovoljno mali prostor kako bi se ostavio za ventilaciju, taj zadnji blok pomae cjelokupnoj konstrukciji da se ne srui (slika 101.).
Slika 100.
Slika 101.
Unutar iglooa Izradite plato na kojem ete spavati, vilji od poda (ili iskopajte nii nivo prilikom izgradnje iglooa) kako biste stvorili nii hladniji nivo koji ujedno moe posluiti kao skladite namirnica. Izradite ulaz kroz nie redove blokova ili iskopajte tunel ispod njih. Sredinji dio moe se koristitii kao ulaz ako ste previe iscrpljeni da biste zavrili igloo.
Izrada sklonita
Tip sklonita koje ete izraivati zavisit e od: raspoloivih materijala, raspoloivih alata, od ega se zaklanjate (vjetra, hladnoe, snijega, kie, insekata itd.). Koliko dugo mislite ostati na odreenom podruju? Snijene peine i prirodna udubljenja idealna su ako se nalazite u pokretu te vam ne treba neka sloenija konstrukcija. Veliina sklonita ovisit e od broja lanova vaeg tima. Ostalo vrijeme iskoristite za gradnju prikladnije i Slika 102. sloenije nastambe i odmarajte se periodiki. Pretjerani napor koji uzrokuje i znojenje, moe se time izbjei. Sva sklonita moraju biti adekvatno ventilirana kako bi se sprijeilo gomilanje ugljinog monoksida i omoguilo reduciranje vlage. Potrebne su dvije rupe, jedna blie vrhu, a druga blie ulazu. U snijenim sklonitima otvori za ventilaciju moraju se redovito provjeravati kako bi se sprijeilo da se isti zatvore snijegom ili ledom. Redovito istite nakupljeni snijeg u ulazu ili tunelu
kako se ne bi zatvorio (slika 102). to je manje sklonite, to e biti toplije unutar njega. Sve dok niste u mogunosti podii temperaturu u sklonitu za nekoliko stupnjeva iznad nule, trebat e vam malo vremena za adaptaciju nasuprot okoline.
Snijena kua od padobrana

Ovo je korisna konstrukcija u sluaju da ste zarobljeni ledom na moru gdje e se dovoljno leda za izradu iglooa teko moi pronai tijekom duih perioda. Potraite snijene ili prikladne ledene blokove na otrgnutim grebenima ledenih santi. Oznaite krug i izradite kruni zid od snijenih blokova oko 1 metar visine. Ostavite prostor za ulaz ako radite u ledu jer neete biti u mogunosti iskopati tunel. Iskopajte nii nivo u podu kako bi se u njega sakupljao hladan zrak. Podignite sredinji stup blokova u sreditu kruga za oko 1 - 1,5 m vie od krunog zida. Prebacite padobran preko stupa i krunog zida, osiguravajui ga sa jo jednim redom blokova na krunom zidu iznad padobrana (slika 103.). ZAPAMTITE: Na konstrukciji od padobranskog pokrova sakupljat e se snijeg uslijed ega teina snijega iznad vas moe postati opasna. Stoga redovito istite snijeg sa pokrova. Ako elite zapaliti malu vatru unutar sklonita, pobrinite se za adekvatnu ventilaciju. Smjestite loite na rubnim izboinama poda gdje nee dosezati svod sklonita i ne blizu sredinjeg stupa. Zategnite konopce sa padobrana sa blokovima snijega ili leda, odnosno iskopajte rupu u ledu i kroz nju provucite i zaveite konopac (prikazano na manjoj slici), kako bi padobran bio privren (slika 104.).
Slika 103.
Slika 104.
ivot u snijenoj kui

Pri loem vremenu osigurajte unutar sklonita dobre zalihe drva ili tekueg goriva. Ne unosite mekani ili razvodnjeni snijeg u sklonite, otresite ga sa odjee i obue prije nego to uete. Jasno oznaite ulaz tako da ga lake moete pronai. Drite lopate i alat unutar sklonita; moda ete se morati iskopavati iz njega. Kapanje u iglooima se moe zaustaviti i stavljanjem grude snijega na izvor kapanja. Unutar sklonita se moete raskomotiti; obino je takva praksa u tim uvjetima to uva vau tjelesnu toplinu. Koristite vree za spavanje od plastinog materijala, posude za jelo i ostale posude uvijek moraju biti prazne kada se ne koriste. Naviknite ostale lanove tima da odlaze na aktivnosti i naputaju sklonite ranije i tek tada pristupe ienju sklonita od smea. U sklonitima gdje boravi zajedno nekoliko ljudi, organizirajte za njih razliite dunosti. Vano je da se konstantno netko brine o vatri. Drugi mogu provjeravati otvore za ventilaciju, zalihe goriva, povremeno odlaziti u lov, pripremati obroke i slino. Zapamtite da ete na niskim temperaturama trebati vie hrane. Bez obzira kolika je vanjska temperatura, unutar pravilno izgraene snijene kue nikada se nee spustiti nie od -10. ak samo plamen svijee podii e temperaturu za 4 stupnja. Tradicionalan nain zagrijavanja iglooa kod Eskima bio je paljenje stijenja stavljenog u zdjelu sa masti. U velikim sklonitima sa vatrom na drva, temperatura je ugodna i stalna. Uljanice ili mast sa kostiju mogu biti zamjena ondje gdje nema drva.
Sklonita za dui boravak

Ako spoznate da je odloena bilo kakva potraga za vama i da je manje vie neizvedivo da poveate svoju sigurnost, da li zbog udaljenosti, godinjeg doba, nedostatka opreme, nedostatka fizike kondicije, teit ete tome da napravite privremeno sklonite to je mogue udobnije. Negdje gdje se moete udobno i sigurno smjestiti sve dok ne privuete na neki nain pozornost spasitelja ili se opremite za nastavak puta vlastitim snagama. U hladnim klimama trebat e vam toplina i udobnost. U onim toplijim, suprotno ovome, eljet ete priskrbiti poloaj na vjetru. Sklonite mora pruiti zatitu od posljedica promjena godinjih sezona i nonih temperatura koje mogu odudarati od onih po danu.
Peine
Peine su uglavnom ve prirodno napravljena sklonita. ak i plia peina (u stjenovitim predjelima poznata kao kameno sklonite) nudi obino privremeno sklonite, a u veim peinama dade se napraviti i prikladna kua. U mnogim dijelovima Slika 106. svijeta ljudi jo uvijek ive u njima, ponegdje ak i u modernim uvjetima. Peine smjetene iznad dolina bit e suhe ak i ako se na nekim mjestima u peini Slika 105. voda cijedi. Peine su obino suhe i nema mjesta gdje bi proputale vodu, zato ih je potrebno dodatno urediti, kao na primjer preprekom za zatvaranje ulaza. To moete napraviti pomou kamenja, iblja, balvana, odnosno ako je peina okrenuta prema vjetru, izradite zaslone sa obje strane rubova ulaza peine, lagano poloene jedan preko drugog, preklapajui se jednim dijelom i inei ulaz (a) (slika 105.). Vatru u peini naloite na njenom stranjem dijelu. Dim e odlaziti do stropa, a isti zrak ostajat e pri dnu peine (slika 106.). Dim vatre postavljene blie ulazu nee odlaziti van ve e se sakupljati unutra. Ako ste zatvorili ulaz peine, napravite pri vrhu otvor za izlaz dima. Peine mogu biti hladne i ve rezervirane od strane divljih ivotinja, stog im se pribliavajte s opreznou. Puno suhog bilja i borovih granica na zemlji pruit e vam izolaciju. Dobra vatra obino e otjerati zateene ivotinje. Omoguite im put kojim e pobjei. Ponekad ete u peinama nai izvore ili jezerca svjee vode, pogotovo ako ulaze duboko u brda ili planine, a mogu nastati i od podzemnih voda ili vode koja kaplje sa stijena iznad peine. UPOZORENJE: Obvezno provjerite da nema opasnosti od odronjavanja kamenja u peini i izvan nje. Moete oajniki traiti sklonite, ali vam se situacija drastino moe pogorati ako budete ozlijeeni ili zatrpani kamenjem.
Jednostavne i lagane konstrukcije

Slijedite metode opisane za otvorena i dograena sklonita. Takva sklonita moete proiriti sa manje nagnutim krovom i prednjim zidom, odnosno moete izraditi okomite zidove i prekriti ih krovom sa dubokom strehom, kako bi ste dobili dodatnu sjenu od sunca i omoguili da kia odlazi daleko od kolibe. Iskopajte kanal koji e odvoditi nakupljenu vodu. Ako imate bambusove trske ili koji drugi jaki materijal, izradite vrst kostur, podignite pod sklonita sa zemlje (u tropskim klimama) kako biste smanjili mogunost kukcima da preplave pod. U vruim klimama morat ete napraviti nepropusan krov koji e ujedno pruiti dobru zatitu od sunca. Ako se suneva svjetlost ne probija niti kroz zidove, moete krov postaviti blago otvoren sa reetkom kako bi proputao zrak i svjetlost. Krov moete prekriti svim vrstama materijala ako se materijal ispreplete izmeu reetaka krova (ako je krov od prua i konopaca), a trava i blato e tada zatvoriti pukotine. U klimama sa mnogo kia koristite lie ili koru drvea kao crijep na krovu.
Koliba
Slika 107.
Slika 109.
Procjenite vau kolibu tako da bude slina kui. Uvijek ete je moi proirivati i kasnije dodavati sobe. Veliina trupaca koji su vam pri ruci odredit e duljinu zidova. Zidove spojene pod pravim kutevima inei pravokutnik koji mora biti vrst, bit e najlake staviti pod krov. Najmanja zadovoljavajua duljina stranica pravokutnika bit e oko 2,5 m. Moete biti sretni ako ste u mogunosti koristiti trupce grana koje su ve otpale sa drvea, povezati ih u kostur Slika 108. kolibe te ispuniti prostore izmeu trupaca. No mnogo je bolje napraviti ugao kolibe postavljajui trupce jedan u drugi u zarezane utore. Takvi kutevi kolibe dre jakost i stabilnost itave konstrukcije. Poloite prvi red trupaca u obliku eljenom za kolibu (a). Privrstite kuteve tako da pristaju jedan na drugoga (b)
te izreite ostale trupce tako da pristaju povrh njih (slika 107.). Dok su trupci stanjeni prema jednom kraju, postavite ih tako da lee tanji preko debljeg kraja (c) (slika 108.). Jednom kada ste napravili kostur, ostavite prostor za ulaz koji e biti smjeten na suprotnoj strani od strane gdje prevladavaju vjetrovi, moda ete moi koristiti odreske od trupaca za obje strane ulaza. Krajeve trupaca na obje strane odreite pravokutno i tako ih uglavite u kostur kolibe na svoje mjesto (d) (slika 109.). Nemojte se zamarati sa prozorima, ulaz e vam pruiti dovoljnu ventilaciju. Prednju stranu kolibe izgradite viu od stranje kako Slika 110. biste krovu dali nagib (slika 110.). Prvi i posljednji trupac reetke krova moraju se postaviti tako da seu preko stranica zidova. Kroz kolibu, od jedne do druge strane, uglavite preku koja e drati krae trupce u kosturu kolibe na svome mjestu. Poloite krov od trupaca od prednje prema stranjoj strani, a koji e se pruati preko stranica zidova. Zaveite trupce krovita tako da popreno legnu na trupce zidova ili ih priveite za njih. Odaberite ravnu plohu na mjestu za kolibu ili je, ako je podloga nakoena, izravnajte. Ako je potrebno, kopajte, ali temelji za zidove moraju biti izravnati. Savitljiva pila iz vaeg pribora za preivljavanje, posluit e za rezanje trupaca na eljenu duinu, odnosno ako ste stradalnik u nesrei, posluit e i poarna sjekira ako vam je dostupna. Nema potrebe da izraujete vrata. Objesite komad deke kako ne bi ulazio vjetar ili izradite gustu reetku od iblja kako biste zatvorili ulaz sve dok ne pribavite dovoljno materijala za vrata. Takoer se nemojte zamarati izradom prozora, ulaz e vam pruiti dovoljno ventilacije. Prostore izmeu trupaca ispunite blatom i piljevinom ili ako su velike pukotine (prostori), sa tanjim granicama prije nego Slika 111. to ete postavljati blato. Blato moete pomijeati sa travom i mahovinom, a za ispunjavanje prostora koristite tanji kolac. Krovite prekrijte granicama prije polaganja blata i trave. Umjesto krova kompletno sainjenog od trupaca moete upotrijebiti i laku (obraenu) drvenu grau sa pokrovom od blata. Kora sa trupaca moe odlino posluiti ako se postavlja u ploama u obliku crijepa. Ploe od kore mogu se privrstiti za kostur krovita sa malim savitljivim granicama (stabljikama) i to dok je blato jo mekano (slika 111.). Ako nema nikakvog rizika od izviranja vode (u sluaju ega e biti dobro pod izgraditi kasnije), moete kopati unutar kolibe kako biste osigurali zemlju za blato i u isto vrijeme poveali visinu kolibe. Ako ostavite otvor negdje u krovu za izlaz dima, moete loiti vatru unutar kolibe. Vatru nikada ne ostavljajte bez nadzora, radije ju ugasite nego da ostane i uzrokuje poar u kolibi. Ako vam je pri ruci kamen, moete sagraditi prikladan kamin ili ognjite. Priskrbit e vam vie topline ako ga smjestite u sredinu kolibe. Kamenje postavljajte to je blie mogue jedan uz drugi, a male kamenie i blato koristite kako biste popunili pukotine i prazne prostore.
Gradnja sa trstikom
Slika 112. Slika 113.
Kada vam nisu dostupni niti drveni trupci niti bambusova trstika, bilo kakvo drugo jae bilje moe se povezati u snopove i od njih formirati potpornje kostura kolibe. Veite trstiku u duge i debele (vrste) snopove poinjui i zavravajui sa mornarskim vorom (slika 112.). Odaberite najdulju trstiku i osigurajte da im vrhovi budu puno dui od duine snopa, kako se ne bi stvorile oslabljene toke uzdu snopa kada se on povee. Poetak snopa mora biti ravno odrezan, a vrh zailjen. Slika 114. Pripremite vie snopova, od toga i Slika 115. one tanje i due, ako je mogue. Tanji
Slika 95.
snopovi koristit e za uvrivanje stranica kolibe. Debele snopove postavite na uzdunim stranama poloaja na kojem e biti sklonite (slika 113.). Poetne, deblje krajeve snopova ukopajte u zemlju te spojite snopove, popreno postavljajui i veui tanke snopove jedan blizu drugoga. Zaveite vrhove snopova tako da im se vrhovi preklapaju i ine svod konstrukcije (slika 114.). Tanke snopove nastavite postavljati preko svoda kolibe. Upletite stabljike trstike u konstrukciju, a izmeu tanjih snopova koristei ih isto tako vezane u tanke snopove, odnosno sa trstikom isprepletite ploe koje se mogu privrstiti na konstrukciju (slika 115.).
Sklonite od busenja (slika 116.)

Sklonita izgraena pomou busenja su Slika 116. alternativa drvenim kolibama kada je drvo nedostatno ili nema alata za obradu. Izreite komade busenja trave povrine 45 x 15 cm i gradite pomou njih po uzorku gradnje sa ciglama (tako da se preklapaju) te da tako formiraju vrstu vezu. Gornji rub zida neka bude nakoen kako bi se krov nagnuo, a morat ete mu dodati i drvene oblice ili neki drugi vri materijal za reetkastu konstrukciju krovita. to bude vei nagib, bolje e kia otjecati s krova. Duina raspoloivih drvenih oblica odreivati e veliinu sklonita. Busenje poloite i preko krova ili prekrijte travom. Ako ne oskudjevate busenjem, neka sklonite bude nisko, dovoljno da moete sjediti na podu, ali ne nikako visoko da moete stajati. Jedna strana moe imati otvor (ulaz) okrenut prema vatri. Vaenje busenja iz zemlje, koje koristite za gradnju sklonita, ostavit e na tlu jasan i upozorvajui znak. Manja sklonita moete takoer izgraditi od busenja, a da budu nalik iglooima. Ako to dozvoljavaju vrijeme i vae zalihe, moi ete izgraditi i vea sklonita pomou busenja. Nekakvo drvo trebat e vam da biste oblikovali ulaz (a) i za oblice krovita. Ugradite u sklonite prostor za vatru ili kamin, ali ako za izradu istog koristite busenje, pazite da se isto od vatre ne zapali. Obloite unutarnju stranu ognjita ili kamina s glinom. Stranu sa ulazom u sklonite gradite okrenutu suprotno od strane na kojoj prevladavaju vjetrovi, a ako je sklonite malo, vatru loite izvan ulaza i napravite reflektor topline iza nje kako bi toplina bila usmjerena prema unutranjosti sklonita. Kuteve sklonita izradite po uzorku na graevine od cigle to e pruiti vrstinu i stabilnost itavoj konstrukciji.
BORAVAK U PRIRODI
PRIJE ODLASKA U PRIRODU
Budite spremni! Ovaj moto izviaa je pravi moto. Provjerite da li ste fiziki i mentalno spremni prije nego odete negdje na put te spakirajte prikladnu opremu za ono to planirate uraditi.
Lista provjera Prije svakog puta ili ekspedicije upitajte se: Koliko dugo me nee biti? Koliko hrane i vode moram ponijeti? Imam li ispravnu odjeu/obuu za trenutne vremenske prilike? Da li da uzmem neto u priuvi? Koju posebnu opremu moram uzeti za teren na koji idem? to je prikladno uzeti od medicinske opreme? Provjera zdravstvenog stanja Proite kroz medicinske i stomatoloke provjere i pobrinite se da dobijete sve potrebne vakcine i injekcije za podruja u koja namjeravate ii. Spakirajte medicinski pribor koji mislite da e trebati vama i ostalima u grupi. Grupne ekspedicije Razmotrite sposobnosti svakoga lana grupe da se moe suprotstaviti buduim izazovima; moda e biti potrebno one nespremne izbaciti iz grupe. Redovito odravajte skupove kako bi raspravljali o planu ekspedicije i odgovornostima. Odredite bolniara, kuhara, mehaniara, vozaa, navigatora itd. Pobrinite se da se svi upoznaju s opremom i da imate priuvne dijelove. Istraivanje to je bolje vae poznavanje podruja u koje odlazite i tamonjih ljudi, to ete imati bolje anse suoiti se sa izazovima. Paljivo prouite zemljovide, sakupite to je vie mogue znanja o podruju, klimi, vremenskim uvjetima, rijekama (brzini i toku), visini planina/brijegova te vrstama vegetacije/ivotinjskog svijeta kojeg tamo moete oekivati. Planiranje Projekt podijelite u dvije faze: fazu ulaska, cilj i povratak. Jasno naznaite cilj svake faze te izradite vremenski tijek putovanja. Isplanirajte procedure u hitnim sluajevima kao to je nezgoda s vozilom, boleu i izvlaenje ozlijeenih. Dajte si dovoljno vremena kada ete izraivati procjenu dostignute razine planiranja. Svako podravanje preambicioznih rasporeda moe dovesti do zamora i pogreaka u prosuivanju. Potreba za obnavljanjem zaliha vode iz tamonjih lokalnih izvora biti e glavni imbenik u odreivanju vae rute kretanja. Pobrinite se da netko drugi ima informaciju kamo planirate ii te vremena odlaska i oekivanog povratka. Informirajte vau vezu o promjenama plana po fazama tako da se podigne uzbuna ako doe do nemogunosti uspostavljanja kontakta. Ako pjeaite u brdovitom podruju obavijestite lokalnu policiju i slubu za spaavanje o vaem planu. Priuvni planovi Budite spremni u sluaju da bilo to poe po zlu. to ete napraviti ako se pokvari vozilo, ili su vremenske prilike puno ozbiljnije nego to se oekivalo? Ako ste u skupini, kako ete se regrupirati ako se razdvojite? to e se dogoditi ako se netko razboli? Radio veza Za dugotrajna i daleka putovanja, nuno je sa sobom imati radio vezu. Unaprijed odredite plan signala tako da ete dva puta dnevno bazi javljati svoju lokaciju i daljnje planove. Baza vam moe javljati podatke o vremenu i ostale informacije te pratiti kanal za hitne sluajeve ako bude potrebno. Odaberite one frekvencije koje ete moi odravati u podruju u koje idete. Najmanje dva lana grupe trebali bi znati rukovati radio vezom. Plan za hitne sluajeve mora se aktivirati onog trenutka kada e izostati dva uzastopna javljanja. Iako e moda sve biti u redu, ako neete ostvariti vezu kako je planirano, to e se smatrati hitnim sluajem. Ostanite na zadnjoj prijavljenoj lokaciji ili se vratite do nje te ekajte daljnji kontakt. Vozila Provjerite da li su u ispravnom stanju. Prilagodite vozilo za brdoviti teren i ekstremne uvjete; osigurajte priuvne dijelove i kanistere za dodatno gorivo/vodu. amci i zrakoplovi Upoznajte se sa procedurama u hitnim sluajevima - dobro ih zapamtite jer vam mogu spasiti ivot. Najsigurnije mjesto u zrakoplovu je to je mogue dublje prema repu zrakoplova. U sluaju nesree taj dio se esto lomi i veina preivjelih izvuena je iz toga dijela. U laganim/malim zrakoplovima uvijek
pitajte pilota za put; koliko dugo e trajati i iznad kakvog terena letite. Zapamtite te detalje jer mogu biti korisni u eventualnoj akciji spaavanja.
OPREMA ZA IZLET
Na taborovanja u prirodu nemoj odlaziti u neprikladnoj odori, pogotovo kada se radi o duim taborovanjima ili pjeakim hodnjama. Odjea za tabor ili hodnju neka bude radna odora ili sportska odjea, jednostavna i praktina. Cipele (izme) su najvaniji dio opreme. Ako su cipele, obvezno neka budu visoke (umjesto njih mogu posluiti i visoke, vrste portske tenisice); u visokoj obui zglobovi ne "pleu", noge su sigurnije i manje se zamaraju. Cipele (izme) neka budu razgaene, dovoljno iroke za dva para arapa; neka po mogunosti imaju on od profilirane gume ("vibram"). Dva tjedna prije polaska ponite s ovrivanjem koe na vaim izmama koristei medicinski alkohol. arape: na bosu nogu obuci par tankih pamunih arapa (nikako arape od sintetike koja je neugodna za oznojenu kou), a preko njih navuci vunene ili pamune arape. Donje tanke arape upijat e znoj, dok e debele arape svojom mekoom olakati napor pjeaenja. arape moraju biti nepoderane. Hlae: radna, svakodnevna odora od vrstog materijala, po mogunosti nepoderana. Mogu biti i kratke hlae takoer od vrstog materijala. Koulja i potkoulja: koulja vojnike odore, jednako kao i hlae, odgovara zahtjevima pjeake hodnje. Potrebno je odjenuti i potkoulju (majicu) koja e upijati znoj; na cilju hodnje potkoulju ili majicu valja skinuti i osuiti. Vesta ili pulover: tite od hladnoe, a nose se prema potrebi. Vestu (pulover) valja oblaiti za vrijeme odmora i stajanja. Prilikom pjeaenja nosi se u torbi ili ruksaku odnosno po mogunosti smotana oko pojasa ili prebaena preko ramena. Vjetrovka (ili gornji dio trenirke) titi od vjetra i hladnoe. Kina kabanica ("utavac", atorsko krilo ili vei komad polivinila). Taj dio opreme treba ponijeti samo u sluaju kie, odnosno obvezno na viednevne hodnje i taborovanja. Odjea vam mora dobro pristajati, ali ne i ograniavati vas, mora vam pruiti zatitu od hladnoe i kie te ujedno biti prozrana. Ponesite vodootporne materijale, dijelove odjee za presvlaenje i dodatnu toplu odjeu. Za hladnije klime, slojevita odjea je najbolja.
Osobna oprema
Oprema koja se nosi na taborovanje treba zadovoljiti tri uvjeta: 1. da bude lagana i prikladna za noenje; 2. da bude potpuna, bez nepotrebnih vikova; 3. da bude dobro upakirana, sloena u ruksak. SITNI PRIBOR: igla i konac, nekoliko sigurnica, rezervne vezice za izme, depna svjetiljka, depni noi, tablete za ublaavanje bolova, zavoj i malo sterilne gaze. Na hodnju nikada ne valja ii sa vreicom u ruci ili runom torbom: sve stvari i hrana nose se u ruksaku ili transportnoj torbi na leima. Ruke moraju biti slobodne. Na due hodnje dobro je ponijeti rezervne arape i potkoulju (majicu). Hrana neka bude spremljena u plastine vreice ili aluminijsku foliju. Za noenje vode (po potrebi) treba ponijeti uturicu.
Odijevanje
Runici, deke, presvlake za sjedala, zastori, vree - svaka tkanina se moe upotrijebiti za izradu odjee, leaja za spavanje ili sklonita. Poboljajte izolaciju dodavanjem slojeva. Na noge oblaite dvoje arape, jednu preko druge, a izmeu njih dodajte sloj suhe trave ili mahovine. Trava, papir, perje, ivotinjska dlaka i slino, moe se takoer dodati izmeu slojeva odjee. Korisitite plastine vreice i listove kako bi improvizirali vodootporne materijale ili odsjecite veliki dio brezine kore. Odbacite vanjski dio kore i umetnite unutarnji dio ispod vanjskih dijelova odjee. Poboljajte vodootporne kvalitete utrljavanjem ivotinjske masti (loja), odnosno slanine ili bubrenog loja u tkaninu odjee. Ne radite ovo u sluajevima vrlo niskih temperatura gdje bi redukcija u kvaliteti odjee zbog izolacije mogla predstavljati veliki gubitak. onove cipela pojaajte gumom sa kotaa vozila, oko rubova izbuite rupice kako bi ju mogli svezati oko cipele ili uiti u materijal cipele. Priveite nekoliko slojeva tkanine oko stopala omatanjem u obliku trokuta. Presavinite jedan dio preko prstiju i napravite razrez (rupicu) na vrhu. Druge krajeve provucite iza pete i okolo glenja te pomou uzica koje ete provui kroz rupice zategnite tkaninu i privrstite oko glenja. Priveite dugake trake od lia i tkanine oko pojasa ili vrata tako da vise prema dolje u obliku kabanice ili ogrtaa. Izreite otvor za glavu u deki ili velikom komadu debele tkanine i koristite kao poncho. Priveite krajeve u predjelu struka kako poncho ne bi leprao oko vas. Male dijelove tkanine priijte skupa. Ako je krzno s unutranje strane pruiti e vam bolju izolaciju, a na vanjskoj odjei konata strana krzna pomoi e da se snijeg ne zadrava na njoj.
Popis opreme
Obavezno
- ruksak ili transportna torba, torbica - vjetrovka - pribor za ienje obue - kapa - atorsko krilo s konopcem - duge hlae - cipele - rezervne - 2 koulje - 2 majice kratkih rukava - 2 kratke gae - vesta - 2 para arapa - 2 deke (ili vrea za spavanje) - kompas i topografski zemljovid - porcija za jelo - lica i vilica - ealj, pasta za zube i etkica za zube - sapun i runik - depna svjetiljka - uturica za vodu - vezice za izme - vojnike izme (visoke) - nekoliko metara konopca - pribor za ivanje - osobni komplet za preivljavanje - trenirka - kina kabanica - 2 depne maramice - depni no - sredstvo protiv insekata - ibice, sat i zvidaljka - olovka i notes
ODMARANJE NA HODNJI
Odmori za vrijeme pjeaenja ne smiju biti niti preesti niti prerijetki, a ne smiju niti dugo trajati. Najbolje je da se svakih 50-60 minuta hoda uzme 5-10 minuta odmora. Naravno, ako je potrebno, moe se zastati i poslije pola sata hoda. Za odmor treba izabrati suho mjesto, zaklonjeno od vjetra i jakog sunca. im se stane radi odmora, valja obui topliji dio opreme - pogotovo zbog znoja. Ne valja sjesti na travu ili golu zemlju, ve samo na oboreno deblo, panj ili prostirku na zemlji. Noge se najbolje odmaraju ako se postave u povieni poloaj - na ruksak, panj, oboreno deblo ili kamen kraj kojega se sjedi ili lei (naravno ne na goloj zemlji). Leei na leima dobro je nekoliko puta initi pokrete nogama (kao kod vonje bicikla). Kratak zastoj radi odmora moe se iskoristiti za podeavanje odjee i opreme.
VODA NA HODNJI
Na hodnju se ne ide edan. Za vrijeme hoda treba piti to manje. Vee koliine popijene tekuine openito smanjuju tjelesnu sposobnost, oteavaju kretanje i izazivaju jo veu e. Zato je najbolje ne piti za vrijeme hodanja, ve samo za vrijeme kratkih odmora - po nekoliko gutljaja. Prilikom svakog gutljaja malo zadrati vodu u ustima i zatim je polako progutati. Smije se napiti vode tek na kraju hodnje, nakon odmora i nakon to se tijelo ohladilo. Valja piti polako i pomalo. Preporua se piti samo istu i bunarsku vodu, odnosno vodu iz vodovodnih slavina. Povrinska voda, tekua i stajaa, voda iz raznih zaputenih bunara i svaka druga voda sumnjive istoe moe biti zagaena te opasna po zdravlje. U krkim krajevima i izvorska voda moe biti zagaena. U planinskim krajevima i u krajevima gdje nema druge pitke vode, mogu se za pie uzimati kinica, snijeg i led. U sluaju potrebe moe se piti i bistra jezerska voda - ali je prethodno valja prokuhati ili dezinficirati, odnosno proistiti filtriranjem. Jednako treba postupiti i sa svakom vodom sumnjive istoe. esto treba ponijeti vodu za pie sa sobom. Za noenje vode najpogodnija je aluminijska uturica obloena pustom (filcom) ili laka uturica od vrste plastike. Staklene boce i "termosice" nisu pogodne jer se mogu razbiti. uture od gume nisu pogodne zato to vodi daju neugodan okus. Za duga i naporna hoda po vruini, kada tijelo znojenjem gubi puno tekuine, dobro je piti lako zasoljenu vodu (1 gram soli na uturicu vode). Umjesto toga moe se na cilju hodnje, prilikom obroka, pojesti neko zasoljeno jelo, a zatim se napiti vode, limunade ili aja.
Za vrijeme pjeaenja moe se smanjiti osjeaj ei sisanjem slamke, travke ili sitnog kamenia. U istu svrhu moe se ponijeti na hodnju neto osvjeavajuih bombona. Sisanjem slamke, kamenia, bombona i sl., podrauju se lijezde u ustima na jae luenje sline, pa se e manje osjea.
Proiavanje vode
Voda iz potoka, jezera i lokava, makar bila i bistra, moe biti zaraena uzronicima zaraznih bolesti. Kinica te voda dobivena topljenjem leda ili snijega, isto tako moe biti nezdrava za pie jer postoji mogunost da je stajanjem na tlu dola u dodir s izvorom zagaenja. Isti sluaj moe biti i s izvorskom vodom u krkim predjelima. Da bi se takva i svaka druga voda sumnjive kvalitete mogla piti bez opasnosti po zdravlje, potrebno ju je prethodno prokuhati ili dezinficirati kemijskim sredstvima. Prokuhavanje vode. Voda koju prokuhavate treba vreti 10 minuta i tek tada moe biti bezopasna po zdravlje. Budui da je prokuhavanjem iz nje izluen kisik, ta voda nije ugodna okusa pa je dobro da se prije pijenja nekoliko puta prelije iz posude u posudu (kako bi se ponovno obogatila kisikom). To e joj donekle popraviti okus. Dezinfekcija (raskuivanje) vode kemijskim sredstvima, drugi je nain da se voda sumnjivog porijekla uini pogodnom za pie, bez tetnosti po zdravlje. U tu se svrhu koriste tablete za dezinfekciju vode koje se u ljekarnama prodaju pod raznim nazivima: "halamid", "hazocid", "pentocid" itd. Na jednu litru bistre vode stavlja se jedna tableta, a ako je voda mutna i neista, dvije tablete (ukoliko uputom na pakiranju nije drukije odreeno). Vodu treba dobro promukati (da se tablete otope) te je ostaviti da odstoji najmanje pola sata. Voda se moe raskuiti i jodnom tinkturom: u jednu litru vode stavlja se 6 do 7 kapljica, zatim se promuka i ostavi da odstoji pola sata. Prilikom raskuivanja vode kemijskim sredstvima treba paziti da se dezinficira i cijela posuda i poklopac.
Procjeivanje vode
Mutnu vodu, odnosno vodu u kojoj ima vidljivih komadia neistoe, treba prije uporabe izbistriti (to treba uiniti i prije prokuhavanja odnosno dezinficiranja kemikalijama). Najjednostavniji nain je da se zagrabljena voda ostavi neko vrijeme stajati tako da neistoa sjedne na dno posude. Vodu koja se izbistrila valja paljivo odliti ili je uzimati s vrha. Voda se moe proistiti i procjeivanjem (filtriranjem) na vie naina: Najjednostavniji je nain procjeivanja kroz platno, pri emu se voda djelomino oslobaa neistoe (uglavnom trunja, pijeska i sl.). Takozvani pjeani filter (slika 117.) moe se improvizirati uz pomo vee limenke (od 1 litre najvie) ili plastine vreice. Najprije se pri dnu dobro oprane limenke (prazne konzerve), tj. plastine vreice, otprilike 2 - 3 cm iznad dna, probui rupica za iscjeivanje proiene vode. Zatim se na dno naspe sloj sitnog, dobro ispranog ljunka. Na taj sloj paljivo se poloi komad iste tkanine, Slika 117. a zatim se naspe deblji sloj istog pijeska (visine sloja ljunka i sloja pijeska su u meusobnom odnosu 1 : 4). U rupicu za istjecanje vode ugura se cjevica (npr. "slamica" za sokove) i time je filter dovren. Voda koja se odozgo nalijeva u limenku odnosno vreicu, polako e se procijediti kroz pijesak, platno i ljunak, te e kroz cjevicu istei u za to pripremljenu posudu. Takozvani papirni filter (slika 118.) za procjeivanje vode, moe se Slika 118. izraditi od prazne limenke bez poklopca i trake papira koja svojom duinom moe obuhvatiti limenku. Najprije valja oko cijele limenke, u njenom gornjem dijelu, izbuiti dva vodoravna reda rupica. Rupice su promjera 2 - 3 mm, razmak izmeu pojedinih rupica u redu je priblino 0,5 cm, dok su redovi rupica u meusobnom razmaku od priblino 1 cm. S vanjske strane limenke ovije se traka papira (novinski papir, tanji karton i sl.), koja e pokriti oba reda rupica. Papir neka bude navlaen i uzduno presavijen na dva dijela kako bi se dobila dva sloja. Papirna traka privrsti se na limenku dvjema uzicama, od kojih se jedna nalazi 1 cm iznad gornjeg reda rupica, a druga 1 cm ispod donjeg reda rupica. Limenka s papirnim filterom postavi se okomito u odnosu na ravno dno potoka, jezera ili bare, odnosno u rupu iskopanu pored rijeke ili potoka u koju se voda dovodi kanaliem. Da bi limenka vrsto stajala, odozgo se na nju stavi kamen, vee drvo i sl. Razina vode treba biti nekoliko centimetara ispod gornjeg ruba limenke, a iznad rupica. Voda e se kroz papir polako filtrirati u limenku pa e se za otprilike jedan sat dobiti pola limenke procijeene vode.
Voda iz potoka, rjeica ili jezera moe se procijediti i tako da se u ljunkovitom ili pjeanom tlu obale, najmanje na metar udaljenosti od ruba vode, iskopa dublja jama. U jamu e postupno navirati voda koja se filtrira kroz tlo. VANO! Samim filtriranjem (bez prokuhavanja i uporabe dezinficijenata) neista se voda samo djelomino oslobaa zagaenja. Filteri je ne mogu uiniti potpuno bezopasnom po zdravlje.
KAKO IZBJEI ULJEVE

Teko da na hodnji ima vee neugodnosti od nauljanih nogu. Na sreu, te se neprijatnosti mogu izbjei s malo pozornosti. v Kao to je gore naglaeno, za due pjeaenje treba obuti dobro razgaene izme. Pogotovo je vano da izme budu iroke u prednjem dijelu, kod prstiju. Unutranja obloga izama (podstava, "futer") neka bude itava. Poeljno je da potplat izama bude to deblji kako tabani ne bi trpjeli od neravnina na terenu. v arape trebaju biti nepoderane - jer rupe (a i zakrpe, ako su na nezgodnom mjestu) esto pridonose stvaranju uljeva. v Prije polaska dobro je oprati noge toplom vodom i sapunom, jer se time smanjuje neugodno znojenje. Na cilju hodnje, odnosno nakon dueg pjeaenja, isto je tako dobro oprati noge - barem u potoku (ali nakon to se tijelo odmorilo i ohladilo). v Osjetljivi dijelovi koe koji su izloeni trenju ili jaem pritisku (npr. tamo gdje gornji rub niske obue dodiruje petu), mogu se zatititi ljepljivim ovojem s jastuiem (kupuje se u ljekarni, a poznat je pod komercijalnim nazivom "hansaplast", "tosamaplast" itd.). Na isti nain moe se zatititi dio koji je ve malo nauljan.
ODRAVANJE OBUE
izme su najvaniji dio opreme svakoga tko esto ide u prirodu, stoga treba posvetiti posebnu pozornost njihovu odravanju. [ elite li da obua bude trajna i nepromoiva, valja je redovito istiti i mazati. Vano je usvojiti naviku da se odmah po povratku s hodnje s obue ukloni sva neistoa te da se obua osui i namae. [ Blato se sa obue najlake uklanja tvrdom etkom ili toplom vodom. Kada je obua oiena i osuena (moe se suiti pored pei, a nikako na pei), treba je namazati vazelinom, ribljim uljem ili lojem. [ Openito je pravilo da obuu valja premazivati tankim slojem maziva, koje se dobro utrlja u kou. Pogreno je nanositi na kou debeli sloj maziva, jer e u tom sluaju koa postati premekana, pore e se na njoj rairiti i obua e proputati vodu, a uz to e se i deformirati. Isto e se dogoditi ako se obua preesto mae vazelinom ili ribljim uljem. [ Ako je na obui koni on, potrebno je i njega jedanput godinje pripremiti za "pjeake napore". Treba ga impregnirati lalnenim uljem ili firnisom to e ga uiniti otpornijim i elastinijim. [ Obuu valja vezati jakim konanim vezicama. Kone vezice nisu praktine, pogotovo zimi i u rano proljee, jer se navlaene lako trgaju ili same odvezuju.
ODLAZAK U SPILJU
Iako za kratki odlazak u podzemlje nije potrebna specijalna oprema kakvu upotrebljavaju speleolozi, ipak valja se obui i opremiti na odgovarajui nain. Prilikom boravka u spilji treba se pridravati odreenih pravila sigurnosti. [Za ulazak u spilju nikako nije praktina obua sa ravnim onom jer se u toj obui lako moe poskliznuti i pasti, uganuti ili iaiti zglob ili se unesreiti na neki drugi nain. Za ulazak u spilju najbolja je i najsigurnija planinarska obua ("gojzerice"), s rebrastim onom dubokog profila; takav se on ne sklie po
blatu i mokrom kamenu. Ako se u spilju krene u visokoj sportskoj obui, ona isto tako mora imati duboko profilirani on, a ako se nose izme, one moraju duboko prijanjati uz nogu. [Prilikom ulaska u spilju obavezno treba zatititi glavu. Ako imate bilo kakvu kacigu, svakako je ponesite, ona e tititi od udaraca i pada manjeg kamenja. Ako nemate kacigu, stavite barem kapu. Kapa e zatititi od kapanja vode sa stropa, od fine nevidljive praine koja se die s tla i prlja kosu i - to je najvanije - ona e donekle ublaiti udarac glavom u stijenu ili sigu. [U spilju koja nije ureena za posjetitelje i elektrificirana, nikako se ne smije ui bez svjetiljke. Najbolje sredstvo za osvjetljavanje je acetilenska lampa, "karabitka", koja odlino osvjetljava u krugu od 5 metara, a omoguava vidljivost i do 30 metara. Baterijska svjetiljka slabije svijetli, ali i ona moe posluiti za odlazak u spilju. No podlona je kvarovima i lako moe otkazati pa uz nju svakako treba ponijeti rezervno svjetlo - drugu bateriju, fenjer, ibice i slino. [U spilji moe biti hladno i vlano pa ponesite odgovarajuu odjeu (vestu, kinu kabanicu, duge hlae). [Prije odlaska u spilju nastojte prouiti sve dostupne podatke o njoj. Raspitajte se za njezine osobitosti i mogue opasnosti. [ U spilju nikada ne ulazite sami, ve jedino u skupini. Uvijek imajte na umu mogue opasnosti. Ne zaboravljajte da je u spilji spaavanje unesreenog izuzetno oteano. [Ne idite preduboko u spilju, pogotovo ne u njene neistraene dijelove. Idite samo dotle dokle ste sigurni da se s lakoom moete vratiti. [U svakom trenutku vodite brigu o orijentaciji u prostoru: nastojte zapamtiti put kojim ste proli i kojim ete se vratiti. Ako je potrebno ostavljajte na pojedinim mjestima papirie i druge oznake koje e olakati pronalaenje puta prilikom povratka. [Kreite se oprezno! Uvijek prethodno osvijetlite prostor na koji ete zakoraiti. Nikada ne uinite korak prije nego ete se uvjeriti da stavljate nogu na sigurno. Vodite rauna o tome da visina stropa u spilji nikada nije jednolika, pa uvajte glavu od udarca u iznenadnu prepreku. [Vodite rauna o tome da nakon kie odnosno pljuska podzemne vode mogu iznenada nabujati i u vrlo kratko vrijeme pretvoriti se u veliku opasnost. [Za vrijeme boravka u siplji, kao i drugdje u prirodi, ponaajte se kako dolikuje. Ne trgajte spiljski nakit. Ne arajte po stijenama. Ne uznemirujte ivotinjski svijet. Ne ostavljajte smee. Govor ruku
ORIJENTACIJA NA ZEMLJITU
A E B F C G K D
I L P U R
J N S
O T
Orijentacija po kompasu. Na kompasu su oznaene glavne i sporedne strane svijeta. Postavite kompas u vodoravni poloaj pa ga oko okomite osi okreite sve dok se oznaka za sjever (S) ne poklopi s magnetskom iglom (obino obojena plavom bojom na vrhu). Raspodjela na ploici kompasa pokazuje te smjerove i smjerove svih strana svijeta. Orijentacija po suncu. Sunce je svaki dan u godini u 06.00 sati ujutro na istoku, a u 12.00 sati na jugu, te u 18.00 sati na zapadu. Ako sunce izlazi ranije, onda je to neto sjevernije od istoka, ali u 06.00 sati ipak doe tono na istok. Ako sunce pak izlazi neto kasnije (zimi), onda je to neto junije od istoka i u to vrijeme toan istok ne moemo odrediti. Isto je i sa zalazom sunca. U 19.00 sati sunce je tono na jugoistoku, a u 15.00 sati tono na jugo-zapadu. Naravno, u podne je tono na jugu. POZOR! Imajte na umu pomak satnice za tzv. ljetnog vremena.
Orijentacija pomou sunca i sata. Smjer juga, a time i ostale strane svijeta, moemo sa sigurnou odrediti za sunana vremena, ukoliko nam je pri ruci toan sat. Sat postavimo vodoravno na dlan i okreemo ga sve dok mala kazaljka ne bude usmjerena u smjeru sunca. U tom poloaju prepolovimo kut to ga mala kazaljka ini sa brojkom 12. Linija koja raspolovljuje taj kut, kada je produimo, pokazuje smjer juga. Na obratnoj je strani, dakle sjever. Orijentacija po Sjevernjai. Za vedrih noi, smjer sjevera lako se moe odrediti po zvijezdi Sjevernjai (Polarnoj zvijezdi). Ova sjajna zvijezda uvijek se nalazi na sjeveru. Najlake je pronalazimo pomou Slika 119. zvijea Velikog medvjeda. Ovo zvijee nije teko uoiti na nebeskom svodu jer se sastoji od 7 jasnih zvijezda rasporeenih u obliku kola
VELIKI
MEDVJED
5m
MALI
SJEVERNJAA
(etiri kotaa i rudo). Kada uoimo to zvijee, njegove zadnje dvije zvijezde spojimo zamiljenim pravcem, koji produimo oko 5 puta. U produenju nai emo Sjevernjau (slika 119.). Sjevernjaa se nalazi u zvijeu Malog medvjeda i najjasnija je njegova zvijezda. Orijentacija po Mjesecu. Po vedroj noi moe se smjer sjevera odrediti pomou mjeseca. Mlad mjesec (mlaak), u obliku srpa, vidi se odmah po zalazu sunca na zapadu. Takozvana prva etvrt, svijetli polukrug nalik na ispunjeno slovo "D", izlazi oko podne, a oko 18 sati je na jugu. Pun mjesec, potpuna okrugla svijetla ploa, uvijek je nasuprot suncu: izlazi na istoku, odmah po zalazu sunca, oko pola noi je na jugu, a ujutro je na zapadu. Takozvana posljednja etvrt, nalik na ispunjeno slovo "C", izlazi u pono na istoku, a oko 6 sati ujutro je na jugu. Orijentacija po pojavama u prirodi i predmetima na zemlji. Strane svijeta moemo, ne uvijek s potpunom sigurnou, odrediti i prema nekim znacima u prirodi, odnosno na zemlji, tlu. Po panjevima: godovi (prstenovi koji pokazuju godinje naslage pri rastu drveta) ui su na sjevernoj, a iri na junoj strani panja. Po mahovini: na sjevernoj strani stabla su, u pravilu, jae obrasla mahovinom nego na junoj strani. Za odreivanje sjevera treba promatrati ne jedno, ve vie stabala. Po kori stabla: pored toga to je vie obrasla mahovinom, kora na sjevernoj strani drvea je hrapavija i tamnija, esto i puna raznih gljivica, dok je juna strana glatka i svjetlija. Po kronjama: kronje drvea su na junoj strani obino bujnije nego na sjevernoj. Po snijegu: u planinama snijeg uvijek bre kopni na junim obroncima, a due se zadrava na sjevernoj strani. Po zgradama: zidovi okrenuti sjeveru redovito su hladniji i vlaniji od ostalih. Po crkvama: oltari katolikih crkava najee su okrenuti prema zapadu, a oltari pravoslavnih crkava prema istoku; ulazi su na suprotnim stranama od oltara; kod damija, minaret (toranj) obino se nalazi na jugu. Po grobovima: kod kranskih grobova, spomenik se obino nalazi na zapadnoj strani groba, a kod muslimanskih na junoj strani.
TOPOGRAFSKI ZEMLJOVID
Zemljovid je crteom predstavljeni dio zemljine povrine. Prilikom kretanja u prirodi, obino se sluimo zemljovidima na kojima su predstavljeni reljef (konfiguracija terena), razni objekti predstavljeni topografskim znacima (naselja, vodoprivredni objekti itd.), ume, jezera, potoci i rijeke te na moru otoci itd. Omjer zemljovida. Dijelovi zemljine povrine prikazani su na zemljovidu u odgovarajuem smanjenju, a omjer oznaen na samom zemljovidu, pokazuje koliko je zemljovid manji od prirodne veliine zemljita koje je na njemu prikazano. Omjer je dakle odnos izmeu udaljenosti na zemljovidu i odgovarajuih udaljenosti u prirodi. Ako je zemljovid omjera 1:50000, to e znaiti da 1 cm na zemljovidu predstavlja 500 m na zemljitu. Najei omjeri topografskih zemljovida su: 1:200000 (generalni zemljovidi), 1:100000, 1:50000 i 1:25000 (specijalni zemljovidi). Topografski znaci. Na zemljitu ima mnogo objekata koji su tako mali da ih se u tonom omjeru ne bi moglo unijeti na zemljovid (bili bi previe sitni). Zato se takvi objekti, nezavisno od njihove veliine, oznaavaju uvijek istim znacima. Poznavanje topografskih znakova neophodno je potrebno kada se elimo sluiti zemljovidom. Reljef terena, tj. visinski odnosi na terenu, prikazuju se na zemljovidu na razliite naine: 1. Kote, uz topografski znak za kotu upisana je i nadmorska visina dotine toke. 2. Izohipse ili spojnice su crte koje na zemljovidu spajaju terenske toke iste nadmorske visine (na vojnim zemljovidima one su ucrtane smeom bojom). Visinska razlika izmeu dviju susjednih spojnica zove se ekvidistancija. 3. rafe su tanke crte koje lee u smjeru pada terena. Gue su i deblje ako je teren strmiji, a rjee i tanje ako je pad terena blai. 4. Bojama se teren prikazuje tako, da se tereni razliite nadmorske visine oboje razliitim bojama. Na topografskim zemljovidima ti se naini obino kombiniraju. Orijentiranje zemljovida. Da bismo se zemljovidom mogli posluiti, trebamo ga pravilno orijentirati - tj. postaviti ga u vodoravnom poloaju tako da se svi smjerovi na zemljovidu podudaraju s onima u prirodi. Zemljovid moemo orijentirati na dva naina: 1. P o m o u k o m p a s a. Na svakom zemljovidu gornji rub odgovara sjeveru u prirodi, to znai da lijevi i desni rub zemljovida odgovaraju smjeru sjever-jug. Zemljovid postavimo vodoravno
(najbolje na tvrdu ravnu podlogu), a na kraju stavimo kompas tako da se linija sjever-jug na podjeli kompasa, poklapa sa lijevim ili desnim okomitim rubom zemljovida. Tada zemljovid zajedno sa kompasom lagano okreemo sve dok plavi krak magnetske igle ne pokrije oznaku "sjever" (N) na kompasu. Tada je zemljovid okrenut u pravi poloaj. 2. P o m o u o b j e k a t a n a t e r e n u. Na taj nain orijentiramo zemljovid, kada nemamo kompas. Kada nam je poznato stajalite (stajna toka) tj. kada smo toku na kojoj stojimo na terenu pronali na zemljovidu, postavimo zemljovid u vodoravni poloaj. Tada promotrimo teren oko sebe i pronaemo nekoliko upadljivih orijentira (npr. zvonik crkve, usamljeno drvo, most i sl.). Zatim te orijentire potraimo na zemljovidu. Zemljovid okreemo sve dok ne doe u poloaj kada se smjerovi okolnih objekata preklapaju s njihovim smjerovima na zemljovidu. Kretanje po azimutu. Azimut nekog objekta na terenu (drvo, kua, tvorniki dimnjak) gledan s jedne stojne toke, onaj je vodoravni kut iji je jedan krak usmjeren na sjever, a drugi krak na taj objekat. Azimut se mjeri pomou kompasa. Na primjer: zadaa nam je da iz toke na kojoj stojimo izmjerimo azimut na toranj crkve. Kompas uzmemo u desnu ruku i okrenemo ga tako da mu smjer koji pokazuje strelica u dnu kompasa bude okrenuta tono na toranj crkve - koji ujedno tono naciljamo ciljnikom kompasa. Tada sasvim umirimo magnetsku iglu kompasa i okrenemo prsten s podjelom na "stupnjeve" i "tisuite" tako da se toka prstena s oznakom "O" poklapa tono s vrhom magnetske igle koji pokazuje smjer sjevera. Kut izmeu toke "O" i naciljanog objekta je azimut tog objekta (u ovom sluaju tornja crkve) i moe se lako oitati u stupnjevima i "tisuitima". Ukoliko nam je poznat azimut nekog objekta ili mjesta, moemo do njih stii i kroz gustu umu, u magli i po mraku - ukoliko se tono drimo smjera kretanja oitanog u stupnjevima i "tisuitima".
BRZINA VJETRA
U meteorologiji se brzina vjetra izraava u "vorovima". Izraz "vor" preuzet je iz pomorstva: to je mjera za brzinu broda koja odgovara broju prevaljenih nautikih milja u jednom satu (1 nautika milja = 1852 metra). Na primjer brzina od 3 vora znai brzinu od 3 nautike milje na sat. Tiina. Brzina manja od 1 vora - potpuno tiho, dim se die uspravno. Lahor. Brzina 1-3 vora. Dim se ne die sasvim uspravno, ve se otklanja u smjeru gibanja zraka. More je malo naborano. (Srednja brzina u kilometrima: 3 km/h). Povjetarac. Brzina 4-6 vorova. Zastave lagano trepere. Lie se povremeno pokree. Vjetrokaz reagira. (Srednja brzina: 9 km/h). Slab vjetar. Brzina 7-10 vorova. Pomalo se razvijaju zastave. Lie se neprekidno mie. Miu se granice. (Srednja brzina: 16 km/h). Umjeren vjetar. Brzina 11-16 vorova. Njiu se granice. Veina zastava je potpuno razvijena. Sa zemlje se die praina i komadii papira. (Srednja brzina: 26 km/h). Umjereno jak vjetar. Brzina 17-21 vor. Njie se manje drvee. Vrhovi drvea se vidljivo kreu. Velike zastave vijore vodoravno. Stvaraju se valii na stajaim vodama. (Srednja brzina: 34 km/h). Jak vjetar. Brzina 22-27 vorova. Njie se vie i tanje drvee. Miu se vee grane. uje se kako hui iznad kua i drugih vrstih predmeta. Fijukanje u dalekovodnim i ostalim razapetim icama. Kiobrani gotovo neuporabljivi. Pjenuavi valovi na mirnim vodama. Na moru se pojavljuje "vodena praina". (Srednja brzina: 44 km/h). Vrlo jak vjetar. Brzina 28-33 vora. Povija tanja stabla. Na stajaim vodama prebacuje valove koji se pjene. Oteava hodanje. (Srednja brzina: 55 km/h). Olujni vjetar. Brzina 34-40 vorova. Povija cijela jaa stabla. Otkida granice s drvea. Osjetno zadrava ovjeka koji hoda protiv vjetra. Na moru se pojavljuju bijele pruge pjene. (Srednja brzina: 68 km/h). Oluja. Brzina 41-47 vorova. Lomi vee i jae grane. Pomie lake predmete, obara drvene ograde. Nanosi tetu krovovima. Otkida crjepove. (Srednja brzina: 82 km/h). estoka oluja. Brzina 48-55 vorova. Obara stabla srednje veliine. Nanosi tete zgradama. Na moru vodena praina smanjuje vidljivost. (Srednja brzina: 96 km/h). Orkanska oluja. Brzina 56-63 vora. Rui krovove na zgradama. Visoki valovi na moru. (Srednja brzina: 110 km/h). Orkan. Brzina 64 vora i vie. Unitavajue djelovanje. Povrina mora izgleda potpuno bijela. (Srednja brzina: 125 km/h).
OBLACI
Oblaci su vrlo pouzdani pokazatelji vremena i gledajui ih, moemo s prilinom sigurnou odrediti kakvo nas vrijeme oekuje narednih sati. Oblaci se razlikuju po izgledu i visini. Skupinu visokih oblaka ine oblaci kojima se visina kree oko 6000 metara nad zemljom, a sastoje se od ledenih iglica. To su: Cirus (cirrus) - lagani, tanki oblak to izgleda poput pramena. Cirokumulus (cirrocumulus) - pojavljuje se u obliku bijelih pahuljica ili kuglica poredanih u skupine. Izgled mu se mijenja na oigled, pa ga narod, zbog slinosti sa stadom koje pase u pokretu, naziva "ovicama". Cirostratus (cirrostratus) - tanka, bjelkasta koprena koja obino pokriva cijelo nebo (moe biti i rastrgana), ali ne slabi sjaj sunevih zraka. Svi ti oblaci najavljuju pogoranje vremena - meutim ono moe uslijediti u razmaku od 24 sata i vie. Skupina srednjih oblaka formira se na visinama od 2000 6000 metara. Altokumulus (altocumulus) - sloj oblaka sastavljen od uskih brazda ili pravilno poredanih gruda koje su djelomino osjenjene. Pojava altokumulusa predskazuje pojaanje vjetra u donjem sloju atmosfere, a time i lijepo vrijeme. Altostratus (altostratus) - sivkasta oblana koprena, razliite gustoe. Sunce se kroz nju vidi kao okrugla ploa. Altostratus rijetko daje oborine, a i one veinom ne stignu do zemlje. Skupina niskih oblaka razvija se na visinama ispod 2000 metara. Stratokumulus (stratocumulus) - sastoji se od tamnih, kuglastih gruda oblaka. Nebo tada obino ima izgled uzburkanog mora. Stratus (stratus) - jednolian sloj oblaka slian magli. Ako i daje oborine, onda je to samo sitna kia, a najvjerojatnije je da e prokiiti za 6 - 7 sati, za koje e se vrijeme oblaci stratusa zgusnuti u nimbostratus. Nimbostratus - gust i taman oblani sloj koji daje dugu kiu (zimi snijeg). Meu niske oblake ubrajaju se i takozvani oblaci vertikalnog razvitka. Njihova je osnovica na nekih 500 metara, ali se proteu u visinu do 6 kilometara. Nastaju tako da se mase hladnog zraka diu u vie slojeve i tamo ohlauju. Kumulus (cumulus) - bijeli ljetni oblak, nalik na grude pamuka, na velike bregove ili tornjeve. Znak je lijepog vremena. Meutim kumulus moe lako prerasti u kumulonimbus. Kumulonimbus (cumulonimbus) - razlikuje se od kumulusa po tome to mu je vrh vlaknastog izgleda i to se u gornjem sloju proiruje poput nakovnja. Kumulonimbus znai jak pljusak ili grad uz grmljavinu.
KAKVO E BITI VRIJEME

Po znacima u prirodi moe se s prilinom tonou predvidjeti kakvo nas vrijeme oekuje. Dim. Ako se dim iz dimnjaka die ravno uvis, to je znak lijepog vremena. Ako se dim sputa nisko, predstoji kia. Zvijezde. Ako su zvijezde sjajne i trepere, znai da e sutra biti lijepo vrijeme, a ako su "mlijene" i ne trepere, bit e runo. Mjesec. Bistar i ist mjesec predskazuje lijepo vrijeme. Mjesec, kada ima svijetao krug oko sebe ili je zastrt, predskazuje runo vrijeme. Rosa. Laka rosa ujutro znai lijepo vrijeme. Ako nema rose, vjerojatno e nastupiti loe vrijeme. Lastavice. Ako lastavice lete visoko, bit e lijepo vrijeme. Ako lete nisko pri zemlji - dolazi kia.
LOENJE VATRE
Najvanije pravilo: vatru treba loiti sasvim sitnim granicama. Suho ali debelo granje tee je upaliti od sasvim sitnog ako je ono malo vlano. Slijedea dva pravila odnose se na zrak: 1. Natrpano drvo se "gui" jer nema zraka; stoga drvo ne smije biti prilegnuto jedno uz drugo. 2. Loenje granjem ili granama koje se raljaju na sve strane takoer nije uspjeno jer je prevelik meusobni razmak izmeu grana tako da ih plamen ne dostie. Najvanije je mirno i paljivo sloiti drva jer od brzine obino nema vatre. Upamtite i ovo: bolje je cijepano drvo nego oblice s korom. Korjenje daje jaku toplinu. Ne koristite grane koje ste nali ispod suhog lia jer su redovito u stanju truljenja, a takvo drvo slabo gori.
Da bi se brzo i bez problema zapalila vatra na otvorenom, potrebno je prije svega slijedee: a) dovoljno suhe potpale, b) dovoljno suhog goriva za prvih nekoliko minuta dok se vatra potpuno ne razgori. Zato prije nego li pristupite loenju vatre, sakupite dovoljno suharaka koji se u umi nalaze na tlu. Pogotovo e dobro doi suhe jelove, smrekove i borove grane te brezova kora. Sve sakupljene suharke istrgajte na krae komade. Neka budu pri ruci kada zaponete s loenjem. Naime, zapaliti vatru pa tek onda trati umom da bi se sakupljalo gorivo, nije niti najmanje uputno. ibicama je najlake zapaliti vatru. Ponesite sa sobom obine ibice u vodonepropusnoj vreici, zapakirane tako da nee strugati jedna o drugu i zapaliti se. Rascjepite svaku ibicu na dvije tako da ih moete to due imati. Vlanim ibicama koso udarajte o povrinu trake za paljenje ili ih vucite uzdu nje. Ako vam je kosa suha i ne premasna, omotajte sa nekoliko vlasi glavu vlane ibice. Statiki elektricitet e osuiti ibicu. Kada god palite ibice, zapalite i svijeu (ako je imate). Sa svijeom ete moi zapaliti mnoge druge stvari tako da neete morati troiti ibice. ak e i mala svijea dugo trajati ako se paljivo koristi. Za potpalu, odnosno onaj materijal kojem ete prinijeti prvu ibicu i zapaliti vatru, sakupite potpuno sitne granice, a jo je bolje da to bude suha brezova kora, stara isuena mahovina ili suha trava - materijal koji plane od samo jedne ibice. Paljenje vatre znatno ete olakati ako za potpalu izaberete nekoliko suhih prutia i prethodno ih pripremite na odgovarajui nain. Najprije s njih Slika 120. odstranite koru, a zatim ih po cijeloj duini sa svih strana gusto zareite noem kako je prikazano na slici 120. Ako elite zapaliti vatru neposredno poslije kie, teko ete nai suhe granice, suhu mahovinu ili suhu travu za potpalu. U tom sluaju moete se posluiti potpalom koju ste prethodno kod kue pripremili na slijedei nain: w Uzmite stari konopac za suenje rublja i odreite komad duine od metra do metra i pol. Umoite ga u rastopljeni parafin. Tako pripremljeni konopac izreite u komade duine 15 - 20 cm. w Uzmite nekoliko listova novina i savijte ih u uski svitak. Zatim na vie mjesta u meusobnim razmacima od 5 cm, vrsto sveite svitak uzicom. karama razreite svitak izmeu vezova i svaki dobiveni komad umoite u rastopljeni parafin (slika 121. ). I jedan i drugi preparat izvrstan su materijal za potpalu po kinom Slika 121. vremenu. Pripremite ih prije odlaska na taborovanje. Parafin se prodaje u ljekarni ili prodavaonici kemikalija.
Slika 122.
Paljenje vatre zapaljivim uljima (slika 122.): Pomijeajte petrolej (naftu) sa pijeskom i zapalite u izbuenoj limenci ili iskopajte rupu za vatru. Ulje moete zapaliti mjeajui ga sa petrolejom (naftom) ili antifrizom. Ne prinosite vatru direktno prema tekuim gorivima: napravite fitilj koji ete zapaliti. Paljenje povealom (slika 123.): Povealom moete takoer zapaliti vatru. Upotrijebite povealo iz pribora za preivljavanje, dalekozora, naoala ili foto-aparata. Fokusirajte suneve zrake tako da dobijete malu i svijetlu toku. Drite ju mirno i zaklonjenu od vjetra. Kada se oko nje pone dimiti moete polako puhati prema njoj i vatra e se zapaliti. Barut iz streljiva (slika 124.): Rastavite metak i isipajte barut na ognjite (a). Za paljenje koristite fitilj. Ili ostavite neto baruta u ahuri i napunite ju sa komadiima odjee (b). Zatvorite otvor ahure i ispalite metak u zemlju. Tinjajue komadie odjee koji e izletiti stavite na ognjite za pripalu vatre. Kremen (slika 125.): To je kamen koji se svugdje moe pronai. Udarite po njemu sa nekim metalnim predmetom i nastati e iskre (a). Paljenje uz pomo baterije (akumulatora) (slika 126.): Privrstite Slika 126. dvije ice za polove baterije (akumulatora). Ako nemate icu, iskoristite metalni alat. Ako koristite akumulator od vozila, morate ga prvo izvaditi iz vozila. Polako primaknite gole krajeve ice jednu prema drugoj. Iskra e
nastati malo prije nego se ice dodirnu. Primaknite tako ice materijalu kojeg ete pripaliti. Najbolja pripala za ovo je konadi odjee natopljen petrolejom ili naftom. Luk za paljenje vatre: Trenjem nekog komada tvrdog drveta (tapa) koje rotira u bazi mekog drveta nastati e prvo zapaljiva praina, a zatim i toplina. I tap i drvena ploa kao baza moraju biti potpuno suhi. Izdubite malu depresiju (ulegnue) blizu kraja drvene ploe baze. Ispod ploe izdubite upljinu u koju ete staviti pripalu. tap koji ete rotirati mora biti ravan, ako nije, oblikujte ga tako. Napravite luk od savitljivog drveta, zategnite konop ili vezicu sa cipela (izama). Naite neki upalj kamen ili komad drveta kojim ete pridravati gornji dio tapa i ujedno pritiskati ga prema dolje (slika 127.). Konopac luka omotajte jednom oko tapa. Postavite donji kraj Slika 127. Slika 128. tapa u ulegnue, mirno pridravajte gornji dio tapa i lagano ga pritiite prema dolje dok pomiete luk u smjeru naprijed-nazad. Lagano poveavajte brzinu vrtnje tapa kako on poinje buiti rupu u bazi mekane drvene ploe. Kada tap probije plou i ue u upljinu sa pripalom, pritisnite ga jae i snano zavrtite. tap mora cijelo vrijeme biti u okomitom poloaju, a kretnje luka jednakomjerno. Pomoi e i ako jednom nogom kleknete na drvenu plou koju "buite" kako se ne bi pomicala (slika 128.). Nastavite sa vrtnjom tapa sve dok usijani vrh tapa ne Slika 129. propadne u pripalu. Lagano zapuite kako bi rasplamsali vatru. Slika 130. Slinom metodom, samo bez luka i uz koritenje ruku, takoer moete zapaliti vatru. U ulegnue u drvenoj ploi moete staviti malo pijeska koji e poboljati trenje i omoguiti bre paljenje vatre (slike 129. i 130.). Na slici 131. prikazan je nain na Slika 131. koji moete uz pomo nekog trvrdog i iljastog predmeta dobiti strugotine za pripalu vatre. Za to korisitite neko mekano drvo koje ete lake izdubiti. Paljenje vatre uz pomo kemikalija: Slijedee mjeavine mogu se zapaliti uz pomo kremena ili stavljanjem ispod toke trenja ako vatru palite uz pomo luka i tapa. Mjeavine paljivo pripremite i izbjegavajte kontakt sa metalima. Sve ime radite mora biti suho, pa i vae ruke. Kalijev klorat i eer u omjeru mjeavine 3:1. Kalijev klorat moete pronai u nekim tabletama za grlo. Kalijev permanganat i eer u omjeru mjeavine 9:1. Kalijev permanganat ini dio vaeg pribora za preivljavanje. Natrijev klorat i eer u omjeru mjeavine 3:1. Natrijev klorat slui za suzbijanje korova. Sa kemikalijama rukujte oprezno. Natrijev klorat se moe zapaliti i uslijed treskanja - stoga ga nemojte tresti ili proliti jer se izlivena tekuina moe zapaliti i ako stanete na nju.
Oprezno s vatrom
Loenje vatre na otvorenom u prirodi, zahtijeva naroit oprez jer vatra dobar sluga, moe vrlo lako i brzo postati - lo gospodar. Nekontrolirani plamen, ali i najmanja zaostala iskra, mogu izazvati umski poar ili druge nevolje. Zato prilikom loenja vatre, potujte slijedea pravila sigurnosti: Ne loite vatru tamo gdje je to zabranjeno. Potujte znakove upozorenja na koje nailazite. Na mjestu koje ste izabrali za loenje vatre paljivo oistite teren u krugu od tri metra. Odstranite suho lie, suhu travu, granice, iarke i slino kako biste loili vatru na tvrdoj i istoj zemlji. Ne loite vatru ispod stabala ili meu korijenjem. Loite je dalje od drvea odnosno raslinja kako biste sprijeili da iskra izazove poar.
Ne palite vatru po jaem vjetru (plamen se moe prenijeti na okolno raslinje). Budite oprezni dok stavljate na vatru suho crnogorino drvo koje baca iskre. Po mogunosti loite vatru blizu vode. Ukoliko loite vatru dalje od izvora ili potoka (odnosno obale rijeke ili jezera), pripremite kantu s vodom ili pijeskom kako biste u sluaju potrebe mogli brzo ugasiti vatru. Nikada ne naputajte vatru. Ne ostavljajte je da gori sama niti minutu. Neka je uvijek netko pored vatre. Prije odlaska na spavanje ili prije nego to napustite teren, odnosno kada vam vatra vie nije potrebna, ugasite je. Najprije je polijte vodom, zatim tapom razgrnite pepeo i ugarke te dodatnim polijevanjem ugasite i najmanju tinjajuu trun. Imajte na umu da poslije Vaeg odlaska vjetar moe raznijeti pepeo i iskre te izazvati poar. Zato na kraju proite prstima kroz pepeo te se uvjerite je li se dovoljno ohladio (slika 132.). Gaenje vatre vodom i bez vode
POKROPI VODOM
VATRU
RAZBACAJ VATRU I SASTRUI AR SA DRVETA
RAZBACAJ ERAVICU I UGAENO OGNJITE PREKRIJ PIJESKOM ILI GORUE KOMADE BLATOM DRVETA
Slika 132.
UVJERI SE DA OD VATRE NIJE OSTALO NITA POKROPI JO JEDNOM
Tipovi vatre
PIRAMIDA
PAGODA
Slika 133.
ZVJEZDASTA
POLINEZIJSKA
Vrste ognjita
REFLEKTORSKO
LOVAKO
Slika 134.
VJETAR
OD KAMENA
GORIVA
Drva za vatru suite tako da ih poloite iznad vatre na dvije preke na dovoljnoj visini kako se ne bi zapalila (slika 135.). Poloite svjea drva pokraj vatre i to na smjeru vjetra kako bi ujedno zatitili vatru dok se sue (slika 136.). Poznavanje tehnika suenja drva vrlo je korisno u uvjetima vlanog vremena. Vodite rauna da ih suite na mjestu gdje do njih nee doi zalutale iskre.
Slika 135.
tedite energiju: nemojte sijei grane, pokuajte ih slomiti preko kamena i slino (slika 137 - a). Debla i vee grane moete takoer postaviti preko vatre tako da izgore po sredini (slika 137 - b). Cijepajte debla tako da ne koristite sjekiru ve postavljanjem noa na jedan kraj debla kojeg ete potom udarati kemanom (slika 137 - c). Kada jednom zaponete, procjep se moe proirivati drvenim klinom zataknutim u pukotinu kojeg treba potiskivati prema dolje. Nemojte to raditi ako imate samo jedan no, jer se moe otetiti. Druga goriva ivotinjske iznutrice: dobro ih osuite te pomjeajte sa travom i liem. Treset: moete ga pronai u movarama. Ako osjetite pod nogama mekano i elastino dno koje izgleda crno i puno vlakana, onda ste pronali treset. Osuite ga prije paljenja. Kada gori potrebna mu je ventilacija. kriljac: bogat je uljem i brzo se pali. Neke vrste pijeska takoer sadre ulje i gore uz mnogo dima - dobro za signaliziranje. Zapaljive tvari: Petrolej (nafta), hidraulino ulje, motorno ulje, izmet Slika 138. insekata. Natopljene uljem gume vozila i svi ostali koni i gumeni materijali postaju zapaljivi. ivotinjska masnoa: koristite ju u limenci kao penici i zapalite uz pomo fitilja. Paljenje ulja i vode (slika 138.): izbuite rupicu u dnu limene posude sa vodom i posude s uljem u koju utaknite zailjen tapi kako bi usmjerili protok (a). Ulje i voda zajedno teku prema dolje po oluku na limenu plou. Ako elite pojaati protok malo izvucite tapi, za smanjivanje ga gurajte u otvor. Protok tekuina trebao bi biti u omjeru od jedne kapi ulja na 2 - 3 kapi vode. Prvo ispod limene ploe zapalite malu vatru koja e ju ugrijati. Samu mjeavinu na povrini ploe nakon toga zapalite. Mjeavina je vrlo hlapljiva i zapaliti e gotovo sve.
UAD I KONOPCI
Prilagodite tip, debljinu i duinu ueta kojeg nosite onome to oekujete da ete napraviti s njim. Najlon ima nekih prednosti u vrlo vlanim klimama i kada je teina tereta kritina, no moe se rastopiti (rastegnuti) i sklizak je kada je vlaan. Ue debljine oko 9 - 10 mm preporuuje se za vezivanja, bacanja i planinarenje. Moete ga koristiti kao sigurnosni konop i za penjanje, no nije dovoljno debeo za penjanje rukama ili kao oslonac za stopalo pri penjanju. Ue za penjanje treba biti elastino kako bi absorbiralo ok bez da pritom stee i pritiska penjaa ili ozlijedi bilo koga pri padu.
Briga oko ueta

Ako je ue izraeno od prirodnih vlakana treba ga zatititi od izloenosti vlazi ili jakom suncu te od insekata i glodavaca. Ako se namoi, nemojte ga na silu suiti pokraj vatre. Nemojte ga vui ili ostavljati na goloj zemlji. Prljavtina moe prodrijeti u njega i unititi vlakna. Ue mora sluiti svrsi kojoj je i namijenjeno nemojte se pri penjanju koristiti konopom za suenje vea ili ue za penjanje koristiti kako bi neto privezali - iako ete u situaciji preivljavanja moda morati koristiti ue iste duine za mnoge druge stvari.
Bacanje ueta
Lake je baciti namotano ue nego jedan njegov slobodni kraj. Ako to ba morate izvesti, neka na kraju koji bacate bude svezan veliki vor ili neki uteg. Obratite pozornost da drugi kraj ueta vrsto drite u ruci. Uvijek bacajte ue preko i iznad sigurnosnog konopa tako da onaj koji hvata jo uvijek moe doi do njega iako propusti uhvatiti onaj kraj koji ste mu dobacili. Da bi bacili ue: Namotajte pola duine ueta na prste i dlan desne ruke, podignite kaiprst i ue namotajte oko ostalih prstiju. Prebacite drugi namotaj na lijevu ruku. Kada bacate ue, namotaj u desnoj ruci otpustite trenutak prije nego to izbacite namotaj iz lijeve ruke. Za dalek izbaaj: Priveite prikladan teret za bacanje za kraj ueta. Paljivo namotajte ostatak ueta na tlu ili oko slobodne ruke, ali tako da bude potpuno oputeno kako ne bi pri izbaaju negdje zapelo. Nemojte riskirati da vam odleti i drugi kraj ueta. Priveite ga za neki vrsti objekt (kamen, drvo). Ako prebacujete ue s utegom preko neke grane, pazite da vas uteg pritom ne bi udario kada se zanjie. Kada prebacujete sigurnosni konop, pazite da ne pogodite osobu kojoj elite pomoi.
Izrada ueta
Biljke ilave stabljike (penjaice), neke vrste trava, trska, palme i ivotinjska dlaka mogu se iskoristiti kao materijal za izradu ueta. Od stabljika koprive moe se izraditi prvoklasno ue, a od kozje krvi (biljka) mogu se isplesti vrsti konopci za vezivanje. to su jaa vlakna biljke, to e ue biti jae. Neka kruta vlakna mogu se uiniti gipkima dranjem na pari ili zagrijavanjem. Savitljive stabljike penjaica i nekih drugih dugakih biljaka mogu se koristiti kratko vrijeme, a mogu postati krhke kako se budu suile. Ue napravljeno od biljnih vlakana koje je usukano ili meusobno isprepleteno biti e dugotrajnije. Tetive (ile) iz nogu ivotinja takoer su dobar materijal za ue, no one se dosta teko sue.
VOROVI
Vrlo je vano odabrati pravi vor za odreeni posao. Nikada neznate kada ete morati upotrijebiti vor, tako da je dobro nauiti kako i gdje ih primjenjivati, kako ih vezivati i odvezivati. U uputama oko vezivanja vorova koje slijede, onaj kraj ueta ili konopca koji se koristi za vezivanje vora naziva se "ivim krajem", kako bi se razlikovalo od onog kraja konopca koji je slobodan. Grebenski (ambulantni) vor (slika 139). Koristi se za vezivanje konopaca iste debljine. Nepopustljiv je pod napetou, a ipak ga je lako odvezati. Nije siguran za konopce razliitih promjera, niti za najlon. Moe se vezivati s drugima materijalima koji se koriste na primjer u prvoj pomoi. Povucite desni kraj konopca preko lijevog (a) i onda provucite ispod njega (b). Nakon toga lijevi kraj povucite preko desnog (c) i provucite ispod njega (d). Dvije petlje bi se trebale nai jedna uz drugu i zategnute uz povlaenje oba kraja (e). Kako bi bili sto posto sigurni, vor zavrite polu-petljom koristei ivi kraj konopca na svakoj strani vora (f).
Slika 139.
Jednostavni vorovi (slika 140.) Ovi vorovi se brzo veu i pomoi e vam razumijeti kompliciranije vorove koji slijede.
a) Slobodni vor
b) Slobodna petlja
c) Osmica d) Osmica sa petljom Slika 140. e) Ponovljena osmica
Pripajanje konopaca Sheet bend (slika 141.): Ako se ispravno vee i napetost ne poputa, ovaj vor se nee otpustiti (skliznuti). Double sheet bend (slika 142.): Ovo je sigurnija inaica. Koristite ju kod vlanih konopaca i ondje gdje napetost nije konstantna. Ako ovi vorovi nisu zategnuti oni e se otpustiti. Ne koristite ih kod glatkih konopaca, npr. najlonske niti za pecanje. Ribarski vor (slika 143.). Idealan je za spajanje gipkih konopaca, ica, kliskih konopaca i ribarskih konopaca od crijeva (ove zadnje prethodono namoite kako bi bili savitljivi). vor je vrlo siguran no teko ga je odvezati. Ne preporuuje se za nezgrapnu uad ili konopce od najlona. Dvostruki ribarski vor (slika 144.). Ovo je jaa inaica prethodnog vora. Ne koristite ga kod najlonskih niti za pecanje, najlonskih konopaca ili nezgrapnih uadi. vor od traka (slika 145.). Koristi se za spajanje trakastih (plosnatih) materijala npr. koe ili dijelova tkanina.
Slika 141.
Slika 142.
Slika 143.
Slika 144.
Slika 145.
Vezivanje omi vrsta oma (slika 146.). Ovo je oma koja se nee stegnuti niti skliznuti kada se zapne. Vee se na kraju konopca. Klizea oma (slika 147.). Ovo je oma koja se lako zatee. Napravite malu omu kroz koju provucite dui kraj konopca. Nikada ne veite klizeu omu oko struka jer se ponaa kao oma za vjeanje i mogla bi vas ubiti.
Slika 147.
Slika 146.
Trostruka oma (slika 148.). Oma nainjena dvostrukim konopcem. Ova oma moe se iskoristiti za tegljenje opreme ili podizanje ivotinja na nain da se jedna oma stavi oko svake butine a druga oko prsiju. Jo jedna oma od dvostruke uadi (slika 149.), kojom moemo poduprijeti ili podii nekoga iz neke pukotine. Ome se nee niti stegnuti niti zapetljati, formirajui svojevrsnu sjedaljku, jedna petlja e pristajati oko stranjice, a druga oko gornjeg dijela tijela.
Slika 148.
Slika 149.
Sedlarska petlja (slika 150). Ovo je petlja koja nee skliznuti. Moe se napraviti na cijeloj duini konopca tako da nisu potrebni krajevi konopca. Na jednom konopcu se moe napraviti nekoliko petlji kako bi svezali ljude zajedno. Ovo je takoer korisna petlja za penjanje. Njima se mogu obuhvatiti prsti na nogama ili zglobovi pri tegljenju ivotinja. NAPOMENA: Ako nije ispravno zategnuta, petlja moe skliznuti.
Slika 150.
Ljestve Napravite koliko je god mogue sedlarskih petlji du konopca. U njih moete stavljati preke od jakog drveta ili dijelova olupine (slika 151.). Koristite dva konopca na kojem petlje moraju biti jednako rasporeene i s jedne i s druge strane, kako bi mogli napraviti to bolje ljestve. Kako radite petlje tako stavljajte preke u njih i vrsto ih zategnite. Preke neka vire nekoliko centimetara iz petlji na svakoj strani. Na kraju ih isprobajte koliko su izdrljive.
Slika 151.
Ljestve od vorova (slika 152.). Serija slobodnih petlji napravljenih u razmacima na jednom glatkom konopcu uiniti e penjanje mnogo lakim.
Slika 152.
Honda vor (slika 153.). Slobodna oma sa krunom petljom koja je
idealna za hvatanje lasom. Ako imate samo jedan konop ne koristite ga kao laso, to uzrokuje habanje i oteenje konopa.
Prije nego to ete hvatati ivotinju lasom, uvjerite se koliko je ona snana. Snana ivotinja moe jako povui konop i liiti vas i obroka i konopa. Ako ste konop privrstili za sebe, moe i vas povui i na taj nain ozlijediti. Umjesto toga usidrite konop zaveite ga - za drvo ili stijenu. Uzlovi Koristite ih za privezivanje konopaca za stupove, ipke ili motke.
Slika 153.
Slika 154.
Kruni i dva poluuzla (slika 154.). Najbolje je usidriti konop za neki stup. Na taj nain konop moe podnijeti naprezanje iz bilo kojeg smjera. Provucite konop iza stupa i jo jednom ga okruite. Dovedite ivi kraj naprijed i ispod drugog kraja i provucite kroz omu koja se pritom formira. Zategnite i napravite puluuzao kako bi vor bio siguran. Mornarski uzao, vor za terete (slika 155.). Uinkovit je ako je naprezanje okomito. Nije dobar ako je naprezanje pod nekim drugim kutem ili je nejednako.
Slika 155.
Uzao za debla (slika 156.). Koristite ga kao poetni uzao za dizanje i teglenje, odnosno vuu tekih debala.
Slika 156.
Killickov uzao (slika 157.). Kako bi osigurali konop za sidreni uteg ili teret, napravite uzao za debla oko jednog kraja tereta i zategnite. Produite konop uz teret i napravite poluuzao.
Slika 157.
Marlinov uzao za klinove (slika 158.). Privremeni vor za osiguranje sidrenog konopa za stup ili privezivanje za okomite klinove. Privrivanjem kratkog i jakog tapa za konopac mogue je dobiti dodatnu snagu i vrstou konopa.
Slika 158.
Brzo-otputajui vor (slika 159.). Sugiran vor, koji e se jednim naglim trzajem za slobodni kraj konopa odvezati. Preporuuje se za konopce koji se privremeno veu.
Slika 159.
Skraivanje konopa Ovja koljenica, skraivaljka. Utrostruite konop. Napravite poluuzlove na vanjskim duinama i kroz njih provucite susjedne lukove. Zatgenite konop polagano poveavajui napetost (slika 160.). Ovaj vor moete ojaati tako to ete provui tapove kroz ome i iza glavnog konopa (slika 161.). Slui za skraivanje konopa prilikom nekog posla za onoliko koliko nam je potrebno, a da ga ne reemo. Razvezuje se na potez srednjeg dijela skraenog konopa. Nikada ne sjecite konop ako to nije potrebno: dva konopa koja su spojena imaju samo pola snage cijelog konopa. Koristite gore opisan vor kako bi skratili konop ili premostili oteen dio.
Slika 160.
Slika 161.
Osiguranje tereta Transportni vor Wakos (slika 162.). Koristite ga za osiguranje tereta na velikim visinama ili kako bi privezali krovite. Kako bi bio to uinkovitiji, povucite konop svom snagom prema dolje i onda ga osigurajte sa dva poluuzla. Ako se vor sluajno odvee, ponovno ga zategnite i osigurajte, ali ovaj put bez poluuzlova.
Slika 162.
Prusikov vor (slika 163.). Klizea petlja. Ona nee skliznuti ako bude pod napetou, ali im ona malo popusti skliznut e. Par ovih vorova moe vam posluiti kao osiguranje za ruke i noge prilikom penjanja ili njihanja du horizontalne ravni. Ovaj vor je takoer dobar za atorske konopce. Kada se koristi za penjanje ili prelazak nekog podruja po uetu, spojena petlja kao to je prikazano na slici 4 je najsigurnija. Ako ne moete dobiti spojenu petlju, spojite krajeve nakon to napravite vor. Testirajte taj spoj na najvee mogue naprezanje prije nego to upotrijebite ue.
Slika 163.
Privrivanje Postoje razliiti naini privrivanja sukladno poloajima dijelova koje privrujete. Ove tehnike su izuzetno korisne za izradu splavi (plovila), sklonita i slino. etverokutno privrivanje (slika 164.). Slui za privrivanje greda koje se kriaju pod pravim kutem. Kao poetni vor posluiti e vam uzao za debla. Na kraju, omotaje zavrite poluuzlom oko jedne grede i osigurajte mornarskim uzlom. Kruno privrivanje (slika 165.). Korisitite prilikom privrivanja greda jednu uz drugu kako bi dobili produenu gredu. Ponite sa mornarskim uzlom oko obije grede.
Slika 164.
Slika 165.
Dijagonalno privrivanje (slika 166.). Korisitie kada se grede ne kriaju pod pravim kutem, odnosno kada ih je potrebno povlaiti jednu prema drugoj zbog pripasavanja. Privrivanje zaponite dijagonalno uzlom za debla oko obije grede, a zavrite sa mornarskim uzlom na jednoj od greda.
Slika 166.
Posmino privrivanje (slika 167.). Koristi se kako bi privrstili krajeve dviju greda ili motki pod nekim kutem, npr. u obliku slova A. Privrivanje zaponite mornarskim uzlom oko jedne od motki. Na kraju, konopcem omotajte spoj izmeu motki nekoliko puta i zavrite ponovno mornarskim uzlom oko druge motke. Zatezanje spoja ete napraviti razmicanjem motki u oblik slova A. Slina se metoda moe iskoristiti za spajanje triju motki kako bi dobili tronoac. Napravite omotaje oko svih triju motki i veza izmeu njih. Donje krajeve motki zabijte u zemlju ili uvrstite kako se ne bi dalje irile ili primicale.
Slika 167.
vorovi za pecanje
Slika 168. Udica na crijevu. Napravite vor kao na slici, natopite crijevo i provucite kroz oko udice.
Slika 169. Udica na najlonu I.
Slika 170. Udica na najlonu II. Slika 171.
Zamreni vorovi (slika 171.). Koriste se kako bi privrstili improvizirane udice za crijevo ili nit. Ovdje su primjeri improviziranih udica s okom i bez njega. U oba primjera na kraju treba zategnuti nit kako bi se vor stegnuo i ispitao na naprezanje.
Slika 172. Petlja u najlonu I. Dvostruka jednostavna petlja.
Slika 173. Petlja u najlonu II.
Slika 174. Spajanje petlji. Sa slobodnim krajevima. Provucite svaku od niti kroz petlju druge i povucite kako bi se zategle.
Slika 175. Spajanje najlona.
PRVA POMO
Ogrebotine
Po uestalosti su na prvom mjestu meu ozljedama u dinaminoj djelatnosti ljudi koji odlaze u prirodu i divljinu. Ogrebotina je oteenje povrinskog sloja koe pri emu je kapilarno krvarenje esta popratna pojava. Kapilarno krvarenje se zaustavlja samo po sebi (spontano). Ogrebotini uvijek treba posvetiti potpunu pozornost i obraditi je. S ozlijeenog dijela treba istom gazom odstraniti strana tijela (pijesak, iverje, zemlju), a zatim gazom navlaenom u alkoholu ili u razrijeenoj otopini joda, oistiti okolinu rane. Gaza se uvijek povlai od ruba rane prema zdravoj koi. Na vee ogrebotine stavlja se sterilna gaza i lagani zavoj.
Nagnjeenja
Nagnjeenja su ozljede uzrokovane tupim predmetom (tapom, kamenom, ekiem), bez oteenja koe na mjestu udarca. Ublaavaju se stavljanjem hladnih obloga i razliitih krema te masti koje smanjuju bol i ubrzavaju povlaenje potkonih krvarenja.
Strano tijelo u koi

Trn, mali kameni ili iver se moe izvui sterilnom pincetom. Ozlijeeno mjesto treba oistiti sterilnom gazom natopljenom u alkoholu ili razblaenoj otopini joda, a zatim pokriti sterilnom gazom i flasterom (zavojem). Meutim, ako je u tkivo zabodeno vee strano tijelo (npr. no, sjekira, klin, kolac, dijelovi pile), ne smijemo ga micati, odnosno vaditi. Potrebno je bez odlaganja zaustaviti krvarenje (kompresivnim zavojem), osigurati ugodan transport i ozlijeenoga odvesti u zdravstvenu ustanovu.
Ozljede oka
Ozlijeeni neka miruje. Valja staviti istu gazu na oko i preko nje zavoj ili zalijepiti flaster. Ne stavljajte kapi ili mast u oko. Ne vadite sami strana tijela iz oka, budui da su mogue jo tee ozljede. Ozlijeenoga treba odmah odvesti lijeniku.
Ozljede uha
U sluaju krvarenja iz uha ili stranoga tijela u uhu, ne stavljajte ulje niti kapljice. Ozlijeeni neka miruje. Pokrijte uho gazom ili zavojem. Potom postupite kao i kod ozljede oka.
Krpelj na koi
Uzrokuje svrbe i peckanje na mjestu prodora u kou. Vrlo je opasan, budui da moe prouzroiti oboljenja modanih ovojnica i mozga. Treba ga u cijelosti odstraniti. Pokuajte to uiniti natopivi mjesto na koi petrolejom, benzinom, uljem ili lakom za nokte. Tada najee sam otpadne sa koe. Povealom se moe provjeriti nije li koji dio krpelja (kukice i rilce) ostao u koi. Drugi nain je da krpelj odstranite iglom ili finom pincetom kontrolirajui postupak povealom. Krpelji se najee nalaze u visokoj travi i u bunju umovitih predjela.
Krvarenje
Krvarenje moe biti vanjsko i unutarnje. Vanjsko krvarenje moe biti kapilarno (zaustavlja se spontano), vensko (krv izlazi jednoliko iz rane i tamnija je) i arterijsko (krv iz ozlijeene rane izlazi u mlazovima u ritmu sranih otkucaja i svjetlija je). Unutarnje krvarenje: Ovo vrlo ozbiljno stanje esto nastupa nakon zadobivenih snanih udaraca, prijeloma kostiju ili kod prodornih rana. Teko je otkriti kod unesreenog da se radi o unutarnjem krvarenju. Simptomi: rtva osjea laganu vrtoglavicu, nemir i klonulost; izgleda blijedo; koa je hladna i vlana na dodir; puls je slab ali vrlo ubrzan. Crveno obojena/krvava mokraa ukazuje na mogue ozljede bubrega/mokranog mjehura. Krvava stolica ukazuje na mogue ozljede crijeva. Povraanje krvi ukazuje na mogue ozljede eluca. Iskaljavanje krvi u obliku fine crvene pjene ukazuje na mogue ozljede plua. Unesreenog polegnite sa nogama lagano podignutim od tla. Neka bude stalno utopljen, no pazite da ne doe do pregrijavanja. Ozbiljni sluajevi unutarnjeg krvarenja zahtjevati e strunu medicinsku pomo. Zaustavljanje krvarenja: 1) Pritiskom prsta na krvnu ilu, tako da ila bude izmeu prsta i tvrde podloge (kosti): to je privremena mjera do definitivnog zaustavljanja krvarenja kompresivnim zavojem. 2) trca li svijetlocrvena krv (arterijska) u mlazovima u ritmu rada srca, valja pritisnuti krvnu ilu uz ranu u smjeru srca (to znai, ako je krvarenje na ruci - pritisnite iznad rane, a ako je na glavi - ispod rane). 3) Izlazi li iz rane ravnomjerno tamna krv (venska) valja pritisnuti prstom na ruci ili nozi uvijek ispod rane, a na glavi ili vratu, iznad rane.
Nakon zaustavljanja krvarenja pritiskom, stavite vrsto stegnuti zavoj (kompresivni zavoj). Moete ga postaviti gotovo na svim dijelovima tijela. Kod jakih krvarenja iz ruke ili noge dobro je nakon zaustavljanja krvarenja imobilizirati ozlijeeni ekstremitet u povienom poloaju. Trokutnu maramu najbolje ete iskoristiti za omatanje ranjene glave, ake, stopala, koljena, lakta, nadlaktice i natkoljenice - gdje marama slui za vrsto podvezivanje i zaustavljanje krvarenja. U nevolji moete upotrijebiti i kravatu te opasa. PANJA! Unesreenoga koji jae krvari, uvijek polegnite tako da mu noge budu poloene malo vie od glave. Neka miruje. Prilikom transporta, postupajte paljivo.
Rane i previjanje
Otvorene rane predstavljaju rizik za pojavu infekcija, posebno tetanusa - zbog ega je bitna prethodna vakcinacija sviju koji odlaze na putovanje. Sva strana tijela moraju se iz organizma izvaditi sterilnim pincetama. Osim u situacijama preivljavanja, ovaj posao je najbolje prepustiti strunom medicinskom osoblju. Izreite dio odjee na mjestu ozljede, oistite podruje rane i isperite ranu kako bi odstranili svu prljavtinu. Ranu istite od njenog sredita prema rubovima. Nakon toga ranu osuite i na nju stavite istu tkaninu. Imobilizirajte ud na kojem se nalazi rana tako da bude u ugodnu poloaju. Zavoj na rani treba mijenjati ako se navlai, pone zaudarati ili ako se bol u rani pojaa. Sve to mogu biti indikatori infekcije.
Lokalne infekcije tretirajte umakanjem u vruu zasoljenu vodu ili stavljanjem toplih obloga namoenih zasoljenom vodom kako bi izvukli gnoj iz rane. Kao oblog moete upotrijebiti bilo to to se moe gnjeiti: riu, krumpire, komade kore drveta, ilovau (glinu). Ove materijale morate prethodno prokuhati i nakon toga umotati u tkaninu. Primjenite takav oblog na inficirano podruje. On mora biti zagrijan onoliko koliko tijelo moe izdrati. Pazite da ne izazovete opekline. Primjena toplih materijala i topline, npr. zagrijanog kamenja umotanog u tkaninu, moe takoer pomoi lijeenju. Sapun djeluje antiseptino, koristite ga za ispiranje rana. Prije obrade rane svoje ruke operite u prokuhanoj vodi. Ranu isperite prokuhanom vodom ili ako je nemate, urinom koji je sterilan i nee potaknuti infekciju. ivanje rana Manje rane, npr. od noa, mogu se zatvoriti avom. Temeljito oistite ranu i zaijte ju. avovi (slika 176.): Koristite steriliziranu iglu i konac ili crijevo. Svaki av napravite zasebno, poevi od sredine rane. Privucite rubove rane zajedno i zaveite av. Nakon toga krenite sa ivanjem rane prema vanjskim rubovima. Samoljepljivi avovi (slika 177.): Koristite samoljepive flastere koje izreite u obliku leptira. Privucite rubove rane zajedno. Stavite flaster prvo na jednoj strani rane, privucite koliko je god mogue i pritisnite ga na drugoj strani rane. Ako se rana pone inficirati - ako je crvena, oteena ili bolna odstranite neke od avova ili sve njih kako bi pospjeili curenje gnoja. Ostavite neka gnoj do kraja iscuri.
Slika 176.
Slika 177.
Tretman otvorenih rana Najsigurniji nain tretiranja veine rana zadobivenih u situacijama preivljavanja je prekrivanjem istom tkaninom, a ne ivanjem. Ako ranu niste u mogunosti temeljito oistiti, mora se dozvoliti rani da zacijeli iznutra. Moda e duboke rane biti potrebno drenirati (napraviti drenau) ili ju otvoriti kako bi u nju umetnuli sterilizirani zavoj. Ostavite komad zavoja da izlazi iz rane van. Dozvolite rani da se proisti nekoliko dana. Smanjujte veliinu zavoja u rani kako ona zacijeljuje, sve dok ga neete potpuno maknuti i ranu obaviti istom tkaninom. Ako morate ponovno ivati ili otvarati ranu sterilizirajte prethodno pribor kojim ete to raditi (no ili iglu). Prilikom obrade dubokih rana nemojte koristiti antiseptina sredstva jer moe doi do oteenja tkiva. Ranu isperite prokuhanom vodom. Rane u predjelu prsa: Stavite dlan ruke preko rane (na mjestu gdje je probijen prsni ko) kako bi sprijeili daljnji ulazak zraka u upljinu. Polegnite unesreenog, tako da bude nagnut na stranu na kojoj je ozlijeen i poduprite mu glavu i ramena. Zatvorite ranu velikom, vlanom tkaninom koja ne smije biti jako stisnuta na ranu, odnosno prekrijte ju plastinom ili aluminijskom folijom, te sve skupa vrsto omotajte zavojem. Rane u predjelu trbuha: Nikakve krute ili tekue tvari ne smiju se davati unesreenomu. e koja se javlja smanjujte tako to ete mu mokrom tkaninom ovlaiti usnice i jezik. Ako su ispala crijeva iz
trbune upljine prekrijte ih tkaninom koja mora biti cijelo vrijeme navlaena. Nemojte pokuavati gurati ih natrag u trbunu upljinu. Ako nisu ispali i neki drugi organi, ranu vrsto omotajte zavojem. Rane u predjelu glave: Osigurajte da su dini putevi proieni te da jezik nije pao unatrag. Izvadite umjetno zubalo (ako ga unesreeni ima). Kontrolirajte krvarenje. Ako ste sigurni da nema nikakvih ozljeda kraljenice, poloite unesreenog u boni poloaj. Traumatske amputacije: Ispitajte ranu i priveite vidljive arterije koje izlaze iz rane sterilnom tkaninom. Obrada rane: 1. istom gazom oisititi ranu od zemlje i pijeska. 2. Okolinu rane, ali ne i samu ranu, oprati toplom vodom i sapunicom, uvijek povlaei od ruba rane prema okolnoj koi. okolinu rane, prema potrebi, obrijati - povlaei britvicom od ruba rane prema van. 3. Okolinu rane natopiti alkoholom ili razrijeenom otopinom joda. 4. Ranu prekriti sterilnom gazom i staviti zavoj. 5. Imobilizirati ranjeni dio tijela. 6. Osigurati udoban prijevoz. 7. Tijekom 6 - 8 sati bolesnika odvesti lijeniku, zbog nune primarne obrade rane.
Krvarenje iz nosa
Bolesnik neka sjedne i prigne glavu prema koljenima. Neka vrsto zaepi nos i tako dri 10 - 15 minuta. Na vrat je dobro staviti hladan oblog. Za to vrijeme u nosu e se stvoriti ugruak i krvarenje e prestati.
uljevi
uljevi nastaju uslijed ritminog, dugotrajnog pomicanja povrine koe uz stijenku neprikladne obue ili drke alata (drka lopate, sjekire, ekia, odvijaa i sl.). Na nogama nastaju zbog grubih, prevelikih ili premalih cipela, poderanih ili nepaljivo pokrpanih arapa ili najee kao posljedica dugog pjeaenja. ulj treba obraditi kao otvorenu ozljedu. Znai, temeljito i paljivo oprati toplom vodom i sapunicom jo nepuknuti ulj te obloiti mjesto sterilnom gazom u vie slojeva. Mirovanje i zamjena neprikladnih arapa i obue znatno olakavaju stanje. Ni u kom sluaju ne otvarajte ulj iglom ili noiem. Ako ulj spontano pukne, odravajte istou rane, mijenjajte sterilne gaze i iste arape i to vie mirujte. Doe li do irenja upale i jakih bolova, treba potraiti lijeniku pomo.
Prijelomi
Prijelomi (ruku, nogu, rebara ili kraljenice) mogu biti otvoreni (otvorena rana gdje je vidljiva kost i mjesto prijeloma ili je kost probila kou) ili zatvoreni. Kod otvorenog prijeloma postoji opasnost da infekcija doe do kosti. Ako je ekstremitet izoblien, mora ga se ispraviti prije imobilizacije. Ovaj postupak je bolan i ako je unesreeni u nesvijesti obavite to kako treba. Kod otvorenog prijeloma najprije zaustavite krvarenje, a zatim imobilizirajte ozlijeeni dio. Ako je prijelom na ruci ili nozi, pokuajte postii to prirodniji poloaj prelomljenog ekstremiteta te imobilizirajte dva susjedna zgloba kako se dijelovi polomljene kosti ne bi micali. Tako ste sprijeili daljnje razdiranje tkiva, krvnih ila i ivaca. Imobilizirani dio zadaje manje boli prilikom transporta nego nezbrinuti prijelom. Pokuajte pronai mogue prijelome kostiju prije nego to vam naknadne otekline uzrokovane prijelomima oteaju taj posao, odnosno prije nego to ete dodirivati ili micati unesreenog. Prije svega tretirajte sve ostale hitne ozljede i stanja kao to su zastoj disanja ili krvarenje. Simptomi: Jaka bol koja se pogorava kretanjem ozlijeenog dijela tijela. Osjetljivost ak i na blagi pritisak. Oticanje uz postupnu promjenu boje koe ili nastajanje modrica. Deformitet: oito skraena duina ekstremiteta, nepravilan oblik, neprirodni pokreti ove simptome moete usporediti sa neozlijeenim ekstremitetom. Zvuk krckanja prilikom micanja ekstremiteta: nemojte namjerno pomicati ozlijeeni ekstremitet kako bi to provjerili.
Ukoliko se radi o prijelomu rebara, unesreeni treba mirno leati na ravnoj tvrdoj podlozi, bez pomicanja. Isto vrijedi i za bolesnika s ozljeenom kraljenicom. Unesreenome treba davati sredstvo protiv bolova. Prilikom stavljanja unesreenog na nosila, paljivo ga prihvaaju barem etvorica - stavivi ruke s dlanovima okrenutim prema gore ispod njegova tijela. U trenutku podizanja svi dlanovi moraju biti u istoj visini. Unesreenoga treba paljivo spustiti na transportno sredstvo. Pri tome se ozljeeni dio ne smije niti najmanje pomaknuti. Imobiliziranog bolesnika ne smije se premjetati na druga nosila. ovjek s ozlijeenom kraljenicom nerijetko teko pokree ruke ili noge lijeve i desne strane tijela. Za imobilizaciju se moe upotrijebiti svaki prikladan materijal (daice, kuhae, letve, grane, skije i tapovi, puka, opasa i marama) te predvieni pribor prve pomoi. POZOR! Najprije se svlai odjea sa zdravog dijela tijela, a tek onda s onoga gdje je uoena ozljeda. Imobiliziranog bolesnika treba uz najveu panju odvesti lijeniku.
Ako se ne oekuje medicinska pomo obradite zatvorene prijelome to je prije mogue nakon ozlijeivanja tako to ete izravnati ozlijeeni ekstremitet (polagano i snano povui dijelove ekstremiteta iznad i ispod mjesta prijeloma kako bi se rubovi slomljene kosti spojili) i nakon toga ga imobilizirati cijelom njegovom duinom. Kao materijal za imobilizaciju mogu vam posluiti komadi drveta, smotuljci novina, skijaki tapovi i sl. Izmeu imobilizacijskog materijala i koe stavite neki materijal (mahovina je najbolja) kako ne bi uzrokovali dodatnu bol pritiskom materijala na ekstremitet.
Ako nije dostupan nikakav imobilizacijski materijal priveite ozlijeeni ekstremitet uz tijelo. U prirodne upljine izmeu ekstremiteta i tijela stavite obloge kako bi ozlijeeni dio stalno bio u jednom poloaju. Ekstremitet privrstite za tijelo ispod i iznad mjesta prijeloma i ispod najblieg zgloba. Za privrivanje koristite mekane materijale. Osigurajte da se imobilizacijski materijali ne postavljaju direktno na mjesto prijeloma ili da vorovi koje ste napravili ne pritiu ozlijeeni ekstremitet. Povremeno provjeravajte cirkulaciju krvi u ekstremitetu.
ok
ok moe ubiti ovjeka. Kako bi to sprijeili morate brzo djelovati. Simptomi su hladna i vlana koa, slabost, vrtoglavica ili klonulost, plitak i brz puls, mogua pojava ei, povraanje ili nesvjestica, koa je blijea nego normalno, esto sivkaste boje te gubitak boje usnica. Ozbiljno krvarenje, gubitak tjelesnih tekuina zbog tekih opekotina, uestalog povraanja ili proljeva moe dovesti do stanja oka. Ostali uzroci mogu biti udar elektrine struje i srani udar. Osigurajte unesreenog i ne uzbuujte ga ili pomiite vie nego je to potrebno. Ako je pri svijesti, polegnite ga na lea na tlo i podignite mu noge oko 30 cm od tla. Otkopajte mu odjeu koju nosi na sebi kako ga ne bi stezala. Prioritet je poveati dotok krvi u vitalne organe. Nemojte mu dati nita za jesti ili piti. Pokrijte unesreenog kako bi ga utopliti, ali nemojte ga jo dodatno zagrijavati. Provjeravajte disanje i puls te lijeite ozlijede ako ih ima. Ako je unesreeni u nesvijesti mogu se pojaviti povraanje i znaci oslabljenog disanja. Budite spremni unesreenom dati umjetno disanje "usta-na-usta" i masau srca. Mogue je da e stanje oka potrajati due vrijeme. Nemojte unesreenog nepotrebno pomicati i osigurajte da se odmara. Ako budete smireni i prisebni, pacijent e osjetiti da se brinete za njega i odgovorit e vam. Nikada ne ostavljajte osobu u oku preputenu samoj sebi.
Udar elektrine struje

U tom sluaju treba postupiti oprezno i brzo. Najprije, unesreenoga treba iskljuiti iz strujnog kruga. Pri tome valja paziti da i sami ne postanete dio strujnoga kruga. Spasitelj treba nositi obuu od gume ili plastinog materijala. Vodenim povrinama (lokvama) pod naponom nikada ne prilazite s metalnim predmetom. Elektrini vod treba ukloniti iskljuivo s dugim, suhim drvenim tapom. Odmah poslije toga valja pristupiti mjerama reanimacije - sve dok ne stigne lijenika pomo. Ne doticati unesreenoga sve dok nije prekinut dovod struje. Simptomi: Moe doi do zastoja rada srca; grenje miia moe biti toliko snano da e odbaciti osobu na odreenu udaljenost. Opekline izazvane elektrinom strujom mogu biti mnogo dublje nego to e se uiniti na prvi pogled.
UDAR MUNJE Simptomi: rtva je obino oamuena ili u nesvijesti. Odjea moe biti zahvaena vatrom. Opekline od elektrine struje biti e mnogo ozbiljnije na mjestima gdje su bilo kakvi metalni predmeti doli u dodir s koom (npr. nakit). Tretman: Primjenite umjetno disanje i masau srca ako je potrebno. Moda e trebati due vrijeme ponavljati postupak oivljavanja. Oporavak esto nastupa neto kasnije.
Guenje i zastoji
Ako je dolo do zastoja disanja, uklonite bilo kakvo strano tijelo iz dinih puteva, prstima oistite usnu upljinu i osigurajte da jezik ne pada prema natrag. Primjenite umjetno disanje. Ako osoba moe udisati i kaljati, uvjerite je da pokua iskaljati ono to joj smeta u dinim putevima. Ako ne moe sama proistiti dine puteve primjenite Heimlichov zahvat (kod odraslih osoba). Heimlichov zahvat (slika 178.): Stanite iza osobe kojoj treba pomo i koja je pri svijesti te obavijte svoje ruke oko njenog struka. Stisnite aku desne ruke sa palcem prema unutra i pritisnite je iznad pupka i ispod prsne kosti. Dlanom lijeve ruke obuhvatite desnu aku. Nakon toga etiri puta snano povucite ruke prema sebi i gore. Ako ovaj postupak ne uspije, snano udarite dlanom etiri puta u lea izmeu lopatica i ponovite Heimlichov zahvat. Provjeravajte da li su dini putevi oieni. Ponavljajte postupak ako bude potrebno - nemojte odustati. Postavite unesreenu osobu koja je u nesvijesti na lea, sa glavom nagnutom (zabaenom) prema nazad. Kleknite preko nogu osobe ili pored nje, ruke stavite jednu preko druge iznad pupka i dlanovima okrenutim prema trbuhu. Prsti neka vam budu isprueni. Ispruenim rukama, radite brze pritiske prema trbuhu i u smjeru sredita prsnog koa. Pritisci moraju biti dovoljno jaki da izbace strano tijelo. Ako vam to ne uspije, okrenite unesreenog na bok i udarite 4 puta dlanom izmeu lopatica. Ponovite prethodno opisani pritisak na trbuh ako je potrebno. Samopomo Ako ste sami, primjenite Heimlichov zahvat tako to ete sami sebe pritisnuti o neki tupi predmet (npr. panj drveta ili naslonja stolice) (slika 179.). Posebni sluajevi Mala djeca: Okrenite ih naglavake drei ih jednom rukom za glenjeve, a dlanom druge udarite 4 puta izmeu lopatica. Osim toga, moete poloiti dijete potrbuke preko svojih koljena, pridravajui rukom dijete ispod prsiju, a glava neka im Slika 179. visi prema dolje. Dlanom ruke udarite po leima. Ako strano tijelo ne izae, primjenite Heimlichov zahvat koristei samo jednu ruku. Upotrijebite manji pritisak nego za odraslu osobu, a koji mora biti dovoljno snaan da izbaci strano tijelo iz dinih puteva. Dojenad: Upotrijebite puno manju snagu pri udarcu u lea. Ako strano tijelo ne izae, stavite 2 prsta jedne ili obje ruke izmeu pupka i donjeg dijela prsne kosti. Brzo pritiskajte prema trbuhu i gore. Postupak ponovite 4 puta. Trudnice: Dlanove ake postavite na sredinu prsne kosti i pritiskajte prema gore i unutra. Prevencija guenja Pritisak na prsa moe uzrokovati pomanjkanje zraka. Ako vas zatrpa lavina ili odron zemlje, unite sa rukama savijenim prema tijelu i jako uvuenim laktovima kako bi zatitili prsni ko. Penjau koji se posklizne i ostane visiti na uetu privezanom oko prsiju teko e biti disati u takvoj situaciji. U tom sluaju morate nai naina da malo otpustite ue kako bi smanjili pritisak na prsa. Ako se olupina vozila ne moe podii sa osobe zarobljene pod njom, upotrijebite neku polugu kako bi ju podigli i osigurali. Ulazak dima i plina u plua moe se sprijeiti postavljanjem fine mreaste tkanine preko ustiju i nosa. Unesreenima se mora omoguiti brz dolazak do svjeeg zraka. Izvucite unesreene na vilji teren ili upotrijebite respirator. Manjak kisika je opasan u sklonitima koja nemaju nikakvu ventilaciju. Loenje vatre unutar sklonita samo jo poveava rizik od trovanja ugljinim monoksidom. Unesreeni moraju doi do svjeeg zraka.
Slika 178.
Trovanje ugljinim monoksidom je smrtonosno u zatvorenim prostorijama i teko je otkriti prisustvo ovog plina. Simptomi odgovaraju onima kod predoziranja alkoholom: oslabljena memorija i prosuivanje te zanemarivanje opasne situacije. Kada koristite pe, osigurajte da prostorija ima adekvatnu ventilaciju. Kako bi ispitali da li u prostoriji ima dovoljno kisika, zapalite svijeu: ako plamen postane dui i vilji to je znak ozbiljnog pomanjkanja kisika: odmah ventilirajte prostoriju. Unesreeni moraju doi do svjeeg zraka.
Openito o trovanju
Nemojte poticati unesreenog na povraanje - to moe vie tetiti nego koristiti. Povraanje moe biti korisno samo onda ako je otrovna tvar pojedena ili popijena nakon vrlo malo vremena: u tom sluaju njeno gurnite prste do kraja drijela unesreenog. Povraanje nemojte poticati niti ako su u organizam unijete korozivne tvari, nafta (petrolej) ili razliita otapala. Pokuajte doznati to je unesreeni progutao. Opekotine oko ustiju mogu ukazivati na prisustvo otrih tvari. Unaprijed se morate informirati o svojstvima kemikalija kojima ste izloeni kao i adekvatnim sredstvima za pomo u sluaju nesree. Dini putevi moraju biti prohodni: postavite unesreenog u poloaj koji e mu to omoguiti. Pripremite se za sluaj da e unesreeni povraati, imati napadaje ili greve. Ako disanje prestane, dajte mu umjetno disanje, no izbjegavajte bilo kakve tragove otrovnih tvari oko ustiju unesreenog. Pomijeajte aj i drveni ugljen - sa milijekom i magnezijem, ako vam je dostupno. Ovaj protulijek absorbira otrovne tvari u probavnom sustavu. Neke biljke, npr. otrovni brljan, otrovni ruj i otrovni hrast, uzrokuju iritaciju koe. Dijelovi koe koji su bili u dodiru s ovim biljkama moraju se temeljito oprati sapunom i vodom. Odjeu skinite i operite. Upotrijebite alkohol kako bi neutralizirali ulje koje je preostalo na koi. Ako se pri rukovanju sa biljkama pojave ozbiljne reakcije, nemojte ruke pribliavati i stavljati na lice ili neke druge dijelove tijela sve dok ih temeljito ne operete. Osip ili otekline mogu utjecati na vae disanje, vid i mokrenje. TROVANJE Simptomi: Otrovi koji ulaze u dini sustav ili napadaju ivani sustav mogu uzrokovati pomanjkanje kisika i zastoj disanja. SRANI UDAR Simptomi: Jaka bol u prsima, kratak dah, nesvjestica/vrtoglavica, kolaps (gubitak snage), uznemirenost, jako znojenje, plavetnilo usana ili pojava modrih mrlja na koi. Tretman: Ako doe do prestanka disanja primjenite umjetno disanje te masau srca kada se izgubi puls.
Opekline
Razlikuju se po jaini i opsegu (od crvenila, mjehura, obamrlog tkiva do pougljenjenog tkiva). Jaina opekline ovisi o temperaturi predmeta i duini djelovanja topline na kou te o debljini i vlanosti koe. Vatru na zapaljenoj odjei ugasite tako da ne raspirujete plamen jo vie. Polegnite unesreenog na zemlju i zakotrljajte, pokrivajuji ga dekom. Uklonite s unesreenog dijelove odjee koji jo tinjaju (a koja ujedno zadrava toplinu) te nakit. Pokuajte smanjiti temperaturu polijevanjem opeenog tkiva vodom - drite opeklinu pod blagim mlazom tekue hladne vode oko 10 minuta. Nemojte na opeklinu stavljati antiseptina sredstva ili masti. Nastavite sa hlaenjem sve dok se vie nee osjeati bol na opeenom mjestu kada se prekine sa polijevanjem. Nemojte vie dirati opeeno mjesto osim to ete na njega staviti sterilnu tkaninu. Izmeu opeenih prstiju na rukama i nogama stavite komade tkanine kako bi sprijeili da se ne zalijepe jedno za drugo. Kasnije moete prokuhati u vodi koru nekog tvreg drveta (npr. hrasta ili bukve) i ohlaenu staviti na opeeno tkivo kako bi ga umirilo. Unesreenom dajte da pije mnogo tekuine u malim rashlaenim dozama u kojoj je otopljeno ajne liice soli ili sode bikarbone. Mjeavina se dobija stavljanjem navedene koliine soli ili sode bikarbone u pola litre vode. Vrste opeklina
Duboke opekline su pougljenjene ili bijele boje te se moe vidjeti tkivo i kosti. Povrinske opekline su puno bolnije. Mjehure (plikove) nemojte nikada namjerno buiti. Ako je opeeno lice ili vrat, pobrinite se da dini putevi budu slobodni. Opekotine uzrokovane vrelom tekuinom tretirajte isto kao i opekline od vatre. Opekline u ustima i grlu najee su uzrokovane vrelim plinovima, vrelim tekuinama ili korozivnim (nagrizajuim) kemikalijama. Unesreenom dajte male gutljaje hladne vode kako bi se opekline rashladile. Otekline u grlu mogu utjecati na disanje. Primjenite umjetno disanje ako je potrebno. Kod opeklina oiju, drite otvorenim one kapke i po oku polijevajte dosta tekuine
kako bi isprali kemikalije. Nagnite glavu unesreenog tako da isprane kemikalije ne dospiju u usta ili nos. Koristite mnogo vode kako bi razrijedili ili isprali korozivne kemikalije i odstranili odjeu. Nemojte pokuavati neutralizirati kiseline luinama ili obratno. Opekline uzrokovane tim sredstvima tretirajte kao i sve ostale opekline. Opekline nastale udarom elektrine struje ili munje tretirajte kao i opekline uzrokovane vatrom.
Veina opeklina uzrokovati e i ok. Namakanje opsenih opeklina hladnom vodom moe taj ok pojaati, no to je potrebno poduzeti kako bi se izbjeglo daljnje oteenje tkiva.
Sunanica
Nastaje uslijed prekomjernog izlaganja tijela sunevim zrakama. Bolesnik ima glavobolju, obuzima ga osjeaj malaksalosti i nesvjestice. Odgovara mu leei poloaj u debeloj hladovini s raskopanom odjeom i hladnim oblozima na vratu i prsima.
Zmijski ugriz
Ugriz neotrovne zmije ostavlja na koi trag u obliku vjenia. Ugriz otrovnice ostavlja dvije toke oko kojih se javlja plavo-ljubiasti prsten obrubljen crvenilom. Ako ste sigurni da se radi o neotrovnoj zmiji, dovoljno je oprati ranu sapunicom i toplom vodom i zatim je zaviti sterilnim zavojem. Bolesnika treba obavezno odvesti lijeniku. Nakon ugriza otrovnice, treba ruku ili nogu podvezati iznad mjesta ugriza. Da bi se sprijeio ulazak otrova u krvotok, skalpelom ili noiem (prethodno ugrijanim nad plamenom) zarezati na mjestu uboda u kri i tako omoguiti djelomino ispiranje otrova. Nekada se sugeriralo da ovjek s potpuno zdravim zubima moe bez opasnosti po svoj ivot isisati iz rane dio otrova i ispljunuti ga. Preporuljivo je sa sobom nositi serum antiviperinum i dati injekciju unesreenome. Bolesnika treba imobilizirati te brzo i paljivo transportirati u zdravstvenu ustanovu. Bolesnik ne smije hodati, a ovih uputa treba se strogo pridravati.
Ubod pele, ose i strljena

Ovi ubodi su bolni i neugodni. Ubodi vie strljena mogu biti smrtonosni. alac treba obavezno izvaditi. Na ubodeno mjesto dobro je prisloniti hladan metal (npr. no ili sjekiricu), a kasnije stavljati hladne obloge.
Utapljanje
Prva pomo sastoji se u tome da se davljenik to prije izvue iz vode. Zatim treba iz njegova organizma to prije izbaciti vodu. Da bi se to postiglo, davljenik se postavi glavom prema nie, presavijen preko koljena osobe koja prua pomo. Kada se davljeniku izbaci voda, pristupa se umjetnom disanju - stezanjem i oputanjem davljenikova grudnog koa. Tijekom davanja umjetnog disanja poeljna je i masaa srca (slika 180.). Simptomi: Lice, a posebice usne i uha, pomodre i nabreknu; na usta i nosnice poinje izlaziti fina pjena. Tretman: Nemojte pokuavati odstraniti tekuinu iz plua unesreenog. Zaponite s umjetnim disanjem to je prije mogue. Ako je unesreeni jo uvijek u vodi, poduprite njegovo tijelo i zaponite s umjetnim disanjem usta-nausta nakon to iz usne upljine uklonite sva strana tijela.
Slika 180.
Oivljavanje (reanimacija)
To je sloeni postupak kojim nastojimo vratiti unesreenoga u ivot. Primjenjuje se kod bolesnika u besvjesnom stanju kojem je prestalo disanje i rad srca (npr. kod utapljanja, udara groma, udara elektrine struje), a to stanje nije potrajalo due od 4 minute. Postupak se sastoji od naizmjeninog upuhavanja zraka u dine puteve metodama "usta na usta", "usta na nos" ili "usta na usta i nos" (praktino
kod djece), te vanjske masae srca ritmikim, snanim pritiskom (kod odraslih) na donju treinu prsne kosti unesreenog. [ Ako dvojica obavljaju reanimaciju, nakon jednog upuhavanja slijedi pet vanjskih masaa srca, naizmjenino do pojave spontanog disanja i rada srca. Pritom se promatra dizanje i sputanje prsnog koa prilikom upuhavanja zraka u dine puteve, kao i pojava pulsa na vratnoj arteriji, nakon pravilne masae srca. [ Ako reanimira jedan ovjek, tada nakon dva upuhavanja slijedi 15 snanih pritisaka na prsnu kost (masaa). Kod odrasloga treba pritisnuti prsni ko 60 puta u minuti, a kod djece 80, pritiui dlanom u srednjoj treini prsne kosti. Jaina pritiska PRIBOR I MATERIJAL na prsnu kost treba biti takva da se prilikom vanjske masae u odraslog ZA PRVU POMO ovjeka prsna kost sputa 4-5 cm, a u djeteta 2-3 cm prema kraljenici. 1 boica otopine joda KADA REANIMIRA JEDAN OVJEK omjer disanja i vanjske masae srca je 2 : 15 (poslije dva upuhavanja zraka, slijedi 15 ritmikih masaa srca). KADA REANIMIRAJU DVOJICA - omjer je 1 : 5 (poslije svakog upuhavanja zraka u dine puteve, slijedi 5 ritmikih pritisaka na prsni ko). [ POSTUPAK OIVLJAVANJA TREBA UPORNO PROVODITI DO POTPUNOG OPORAVKA UNESREENOG, ODNOSNO SVE DOK NE STIGNE LIJENIK. Onesvijetenog bolesnika koji die i radi mu srce, dovoljno je postaviti u desni boni poloaj (slika 181.). Crtei prikazuju kako se onesvijetenog koji lei na leima postepeno premijeta u tzv. "boni poloaj".
1 boica alkohola 1 kolut flastera 3 sterilne gaze veliine 1/4 m 2 1 gaza od 1 m 2 2 zavoja za prst (irine 5 cm) 2 zavoja za prst (irine 10 cm) 1 elastini zavoj 1 prvi zavoj 1 trokutna marama 1 paketi "hansaplasta" 1 paketi vate 3 sigurnosne igle "ziherice" 1kare 1 pinceta 1 povealo 1 krema za sunanje 1 Serum Antiviperinum (serum protiv zmijskog ugriza) Tablete protiv bolova (analgin i sl.) 1 tamne naoale 1 ilet Kramerove ine - 2 komada Esmarchova traka (platnena ili gumena) 1 boica tableta za proiavanje vode
Slika 181.
Kutija za noenje navedenog pribora
Openiti poremeaji
Male probavne smetnje su relativno beznaajne, no simptomi koji ukazuju na mngo ozbiljnija stanja ne smiju se ignorirati. Ako je hrana adekvatna, najbolje lijeenje je gladovanje tijekom jednog dana i odmaranje. Uzimajte dovoljno tekuine. Prehlade i groznice lijeite odmorom i aspirinom te pokuajte pronai uzroke. Ozbiljnija stanja kao upala plua, indicirana su upalom, groznicom, gubitkom daha, kaljem sa zeleno-utim ili krvavim ispljuvkom i boli pri disanju. Unesreenog utoplite i povremeno mu dajte gutljaj tople vode.
Bolesti
Infektivne bolesti su uzrokovane bakterijama (npr. kolera, dizenterija, tuberkuloza), virusima (prehlade, gripe, ospice/boginje) i rikecijama (npr. tifus). Malo je vjerojatno da e se ove zarazne bolesti pojaviti osim ako ih ve niste prije donijeli sa sobom ili dobili od ljudi na koje ste naili. Oni koji preivljavaju podloniji su bolestima koje se prenose vodom, insektima ili ivotinjama. Ondje gdje nisu dostupni nikakvi lijekovi, lijeenje se u velikoj mjeri oslanja na simptome i stvaranje to udobnije sredine za unesreenog.
Prevencija je bolja od lijeenja. Kako bi izbjegli izbijanje bolesti:
a) b) c) d) e) f) g)
pribavite sve adekvatne vakcinacije prije putovanja (ako ste u mogunosti), proavajte vodu za pie, perite ruke prije pripreme hrane ili jela, operite i ogulite voe, sterilizirajte pribor za jelo, pokrivajte izloene dijelove tijela kako bi smanjili rizik od ugriza insekata, operite i zadimite odjeu u kojoj se nalaze paraziti (npr. ui),
h) i) j)
operite se i pritom izbjegavajte gutanje vode, spaljujte sve ljudske izluevine, zatitite hranu i pie od muha i crva.
Izolirajte mjesta na kojima je dolo do izbijanja zaraznih bolesti. S ostalim lanovima grupe odravajte minimalne kontakte; prokuhajte sav pribor kojim se pacijent koristio; prekrijte rane i osjetljiva mjesta na tijelu unesreenog kako ne bi dolo do dodatne infekcije. Temeljito se operite nakon tretmana pacijenta. Zatitite se od kapljica prilikom kihanja ili kaljanja pacijenta. Posebno obratite pozornost na mjesta gdje ete odlagati izmet pacijenta, kako bi sprijeili daljnje irenje zaraze, odnosno da do istog dou ivotinje.
Prokuhajte svu vodu, ak i onu za pranje zubiju. Prekrijte rane te izbjegavajte stajanje u vodi u opasnim podrujima. Najrairenije bolesti u svijetu Leptospiroza: iri se pomou glodavaca i zaraenom vodom. Uzrokuje ozbiljnu uticu. U organizam najee prodire preko rana ili opekotina, odnosno preko zaraene vode. Simptomi: pojava utice, pospanost, groznica. Lijeenje: Penicilinom i Tetraciklinom. Zarazni hepatitis: Prenosi se zaraenim izmetom ili urinom. U organizam ulazi pomou zaraene vode te preko otvorenih rana na koi. Simptomi: Munina, gubitak apetita, bolovi u trbuhu. Koa obino poprima ukastu boju. Lijeenje: Odmor i dobra njega najbolji su oblici lijeenja. Poliomijelitis: iri se pomou zaraene vode za pie. Simptomi: Paraliza. Lijeenje: Vrui oblozi na miiima i dobra njega. Bacilna dizenterija: iri se pomou muha, zaraene vode i kontaktom sa izmetom koji sadri bacile. Simptomi: Krvavi izmet, iznenadno povienje tjelesne temperature. Lijeenje: Antibiotici, odmor, mnogo tekuine kako bi izbjegli rizik od dehidracije koja nastaje uslijed gubitka tjelesnih tekuina. Trbuni tifus: Uzrokuje ga bacil salmonele. Simptomi: Slini kao i kod dizenterije, uz glavobolju, bolove u trbuhu, groznicu, gubitak apetita, bolove u ekstremitetima i delirina stanja. Lijeenje: Antibioticima i cijepljenjem koje e sprijeiti zarazu. Kolera: Opasnost koja se pojavljuje svugdje u nehigijenskim sredinama. Simptomi: Povraanje, gubitak pulsa u predjelu zgloba ake, hladna i vlana koa te grevi miia. Zatita: Moe se postii redovitim cjepljenjem protiv kolere. Bolesti toplih krajeva Bolesti koje se prenose vodom Bilharzia: Bolest crijeva ili mokranog mjehura uzrokovana endeminom, mikroskopskom vrstom crva koji je karakteristian za dijelove Afrike, Arabije, Kine, Japana i Sjeverne Amerike. U organizam ulazi putem zarane vode za pie ili preko otvorenih rana na koi. Simptomi: Iritacija urinarnog trakta. Lijeenje: Niridazol u preporuenim dozama. Trakavica: U organizam ulazi putem zaraene vode ili preko otvorenih rana na koi (obino na stopalima). Larve trakavice mogu uzrokovati i upalu plua. Trakavica ivi u crijevima. Simptomi: Anemija i opa malaksalost. Lijeenje: Uz odgovarajue lijekove u preporuenim dozama, prokuhana paprat je vrlo moan preparat za uklanjanje trakavica. Amebna dizenterija: Prenosi se preko zaraene vode i neprokuhane hrane. Simptomi: Umor, tromost. Moe doi do povienja tjelesne temperature. Stolica moe biti tvrda, ali e imati izrazito neugodan miris te e biti vidljvi tragovi krvi i crvene sluzi. Lijeenje: Mnogo tekuine, odmor i adekvatni lijekovi.
Bolesti koje se prenose insektima Kako bi smanjili bilo kakav rizik, prekrijte izloene dijelove koe, spavajte pod mreom protiv komaraca, koristite sredstva za odbijanje insekata i nemojte kampirati u blizini movara ili stajae vode. Uzimanje odgovarajuih lijekova prije odlaska na put ili u opasna podruja, mogu vas zatititi od malarije. Malarija: Nije ograniena samo na tropska podruja. Prenosi se preko sline enke anofeles komarca. Ova bolest ubija u prosjeku oko milijun ljudi godinje samo u Africi. Simptomi: Povratna groznica. Iako se znoji, pacijent osjea intenzivnu hladnou i ima jake napadaje drhtavice. Pojavljuje se jaka glavobolja, slabost i povraanje koje prati groznicu koja dodatno oslabljuje i umara pacijenta. Lijeenje: Lijekovi protiv malarije kod kojih treba precizno slijediti upute za uzimanje. Preventivno uzimanje lijekova prije odlaska u opasna podruja. Denga: Prenosi je komarac. Protiv ove bolesti nema vakcine niti lijeka. U prvom redu treba poduzeti sve mjere da ne budete ugrieni od strane komaraca. Simptomi: Osip, glavobolja, groznica, vrlo jaka bol u miiima i zglobovima. Za potpuni oporavak ponekad je potrebno vie tjedana. uta groznica: Prevladava u Africi i Sjevernoj Americi. Simptomi: Glavobolja, krvarenje iz nosa, munina i groznica. Srani puls moe biti usporen. Kod ozbiljnih sluajeva javlja se bol u nogama, leima i vratu. Ubrzano oteenje jetre moe dovesti do utice i otkazivanja rada bubrega. Lijeenje: Odmor i njega. Protiv ove bolesti nema uinkovitog lijeka. Pobrinite se za vakcinaciju prije odlaska na put. Tifus: Spada u grupu zaraznih bolesti koje se obino prenose muhama, krpeljima i sitnim parazitima. Simptomi: Glavobolja, zatvor stolice, kolaps, bol u leima i kaljanje, nakon ega slijedi groznica, blagi delirij te osip u obliku malih crvenih tokica. Srani puls takoer moe biti usporen. Lijeenje: Antibiotici. Takoer je dostupna i vakcinacija. Mali paraziti koji se uvlae pod kou, npr. larve obada, moraju se ukloniti prije nego stvore uvjete da daljnju infekciju. Ova stovrenja odstranite uz pomo igala, a na inficirano podruje stavite antiseptiku mast. Oboljenja toplih krajeva Toplotni grevi: Ovo je esto prvi znak sunanice. Simptomi: Plitko disanje, povraanje, vrtoglavica. Lijeenje: Odmarajte se u hladu. Pijte vodu koja je malo zasoljena (prstohvat soli na pola litre vode). Sunanica: Uzrokovana je duim izlaganjem suncu i vlazi. Takoer se moe pojaviti i bez direktnog izlaganja suncu. Simptomi: Blijedo lice, hladna i vlana koa, slab puls; osjeaj slabosti, vrtoglavica I mogui grevi. Nakon svega moe uslijediti delirij ili nesvijestica. Lijeenje: Kao i kod greva. Toplotni udar: Ovo je najozbiljnija posljedica izlaganja sunevoj toplini. Simptomi: Vrua, suha koa; pocrvenjelo, grozniavo lice, ali nema pojave znojenja. Tjelesna temperatura raste, puls je brz i jak. Jaka glavobolja koju esto prati povraanje. Nakon svega moe uslijediti nesvijestica. Lijeenje: Legnite u hlad, glava i ramena neka budu lagano podignuti. Skinite vanjsku odjeu. Tijelo ohladite namakanjem preostale odjee na sebi sa mlakom (ne hladnom) vodom i ventiliranjem. Nemojte tijelo potpuno uroniti u vodu - ve njome lagano poprskajte pacijenta. Kada se povrati svijest, unesreenome dajte gutljaje vode. Kada se tjelesna temperatura vrati na normalu, unesreenome zamijenite odjeu i pobrinite se da mu bude toplo. Uranjanje unesreenog u hladnu vodu moe biti jako opasno, no u ekstremnim sluajevima kada postoji opasnost od smrti ili oteenja mozga, to moe biti jedini nain koji treba primjenjiti kada se primjete efekti poetnog ohlaivanja tijela. U tom sluaju unesreenog je potrebno polagano sputati u vodu. Unesreenom dobro izmasirajte ekstremitete kako bi se pojaala cirkulacija krvi. Izvucite unesreenog iz vode im se tjelesna temperatura spusti. Pokrijte unesreenog ako pone drhtati.
Opasnosti u hladnim klimama Dugo izlaganje hladnoi opasno je bilo gdje u svijetu. Hipotermija: Gubitak tjelesne temperature uzrokovan izlaganjem hladnoi. Obino nastaje uslijed pretjeranog umaranja, neadekvatne odjee ili sklonita, nedostatka hrane te neznanja i nedovoljne pripremljenosti. Mokra odjea ili kupanje u hladnoj vodi samo e to pospjeiti, kao i depresivnost, stres te ozlijede koje vas usporavaju. Simptomi: Iracionalno ponaanje, iznenadne erupcije energije nakon kojih slijedi malaksalost, usporenje refleksa i iznenadni nekontrolirani napadi drhtavice, nedostatak koordinacije, glavobolje, mutan vid i bolovi u trbuhu, kolaps ili nesvijestica. Lijeenje: Sprijeite daljnji gubitak topline. Zatitite se od bilo kakvih padavina. Zamijenite mokru odjeu suhom, jedan po jedan dio. Pokraj unesreenog postavite izvore topline (npr. zagrijano kamenje). Postavite ih na trbuh unesreenoga iznad pupka, na donji dio lea, ispod pazuha, na stranji dio vrata, zglobove ake i izmeu butina. Unesreenom dajte tople napitke i zaeerenu hranu, ali samo kada je potpuno pri svijesti. Nemojte mu davati bilo kakva alkoholna pia. Pacijent nije izljeen ako mu se snizi tjelesna temperatura: za potpuni oporavak potrebno je vrijeme. Ako se tjelesna temperatura brzo gubi - isto tako brzo morate ponovno zagrijati unesreenog. Ako se tjelesna temperatura sporo gubi - unesreenog morate sporo zagrijavati. Ozebline: Nastaju kada se smrzne koa i meso. Pogoeni su svi izloeni dijelovi tijela I podruja daleko od srca: ruke, stopala, lice. Prvi znaci ozeblina obino su osjet bockanja, nakon ega se na koi koja je utrnula pojavljuju krpice nalik na vosak. Prevencija: Konstantno pratite simptome: odmah poduzmite odgovarajue mjere na prvi znak utrnule koe. Unesreeni neka na licu radi grimase kako bi odrao miie u pokretu, takoer neka mie rukama i lupa nogama (stopalima). Nikada ne izlazite van bez odgovarajue odjee. Izbjegavajte se namoiti. Nikada ne dotiite metal golim rukama. Izbjegavajte sluajno prolijevanje nafte (petroleja) po izloenim dijelovima tijela (koi) na temperaturama niim od 0C. Lijeenje: Ozebline obino pogaaju izloenu kou: zagrijte ozeble dijelove tijela (moda e biti bolno kada se ozeblina odmrzne). Duboke ozebline potrebno je postupno odmrzavati toplom vodom one temperature koju va lakat moe ugodno podnijeti. Nemojte kou trljati snijegom ili ju izloiti toplini pokraj otvorene vatre. Zatitite zahvaene dijelove tijela od daljnjih ozlijeda. Daljnje smrzavanje prouzroiti e plikove koji se mogu pretvoriti u ireve. Nemojte buiti plikove i nikada ne trljajte zahvaena podruja. Koristite se toplinom tijela kako bi unesreenog postupno zagrijavali; ako se pritom javi jaka bol to znai da je zagrijavanje bilo prebrzo. Snijeno sljepilo: Ovo je oblik privremenog sljepila. Moe se pojaviti i kod oblanog vremena uslijed jake danje svjetlosti, odnosno kada nema izravne suneve svjetlosti. Simptomi: Oi postaju osjetljive na blijetanje; oi poinju mirkati i naprezati se. Vid poprima ruiastu/crvenu nijansu. Javlja se osjet kao da imate pijeska u oima. Lijeenje: Otiite na tamno mjesto i zaveite oi. Na elo stavite vlaan i hladan oblog. Stanje e se samo od sebe popraviti. Rovovska bolest stopala: Nastaje kada su vam stopala due vrijeme vlana, hladna, odnosno bila umoena u vodu. Kako bi to sprijeili pobrinite se da su vam stopala uvijek suha, nosite obuu koja vam dobro pristaje te vjebajte stopala i noge. Simptomi: Trnci u stopalima i osjet bockanja, nakon ega slijedi obamrlost uz otro bodenje. Stopala poprimaju ljubiastu boju uz nastajanje oteklina i plikova. Lijeenje: Osuite stopala, nemojte trljati ili buiti plikove. Podignite noge od tla i zagrijte stopala. Nemojte upotrebljavati umjetne izvore topline. Nemojte masirati stopala. Odmor i zagrijavanje su najuinkovitije lijeenje. Medicina iz prirode Prirodni lijekovi se mogu koristiti kada su iscrpljene sve medicinske zalihe ili kako bi dopunili postojee. Mokraa (urin) se moe koristiti kao antiseptiko sredstvo za ispiranje rana. Larve (liinke) e zadrati ranu otvorenom i istom sve dok se unesreenom ne prui bolja medicinska pomo (pritom pazite da ne ponu prodirati zdravo tkivo).
Priprema biljaka Mnogi suvremeni lijekovi dobijaju se iz biljaka, no ti procesi su kompleksni i pokuaji da se takve biljke primjene u lijeenju mogu biti vrlo opasni. Ono to je ovdje prikazano je popis biljaka i njihova medicinska primjena kojoj mogu posluiti uz jednostavne pripreme. Nuno je paljivo identificirati biljku. Ope je pravilo da su biljke najuinkovitije u vrijeme cvijetanja. Razliiti dijelovi biljke mogu imati razliitu primjenu. Vee i jae doze prirodnoga lijeka mogu napraviti vie tete nego koristi. Za pripremu napitaka: isjecite i izmrvite biljku, preko smjese polijte kipuu vodu, promjeajte i ostavite da se ohladi. Otopinu ne trebate cijediti jer e biljke potonuti na dno posude. Ako ne moete prokuhati vodu, posudu do pola napunite hladnom vodom i ostavite na suncu da se zagrije. Preporuljivo je koristiti oko 30 grama bilja na pola litre vode. Ako nemate vode i nema sunca, isiite ili savaite lie kako bi iscijedili sokove. Ono to je ostalo od lia odbacite. Za pripremu kuhanog soka od bilja: isjecite, ostruite i zgnjeite korjenje. Smjesu potopite u vodi (aku korjenja na pola litre vode) i neka tako stoji pola sata. Nakon toga otopinu prokuhajte i neka kljua sve dok se koliina tekuine ne smanji za jednu treinu. Stabljiku i lie zgnjeite rukama, kamenjem ili drvenim tapovima dok ne dobijete sonu kau. Sok iscjedite izravno u ranu, a ostatak kae rairite oko inficiranog podruja. Preko svega stavite veliki list i priveite. Za pripremu toplih obloga: Zgnjeite korjenje, lie ili itavu biljku i oblikujte plosnati jastui. Ako je smjesa presuha dodajte malo vode. Primjenite ovakav oblog na ozlijeeni dio tijela te pokrijte velikim listom. Uvrstite oblog. Prirodni lijekovi Biljka Za zaustavljanje krvarenja:
Velika puhara (gljiva) Trputac
Primjena
u obliku obloga zgnjeeno lie u obliku obloga
Za uklanjanje osipa, smirivanje upala i ienje rana:

Slijedei prirodni lijekovi su za vanjsku primjenu u obliku namakanja ozlijeenog dijela tijela 2 do 3 puta na dan ili ako je potrebno u obliku obloga. kuhani sok od korjenja; za rane od ivotinjskih ugriza primjenite iak zgnjeeno sirovo korjenje i sol Mijakinja (samonikla biljka) sok iscjeen iz listova koji se stavlja izravno na ranu Gavez kuhani sok od korjenja kao oblog Kiseljak zgnjeeno lie Bazga sok iz lia koji se stavlja izravno na ranu Hrast kuhani sok od kore Kaiak zgnjeeno lie Loboda zgnjeeno lie Vrati (porodica glavoika) zgnjeeno lie Potoarka (vrsta salate) sok koji se stavlja izravno na ranu
Za groznice:
Ove biljke potaknuti e znojenje koje e zaustaviti groznicu. Bazga napitak od cvijeta i ploda Lipa napitak od cvijeta
Za bolove i povrede:
Vanjska primjena. Breza Boraina iak Mijakinja (samonikla biljka) Gavez Brusnica Kiseljak Loboda Vrati (porodica glavoika) Vrba Kravaac (Trubaljika, Anzelika) napitak od lia napitak od cijele biljke, osim korjenja kuhani sok od korjenja napitak od cijele biljke, osim korjenja kuhani sok od korjenja koji se stavlja na oteklinu napitak od lia i ploda zgnjeeno lie (za povrede) zgnjeeno lie koje se stavlja na povredu zgnjeeno lie koje se stavlja na povredu kuhani sok od kore (za glavobolje) kuhani sok od korjenja
Za prehlade, bolno grlo i dine smetnje: Biljka Primjena
Borovnica Boraina iak Gavez Hren Lipa Kopriva Hrast Trputac Vrba
napitak od lia i ploda napitak od cijele biljke, osim korjenja kuhani sok od korjenja napitak od cijele biljke sirovi korjen napitak od cvijeta napitak od lia kuhani sok od kore; koristite za ispiranje grla napitak od lia i stabljike kuhani sok od kore kuhani sok od ploda napitak od lia napitak od lia kuhani sok od cijele biljke napitak od korjena napitak od cijele biljke, osim korjena, sa zdrobljenim drvenim ugljenom
Za eluane smetnje:
Borovnica Paprat Kupina Maslaak Hren Menta (Metvica)
Za proljev:
Uzimajte u dva do tri navrata dnevno sve dok se simptomi ne povuku. Borovnica kuhani sok od ploda Lisiina (Rumenika) napitak od cijele biljke, osim korjena Kupina napitak od lia ili kuhani sok od ploda Brusnica kuhani sok od ploda Veliki bedrinac (Pimpinella napitak od lia saxifraga) Ljeska (Ljenjak) napitak od lia Menta (Metvica) napitak od cijele biljke, osim korjena Hrast kuhani sok od kore Trputac napitak od lia i stabljike
Za zatvor (probleme sa stolicom):

utika (utikovina) Maslaak Bazga Oskorua Orah iscjeeni sok iz ploda kuhani sok od cijele biljke iscjeeni sok iz ploda iscjeeni sok iz ploda kuhani sok od kore
Za hemoroide:
Za vanjsku primjenu, dva do tri puta dnevno. Borovnica iscjeeni sok iz ploda Hrast kuhani sok od kore Trputac iscjeeni sok
Za crijevne parazite:
Paprat Vrati (porodica glavoika) napitak od korjenja napitak od lia i cvijeta, koristite umjereno u malim koliinama
NEKI KORISNI BILJNI PREPARATI Glavobolje: Od lia i kore vrbe moe se dobiti kuhani sok koji sadri salicin, sastavni dio aspirina. Zarastanje: Iscjeeni sok od lia mijakinje (samonikle biljke) pomae obnovu tkiva. Korjen jagode sadri tvar koje pomae ienju zubi. Kora breze se moe destilirati (ocijediti) kako bi se dobila smola koja pomae pri smirivanju reakcija na koi.
Slika 182.
RUKSAK
Kada se ide na taborovanje, bivakovanje, hodnje i sline odlaske u prirodu, osobnu opremu nosite u ruksaku. Ruksak treba dobro pristajati na ramenima i leima, treba biti nepropusan, vrst i izdrljiv. Ruksak s vanjskim metalnim okvirima je najbolji: iako je tei i moe zapeti o grane, moe ponijeti nezgrapan i velik teret, pa ak i ozlijeenu osobu (slika 182.). Okvir bi trebao omoguavati koliki toliki prostor izmeu ruksaka i vaih lea kako bi se sprijeilo dodatno znojenje. Najbolji su boni depovi ruksaka oni koji se zatvaraju patent zatvaraem.
Pakiranje opreme
Kod pakiranja stvari u ruksak treba se pridravati ovih pravila: (slika 183.) Posuda 1. Svaki predmet u ruksaku mora imati svoje Pribor za stalno mjesto. 2. Na dno ruksaka koji dolazi na higijenu Konzerve lea treba staviti jednu deku, torbicu s odjeom i (hrana) rubljem (meke stvari) da ruksak ne ulja lea. 3. Razni alati i ostalo Na dno ruksaka stavljaju se stvari koje na hodnji nisu potrebne, a naroito su teke. 4. U sredinu Cipele Odjea Odjea, ruksaka stavljaju se torbica s raznim priborom. 5. Konzerve e (rublje) vrea za (hrana) Slika 183. U depove ruksaka treba staviti stvari koje su spavanje sitne, ali uvijek potrebne na putu. 6. Sasvim izvana na ruksak stavlja se druga deka, kina kabanica, porcija za jelo i uturica za vodu. 7. Na ruksaku mora biti sve dobro pritegnuto i vrsto zakopano, tako da on ini kompaktnu cjelinu. 8. Poeljno je da osim ruksaka i transportne torbe objeene preko ramena ne nosite nikakvu drugu prtljagu. Ruke moraju biti potpuno slobodne. Ako je vlano/mokro pakirajte stvari u plastine vreice. ator i teke stvari (npr. radio) idu na vrh, ali nemojte da vam ruksak bude previsok jer e vam biti teko odravati ravnoteu po jakom vjetru. Kvarljivu hranu drite u konzervama i zatvorenim staklenkama.
Kina kabanica Odjelo (rublje) Posuda Odjea
ORGANIZIRANJE KAMPA
Ako meu grupama (skupinama) onih koji preivljavaju ne postoji zapovjedna struktura, uspostavite organizacijski odbor koji e imati striktne odgovornosti. Dnevni raspored je vrlo bitan za obavljanje dnevnih poslova. Svatko tko je sposoban mora sudjelovati u obavljanju onih teih ili neugodnih poslova, osim ako su vjetine pojedinaca vrlo upitne to moe dovesti do gubitka njihovih sposobnosti.
Bavljenje nekim poslom otklanja dosadu i odrava moral. Invalidima treba dodijeliti lagane i prikladne poslove. U svako vrijeme u kampu se netko treba nalaziti tko je sposoban koristiti signale ako se pojavi spasilaki zrakoplov ili helikopter. Ako vas nema dovoljno izbjegavajte udaljavanje iz kampa sami. Idite najmanje u parovima. Nona okupljanja doprinjeti e disciplini i omoguiti provedbu kratkog brifiranja i diskusije o novim strategijama. Dosada moe biti vrlo opasna za one koji preivljavaju sami tako da se svakodnevno trebaju odrediti neki ciljevi bilo iz praktinih razloga ili iz zabave. Uobiajena rutina doprinosi boljem moralu. Higijena u kampu Dosljedno odravanje higijene potrebno je prakticirati u kampu.
Postavljanje kampa
Zahodi i mjesta za nudu moraju se postaviti nizbrdo od kampa (ili na dostatnoj udaljenosti) te daleko od mjesta sa zalihama vode kako bi se izbjegao rizik zagaenja. Odredite mjesto za prikupljanje vode za pie. Osigurajte da nitko ne obavlja poslove pranja iznad tog mjesta. Nie od njega odredite mjesto za ispiranje i pranje vea, a jo nie od toga mjesto za ienje i pranje pribora za kuhanje.
Zahodi i odlagalita smea trebali bi biti udaljeni od kampa - po mogunosti - niz vjetar, ali ne toliko daleko kako bi bilo neprikladno odlaziti do njih. Raskrite puteve prema tim mjestima kako bi bili lako dostupni. Nikada ne obavljajte nudu u blizini zaliha pitke vode. ak i ako ste jedini u situaciji preivljavanja, iskopajte zahod. Nemojte upotrijebljavati dezinfekcijska sredstva nakon nude izmet prekrijte zemljom. Napravite pokrov za zahod koji e sprijeavati pristup muhama i redovito ga mijenjajte. Ako se ponu iriti neugodni mirisi iz zahoda, iskopajte novi. Stari zahod potpuno zatrpajte, a stara drva za pokrov spalite. Duboki zahod (slika 185.): Iskopajte rupu dubine 1,25 m i irine 45 cm. Obloite stijenke rupe balvanima, kamenjem ili zemljom do vrha. Zaepite sve pukotine i otvore izmeu balvana ili kamenja. Preko rupe postavite balvane i ostavite samo rupu za obavljanje nude. Balvane pospite Slika 184. piljevinom kako bi zatvorili procjepe i prosotre izmeu njih i odvratili muhe. Otvor za nudu zatvarajte drvenim poklopcem, plosnatim kamenom ili velikim listom na kojeg poloite kamenje kako ne bi odletio (slika 184.). Uriniranje: Iskopajte rupu dubine 60 cm. Tri treine rupe ispunite velikim kamenjem povrh kojih nanesite sloj zemlje i u kojeg ete zapiknuti lijevak napravljen od kore drveta (slika 186.). Mjesto za spaljivanje: Smee se mora spaljivati. Vatru palite u podruju gdje ste napravili zahode i to u velikim limenim kantama (bavama). Neizgorene ostatke spalite u prethodno pripremljenim rupama u zemlji.
Slika 185.
Slika 186.
Disciplina u kampu
Nemojte pripremati mamce za lov divljai u kampu: krv, iznutrice i kou ostavite u podruju zamki, a ne u kampu. Hranu uvajte pokrivenu i podignutu iznad zemlje. Mijenjajte pokrove (poklopce) na posudama odmah nakon to ih ispraznite. Odjeu i opremu slaite na mjestima gdje se nee moi navlaiti ili zapaliti. Neka sve bude uredno sloeno. Objesite prljave predmete i pribor za kuhanje na drvene motke i grane drvea. Nikada ne ostavljajte vatru bez nadzora.
Sapun
Pranje sapunom ini kou manje otpornom na vodu i podlonijom za bakterije i mikrobe. Ipak, sapun je bolje antiseptino sredstvo nego mnoga druga, kao na primjer jod, koji unitava tkivo. Idealan je za ienje ruku prije rukovanja sa priborom za prvu pomo. U svakom sluaju probajte sauvati to vie zaliha sapuna. Izrada sapuna: Potrebna su vam dva sastojka - ulje i luina (alkali). Za ulje vam moe posluiti ivotinjski ili biljni loj, ali nikako ne mineralni. Luina se moe dobiti sagorijevanjem drveta ili morskog korova kako bi nastao pepeo. Za izradu sapuna, isperite pepo vodom, procijedite i kuhajte zajedno s uljem. Neka se kuha u kljualoj vodi sve dok preostala tekuina ne ispari. Neka se smjesa ohladi. Ovakav sapun nije antiseptian. Kako bi to postao, dodajte korjen hrena ili borovu smolu. Prevelika koliina luine u mjeavini suiti e kou koja e tako biti preosjetljiva (bolna).
ivotinjski produkti
Koa i krzno: Pravilno obraena koa je mekana, jaka, otporna te se nee brzo pokidati. Koa ima dobru toplinsku izolaciju i propusna je za zrak i vodena isparavanja. Sa koe treba skinuti krzno kada izraujete mokasine (lagane cipele), sklonita, vezice, kaieve, vree za vodu ili kanue (amce), no ostavite ga za izradu tople odjee, posteljine ili podloge za zemlju. Struganjem koe, uz uporabu kosti s otrim rubom, kremena ili drveta, odstranite masnoe i svaki komadi mesa. Pazite da ne zasijeete kou
ili krzno. U "ienju" koe mogu vam pomoi i mravi i ostali insekti ako ju ostavite rasprostrtu na zemlji. Pritom pazite da ne ponu nagrizati samu kou. Kako bi osuili kou rastegnite je to je vie mogue tako da bude napeta i ostavite na suncu. Trljanje soli i drvenog pepela u kou moe vam pomoi u tom procesu. Nemojte dopustiti da se koa navlai sve dok proces suenja nije zavren. Ako ima vrlo malo sunca ili ga uope nema, kuu suite iznad/pokraj vatre. Za to koristite samo toplinu i dim te je drite dalje od isparavanja prilikom kuhanja hrane. Vezice i bievi: Izreite kratke vezice direktno od koe, po njenoj duini. Kako bi dobili veu duinu izrezujte ih u spiralu, pazei na jedanku irinu, kako bi izbjegli nastajanje slabih toaka na vezicama. Tetive kao niti: Jaki miii nogu i glavne tetive mogu se osuiti i koristiti kao niti (konci, ice), tetive luka, kratki konopci i uvrenja za vrhove strijela. Tetive su nalik na jake, bijele trake koje su ljepljive ako su mokre te se teko sue. Mjehur: Mjehur, kao i eludac velikih ivotinja, moe vam posluiti kao spremnik za vodu. vrsto sveite sve otvore mjehura ili eluca kako ne bi proputao.
Gdje postaviti ator ?

Povien teren. ator je najbolje podii na povienom mjestu. Nije potrebno da to bude breuljak, ve mala uzvisina koja e, u sluaju kie, omoguiti otjecanje vode. Svjetlo i sjena. Ne valja taborovati na mjestu bez drvea i sjene, a isto tako ni u dubokoj sjeni. ator treba biti u blizini ume ili umarka, ali ne u samoj umi ispod drvea jer e nakon kie jo sat - dva kapljice padati po atoru. Pod drveem ima i vie insekata. Najbolje je ator postaviti na mjesto koje je ujutro i cijelo prijepodne obasjano suncem, kako bi se ator brzo osuio od jutarnje vlage. Ulaz atora neka bude okrenut prema suncu. Nikada ne podiite ator: ispod visokog drveta (opasnost od groma!): u gustoj travi (visoka i bujna trava najpouzdaniji je znak da je tlo vlano): pored mravinjaka: u koritu presuenog potoka: na ilovai: u jarugama i vrtaama. ator mora biti zatien od vjetra (umom ili padinom), a u blizini mora biti pitke vode i dovoljno suharaka za loenje (ukoliko ne kuhate na plinskom ili benzinskom kuhalu).
Podizanje atora
Najprije treba ator rastaviti i provjeriti da li su svi konopci i "abice" za natezanje u redu. Tada ga podignemo na okomite motke. Nakon toga zabiju se prednji i stranji kolii, zatvore se atorska vrata pa se uvrste prednja dva kolia koji zateu krov. Nakon njih zategnu se dva stranja pa tek onda kolii u sredini. Na kraju se zabiju kolii koji napinju okomite stijenke atora i uvruju atorski pod.
Dobro postavljen ator

Krila moraju biti lijepo nategnuta i glatka, bez ikakvih nabora, jer su tako otpornija protiv kie. Tjeme atora mora biti ravno, a ne da bude nalik na "konjsko sedlo". Krila moraju biti skopana, kako bi se mogla lako otkopavati i zakopavati (odnosno vezati). Donji rubovi atora moraju svuda naokolo doticati zemlju. Kolii moraju biti vrsto zabijeni pod kutem od 60 kako ih vjetar ne bi iupao.
Vana atorska pravila

1. Ne dirajte krov atora za vrijeme kie. Svako tanje atorsko platno na tom e mjestu proputati vodu. 2. Podignuti ator mora biti vrsto zategnut. 3. Pred kiu olabavite atorske konopce (pomou "abica"). Ako je ator ostao vrsto napet, moe se desiti da se iupaju kolii. 4. Provjerite ator odmah ujutro - rastvorite vrata i podignite zidove. Neka u nj ue sunca i zraka. 5. Ne slaite (pakirajte) vlaan ator. Spakirano mokro atorsko platno trune. 6. Prije slaganja atora dobro oistite platno od neistoe, a naroito od kukaca i muica koje zasjednu na zidove atora.
7. Kolie ne umatajte u smotani ator. Najprije ih dobro oistite od zemlje, osuite na suncu, a onda ih umotajte u suhu krpu ili stavite u vreicu. Tek tada ih moete obmotati atorom.
Tipovi atora
Tipovi atora koji se najee upotrebljavaju na taborima te u planinarskim i turistikim kampovima (slika 187.): 1. Streni ator najjednostavniji je tip atora, najpogodniji za noenje na putovanju, kada se svakog predveerja ponovno podie ator. Ne zauzima puno prostora u ruksaku. Namijenjen je za dvije osobe. 2. ator "kuica" za 6 osoba, najraireniji je tip atora. Dovoljno je prostran i pogodan za dui boravak u prirodi. U njemu ugodno mogu taborovati 2 - 4 osobe. 3. ator "kuica" za 4 osobe je manji. U njemu, jedna do druge, mogu spavati 4 osobe. No na taborovanju, taj je ator pogodan za dvojicu, tada u njemu ima dovoljno prostora za krevet, opremu i kretanje.
Slika 187.
4. "Piramida" se sve rjee koristi za tabore i kampove. Taj tip atora je svojevremeno bio upotrebljavan u vojsci. 5. Planinarski ator s prednje je strane nii i ui (ponekad je nia i ua stranja strana). Lijepog je oblika, lagan, voda s njega lako otjee. Obino ima mjesta za 2 - 3 leaja. 6. Kombinirani ator namijenjen je turistikim (prvenstveno "morskim") kampovima i tvornice ga izrauju u raznim kombinacijama.
No u atoru
No pod atorom nije isto to i no prospavana u sobi. Zato pokuajte usvojiti slijedee taborske navike: [Pred zalazak sunca spustite podignute atorske zidove, kao i ulazna krila - kako u ator ne bi ulazila vlaga. [Prije spavanja malo popustite atorske konopce i uz to pogledajte jesu li kolii vrsto i sigurno zabijeni. [Sjekira, no i ostali alat neka "spavaju" s Vama. Ne ostavljajte ih vani, ali niti u atoru na goloj zemlji. Umotajte ih u tkaninu ili plastinu foliju i drite na polici. [Prije spavanja osuite runik i sapun. Sapun stavite u kutiju ili omotajte runikom. [ Cipele unesite u ator. Stavite ih na suhu podlogu (posebno izraen nosa ili policu), a ne na golu zemlju kako biste ih ouvali od vlage. [Naoale, runi sat, kemijsku olovku i slino, stavite pred spavanje u cipele. Tako se nee izgubiti niti ete ujutro sjesti ili nagaziti na njih. [Foto aparat, kazetofon i sline predmete, stavite pred no u plastinu vreicu. [Pred no spremite hranu: neka bude pokrivena ili zamotana i po mogunosti podignuta na visinu kako biste je ouvali od mieva i slinih "zvijeri". [Pokriva s kojim ste doli na "taborsku vatru" moete prije odlaska na spavanje malo zagrijati pored vatre. Bit e vam toplije u atoru. [Spavajte u pidami ili trenirki (odnosno u majici i gaama ako je toplo) a nikako u koulji, puloveru i drugoj odjei koju ste nosili preko dana. Skinite sve to stee i spreava normalnu cirkulaciju krvi. [ Majice, potkoulje i ostalo rublje stavite pred no u krevet ili vreu za spavanje, odnosno u ruksak. Pamuk navlai vlagu pa e, ukoliko ne bude zatieno, rublje kroz no postati vlano. [Depnu svjetiljku, odnosno ibice, ostavite pred spavanje nadohvat ruke.
[Ako je nou u atoru hladno, stavite na krevet (izmeu gornje stranice kreveta i slamarice, odnosno vree za spavanje) nekoliko listova novinskog papira. To je odlina izolacija od hladnoe koja dolazi od tla.
Vrea za spavanje
Jedan od najvanijih predmeta osobne opreme je vrea za spavanje, zahvaljujui kojoj se i za prohladnih taborskih noi spava ugodno. U trgovinama se mogu nai vree za spavanje razliita kroja, materijala i izvedbe. Najvie e odgovarati vree koje se mogu prati, koje nisu tee od 1/2 kg i koje, savijene, zauzimaju malo mjesta. Dakako, vano je i to da su dovoljno kvalitetne, da u dovoljnoj mjeri tite spavaa od hladnoe (to uglavnom ovisi od materijala kojim su ispunjene). Budui da se vrea za spavanje kupuje na due vrijeme, te je (ako se s njom postupa pravilno) predmet trajne vrijednosti, prilikom kupnje ne treba iskljuivo gledati na cijenu. Vree punjene paperjem su lake i pruaju bolju izolaciju nego one od standardnih materijala. Ipak, kada se namoi, paperje gubi svoje sposobnosti izolacije i takve vree je kasnije teko osuiti. Ako nemate atorsko krilo, vrea za bivak od "prozranog" materijala pruiti e vam zatitu od vlage.
Vrea za spavanje od pokrivaa

Od dva pokrivaa (deka), moete na brzinu sastaviti jednostavnu vreu za spavanje. Osim pokrivaa, za tu improvizaciju potrebno je 8 - 12 igala sigurnica. Postupak je prikazan na slici 188. : Presavijte prvi pokriva na tri dijela, a zatim slobodni rub najgornjeg dijela spojite sigurnicama s donjim rubom. Donji kraj presavijenog pokrivaa uvijte prema gore pa i to privrstite iglama sigurnicama. Tako pripremljen prvi pokriva poloite na drugi, na jednu njegovu polovicu. slika 188. Polovicu drugog pokrivaa koja je ostala slobodna, prebacite preko prvog pokrivaa. Krajeve drugog pokrivaa meusobno spojite sigurnicama. Donji dio drugog pokrivaa uvijte prema dolje te isto tako privrstite iglama sigurnicama. U tako sloenoj vrei znatno je toplije nego pod "slobodnim" pokrivaima.
No
No je osobni alat, neophodan prilikom raznih aktivnosti u prirodi. No moe biti u koricama (tzv. "lovaki", planinarski) ili na sklapanje (s raznim korisnim dodacima kao to su odvija, otvara za boce, konzerve i sl.) Imajte na umu slijedee: No je alat za rezanje drva te odreenih namirnica (kruha, mesa, povra, voa). Ne reite njime predmete tvre od drveta, ne struite njime po metalu, ne upotrebljavajte ga kao sjekiru, ne tucite po njemu ekiem. Ne otvarajte otricom noa konzerve, ne koristite se njome umjesto odvijaa. Ne zabadajte no u zemlju ni u drvo. v Prilikom nabavljanja noa, pazite da otrica bude od dobrog elika. Ako nabavljate no na sklapanje, neka ima "konicu" koja e spreavati iznenadno zatvaranje i otvaranje. v Budite oprezni prilikom uporabe noa. Reite uvijek od sebe, a nikada prema sebi. v Zarezivanje se uvijek ini krajem noa koji je blii drci, a rezanje cijelom duinom otrice. v elite li prerezati granu, reite dijagonalno, a nikako okomito na granu. v Kada sa tapa noem skidate koru, drite jedan kraj tapa vrsto u ruci, a drugi stavite na tvrdu podlogu - nikako na koljeno. Koru skidajte zarezujui od sebe. v No odravajte istim. Oistite ga nakon svake uporabe. v uvajte no od ranja. S vremena na vrijeme namaite ga tankim slojem ulja ili masti. etiri vana pravila: 1. Nikada ne zabadajte no u zemlju. 2. No na sklapanje uvijek otvarajte s dvije ruke. Ne otvarajte ga otricom okrenutom prema sebi (ve
prema van). 3. Ne ostavljajte no na stolu s otricom prema gore 4. No se drugoj osobi daje s drkom prema naprijed. Onaj tko uzima no, uvijek ga prihvaa za drku.
Sjekira
] Sjekira neka bude otra. Tupa sjekira ee je uzrok nesreama nego otra. ] Pazite da sjekira bude dobro uvrena (usaena), kako se ne bi odvojila od drke i prouzrokovala nesreu. ] Prilikom sjee u umi uklonite oko sebe sve grane i ostale predmete u irini ispruene ruke u kojoj drite sjekiru (slika 189.).
] Ne zabadajte sjekiru u zemlju. Ne ostavljajte je da lei na tlu. Nou je unesite u ator. ] Nosite li sjekiru u ruksaku ili s vanjske strane ruksaka, otrica mora obavezno biti u navlaci. ] Nosite li sjekiru bez navlake, drite je tako da otrica bude okrenuta u stranu - od tijela. Ako se desi da padnete, u trenutku odbacite sjekiru od sebe. ] Kada dodajete sjekiru drugoj osobi, sjekira mora biti okrenuta prema dolje, s otricom "u stranu". Tom se prilikom sjekira dri i prihvaa za drak. ] Kada sijeete punim zamahom prema dolje, drei sjekiru obim rukama, obavezno budite u raskoraku (slika 190.). VRST I OTAR NO TE SJEKIRA POSLUIT E PRILIKOM NAJRAZLIITIJIH TABORSKIH RADOVA PA I ZA IZRADU PREDMETA KOJI SU PRIKAZANI NA SLICI 191.
Slika 191.
Bivak u kolibi
U prirodi ator moe biti kua no trebate znati zanoiti i pod vedrim nebom, bez atora. Za toplih ljetnih noi na morskoj obali nije nikakav problem prespavati bez ikakvog zaklona: na sloj zgrnutih borovih iglica, poloi se deka i legne se u trenirci. No u kontinentalnim je krajevima ugodnije spavati pod zaklonom, a ako prijeti kia, tada se ak moramo pobrinuti za krov nad glavom. Slika 192. prikazuje nekoliko naina pravljenja zaklona i koliba. Nikakvi opisi nisu potrebni, stoga kaimo neto o leajevima koje ete na licu mjesta improvizirati od materijala to ga nudi priroda. Najugodniji i najmeki leaj moe se izraditi od granja jele ili smreke. Treba nasjei dovoljno granja duine 1,5 metra. Na mjestu leaja grane se zabadaju debljim krajem u zemlju, tako da vrci dolaze u sredinu. Grane se pobodu po cijeloj povrini leaja. Na rubove se poloe etiri tanje ravne grane i na kutevima se privrste koliima. Prednost ovog leaja, osim to je mekan i elastian, u tome je to je topao jer zrak koji se zadrava izmeu iglica uva toplinu. Jelove i smrekove grane mogu se postavljati na mjesto leaja i bez zabijanja u zemlju. Jednostavno se poslau u sloju debelom do 25 cm. Valja paziti da se deblji krajevi grana postavljaju prema rubu leaja, a da se vrhovi isprepliu u sredini. Na etvore ralje zabodene u zemlju poloe se dvije motke po duini leaja i spoje se omatanjem konopcem. Dugako tanko iblje vrbe i sl. umetne se u Slika 192. sloju debelom do 10 cm izmeu konopca.
Zaklon od atorskog krila

atorsko krilo moe posluiti za izradu zaklona na hodnji ili bivaku. Zaklon e tititi od vjetra i kie, a u nudi moete pod njim i prenoiti. Slika 193. prikazuje nekoliko tipova zaklona od atorskog krila. Od vie atorskih krila moe se sastaviti ator pod kojim e noiti vie osoba.
Oblaenje za hodnje u zimskim uvjetima

Navucite nekoliko slojeva prostrane i lake odjee. Zrak koji ispunjava prostor izmeu pojedinih komada odjee, tititi e od hladnoe. Osobito je vano da ispod koulje ili pulovera (veste) nosite majicu koja e upijati znoj i koju ete poslije moi skinuti i osuiti. Na hodnju poite u sasvim suhoj odjei, a u ruksaku ponesite jo neki priuvni komad odjee. Za izlazak na snijeg obavezno obujte izme (visoke cipele). Potrebno je da ih jo prije polaska, dok su suhe, namaete uljem ili posebnim mazivom. Po povratku s hodnje izme valja polako osuiti pored grijaeg tijela i onda ih oetkati i paljivo namazati. U izme obavezno obujte dvoje arape (pamune i deblje vunene), a dva priuvna para imajte u ruksaku. Ne obujte pretijesne izme (obuu), ne zateite vrsto vezice na izmama jer to oteava normalnu cirkulaciju krvi i dovodi do ozeblina nogu. Nogama e biti znatno toplije ako u obuu stavite uloke izrezane od obinog novinskog papira (u vie slojeva) koji je odlian toplinski izolator.
Slika 193.
ator na snijegu
Mjesto za podizanje atora izaberite puno prije pada sumraka. Mjesto neka bude zatieno od vjetra i snjenih nanosa. Ne podiite ator pod drvetom. U snijegu dobro ugazite prostor na kojem ete podii ator. Budui da u snijegu ne moete zabiti Slika 194. atorske kolie, ukopajte ukrtene tapove za koje ete privezati atorske konopce (slika 194.). ator moete uvrstiti sistemom debljih drvenih motki - nosaa za koje je objeeno tjeme atora. Ogradite ator visokim snjenim zidom, vjetrobranom. ator koji ete podii na
snijegu mora biti opremljen dnom. Dobro je upotrijebiti dva atora, manji i vei, jedan u drugome: zrani sloj izmeu njih bit e odlina toplinska izolacija. Najvei problem za vrijeme noenja je hladnoa koja dopire od tla. Zato na dno atora postavite nekoliko slojeva za zolaciju: novinski papir, sijeno ili slamu, zrani jastuk ili vie slojeva deka. Za spavanje obucite deblje zimsko donje rublje (poeljan jednodjelni "kombinezon") i trenirku. U atoru neka gori plinsko ili benzinsko kuhalo, karabitna svjetiljka ili svijea to e dobro temperirati zrak u atoru. Pred ulazom u ator naloite vatru za kuhanje i grijanje. Lonac s vodom (rastopljenim snijegom) drite cijelo vrijeme bivakovanja iznad vatre - kao to i vatra treba gorjeti cijelo vrijeme. VANO: zaliha drva za vatru neka bude obilna: sakupite dvostruko vie drva nego to mislite da ete upotrijebiti.
Zaklon od snijega
Svi iskusni moraju znati kako napraviti zaklon u snijegu, u sluaju da vas iznenada zahvati snjena meava, da zalutate u zasnijeenom prostranstvu ili da iz bilo kojeg drugog razloga budete prisiljeni zanoiti na otvorenom. Slike 195. i 196. Slika 195. Slika 196. prikazuju da se u snjenom nanosu moe nai odlian zaklon od hladnog vjetra. Iskopajte rupu u snijegu dovoljno veliku da okolo ostane jo praznog prostora. Zavucite se unutra: zrak koji se pomalo zagrijava pomoi e da sauvate tjelesnu toplinu.
Krplje
Kada vam na hodnji ili u nekoj drugoj prilici predstoji hodanje po dubokom snijegu, to je itekako naporno, pokuajte izraditi jednostavne krplje pomagalo za hodanje koje spreava propadanje nogu u snijeg. To su ovalni ili okrugli drveni obrui (slika 197.), iznutra prepleteni pruem, konopcem ili icom. iroke su 25 - 30 cm, a na gornjoj im je strani remeni u koji se udjene izma. Za izradu obrua (okvira) iskoristit ete savitljivu svjeu granu. Pogodne su grane crnogorice, vrbe i lijeske. Ako je za vrlo hladna vremena grana smrznuta, morat ete je najprije zagrijati pored vatre ili na suncu kako biste je mogli savinuti u krug ili elipsu. Krajeve savinute grane poveite icom ili vrstim konopcem. Tako napravljeni obru isprepletite svjeim granicama, konopcem, icom, letvicama ili slinim materijalom. Na obruu prethodno zareite male kanalie, kako bi vezovi bolje "sjeli". Zatim iz konopca izradite remenie za izme. Krplje moete za izme privrstiti i vezicama.
Slika 197.
KLIMA I RELJEF
Planine
Snijegom prekriveni vrhovi ne pruaju niti hranu niti sklonite. Penjanje i prelazak ledenih povrina zahtijeva vjetine koje se moraju nauiti u specijalnim planinarskim kolama ili teajevima. Ako vas stigne nesrea na podruju planine, a vrlo su male mogunosti spaavanja, kreite se danju do udolina gdje bi moglo biti hrane, a mogue je izraditi i sklonite. Nou i u uvjetima slabe vidljivosti ovo moe takoer biti opasno. Pronaite sklonite sve dok se vidljivost ne pobolja. Skloniti se moete izmeu stijena ili olupina (krhotina). Prikupite deke iz olupine i pokrijte se kako bi smanjili izlaganje okolnim uvjetima. Od plastinih vrea mogu se improvizirati vree za spavanje. Na kamenoj podlozi spavajte potrbuke; na padini spavajte glavom okrenutom prema vrhu brda. Nesigurna podruja Kada silazite, teko je vidjeti to se nalazi ispod vas. Nastojte se kretati usporedno s grebenom kako bi vidjeli to je ispod. Udaljenija strana doline pomoi e vam predoiti sliku onoga to se nalazi na
vaoj strani. Zemljite moe blago i postepeno padati izmeu udaljenih padina, ali moe vas i obmanuti. Padina na kojoj se nalazi sitno kamenje moe biti varljiva i izdaleka se ini ravna i vrsta, sve dok ne stignete blizu nje. Sputanje Svladavanje strmina (litica, grebena) bez ueta je vrlo opasno. Nikada se nemojte pokuavati popesti na visoke litice. U sliaju pada zrakoplova manje je rizino priekati spasioce nego se pokuati penjati. Na strmim liticama okrenite se prema stijeni. Na onim manje strmima gdje ima dubokih i irokih izboina, nastojte zauzeti postranini poloaj (boni), a ruku koja se nalazi s unutranje strane tijela koristite za potporu i pridravanje. Na laganim padinama sputajte se lagano pognutim tijelom i licem okrenutim prema van. Gdje je to mogue, teret nosite u rukama (drei ga u dlanovima). Sputanje uetom Uetom se mogue spustiti i niz potpuno strme litice. Koristite duplo ue, osim ako nije netko ostao na vrhu tko e ga odvezati, a ako ste ga spremni ostaviti iza sebe, tada koristite jednostruko ue za viekratno sputanje. Usidrite ue za neki vrsti predmet (kamen, drvo) i testirajte ga na svoju teinu. Izbjegavajte otre rubove kamena. Provucite oba kraja ueta izmeu nogu s prednje strane, dovedite na lijevu stranu i ispred tijela te prebacite preko desnog ramena i niz lea. Od naprijed pridravajte ue lijevom rukom, a odostraga desnom. Stopala stavite na liticu i razmaknite ih jedno od drugog oko 45 cm te se blago nagnite prma nazad. Neka ue omotano oko tijela dri vau teinu. Nemojte se pokuavati pridravati vaom gornjom rukom. Kada ste spremni, polako se ponite sputati. Vaa donja ruka neka kontrolira brzinu sputanja. Pri otputanju ueta naizmjenino radite rukama, jednom pa drugom. Prije nego to ete povui ue dolje, uvjerite se da stojite na vrstoj podlozi i da imate plan kako dalje. Jednom kada povuete ue moda se neete vie moi vratiti odakle ste doli. Ovkakav nain sputanja moe biti opasan. Trenje ueta moe otetiti vau odjeu i kou. Ovo nikada ne pokuavajte osim ako ste u drutvu sa strunjakom ili u situaciji preivljavanja. Penjanje
Penjanje se ini mnogo lakim, no sigurnije je obii prepreke kako bi izbjegli da se negdje ne zaglavite. Put penjanja isplanirajte u podnoju strmine; tijelo neka vam bude podalje od stijena, stopala ravno i vrsto na tlu i sada moete pogledati prema gore. Nemojte se previe naprezati i naginjati prema nazad. Uvijek odravajte trostruki kontakt sa podlogom. Jednom rukom ili nogom potraite slijedei oslonac, testirajte ga i nakon toga potraite oslonac za drugu ruku ili nogu.
Kako bi se popeli preko pukotina, koristite tehniku dimnjaka. Okrenite se leima prema jednoj strani pukotine, a nogama se uprite preko pukotine u drugu stranu. Polako se kreite prema gore. Penjanje uetom
Osoba se moe popeti uz pomo ueta privrenog oko struka u obliku luka koji se tada povlai. U svakoj fazi uspona, kako bi se odmorili i namjestili za daljnji uspon, potraite vrstu izboinu i drvo ili kamen za koji ete usidriti ue. Ue priveite vorom u obliku osmice ili jednostavnim vorom. Moete koristiti tehniku tako da prebacite ue iza sebe na lea te slobodni kraj dvostruko omotate oko one ruke koja je slobodna. Drugom rukom drite ue koje je privreno za kamen ili drvo i polako se ponite penjati. Svojom teinom odravajte ue zategnutim. Ue, kamen (drvo) za koje je privreno ue i vi, trebate biti u pravocrtnoj liniji.
Desnom rukom uzmite ue i lijevom ga provucite iz lea. Ispruite desnu ruku kako bi to dalje uhvatili ue, primaknite lijevu ruku desnoj i desnom rukom uhvatite oba ueta. Lijevom rukom zategnite ue prema sebi kako ne bi bilo labavo. Uvijek budite spremni uhvatiti ue u sluaju da ponete padati. Ue oko vas mora stalno biti zategnuto to ete postii primicanjem ruku (slika 198.). PAD SA STIJENA MOE UBITI! Na slobodnim stijenama uvijek njeno provjeravajte oslonce i nikada ne hvatajte oslonac vuenjem ruke prema sebi. Budite oprezni da ue koje ste svezali oko kamena isti ne pomakne ili oslobodi. ak i maleno kamenje koje pada moe vam nanijeti ozbiljne ozljede. Ako otrgnete koji komad kamena (stijene) glasno upozorite one koji se penju ispod vas.
Slika 198.
Snijeg i ledenjaci
Ako nemate sa sobom prikladni planinarski cepin i kuke te niste vjeti u rukovanju sa njima, pokuajte se kloniti planinskog snijega. Na strmim padinama penjite se u cik-cak liniji i podupirite cepinom za snijeg kako bi bili stabilniji. Na takvim strminama silazite unatrake pomaui se tapom ili cepinom koji e vas zaustaviti u sluaju da se poskliznete. Na manjim strminama pri koraanju ukopavajte pete i poduprite se drvenim tapom za hodanje. Dobro razmotrite svaku mogunost nastanka lavine pri koritenju ovih metoda.
Sigurnosna uad: Skupina ljudi koja prelazi ledenjak trebala bi biti meusobno vezana na razmaku ne manjem od 9 metara izmeu osoba. Voa skupine u svakom trenutku treba tapom provjeravati snijeg ispred sebe kako ne bi bilo upljina. Uad fiksirana na oba kraja za neki vrsti objekt sprijeiti e eventualan pad: zaveite jedno krae ue oko struka i priveite ga za glavno ue prusikovim vorom. Ovaj nain omoguiti e vam klizanje du glavnog ueta, ali e sprijeiti bilo kakav pad. Ako jedan od lanova skupine propadne u upljinu, mora ga se vrlo oprezno izvui: pritisak ueta na prsa moe izazvati nesvjesticu zbog pomanjkanja kisika. Spustite ue s napravljenom petljom kako bi unesreeni stavio noge u nj i rasporedio teinu. Ako je unesreeni u nesvijesti biti e potrebno vie ljudi i truda da ga se spasi. Brzina je izuzetno vana: temperature u upljinama su vrlo niske i unesreeni e postepeno slabiti.
Lavine
Lavine su ozbiljna prijetnja u svim planinskim podrujima. Obino nastaju na padinama od 30 - 45 stupnjeva tijekom 24 sata snijenih oborina. Nakon to veina snijega padne (to traje otprilike nekoliko sati) priekajte jedan dan dok se snijeg ne slegne. Kia ili povienje temperature zraka nakon snijenih oborina poveati e rizik iz razloga to se snijeni nanosi nee stii stabilizirati. GLAVNA PODRUJA OPASNOSTI Snijegom prekrivene ispupene padine. Padine u zavjetrini gdje se akumuliralo dosta snijega. Duboke snijegom ispunjene vododerine. Mjere opreza Nepravilne ili poumljene padine su najsigurnije. Utjecaj topline sunca na snijeg moe uzrokovati lavinu tako da do podneva koristite uglavnom sjenovita mjesta i izbjegavate ona obasjana suncem. Poslijepodne se drite padina koje su bile izloene, izbjegavajui onu stranu koja je sada izloena suncu prvi puta. Izbjegavajte manje vododerine i udoline oko kojih se nalaze visoke strmine. Drite se grebena i viljih terena iznad puta kojim moe krenuti lavina. Ljudi i penjai su esto ti koji uzrokuju lavinu, ako se to desi, vie anse ete imati ako se naete iznad nje nego da vas ona poklopi ili se kotrlja preko vas. Cijelo vrijeme pratite to se deava oko vas, posebice ako negdje ujete lavinu, a ne moete ju vidjeti. Procjenite mjesto gdje je nastala lavina, njezin smjer i prije koliko vremena se desila. To e vam biti vodi gdje bi se mogle desiti druge lavine. Kljune stvari za odravanje topline Odjeu odravajte istom - Prljavtina i mast, blokiraju prolaze za zrak! Izbjegavajte pregrijavanje - Ventilirajte se! Nosite odjeu oputeno - Dozvolite zraku da cirkulira! Odravajte odjeu suhom - Izvana i iznutra!
Morske obale
Veina morskih obala nude bogate izvore hrane i izvrsne izglede za preivljavanje. Pjeane plae: Vrste ivotinja koje se ukopavaju u pijesak - mekuci, koljke, rakovi i crvi, ostaju ispod pjeska i dok se voda povue. Oni privlae ptice koje se njima hrane. Postoji mogunost pronalaenja svjee pitke vode u pjeanim naslagama, a to je obino i mjesto na kojem raste vegetacija. Pjeane naslage mogu biti pune insekata tako da izbjegavate kampiranje na tim mjestima. Blatne obale i ua rijeka: Na mjestu gdje rijeka utjee u more nakuplja se sediment formirajui velike blatnjave povrine. Ondje se nalaze mnogobrojne vrste crva i koljaka (mekuaca) to je bogato hranilite za ptice i ostale ivotinje.
Stjenovite obale: Ako obalne litice nisu prestrme, u stijenama se mogu stvarati bazeni s vodom punim razliitoga ivota. Takve stijene ine pogodnu podlogu za rast morskoga korova, a u njenim pukotinama esto borave hobotnice i glavonoci. Meke stijene, kao to su kreda, lapor i vapnenac brzo erodiraju i imaju glatke povrine. Na tvrdim stijenama mogu se pronai pukotine u obliku kriki koje pruaju dobro mjesto za gnijedenje ptica. ljunane plae: Neprestano gibanje ljunka (kamenia) na plai predstavlja nepogodno stanite za veinu biljaka i ivotinja. Plime mogu varirati u odnosu na lokaciju i doba godine. INDIKATORI VISOKIH PLIMA Linija otpada (smea) du plae. Promjene u teksturi pijeska (ljunka). Korov, koljke i promjene boja na povrini stijena.
Sigurnost na obali
Pratite vrijeme nastanka plima i prouite njene karakteristike kako bi izbjegli da vas plima odsjee od kopna, odnosno da vas oseka odnese na puinu. Uvijek provjeravajte pristup od pjeane ili stjenovite plae. Provjerite da li podalje od plaa postoje jake morske struje, a posebice oko rtova. Pjeani sprudovi i potopljene stijene takoer su opasni. Ondje gdje plaa strmo ulazi u duboku vodu nalaziti e se jaka protustruja. Ako ulazite u takvu vodu priveite oko struka sigurnosno ue, a drugi kraj privrstite za stabilnu stijenu ili drvo.
Plivanje
Prilikom pecanja ili plivanja ostanite na dubini gdje moete stajati na dnu i promatrajte velike valove koji bi vas mogli izbaciti iz ravnotee. Ako ste uhvaeni u protustruju velikog vala pokuajte se odgurnuti od dna i isplivajte na povrinu ili u mirnije podruje. Pokuajte doplivati do obale ronei ispod valova i plivajui izmeu njih. Kada naie slijedei val, okrenite se prema njemu i zaronite ispod njega. Neka proe iznad vas. Tako nastavite dok ne doete do obale. Ako ste uhvaeni jakom strujom, nemojte se opirati - plivajte preko nje bonim stilom i probajte nizvodno doi do kopna. Boni stil plivanja nije najjai ili najbri stil, ali najmanje umara. Oputeno tijelo najbolje pluta, stoga ostanite mirni. Teko je potonuti u slanoj vodi. Glavna opasnost nastaje ako se nagutate slane vode. ene imaju vee mogunosti plutanja na vodi od mukaraca i prirodno plutaju na leima. Mukarcima je prirodni poloaj plutanja licem prema dolje, no nemojte zaboraviti podizati glavu kako bi uhvatili zraka. Vie o sigurnosti u vodi u poglavlju Samopomo i spaavanje na vodi Voda Svjea pitka voda se najbolje pronalazi u rukavcima malih rijeka - velike rijeke obino su zagaene i pune mulja. Bazeni svjee vode u stijenama mogu se identificirati po tome to u njemu rastu zelene alge koje nisu napali mekuci i koljke (morske koljke i mekuci ne mogu preivjeti u slatkoj vodi). Potraite svjeu vodu koja kapa ili curi kroz stijenu, a posebice na onim mjestima gdje raste mahovina i paprat - takva voda je pitka. Ako ste zarobljeni na stijenama koje izbijaju iz vode daleko od obale, jedini izvor vode za pie moglo bi vam biti more. Nikada ne pijte morsku vodu bez destiliranja. Moe se koristiti za kuhanje - ali ne prakticirajte to sve dok imate zaliha svjee vode.
Opasnosti
Oprez u vodi koja je previe mutna da bi vidli kroz nju. Nosite cipele kada ste u potrazi za hranom kako bi se zatitili od bodlji i trnova, koji mogu prouzroiti vrlo bolne rane. Ako se ubodete i trn se slomi, moete ga jo dublje gurnuti u tkivo pokuavajui ga izvaditi istiskivanjem. U veini sluajeva trn e sam izai iz tkiva nakon nekoliko dana. Dobro kamuflirane ivotinje kao na primjer morske rae, mogu leati na dnu mora skrivene: u tom sluaju, ako hodate dnom, bodite tlo ispred sebe nekim tapom i podiite pijesak i kamenje. Ozljede od rae mogu se ublaiti vrlo vruom vodom.
Ne gurajte ruke u podvodne pukotine - moglo bi vas neto ugristi. Koraljnom grebenu uvijek se pribliavajte s velikim oprezom. I greben i njegovi stanovnici - na primjer stoaste koljke koje izbacuju otrovne bodlje - mogu predstavljati opasnost. Ribe u lagunama esto mogu biti otrovne - ak i jestive vrste koje ive u otvorenom moru. U tom sluaju valja loviti ribu na onoj strani grebena lagune koja je okrenuta prema moru. Ako se na vas priljepila meduza ne pokuavajte vui njene pipke ili drugom rukom obrisati sluz s koe jer e se meduza jo vie priljepiti. Upotrijebite morski korov ili odjeu, odnosno opeklinu moete obrisati pijeskom. Hobotnice imaju vrlo tvrd kljun, a neke vrste mogu zadati i otrovne ugrize, kao na primjer hobotnica s plavim prstenovima. Napadi morskih pasa dogaaju se u vrlo plitkim vodama. Budite na oprezu! uvajte se zmija u vodi - one mogu biti izuzetno otrovne. Ako neku pronaete na obali, probodite ju ostima ili vrhom tapa u obliku vila - moe vam dobro doi za jelo.
PRELAZAK RIJEKA
Putovanje sa splavi
Za grupu od puno ljudi trebati e nekoliko splavi. U tom sluaju prva grupa ne nosi sa sobom opremu ili namirnice. Na prvom splavu trebaju se nalaziti najspremniji ljudi koji e upozoravati na opasnosti i pomoi u sluaju nezgoda. Vodopade i brzake ete najlake uoiti po pari ili izmaglici koja se izdie iznad njih. Takoer ih je mogue uti s odreene udaljenosti. Ako ste u nedoumici pristanite uz obalu i izvidite situaciju pjeke s obale. Iskrcajte se sa splavi prije nego stignete do opasnih mjesta na rijeci. Opremu prenesite kopnom/obalom nizvodno i na mjestu gdje rijeka ponovno postaje sigurna, ostavite nekoga tko e vam signalizirati da je odavde sigurno nastaviti putovanje. Nakon toga se vratite na mjesto gdje ste ostavili splav i odveite ga da sam slobodno doplovi do sigurnog mjesta. Nakon ovoga moda e trebati obaviti sitne popravke na splavi, ali e ljudi barem biti sigurni. Nikada ne putujte sa splavi po noi ili u mraku. Nou vrsto priveite splav i napravite sklonite na viljem zemljitu, dalje od rijeke. Kaljue, movare i ivi pijesak Ako je mogue izbjegavajte svaki prelazak preko movare. U sluaju da morate tuda ii, pokuajte je prijei skaui s vrstog tla na drugo. Ako ponete tonuti u kaljui, pokuajte plivati prsnim stilom do vrstog tla. Nemojte pokuavati skakati ili gaziti nogama ispod sebe. to se vie budete pritom rastegnuli to ete ravnomjernije rasporediti svoju teinu.
Prelazak rijeka
Prvo pokuajte pronai dio rijeke koji je dovoljno plitak da ga moete bez problema prijei pjeke - osoba koja ide prva mora paljivo ispitati da li ispred sebe na dnu rijeke nema nekih naglih padova ili udubina. Za to koristite dugaku drvenu motku. Obratite pozornost na velike komade stijena/kamenja na dnu. Prilikom prelaska moete stati na njih, ali budite oprezni da se ne poskliznete ili uganete gleanj. U uima rijeka prevladavaju jake struje, a javljaju se i plime. Izbjegavajte prelazak rijeke na takvim mjestima osim ako nemate amac ili splav. Najbolje je da krenete uzvodno i potraite sigurniji prijelaz. Nemojte oekivati da ete doi na drugu stranu rijeke tono na mjesto koje je nasuprot vas. Stoga paljivo odredite mjesto za poetak prelaska i uzmite u obzir brzinu toka rijeke tako da otprilike moete odrediti mjesto gdje ete se iskrcati.
Prouavajte rijeku (slika 199.): Kretanje povrine rijeke moe vas uputiti na neto to lei ispod povrine vode. Glavni tok struje moe se uoiti u obliku pruge koja nalikuje obrnutom slovu "V", ako prolazi oko nekog predmeta u vodi (a). U tom sluaju iri krakovi pruge e se pruati nizvodno. Valovi koji se ine kao da stoje na jednom mjestu (b) pokazatelj su stijene na dnu rijeke. Ako je prepreka blie povrini vode tada se nizvodno stvara vrtlog kod kojeg se ini kao da se povrinska voda kree suprotno od glavne struje. Ako se neka vea stijena nae na dnu rijeke koje je malo strmije (c), tada vrtlozi koji
ondje nastaju mogu proizvesti snanu povratnu silu nizvodno od prepreke. Takvi vrtlozi mogu biti vrlo opasni.
Slika 199.
LEDENA VODA UBIJA Nemojte plivati ili prelaziti preko duboke vode ako joj je temperatura dosta niska. Ona moe imati fatalne posljedice za va organizam. Pad u ledenu vodu doslovno moe izbaciti dah iz vas. Tijelo gubi kontrolu miia, svijest slabi, a smrt nastupa za 15 - 20 minuta. OPIRITE SE! Poduzmite neto. Brzo se kreite prema kopnu. Kotrljajte se po snijegu kako bi absorbirali vodu. Sklonite se u sklonite i odmah osuite sav pribor.Napravite splav. Rijeku prelazite pjeke samo u sluaju kada voda nije dublja od vaih glenjeva. Noge pritom morate trenutno osuiti im se dokopate obale. Prelazak rijeke gaenjem Nikada ne precjenjujte u prostiranju vode, koliko god plitka bila. Koristite drveni tap koji e vam pomoi pri odravanju ravnotee. Podignite hlae ili ih svucite tako da budu potpuno suhe kada stignete na drugu obalu. Nosite izme na nogama - dat e vam bolju stabilnost nego bosa noga. Otpustite remen kojim je ruksak privren za vas tako da ga lake moete maknuti ako se jako oznojite, no nemojte ga potpuno skidati: neka vam pomogne i on odravati ravnoteu. Kada prelazite preko vode idite uz struju koja e vas dovesti malo nie nizvodno do mjesta iskrcavanja. Nemojte gaziti krupnim korakom; koristite tap kako bi ispitali svako mjesto na dnu prije nego nogom stanete na njega. Grupa ljudi koji prelaze rijeku istovremeno, trebaju ii jedan iza drugoga drei rukom osobu ispred sebe za opasa, dok se na elu mora nalaziti najjaa osoba u grupi. Moete upotrijebiti i dugaku motku koju e svi u grupi drati jednom rukom sa strane. To e ujedno posluiti i za kontrolu ravnanja grupe. Prelazite rijeku okrenuti licem prema obali i kreui se prema naprijed pod laganim kutem u smjeru toka rijeke. Pazite na plutajue odlomljene grane kako ne bi za njih zapeli i izgubili ravnoteu. Kada ete se nai pred nekom preprekom osjetit ete svu snagu vodene struje i moda se neete moi kretati. Pronaite zaobilazni put oko prepreke. Prelazak uz pomo ueta Bit e vam potrebno ue trostruke duljine nego to je irina rijeke i najmanje troje ljudi koji e u jednoj turi prelaziti preko rijeke - prvo prelazi najspremniji lan grupe dok druga dvojica paze na ue kako bi bilo to je mogue manje u vodi, odnosno da budu spremni pomoi osobi koja prelazi rijeku u sluaju bilo kakvih problema. Osoba koja prelazi je osigurana uetom oko prsiju. Druga dvojica nisu vezani. Oni moraju paziti na ue ako bude potrebe. Najjai u grupi prelazi prvi (slika 200.).
Kada prva osoba prijee na drugu obalu, odvezuje ue oko sebe, druga osoba se potom vee za ue i poinje prelaziti rijeku. Sada prva i trea osoba kontroliraju ue (slika 201.).
Slika 202.
Kada druga osoba prijee preko rijeke, trea se vee za ue i poinje prelaziti. Prva osoba odrava najvei napor dok druga pazi na ue i lana grupe koji prelazi te je spremna za pomo u sluaju bilo kakvih problema (slika 202.).
RIJEKE SU OPASNE Nikada ne ulazite u vodu osim ako ne postoji drugi put prelaska preko nje. Paljivo odaberite mjesto prelaska. Izbjegavajte visoke obale po kojima e biti teko se popeti. Izbjegavajte prepreke u vodi. Vodena
struja e biti jaa prema sredini rijeke, a strme obale bi mogle biti jo i strmije pod vodom tako da e izlazak na njih biti nemogu. Potraite to ravnije dno rijeke za prelazak. ljunano dno je najpogodnija podloga za gaenje preko rijeke. Preplivavanje rijeke Ako ne znate plivati, nemojte niti pokuavati - oslonite se na druge i koristite neto na emu ete plutati. ak bi i najjai plivai trebali koristiti pomagala za plutanje kako bi sauvali energiju i odrali svoju opremu donekle suhom. Ne plivajte potpuno odjeveni, trebat e vam neto toplo kada stignete na drugu obalu. Bilo bi dobro da se na mjestu iskrcavanja na drugoj strani rijeke nalazi kakav mol ili grana koja e vam pomoi da se lake izvuete na obalu. Izbjegavajte zamreno granje u vodi jer bi u njemu mogli zapeti. U vodu uite uzvodno i pustite da vas struja odnese do mjesta na drugoj obali na kojem ste se planirali iskrcati. Provjerite jainu (brzinu) vodene struje promatranjem kretanja plutajuih objekata u rijeci. Potraite bilo kakve prepreke i vrtloge u vodi. Ako prilikom plivanja naiete na vodeni korov polako se pokuajte osloboditi ili preplivati taj dio rijeke. Jednom kada najjai pliva proisti put preko rijeke, ostali ga mogu slijediti istim putem.
Pomagala za plutanje
Moete koristiti sve to pluta na vodi: kante za gorivo, plastine boce, manja debla (trupce). Svoju odjeu stavite u vodonepropusnu vreu tako da u njoj ostane dosta praznog prostora. Zaveite otvor vree, omotajte nekoliko puta i ponovno zaveite. Pri prelasku vodene prepreke drite se za vreu, a noge koristite za plivanje. Napravite svenjeve od granja koje umotajte u vodonepropusni materijal kako bi dobili zrane depove. Na to sloite svoju opremu i osigurajte ju konopcima. Nemojte pokuavati sjesti na takvu "plutau" ili je na drugi nain opteretiti svojom teinom. Grupa se treba podijeliti u manje skupine od etiri ovjeka, svezati svoju opremu zajedno i koristiti je kao pomagalo za ozlijeene osobe ili neplivae. Ako nemate vodonepropusnog materijala, napravite malu splav ili amac na kojem ete prevesti opremu. Svu opremu sveite, a ako je ona preteka, napravite splav na dvije razine tako da, ako se donja nae pod vodom, na gornjoj vaa oprema ostane sigurno suha.
Splavi
Splav, ak i ako je nespretno napravljen, nee se odmah prevrnuti. Koristite neko prikladno uplje ili lagano drvo, odnosno grane sa vrhova kronji koje su otpale. Limene bave od ulja ili nafte te bilo kakvi plutajui predmeti mogu poduprijeti splav. Ako u blizini nema debala, posluiti moe i komad vodootpornog materijala kojim ete obloiti amac od pletenog iblja. Nikada nemojte nepotrebno riskirati. Samo vrlo otporni i jaki materijali izdrati e eventualne brzake na rijeci, a na velikim rijekama, ako vam se splav slomi mogli biste se suoiti s mukotrpnim i dugotrajnim plivanjem do obale. Ispitajte splav ili bilo koje plovilo koje ste izradili u sigurnim vodama u blizini kampa, prije nego to krenete na put. Svu opremu sveite i osigurajte za splav. Pobrinite se da nita ne visi Slika 203. preko ruba splava jer bi u plitkim vodama moglo zapeti za podvodno granje i sl. Svi koji se nalaze na splavi morali bi biti vezani uetom oko struka i za glavni sigurnosni konop, odnosno za splav. Sigurnosni konopci moraju biti dovoljno dugi kako bi omoguili slobodno kretanje, ali ne predugi da doseu preko ruba splava. Na brzim rijekama koje imaju brzake i vodopade bolje je ne vezati se. Ako se splav nae u nevolji ili ga ne moete kontrolirati, nastojte ga dovesti do obale. U plitkim vodama, kontrolirajte kretanje splavi s dvije dugake motke jedna osoba s motkom neka bude na prednjem, a druga dijagonalno na suprotnom kutu splavi. Slika 203. prikazuje nain izrade splavi od trupaca koje zajedno dre dva para svezanih letvi. Postavite dvije malo deblje letve od savitljivog drveta na tlo - one moraju biti dovoljno dugake da prelaze irinu splavi. Preko njih postavite trupce. Druge dvije letve postavite preko trupaca, a iznad onih na kojima lee trupci. Sveite zajedno svaki par letvi na njihovim krajevima. Neka jedna osoba stane na letve i pritie ih zajedno tako da bi ih mogli to vre svezati. Time smo postigli da se trupci zaglavljeni izmeu letava nee moi nikamo pomicati. Urezivanjem lijebova u letvama na mjestu gdje smo ih svezali zajedno, postiemo da konop ne moe sluajno skliznuti s njih.
Slika 205.
Slika 204.
Upravljanje sa splavi (slike 204. i 205.): Napravite kormilo u obliku vesla ili peraje koristei se motkom i nekom plohom. Tako improvizirano kormilo postavite na nosae u obliku slova "A" koje konopcima privrstite za kuteve splavi. Kormilo privrstite na nosa tako da bude stabilno.
SPAAVANJE
Prvi uvjet spaavanja je staviti do znanja drugima u kakvoj situaciji ste se nali i gdje se nalazite. Jednom kada ste ostvarili kontakt moete odaslati i druge informacije.
Signaliziranje
SOS ("Save Our Souls") je meunarodno priznati signal za nesreu. MAYDAY (Upomo!) od francuske rijei m'aides to znai pomozite mi, je signal koji se koristi u radio komunikaciji. Gotovo svaki signal koji se ponavlja tri puta posluiti e kao poziv u pomo: tri vatre ili stupa dima; tri zviduka ili pucnja, odnosno tri svjetlosna signala. Ako koristite zvune ili svjetlosne signale, napravite pauzu od jedne minute izmeu svake grupe od po tri signala. Radio predajnici: amci za spaavanje su obino opremljeni radio-predajnicima koji koji mogu pokazivati tonu poziciju unutar kratkog dometa. Kako bi izbjegli gubitak vrlo vrijedne energije iz baterija, uvajte ih u priuvi sve dok se ne ukae prilika da je va signal primljen. Sa dalekometnim radiopredajnicima aljite pozive u pomo na uobiajen nain. Prenosivi VHF primopredajnici mogu komunicirati samo sa stanicama koje se nalaze u liniji optike vidljivosti, bez ikakvih opstrukcija (prepreka) izmeu stanica (iako se na nekoj visokoj koti moe postaviti relejna stanica koja e prenijeti signal). Ovakva oprema obino je podeena na frekvenciju planinarskih slubi spaavanja, no ipak je potrebno dogovoriti sve moebitne procedure prije samog odlaska. Ako u grupi imate odailja, provjerite baterije. U nekim sluajevima moe posluiti i motor vozila kako bi proizveo elektricitet za punjenje baterija. tedite gorivo i planirajte komunikaciju sukladno dogovorenim shemama Meunarodni signal za pomo u planinama je 6 zviduka u minuti (ili 6 bljeskova svjetlosti i slino) nakon kojih slijedi 1 minuta tiine, a zatim se signal ponavlja. Odgovor se sastoji od davanja bilo kakvih znakova tri puta u minuti, sa po jednom minutom stanke. Primivi odgovor, unesreeni nastavlja sa odailjanjem jednog znaka svake minute kako bi se po tome orijentirao onaj koji dolazi u pomo. Stalni signali
Iskoristite prednosti terena. Odaberite visoki poloaj za emitiranje svjetlosnih signala. Podignite nekakvu maketu neobinog oblika na grebenu stijene koja e privui panju. Zrakoplovi obino lete iznad brdovitog terena od niih podruja prema viima tako da e padine iza grebena ili vrhova biti skrivene kako e im se zrakoplov pribliavati. Signali postavljeni blizu vrhova trebali bi biti vidljivi iz bilo kojeg smjera. Oznake na zemlji postavljajte na terenu koji e biti najuoljiviji.
Olupine vozila ili zrakoplova: Naputeno vozilo ili prizemljen zrakoplov mogu biti korisna pomagala za signaliziranje. Gorivo, motorno i hidraulino ulje se moe zapaliti. Gume i elektrina izolacija proizvode mnogo dima. Staklo i kromirane povrine mogu posluiti kao dobri reflektirajui materijali. Prsluci za spaavanje i padobrani lako su uoljivi. Posloite raznobojne, sjajne predmete na vidljivom mjestu na zemljitu kako bi privukli neiju panju. Nou upalite svjetla vozila ili zrakoplova (ako rade). Ako su baterije ili akumulatori slabi, tedite ih kako bi mogli posluiti pri paljenju svjetala ili davanju zvunih signala. Vatra i dim: Signalne vatre upalite odmah kada se ukae potreba Slika 206. za pomo unesreenim (ozlijeenim) osobama ili kada vam je nuno potrebno sklonite. Prikupite gorivo i koristite ga za taborsku i signalne vatre. Upalite tri vatre u obliku trokuta na jednakim udaljenostima jedna od druge. Mogu posluiti i grupe upaljenih vatri koje su jasno odvojene. Ako imate premalo zaliha goriva koristite taborsku vatru u svrhu signaliziranja. Unaprijed pripremljena ognjita za signalne vatre treba stalno odravati suhima kako bi bila spremna za paljenje u sluaju nailaska zrakoplova ili bilo koje druge letjelice. Nafta (petrolej) se moe koristiti kao pripala, no nemojte ju nikako prolijevati po ognjitu. Poloite komad tkanine natopljene naftom (petrolejom) izmeu granja (drva) na ognjitu. Posudu s naftom ili petrolejom udaljite od ognjita na sigurnu udaljenost. Priekajte nekoliko sekundi i tada moete
upaliti "fitilj". Ako se vatra ne upali odmah izvucite tkaninu i provjerite da li u ognjitu ima tragova eravice prije nego to dodate jo nafte na ognjite. Imajte sveanj zelenih grana, ulja ili gume pri ruci kako bi stvorili dim ako bude potrebno. Ako vatru palite u vegetaciji ili u blizini drvea, oko ognjita podignite zemljani nasip kako bi sprijeili eventualno irenje vatre na okolni teren. Ne palite vatre izmeu drvea gdje e njihove kronje blokirati signal. Palite ih na otvorenom prostoru. Ako se nalazite na obali rijeke ili jezera, izgradite male splavi na koje ete postaviti vatre. Splavi usidrite ili veite uadima za objekte na obali kako ih ne bi odnijela vodena struja. Strelica na slici 206. predstavlja smjer toka rijeke. Drvea kao baklje: Koristite mala, izolirana (usamljena) drva kao signalne vatre. Zapalite vatru izmeu grana (u kronji) koristei se suhim, otpalim granjem ili naputenim ptijm gnijezdima. Na ovaj nain e se zapaliti lie kronje to e proizvesti dosta dima. Vatre zapaljene u podnoju odumrlih stabala gorjet e dugo vremena, no nemojte riskirati kako ne bi nastao umski poar. Ako se to desi, va ivot e postati jo ugroeniji nego to je bio kada ste doivjeli nesreu s vozilom ili zrakoplovom. Iluminirajue vatre: Na istini izradite stoac s platformom koja e poduprijeti ognjite (slika 207.). Koristite granje zimzelenog drvea kako bi ognjite cijelo vrijeme bilo suho; ovo granje e gorjeti vrlo intenzivnom svjetlou i proizvoditi e dosta dima. Prekrijte cijeli stoac sa materijalom jarkih boja, npr. padobran, koji e i sam biti uoljiv po danjem svijetlu. Prije nego namjeravate upaliti vatru skinite ga sa stoca - u prvim trenutcima vaa vatra najvjerojatnije nee biti zamjetljiva sve dok se ne razbukta. Paljivo odravajte vae stoasto ognjite tako da drvo bude cijelo vrijeme suho. Krajeve tapova zabijte u zemlju kako bi sprijeili Slika 207. da se naginju pri jaem vjetru. Vatra zapaljena na ovakav nain vidljiva je kilometrima. Koritenje dijelova olupine za signaliziranje vatrom: Zapalite vatru na komadu nekog metala. Kada se on zagrije, pospjeuje da plamenovi vatre izgledaju sjajnije. Ako je metal ispoliran, ponaat e se i kao reflektor, intenzivirajui odsjaj vatre. Indikatori dima Tijekom dana, dim je dobar pokazatelj lokacije. Uvijek imajte spremne zalihe materijala koje proizvode dim kako bi ih postavili na vatru. Dim nee samo pomoi spasilakim letjelicama da vas pronau, on e takoer ukazivati na smjer i jainu vjetra blizu povrine. Pobrinite se da dimni signali budu postavljeni nie uz vjetar od mjesta koje ste predvidjeli za sputanje letjelice ili bilo kakvih drugih signala tako da budu vidljivi onima koji vam dolaze u pomo. Svjetli dim najbolje je uoljiv na tamnim podrujima ili umama. Za to koristite zelenu travu, lie, mahovinu i paprat. Vlani materijali proizvode dobru tinjajuu vatru, npr. odbaeni pokrivai za sjedala mogu tinjati dugo vremena. Dim takoer odbija insekte od napada na vas ili vae zalihe hrane. Tamni dim se najbolje vidi na snijenoj ili pjeskovitoj (pustinjskoj) podlozi. Za to koristite gume ili ulje. Ako atmosferski uvjeti djeluju tako da se dim prostire u slojevima kao magla uz povrinu zemlje, podignite veu vatru kako bi i dim odlazio vilje u zrak. Toplotne struje e tada odnijeti dim na prikladnu visinu. BUDITE DOMILJATI: Na rijeci, zamjetljiv plovei predmet (objekt) koji nosi vau poruku, moe privui neiju panju, npr. mali splav sa jedrom svijetle boje na kojem pie SOS. Ako nema naznaka akcije spaavanja i poeli ste razmiljati o povratku na svoju ruku, ostavite jasne tragove tako da spasioci koji mogu kasnije doi imaju podatak u kojem smjeru ste otili. Ostanite u blizini uobiajenih ruta kojima lete zrakoplovi ili se drite otvorenih podruja. TRI STUPA DIMA iz vatri koje istovremeno gore u meusobnom malom razmaku u istoj ravnini, stariji je znak za poziv u pomo u sluaju nevolje u planinama i pustinjama. Dim se postie bacanjem svjee trave i lia na vatru, odnosno loenjem svjeih grana. Znakovi za pomo ne smiju se zlorabiti! Treba ih davati samo u sluaju stvarne nude. Svatko tko zauje ili ugleda signale za pomo duan je odmah odgovoriti i pohitati u pomo, odnosno obavijestiti onoga koji je u mogunosti pruiti pomo.
Signaliziranje helikopteru
DA
- Trebamo pomo (Ukrcajte nas!) - "Da" (odgovor na pitanje posade helikoptera) - Sletite ovdje!
NE
- Nije nam potrebna pomo! Ne trebamo nita! Sve je u redu! - "Ne" (odgovor na pitanje posade helikoptera) - Ne slijeite ovdje!
Slika 208.
U potragu za osobama nestalima u planinama, u umskim prostranstvima i u drugim nenastanjenim podrujima, spastelji nerijetko polaze helikopterom. Isto se tako helikopterom polazi u pomo ugroenima odnosno unesreenima koji se nalaze na teko pristupanim mjestima, daleko od cesta i naselja. Da bi se u tim okolnostima olakalo sporazumijevanje osoba na terenu sa spasiteljima, slubeno su prihvaena dva meunarodna znaka rukama, koji se sa zemlje upuuju posadi helikoptera. To su znaci DA i NE, (slika 208.) koji zavisno od prilika, mogu imati i odreenije znaenje. Onaj koji signalizira treba stati na to vidljivije mjesto, leima okrenut vjetru. Poeljno je da na sebi ima neki odjevni predmet koji bojom odudara od okoline. Signal upuuje samo jedna osoba! Prethodno, kako bi se privukla panja spasitelja, moe se ispaliti signalna raketa (ako je imate), a ujedno mogu i ostali lanovi skupine mahati rukama (sluei se kouljama, komadima krpa i sl.). Kada postane vidljivo da je posada helikoptera primjetila pozive, ostali se moraju skloniti sa strane kako bi pozornost posade bila usmjerena samo na onoga koji e signalizirati.
Prizemljenje helikoptera
Ukoliko se ukae potreba za sputanje helikoptera, potrebno je da u okviru svojih mogunosti olakate posadi njenu zadau. Za prizemljenje helikoptera potrebna je istina veliine 15 x 20 metara. Teren u pravilu ne smije biti nagnut. U sluaju potrebe sami ete pronai teren pogodan za sputanje helikoptera i ukloniti s njega sve prepreke. Pogotovo treba voditi rauna o tome da nadomak izabranog i pripremljenog terena ne bude neka zapreka o koju bi helikopter mogao udariti repnim vijkom! Treba imati na umu i to da se helikopter ne smije sputati u guduru. Odgovarajuim znacima ruku upozorit emo pilota na prostor za slijetanje, pazei pritom da stojimo barem 10 metara daleko od ruba tog prostora (a ostali lanovi skupine trebaju biti jo dalje). Pilotu emo pomoi ako nadomak istine za slijetanje zabodemo u tlo palicu sa zastavicom ili maramom - to e mu pokazati smjer vjetra. Zimi je na cijelom prostoru za slijetanje potrebno utabati snijeg, odnosno odstraniti ga. Skije za skijanje koje se nalaze blizu mjesta slijetanja helikoptera, moraju leati na tlu, a ne da su okomito zabodene u snijeg.
Signali "zemlja - zrak"

Osim dva prethodno opisana meunarodna znaka rukama, ponegdje je uobiajena uporaba jo nekih signala, koji se sa zemlje upuuju spasilakim helikopterima i zrakoplovima. U nastavku su opisani signali koji se isto tako daju rukama, odnosno cijelim tijelom:
Ispruenom desnom rukom signalist mae prema dolje: "Bacite nam poruku (pismene upute)".
Rukama ispruenim iznad glave, signalist mae "naprijed - nazad"; "Nije pogodno za slijetanje. Ne pokuavajte sletjeti!"
Signalist je na vidljiv nain pokrio ui rukama: "Imamo radio-stanicu. Prijem ispravan. Javite nam se radio-stanicom."
Signalist ui, ruku ispruenih u smjeru istine pogodne za sputanje: "Preporuujemo da sletite ovdje."
Signalist nepomino lei na zemlji na leima, ruk ispruu enih iznad glave; znaenje: "urno nam je potrebna me dicinska pomo!"
Signalist stoji uspravno, s de snom rukom vodoravno ispru enom u odreenom smjeru: "Uskoro emo moi nastaviti Ako je mogue, priekajte." put. Idemo u smjeru ruke.
Signalist stoji uspravno, vodo ravno rairenih ruku: "Potreb na nam je hrana - voda oprema - gorivo za vozilo!"
Planinarske oznake
Prilikom kretanja u planinama najveu potekou predstavlja pronalaenje puta. Zbog toga u planinama na veinu vrhova i drugih toaka vode oznaeni putevi. Oznake se sastoje od crvenog prstena koji zatvara bijeli krug. Te su oznake postavljene uzdu puteva po stablima, kamenim blokovima i stijenama, a izraene su uljanim bojama. Osim tih openitih oznaka (markacija) upotrebljavaju se i bijele ili crvene strelice (prema boji podloge) uz koje je esto oznaeno i mjesto kamo vodi put te vrijeme potrebno da se put prevali hodom. Vrijeme hoda obino je ono koje utroi odrasla osoba uz jednolino i umjereno hodanje. Za silazak se rauna jedna treina vremena manje nego za uspon. Ponekad se radi oznaavanja posebne planinarske staze (koja, na primjer, vodi do peine ili izvora) za oznaku upotrebljava plava boja umjesto crvene.
Idi ovim putem Pouri ovim putem Potri ovim putem Vrati se Idi lijevo Idi desno Naprijed je opasno Prepreka, savladaj Rastali smo se Bjei u smjeru strelice Ponesi ovo Ne idi ovim putem Odmori se i priekaj druge Sastat emo se ovdje za 3 sata Idi oprezno dalje Tabor u tom smjeru Veliki tabor Dobar put Lo put Do tabora 3 km. Put, cesta u tom smjeru Pitka voda u tom smjeru Kua u tom smjeru Prijei preko vode Prijelaza nema Most u blizini Opasnost. Budi spreman ekaj ovdje 5 minuta 6 Pismo na 6 koraka Sakrij se i promatraj Izvrio sam zadau Bijesan pas Nali smo Nemamo hrane Jelo Gledaj, zapaaj, zapamti Dobri ljudi Loi ljudi UPOMO! Poaljite pomo! Zvidi ovdje (do odgovora) Odmor Signaliziraj Signalizirali smo Podigni tabor Istok Zapad Sjever Jug Sjeverozapad Sjeveroistok Jugoistok Jugozapad Ovdje je nastamba izvidnika Zapovjednitvo postrojbe ekamo u najbliem selu Vratili smo se Otili smo Idi u tabor Bili smo ovdje u 09.30 sati Namirnice, hrana je blizu Pitka voda je blizu Nepitka, zagaena voda
Putni znaci
Putni znaci su oznake kojima se planinari i ostali ljudi mogu koristiti u prirodi (iznimno i u naseljenim mjestima), kako bi onima koji e doi iza njih oznaili smjer kretanja, upozorili ih na razliite okolnosti, izrekli odreene zapovijedi i slino. Putni znaci crtaju se otrim predmetom na vlanoj zemlji, pijesku ili snijegu, odnosno kredom na kori drveta, asfaltu, drvenoj ogradi. Mogu se slagati i od granica, kamenia, iarki i slinog, odnosno utiskivati stopalom u mekano tlo. Znakovi se u pravilu ostavljaju s desne strane puta ili, po dogovoru, samo na odreenim mjestima (kako bi ih uoio samo onaj kome su namijenjeni). Onaj kome su znaci namijenjeni treba ih, nakon to je shvatio poruku, izbrisati ili unititi (osim znakova koji su ostavljeni kao trajna upozorenja). Uobiajeni putni znaci prikazani su na slici 209.
Znak opasnosti
Slika 210.
Slika 209.
U umi, u planini, u krkoj divljini, na obalama rijeka, jezera, mora i drugdje u prirodi ima mjesta na kojima ovjeku prijeti opasnost. Ponekad je potrebno da one koji e doi na opasno mjesto vidljivim znakom upozorite da se moraju uvati. Osim uobiajenih putnih znakova (koje ostali ne znaju "itati"), na kritinom mjestu na primjer: na rubu ponora, na dijelu puta gdje prijeti opasnost kamenih odrona, uz izvor koji je zagaen moete postaviti i veliki znak koji u svijetu planinara i istraivaa ima znaenje "opasnost". Taj jednostavni znak "X" moete sloiti od ravnih grana ili kamenja (slika 210.). Poeljno je da znak bude to vei.
U sluaju izgubljenosti
Na hodnji, odnosno prilikom svakog izlaska u prirodu, treba itavo vrijeme voditi brigu o orijentaciji u prostoru. U svakom trenutku trebate biti uvjereni u kojem smjeru idete, kojim putem, gdje se trenutno nalazite i koliko jo preostaje do cilja. Ipak, uza sve to moe se dogoditi da zalutate, naroito prilikom pjeaenja u planinama, u dubokim umama, u magli i u mraku. Kako postupiti u tom sluaju? Kada utvrdite da ste zalutali, neka Vas ne uhvati panika. Mirno sjednite i odmorite se, ako u torbici ili ruksaku imate neto za jelo, okrijepite se. Nakon toga u miru razmislite o poloaju u kojem ste se nali i razmotrite to se sve moe uiniti. Naravno, najvanije je nai pravi put. Ako uza se imate topografski zemljovid i kompas, odredite na karti podruje na kojem se po prilici nalazite, a zatim nastojte utvrditi i svoju tonu poziciju (za to je potrebno poznavanje topografije). Tako ete biti u mogunosti izabrati daljnji smjer kretanja - bilo prema prije utvrenom cilju hodnje, bilo u smjeru neke vee komunikacije, naselja, vode i slino. Ako nemate topografski zemljovid, nastojte na neki drugi nain odrediti gdje se po prilici nalazite. Orijentirajte se u miru. Nastojte se prisjetiti kuda ste sve ili, gdje ste skrenuli s pravog puta. Pokuajte s nekog visokog mjesta promotriti okolinu: moda ete prepoznati teren kojim ste ili, ugledati neki objekat pored kojeg ste proli prije nego to ste se izgubili. Pokuajte nai put natrag do mjesta gdje ste skrenuli s pravog puta. Kako ne biste jo vie zalutali, putem ostavljajte putne znakove na tlu, prelomljene granice, papirie nabodene na njih. Ako se ne uspijete vratiti na stari put, preostaje vam samo jedno - pokuajte doi do neke kue, naselja, ceste ili eljeznice, radilita i sl. i tako okonati lutanje i neizvjesnost. Ako poznajete u grubome kraj u kojem se nalazite, pokuajte odrediti na kojoj se strani nalaze najblii naseljeni predjeli. Na jedan od poznatih naina potraite sjever i odredite smjer kretanja. Za vrijeme hodanja drite se tog smjera kako se ne bi dogodilo da se kreete u krugu (to se zalutalima esto dogaa). Budite uvjereni da ete se izvui. Imajte na umu da no i magla znatno oteavaju snalaenje, pa je u planinama, umama i krkim divljinama hodanje nou i po magli vrlo opasno pogotovo ako vam kraj nije dobro poznat. Dakle, ako prije noi ne stignete do naselja (odnosno ako se zateknete u gustoj magli), pripremite zaklon u kojem ete proboraviti do jutra. Sakupite mnogo suharaka i naloite vatru. Ako imate neto hrane, veerajte. Budite bezbrini - ujutro ete pronai put. Ako imate opremu za boravak i noenje u prirodi (npr. atorsko krilo, vreu za spavanje ili barem pokriva) i ako vremenske prilike to dozvoljavaju, u zaklonu moete pripremiti leaj za spavanje. Meutim, ako nemate odgovarajuu opremu, bolje je ne spavati, pogotovo ako je hladno vrijeme (ve kod temperatura niih od +10oC tijelo se moe toliko ohladiti da je mogue smrzavanje). Ako niste opremljeni za noenje, a nalazite se u ravnici ili na nekom manje opasnom terenu, moete nastaviti hodanje i nou. Odmarajte se kad god osjetite potrebu, ali ne predugo da se tijelo previe ne ohladi.
IZBJEGAVANJE NESREA
Nesree i izoliranost nisu jedini uzroci nastanka situacija preivljavanja. Mnoge prirodne i one ljudskom rukom izazvane sile, mogu prouzroiti nesree u kojima e doi do izraaja vae vjetine preivljavanja.
Predvianje nesrea
Meteoroloke situacije po cijelomm svijetu prate se 24 sata dnevno i igraju vanu ulogu u predvianju nesrea. Pratite vremenske prognoze koje vas mogu upozoriti na ozbiljnije nadolazee nevrijeme i nesree kao to su poplave, uragani, vulkanske erupcije i zemljotresi.
Sue
U podrujima umjerene klime, ako su vrijednosti kinih oborina daleko ispod normalnih, mogua je pojava sua. Uginula vegetacija uzrokuje poremeaje u svim hranidbenim lancima koji poivaju na njoj. Ako sua postane ozbiljna, mrtve i umirue ivotinje mogu zagaditi i ono malo vodenih zaliha koje su preostale.
Rizici od poara
Leevi i uginule ivotinje trebaju se pokopati u dubokim jamama. Suha zemlja bi mogla biti dosta tvrda, no zakapanje je najuinkovitija metoda uklanjanja moguih izvora infekcija. Leevi se mogu i spaljivati, no poto u okolini moe biti suhoga lia i granja, vatra lako moe izmai kontroli i ako nemate vode pri ruci, ona e se brzo rairiti. Ako morate zapaliti vatru iskopajte rupu u zemlji i odravajte malenu vatru na koju ete paziti cijelo vrijeme.
Higijena
Nedostatak vode za pranje i sanitarne potrebe moe predstavljati rizik po zdravlje. Znojenje e pomoi da vam pore na koi budu otvorene te nee dozvoljavati nakupljanje prljavtine, ali ak i ako vam je potrebna sva voda za pie, morate osigurati redovito pranje ruku nakon nude i prije pripremanja jela. Napravite zahod u blizini tabora.
Skladitenje i uvanje vode

Ako nema kia ili se uslijed ljetnih vruina zemlja poinje drastino suiti, poduzmite mjere skladitenja vode u najveim moguim koliinama. Vodu morate koristiti vrlo razborito. Mjesto drite natkriveno i u sjeni kako bi izbjegli prekomjerno isparavanje vode. Iskopajte rupu na sjenovitom mjestu u kojoj ete drati cisternu, izbjegavajui pritom korjenje drvea. Obloite ju najlonom ili nekim plastinim materijalom, odnosno cementom ako ga imate (no nemojte ju potpuno ispuniti sve dok se cement ne stvrdne). Ako u podruju ima gline, iskopajte rupu i obloite ju glinom. Ako u niim slojevima zemljita gdje kopate rupu ima prirodnih naslaga gline ili tvrdih stijena, to e pomoi vodi, ili bilo emu drugom to uvate u rupi, da ostane hladna; u tom sluaju otvor rupe neka bude mali. U uvjetima teke sue budite posebno oprezni zbog kontaminacije zaliha vode. Bolesti od uginulih ivotinja mogu se brzo rairiti. Koliko god bili edni, skuhajte svu vodu prije pia. Nikada ne troite vodu bezobzirno. Voda koritena za kuhanje, kasnije se moe iskoristiti za pranje. Prokuhajte svu vodu za pie. Ako presui izvor vode, mogli biste ju dobiti kopajui jo dublje u zemlju, no to ete dublje kopati to ete iscrpiti vie vode koja se nalazi u zemlji. Pokuajte jesti hranu koja koja sadri visoki posototak vode (voe), a koje ujedno zahtijeva malo pripreme ili ienja. Muhe mogu biti veliki problem - osigurajte da sva hrana bude pokrivena. Zatitite svoje zalihe od praine koja takoer moe biti opasna ako je vjetar podigne sa povrine zemlje. Kada je priroda uznemirena ozbiljnim suama, ivotinje se poinju abnormalno ponaati. Izluene eu, inae poslune i dobre ivotinje, mogu vas poeti napadati.
Poari
Najbolja zatita od poara je prevencija. Mnogi poari su uzrokovani nepanjom ovjeka, zbog odbaenih opuaka cigareta ili ibica. Sunce koje sja kroz komadi stakla moe tijekom sune sezone prouzroiti poar. umski poari Ako se nalazite na mjestu poara u umi (odnosno na mjestu gdje se taborska vatra sluajno poela iriti), ili na livadi, vaa prva zadaa treba biti da ju pokuate ugasiti. Prvi znak da se pribliava umski poar biti e miris dima. Nakon toga ete najvjerojatnije uti vatru prije nego to vidite plamenove. Primjetit ete neobino ponaanje ivotinja, ak i prije nego to shvatite uzrok. Put za bijeg Ako ste zateeni u podruju gdje bijesni poar i kada postane prekasno da ga sami pokuate ugasiti, nemojte se odmah dati u bijeg - osim ako je vatra toliko blizu da vie nemate nikakvog drugog izbora. ak i ako osjeate da vas odjea sputava, nemojte ju skidati i bacati jer vas moe zatititi od uasne topline. Dim e ukazivati na smjer vjetra - poar e se najbre iriti u tom smjeru. Ako vjetar pue smjerom od vas, a prema vatri, kreite se prema vjetru. Idite prema bilo kakvoj prirodnoj prepreci poaru npr. vodenim preprekama. Rijeka je najbolja prepreka - ak i ako ju plamenovi mogu prebaciti, bit ete prilino sigurni u vodi.
Nemojte trati glavom bez obzira. Stanite i razmiljajte. Odaberite put za bijeg. Provjerite okolno podruje i utvrdite smjer vjetra kako bi predvidjeli smjer mogueg irenja poara. Ako vjetar pue prema vama, poar e najvjerojatnije putovati bre u tom smjeru - a plamenovi mogu preskakati i velike praznine. Poar bre putuje uzbrdo tako da se ne pokuavate penjati na vilji teren. Pokuajte zaobii vatru ako moete, no neki umski poari mogu bijesniti na frontu irine od nekoliko kilometara, pa e u tom sluaju obilazak biti nemogu. Ako nemoete doi na rub poara ili izai izvan zone vatre, bjeite do prvog velikog proplanka, dubokog klanca (kotline), rijenog toka ili vododerine. Odlazak pod zemlju Ako nema u blizini nikakve prirodne prepreke poaru ili vododerine u kojoj se moete skloniti, a zona poara je preiroka da bi pretrali kroz nju, moda ete morati pronai zatitu u zemlji. Ljudi su preivljavali poare zakapajui se u zemlji i prekrivajui se njome, dozvoljavajui tako vatri da prijee preko njih. Rizik je velik, ne samo od topline ve i guenja. Poznato je da vatra guta sav kisik. Iskopajte to veu upljinu i oistite ju od trave i granja, nabacajte zemlju na kaput ili odjeu koju imate, lezite na zemlju licem prema dolje i prekrijte se kaputom na koji ste nabacali zemlju. Rukama prekrijte usta i nos i diite kroz njih. Ovaj nain nee poveati koliinu kisika, ali moe ohladiti i filtrirati vreli zrak i iskre, koje mogu otetiti va dini sustav. Pokuajte zadrati dah kada vatra prolazi iznad vas. Ostanak u vozilu Nemojte pokuavati voziti kroz gusti dim. Ako ste sa vozilom u podruju poara, parkirajte ga na nekoj istini. Skrenite sa ceste, no pazite da ne zaglibite u blatu. Ugasite svjetla i ostanite u vozilu. Dobro zatvorite sve prozore. Ugasite ventilaciju i zaepite sve zrane otvore. Vozilo e vam pruiti kakvu takvu zatitu od topline. Mogue je preivjeti na taj nain sve dok se stakla na vozilu ne ponu topiti, a do tada bi vas zona poara trebala proi. Postoji opasnost od eksplozije rezervoara, ali ako je vatra intenzivna, imate vie ansi ako ostanete u vozilu nego da ste vani. Borba protiv umskog poara U umama koje se uvaju i iskoritavaju moi ete vidjeti protupoarnu opremu koja je postavljena u razmacima na odreenim mjestima uzdu glavnih puteva. Oprema bi se trebala sastojati od svenjeva grana u obliku metli i mlatilica sa gumenim trakama u obliku lopata. Ova oprema moe biti uinkovita u sprijeavanju nastanka poara. Poari u zgradama Zatvorite sve rupe oko vratiju i prozora. Navucite sve zastore. Maknite se od vanjskih zidova i nemojte pokuavati u panici bjeati iz kue ako ju vatra zahvati. Jednom kada vatra proe, izbjegavajte udisanje dima i pokuajte izai van, odnosno pogasiti preostale manje vatre. Poar u vozilima Najveu opasnost kod vozla predstavlja eksplozija rezervoara sa gorivom. Cilj treba biti kontrolirati vatru tako da ona ne doe do rezervoara. Obino e vatra prvo zahvatiti dovode goriva (ako oni nisu zatieni) koji e se ponaati kao fitilj i na kraju dovesti vatru do rezervoara. Ako vatra zahvati vozilo u zatvorenom prostoru, ubrzo e nastati opasna koncentracija dima i otrovnih plinova. Prvo pokuajte ugasiti vatru - ali ako to nije mogue, izvezite vozilo izvan zgrade prije nego jo vie ugrozi ivote ljudi ili imovinu. Nemojte ulaziti u vozilo. Sve to treba moete napraviti izvana, pa i upravljati kretanjem vozila. Ako je mogue, izgurajte ili izvucite vozilo van. Ako vae vozilo ima gumb za paljenje, prebacite u niu brzinu ili u natrag i pritisnite gumb kako bi vozilo smo iskoilo van. S konvencionalnim paljenjem, okreite klju tako da se vozilo kratko pali. Pripremite se ako vozilo bude snano krenulo prema naprijed. U oteenom vozilu vrata mogu biti zaglavljena. Ako ga uhvati vatra pokuajte izai kroz bilo koji prozor ili nogama razbijte vjetrobransko staklo. Ako je vatra unutar vozila upotrijebite aparat za gaenje poara ili ju ugasite pomou odjee ili deke. Sintetiki materijali kojima je prekriven unutranji dio krova vozila brzo gore to proizvodi gusti dim i otrovne plinove. Takav materijal e odolijevati ak i kada vatra bude ugaena, stoga izaite van na zrak to je prije mogue. DRITE SVOJ APARAT ZA GAENJE POARA UVIJEK PRI RUCI! Nemojte ga drati u sanduku ili u prtljaniku drite ga ondje gdje e vam biti na dohvat ruke. Udarac u vozilo moe izobliiti poklopac prtljanika i tada ga moda neete moi otvoriti.
Poari u zraku Zrakoplovi su opremljeni automatskim sustavom za gaenje poara na motorima i runim aparatima u kabinama. U sluaju poara odmah se moraju poduzeti mjere. Na civilnim letovima odmah pozovite stjuardesu im posumnjate na vatru - osoblje zrakoplova zna gdje se nalazi oprema za gaenje poara i kako ju koristiti. Izbjegavajte stvarati paniku meu ostalim putnicima. Ako primjetite tinjanje ili plamenove, pokuajte ih ugasiti dekom ili odjeom. Najvea opasnost od poara nastaje neposredno prije uzlijetanja kada se oko zrakoplova stvara oblak isparavanja od goriva, te posebno prilikom slijetanja u oteanim uvjetima kada rezervoari sa gorivom mogu biti probueni, a elektrine i iskre statikog elektriciteta mogu zapaliti isparavanja. Sve mjere opreza moraju se poduzeti kako bi bili sigurni od poara. Vi takoer moete pomoi. Ne puite, ako je to izriito zabranjeno. Takoer nemojte puiti i drijemati.
Poplave
Poplave se mogu desiti iz mnogo razloga. Neki od njih su prelijevanje rijeka, jezera i akumulacijskih jezera zbog jakih ili dugotrajnih kia (ne obavezno od kia koje padaju na podruju gdje je nastala poplava); od narastanja razine mora ili jezera to moe biti uzrokom podmorskih zemljotresa i zastraujuih plimnih valova i vjetrova; ili uruavanja brana i nasipa. Jake kie brzo mogu prouzroiti bujice na podrujima gdje ima suhih rijenih korita ili izrovati uski kanal ispod i iza nasipa koji e se potom poeti uruavati te tako ruiti sve na svom putu. Konstantne kie koje nakon sunog razdoblja due vrijeme padaju te jake oluje, upozorenje su da se trebate kloniti vodenih kanala i niskoga zemljita jer poplava moe pogoditi jo ira podruja. Uvijek je sigurnije kampirati na nekakvom grebenu ili izboini. Ako razina vode raste, premjestite se na vilje podruje. U brdovitim predjelima klonite se dolina koje su posebno podlone poplavama. Poplave ne bi trebale biti veliki problem, barem ne u poetku, jer e i ivotinje traiti sigurnije vilje podruje. Kako grabeljivice, tako i njihov plijen, vie e se koncentrirati na to da potrai zaklon - no budite oprezni od paninih ivotinja u vodi koje vas mogu ozlijediti. Moda e biti vrlo teko dokopati se svjee vode za pie jer e poznati izvori najvjerojatnije biti kontaminirani. Sakupite kinicu koju ete koristiti za pie, a nju kao i svaku drugu vodu morate prokuhati prije uporabe. Poplavljene zgrade Ako ste u zgradi kada razina vode pone rasti, ostanite gdje jeste. Izloit ete se manjem riziku nego da se pokuate evakuirati. Iskljuite plin i struju i pripremite zalihe hrane za sluaj nude, toplu odjeu i vodu za pie i dobro zatvorenim posudama (flaama). Uzmite baterijsku svjetiljku, zvidaljku, ogledalo i odjeu jarkih boja koja e posluiti za signaliziranje. Uzmite i pe za kampiranje (ako ju imate), svijee i ibice. Popnite se na gornji kat ili na krov. Ako ete biti prisiljeni biti na krovu neko vrijeme napravite sklonite. Ako je krov nakoen, dobro je da se sve osobe zaveu za dimnjak ili bilo koju drugu vrstu izboinu. Ako se razina vode nastavi dizati pokuajte napraviti nekakvu splav. Ako nemate uadi koristite posteljinu. Osim ako se voda prebrzo die i prisiljeni ste se evakuirati, ostanite na krovu sve dok se dizanje vode ne zaustavi. Evakuacija Potraite sklonite ili vilji teren. Ne morate biti u podnoju brda kako bi bili u niskom podruju. Kada se kreete ili vozite prema sigurnom podruju zapamtite da i mali pad terena na cesti moe initi veliku razliku u dubini vode. Ako se vae vozilo zaustavi, napustite ga. Vi i vae vozilo mogli bi biti odneeni vodenom strujom. Nemojte pokuavati prelaziti velike kaljue ili vodene struje osim ako niste sigurni da razina vode nee biti via od polovice kotaa vaeg vozila ili vaih koljena. Ako morate prijei, koristite tehnike prelaska rijeke. Ako prelazite mostove koji se nalaze pod vodom budite posebno oprezni jer je poplava mogla unititi dijelove mosta. Iznenadne poplave U sluaju iznenadnih jakih kia, klonite se dolina i rijenih korita i to za vrijeme kia i nakon njih. Ne morate se nalaziti u podnoju brda kako bi vas zahvatila bujica vode koja sa sobom nosi blato i raznorazne olupine i krhotine. Poplave u obalnom podruju Ovo se obino deava uslijed kombinacije plimnih valova i vjetrova koji ih mogu uiniti ak i veim. Upozorenja za poplavu obino e stii na vrijeme i evakuacija je u tom sluaju najbolje rjeenje.
Nakon poplave Nemojte izlaziti van sve dok ne budete uvjereni da je sigurno. Moda dolazi jo oluja. Kako se poplava povlai, ona ostavlja iza sebe prizore devastacije i tijela rtava poplave. S opadanjem vode i zagaenjem dolazi i rizik od izbijanja bolesti. Dodatne mjere opreza: spalite sve ivotinjske leeve nemojte niti pomiljati jesti ih - i temeljito prokuhajte svu vodu prije uporabe bilo za kuhanje ili pie. Neki e plodovi (voe ili povre) nakon to se voda povue moda biti dostupni, a isto tako i ptice koje su pobjegle, takoer mogu biti dobre za jelo.
Lavine
Postoji nekoliko vrsta lavina. Lavina na mekanoj snjenoj podlozi Snijeg koji pada na zaklonjenim padinama, ne moe se nataloiti i stvrdnuti kao snijeg koji je ve na podlozi. Dolazi do formiranja praznina i itave takve nakupine mogu propasti u njih, no bilo kakav poremeaj ili glasna buka mogu pokrenuti takvu nakupinu koja se onda pretvara u lavinu. Planinska (visoka) lavina esto je rezultat novoga snijega koji pada na ve stvrdnutu podlogu ili u hladnim i suhim uvjetima. Ova lavina moe poeti i kao lavina na mekanoj podlozi, no ona moe dobiti na zamahu i nakupiti sve vie suhoga snijega ime postie vrlo velike brzine. Pokrijte nos i usta kako bi preivjeli - smrt nastaje zbog davljenja snijegom kojeg ste udahnuli. Lavina od mokroga snijega Uobiajena je za vrijeme topljenja snijega ili leda, emu je obino uzrok nagli porast temperatura nakon snijenih padavina. Puno se sporije kree nego planinska lavina, ali na svom putu trga drvea i odnosi stijene. Kada se zaustavi smrzne se i ovrsne gotovo trenutno, to moe ozbiljno zakomplicirati eventualno spaavanje. Lezite vodoravno na tlo i puzanjem nastojte ostati na povrini lavine (nakupine drvea i kamenja mogu oblikovati vrlo duboke naslage). Rijeite se svakog tereta. Prekrijte nos i usta kako ne biste progutali ili udahnuli snijeg. Kada se lavina smiri napravite to je vee mogue udubljenje oko sebe prije nego to se snijeg stvrdne i zaledi te pokuajte doi na povrinu. Rjeite se sve ostale opreme koju niste uspjeli odbaciti jer e vas ona sprijeavati u pokuaju izvlaenja. Sauvajte energiju kako bi mogli vikati u sluaju da ujete ljude u blizini.
Munje
Jedna od najveih opasnosti u prirodi su udari gromova. Kod nas svake godine odnesu desetine ljudskih ivota. Udari gromova esti su za vrijeme oluja, pogotovo u proljee i ljeto. Ako se za vrijeme grmljavine zateknete na otvorenom, vodite rauna o opasnosti i ponaajte se na odgovarajui nain, pridravajui se sljedeih pravila: 1. Imajte na umu da u planini najvea opasnost od udara groma prijeti na vrhovima, na hrptovima i grebenima te na stjenovitim liticama. U dolini grom najee udara u usamljena stabla (pogotovo ona koja imaju duboko korijenje, a nalaze se na tlu gdje se skuplja podzemna voda), te u razliite predmete koji usamljeno stre uvis. Opasni su i rubovi uma i breuljaka, obale rijeka i neposredna blizina izvora i movara. 2. Za nevremena s grmljavinom nastojte se to prije udaljiti s izloenih mjesta, kao i od usamljenih streih mjesta koja mogu privui gromove. Sklonite se u neko udubljenje (jarak, unutranjost spilje i sl.) ili u umu u kojoj su stabla podjednake visine. Ako je u blizini zgrada, sklonite se u nju (veina vrstih objekata ima gromobrane), a isto tako moete se skloniti u automobil. 3. Ako ne moete pobjei od visokih objekata, sjednite na neku suhu podlogu koja e vam pruiti dobru izolaciju. Namotaj suhog ueta za penjanje takoer je dobra izolacija. Nemojte sjedati na bilo to mokro. Sagnite glavu prema dolje i priljubite koljena na prsa, podignite stopala sa zemlje i uvucite sve ekstremitete. Nemojte doticati tlo rukama jer e to prouzroiti kontakt tako da munja moe proi kroz vas. Ako nemate nita to bi vas izoliralo od tla, legnite i ispruite se to vie moete. 4. Ponekad moete osjetiti da je udar munje neizbjean po trncima na koi i osjeaju da vam se die kosa na krajevima. Ako stojite, odmah se bacite na zemlju i to prvo na koljena i sa rukama koje dodiruju tlo. Ako vas udari munja, naboj e moda pronai najbri put do zemlje kroz vae ruke izbjegavajui tako grudni ko i najvjerojatnije vas spasiti od sranog zastoja. Brzo legnite na tlo.
5. Ako sa sobom nosite neki masivniji metalni predmet (npr. sjekiru, planinarske klinove ili cepin), odloite ga i udaljite se od njega. Metalna masa privlai gromove. 6. Klonite se daleko od bilo kakvih metalnih objekata i ograda. Nemojte nepotrebno odbaciti opremu jer ete ju potpuno izgubiti (na primjer kod penjanja). Suha sjekira sa drvenom drkom moe se zaiskriti na vrhu, no ona je ipak dobro izolirana. Blizina velikih metalnih objekata moe biti vrlo opasna, ak i ako niste u kontaktu s njima, jer udarni val uzrokovan zagrijanim zrakom - poto munja udari - moe otetiti vaa plua. 7. NE SKLANJAJTE SE! a) negdje gdje ete biti najvia toka u okolini, b) pod hrastove, topole ili brijestove (jer su iskustva pokazala da u njih najee udara grom, dok u smreke, jele i borove udara malo rjee, a u bukvu gotovo nikada), c) pored stupova dalekovoda i slinih visokih objekata, d) na ulaze spilja i tunela (jer je zrak na ulazima najee ioniziran), e) na strme obronke, pod stjenovite izboine ili pukotine u stijenama (ak i ako se ini da su izvrstan zaklon), f) u blizini metalne mase, g) u naputene tagljeve i kolibe, ukoliko je njihov krov vii od okolnih stabala. 8. Za grmljavinskog nevremena nemojte se kupati u rijeci ili jezeru, jer je to vrlo opasno. 9. Ako vas jaka grmljavina zatekne u atoru, ne dotiite metalnu konstrukciju i mokre stijenke atora; ugasite tranzistorski prijemnik i izbjegavajte uporabu plinskog kuhala. Najbolje je sjediti ili leati na gumiranom zranom jastuku na sredini atora. 10. Ako ste se sklonili u automobil, zatvorite prozore, spustite antenu za radio i mirno sjedite. U automobilu ste sigurni. 11. Ako se za jake grmljavine zateknete u kui koja nema gromobran, ugasite televizor, nemojte telefonirati niti ukljuivati elektrine aparate i plinske ureaje. Nemojte stajati blizu dimnjaka.
Zemljotres
Zemljotres dolazi iznenada i bez ikakvog upozorenja. Manja podrhtavanja tla mogu se desiti na bilo kojem podruju, ali veliki zemljotresi ogranieni su na poznata podruja (zone). Uz praenja koja obavljaju seizmolozi, zemljotresi se mogu predvidjeti, to tada omoguuje provedbu evakuacije. ivotinje neposredno prije zemljotresa postaju izuzetno uznemirene, nervozne i spremne na bijeg. Uzastopna preliminarna podrhtavanja tla poznata kao predudari, nakon kojih esto slijedi razdoblje seizmike tiine, obino prethode velikom zemljotresu, kojeg ta podrhtavanja zapravo pokrenu. Ova poetna podrhtavanja esto se ne mogu niti zamjetiti. Mjere predostronosti kod zemljotresa Pratite vijesti lokalne radio postaje i savjete ako je objavljena mogua opasnost od zemljotresa. Iskljuite plin, struju i zatvorite vodu ako se tako zahtjeva. Maknite velike i teke stvari sa visokih polica. Ako zatreba, imajte u pripremi zalihe svjee vode i hrane, baterijsku svjetiljku, pribor za prvu pomo i aparat za gaenje poara. U zgradama: Ostanite unutra. Pogasite vatre. Klonite se stakla, ukljuujui i ogledala, a posebno velikih prozora. Unutarnji kut kue ili unutranjost koja je dobro poduprta, dobra su mjesta za zaklon. Nii kat ili podrum pruaju vam najbolje izglede za preivljavanje. Uvjerite se da li postoji vie izlaza van. Sklonite se ispod stola ili velikog komada namjetaja koji e vam pruiti zatitu. U trgovinama, klonite se velikih reklama i polica s robom. U visokim zgradama, nikada ne idite u liftove. Stepenita e se moda napuniti ljudima u panici. U vozilu: Zaustavite se to je prije mogue i ostanite u vozilu - ono e vam pruiti neku zatitu od padajuih objekata i predmeta. Sagnite se ispod razine sjedita i tako ete se jo vie zatititi od objekata koji mogu pasti na vozilo. Kada podrhtavanja prestanu dobro razgledajte okolinu kako bi uoili razne prepreke ili opasnosti kao to su potrgani elektrini kablovi i urueni putevi ili mostovi koji vam mogu posluiti za izlaz iz podruja. Na otvorenom: Lezite vodoravno na tlo. Ne pokuavajte bjeati. Podrhtavanje vas moe daleko odbaciti ili moete iznenada propasti u pukotinu. Klonite se visokih zgrada i stabala. Nemojte namjerno odlaziti pod zemlju ili tunele gdje moete ostati zarobljeni zbog uruavanja. Ako se uspijete dokopati otvorenog prostora nakon zemljotresa, ne vraajte se u zgradu jer i najmanje naknadno podrhtavanje moe prouzrokovati uruavanje nestabilnih struktura oteenih u prvom udaru. Na padinama brda najsigurnije je popeti se na vrh. Obronci su skloni klizanju zemljita to bi vam uveliko smanjilo anse za preivljavanje. Plae - ako se ne nalaze ispod stijena - u poetku mogu biti prilino sigurne, ali poto plimni valovi obino slijede nakon zemljotresa, morati ete se premjestiti s plae na vilje otvoreno
podruje odmah nakon to podrhtavanja prestanu. Naknadna podrhtavanja najvjerojatnije nee biti toliko opasna kao tsunami. Smirite se i brzo razmiljajte: brzina je izuzetno bitna u trenutku kada nastupi zemljotres. Malo je vremena kako bi organizirali ostale ljude. Ako je potrebno upotrijebite i silu kako bi odveli ljude na sigurno ili ih gurnuli na tlo. Nakon zemljotresa Provjerite sebe i stale da li ste ozlijeeni. Pruite prvu pomo ako je potrebno. Oteenja kanalizacije, zagaenje vode i opasnosti od leeva zarobljenih u ruevina predstavljaju opasnost od izbijanja bolesti koje mogu biti isto toliko smrtonosne kao i zemljotres. Spalite sve leeve, ivotinjske i ljudske. Posebno budite oprezni kod sanacije i osobne higijene. Filtrirajte i prokuhajte svu vodu. Provjerite da li su ispravne i neoteene sanitarije prije nego to ete ih upotrijebiti. Ne sklanjajte se u oteenim zgradama ili ruevinama. Od ostataka izradite sklonite. Pripremite se na naknadna podrhtavanja tla i udare. Oprezno otvarajte ormare jer predmeti iz njih mogu popadati po vama. Oistite prolivene kuanske kemikalije i potencijalno opasne tvari. Ne palite ibice ili upaljae niti koristite elektrine aparate, ako postoji bilo kakva mogunost od curenja plina. Iskre mogu izazvati eksploziju plina.
Vozila
Vozila mogu igrati vanu ulogu u izbjegavanju nesrea. Budite sigurni da znate kako najbolje iskoristiti vae vozilo u bilo kakvoj situaciji. Prije uporabe vozila Za poetka dugih putovanja podesite rezervoar za gorivo za dugotrajna putovanja i pobrinite se za dovoljne zalihe pitke vode (pogotovo ako odlazite u divljinu ili nenaseljena podruja). Dizalica je beskorisna na pjeskovitim podrujima i tresetitima, a treba ponijeti i zranu vreu. Dodatni filteri biti e potrebni za dovode goriva i zraka. Opskrbite se gumama za mekani teren (pijesak, blato i sl.) te uadima i sajlama za izvlaenje ako zaglibite. Za odlazak u vilja podruja podesite karburator. U ikarama debele i visoke arape zatititi e vas od ozljeda u trnju. Antifriz, prikladne gume i lanci za snijeg potrebni su vam u zimskim uvjetima. Motor e zahtijevati posebno podeavanje sukladno klimatskim uvjetima i dostupnim priuvnim dijelovima. Ponesite sa sobom priuvni kota i dobar alat. Za vrijeme vruina i u toplim klimama Pregrijavanje: Zaustavite se i dozvolite motoru da se ohladi. Ako vozite po tekom terenu i zaustavljanje ne dolazi u obzir, ukljuite grijanje. Ovo e znatno poboljati hlaenje vode i, iako e se temperatura unutar vozila poveati, motor e se bre hladiti. Kada bude prilike za to, zaustavite se i otvorite haubu. Nemojte otvarati ep hladnjaka (kilera) sve dok se temperatura ne spusti. Provjerite hladnjak i sva crijeva da nema nekih rupa kroz koje bi curila tekuina. Ako hladnjak curi pokuajte zatvoriti (zakrpati) rupe. U takvim uvjetima kada neete moi izvui maksimum od vozila, pokuajte voziti polagano, kako se ne bi potpuno zaustavili. Metalni dijelovi motora mogu biti vrlo vrui: Budite oprezni! Svi metalni dijelovi vozila mogu postati dovoljno vrui da prouzroe opekotine. Nikada ne ostavljajte ozlijeenu osobu ili ivotinju u zatvorenom vozilu za vrijeme velikih vruina - ak niti po sunanom vremenu u podrujima umjerene klime. Uvijek ostavite otvorene prozore zbog ventilacije. Iscrpljenost zbog vruine ubija ak i u sjeni. U uvjetima hladnoe i hladnim klimama Ako ste zarobljeni u snijenoj oluji, ostanite u vozilu. Ako se nalazite na prometnici, postoji mogunost da ubrzo budete spaeni. Odlazak po pomo moe biti vrlo rizian potez. Ostavite motor vozila u radu ako imate dovoljno goriva. Zatvorite poklopac motora tako da se gubi to je manje mogue topline i pobrinite se da je ispuna cijev ista. Nemojte riskirati da ispuni plinovi prodru u unutranjost vozila. Ako se osjeate pospano, zaustavite vozilo i otvorite prozore. Nemojte zaspati dok vam motor jo radi. Iskljluite grijanje im ste se zagrijali i ponovno ga upalite kada se temperatura spusti. Ako nemate dovoljno goriva, umotajte se svime to imate od odjee, dekama i slino i kreite se unutar vozila. Ako morate izai iz vozila kako bi preli neke male udaljenosti, na primjer ako znate da pomo moe biti vrlo blizu, oznaite putokaz - al (komad odjee) svijetle boje moe vam pomoi da ponovno pronaete vozilo. Kada oluja prestane, ako je jo dan (u protivnom ekajte do jutra), dobro je proetati se ako se jasno vide putevi ili orijentiri (npr. telegrafski ili elektrini stupovi). Ako pue sa svih strana i snijeg prijeti da e vam
zatrpati vozilo, izaite i izgradite sklonite u snijegu. Kada oluja prestane nacrtajte velike znakove u snijegu, odnosno koristite se drugim signalima kako bi privukli panju. Paljenje vozila: Uvijek pokuajte parkirati vozilo na nagibu tako da moete upaliti vozilo dok se ono kree nizbrdo. Jednom kada motor proradi nemojte ga gasiti, provjerite da vam runa konica radi i nikada ne ostavljajte djecu ili ivotinje bez nadzora u vozilu dok motor vozila radi. Odmagljivanje prozora: Nemojte voziti ako vam je staklo zamagljeno i ako je mogue gledati samo kroz male odmagljene otvore. Utrljajte luk ili sirovi krumpir na unutarnjoj strani stakla kako bi zaustavili zamagljivanje. Prekrijte vanjsku stranu prozora i vjetrobranskog stakla novinskim papirom kako bi sprijeili da se na njima nakupi inje i led. Ako se papir ovlai, on e se ipak zalijepiti za staklo. Prekrivanje motora: Omotajte deku oko motora kako bi sprijeili da se zamrzne, ali ju nemojte zaboraviti skinuti prije paljenja motora. Prekrijte nie dijelove hladnjaka (kilera) kartonom kako se ne bi smrznuo. Ako su vrlo niske temperature, neka hladnjak bude tako prekriven itavo vrijeme. U protivnom skinite prekrivku kako bi sprijeili pregrijavanje. Rukovanje metalnim dijelovima: Ne dodirujte nikakve metalne dijelove golim rukama. Vai prsti se mogu smrznuti u dodiru sa metalom to vam moe otkinuti kou. Kada rukujete metalnim predmetima u rukavicama to moe biti dosta nespretno, stoga pokuajte omotati prste ljepljivom trakom. Dizelski motori: Dizelsko gorivo sadri vodu i moe se smrznuti na niskim temperaturama. Uvijek pokrivajte prednji dio motora i provjeravajte kako ne bi dolo do pregrijavanja. Omotajte motor tijekom noi ili kada je ugaen. Neki vozai su prakticirali paliti malene vatre ispod smrznutih rezervoara. Samo vi u tom sluaju moete prosuditi da li je ova metoda vrijedna rizika. Openito Propadanje kvaila: esto je uzrokovano dolaskom ulja ili masti na diskove kvaila. Kako bi ih odmastili ili oistili upotrijebite aparat za gaenje poara. Puknue remena ventilatora: Improvizirajte novi prijenos sa tkaninom, kravatom ili konopom. Elektrini vodovi: Ako elektrini vodovi puknu, moda ete ih moi zamijeniti vrbinom granom. Svaka biljna stabljika koja u sebi sadri dosta vode, prenijeti e struju od akumulatora do motora. Krajeve stabljike umetnite u kontaktne otvore. Kada palite motor, stvara se smrtonosni napon struje od 1.300 volti: nemojte dodirivati ice i kontakte. Redovito i esto mijenjajte stabljike jer e se one brzo osuiti. Istroen akumulator: Startajte motor guranjem vozila, vuenjem ili putanjem da ide nizbrdo. Prebacite u drugu brzinu i otpustite kvailo; tako e se on naglo upaliti.
PREIVLJAVANJE NA OTOCIMA I OBALI MORA
UVOD
U Jadranskom moru naoj zemlji pripadaju mnogi otoci, otoii, hridi i grebeni od kojih su neki nastanjeni, a veliki broj ih je koji su bez stalnih nastambi. Oko 2/3 priobalja i povrine otoka ine krenjak, kamenjari ili goleti s rijetkim grmolikim ostacima nekadanjih uma, a ostatak su makija, obradive povrine i borova uma. Na prvi pogled ovo podruje je krto, surovo i vrlo teko za boravak i ivot, a posebice za onoga tko se prvi puta tu nae. No ako se malo bolje pogleda, to je i nepresuni izvor hrane iz mora i s kopna. Pojedinac moe biti na ovom terenu izgubljen; zato treba biti sposoban i iskoristiti sve mogunosti da preivi. Zbog vrlo velikog broja otoka, mornar ili neki drugi stradalnik moi e isplivati na neki od njih i preivjeti uz uvjet da poznaje mogunost preivljavanja. Grupa boraca na izvrenju posebne zadae ili bilo tko drugi tko se nae u bojnim djelovanjima moe biti izoliran i odsjeen od svih redovnih izvora opskrbe. Stanovnitvo u katastrofi ili ratu moe ostati bez hrane i vode. Svi oni moraju i morat e traiti spas u moru i divljoj prirodi. Ovaj dio govori upravo o tome to se sve na otocima i u moru moe nai i iskoristiti za preivljavanje. To e u veini sluajeva biti skromna i siromana ponuda, ali dovoljna da se preivi, a ponekad e to biti bogat ulov ribe i koljaka dostojan trpeze svakog sladokusca. Drugi svjetski rat i razvoj naoruanja, totalni rat na moru, kopnu i u zraku, na svim zemljopisnim irinama i duinama, stavljali su borce u najrazliitije, vrlo teke i iznenadno promjenljive uvjete; borba u okruenju, zrani desant, brodolomi, havarije zrakoplova i dr. Djelokrug kretanja borca bio je ogroman i borac se mogao izvan vlastite volje i plana zapovijedanja nai u potpunoj izolaciji, osuen na milost i nemilost prirode dok mu eventualno ne stigne pomo. Poto je priroda u pravilu nemilosrdna prema svakome tko je ne poznaje, neke su velike vojske, kao SAD-a ili Velike Britanije, poele poklanjati ozbiljnu panju kako preivjeti u prirodi i obuavati svoje oruane snage u tom smislu. Poela se provoditi i sistematska obuka sa ciljem da se stekne otpornost i samopouzdanje pred nepoznatim, jer se uvidjelo da je strah od nepoznatog najee opasniji od stvarne opasnosti. Iz toga vremena poznato je niz korisnih publikacija. Kasnije, u doba hladnog rata, u nekim, nazovimo, agresivnim vojskama svijeta, suvremeno tretirajui ovaj problem, prilo se planskoj obuci specijalnih snaga namijenjenih za gerilska i antigerilska djelovanja, postrojbi koje su planski predodreene za ivot u izolaciji. U specijalnim centrima ove se postrojbe obuavaju u nainima prehrane bez ovisnosti od regularne logistike opskrbe. Dakle, tu se radi o jednoj vrsti samoposluivanja iz divlje prirode. Prouavaju se mogunosti koritenja prirode i opstanka na svim kontinentima, jer se ne zna gdje e biti potrebna specijalna djelovanja i uporaba specijalnih snaga. I male vojske na europskom kontinentu takoer obavljaju svoja ispitivanja. Francuski znanstvenik Bombard za potrebe mornarice obavio je znanstveni eksperiment preivljavanja bez hrane 23 dana na Atlantiku. Kasnije se slina istraivanja provode i u Pirinejima, dok njemaka vojska objavljuje prirunik Boriti se i preivjeti, a NATO izdaje prirunik na jezicima lanica saveza sa uputama za snalaenje u izvanrednim stanjima. U Rusiji za vrijeme 2. svjetskog rata obilno se koristilo divlje bilje za ishranu, nakon rata nastavljaju se sistematska ispitivanja po bivim sovjetskim republikama. Nitko ne eli mogui rat doekati nespreman. Hrana postaje neto to se ipak moe pronai, a zato su potrebna znanja, vjetine i dosta samopouzdanja.
Hrana i glad
Sve ivene namirnice po svojoj fiziolokoj ulozi u organizmu mogu se svrstati u tri grupe: 1) namirnice koje imaju energetsku ulogu; 2) namirnice koje imaju gradivu ulogu i 3) namirnice koje imaju zatitnu ulogu u organizmu. Neke namirnice imaju preteito jednu od navedenih funkcija, dok veina ima sloenu ulogu. Energetske hranjive tvari (eeri, masti i bjelanevine) u stanicama organizma sagorijevaju s kisikom i oslobaaju toplinsku energiju. Polazei od te injenice bilo je mogue hranjive tvari spaliti u kisiku i doi do rezultata njihove kalorijske vrijednosti (1 g eera daje oko 4,1 kaloriju, bjelanevina 4,1 kaloriju i masti 9,3 kalorije). Proces sagorijevanja hrane u organizmu je vrlo sloen i naziva se metabolizam. Za jedinicu mjere toplinske energije slui kalorija. Energija proizvedena u organizmu slui za rad svih organa, za probavu hrane i za psihofiziku aktivnost. Odrasla osoba za rad svojih organa u
mirnom leeem stanju troi dnevno oko 1650 kalorija. Za izvrenje svih ostalih aktivnosti potrebna je dopunska energija koja ovisi od teine i trajanja rada. Za vrlo teke radove ove potrebe mogu prijei i 4000 kalorija. U prehrani se najvie koriste eeri i to 50-60 % dnevnih potreba, zatim masti 20-25 % te bjelanevine (koje imaju i veliku ulogu u izgradnji naih tkiva) 10-15 %. Uloga vitamina i mineralnih soli u naem organizmu je vrlo vana, a njihov promet vrlo sloen. Njihova zatitna uloga je specifina i vezana za pojedini elemenat. Poznata je od davnina uloga i znaaj svjeeg voa i povra u zatiti od avitaminoze C. Danas su poznati mnogi vitamini, a istrauju se i nepoznate funkcije novih vitamina. Ne manje znaajna je i uloga mineralnih soli (kuhinjska sol u prometu vode, kalcij u izgradnji kostiju, eljezo, kobalt, bakar u izgradnji krvnih stanica, te jod, fluor, cink i drugi sa specifinim funkcijama u organizmu). Hranu ine namirnice koje je ovjek stoljeima pronalazio i odabirao u prirodi i kasnije je sam uzgajao. Sve namirnice se prema porijeklu mogu podijeliti na: 1) biljne; 2) ivotinjske i 3) namirnice mineralnog porijekla. Prema biolokoj vrijednosti namirnica izvrena je njihova podjela na: itarice (zrnevlje, brano, kruh, tijesta), mlijeko i mlijene proizvode, meso, ribu i jaja (meso sisavaca, ptica, morskih i rijenih riba, jaja domaih i divljih ptica), masti (svinjska mast, ulje, maslac, margarin), povre (lisnato i zeljasto, plodovito i korjenito, krtole, lukoviasto i mahunasto), voe i slatkii. Gladovanje oznaava nedovoljnu ishranu svim potrebnim namirnicama. Trajnije gladovanje moe dovesti do oteenja organizma u cjelini ili pojedinih njegovih funkcija. U sluaju rata sigurno je da e doi do poremeaja u ishrani stanovnitva zbog smanjene proizvodnje hrane, ratnih razaranja objekata i komunikacija, unitavanja kapaciteta prehrambene industrije i skladita te potpunog prekida opskrbe na pojedinim terenima. Tijekom 2. svjetskog rata u mnogim zemljama dolo je do drastinog poremeaja ishrane stanovnitva; ishrana je racionirana, a u koncentracijskim logorima i logorima za ratne zarobljenike milijuni ljudi umirali su od gladi i njenih posljedica. U uvjetima obrambenog rata mora se raunati na sve mogue posljedice poremeaja ishrane ljudi, pa i na potpuni prekid opskrbom stanovnitva ivenim namirnicama. Stanovnitvo e biti upueno na vlastitu proizvodnju i na lokalne izvore hrane. Dragocjenu pomo nai e u prirodi i njenim bogatstvima, jestivim divljim biljkama i ivotinjama. Poznavanje tih mogunosti od prvorazrednog je znaenja za opstanak i u najteim situacijama. Stanovnitvo koje se u miru dobro hrani ima i odreene priuve i moi e lake i due podnijeti gladovanje. Meutim ono koje u miru ima lou ishranu, vrlo brzo e stradati, posebice starije osobe, bolesnici i djeca. Smanjenje dnevnog obroka za 10 % moi e se podnositi i due vrijeme, do godinu dana, smanjenje za 20 % do 6 mjeseci, a 30 % do samo 3 mjeseca. Ovo smanjenje e biti praeno smanjenjem tjelesne teine u istim postocima te brojnim drugim poremeajima psihofizikog zdravlja. Danas se predlau norme ishrane u sluaju rata koje bi omoguile ishranu stanovnitva i koje bi sprijeile teke posljedice gladovanja. Predlau se slijedee norme: optimalna, minimalna za dui period, minimalna za krai period i norma za preivljavanje. Norma za preivljavanje omoguuje da tijekom 3 mjeseca njene primjene ne doe do teih oteenja organizma i radne sposobnosti. Obrok za preivljavanje prema predloenim normama, kree se od 1250 kalorija za djecu do 6 godina, te do 1900 kalorija za odrasle. Za radnike ona treba iznositi od 2000 - 3000 kalorija, ovisno od teine rada. Ovaj obrok treba sadravati eere, bjelanevine, masti, vitamine i minerale u odreenim koliinama.
Voda i e
Voda za pie na naim otocima je oduvijek bila dragocjena, do nje se teko dolazilo i briljivo je uvana. Siromatvo podzemnim i povrinskim vodama je stanovnitvo upuivalo na opskrbu kinicom i na izgradnju sabiralita i cisterni. Bogatstvo jednog domainstva cjenilo se prema cisterni s vodom za pie. ovjek izgubljen na ovom podruju vrlo brzo, u roku od nekoliko sati, bit e u ivotnoj opasnosti zbog nedostatka vode za pie. alosna je injenica da ovjek okruen morem mora stradati od ei, jer je ta voda nekorisna za pie. Zbog toga je poznavanje svih mogunosti pronalaenja i dobijanja vode za pie na otocima i obali od prioritetne vanosti za opstanak i preivljavanje. ovjek bez vode, izloen jakom djelovanju sunca, vrlo brzo propada. Poslije jednog dana koa postaje suha, usnice suhe i ispucale, mokri sve manje; gubi na teini, javlja se slabost, pospanost, duevni poremeaji, to sve vodi brzom smrtnom zavretku. Ovo je navodilo mnoge da na bilo koji nain pokuaju piti more. Krue mnoge prie o mornarima i ribarima izgubljenim na puini i preivjelim zahvaljujui pijenju morske vode. Visoke koncentracije soli u moru (nae more ima prosjenu slanost od 3,8 %) ne dozvoljavaju filtraciju kroz bubrege, a pijenje mora preko 0,5 l na dan, izaziva proljev i poremeaje u trbuhu to ubrzava dehidraciju organizma. Danas je dokazano da je pijenje morske vode tetno, da je ne treba mijeati sa slatkom vodom i da je mnogo korisnije piti po malo raspoloive pitke vode, koristiti zaklone od sunca, odmarati se i moiti odjeu i tijelo morskom vodom. Dobijanje slatke vode iz mora je bio problem koji su dugo izuavali znanstvenici mnogih zemalja.
Danas se u zemljama siromanim rijekama i jezerima pretvaraju ogromne koliine mora u pitku vodu metodama koje oslobaaju soli iz mora, a zovu se desalinizacija. Ove metode su fizikalne, bioloke i kemijske. U kompletima za preivljavanje na moru nalaze se pribori za fizikalnu i kemijsku desalinizaciju. Koritenjem sunanih destilatora mogue je dobijanje pitke vode na splavovima i amcima za spaavanje. Kompletom za kemijsku desalinizaciju mogue je dobiti oko 4 l slatke vode na dan. Sakupljanje kie i rose mogue je pomou gumiranog platna, plastinih folija i prirunog materijala. Od ovih materijala se pravi ljevkasta povrina ije dno se probui i sakuplja se kinica. Sa veih povrina mogue je spuvom sakupljati rosu. Na moru je nou jako izraena pojava rose, tako da ju je mogue sakupiti i koristiti za pie. Jedan od naina za dobijanje tekuine je i cijeenje ribljeg soka. Riblji sok se dobija rezanjem ribe na komade i cijeenjem uvrnutom tkaninom i tapom. Od jednog kilograma ribe moe se dobiti oko 300 ml soka, u kojem se nalaze pored vode, bjelanevine i neto soli. Neprijatnog je okusa, ali moe nadoknaditi organizmu izgubljenu vodu. Na mnogim naim otocima, nastanjenim, a i onim manjima, postoje cisterne sa kinicom. Mnoge od njih su danas naputene i nalaze se uz stare ribarske kue i zaklone. Seoske cisterne su ucrtane na zemljovidima i vrlo lako se mogu pronai. Poznavanje i itanje zemljovida moe nas dovesti do cisterni i spasiti nam ivot. Na dalmatinskom podruju, u kamenitom terenu, nau se i lokve ili atrnje koje takoer mogu biti dragocjene kao izvor vode za pie. Vodu iz ovih izvora treba dezinficirati na pogodan nain. Najbolji nain je pantocid tabletama (preparat klora za dezinfekciju vode), koje ima svaki borac u ratu. Najjednostavniji nain dezinfekcije je prokuhavanje vode, ako je to mogue. Postupak dobijanja vode za pie se sastoji od izbistrivanja, na nain da zahvaena voda odstoji dok se ne staloi mulj i prljavtina. Mogue je i improvizirano filtriranje vode kroz izbuenu limenku obavijenu papirom naenim na terenu. Na kraju treba istai da, ako nema vode za pie, ili je ima vrlo malo, ovjek treba izbjegavati hranu. Tijekom ei se brzo gubi apetit. Kada ima malo vode, preporuuje se smanjena ishrana, a kada ima vode vie od 1 l na dan, ishrana moe biti normalna.
BORITI SE I PREIVJETI
Hrana iz mora i na otoku
U priobalju i na otocima i kopnu nalazimo mnotvo organizama koje ljudi koriste u prehrani. U prvom redu to su ribe i glavonoci, zatim rakovi, puevi, koljke i ostale ivotinje bogate bjelanevinama. Od brojnih vrsta riba u priobalnim vodama moe se loviti oko 70 vrsta koritenjem jednostavne ribarske tehnike, a ostale vrste se love sloenim ribarskim alatima. Ribe predstavljaju bogat izvor bjelanevina i mogu se lako loviti udicama i vrama. Udice, olovo i uzice nalaze se u svim kompletima za preivljavanje na moru, a njihova uporaba je jednostavna. Male vre moemo izraditi od iblja i savitljivih grana zelenike, mirte, smrdljike ili trske. Najjednostavniji nain je sakupljanjem. Sakupljati moemo pueve, jeince, rakove i koljke uz obalni rub. I ove ivotinje predstavljju bogat izvor bjelanevina. Uporedni sadraj bjelanevina kod nekih pitomih i morskih ivotinja. Vrsta mesa Bjelanevine Govedina 20,5 Teletina 14,9 Bijela morska riba 23,0 Ogrc 18,0 Volak 22,0 Morsko jaje 16,0 U daljnjem tekstu daje se opis najeih jestivih morskih ivotinja. Opis riba nee biti dat u ovom poglavlju jer su sve ribe koje se mogu loviti u priobalnom moru jestive. ( * - slike u DODATKU 4.) SMEA VLASULJA * (lasatka, vlasatka) ivi privrena na tvrdoj kamenoj podlozi. Iz tijela ivotinje izbijaju smei, sluzavi i pomini trakovi pa je ova ivotinja nalik na biljku. Pri dodiru trakovi are te od njih mogu nastupiti ozbiljne povrede nezatienih
dijelova tijela. Moemo je nai na plitkim, kamenitim, tihim i sunanim obalama. Sakupljaju se skidanjem sa podloge pomou noa ili nekog drugog vrstog predmeta. Da bi se odstranile otrovne tvari vlasulja se prvo posoli, ostavi pola sata, zatim ispere u nekoliko voda i dobro ispri na masti ili ulju. VELIKI RAK * (rakovica, grancigula, bogdan, ranjak) Boravi na morskom dnu, posebno onom obraslom morskom vegetacijom, u pukotinama priobalnih stijena do nekoliko metara dubine. Vrlo esto je obrastao po leima morskom travom te ga je teko primijetiti. Lovi se ronjenjem na dah, vrama, pomou harpuna ili posebnih ribolovnih alata. Jede se kuhan ili peen. BIRAC (kosmelj, grmalj) Smee-zelenkasti rak koji ivi u kamenim upljinama i pukotinama u razini plime i oseke. Nikada ne ide dublje od 10 m. esto se skriva u nakupinama morskih algi. Ima snana klijeta koja mogu izazvati manje povrede. Agresivan je. Lovi se noem, pomou raznih tipova osti i iljatih tapova ili na meku od ribljeg mesa. Jedu se kuhani ili peeni, a izvanredna su meka za lov hobotnice. Najbolje vrijeme za lov je u predveerje ili nou pomou neke svjetiljke. SUA Rak maslinasto-smee boje, ivi na pjeskovitim i muljevitim terenima obraslim morskim travama. Lovi se sakupljanjem. Jedu se peeni, a dobra su meka za lov riba. Osim ove tri vrste rakova u priobalnim vodama moe se sakupljati uz pomo sloene ribarske tehnike jo nekoliko vrsta: KOZICA *, JASTOG *, HLAP *, ZEZAVAC *, KUKA, KAMP *, VABI i neki manje vani rakovi. OGRC * (ugrc, nanar, nanara) Pu privren uz kamenje obalnog ruba na grebenastim, hridinastim obalama. Moe se nai u pukotinama obalnih stijena, pod kamenjem, izmeu ala i svuda u podruju plime i oseke. Najbolje se sakuplja u zalaz sunca, kada izlazi iz svojih pukotina. Mogue je sakupljanje i danju. Jedu se kuhani, vade se iz kuica iglom ili pomou duguljastog otrog trna. Mogu se koristiti za pripremanje ribljih juha. Dobra su meka za lov riba. Sadre 18 g bjelanevina na 100 g istog mesa. PRILJEPAK * (lupar) Privren je svojom donjom stranom za tvrdu kamenitu podlogu u zoni plime i oseke. Sakupljaju se skidanjem sa podloge pomou noa ili nekog drugog vrstog predmeta, najbolje za vrijeme oseke. Jedu se sirovi i kuhani, a dobra su meka za lov riba. Ogrca i priljepaka u obalnom rubu pustih otoka moe se sakupiti za jedan sat oko 2 kg. Jedan kilogram sadri oko 150 g istog mesa, odnosno 26 g bjelanevina ili 185 kalorija. PUZLATKA (uho Sv. Petra) Pu kameno-sive boje, nastanjen na tvrdim, kamenitim, kosim podlogama na manjoj dubini, gdje se obino zadrava na bonim stranama kamenja i hridina. Lovi se sakupljanjem u plitkim vodama ili ronjenjem na dah. Jedu se kuhani, a mogu posluiti i za pripremanje morskih juha ili gulaa. Dobra su meka za lov riba. VOLAK * (vol, volak kvrgavi, volak bodljikavi) ivi na kamenito-muljevitim terenima; hrani se raznim otpacima Lovi se ronjenjem na dah ili pomou improvizacija (od iane ograde, pletera, pletene trske u irini od 1 kvadratnog metra). Na rubovima se otea kamenjem. Na pleter se postave riblji otpaci; kosti ili neka strvina). Improvizacija se potopi u more. Nakon 24 sata se vadi zajedno sa volacima. Jedu se dobro kuhani. Dobra su meka za lov raznih riba.
VRETENJAA * (akatara) Pu sivkasto-zelene boje, piramidalnog oblika. ivi na hridinastim obalama obraslim travom. Nalazimo ih na morskom dnu, kamenju ili stijenama. Jedu se kuhani. Prazne kuice ovih pueva esto naseljavaju rakovi. Lovi se sakupljanjem ili ronjenjem na dah. Dobra su meka za lov riba, naroito primjerci u kojima ive rakovi. KUNJKA * (muula, papak, koljak) ivi u gustim kolonijama privrena za dno na tvrdim terenima, grebenima i kamenim blokovima u pliim vodama. Obino bira strane zatiene od udara morskih valova. Lovi se ronjenjem i to skidanjem pomou noa ili kuke. Koriste se sirove, kuhane, peene i kao dobra meka za lov riba. DAGNJA * koljka tamnomodre, nekada crne glatke ljuture. ivi u skupinama, privrene za obalu, hridine, luka postrojenja, plutae, za brodske konopce, sidrene lance i pod brodovima. este su u blizini izliva slatkih voda i u blizini izliva kanalizacije. Love se sakupljanjem uz obalni rub uz pomo nekog tvrdog i otrog predmeta. Jedu se kuhane ili peene, a dobra su meka za lov riba u vrama. Oprez: Kod sakupljanja dagnji treba paziti da se ne sakupljaju u blizini izljeva kanalizacije, kao i one koje ive ispod brodova, na sidrenim lancima, plutaama zbog opasnosti od trovanja koje moe nastati od boja kojima su premazani metalni predmeti. PERISKA * (lostura, ljutura, oura) Najvea je jadranska koljka. ivi okomito privrena za podlogu. Nalazimo je na muljevito-pjeskovitim dnima manjih i veih dubina. Lovi se ronjenjem na dah ili pomou ome ili drugih improvizacija (klijeta). Jedu se sirove (samo mii), kuhane (cijela) i na brudet. Kod ienja ljuture treba oprezno odstraniti paprenu kesu koja se nalazi meu mesom, a zatim dobro isprati u morskoj vodi. Meso ljuture i miii mogu se suiti na suncu, soliti ili dimiti. Dobra su meka za lov riba. Ljuture se mogu koristiti kao pribor za jelo. AKA * Sivo-ljubiasta ili rumena koljka koja ivi na pjeskovitom dnu, na dubini od 10 i vie metara. Ima ih vie vrsta. Love se ronjenjem na dah ili sakupljanjem za mirnog vremena pomou klijeta za lov koljki. Jedu se kuhane. SRANKA * (kapica) ivi na pjeskovitim terenima. Lovi se ronjenjem na dah. Jedu se svjee ili kuhane. Mogu posluiti kao meka za lov riba. LADINKA * (prnjavica) Smea ili sivo-ukasta, srcolika, grubo izbrazdana koljka. Nalazi se na pjeskovito-muljevitim pliacima uz obalu gdje se vrlo lako sakuplja u doba oseke ili kopanjem i sakupljanjem pomou lopate ili motike po pjeskovitoj podlozi. Jedu se sirove i kuhane. Ima ih vie vrsta. KUICA * Ove koljke obuhvaaju vei broj vrsta. Glavna im je karakteristika to ive zakopane u pijesku ili mulju. Nalazimo ih na pliim obalama gdje se lako love kopanjem ili sakupljanjem, naroito za vrijeme oseke. Lako se kopaju pomou male motike ili nekog otrog predmeta. Jedu se sirove, kuhane i peene. KOPITO koljka teke, debele i hrapave ljuture, kameno-sive boje s karakteristinim iljcima od 1 do 2 cm duine. ivi na plitkim, kamenitim i tihim obalama, naroito u blizini izvora slatke vode. Love se ronjenjem na dah ili pomou specijalnih klijeta. Jedu se sirove.
PRSTAC * (prstak, morska datula) koljka kestenjaste boje, ivi u vapnenim stijenama itave nae obale, gdje bui vapnenu podlogu i prodire u nju. Moe se sakupiti samo razbijanjem kamena. Stijene u kojima ive prstaci su pune malih okruglih pukotina i po tome se prepoznaju. Samostalne stijene izbuene od ovih koljki postaju lake te su lagane za vaenje. Love se ronjenjem na dah i vaenjem stijena na obalu te njihovim razbijanjem ili klesanjem kamene povrine u koju su uli, odakle se vade pomou klijeta ili pinceta. Za njihovo vaenje potreban je jak eki. Jedu se sirovi, kuhani i peeni, a dobra su meka za lov riba u vrama. Zbog energije koja se troi razbijanjem kamena i vaenjem na povrinu, nije preporuljiv lov kod gladovanja ili oskudice. LJANAK CJEVASTI (prstavac) Bijelo-ukasta, tanka, staklasta i duguljasta koljka. ivi na pjeskovitom pliaku uz obalu, gdje god ima slatkih voda ili pored ua rijeka, na dubini od 30 cm do 3 m. To je pokretna koljka koja se kree i preko pola metra od svoje rupe. Lovi se kopanjem po pijesku ili pomou posebnog u harpunu zailjenog eljeza, koje se zabode u rupu u pijesku. Jedu se svjee ili kuhane, a mogu posluiti i kao meka za lov riba u vri. SIPA * ivi na dubljem blatnom dnu, odakle u proljee prelazi u plie kamenito dno gdje polae jaja na morsku travu. Love se cijele godine ostima, mreama i improvizacijom (lovna sprava) zvana sipac. Jedu se kuhane i peene. LIGANJ * (lignja, oliganj, kalamar) ivi u jatima na dubljem muljevitom tvrdom dnu. Love se cijele godine u zalaz sunca ili jutrom rano pomou lovne sprave zvane lignjara (pekafondo) ili pljuskalo. Jedu je kuhani, peeni ili preni. HOBOTNICA * Nalazimo je u pukotinama podvodnih peina i krapa u obalnim vodama, odakle u sumrak izlazi u lov na pliine i uz obalu. To je najvei jadranski glavonoac, koji esto dosee u duini kraka i do 2 m. Hobotnica je agresivna i napada ronioce ukoliko se nae u neprilici. Lovi se ostima, vrama i razliitim improvizacijama. Najbolja meka za lov hobotnica su rakovi ili komad bijele tkanine privrene na trokraku udicu (tri udice vezane zajedno). Ako se hobotnica sakrije u pukotinu ili neku upljinu, ili pobjegne pod kamen, mogue ju je istjerati pomou malog grumena modre galice ili plavog kamena zamotanog u krpu ili arapu. Pomou uzice, kesica sa plavim kamenom namjesti se u blizini mjesta ili pred mjesto gdje se hobotnica zaklonila. Poslije nekoliko minuta hobotnica obino naputa mjesto zbog smetnji koje nastaju u njenom vidu od plavog kamena. Jedu se kuhane, peene ili prene, a mogue je i prilino uspjeno njeno konzerviranje za dui period dimljenjem, te soljenjem i suenjem. MUZGAVAC * (mrka) Lii na hobotnicu, mnogo je manji, tamno-sive je boje i crnkasto ispjegan. ivi na pjeskovito-muljevitim pliim obalama. Lovi se ostima ronjenjem na dah ili improvizacijama, najbolje u rano jutro. Jedu se kuhani, peeni, preni, a mogue je i njihovo konzerviranje suenjem i soljenjem. JE CRNI * (jeina, jeinac kamenjar) Okrugla ivotinja crne boje, otrih i kratkih bodlji, na vrhu krtih, koje lako ranjavaju pri sakupljanju. ivi na plitkim, hridinastim terenima sve do 30 m. Lovi se sakupljanjem po hridinastoj obali, ronjenjem na dah i pomou improvizacija. Jedu se njihovi jajnici izrazito naranaste boje, koji sazrijevaju od travnja do kolovoza. Jajnici se vade tako to se noem ili kamenom raspori jeinac pa se iznutra pomou lice ili slinog pribora izvadi 5 zrakasto poloenih jajnika. Jedu se sirovi. Osim ove vrste jeinaca u Jadranu postoji je pjegavi, karakteristian za neto vee dubine, takoer je dobar za jelo. 100 g jajnika sadri 12 g bjelanevina. MORSKO JAJE (morski limun, smrdokul) ivotinja je nepravilnog oblika, poput mjeine smee boje, neugledna, ponekad blatnjava i vrlo esto sa ljuturama uginulih koljaka. ivi privrena na pjeskovito-muljevitom dnu ili na podvodnim stijenama, na
betonskim blokovima ili na kamenim gromadama istih primorskih luka ili pristanita. Lovi se ronjenjem na dah ili pomou sloene ribarske tehnike - posebnih povlanih mrea, zvanih drede. Jedu se njihovi naranasto-uti jajnici, sirovi. Jajnici imaju intenzivan miris na jod. Jajnici se vade rezanjem morskog jajeta na dva dijela. Unutarnji plat mjeine itav je ispunjen jajnicima. 100 g jajnika sadri 17 g bjelanevina, dosta vitamina C i vitamina A. U mediteranskim zemljama ova su jaja nacionalni specijalitet te se prodaju na trnicama. TRP OBINI * (pitelj, pistelj, morski krastavac, kacamarin) Nalik je na krastavac, tamne je boje i bradaviast. ivi na pjeskovito-muljevitim terenima. Lovi se ronjenjem na dah ili pomou improvizacija. Za jelo se koristi unutranji bjelkasto-sedefasti sloj koe nalik na slaninu. Trp se raspori noem, a bijeli se dio sloja koe iznutra odvoji pomou vrstog predmeta. Ovi komadi mogu se jesti preni, kuhani ili sueni na dimu. Bijeli sloj koe takoer je dobra meka za lov riba. Vanjski plat trpa (smei dio) nije uitan zbog sadraja kalcijevih ploica. DUPIN * (pliskavica) Veliki je jadranski sisavac koji esto prati jata riba. Pozna se po karakteristinom nainu plovljenja na povrini mora. Lovi se harpunom, pukom ili uporabom eksplozivnih sredstava. Za jelo se koristi meso ili loj od kojeg se dobiva ulje. Meso dupina je tamno-crveno, poput konjskog, a moe se koristiti peeno ili preno. Najbolji nain uporabe mesa je da se rasjee na velike krike, opere od krvi, posoli i sui na vjetru ili dimu. Takvo meso je prihvatljivije jer gubi neprijatan miris na riblje brano. Salo dupina (loj) otopljeno moe posluiti za prenje ili za premazivanje obue i drvene grae (impregnacija tkanine). U Jadranu postoje etiri vrste dupina. MORSKA KORNJAA * (elva glavata) ivi svuda, ali nije tako esta. Lovi se harpunom, eksplozivnim sredstvima ili u mree. Za jelo se koristi meso, kuhano ili peeno uz dodatak zaina, od loja se dobiva ulje za zain ili impregnaciju. Meso se moe soliti i suiti kao i dupinovo. Jaja se mogu koristiti kuhana ili prena. 100 g mesa sadri 21 g bjelanevina. MORSKE PTICE (galebovi *, igre *, ronci *, vranci *, zovoji) Gnijezde se na pustim obalama, pustim otocima, u pukotinama hridina, litica, ponekad na alu te ikari i makiji uz more. Odrasli primjerci love se pukom, na udicu ili pomou zamki. Mladunci se love rukom, od mjeseca travnja do srpnja, prije nego to polete, dok se jaja sakupljaju od travnja do kraja svibnja. Meso odraslih ptica je tvrdo, mirisa poput ribe. Priprema se tako to se odbaci glava i iznutrica, opere i stavi u rasol jedan dan, a zatim kuha, pee ili pri. Meso mladunaca je mekano te se nakon ienja kuha ili pri. Jaja se koriste samo svjea i to tvrdo kuhana ili prena. Neposredno uz obalni rub gdje se osjea utjecaj morske vode, a ako je obala plitka, niska, muljevita ili pjeskovita, na kojoj se osjea dizanje i sputanje mora u vrijeme plime i oseke, moe se nai isto tako zavidan broj jestivih vrsta. BLAVOR * Smei guter nalik na zmiju koji nikada ne ide preko 200 m nadmorske visine. Lovi se rukom ili pomou raklji. Meso mu se moe jesti peeno ili preno. GRKA ANARA * Kornjaa koja ivi na suhim i obraslim mjestima, a ponekad po poljima i livadama. Love se sakupljanjem. Pripremaju se prene ili im se meso koristi za pripremanje juha. Oklop se razbija stavljanjem kornjae kratko vrijeme na ar, a zatim se lagano rasjee noem. KUNA * ivi u rupama po kamenjaru, ikari i makijama, na otocima i kopnu. Lovi se zamkama pored rupa, u rano jutro ili nou. Meso se priprema prenjem ili peenjem.
AGALJ ivi na junom primorju i junodalmatinskim otocima. Lovi se pukom ili nou pomou zamki postavljenih pored naselja. Ove ivotinje potrebno je dobro oistiti, oprati, po mogunosti u morskoj vodi, odbaciti iznutricu, dobro posoliti i pripremiti prenjem ili peenjem. ZELENA ABA * ivi u vodama, u blizini voda, lokava i na poplavnim krakim livadama. Lovi se nou rukama, pomou svjetla, improviziranih ostiju, improvizacija za lov aba ili mreama. Jedu se prene, peene ili na brudet, a njihovi krakovi su dobra meka za lov barskih ptica. Na naim otoiima, otocima i na priobalju mogu se u odreenim godinjim dobima sakupljati biljke i loviti ivotinje bogate svim potrebnim hranjivim sastojcima. Biljke mogu posluiti kao izvor vitamina A i C, minerala, kroba i eera, ali to ovisi o korisnom dijelu biljke. Lie je u pravilu bogato vitaminima, ali kalorijski siromano; plodovi imaju obilje vitamina i eera, dok su krtole, korijenje i lukovice bogate krobom i drugim eerima te je velika njihova kalorijska vrijednost. Stoga u oskudici radi obogaivanja obroka vitaminima prvenstveno treba koristiti lisnate dijelove biljaka i upotrebljavati ih kao povre, za salate i ajeve, a za osiguranje kalorija koristiti krtole, korijenje, lukove i divlje voe. Masti u biljkama ne moemo nai, osim u divljoj maslini i smrdljici, a bjelanevine samo u jestivim gljivama, no jestive gljive na priobalju nisu este. Na otocima i priobalju sreemo oko 120 jestivih biljnih vrsta, koje se mogu koristiti u razliitim godinjim dobima kao povrtne biljke, zainske, za salate, kao ajne biljke ili biljke kruarice. Najvei broj biljaka moe se sakupiti na naem podruju u zimsko-proljetnim mjesecima, dok se plodovi nalaze u jesen, a ljeti se preteno biljke mogu koristiti kao ajne. U obalnom rubu i na obraslim povrinama otoka i kopna nalazimo ivotinje. Neki otoci su nastanjeni plemenitom divljai (zeevima, fazanima, lisicama, patkama i divljim kuniima). Osim toga mogu se nai i druge ivotinje i ptice (u zimskim mjesecima ptice selice). Sve one (puevi, kornjae, vrane, jeevi, puhovi i zmije) predstavljaju vrijedan izvor bjelanevina i masti. Stanovnitvo naih otoka je u prolosti u tekim danima oskudice i gladi koristilo neke od biljnih i ivotinjskih vrsta u prehrani, dok za veinu nije ni znalo. U daljnjem tekstu daje se opis najeih vrsta jestivih biljaka naih otoka prema podrujima (mjestima) njihovog nalaenja. Neposredno uz obalni rub na golom stijenju, gdje se osjea utjecaj morskih valova i gdje su stijene karakteristino bijele, nalazi se vegetacija mrkijenta. Ovaj pojas zahvaa cjelokupni obalni rub otoka i priobalja u irini od 10 do 50 m. U pukotinama stijena, na alu ili okomitim ploama, nalazimo mnoge vrste jestivih biljaka. MATAR (petrovac, urac, motrika) Trajna biljka zeleno-ukastih, sonih i mesnatih listova nalik na koplje. Cvjetovi su zelenkasto-uti, a cvatu ljeti. Raste du cijele nae obale, u krapama, na grebenima, na liticama, alima, zidovima i uvijek u neposrednoj blizini mora. Koriste se listovi (mladi) za salate, sirovi, kuhani, ukiseljeni i kao zain. OMAGA (caklenjaa, salikornija) Grmolika biljka sa lankovitom, mesnatom stabljikom, bez listova, koja podsjea na slane tapie. Rasprostranjena je du svih obala, na mjestima gdje su pukotine ispunjene vlanom zemljom, na niskim poplavnim obalama, kao i na vlanim pjeanim alima. Koriste se mlade mesnate stabljike za varivo u proljee, a mogua je i njihova uporaba u drugim godinjim dobima, ako ih ima. Za toplih i kinih jeseni biljka se moe sakupiti i u ovo godinje doba. PASJI LUK (luac, divlji luk, puri) Nalik je na pitomi luk, raste svuda u pukotinama obalnih stijena, meu kamenim blokovima, na liticama te na nizu malih jadranskih otoia. Ovu vrstu mogue je nai i pored vinograda, puteva, po neplodnom zemljitu i meu obradivim kulturama (vinogradi, maslinici). Lukovica mu je bijela, okrugla i potpuno pod zemljom. Listovi su niski, uvijek nagnuti na stranu, sa golom stabljikom na vrhu koje se formira kuglasti cvat bijele, ruiaste ili ljubiaste
boje. Za jelo se koristi cijela biljka u jesen, zimi i u rano proljee, dok je mlada pogodna za varivo sama ili mijeana sa drugom zeleni. Stare lukovice koriste se kao zain. Nije poeljno sakupljati biljke iji su lukovi do polovice nad zemljom, veliki, okrugli i nalik na pitomi crveni luk, iako mogu biti bijele boje, zbog mogunosti trovanja. DIVLJA BLITVA (morska blitva) Nalik je na pitomu. Raste na slanim, glinastim ili pjeskovitim terenima du obale. Koriste se mladi proljetni listovi za varivo. JURICA Zeljasta biljka zeleno-ute stabljike, pri dnu jako razgranata. Listovi su joj poluvaljkasti, mlitavi i dugi do 3 cm. Biljka je esta na slanim i vlanim mjestima na kopnu te u dubini zatvorenih uvala du cijelog Jadrana. Koristi se u proljee, dok je mlada i to za varivo. Meutim, ako se listovi jedu zeleni, mogue je dobiti proljev. PRIMORSKA PEPELJUGA Jednogodinja je zelen, okomite stabljike, naizmjeninih listova. Raste na svim slanim terenima u cijelom priobalju. Koristi se u proljetnim mjesecima za varivo, salate i za pripremanje povrtnih juha.
Divlja blitva Jurica
Puina
Primorska pepeljuga
PUINA (kripavac, kripac) To je biljka trajnica, okomite stabljike i pri vrhu razgranata. Listovi rastu jedan nasuprot drugome i jajasto su produeni. Na vrhu ogranka nalaze se bijeli cvjetovi, koji vire iz napuhane aice. Nalazimo je svuda uz obalu na suhim i kamenitim mjestima, na ljunku, na suhim travnjacima. Ima ih vie vrsta, a jedna vrsta ivi samo na obalnom rubu. Za jelo se koriste vrci mlade biljke i soni listovi u proljee, za salatu ili varivo. MORGUA Jednogodinja debela biljka, obino poloene stabljike, listova dvostruko perastih, sonih i aromatinih. Nalazimo je svuda na slanim, pjeskovitim ili ljunanim terenima du obala. Mladi listovi u proljee se koriste za varivo, stariji dijelovi biljke kao zain, dok se debeli korijen, suen i mljeven, moe upotrijebiti kao brano za kruh. MORSKA SIKAVICA (brme, brombe, kapinka, kotrljan) Biljka je uto-zelena grmolika trajnica. Prizemni listovi su bubreasti i nazubljeno trnoviti. Cvjetovi u glavicama su bijeli ili plavkasti. Raste na pjeskovitim mjestima uz obalu. Za jelo se koriste iz zemlje tek propupali proljetni izdanci i mali prizemni listovi kao povre ili za varivo; korijenje se koristi za varivo i to mijeano sa drugom zeleni od jeseni do proljea, a suen i mljeven koristi se kao brano za kruh. Osim ovih biljaka u ovom podruju moe se sakupljati matar, omaga (vie vrsta) te soljnjaa kao i morske ptice ve opisane u prethodnom tekstu. Veliki dio jadranskih otoka su kamenjari; kamenjarski panjaci poput onih sa otoka Kornata ili Paga pa ipak pruaju zavidan broj jestivih vrsta. BRDEN (epljez. aljez)
Biljka je zeljasta snana trajnica, jakog gomoljastog korijenja i nalik na krtole. Plosnati i iroki listovi dugi do 70 cm izbijaju iz zemlje. U sredini biljke na dugoj stabljici izrasta metliasti cvat. Vrlo je esta biljka suhih kamenjarskih panjaka, suhih livada i besplodnih terena. Korijen za varivo i kao zamjena za krumpir najbolji je od zime do proljea, dok je pun vode. Biljka se inae moe sakupljati i u druga godinja doba, a poznaje se po suhoj stabljici i metliastom suhom cvatu. TROSKOT (oputina) Korov, vrlo est svuda u priobalju. Debeli listovi su gusto rasporeeni na stabljici. Biljka se koristi za varivo ili proljetne juhe i to dok je mlada.
Troskot
Loboda
Kupina
Dalmatinska djetelina
LOBODA Jednogodinja zelen, mesnatih listova, odozgo zelenkastih, a odozdo bjelkastih. Uspijeva na neobraenim povrinama uz puteve, kao i na zaputenom poljoprivrednom zemljitu. Listovi lobode, trljani meu rukama ne odaju nikakav miris, za razliku od nekih drugih slinih i neukusnih vrsta. Proljetni izdanci i mladi listovi su pogodni za varivo, povrtnu juhu ili ufte od variva. KUPINA Bodljikavi grm, rasprostranjen svuda po kamenjaru, uz ivice i ogradne zidove. Plodovi se jedu sirovi, kuhani kao sirup, cijeeni kao osvjeavajue pie ili pripravljeni kao marmelada. Od svjeih listova se moe pripremiti vitaminski aj i sirup, a suh listovi kao zamjena za ruski aj. DALMATINSKA DJETELINA Trajna je biljka, dlakave stabljike s jakim mirisom. Ogranci su okomiti, listovi kopljasti ili jajasti te smjeteni po 3 zajedno. Cvjetna glavica je modra, ljubiasta ili bijela. Raste na neplodnim mjestima, a javlja se uz puteve i gromae. Za jelo se koriste mladi listovi prije cvjetanja, kao proljetno povre mijeani sa drugom zeleni. SIKAVICA Biljka je trajnica, razgranate stabljike i listova razdijeljenih sa nazubljenim rubovima. Listovi su odozgo zeleni, odozdo bjelkasti, a cvjetovi bijeli u okruglim glavicama. Mladi proljetni listovi, dok su pri zemlji u rano proljee, pogodni su za pripremanje variva. Nekada se mogu koristiti i u kasnu jesen ili zimi. Debeli korijen takoer moe posluiti za pripremanje variva. LAVLJI ZUB (loina) Biljka je trajnica sa korijenom odebljalim u obliku kugle. Stabljika, ekinjava ispunjena je mlijenim sokom. Listovi su pri zemlji sloeni i izrezani. U kasnu jesen cvate modrim cvjetnim glavicama. Korijenje i mladi listovi se mogu koristiti za variva. VODOPIJA (cikorija) Biljka je trajnica, vretenastog korijena, okomite stabljike i duguljastih listova. Cvjetovi su svjetloplavi. Biljka dosee visinu i do 120 cm. Nalazi se na obraslim mjestima uz puteve i ivice, ali nikada u pustom kamenjaru. Mladi listovi se mogu koristiti za variva ili salatu, korijen isto tako za variva ili suen kao zamjena za kavu.
KOZJA BRADA Zelen koja raste okomito, mesnate i slabo razgranate stabljike ispunjene mlijenim sokom. Listovi su duguljasti i prirasli za stabljiku, a cvjetovi uto-bijeli izrasli u cvjetnim glavicama. Mladi listovi (izdanci) pogodni su za pripremanje variva u proljee, dok je u jesen za to pogodan korijen. PAROGA (divlja paroga, sparoina) Biljka je trajni drvenasti grm iz kojeg izbijaju zeljaste stabljike, dobro razgranate sa ljuskasto-bodljikavim listovima. Plod je crna boba. Raste po kamenjaru, u pukotinama stijena, ali isto tako i u ikarama i makijama te uz zidove i gromae. Ima ih vie vrsta. Za jelo se koriste mladi proljetni izdanci svih vrsta i to za pripremanje variva, a sjemenke (prene) kao zamjena za kavu. DRAA Draa je razgranat i trnovit grm kojeg esto nalazimo u makiji, kamenjaru i pored ivica. Plod je zelenkasto-uta okriljena kotunica nalik na eiri. Za jelo, te ajeve, koriste se mladi kiselkasti ljetni plodovi i to svjei, a suhi, tucani i mljeveni, kao dodatak branu za pripremanje krunih pogaa. BILOBOR (alepski bor) Bilobor, kao i svi ostali borovi (primorski bor, crni bor, pinj), mogu posluiti kao izvanredan rezervoar vitamina C. Za pripravku aja potrebne su samo borove iglice. to su iglice mlae, to je aj bogatiji vitaminom. 100 g borovih iglica ima dva puta vie vitamina C od limuna.
Draa Smri
Bilobor
Trlja Lavlji zub Bilobor Draa Smri
SMRI (smrika, mrika, borovica, pukinja) Grm, a ponekad i stablo kosih grana, uzdignutih prema gore. Listovi su bodljikavi, bobe crvenkaste, a kada sazriju crveno-modrikaste i posute bijelim prakom poput inja. Bobe se sakupljaju od ljeta do zime. Ova vrsta rasprostranjena je u makiji, ikari i na nekim podrujima dalmatinskog kamenjara u velikoj koliini. Jedu se bobe i to sirove ili kuhane. Vrenjem i fermentacijom boba dobija se ukusno bezalkoholno pie. Zrele bobe se mogu koristiti i kao zain. Od iglica smria moe se pripremati vitaminski aj ili vitaminski napitak. TRLJA Trlja je malo stablo listopadnih listova koji su u poetku barunasti, a kasnije glatki. Plodovi su crvenosvjetle kotunice i pomalo ljepljivi. Raste svuda u makijama i ikarama. Sirovi plodovi su jestivi tek u kasnu jesen. SMRDLJIKA (lentiska, jud, trpenik) Biljka je puzavi iroki grm zimzelenih perastih listova. Plodovi su okruglaste kotunice, u poetku crvenkaste, a kada sazriju tamnocrvene ili crne boje. Ovaj grm vrlo esto nalazimo na otoiima kao jedino grmlje, a na veim, njime su obrasle nekada nepregledne povrine u sastavu ikare i makije. Grmovi smrdljike ee se nalaze u ikari. Za jelo se mogu koristiti zreli plodovi u jesen i to kuhani. U prijanje vrijeme iz ove biljke narod je dobijao zamjenu za ulje. Ono se dobija tako to zreli plodovi neko vrijeme fermentiraju, a zatim se cijede ili tuku poput ploda masline. Razbijeni plodovi se
prelijevaju vrelom vodom, pa se dobijena masnoa odvaja od vode (ulje pliva na vodi). Od 10 kg ploda dobija se litar ulja. IPAK DIVLJI (divlja rua, ip, ipurina, ipurak) Biljka je trnoviti grm, nalik na ruu. Plodovi, zvani ipci, jajasti su i crveni te sazrijevaju od mjeseca rujna do studenoga. Na priobalju ih ima vie vrsta, a rastu ponajvie uz puteve i ivice. Za pripremanje vitaminskih ajeva koriste se listovi te suhi listovi kao zamjena za ruski aj. Plodovi se koriste svjei u jesen kada malo omekaju. Mogu se upotrijebiti i za pripremanje pekmeza i vitaminskih koncentrata, a sueni i isjeckani kao izvanredan vitaminski aj. Biljka je bogata vitaminom C i vitaminom A.
Mirta
Planika
Veprina
Bljut
MIRTA (mra, mrta) Zimzeleni grm, sjajnih koastih i jajastih listova, na vrhu zailjenih. Cvjetovi su bijeli. Plod je okrugla, mesnata, plavkasto-crna boba koja sazrijeva u kasnu jesen. Biljka raste svuda u ikarama i makijama. Plodovi se mogu jesti sirovi i kuhani ili koristiti kao zain. Od grana biljke pletu se vre. PLANIKA (maginja) Biljka je grm ili nisko drvo, listova nalik na lovor, koastih, sjajnih i jajastih sa nazubljenim rubom. Biljka cvjeta zimi, kada sazrijevaju i njeni krupni, crveni i jagodi slini plodovi - maginje. Ova biljka raste svuda u makijama po Mediteranu. Svjei listovi se koriste za vitaminski aj, a plodovi u jesen ili zimu, kada su svjei, za voe te kuhani za pripremu vitaminskih marmelada. Nikada ne treba jesti prezrele plodove, natrule ili sakupljene sa zemlje, zbog mogunosti da se izazove povraanje. Listovi planike mogu posluiti kao zain, dok suhi, tucani listovi koriste kao izvanredan aj za mokrane puteve. VEPRINA (veprima, jeevina) Zimzelena trajnica okomite, dobro razgranate stabljike. Listovi su koasti, tvrdi, na vrhu zailjeni i lagano bodu. Plod je crvena boba, koja se nalazi na listu. Raste na suhim terenima svuda uz more. Mladi proljetni izdanci mogu posluiti za pripremanje variva, a prene sjemenke kao zamjena za kavu. BLJUT (blju, kukovina) Biljka je listopadna povijua, tamnozelenih, iljastih i srcolikih listova. Nalazi se svuda u makijama i ikarama. Mladi proljetni izdanci, nalik na divlju parogu, mogu posluiti za pripremanje variva. U makijama se uz ostalo mogu nai i zainske biljke rumarin i lovor. DIVLJA MASLINA Biljka je zimzeleni grm trnovitih ogranaka, nalik na pitomu maslinu. Plodovi su okrugli i duguljasti, jajasti ili crnkasti sa krtim mesom. Nalazi se vrlo esto u makiji na otocima, a naroito u blizini mora. Zreli plodovi su jestivi, odnosno iz njih se dobija fino ulje.
IMPROVIZIRANA SREDSTVA ZA LOV I RIBOLOV

Morske i kopnene ivotinje mogu se loviti samo uz pomo lovnih alata ili lovnih sprava. Vrlo esto u oskudici neemo imati lovne tehnike za njihov lov, ali emo uvijek imati priruna sredstva pomou kojih se takoer moe uspjeno loviti.
No, udice i uzice nai emo u kompletu za preivljavanje na moru ili u bilo kojoj seoskoj kui na otoku, ribarskoj kuici na usamljenom otoiu ili svjetioniku. ak jednostavne ribolovne alate uvijek moemo nai u naputenim kuicama i pojatama (uzice sa udicama), u nekoj pukotini ili rupi zida i dotrajalom ormaru.
Udice i uzice
Udica je komad savitljive ice, vrlo vrste, savijene prema naprijed, ispod vrha zasjeene tako da ini jeziac, koji omoguava da se udica zakvai i ne dozvoljava plijenu da se otrgne. Udice se ponekad mogu improvizirati od jae riblje kosti, trna, eline ice ili drveta. Udice se veu na uzicu, koja moe biti od upredenog konca konoplje, konjske strune ili najlona. Uzica sa udicama se zove povraz ili tunja. Moe biti razne debljine i duine. Ovisno o tome da li udicom lovimo na pliaku ili u dubini, za povraz moe biti privren komad olova (da bi udica potonula) ili komad pluta kako bi udica plivala nad dnom (npr. kod lova cipala). Na jednom povrazu mogu biti jedna, dvije ili vie udica, a takova slui za lov kanjaca. Za lov para koristimo jednu udicu, za lubine, komare i uate jednu udicu, ali bez olova. Kraj udice (povrza) treba biti privren za neko pluto ili komad drveta kako bi povraz plivao, ako pada u more. Parangal je svaki vei povraz koji na sebi nosi vie od 8 udica. Ima ih raznih vrsta i oblika, prema veliini udica, a veliina udice se mijenja prema vrsti ribe. U uvjetima oskudice mogu se izraivati manji parangali (od 15 do 60 udica) ako raunamo da je razmak izmeu svake udice 4 m. Ovi parangali se bacaju na kamenito dno, gdje se njima love ribe koje ive na kamenu. Parangal koji se baca s kraja ostaje vezan za kraj, a ako se baca sa plovila onda treba biti vezan za neki plovak. Za lov iglica prave se plutajui parangali. Oni se izrauju tako to se na svakih 10 m parangala postavi pluto kako bi uzice sa udicama slobodno visile prema dolje. Za lov parangalima uz obalu koriste se udice broja 8 i 9, a kao meka stavlja se riba ili dio kraka lignje. Za lov parangalima na pjeskovitom dnu stavljaju se manje udice br. 1214. Kao meka slui sitnija riba. Lov ostima je jedan od najstarijih naina lova u povijesti ovjeanstva. Prave osti sastoje se od motke duge vie metara, na koju su privezane ili nasaene snane iroke vilice sa 8-10 iljaka; iljci su na kraju izvedeni u obliku jakih kuka, da se lovina ne otrgne. Osti se mogu improvizirati od debele eline ice, ali isto tako uspjeno izraditi od trstike, trna, kosti, drveta ili eljeza (slika 211.). Osti koje imaju samo jedan iljak moemo nazvati kopljem. Ova koplja ili osti mogu nam sasvim dobro posluiti za lov glavonoaca, rakova, riba ili aba.
Koplje od trstike
Koplje od trna Koplje od kosti
Koplje od eljeza
Slika 211.
Drvene osti eljezne osti
Sredstva za lov liganja i sipa

utarica, babec, lignjara. To je improvizacija za lov liganja (slike 212. i 213.). Ovo sredstvo se sastoji od drvenog ranjia, na ijem se dnu nalazi komad olova, uz koje je privezano ili zabodeno nekoliko udica ili glaviastih igala. Pri dnu ranjia je komad olova koji dri napravu nategnutu na uzici. Na ranji se nadjene riba ili neki drugi predmet koji svjetluca (komad parafinske svijee, drvo zamotano u staniol ili aba). Ovim sredstvom se lovi iz plovila na dubini od oko 30-40 m pored rtova i na brakovima gdje se esto zadravaju lignje. utarica se mora uvijek nalaziti pola metra od povrine dna. Onaj koji lovi podie lagano rukom uzicu 10-ak cm u oba smjera tako da se utarica postepeno odmie i primie i u tami svjetluca. Na ovu improvizaciju esto se zakvae lignje. Lovi se u sumrak ili malo iza sumraka te u rano jutro. im se osjeti da je utarica oteala, vue se polako, bez zastoja, kako ulov ne bi ispao.
OLOVO - IGLE
DRVO
UZICA
OLOVO
Slika 212.
Slika 213. - Igla i udice za izradu lignjare
Pljuskalo (slika 214.) graeno je kao i utarica, samo to nema olov za uteg i ne baca se prema dnu, ve se vue za plovilom ili se na hitac ruke baca sa obale na more i lagano vue prema kraju. Ako se
Slika 214.
osjeti oteanje, vue se prema kraju bez zastoja. Ako nemamo udice i glaviaste igle, moemo koristiti pljuskalo bez udica, ali je sa udicama mnogo uinkovitije. Ukoliko lovimo pljuskalom bez udice, potrebno je prije izvlaenja lignju doekati u hvataljku od mree. Hvataljka je izraena od guste mree koja se nalazi na okruglom eljezu i tapu dugom oko 1 m.
Sipac (slika 215.) meka izraena od drveta u Slika 215. obliku sipe na ijem kraju se nalazi trokraka udica (tri udice vezane zajedno). U proljee kada se sipe mrijeste, po tihoj noi sa mjeseinom, sipac se spusti u more, vezan za uzicu i vue u brazdi plovila oko 1 m iza krme. Kada sipa vidi sipac, uhvati ga tako snano da se zakvai. Zatim se sipac vue i hvataljkom od mree vadi iz mora kako se sipa ne bi otkvaila.
DRVO
Vra ili vrka je valjkasta ribolovna sprava koja se pravi od tankih prutia nekog tvrdog drveta, ispletenih tankim savitljivim dijelovima mirte, smrdljike, zelenike, ukve, morskog sita, mlade trske ili rogoza. Moe se napraviti i od konopca ili ogradne ice. Vre se pletu obino valjkastog oblika, a moe imati 1 ili 2 otvora zvana vrnjaka kroz koja riba ulazi u vru. Vrnjak se pravi u obliku lijevka sa otvorom koji se suzuje prema sredini vre. Riba kroz vrnjak lako ulazi, ali teko izlazi kroz uiljeni otvor. Prema vrsti ribe koja se lovi vra moe biti pletena gue ili rjee, a prema tome se stavlja i vrsta meke. Za manje vrste obalnih riba, kao to su cipli, pari, trlje, salpe ili crneji ne stavlja se nikakva meka, samo se vra dobro maskira granjem, tako da riba sama, kada pase po dnu, zaluta u vru. Za maskiranje se koriste grane smrdljike ili mirte. Kod riba kao to su cipli ili salpe kad voda zaluta u vru, ulazi itavo jato. Za ulov veih riba, dubinskih, za ulov murina, karpina ili velikih rakova, meka se stavlja usred vre, veui se uzicom da je riba ne bi pojela. Koare za lov jegulja su ispletene od prua ili od tankih drvenih ipica i meusobno povezane (slika 216.). Koare se zabiju u mulj plitkih voda ili blato te se zatim kroz otvorene vrnjake golom rukom u njima love jegulje. Snopii za lov jegulja su snopovi od trske rogoza ili iblja povezani meusobno i oteani kamenjem. Snopii se puste na muljevito dno te nakon zadravanja preko noi vade na kopno, razmataju i trae jegulje koje se obino sakrivaju u snopovima (slika 217.). pruj je drveni tap ili duga trska na ijem se vrhu nalaze kine gliste, povezane icom ili konopcem (slika 218.). Sa prujem se lagano kree nad muljevitim dnom ili rubom obale. Kada jegulja primijeti gliste, zagrize meku, na pruju se osjeti trzaj te se naglo vadi i jegulja ulovi.
Slika 218.
Improvizacije za lov trpova i jeeva. Na tapu dugom 2-3 m stavi se od pletene ice, eljeznog lima ili drveta izraeno postolje u obliku lopatice. Takvo postolje prinesemo trpu ili jeu, podignemo ga sa dna, postolje nakosimo prema gore i lovinu dignemo na povrinu. Improvizacija za lov ljutura. Napravi se oma od jakog konopca i otea olovom. Takva se oma baci, obavije oko ljuture i vue na povrinu sve dok se ljutura ne otkine od dna. Improvizacija za lov volaka. Od prua, rogoza ili ice isplete se pravokutnik, a na kutevima privee kamenje da improvizacija potone i zauzme pravilan poloaj na dnu. Sama improvizacija na svakom kutu vezana je konopiem koji se nadovezuje na veliki konopac, koji se privee na plovak ili za obalu. Na improvizaciju se stavi neka meka (tucane koljke, razbijeni jeinci, kosti, otpaci koe) i ostavi 24 sata. Na ovakve povrine uhvate se volaci. Improvizaciju treba oprezno podizati da volaci ne bi popadali. Meka se moe vie puta koristiti. Improvizirana sredstva za lov hobotnica. Hobotnice se mogu loviti na osti ili pomou udica na kojima je zakvaen rak ili bijela krpa. Hobotnica ivi po pukotinama kamenja i u rupama iji su ulazi briljivo oieni, dok se oko ulaza obino nalaze uginule koljke ili oklopi rakova. Kada se takva rupa opazi, pusti se u mrei ili arapi komad plavog kamena (modre galice) i nadnese nad rupu. Otapanje
plavog kamena tjera hobotnicu da izae van i onda se ona lako ubija ostima ili uhvati rukom ako se radi o sitnom primjerku. Vee primjerke ne hvatati rukom zbog moguih povreda. Hobotnice se mogu hvatati pomou improvizacije napravljene od nekoliko jakih udica, na kojima se nalazi meka, dok su udice privrene jakim konopcem. Takva improvizacija pusti se hobotnici pred rupu i im ona izae, meka se postepeno odvlai da bi se hobotnica itava izmamila iz rupe. Tek tada moe joj se dopustiti za uhvati meku. U tom trenutku naglo se potegne konopac i izvue van kako se hobotnica ne bi svojim krakovima negdje zakvaila ili zaplela. Hobotnice se love najbolje u rano jutro ili pred veer uz zalaz sunca. ipka (vrsta elina ica, duine oko 1,5 m na vrhu zailjena u obliku harpuna) slui za lov koljkaa u pijesku: na plitkoj pjeanoj obali, kod bistrog mora, pretrauje se morsko dno, trae se karakteristine rupe u kojima borave koljkai. Kada se naie na rupu, naglim pokretom zabada se harpun, nabada koljka i harpun vadi.
Opasnosti na moru i otoku

ovjek na moru i preivjeli na kopnu izloeni su brojnim opasnostima. Brodolomac na splavu za spaavanje opremljen kompletom za preivljavanje ima velike izglede da bude spaen i da preivi. Brodolomac u moru izloen je mnogo veim opasnostima. Boravak u hladnom moru vrlo brzo izaziva smrt od hladnoe. U naem moru zimi boravak je ogranien na nekoliko sati, a ljeti je mogue izdrati i vie od 24 sata. Zbog velikog broja otoka brodolomac u naem moru e esto moi isplivati na neki od njih. Poznavanje mogunosti preivljavanja pruit e ugroenome sigurnost i moralnu snagu da izdri i da se bori, u grupi ili kao pojedinac. U naem moru rijetko se sretne morski pas, mada se u drugim mornaricama problemu zatite od morskih pasa posveuje mnogo vie panje. U kompletima za preivljavanje nalaze se odbojna sredstva protiv morskih pasa (25 % acetata bakra koji odbija morske pse i 75 % kalko boje koja zamuuje more i prikriva brodolomca). Koristi se i uranin, boja za otkrivanje ovjeka u moru iz zrakoplova ili helikoptera. Odjea titi od hladne vode i ne treba je odbacivati, a u moru treba mirovati sa pojasom za spaavanje ili na nekom plutajuem predmetu. amci i splavovi za spaavanje opremljeni su vodom i hranom za 4 dana, te priborom za ribolov, sredstvima za signalizaciju, desalinizaciju mora i kompletom za prvu pomo. Spaavanje ljudskih ivota na moru obveza je i dunost svakog zapovjednika broda po meunarodnoj konvenciji o zatiti ljudskih ivota na moru (SOLAS konvencija, London, 1960.). Otoci Otoci pruaju poseban izazov kojeg ini izolacija koju treba prevladati. Istraite otok i uspostavite dnevnu rutinu. Ako je otok u prolosti bio naseljen, ostaci nastambi pruiti e vam sklonite. Ako pronaete peine, uvjerite se da se ne poplavljuju tijekom plime ili tijekom proljea budu odvojene od kopna, to je malo vjerojatno. Na pustim dijelovima otoka, pronai sklonite jednostavno znai samo se skloniti od vjetra. Hrana vam moe biti sve to pronaete priljepljno na stijene ili ulovite u moru.
Zatita od sunca
Vrlo jako toplinsko i ultraljubiasto sunevo zraenje, odbijeno od morske povrine i golog kamenitog terena moe vrlo brzo izazvati teko oteenje nezatienom i neopreznom ovjeku. Posebice treba zatititi glavu kapom, eirom, krpom ili maramicom, natopljenom vodom, od izravnog djelovanja toplinskih zraka na mozak i pojave sunanice. Sunanica je praena glavoboljom, muninom, povraanjem, nesvjesticom, drhtanjem i povienom temperaturom. U sluaju pojave sunanice najbolja je pomo stavljanje leda na glavu ili stalno mijenjanje hladnih obloga. Oboljelog treba osloboditi odjee i skloniti ga u hlad. Nije dobro ako se tjelesna temperatura povisi iznad 39 oC. Tada je potrebno lijeenje u medicinskoj ustanovi. Vrlo este su i opekotine koe izazvane ultraljubiastim zraenjem. One su u poetku prikrivene, javljaju se nakon nekoliko sati od izlaganja suncu i za sobom ostavljaju pocrnjelu kou. Mogu biti vrlo opasne, ako su praene pojavom plikova i ako su zahvaene velike povrine koe. Za zatitu je vrlo vana osobna otpornost, pokrivanje koe laganom odjeom svijetlih boja i zatitnim mastima. Posebice treba zatititi oi, lice i usnice.
Otrovne morske ivotinje ( * - slike u DODATKU 5.)

Susreti sa otrovnim morskim ivotinjama mogu izazvati ozbiljne povrede i naruavanje zdravlja, ako ih ne poznajemo. Uglavnom su sve one jestive te u tome i lei najvea opasnost da u nepoznavanju
njene otrovnosti, neoprezno je uhvatimo ili dopustimo da nas rani i tako dovede do ozljeivanja. Najee otrovne morske ivotinje su vlasulje i meduze. VLASULJA ivi privrena na tvrdoj kamenoj podlozi, dok im iz tijela izbijaju smei sluzavi i pomini trakovi pa ove ivotinje nalikuju na biljke. Kada dodirnemo trakove, oni are i na nezatienom dijelu tijela mogu uzrokovati opasne plikove, a ponekad i duboke rane. Opeeno mjesto u poetku ari, svrbi, oteeno je, a esto se javljaju glavobolje sa malaksalou. MEDUZA * Plivaju po moru u velikim skupinama te tako s njima u kontakt moe doi brodolomac ili ronilac na dah. Vrlo esto se zadravaju u blizini obala i u zaljevima, noene morskom strujom. Meduze su prozirne ivotinje pa se teko primjeuju u moru. Kontakti s njima isto tako izaziva arenje kao i sa vlasuljama. Ako vas vlasulja ili meduza opeku, u prvom redu moramo izai iz mora na suho kako ne bi nastupile neke komplikacije koje bi mogle dovesti kod osjetljivih osoba do utapanja. Zatim moramo ukloniti otrovne trakove posipavanjem suhim pijeskom ili trljanjem opeenih mjesta pijeskom, pregrtima suhe trave, pomou runika ili vrstom tkaninom uz ispiranje mjesta morskom vodom. Opeena mjesta dobro je namazati maslinovim ili biljnim uljem. Ako ima lijekova, opeeno mjesto treba namazati mastima koje u sebi sadre antihistamine ili kortizone. MORSKI CRV Nikada ne loviti morske crve koji su privlanih boja i koji po sebi imaju ekinje te su vrlo esto nalik na duge gusjenice. Od ekinja mogu nastupiti fizike ozljede koe, koa ari, pojavljuje se otok na ubodenim dijelovima tijela, a izaziva i povraanje. ekinje se uklanjaju iz koe pomou ljepljivih traka. Kontakti sa nekim ribama mogu isto tako izazvati ozbiljne povrede, naroito kod neopreznih ribolovaca. ATULJA I GOLUBINKA * To su izrazito plosnate ribe sa dugim repom na ijoj se prvoj treini nalaze jedna ili dvije otrovne bodlje. Ove bodlje mogu neopreznom ribolovcu zadati ozbiljne povrede. Kod ulova riba treba ih drati to dalje od tijela i odmah otrim predmetom rep odsjei i odbaciti. MORSKI PAUK * Ima ih vie vrsta, a svi oni imaju opasne otrovne bodlje kojima nas mogu, kod neopreznog ribolova, ubosti u tijelo. KARPINA, KARPUN * Ima ih nekoliko vrsta, a oboruane su otrovnim bodljama. Otrovne ribe treba odmah ubiti, da nas skakanjem po kamenju ili amcu ne bi sluajno ozlijedile. Kod ribolova, kada se izvlae, treba ih drati daleko od tijela i biti oprezan kod skidanja sa udice. Najbolje ih je pritisnuti noem ili cipelom i tek onda udicu otkvaiti. Ako nas je neka od ovih riba ve ubola, odmah se javlja jak bol, oteklina na ubodenom mjestu sa jakim crvenilom, a nakon toga se otok iri. Vrlo esto otok prati i povraanje. Prva pomo kod uboda otrovnih riba. Ubodeno mjesto treba isprati istom morskom vodom. Korisno je isisavanje rana, ali to mogu initi samo ljudi koji imaju zdrave zube. Povrh rane treba staviti povez da ne doe do infekcije, a ranjeni dio to je mogue prije uroniti u toplu vodu, toliko toplu koliko ovjek moe izdrati. To treba ponoviti vie puta. U teim sluajevima treba se obratiti lijeniku. MURINA * To je crna ili crno-uto iarana riba nalik na morsku zmiju. Ove ribe mogu svojim otrim zubima izazvati opasne povrede. Zbog toga treba biti oprezan kod lova murine. Prvo je treba ubiti pomou nekog otrog predmeta, a zatim skidati sa udice. U sluaju ujeda murine ranu treba isprati istom morskom vodom, staviti podvez i prema mogunosti javiti se lijeniku radi obrade rane. HOBOTNICA Ova ivotinja moe svojim snanim pipcima, pri lovu rukom, izazvati opasne povrede na koi. Osim toga mogu ugrizom svojih, poput kljuna otrih, zubiju izazvati opasne povrede. Hobotnicu treba ubiti pomou noa, koplja ili ostiju i tek onda je dohvatiti rukom.
KOLJKE. Nikada ne jesti koljke koje su rasle na obojanim ili bakrenim podlogama kao niti ulovljene u lukama (koristiti ih za meke), a ni one koje su due vrijeme provele na zraku (na suhom) i bile poluotvorene. ZMIJAMA SLINE RIBE. Nikada ne jesti sirovu murinu, jegulju ili ugora jer mogu nastupiti trovanja od njihove otrovne krvi. Nikada sa ozljeenim rukama ne istiti ove ivotinje, a nakon ienja dobro oprati ruke kako ne bi njihova krv dola u kontakt sa sluznicama oiju. Ove ribe jesti samo kuhane ili peene (prene). Riblja jetra, jetra morskih kornjaa, jetra morskih sisavaca. Nikada ne jesti jetru ovih ivotinja jer ponekad zbog njihove specifine ishrane, jetra moe sadravati otrovne tvari.
Otrovne i opasne ivotinje i biljke na otoku

Od kopnenih ivotinja mogu biti opasni ubodi - ujedi: korpiona *, paukova *, stonoga *, mrava *, osa *, pela *, strljena *, bumbara * te kontakti sa gnijezdima ili gusjenicama borovog prelca *. Prva pomo. Kod uboda korpiona stavljaju se elastini podvezi iznad uboda (80 % uboda je na ekstremitetima) te je preporuljivo isisavanje rane ako su zdravi zubi ovjeka koji to ini. Ako postoji priruna apoteka, treba dati preparate koji u sebi sadre antihistamine. Kod ujeda paukova i stonoga uzimati sredstva protiv bolova, obloge i po mogunosti ranu dezinficirati te potraiti lijenika. Kod uboda insekata sa alcem, izvaditi alac ukoliko je ostao u rani, iz prirune apoteke koristiti preparate koji sadre antihistamine. Dobro je takva mjesta trljati sapunom. Kod kontakata sa gnijezdima ili gusjenicama borovog prelca poslije crvenila i svrbea dobro je opeena mjesta natrljati sapunom ili, ako postoji priruna apoteka, mjesta namazati mastima koje sadre antihistaminske ili kortizonske spojeve.
Ugrizi zmija (poskoci, riovke) *

Od otrovnih zmija na naim otocima ivi poskok. Nalazimo ga na svim jadranskim otocima osim na Kornatima, Dugom otoku, Molatu, Silbi i Premudi te na pribrenim otoiima. Riovka ivi na kopnu i nikada se ne sputa u blizinu mora. Mjesto iznad ugriza treba to prije podvezati, uz poputanje svakih 20-30 minuta, oistiti ga kako bi se otrov odstranio sa rane ili koe. Dobro je kod ujeda zmija okolicu rane odmah zasjei radi obilnog krvarenja ili ranu spaliti. Dobro je u tim sluajevima mirovati radi slabije cirkulacije. Nikada zbog mirovanja ne gubiti vrijeme za transport ujedenog do zdravstvene ustanove radi serumske terapije. Ujedenima ne davati alkohol.
OTROVNE BILJKE
GLUHA (somina, gluhi smri), (Juniperus Sabina L.) Cvate u travnju i svibnju, a uspijeva na umovitim mjestima primorja. Vrci mladih granica sadravaju eterina ulja koja podrauju kou i sluznice te uzrokuju upalu. Somina uzeta peroralno (na usta) izaziva arenje u drijelu, povraanje krvi, krvave proljeve, krvavu mokrau te jaku prokrvljenost mozga i zdjelinih organa. Smrt nastaje obino nakon prethodnih greva u komi u roku od nekoliko sati do 5 dana. KOPITNJAK (Asarum europaeum) Cvate u travnju i svibnju. Raste u listopadnim umama i ikarama. Najvie u podanku, a manje u liu, sadri otrovnu tvar koja podrauje i resorptivno djeluje paralitiki na krvne ile i sredinji ivani sustav. Simptomi su povraanje, proljevi, oteenja bubrega te proirenje zjenica. Smrt nastupa u komi.
Gluha Kopitnjak Mak Mljeika
MAK Mak je jednogodinja korovna zeljasta biljka, dlakave stabljike, cvjetova arko-crvene boje. Biljka je otrovna samo u doba cvatnje i u vrijeme stvaranja sjemena. MLJEIKA (mli) Biljka je zeljasta trajnica (ima ih vie vrsta) i ispunjena je gustim mlijenim sokom. Cvjetovi su zelenkasti i nalaze se na vrhu ogranaka u cvatovima. Cijela biljka je otrovna. Mlijeni sok, ako dospije na kou, izaziva rane. Sok moe izazvati slijepilo, stoga se sakuplja i koristi za omamljivanje riba. Ubere se dosta mljeike pa se tucanjem iz njih oslobodi mlijeni sok. Sok se sakupi, kuha dok se ne zgusne i koristi za ribolov. MORSKI LUK (Urginea maritima) Biljka je u svim dijelovima otrovna, a posebice lukovica koja sadrava tvari koje dovode do crvenila koe, nastajanja mjehura, a katkada i gangrene. Pri trovanju javlja se povraanje, estoki proljevi, krvava mokraa, plavilo ekstremnih dijelova tijela te smanjenje pulsa. Smrtonosna doza iznosi 3-6 g. RUJ, otrovni ruj (rujevina), (Rhus toxicodendron L.) Cvate u svibnju i lipnju i potjee iz Sjeverne Amerike. U naim se krajevima moe nai kultiviran u vrtovima ili kao poludivlja biljka koja raste uz ruevine i zidove. Svi dijelovi biljke su otrovni. Sadre bijeli mlijeni sok koji na zraku pocrni, a kou boji u intenzivno crnu boju. kodljiva tvar djeluje dosta podraajno na kou. Dodir lia pak uzrokuje upalu koe s mjehurima i estoku opu reakciju (vruicu, klonulost, krajnju fiziku iscrpljenost). Kone promjene se ire i na udaljena mjesta na tijelu uz crvenilo te oteklu i vruu kou lica, ruku i podlaktica. Pojavljuje se svrbe i arenje te mjehurii u velikom broju. Uzeta na usta biljka uzrokuje osip, vrtoglavicu, omamljenost, prolazno pomuenje svijesti i neosjetljivost. TRKAVAC, divlji krastavac (divlji krastavac, pipuni), (Ecballinum elaterium L.) Biljka raste uz puteve i zidove u zemljama Sredozemnog mora, a karakteristina je po tome to iz zrelih duguljastih plodova naglo izbacuje sjemenke na veu udaljenost. Osueni mlijeni sok ploda uzrokuje ve pri dozama od 0,05 g proljeve, greve u trbuhu, slinjenje i povraanje. Vee doze uzrokuju greve, a 0,6 g soka moe djelovati smrtonosno. BURJAN (abdovina, apta), (Sambucus ebulus L.) Cvate od lipnja do kolovoza te raste uz puteve i na rubovima uma. Ima crne sjajne plodove koji sadre ljubiasti sok. Plodovi su kod djece uzrokovali estoko povraanje i proljeve, vrtoglavicu, proirenje zjenica, plavilo ekstremnih dijelova tijela te smrt u komi. Prognoza otrovanja je ozbiljna.
Kozja krv
Bijela emerika (slina Crna emerika)
Sunovrat
Bljut
Krialina
KOZJA KRV (kozlokrvina) Biljka je penjaica koja raste svuda u makijama. Glatke je stabljike, sjajnih koastih listova. Plodovi, okrugle crvene bobe, smjetene na vrhu ogranaka su otrovne te se ne smiju jesti. CRNA EMERIKA (Veratrum nigrum), slina Bijeloj emeriki Moe uzrokovati otrovanje poput bijele emerike. Simptomi otrovanja emerikom su arenje u drijelu, neosjetljivost, slinjenje, povraanje, estoki proljevi, smanjeno mokrenje, uzbuenje, drhtavica, vrtoglavica, slab puls te subjektivni osjeaj tekog disanja. Smrt nastupa u roku od 3-12 sati uz uuvanu svijest.
SUNOVRAT Biljka sa podzemnom lukovicom, listova nalik na luk iz ije sredine izbijaju visei, dekorativni cvjetovi. Raste na livadama i poljima. Cijela biljka je otrovna. BLJUT Mladi izdanci ove biljke su jestivi, a esta je u ikarama i makijama. Plodovi (crvene bobe) sazrijevaju u jesen i otrovni su, kao i itav podzemni dio biljke. KOZLAC (Arum maculatum) Cvate u travnju i svibnju i daje plodove arkocrvene boje. Raste u ikarama i vlanim listopadnim umama. Otrovnost se osniva na sadraju hlapljivog aroina koji se nalazi u svim dijelovima biljke, a posebice u gomolju. Svjea biljka uzrokuje, posebice kod djece koja jedu crvene bobice ili vau kiselkasto lie, upalu sluznice usne upljine s jakim otokom drijela i jezika, slinjenje, povraanje, pojaani puls, proirenje zjenica, a u tekim sluajevima greve i smrt u komi. Podanak se suenjem ili kuhanjem detoksicira, tako da se moe jesti bez pogibelji. KUNJAK (Datura stramonium L.) - slino Velebilje (Atropa belladonna L.) te Bunika (Hyoscyamus niger L.) Sadre u plodovima i sjemenkama otrovne tvari koje su esto bile uzrokom smrtonosnih otrovanja, osobito kod djece.
Kunjak
Velebilje
Bunika
KRIALINA (klobuac, ciklama), (Cyclamen europaeum L.) Cvate od svibnja do jeseni te raste u umama. Gomolj ciklame sadri tvari koje lokalno vrlo podrauju. Simptomi otrovanja su estoka upala sluznice eluca i crijeva, znojenje, vrtoglavica, grevi te paraliza disanja.
PRIPREMANJE HRANE
Improvizirane suare Najjednostavnije suare izrauju se u obliku tronoca od granja, ispod kojeg se potpali lagana vatra kako bi dim prelazio preko hrane koju elimo suiti. Improvizirane suare mogu se na otocima koristiti za suenje vika ribe, ako klimatski uvjeti nisu povoljni za suenje ribe na suncu ili vjetru. Suiti se mogu puevi, meso gmizavaca ili meso sisavaca te ptica. Konzerviranje pueva Puevi, poto se sakupljaju poslije kie, stave se u jednu veu zemljanu rupu, u kojoj se nalazi usitnjeno lie, borove iglice ili humus. Zatim se puevi posipaju borovim iglicama, liem i navlae. Na to se stavi opet sloj pueva i ponovi postupak. Tako nekoliko puta te se nakon toga rupa pokrije zemljom. Ovakva rupa se treba po mogunosti kopati na sjenovitom mjestu. Sakupljeni i spremljeni puevi mogu se uvati preko 6 mjeseci. Konzerviranje nanara, priljepaka i volaka Ovi morski organizmi imaju svojstvo da due mogu izdrati izvan morske vode. U cilju ouvanja za due vrijeme ili transporta, ovi organizmi stavljaju se u pletenu koaru i izmijeaju sa morskim algama. Sloj algi, sloj pueva i tako nekoliko puta. Ovako izmijeana masa svakih 8-10 sati uranja se u morsku vodu kako bi puevi bili vlani. Koara se uva na nekom zaklonjenom mjestu u hladu. Na ovakav nain puevi se mogu transportirati na due relacije.
Konzerviranje ribe soljenjem i suenjem na vjetru Riba se oisti, zatim se raspori dubokim rezom do sredine, izbaci iznutrica, krge i oi. Riba se ispire u morskoj vodi, ocijedi, posoli iznutra i izvana sa dosta soli i ostavi da se sui na suhom i vjetrovitom mjestu 7-15 dana prema vremenskim prilikama. Kod pripremanja, riba se prije stavlja u slatku vodu do 24 sata, radi otapanja soli. Na ovakav nain mogu se konzervirati sve vrste riba, hobotnice, lignje, sipe, morske kornjae i meso dupina. Konzerviranje na ovaj nain se preporuuje uvijek kada je lovina obilna da bi se sauvalo meso za nepovoljne dane. Sakupljanje soli Za vrijeme ljetnih mjeseci u obalnom rubu, u zoni prskanja i prebacivanja morskih valova, mogu se sakupiti vee koliine morske soli koje se nalaze u pukotinama kamenja. Isto tako moe se donoenjem veih koliina morske vode u pukotine kamenja, dobiti morska sol. U zimskim mjesecima nije mogu ovaj nain dobivanja morske soli te se preporuuje isparavanje morske vode na vatri. Konzerviranje morske ribe suenjem Riba se isti na prethodno navedeni nain, samo to se due dri u morskoj vodi, zatim se ocijedi i objesi na savitljive grane, na neko sunano i vjetrovito mjesto dok se ne stvori suha vanjska korica, nakon ega se riba objesi na nekom vjetrovitom mjestu u hladu ili povrh loita i sui. Na ovaj nain mogu se konzervirati sve vrste morskih riba. Kuhani morski puevi i koljke Sakupljene ivotinje se operu u morskoj vodi, smjeste u kipuu slatku ili morsku vodu i kuhaju na jakoj vatri 15 minuta ili due ako je vatra slabija ili ako se radi o volacima. Nakon toga puevi se vade iglom iz kuica, a koljke se same otvore. Ako su ove ivotinje dobro oprane, voda u kojoj su kuhane ne baca se. Napravi se zaprka od brana, kojoj se dodaje voda od kuhanja i tako se pripremi juha. Ako brana ima vie, moemo pripremiti i kau koja ima ukus po ribi. Kuhani rakovi U kipuu vodu stavljaju se rakovi i kada pocrvene, vade se i jedu. Juha od kuhanja moe se koristiti. Ako se radi o sitnim rakovima, treba ih istucati kamenom te nakon kuhanja juhu procijediti. Juha od sitnih rakova vrlo je ukusna. Ovakvim juhama mogu se dodavati i zaprke od brana. Kuhana hobotnica Hobotnica se odmah poslije ulova ubije i izudara nekoliko puta o kamenje kako bi omekala. Zatim se odbacuje iznutrica i hobotnica se kuha u vodi bez dodataka soli. Sol dodana hobotnici prije kuhanja ini meso tvrdim. Kuha se pola sata, zatim se posoli i jede. Kuhane lignje i sipe Ove ivotinje se dobro isperu, izvadi se iznutrica, izbacuje crnilo i kost (sipovinu - kost kod sipe), zatim se stavljaju u vrelu vodu i kuhaju dok ne postanu mekane. Kuhano meso sisavaca i ptica Sisavci i ptice se ogule, odnosno oerupaju. Odbacuju im se glava i udovi. Zatim se izvadi iznutrica te se dobro operu u morskoj vodi. Ako se radi o veim ivotinjama, sijeku se na nekoliko komada i stavljaju u hladnu vodu, slatku ili morsku i kuhaju dok ne omekaju. Nakon toga se jedu. Kuhani gomolji i korijenje Gomolji se dobro operu, zatim im se oguli kora, opet se operu i stave u kljualu vodu. Gomolji se dugo kuhaju, a najmanje jedan sat dok ne omekaju te se onda posole i jedu. Kuhane ribe Riba se oisti od ljusaka, krga i iznutrice, stavlja u hladnu vodu, slatku ili morsku te kuha oko pola sata. Kuhani poljski puevi Sakupljeni puevi se ostave nekoliko dana u nekoj rupi u zemlji radi otputanja izmeta. Zatim se dobro isperu u vodi, stave u vrelu vodu i kuhaju 20-ak minuta. Vade se iglom iz kuica i jedu.
Suenje gomolja i korijenja Gomolji se oiste na prethodno naveden nain, iskomadaju na male komade, prostru na prue ili objese na tanke grane biljaka povijua i sue na suncu. Pri povoljnim vremenskim prilikama gomolji se osue za 7 dana, a zatim se mogu tucati ili mljeti kako bi se dobilo brano. Suenje ira ir se prvo osui na suncu, zatim se stavi u krunu pe da se jo jedanput dobro osui, ispuca kora i grijanjem oslobodi gorkih tvari. Nakon toga ir se tuca, melje i dobija irovo brano koje se moe koristiti za pripremanje kruha u omjeru 1:1 sa nekim drugim klasinim branom. Varivo od divljeg bilja Biljke se isperu u slatkoj ili morskoj vodi i dre u vodi neko vrijeme kako bi otpustile gorke tvari. Nakon toga se stave u kipuu vodu i kuhaju 15-20 minuta, ako se radi o mlaim biljkama. Starije biljke kuhaju se due. Poslije se ocijede, posole i jedu uz dodatak ulja. Najbolja su variva od mijeanog divljeg zelja. to je vie biljnih vrsta, to je varivo ukusnije. Ukoliko se radi o dosta starim biljkama, nakon prvog kuhanja voda se odbaci, pa se ponovno kuhaju, potom se ocijede, isjeckaju na male komade i ostave jedan dan, onda se isperu, formiraju grudice - ufte, uvaljaju u brano ili mrvice i pre na nekoj masnoi. Prene vlasulje Vlasulje se poslije sakupljanja posole kako bi otpustile tetne tvari te se nakon pola sata dobro izmukaju u nekoj kanti. Zatim se stave na ravnu podlogu neko vrijeme da bi se ocijedile. Isperu se u nekoliko voda, ponovno ocijede i sue, uvaljaju u brano ili mrvice i pre na vrelom ulju. Potrebno ih je jako ispriti. Prene ribe Ribe se oiste od ljusaka, krga i iznutrice, dobro isperu, zatim malo osue i stave na ar. Pre se 10-15 minuta. Vee ribe spremamo kao i manje samo to ih isjeemo na manje komade. Manje ribe je poeljno, kao i komade veih riba, postaviti na zailjeno drvo i pei na laganom aru okretanjem u ruci. Na ovakav nain postiemo da se riba ispee ravnomjerno. Na isti nain moemo pei pueve, abe, meso gutera, zmija i malih sisavaca. Pripremanje ajeva Za pripremanje aja za jednu osobu treba 50 g svjee (zelene) ili 5-10 g suene ajne sirovine i pola litre vode. Svjea ajna sirovina stavlja se u vodu koja kljua. Posuda se poklopi i skine sa vatre te se ostavi da odstoji 10 minuta i zatim procijedi. Suena ajna sirovina stavi se u kljualu vodu i kuha 5 minuta, a onda skine sa vatre i procijedi. Plodovi ipka i svi drugi plodovi kuhaju se 10 minuta. Ako elimo napitak bogat vitaminom C, nakon kuhanja treba ostaviti plodove da se moe najmanje 1 sat i tek onda aj procijediti. aj se zaslauje marmeladom, vonim sirupima ili eerom. U sluaju oskudice eera, korisno je popiti i gorki aj. Vitaminski napitci Pripremaju se isto od ajnih sirovina, ali na nain da aj jako dugo odstoji neocjeen i to ne due od 1 sat. Dobri vitaminski napitci pripremaju se od borovih iglica ili iglica mrike. Mladi izdanci stavljaju se u kljualu vodu (2-3 minute) da bi se odstranile votane tvari. Zatim se iglice izvade iz vode, usitne i stave u posudu sa 3 puta veom koliinom hladne vode. Ovako pripremljene ostave se do 3 sata, a onda ocijede kroz istu krpu. Napitak se nakon toga zasladi. Jedna aa ovakvog napitka osigurava dnevnu dozu vitamina C. Napitak se moe uvati 1-2 dana u tamnoj posudi - uturici. Na isti nain moe se pripremiti i koncentrat vitaminskog napitka tako to se u istu vodu stave iglice u koliini 3 puta veoj od koliine za pripremanje vitaminskog napitka, ekstrakt se stavi u posudu sa uskim otvorom i zagrijavanjem pari da se povea gustoa sirupa. Ovako pripremljen koncentrat moe se uvati do godinu dana u tamnoj i zatvorenoj posudi. Dovoljna je jedna liica da bi se osigurala dnevna potreba ovjeka za vitaminom C. Ovakav koncentrat moe se dobiti od lia lipe, breze, lucerne i sljeza ako se dre 24 sata u zakiseljenoj vodi.
PREHRANA U PRIRODI
UVOD
Potrebe u hrani i vodi oduvijek su tjerale ovjeka da to bolje upozna prirodu i mogunosti koje mu ona prua. Jedan od osnovnih razloga je i to to iz prirode dobiva hranu bez koje ne moe opstati. A priroda je ogroman, nepresuan izvor, no jo je uvijek nedovoljno iskoritena. Od oko 350.000 biljnih vrsta, koje rastu na zemaljskoj kugli, priblino se jedna treina moe jesti, a ovjek stvarno koristi za jelo jedva oko 600 vrsta. Od oko 2 milijuna ivotinjskih vrsta, za prehranu se upotrebljava oko 50. To znai da ogromno bogatstvo hrane, koje priroda prua, ostaje neiskoriteno. Glavni razlozi za ovo su neznanje, ukorijenjene navike u ishrani, predrasude, strah od trovanja i gadljivost. U prirodi je sadrano veliko bogatstvo jestive flore i faune. Po naim umama i planinama, po poljima, livadama i panjacima, uz grmlje, ikare i puteve, uz rijeke i potoke, uz more, po otocima i grebenima raste na stotine vrsta biljaka koje imaju jestive plodove, listove, stabljike, podanke, lukovice i gomolje. Sigurno je da u naoj zemlji uspijeva vie od 1.000 samoniklih vrsta viih biljaka koje bi se u nekom obliku mogle upotrebljavati za hranu. Dobrom organizacijom rada mogue je da manje pa i vee grupe ljudi prikupe u prirodi dovoljno hrane bilo za potrebe preivljavanja u uvjetima potpune izolacije, bilo kao dopuna redovitoj ishrani, u nedostatku bjelanevina, vitaminskih i mineralnih sastojaka ili pak lijek za otklanjanje smetnji i tegoba ljudskog tijela. Koliine nekih od glavnih vitamina i minerala u prirodi su skoro neograniene i to u svakom godinjem dobu. Da se ne zavaravamo i pretjerano pojednostavljeno gledamo na blagodati prirode, potrebno je istai i slijedee: preduvjet za ovakav nain prehrane ne lei samo u pozitivnoj motiviranosti, nego isto tako u dobrom poznavanju prirode, priroda je puna blagodati, ali i prijetnji. Zbog toga, da bismo bolje koristili u prehrani sve to nam priroda prua, nuno je upoznati se sa vrstama jestivih divljih biljaka i ivotinja kao i sa stanitima istih, zatim valja ih znati razlikovati od otrovnih i neuporabljivih vrsta, upoznati nain njihove primjene za jelo te kako ih sauvati i konzervirati na due vrijeme.
Cilj, znaaj i zadae izuavanja ishrane u prirodi

Izuavanjem ishrane u prirodi nuno je postii potrebnu sigurnost i samopouzdanje o irokim mogunostima koritenja divlje flore i faune kao dopunskog izvora hrane, a u krajnjoj nudi u uvjetima dueg prekida opskrbe i jedinog naina za preivljavanje pojedinaca i grupa. Poznavanje prirodnih rezervi hrane dobro e doi svima koji se izlau opasnosti da se izgube ili ostanu bespomoni u prirodi, npr. planinarima, izvidnicima, diverzantima, umskim radnicima, izletnicima, vojnicima itd. U usporedbi s kultiviranim vegetabilnim namirnicama jestivi dijelovi samoniklog raslinja imaju mnoge prednosti. Biljke u slobodnoj prirodi rastu bez neposredne intervencije ovjeka. Samoniklo bilje se razvija u optimalnim ekolokim i prirodnim uvjetima, bez umjetnog prihranjivanja i zatite od parazita. Zato su samonikle biljke bioloki vrijednije, otpornije i manje ugroene od bolesti i nametnika, a njihovi proizvodi su bogatiji biokrvnim sastojcima od biljnih namirnica dobivenih kulturom. U samoniklom jestivom bilju redovito ima vie vitamina i enzima te za prehranu vanih mineralnih sastojaka u takvom omjeru koji ljudskom organizmu najbolje odgovara. I ne samo to. Takvo je bilje bogato upravo onim sastojcima koji uspjeno neutraliziraju otrove koje svakodnevno unosimo u organizam zrakom, vodom i hranom. Blagotvorni utjecaj na zdravlje moemo postii povremenom orijentacijom na izvore biljne hrane iz prirode. Zadae uenja ishrane u prirodi jesu: 1. Razbijanje straha od gladi, razvijanje snalaljivosti, inicijative, odlunosti i razboritosti da se dobrim poznavanjem ishrane u prirodi moe opstati i preivjeti, a da se pri tome ne dovede u pitanje izvrenje dobivene zadae. 2. Da se svim zainteresiranim za uenje u prirodi ukae na mogunosti uporabe jestivih biljnih i ivotinjskih vrsta koje se najee i u velikim koliinama mogu nai u naoj zemlji. Pri tome je nuno ukazati na endemine i zatiene vrste (biljke, ivotinje, ptice ...) kako se ne bi naruila prirodna ravnotea i osiromaila flora i fauna. 3. Nauiti zainteresirane o nainu pripremanja hrane od artikala prikupljenih u prirodi.
UPORABA DIVLJE FLORE I FAUNE

Zajednike odrednice Razne vrste divljih biljaka, gljiva i ivotinja mogu se upotrijebiti u ishrani jer sadre hranjive tvari koje su nune za ivot ljudi. Jestive divlje biljke i ivotinje mogu se koristiti kao dopuna redovitoj ishrani, a u krajnjoj oskudici kao jedini izvor hrane za preivljavanje pojedinaca i manjih grupa ljudi. Kad god postoje uvjeti, za pripremanje jela treba koristiti proizvode iz prirode, divlju floru i faunu kao dopunski izvor hrane. U krajnjoj nudi pojedinci i grupe ljudi mogu preivjeti koristei se jestivim divljim biljem i ivotinjama, pod uvjetom da dobro poznaju jestive, a posebice otrovne vrste. Prijeko je potrebno da se koristi znanje i iskustvo dobrih poznavalaca prirode: umara, biologa, zdravstvenih djelatnika razliitih profila (apotekara i dr.), lanova ekipa za istraivanje prirode, lovaca i dr. Prema namjeni i hranjivoj vrijednosti, jestive divlje biljke svrstavaju se u slijedee grupe:
GRUPA 1. POVRTNE BILJKE I SALATE 2. AJNE BILJKE 3. KRUNE BILJKE 4. ZAINSKE BILJKE 5. DIVLJE VOE, BOBICE i SJEMENKE HRANJIVOST BOGATE VITAMINIMA BOGATE VITAMINIMA BOGATE KALORIJAMA BOGATE KALORIJAMA BOGATSTVO VITAMINA I KALORIJA OPIS - zeljaste biljke, iji se listovi i njene stabljike koriste za pripre-manje salata, juha i variva - biljke ije se lie, cvjetovi ili cjelokupni nadzemni dijelovi koriste za pripremanje aja ili vitaminskih napitaka - biljke iji pojedini dijelovi (korijen ili krtola, lukovica ili plod) bogati su krobom te se mogu koristiti za pripremanje pirea, kaa ili kruha - koriste se za poboljanje ukusa i mirisa jelu (lie, korijen ili plod) i zamjenjuju luk, enjak, papar, papriku i druge zaine - biljni sokovi i plodovi koji se koriste kao zamjena za kultivirano voe
Od nekih jestivih biljaka moe se upotrebljavati za ishranu samo jedan dio (lie, korijen ili plod), a od drugih dva ili vie pa i svi dijelovi. Samonikle biljke po prehrambenoj vrijednosti su mnogo bogatije korisnim sastojcima od kultiviranog povra, salata, plodova i voa.
Vitaminska vrijednost
Na prvom mjestu po vitaminskoj vrijednosti su povrtne biljke i salate kao bogati izvori vitamina C i karotina. ajne biljke su bogate vitaminom C. Podzemni dijelovi biljaka ne sadre karotin, a vitamina C imaju malo. Bobice, voe i sjemenke su hrana visoke vitaminske vrijednosti. Najvaniji prisutan vitamin C je lako topljiv u vodi. umsko voe je bogatije vitaminima od plodova dobivenih u kulturi. SADRAJ VITAMINA C U 100 GRAMA POJEDINIH AJNIH BILJAKA ( * - slike u DODATKU 1.) IPAK MALINA (list) * JAGODA (list ) * RUA PLANINSKA (list) * GOSPIN PLAT * BOROVE IGLICE * MAJINA DUICA 368 mg 137 mg 118 mg 126 mg 132 mg 82 mg 44 mg
Kalorina vrijednost
Kalorina vrijednost lia i zeljastih dijelova biljaka je relativno mala, kao to je to i sa kultiviranim povrem. Kalorina vrijednost podzemnih dijelova, naroito krtola, znatno je vea i slina je kao kod krumpira. Otuda se u 100 grama oienih krunih biljaka (kruarice) dobije 30-140 kalorija. Naroito visoku kalorinu vrijednost imaju orasi, ljenjaci, ir, kesten. Po prehrambenoj vrijednosti podzemni biljni dijelovi su slini itaricama, ali su od njih siromaniji bjelanevinama. Sjemenke su po svom sastavu najkompletnija i najzdravija hrana, jer sadre znatnu koliinu bjelanevina, mnogo vitamina E, gotovo sve vitamine grupe B i vane minerale. Od vanih mineralnih sastojaka u divljem povru na prvom je mjestu kalcij. Uz mlijeko i mlijene proizvode, lisnato je povre najbogatiji izvor tog elementa, vanog za
izgradnju kostiju i zuba. Od ostalih mineralnih sastojaka vaan je fosfor. Omjer kalcija i fosfora u divljem povru upravo je takav da organizmu najvie pogoduje za izgradnju kostiju. Mnoge su vrste divljeg povra bogate kalcijem, magnezijem i eljezom, elementima takoer vanim za normalno odvijanje funkcija organizma. Iskustvo pokazuje da su jela ukusnija, ako se pripremaju od mjeavine nekoliko vrsta divljih biljaka nego samo od jedne vrste. Nain pripremanja ovih jela praktiki je istovjetan kao i pri pripremanju jela od kultiviranog povra.
Ispitivanje novih i nepoznatih biljaka

Uvijek primjenjujte slijedeu proceduru kada isprobavate nove biljke koje e vam posluiti kao hrana. Nikada ne preskaite postupke u proceduri. Odredite da to radi samo jedna osoba i da dovri postupak do kraja. Ako se u bilo kojoj fazi ispitivanja pojavi bilo kakva sumnja, biljku nemojte jesti. Test jestivosti Opaanje: Probajte identificirati biljku. Provjerite da biljka nije sluzava ili izjedena crvima. Nemojte riskirati sa starim i uvenulim biljkama. Miris: Prelomite mali dio biljke. Ako ima miris po gorkim bademima ili breskvama - odbacite ju. Iritacija koe: Istisnite neto biljnog soka ili lagano ga utrljajte u njenu kou (npr. ispod nadlaktice). Ako se nakon toga na tom mjestu pojavi osip, oticanje ili bilo kakav neugodan osjeaj, odbacite ju. Usne, usta i jezik: Ako se u prethodnoj fazi nisu pojavili znakovi iritacije, nastavite dalje s ispitivanjem. Izmeu svakog slijedeeg koraka napravite pauze od po 15 sekundi kako bi se uvjerili da nema nikakvih udnih reakcija: - Stavite mali dio biljke na usnice - Stavite mali dio biljke u kut usnica - Stavite mali dio biljke na vrh jezika - Stavite mali dio biljke ispod jezika - Savaite mali dio biljke Ako bilo kada osjetite neugodnost, npr. bol u grlu, iritaciju, bodenje ili peenje, odbacite biljku. Gutanje: Progutajte mali dio biljke i priekajte 5 minuta. Tijekom tog vremena ne pijte i ne jedite nita. Jedenje: Ako do sada nema nikakovih reakcija, npr. boli u ustima, uzastopnog podrigavanja, munine, eluanih ili trbunih bolova, biljka se moe smatrati sigurnom. Ako se ipak pojave eluane smetnje, popijte mnogo tople vode; nemojte ponovno jesti sve dok bol ne prestane. Ako je bol ozbiljna, potaknite povraanje stavljanjem prstiju duboko u grlo. Gutanjem komadia drvenog ugljena koji ujedno u probavnom traktu moe absorbirati otrov, takoer ete potaknuti povraanje. Bijeli drveni pepeo pomijean s vodom tako da ini pastu, moe otkloniti eluane bolove.
Prepoznavanje biljaka
U ovom priruniku su prikazane i opisane najee jestive i nejestive (otrovne) biljke naeg kontinentalnog dijela, priobalja i otoka na moru. Znanje ak o samo jednoj ili dvije vrste biljaka koje su najrasprostranjenije i rastu veim dijelom godine, moe initi bitnu razliku izmeu preivljavanja i gladovanja. Potrudite se da dobro prouite i nauite sve o korisnim biljakama koje moete upotrijebiti u prehrani, ali i onima koje morate izbjegavati. Pomo pri prepoznavanju biljaka Lokacija: Biljke rastu samo na pogodnom zemljitu. Nauite to i moi ete izbjei svaku moguu nedoumicu. Oblik i veliina: Da li je biljka visoka i drvenasta? Mala i mekane stabljike? Grmolika ili razgranata? Lie: Veliko ili malo? U obliku koplja ili okruglo? Nazubljenih rubova ili s resicama? Jednobojno? Cvijetovi: Oni su sezonski, a ako ih biljke imaju, uoite boju, oblik, veliinu i da li su sami ili u kupovima. Voe i sjemenje: Mesnato? Tvrdo? Uoite boju, oblik, veliinu, da li su plodovi sami ili u nakupinama, odnosno mahunasti ili zaahureni. Korjenje: Ako nije neobino, nije potrebno neko posebno znanje da bi ga prepoznali.
Biljke koje se moraju izbjegavati

Izbjegavajte sve biljke koje sadre mlijeni sok, osim ako ste utvrdili da su sigurne (npr. maslaak). Izbjegavajte crvenkasto bilje, osim ako ste utvrdili da je sigurno. Izbjegavajte voe iji je plod podijeljen na 5 dijelova, osim ako ste utvrdili da je odreena vrsta sigurna za jelo. Izbjegavajte biljke sa sitnim bodljama na stabljici i liu: te bodlje mogu iritirati usta i probavni trakt. Izbjegavajte staro i uvenulo lie - neke vrste proizvode smrtonosni otrov kada venu (npr. kupina, malina, ljiva, breskva i vinja/trenja). Sve su sigurno jestive kada su mlade, svjee i suhe. Izbjegavajte zrelu paprat - ona unitava vitamin B u organizmu i moe biti smrtonosna. Sve vrste paprati koje rastu u sjevernim podrujima umjerenog pojasa su jestive kada su mlade, no neke mogu biti pregorke da bi bile ukusne, a drugima je potrebno prije jela odstraniti dlaice koje su u obliku trnja: otkinite vrhove mladih listova, zatvorite aku kojom ste obuhvatili vrh stabljike i povucite ju zajedno s listom paprati prema dolje kako bi odstranili "dlakavi omota". OTROVI! Postoje dvije vrste otrova u biljnom svijetu koje je lako prepoznati: Cijanovodina kiselina: okusa i mirisa na gorki badem ili breskve. Najprepoznatljiviji primjer je Crvenkasti Lovor: pretrgnite list i zapamtite miris. Kasnije izbjegavajte sve biljke s takvim mirisom. Oksalna kiselina: soli (oksali) se pojavljuju u biljkama kao to su Divlja Rabarbara i umska Loboda. Prepoznatljive su po otrom, suhom i bodljikavom osjeaju, odnosno osjeaju peenja kada se njima dodirne koa ili jezik. Odbacite sve biljke koje odgovaraju tom opisu.
GLJIVE
Gljive su za razliku od jestivog divljeg bilja, dobar izvor bjelanevina; u 100 grama vrganja ima 4,2 grama bjelanevina. Ove bjelanevine imaju prilino visoku bioloku vrijednost, pa gljive mogu donekle zamijeniti namirnice ivotinjskog porijekla (meso, mlijeko, jaja) i nadoknaditi njihov nedostatak u ishrani. Od gljiva se mogu pripremati vrlo ukusna jela. One se mogu konzervirati suenjem, mariniranjem ili kiseljenjem. Za pripremu jela i konzerviranje trebaju se sakupiti mlade gljive, jer ih organizam lake vari i bolje iskoritava. SADRAJ KALORIJA I HRANJIVIH TVARI U 100 GRAMA GLJIVA IME
VRGANJ Boletus sp. LISIICA Cantharellus cibarius PUHARE Lycoperdon sp. SUNANICA Lepiota procera (slika u DODATKU 3.) RUDNJAA Psaliota campestris REDUA Tricholoma georgij MLIJENICA, RUJNICA Lactarius deliciosus MEDENJAA Armillaria mellca SMRAK Morchella conica ZEKICE Russula sp.
voda bjelanevine ugljikohidrati masti kalorija
85,0 89,0 91,0 84,0 92,0 82,0 92,0 91,0 91,0 90,0
4,2 1,9 3,5 7,3 4,2 4,0 2,8 2,6 2,8 2,2
7,2 5,6 3,8 4,6 1,0 9,2 3,8 4,5 4,0 4,8
0,8 0,9 0,2 0,7 0,4 1,3 0,6 0,4 0,3 0,7
48 36 27 47 20 60 29 30 28 32
OPASKA: Za zekice, vrganje i puhare navedene su prosjene vrijednosti za po nekoliko vrsta iz ovih grupa gljiva.
POVRTNE BILJKE I SALATE

KOPRIVA - Urtica dioica (ara, velika kopriva, egavica, goa kopriva, kropiva). Viegodinja zeljasta biljka. Moe narasti i preko 100 cm u visinu. Stabljika je vrsta, listovi su jajoliko-duguljasti s produenim iljastim krajem, po ivici zupasti. I stabljika i listovi obrasli su mekanim dlakama punim kiseline koja ari i izaziva plikove na koi. Cvjeta u lipnju i srpnju. Vrlo je
rasprostranjena po cijeloj naoj zemlji, od nizina do visokih planina. Raste po zaputenim mjestima, kao korov pokraj puteva, oko naselja, kraj ograda, po umama, movarama, zaputenim njivama i vonjacima, esto u velikom mnotvu na jednom mjestu. Mladi izdanci i listovi kao i ovrci mladih stabljika mogu se koristiti za spremanje variva, pirea, nadjeva i sl., a takoer se mogu priti na masti ili ulju. Isueni i samljeveni u prah mogu se uvati za kasniju uporabu, a i svjei se mogu konzervirati na razliite naine. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom drugom kodljivom biljkom te se moe koristiti bez ogranienja. Slino se mogu upotrebljavati i druge vrste kopriva. TAVELJ - Rumex crispus (poljsko zelje, konjski tavelj, tavalj, avlje, avelj). Viegodinja je zeljasta biljka koja naraste od 50-100 cm, sa jakom, slabije razgranatom stabljikom. Listovi su duguljasti, pri zemlji su vei i iri, a uz stabljiku ui i malo manji. Svi listovi su po ivici kovravo naborani. Na slici 219 prikazani su listovi raznih vrsta divljeg zelja: a) tavelj - rumex crispus, b) poljsko zelje - rumex pulcher, c) tavlje - rumex sanguineus, d) konjski tavelj - rumex obtusifolius, e) zelje rumex patientia. Rasprostranjen je u cijeloj naoj zemlji od nizina do oko 1.500 m nadmorske visine. Raste po svjeim i vlanim mjestima, oko potoka, jarkova, na zaputenim travnjacima, panjacima i njivama, esto kao korov i u veoj koliini. Mladi listovi mogu se upotrebljavati za pripremanje variva, pirea, nadjeva i sl., i to u neogranienoj koliini. Skupljaju se od ranog proljea do kraja svibnja, prije nego to se razvije cvjetna stabljika. Mogu se koristiti i naknadni listovi koji izbijaju krajem ljeta i u jesen, naroito poslije koenja livada. Slino se mogu upotrebljavati listovi i soni dijelovi od slijedeih vrsta: poljsko zelje, tavlje, konjski tavelj, zelje, vodeno zelje, planinsko zelje, avlika...
Slika 219.
PANJA: Sve vrste naih zelja koriste se za jelo i ne postoji opasnost da se zamijene sa nekom kodljivom vrstom. Jedina nepogodnost je u tome to neke vrste ranije, a neke kasnije postaju negorke ili gorke. Zato treba brati to mlae listove i izdanke, ali treba imati na umu da je gorina samo neprijatna, a ne i kodljiva. BUJAD - Pteridium aquilinum (velika paprat, bujaa, gorska paprat, orlova paprat, stelja, hostni praprot). Viegodinja biljka visoka 50-150 cm. Veliki listovi su na vrlo dugakim jakim stabljikama koje su s donje strane iljebljene. Trokutastog su oblika i dvostruko do trostruko izdijeljeni. Vrlo je rasprostranjena po cijeloj zemlji, od niih brda pa do visokih planina. Raste na suim mjestima u rijetkim, svjetlijim umama, na proplancima, krevinama, umskim istinama, na zaputenim planinskim njivama i slinim mjestima, uvijek na kiselom tlu. esto se javlja na velikoj povrini i u ogromnoj koliini. Mladi soni izdanci, ubrani rano u proljee, na kojima se listovi jo nisu razvili, koriste se za pripremanje juha, mijeanih variva, pirea i slino. Razvijeni listovi su kodljivi. Mogu se koristiti bez ogranienja i ne postoji opasnost da se zamijene s nekom slinom kodljivom biljkom. Podanak (podzemna stabljika) bujadi, sadri velike koliine kroba. Moe se vaditi u jesen ili krajem zime i mljeti u brano, te tako koristiti kao dodatak sirovinama za pripremanje kruha ili se iz takve mase moe ispiranjem izdvojiti krob. Navala i enska paprat; kao u prethodnoj vrsti, mladi izdanci koriste se za hranu pripremljenu kao varivo, te sadre vie vitamina od prethodne vrste. REPUINA ILI IAK - Arctium spp. (veliki iak, repuh, velika valjuga, velika torica, veliki lopuh, komadljika) Kod nas raste vie vrsta ovih biljaka i to: Velika repuina, mala repuina, maljavi iak, umska repuina i sl. Dvogodinja zeljasta biljka, visina varira od 80 pa ak i do 150 cm, sa listovima velikim i do 50 cm na dugakim sonim drkama. Cvjetovi su sitni, skupljeni u grozdastu glavicu pri vrhu cvjetne stabljike. Plod je iak koji se, kad sazrije, lako hvata za dlaku divljai i stoke i za odijelo. Vrlo je rasprostranjen po cijeloj naoj zemlji, raste kao korov na zaputenim mjestima kraj ograda i drugdje. Sasvim mladi i mekani proljetni izdanci i sone drke listova repuina koriste se sirovi kao salata ili kuhani kao zamjena za juhe, variva i piree. Korijen svih vrsta repuina sadri velike koliine kroba, sluzi, dosta eera, neto ulja, organskih kiselina i ostalih
tvari, kao i prilino vitamina C. Moe se koristiti za pripremu slatkog sirupa (iskuhavanjem), za dobijanje brana (suenjem, mljevenjem i tucanjem), koje se mijeanjem sa peninim ili raenim branom i drugim sirovinama za kruh, koristi za pripremanje kruha, raznih peciva, poslastica i sl. Takoer se koristi za pripremu juha, kao zamjena za krumpir i sl., a moe se i priti. Peen i istucan slui kao zamjena za kavu. Najbogatiji je hranjivim tvarima u jesen, prije nego to odrveni. Tada ga je najbolje i kopati. Korijen se moe suiti i ostavljati za zimu, a takoer i konzervirati mariniranjem. Listovi i korijen svih vrsta repuina mogu se upotrebljavati bez ogranienja i ne postoji opasnost da se zamijene sa nekom drugom kodljivom biljkom. KAUN - Orchis morio (kaunak, salep, divlji krumpir, jurjevka, kokotek, ceptec) Viegodinja zeljasta biljka, visoka od 10-40 cm, koja ispod zemlje razvija dva okruglasta jajolika gomolja, jedan (prologodinji) manji, a drugi (ovogodinji) vei. Listovi su iroki kopljasti, soni i obrastaju cvjetnu stabljiku, koja pri vrhu nosi vie crvenih, crvenkasto-ljubiastih ili rjee bijelih cvjetova. Cvjeta u travnju i svibnju. Rasprostranjen je skoro u cijeloj naoj zemlji. Raste po suhim, sunanim livadama i rijetkim svijetlim umama i umarcima, esto u veoj koliini na jednom mjestu. Gomolji kauna sadre vee koliine kroba, sluzi, zatim bjelanevina, dekstrina i drugih tvari. Mogu se priti kao mladi krumpirii, kuhati i pripremati na razne naine. Nakon to se dre 2-3 minute u kljualoj vodi, a zatim osue i samelju u brano, daju poznati salep, koji se moe mijeati sa drugim sirovinama za pripremu kruha i raznih kaa, zatim za kuhanje vrlo zdravog i hranjivog zimskog pia, za razne poslastice i dr. Moe se koristiti bez ogranienja. Gomolji se mogu koristiti tijekom cijele godine, ali su najpogodniji u vrijeme cvjetanja biljke ili neposredno nakon toga. Kao salep upotrebljavaju se gomolji i od slijedeih vrsta biljaka: mladec, veliki kaun, pjegavi kaunak, movarni kaun, mali kaunak, jelenjak, medeni kaunak, uskolisti kaun, platak, vranjak, vimenjak, zelenkasti vimenjak. BRANJENIK - Chenopodium bonus benricus (divlji pinat, ciganski pinat, dragi jurko) Viegodinja zeljasta biljka, koja naraste od 30-80 cm, sa uspravnom uglastom stabljikom malo razgranatom, ponekad crvenkastom. Listovi su tamnozelene boje, kopljasto trokutasti, oni prizemni imaju duge peteljke, a gornji izgledaju kao posuti branom. Mnogobrojni sitni neugledni cvjetovi sloeni su pri vrhu stabljike u klasasti cvat. Cvjeta od svibnja do listopada. Rasprostranjen je po cijeloj naoj zemlji, od brdskih predjela pa sve do 2.000 metara nadmorske visine, gdje raste na gnojnom tlu, najvie na mjestima gdje se zadrava i kree stoka, oko torova u okolini planinskih naselja, staja, oko plotova, pored puteva i na slinim mjestima, esto u velikoj koliini. Mali listovi i soni ovrci stabljika koriste se za pripremanje juha, variva, pirea za nadjeve i sl., sami ili jo bolje, pomijeani sa drugim divljim povrem. Mogu se koristiti od proljea do sredine ljeta, a i kasnije, ali samo naknadni mladi izdanci i soni listovi, inae stariji listovi postaju grubi i gorki. Mogu se koristiti bez ogranienja. Ne postoji opasnost da se zamijeni sa nekom slinom kodljivom biljnom vrstom, ali bera koji nije dobar poznavatelj ove biljke moe je zamijeniti sa srodnim nekodljivim biljkama: bijela laboda, vrtna pepeljuga ili smrdljiva pepeljuga koja ima neprijatan miris, po emu ih je lako razlikovati kada se protrljaju meu prstima. BOKVICA - Plantago media (bokva, ilovlak, trputac, tegavac, petoil, bauina, buhaica) Viegodinja zeljasta biljka. Listovi su okruglasti, neto izdueni i postepeno prelaze u drku, a na njima su vrlo paralelne lisne ile; lee skoro pri zemlji, a rasporeeni su u krug oko cvjetne stabljike. Pri vrhu cvjetne stabljike nalazi se valjkasti cvat, sastavljen od velikog broja sitnih neuglednih cjetova. Cvjeta u lipnju. Rasprostranjena je po cijeloj naoj zemlji, a raste po slabije obraslim travnjacima i livadama, po manje gaenim stazama, pokraj puteva, po jarcima, meu niskom travom. Mali listovi i bez ilave drke mogu se bez ogranienja koristiti za pripremanje juha, variva, pirea i za nadjeve tijesta, a sasvim mladi i za mijeane salate. Mogu se brati od ranog proljea do sredine ljeta prije cvjetanja biljke, a i kasnije, ukoliko se ne naie na primjerke koji su kasnije izbili. Sjeme koje sadri ulje, pokiseljeno u mlijeku, moe posluiti kao prijatan zain. Slino se koriste listovi od slijedeih vrsta bokvica: muka bokvica (ima znatno ue listove), velika bokvica (listovi su vei i iri od muke bokvice), pjeana bokvica (raste na pjeskovitom tlu), planinska bokvica (raste na visokim planinskim predjelima), bauak (raste u primorju). Kod svih vrsta moraju se koristiti mladi listovi, jer ubrzo postaju grubi, hrapavi i maljavi.
Bokvica
CIGANSKO PERJE - Asclepias syriaca (svilenica, svilolan, svilni dubac, svionica) Viegodinja zeljasta biljka, koja moe narasti u visinu preko 1 pa i do 2 metra. Stabljika je uspravna, uplja, obrasla sitnim dlaicama. Listovi rastu suprotno jedan drugom, duguljastojajasti, dugaki do 20 cm, po ivici bijeli, a nalaze se na kratkoj peteljci. Cvjetovi su mali, blijedo-ruiasti ili crvene boje, skupljeni u titasti cvat. Biljka cvjeta od lipnja do kolovoza, te ima razgranati podzemni podanak. Cigansko perje je rasprostranjeno u mnogim krajevima nae zemlje. esto raste u velikoj koliini u nizinama pokraj rijeka, po rubovima ikara i niskih prirjenih uma. Mladi proljetni izdanci, koji su debeli i soni za jelo kao vrlo ukusno i hranjivo povre, mogu se koristiti za jelo (za variva, piree, juhe i sl.). Mogu se brati od kraja oujka pa do poetka lipnja. Vrlo je izdana biljka. Ne postoji opasnost da se zamijeni sa nekom slinom kodljivom biljkom. PLUNJAK - Pulmonaria officinalis (pluenica, kudravac) Viegodinja zeljasta biljka. Stabljika je dlakava. Listovi su najveim dijelom prizemni i poredani u krug oko stabljike, duguljasto-jajoliki, zeleni, esto sa bjeliastim ili svijetlo-zelenim pjegama uslijed ega podsjeaju na plua, te imaju duge peteljke. Cvjetovi su ljevkastog oblika, ruiasti, a zatim ljubiasto-plavkasti. Cvjeta u proljee. Raste po umama, ikarama, pokraj umskih staza i puteva, uvijek na neto svjeijim mjestima. Mladi listovi sadre vitamine C i A, sluzi i druge sastojke, koriste se za pripremu juha, variva, pirea, nadjeva i sl., a rjee i za salatu, sami ili, ee, pomijeani sa drugim divljim povrem. Jelo pripremljeno od mladih listova plunjaka vrlo je ukusno. Mogu se koristiti bez ogranienja jer ne izazivaju nikakve poremeaje, a ne postoji niti opasnost zamjene sa nekom drugom kodljivom biljnom vrstom. TRSKA - Phragmites communis (trst, trost, trstika, sirica, makalj) Viegodinja biljka visoka 2-5 metara, sa odrvenjenom stabljikom debelom 1-2 cm. Listovi su dugaki, uski i iljasti. Ima razvijen podanak dugaak i po nekoliko metara. Cvjetovi su smee-crvenkaste boje, sloeni u metlasti cvat pri vrhu stabljike. Cvjeta u srpnju. Raste po barama, movarama i vlanim mjestima, uz obale rijeka sporijeg toka, po ribnjacima, kanalima i slinim mjestima, esto u vrlo velikim koliinama na jednom mjestu, pokrivajui prostrane povrine. Sasvim mladi izdanci i listovi mogu se koristiti za kuhanje juha, variva i to samo kratko vrijeme jer vrlo brzo postaju vrsti i neuporabljivi. Kada se stabljika oteti, iz nje poinje tei gusta masa koja se brzo stvrdne. Ona sadri dosta smole i eera i moe se neposredno koristiti za jelo ili za pripremanje raznih poslastica. Ponekad sadri mnogo kroba, eera i drugih tvari. Osuena i samljevena daje odlinu sirovinu za kruh, kae, razne poslastice i slino. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom drugom kodljivom biljkom. ROGOZ - Typha latifolia (bijeli rogoz, enski rogoz, botur, evar, a i sl.) Ima debeli podanak koji raste u mulju pod vodom. Iz podanka izbijaju plavkasto-zeleni listovi, dugaki i do 2 metra, uski i uzdu prugasti. Cvjetovi se razvijaju u treoj godini na vrhu cvjetne stabljike i sloeni su u uspravan klip dug 20-40 cm. Podanak rogoza sadri vrlo mnogo kroba koji se moe suiti i mljeti te koristiti za pripremu kruha, kaa i sl. Mlade se stabljike mogu takoer koristiti kao povre. Zreli klasovi koji lie na klip, mogu se pei i jesti. Slino mladom klipu kukuruza. JAGOREVINA - Primula vulgaris (jaglika, jaglac, jagarina, jaglie, jagolnica, jaglec, krape, igavec, piskavka, vesnaak, galina, kunjavac itd.) Viegodinja zeljasta biljka. Listovi su prizemni ukasto-zelene boje, duguljastojajasti, naborani, sa izraenim lisnim ilama, koje se suavaju u sasvim kratku drku. Cvjetovi su jasno uti na duim peteljkama koje izbijaju iz prizemnog bokora. Cvate u rano proljee. Raste po livadama sa niskom travom, u rijetkim svijetlim umama, na umskim proplancima, meu bunjem, po ivicama uma i na slinim mjestima. Listovi
sadre vrlo velike koliine vitamina C i spadaju meu najbogatije izvore ovog vitamina. Koriste se svjei za salatu, za pripremu juha, variva, pirea, nadjeva i sl. Smatra se da ve nekoliko svjeih listova moe zadovoljiti dnevnu potrebu ovjeka za vitaminom C. Ne treba ih koristiti u velikoj koliini. Ne postoji opasnost zamjene sa listovima druge vrste, koja bi u manjoj koliini bila kodljiva. Listovi se mogu koristiti za pripremu vitaminskih ajnih napitaka. MASLAAK - Taraxacum officinale (utenica, mljekaa, talijanska salata, regrad) Viegodinja zeljasta biljka. Listovi su joj svi prizemni i poredani u krug oko cvjetne stabljike; po ivici su zupasti, a katkad i dublje usjeeni. Cvjetna stabljika je uplja, na vrhu nosi sloenu cvjetnu glavicu sastavljenu od velikog broja zbijenih utih cvjetova. Cvjeta od oujka do listopada. U itavoj biljci nalazi se bijeli mlijeni sok gorkog okusa. Pod zemljom se nalazi debeli vretenast korijen ute boje. Raste po vrtovima kao korov, pokraj staza i puteva, po travnjacima, livadama, na prisojnim stranama, po zaputenim njivama i drugim mjestima, esto u velikoj koliini, tako da se u vrijeme cvjetanja cijela povrina zauti, a kad biljka procvjeta, zabijeli. Mladi listovi prije cvjetanja su jedno od najbogatijih divljih povra vitaminom C. Mogu se koristiti za salatu, za pripremu juha, variva, pirea, za nadjeve i sl. Treba brati samo mlade listove, inae postaju znatno gori. U jesen esto izbijaju novi mladi listovi, koji se mogu koristiti isto kao i proljetni. Katkada se i zimi ispod snijega mogu nai uporabljivi listovi. U nas se moe nai vie vrsta i podvrsta maslaka: movarni maslaak, primorski maslaak, lavlji zub. Korijen maslaka, vaen u proljee ili jesen moe se upotrijebiti kuhan, slino krumpiru ili mrkvi. Takoer se moe jesti i sirov, ali tanko isjeen na krike, inae je vrlo vrst. Ispeen korijen slui kao zamjena za kavu. KRASULJAK - Bellis perennis (bijela rada, novi, tratinica, vrtipop, janjac, ledinska tratinica, ledinski cvit, obrnika, oroica, traterica ...) Viegodinja zeljasta biljka sa omanjim listovima lopatiastog oblika poredanim u krug oko cvjetne stabljike visoke od 5-15 cm. Cvjetna glavica je po jedna na stabljici, okrugla, u sredini je uta, a po ivici latica bijela ili malo crvenkasta. Cvjeta od proljea do sredine ljeta, a katkada i do kasne jeseni. Vrlo je rasprostranjena u cijeloj naoj zemlji, a raste po livadama, travnjacima, po umskim proplancima, u rijetkim umama, pokraj puteva, na stazama po kojima se manje gazi i na slinim mjestima, esto u velikim koliinama. Mladi listovi se koriste za salatu, za pripremu juha, variva, pirea i sl. Najvie se mogu koristiti u proljee i poetkom ljeta, donekle tijekom ljeta i u jesen od naknadnih izdanaka. vrsti cvjetni pupoljci mogu se pokiseliti u octu i koristiti kao zamjena za kapar. Cvjetne glavice i listovi koriste se kao zamjena za aj. Svi dijelovi mogu se upotrebljavati bez ogranienja. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom slinom kodljivom biljkom. KISELJAK - Rumex acetosa (kiselica, veliki kiseljak, kisavec, ajdovec, kiselica) Viegodinja zeljasta biljka, moe narasti i do 100 cm u visinu. Stabljika je uzduna, izbrazdana, esto crvenkaste boje. Najee se iz jednog korijena razvija po vie stabljika. Listovi su strijelastog oblika. Mnogobrojni crvenkasti cvjetovi sloeni su u metlasti cvat pri vrhu stabljike. Cvjeta od svibnja do srpnja, a katkad i po drugi put u jesen. Raste po svjeim i vlanim livadama i travnjacima blizu potoka, po rijetkim zatravnjenim umskim proplancima i rubovima svijetlih uma. Mladi soni listovi i izdanci su prijatno kiselog okusa. Koriste se svjei za salatu ili kuhani za juhe, variva, piree, nadjeve i sl., najee mijeani s drugim vrstama divljeg povra. Zbog velike koliine oksalne kiseline, ne treba ih koristiti mnogo u jednom obroku jer tada mogu biti kodljivi.Slino se koristi i mali kiseljak. ZEJA SOCA - Oxalis acetosella (zeji kiseljak, cecelj, zeji kupus, zeja djetelina) Viegodinja njena zeljasta biljka. Visoka je 5-15 cm. Cvjetovi su na dugakim peteljkama, bijeli sa ljubiasto-crvenim ilicama, a rijetko isto ljubiasti. Cvjeta u travnju i svibnju. Raste po umama, na svjeim, zasjenjenim mjestima, na dobrom umskom humusu, esto na trulim panjevima. Mladi listovi i peteljke imaju vrlo prijatan kiselkasti okus. Koriste
se za jelo sirovi, za pripremu salate, juha, variva i sl. Mogu se kuhati i kao aj. Zbog velike koliine oksalne kiseline koju sadre, ne treba ih jesti u velikim koliinama, jer tada mogu biti kodljive. BIJELA DJETELINA - Trifolium repens (puzea djetelina) Viegodinja zeljasta biljka niska rasta sa dosta razgranatom stabljikom i trodijelnim listovima. Sitni bijeli i blijedo-crvenkasti cvjetovi sloeni su u loptaste cvjetne glavice, koje cvjetaju od svibnja do kolovoza. Raste po livadama i panjacima; esto u velikim koliinama, pokrivajui znatne povrine. Mladi listovi se mogu koristiti kao vitaminska salata i povre, najee u mjeavini sa drugim zeljastim vrstama, a mogu se i kiseliti. Ponegdje se i cvjetne glavice koriste za kuhanje i jelo. Takoer se koriste i mnoge druge vrste djetelina.
AJNE BILJKE
MENTA - Mentha (metva, metvica, ljuta nana, paprena metva, metlica) Pored gajene mente u prirodi se nalaze mnogobrojne vrste mente, koje rastu na razliitim stanitima u svim krajevima nae zemlje. Skoro sve su prijatnog aromatinog mirisa i mogu se koristiti za pripremanje ukusnih ajeva, napitaka koji su uz to i ljekoviti. Tako se u nas mogu nai: kudrava menta, sitna metvica, vodena menta, dugolista menta, poljska metvica itd. MAJINA DUICA - Thymus serpyllum (bakina duica, divlji bosiljak, materinka, abrac) Viegodinja biljka sa drvenastim prizemnim dijelovima i mnogobrojnim izdancima. Listovi su sitni, jajoliki, dugaki do 15 mm i iroki do 7 mm sa malim udebljanjima na povrini u kojima se nalaze lijezde sa aromatinim uljem. Cvjetovi su sitni, svijetlo-crveni do ljubiasti i zbijeni u okruglasto-valjkaste cvatove pri kraju ogranka. Cvate od proljea skoro do jeseni. Rasprostranjena je u cijeloj naoj zemlji, javlja se u velikom broju posebnih vrsta i podvrsta. Raste po suhim, sunanim mjestima, na rjeim niskim travnjacima, kamenitim mjestima, po rijetkim ibljacima, ivicama uma, pokraj staza, esto u velikim koliinama. Mirisni i aromatini dijelovi biljke sa listovima i cvjetovima koriste se cijele godine za pripremanje ukusnog i ljekovitog ajnog napitka. VRANILOVA TRAVA - Origanum vulgare (vranilovka, mravinac - slika u DODATKU 1., divlji majojran, ober) Viegodinja biljka, naraste do 80 cm u visinu, razgranata je i ibolika. Listovi su jajoliki, do 2 cm dugaki, a cvjetovi vrlo lijepi, crvenkasto-bjeliasti i sloeni u metliasti cvat pri vrhu stabljike. Cvjeta od lipnja do kolovoza. Rasprostranjena je po cijeloj naoj zemlji, od pobra do srednjeg planinskog pojasa. Raste po rijetkim umarcima, na kamenjarima, po ivicama svijetlih uma, oko staza, pokraj puteva i ograda. Cijeli gornji dio stabljike sa listovima i cvjetovima koristi se za pripremu vrlo prijatnog i aromatinog ajnog napitka koji ima i ljekovito djelovanje. MATINJAK - Melissa officinalis (matoina, matinjaa, pelinja metvica, elinjak, rojevac) Viegodinja zeljasta biljka, sa razgranatom, uspravnom, ponekad polegnutom stabljikom koja naraste 50-80 cm u visinu. Listovi rastu jedan nasuprot drugom, jajoliki, malo povinuti, iljasti, po ivici zupasti; kao i cijela biljka, obrasli su rijetkim maljama. Otvoreno ljubiasti do bjeliasti cvjetovi razvijaju se u pregibu gornjih listova; cvjeta od lipnja do kolovoza. Raste u brdskim predjelima, u grmlju, po ivicama uma, u svijetlim toplijim umama, nedaleko od naselja, uz ograde i sl. Cijeli gornji dio biljke ima vrlo prijatan miris na limun i koristi se za pripremanje aromatinog ajnog napitka koji ima i ljekovito djelovanje. Listovi se mogu koristiti i kao zain pri pripremanju raznih poslastica, umjesto limuna, ali se ne kuhaju, jer time gube miris, ve se dodaju na kraju pripremanja jela.
ALFIJA, KADULJA - Salvia officinalis Jednogodinja biljka, nizak grm ili polugrm, sa drvenastim etverokutnim izbojcima, 20-90 cm visine, ugodna mirisa, na donjem dijelu izbojka esto ljubiasto obojena. Korijen je dobro razvijen i ima sposobnost prodiranja u kamenjar. Listovi su sitno nazubljenog ruba, hrapave povrine, debeli, 2-9 cm dugi i 0,5-5 cm iroki, na 1-5 cm dugoj peteljci te aromatini. Cvjetovi su u klasastim prividnim prljenovima, 2-4 cm dugi i na 2-4 mm dugoj peteljci. Cvate od svibnja do kolovoza. Vrlo je varijabilna biljka, karakteristina za pojedina podruja. Rasprostranjena je po cijeloj naoj zemlji. Raste po rijetkim umarcima, na kamenjarsko-panjakim terenima sa oskudnim zemljitem vapnenakog sastava, po ivicama svijetlih uma, oko staza, pokraj puteva i ograda, po livadama i sl. Kadulja je od davnina poznata kao aromatina, ljekovita, ajna, zainska i industrijska biljka (farmaceutska). Vana je i kao odlina pelinja paa.
UMSKO DIVLJE VOE

Divlje voe predstavlja bogat arsenal nezagaenih prirodnih i ljekovitih tvari. Za izradu raznih vitaminskih koncentrata, biljnih ajeva i ajnih mjeavina, divlje ili umsko voe sve se vie trai i postaje sastavni dio ishrane suvremenog ovjeka. Najvie se cijeni rumeno, crveno, naranasto i uto voe, jer sadri mnogo vitamina i provitamina. Takoer se cijeni oporo i kiselo voe i esto se dodaje demovima i marmeladama pitomog voa, radi popravljanja ukusa i kvalitete. Ovakvi koncentrati izraeni od ipka, divljih jabuka i kruaka, umskih jagoda, malina, borovnica, gloginja, drenjina, trnjina, brekinja, oskorua, mumula ili drugih plodova, isti ili u smjesi, predstavljaju pravi izbor i bogatstvo raznih vitamina, provitamina, polifenolskih spojeva (tanina), soli, organskih kiselina i drugih ljekovitih sastojaka. To su, kako se obino kae, prirodni multivitamini. Prirodni multivitaminski ajevi pripremaju se od divljeg bilja i to najee: ipka, divlje kruke i jabuke, oskorua, ribizle, borovnice i vitaminskih vrsta divljeg voa. Voni ajevi i ajne mjeavine moraju se obvezno uvati hermetiki zatvoreni, jer lako privlae vlagu i mogu primiti plijesan. Mogu se koristiti zimi i ljeti i spadaju u zdrave i ukusne napitke. UMSKA JAGODA - Fragaria vesca (jagodnjaa, mamica, pozemljua, ruinjae) Niska zeljasta biljka, sa trajnim podankom iz koga svake godine izbijaju trodijelni po ivici zupasti listovi i izdanci koji puu po zemlji; cvjetovi su bijeli i grupirani po nekoliko u gornjem dijelu cvjetne stabljike; cvjeta od travnja do poetka srpnja. Plodovi su mali, veliine sitnih ljenjaka, slinim bobama, sazrijevaju od sredine svibnja do sredine kolovoza, crveni su, kiselkasto-slatkasti i aromatini. Raste po svijetlijim i otvorenijim umama, umarcima, umskim krevinama i poaritima, od nizina i pobra do 1.500 m nadmorske visine. Od listova jagode priprema se vrlo ukusan i aromatian vitaminski aj, a plodovi se koriste kao umsko voe, sirovi, sueni, (za aj) pripremljeni kao kompot, slatko, dem, sirup i sl. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom slinom kodljivom biljnom vrstom. BOROVNICA - Vaccinium myrtillus (borovaa, boribnica, crna borovnica, obina borovnica) Borovnica je trajni grmi, visok do 20 cm, na uspravnim granicama nalaze se 2-3 cm dugi, a 1,5-2 cm iroki listovi, jajastog ili duguljastog oblika. Po rubu su nazubljeni i imaju kratku peteljku. Mladi listovi su svijetlo-zeleni, a kasnije postaju tamno-zeleni i tvri. Svijetlo-ruiasti cvjetovi cjevasto-zvonastog oblika su pojedinani i vie u pregibu listova. Plod je crnomodra sona bobica, veliine graka, prijatnog slatko-kiselkastog i pomalo oporog okusa. Borovnica raste po planinskim bjelogorinim i crnogorinim umama i panjacima. Mjestimino pokriva velike povrine. Od svibnja do srpnja bere se potpuno razvijen list na taj nain to se odsijecaju itave granice. Nakon to se osue u hladu na vjetru, omlate se, a zatim se odstrane potamnjeli listovi i eventualne primjese stabljike.
Crvena borovnica
Prah je bez mirisa, a gorkog i oporog okusa. Plod se bere tijekom ljeta, kad sazri. Osuen plod je modrocrne boje, grubo naboran i smeuran. Bez mirisa je, a ukusa je slatkasto-kiselkastog i malo oporog. Najee se plod borovnice koristi svje. U listu i plodu borovnice ima tanina i arbutina, a u plodu jo i eera, organskih kiselina i drugih tvari. Ovi sastojci koriste pri sprjeavanju proljeva, naslaga u crijevima, upale sluznice ustiju. ajem od lia lijei se kaalj, eerna bolest, a od ploda se proizvode lijekovi za poboljanje vida. svjei plod koristi se kao hrana, za izradu sokova, kompota, slatkog i sl. Crvena borovnica - Vaccinium vitis ideae; ima iste sastojke kao i borovnica, pa se slino prethodno opisanom i koristi. MAKOLNICA - Sorbus torminalis (brekinja, bokunja, brekulja) Makolnica izraste do 16 m visine sa razgranatom i gustom kronjom. Raste po planinskim umama i obroncima, najee pojedinano, a rijetko u malim zajednicama. Voli vapnenaku podlogu, sunano i suho tlo. Slina je mumuli. Listovi su veliki oko 10 cm, po ivici su krpasti i nejednako krupnije zupasti. Cvjetovi su bijeli, sitni i grupirani na dugakim peteljkama, cvjetaju od svibnja do lipnja. Plod je duguljasto-okruglast, dugaak do 1,5 cm, najprije crvenkasto-ukast, a kasnije kad sazri, postaje sme s bjeliastim tokama, a sazrijeva u listopadu. Plodovi sadre dosta tanina i opori su, ali poslije prvog mraza postaju vrlo ukusni i podsjeaju na mumule. Mogu se brati i ranije te se ostaviti da pognjile. Jedu se sirovi ili se prerauju u pekmez i kompot. Nekada su se od plodova makolnice pripremala alkoholna pia ili su se preraivali u rakiju. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom kodljivom biljnom vrstom. CRVENI GLOG - Crataegus oxyacantha (glogovac, bijeli trn, bijeli glog, bijela draa, gloginja, glogovina) Ovei bun ili nisko drvo koje naraste i do 5 metara u visinu sa vrlo razgranatom krunom i dosta trnovitim granama. Listovi su veliki do 4 cm i duboko urezani na tri ili pet krpastih, nejednako zupastih renjeva. Cvjetovi su bijeli ili rjee ruiasti, grupirani po nekoliko u titasti cvat; cvjetaju od svibnja do lipnja. Plod je bobiasta kotunjaa veliine graka i kada sazri crvene je boje. Sazrijeva od rujna do listopada. Raste u svijetlim rijetkim umama, po umarcima, ivicama uma, meu bunjem. Vrlo je rasprostranjen po cijeloj naoj zemlji. Javlja se pojedinano ili po nekoliko primjeraka u skupini. Plodovi su branasti i malo kiselkasti. Mogu se koristiti za jelo sirovi ili pripremljeni na razliite naine, a oieni od kotica i kao sirovina za pripremanje hranjivih kaa, kruha i slino. Ne postoji opasnost zamjene sa nekom slinom kodljivom biljnom vrstom. TRNJINA - Prunus spinosa (trn, trnula, crni trn, grmulj, mali trn, dra, trnavka, divlja ljiva) Trnjina raste u obliku trnovitog, vrlo otpornog i razgranatog grma visokog 1-3 m, sa trnovitim granama i malim koastim, po ivici rijetko zupastim listovima, jajolikog oblika. Mnogobrojni sitni bijeli cvjetovi, pojedinani ili po 2-3 zajedno, rasporeeni su du granica; cvjetaju od travnja do poetka svibnja, prije listanja. Plod je plaviasta okrugla kotunjaa, veliine krupnog graka, po povrini posut sivkastim prahom nalik na pepeo; sazrijeva u rujnu i listopadu, a zreli plodovi ostaju dugo na granicama, esto cijele zime. Vrlo je rasprostranjena, raste svuda, a naroito po ivicama uma i krevinama, esto kao ivica, na kamenjarima i slinim mjestima, od nizina pa do preko 1.000 m nadmorske visine. Od trnjine se kao prah koriste: cvijet, zreli plod, te rjee kora. Plod je mesnat, slatkasto-kiselkast i vrlo opor, a poslije prvih mrazeva mnogo je ukusniji i ima manje oporosti. Moe se upotrijebiti svje ili suen za jelo, za spremanje ajeva, kompota, za razne vone proizvode i sl. DIVLJA KRUKA - Pirus piraster (kruka trnovaa, glogulja, kruvina, slanopada) Drvo, koje naraste do 15 m visine, sa razvijenom krunom i veim uspravnim granama; ogranci imaju trnovite zavretke. Listovi su jajoliki, nisu veliki, s gornje strane glatki i tamno-zeleni, a sa donje strane bljei. Cvjetovi su bijeli sa izrazito crvenim pranicima u sredini, grupirani po nekoliko na krajevima granica; cvjetaju
od travnja do sredine svibnja. Plod je mnogo manji nego u gajene kruke, okruglast i kada sazri ukastozelene boje. Sazrijeva od rujna do listopada. Raste u rijetkim svjetlijim umama, naroito po ivicama uma i umarcima, od pobra do srednjeg planinskog pojasa. esto se na jednom mjestu nalazi vie stabala. Plodovi su, kada sazriju, dosta tvrdi i opori, ali kad prezriju, vrlo su ukusni i slatki. Mogu se koristiti kao i drugo voe, svjei ili pripremljeni na razliite naine, a takoer se mogu od njih pripremati kolai i sl. DIVLJA, UMSKA JABUKA - Malus sylvestri Listopadni grm oko 3-4 m visok ili drvo koje naraste i do 10 m, iroke nepravilne i prozrane kronje. Listovi su po obliku dosta varijabilni; na rubu grubo nazubljeni, u mladosti vunasto-dlakavi, na licu tamnozeleni, na naliju blijedo-zeleni, bez sjaja. Cvjetovi bijeli i ruiasti skupljeni su u malocvjetnim cvatovima. Cvjeta od travnja do lipnja. Plod je kuglast ili jajolik, uto-zelen, na sunanoj strani i na peteljci kiselog je ukusa. Raste u svijetlim umama, ikarama, usamljeno na livadama, panjacima itd., od niih do brdskih podruja. Plodovi se mogu koristiti kao i drugo voe, sirovi ili pripremljeni na razliite naine. ROGA - Ceratonia siliqua Roga je visok zimzeleni grm, ili nisko vrlo razgranato drvo, koje moe narasti od 12-15 m visine. Kora debla je u mladosti tanka i glatka, pepeljasta, kasnije hrapava i siva. Ima u sebi mnogo tanina. Listovi su parno perasti i sastoje se od 3-5 koastih iroko jajolikih listia, koji su cjelovita ruba. Cvjetovi su poput grozdova ili maca, neupadljivi i sitni. Plod je visea, 10-20 cm duga i preko 2-4 cm iroka, veinom neto svinuta i plosnata mahuna, pomalo sjajna, tamnosmea s ljubiastim prelivom. Unutranjost ploda je mesnata, slatka i zbog toga su plodovi rogaa jestivi. Treba mu gotovo godinu dana dok sazrije, a nakon sazrijevanja mahune otpadaju sa stabla. Cvjeta u rujnu i listopadu, paralelno sa sazrijevanjem plodova. Raste na toplijim stanitima, a najbolje uspijeva na vapnenakim zemljitima. Rasprostranjen je u srednjoj i junoj Dalmaciji i esto se uzgaja po cijelom primorju. Plodovi rogaa se jedu cijeli ili samljeveni. Sadre eera i do 6%, treslovine, masti, voska itd. Imaju primjenu i u medicini. MOGRANJ - Punica granatum (nar, ipak) Listopadni grm ili manje drvo, 2-4 m visine, uspravnih i razgranatih grana. Listovi rastu jedan nasuprot drugome na kratkim peteljkama 3-8 cm dugi i 0,6-1,6 cm iroki. Cvjetovi su oko 3 cm iroki i preteno su 1-3 komada zajedno u pregibu listova. Cvjeta od lipnja do listopada. Plod je velika boba zvana nar ili ipak, tamnocrvena, veliine jabuke. Plodovi se nalaze na granama sve do poetka zime. esto raste u podruju sredozemnih toplih uma i ikara, na stijenama, kamenjarima i slinim stanitima. Najee je zastupljen u makiji. U divljem stanju ova vrsta je nia, trnovitija, sa relativno manjim i kiselijim plodovima. Plodovi nara su slatki i vrlo cijenjeni. Ljekovita svojstva nara su slijedea: za lijeenje protiv trakavice i kao adstringens.
KRUH
Poetak svih poetaka u ivotu ovjeka je kruh. Na kruh je ovjek tako navikao, da due vrijeme teko moe izdrati bez njega. Da li je tono da je kruh najslavniji izum ljudskog uma, jedno od otkria koje kasnijim ispitivanjima treba samo potvrditi i objanjavati ? Proizvesti kulturu nevidljivog organizma gljivicu kvasca, koju moemo nazvati najjednostavnijom od svih naih kulturnih biljaka. Razvijati kulturu te gljivice u tijestu i na taj nain prisiliti teku ljepljivu masu da se pretvori u laku i prozranu i na kraju je ispei u tom poroznom stanju, koje je uinilo da ta masa postane lako svarljiva i tako ukusna za jelo. Dobijanje kvasca Izmrvite u toploj vodi komadi kruha, dodajte malo brana i stavite na toplo mjesto. Kada ta masa bude imala kiselkasti miris i pomalo putala mjehurie, kvasac je gotov. Izrada kruha
Stavite pripremljeni kvasac u lonac, razmoite ga u toploj vodi, umjereno posolite i umjesite brano. Kada je tijesto gotovo (ne lijepi se za prste) prekrijte ga istom krpom i stavite na toplo mjesto. Neka se tijesto digne (4-5 sati), ovo se zove faza fermentacije. Za to vrijeme pripremite pe za peenje kruha.
Slika 220.
a) Indijska pe Iskopajte omanju usku jamu, ije strane i dno obloite glatkim kamenjem i naloite u njoj vatru. Kada se kamenje dobro zagrije, ugasite vatru, a pepeo i ar sklonite u kutove jame. Tijestu dodajte brana i napravite (na istom panju) okrugao kruh. Posipajte kruh kimom, stavite ga na lopuhov ili lokvanjev list i spustite u indijsku pe (slika 220.) na vrelo kamenje. Zatvorite jamu busenom ili velikim kamenom, zapalite gore vatru. Kroz jedan sat pogledajte je li kruh peen. Za to uzmite jednu trsku i probodite njome kruh. Ako trska bude suha, kruh je gotov, a ako se na njoj zalijepi tijesto, kruh se jo mora pei.
Lepinje Od napravljenog tijesta mnogo se jednostavnije pripremaju lepinje. Stavite u sredinu vatre glatko kamenje, kada se ono jako zagrije sklonite sa njega ar, a plosnate lepinje poloite na kamenje. Jo je prikladnije izvaljati od tijesta dugu kobasicu i obaviti je oko golog tapa. tap postavite na vatru izmeu dviju ralji ukopanih u zemlju i povremeno okreite kao raanj. Za peenje kruha mogue je jednostavno izraditi i druge pei kao to su konusna pe, kruna pe improvizirana od bave, poluukopana pe i slino. Poljske krune pei Pe od bave (slika 221.) a d Izrauje se od vee drvene (metalne) bave (a) na taj nain Slika 221. f to se bava svojom duinom ukopa do pola u zemllju, te se unutranjost do 1/2 napuni ljunkom (b), a zatim preko ovoga izradi pod pei (c) od nabijene ilovae ili cigle. Na gornjem dijelu bave provrti se rupa (f) koja slui kao dimnjak. Za vrijeme peenja ovaj otvor se zatvara drvenim epom ili busenom. Unutranjost bave se oblijepi glinom e c b pomijeanom sa soli i pepelom (d i e). Pe se izvana premae slojem gline 10-15 cm. elo pei zatvara se drvenim kapkom te se i on premazuje glinom kao i cijela pe. Za vrijeme peenja kruha vrataca se zamau ilovaom. Za umetaa kruha izrauju se jame. Preko cijele pei nabaca se sloj zemlje i blago nabije. Za suenje pei potrebno je 6-7 sati. Prvo redovito zagrijavanje pei traje 2-3 sata. Za svako daljnje zagrijavanje potrebno je oko 2 sata. Dnevni kapacitet pei je 10-15 peciva kruha. U ovoj pei mogu se ispei i druge namirnice.
Slika 222-a. Konusna kruna pe (slika 222-a i b.) Izrauje se od gline pomijeane sa zemljom. Visina pei je 1,5 m, promjer (vanjski) donjeg obujma je 1,7 m, a unutranji promjer poda je 1,4 m. Pod pei izrauje se od cigle i gline na taj nain to se na isplaniranom mjestu u krugu polumjera 85 cm iskopa zemlja za 10 cm i ovo udubljenje popuni prvo pijeskom, a zatim se preko toga poredaju cigle ili sloj gline (dobro nabijen). Na izgraenom podu trasira se novi krug kao na slici, postavi se kostur od koplja i icom povee. Od gline i zemlje sa kojima se pomijea malo sitne slame, prave se valjci 40-60 cm duine i debljine 10-15 cm. Ovim valjcima oblae se drveni kostur, s tim Slika 222-b. da se prvi (donji) red ukopa za 3-5 cm u zemlju. to se zidanje izvodi blie vrhu, duina i debljina valjaka treba biti manja. Po zavrenom zidanju cijela se pe izvana i iznutra premae ilovaom. Za vrata ostavlja se rupa 25x25 cm. Ovaj se otvor pojaava pruem, kako ga ne bi zatrpali valjci od gline. Za reguliranje topline i izlaz dima pri zagrijavanju, na suprotnoj strani od vrata ostavljaju se dvije okrugle rupe promjera 10 cm i na visini od oko 30 cm od zemlje. Poto pri suenju i zagrijavanju pei izgori vrh, to se glinenim vijencima napravi otvor od 5-7 cm koji se kod
peenja zatvara. Zagrijavanje pei traje 3-3,5 sata. Broj peciva istodobno je 6-8 komada. Mogu se izraditi i krune pei manjeg kapaciteta. Bijeli lokvanj Uzmemo dugaak tap s kukom na kraju, zahvatimo to nie kitu listova i povuemo. Izvui emo podanak i podvodnu stabljiku na kojoj su vidljive okrugle pjege to su oiljci od otpalih peteljki. Blistavi uglaani listovi lokvanja pokriveni su odozgo votanom prevlakom i ne moe se u vodi. Otkinute peteljke diu se na povrinu i plivaju. Povrina lista lokvanja ima oko 11 milijuna najsitnijih otvora kroz koje zrak prolazi u podzemno stablo. Kroz jako povealo mogu se vidjeti svenjevi iglica na presjeku peteljke lista i kutevima cjevica koje sadre zrak. Ove iglice uvaju lokvanjeve peteljke kako ih ne bi pojeli puevi. Pod djelovanjem sunevih zraka iroki listovi lokvanja stvaraju krob od zraka (ugljinog dioksida) i vode. Taj krob se pretvara u eer, iji se sokovi sputaju kroz peteljku u podanak. Ovdje se eer ponovno pretvara u krob i taloi u podanku. Naroito velike zalihe kroba nakupe se u jesen. Iz podanka bijelog lokvanja moe se dobiti brano. Pripremanje kruha metodom Robinzona Podanak bijelog lokvanja sadri mnogo hranjivih sastojaka: kroba 49%, bjelanevina 8%, eera i do 20%. Pripremanje brana: podanak se oisti i isjee na uske trake, a zatim na komadie duge 1 cm, komadii se sue na suncu ili u pei, zatim se usitne na kamenu ili se samelju u vodenici.
Podanak bijelog lokvanja sadri mnogo tanina koji ga uva od truljenja u vodi. Tanin daje branu opor ukus. Odvajanje tanina iz brana je mogue i to: brano se nalijeva vodom i zagrijava dok voda ne prokljua, isto se ponovi jo jedanput. Na kraju se brano prelije hladnom vodom i pusti da se slegne. Kada se staloilo, voda se izlije, a brano u tankom sloju prosui. Od ovakvog brana izrauju se lepinje i kruh.
Kruh je bolji ako se brano od lokvanja pomijea sa branom od rai ili neke druge itarice. Ako nemate dovoljno vremena za izradu brana od lokvanja, lokvanjev podanak moe se skuhati u komadima i ispei na tavi, a najjednostavnije je da se ispee. U posljednjem sluaju lokvanjev podanak treba potpuno zatrpati u vru pepeo, a odozgo nastaviti sa loenjem vatre. Podanak se moe ispei i u indijskoj pei. Treba imati u vidu da su peeni biljni produkti najukusniji. U njima se sauvaju (ne iskuhavaju se) svi sokovi i svi hranjivi sastojci. Rogoz - Tifa latifolia Rogoz spada u porodicu Crne Rogozove iarke, to je cvat enskih cvjetia. Na vrhu cvijeta u poetku cvjetanja nalazi se bjeliasti cvijet mukih cvjetova sa po tri pranika u svakom. On brzo procvjeta i osui se. Rogoz se oprauje vjetrom. Sjeme pokriveno dlaicama i pri padu u vodu dri se 2-3 dana na povrini, a zatim tone. Dlaice iz rogozova cvijeta dodaju se zejoj dlaci pri izradi eira. Stabljike i lie rogoza koriste se kao stona hrana. Od njih se pletu razne koare i ukrasne koarice. Od vlakana stabljike izrauju se konci. Od rogozova brana peku se kolai i biskviti, a klas koji se ispee zelen na vatri, jede se kao mladi kukuruz, (peenjak). Podanak rogoza dostie do 60 cm duine i 2,5 cm debljine. Suh podanak sadri: - 46% kroba, - 11% eera i do - 25% bjelanevina.
Od podanka se moe pripremiti hranjivo brano i pei kruh pa ak i biskvit. Za pripremanje brana treba isjei podanak na komadie od 0,5-1 cm i suiti ih u pei sve dotle dok se ne ponu lomiti uz suho krckanje. Zatim se usitne i samelju. Ispeeni komadii podanka mogu se upotrijebiti umjesto kave. Zajedno sa rogozom, po obalama rijeka i jezera te u movarama, raste i mnogo trske. ir ir je vrlo hranjiv: on sadri 57% kroba, 7% bjelanevina, 10% eera i 5% masti. Tanin daje iru opor i neto gorak ukus. Ako se odstrani, od ira se dobija vrlo hranjiv proizvod. Od njega se moe praviti kaa, lepinja, palainke pa ak i torte od oraha. Tanin se lako odstranjuje moenjem. ir se bere kada sazrije i to krajem rujna kada ispada iz irki, a jo bolje poslije prvih mrazeva. Sa njih se skida kora, sijeku se na etiri dijela i potapaju u vodu. Moenje traje dva dana, pri tome se svaki dan voda mijenja tri puta. Zatim se ir presipava u lonac, zalijeva vodom (dva dijela vode na jedan dio ira), i zagrijava dok ne provri. Voda se odlije, a ohlaeni ir se samelje dok se dobijena masa u tankom sloju stavlja na suenje. Poslije prvog suenja na zraku, ir se sui jo u pei ili na ploi tednjaka tako dugo dok ne krcka kao dvopek. Kada je krupno sameljen, od ira se mogu kuhati kae, a od brana se peku lepinje i druge poslastice. Pri pripremanju torte od oraha brano od ira moe odlino zamijeniti orahe. ir se koristi i za pripremanje kave. U tom sluaju nije ga potrebno moiti. Sa njega se skida kora, zatim se ispri i samelje. ir se takoer koristi i za dobijanje pirita. Trska - Phragmites communis Trska je iste visine kao i rogoz, ali njena je stabljika slamnata, listovi tanji i sivozelene boje. Na vrhu stabljike nalazi se gusta metlica, duine 30-40 cm. Trska se razmnoava podancima obavijajui vlano tlo i na taj nain pomae nastajanju movare ili jezera te stvaranju treseta. Mladi podanci dostiu duinu od 2,5 metra. Njeni su i slatki: jedu se sirovi, peeni i kuhani. Podanci se koriste i kao ljekovito sredstvo za znojenje. U sirovom podanku trske ima 5% eera. Od podanka trske pravi se brano i kava isto kao i kod rogoza. Podanak trske vadi se grabljama, kukama, ponekad iz dubine od jednog metra. Treba ga vaditi u proljee prije cvjetanja, u poetku ljeta ili kasno u jesen. Cvjeta u lipnju ili srpnju. Srak - Butomus umbellatus Po obalama jezera i movarnim nizinama raste podvodni kruh - srak. Biljka je visoka 1-1,5 m, sa kitom trakastih uspravnih listova. Ima ravnu stabljiku sa bijeloruiastim cvjetovima koji stre na sve strane, kao pice od kiobrana. U suhim podancima ima 60% kroba, 14% bjelanevina i 4% masti. Od srkovog podanka pravi se brano, a od 1 kg podanka dobije se 250 grama brana. Od brana se peku lepinje i kruh. Osim toga podanci se mogu pei sa slaninom, a isto tako, peeni su dobar surogat kave. Srak se lako raspoznaje po svom karakteristinom cvatu i cvjetovima u obliku kiobrana. Podanci se vade ili kasno u jesen ili u proljee prije cvjetanja (u lipnju): da bi se podanak mogao nai u jesen ili proljee, srak se obiljei odreenom oznakom. Ako zalutate ili budete prisiljeni da ivite u umi, moete se prehraniti vadei podvodni kruh, tj. podanke lokvanja, rogoza, trske ili srka. Hrast - Quercus Hrast je ogromno drvo 40 m visoko sa debelim stablom i krivim snanim granama koje oblikuju iroku lisnatu kronju. To je najdugovjenija biljka: ponekad hrast doivi i 2.000 godina, a hrastovi od 100 i 300 godina sreu se vrlo esto. Hrastova ima ljetnih, zimskih i vjeno zelenih. Ljetni hrast rano lista i ima crvenkasto lie koje u jesen otpada. Kod zimskog hrasta lie je na dugim peteljkama i pojavljuje se kasno, ali u jesen ne otpada, ve se osueno dri na granicama tijekom cijele zime. Hrast pluta ima zeleno lie koje ne otpada i ne sui se. Od ovog hrasta se dobija pluto. Svakih deset godina sa njega se skida sloj pluta debeo do 3 cm. Drvena masa hrasta neobino je vrsta i kada hrastova stabla dospiju u vodu, ona ne trunu ve postaju crna i jo vra. Crna hrastovina naroito se cijeni u stolarstvu. Tanin koji ispunjuje drvenastu masu sprjeava truljenje te se zato iz hrastovine izrauju bave i parketi. Hrast poinje cvjetati u dvadesetoj godini ako raste na otvorenom mjestu, a u umi u
pedesetoj godini. Zajedno sa liem pojavljuju se i visee rese s pranicima, po etiri u svakom cvjetiu. Na dugim stabljikama rastu enski cvjetii i to po dva i tri zajedno. Od tih cvjetia nakon opraivanja nastaje ir koji je za nas naroito interesantan.
NAINI DOBIJANJA ULJA IZ DIVLJIH BILJAKA

Jedan od naina dobijanja ulja iz sjemena je cijeenjem. Sjeme se sui, mrvi u stupi, a zatim podlijeva sa malo vrele vode. Poslije nekog vremena na povrini vode pojavit e se sloj ulja. Tim nainom se ni u kom sluaju ne izvue svo ulje iz sjemena. Postoje naini rastvaranja (ekstrakcije) ulja koji se nalazi u sjemenu. Sjeme se izmrvi u stupi ili samelje u mlinu za kavu, malo podgrije i stavi u staklenku ili lijevak sa gumenom cijevi te polije sumpornim eterom ili benzinom. Staklenka se pokrije staklom i ostavi 10-20 minuta, zatim se eter ili benzin odlije u drugu posudu i ta se posuda sputa u vrelu vodu. Eter se na 30C poinje isparavati, a ulje ostaje u posudi. Ako hoemo sauvati eter ili benzin, tada rastopljeno ulje ulijemo u posudu sa cjevicom koju u jednom dijelu hladimo (destiliramo). Tako se moe ulje odvojiti od etera ili benzina. Dobijanje ulja od drvenastih granica Ulje se dobija iz grana drvea odsjeenih kasno u jesen ili zimi. etverogodinje grane lipe ili breze (starost grana ete odrediti po broju godova na presjeku grana) potrebno je usitniti. Usitnjena drvena masa se prelije sumpornim eterom ili benzinom, pokrije i ostavlja da stoji dva dana. Poslije toga se masa cijedi, eter ili benzin izlijeva u posudu gdje se kao i u prethodnom sluaju odvaja ulje od etera ili benzina. Dobro je znati da se pred zimu u granama stvara ulje koje pomae drvetu da se suprotstavi utjecaju zime. Lijeska Rano u proljee, jo u oujku mjesecu, na golim grana lijeske izrastu rese sa pranicima. Lijeska je biljka koja na granicama ima i tukove i pranike. Tek poslije cvjetanja, lijeska poinje listati. Kad ljeskova drvenasta masa izgori, dobija se vrlo jak ugalj, koji se koristi za tavljenje i dobijanje ute boje. Od grana se izrauju obrui, tapovi i pletu koare... Uljarice Od davnih vremena ulje se cjedilo iz sjemena uljarica - lana, konoplje, maka, te najpoznatijih; suncokreta, soje i bora. Otprilike prije 150 godina, najbolje biljno ulje poelo se dobijati iz suncokreta. Ulje se moe dobijati i iz mnogih drugih biljaka, do sada malo iskoritavanih. Stisnua - Thlaspi Pokraj svakog puta moe se vidjeti biljka visoka do 30 cm, sa bijelim cvjetovima u obliku kria. Ima krilate plodove sa kojima se djeca rado igraju i koji lie na titove. U plodu ima oko 70.000 sjemenki, a u sjemenu oko 30% ulja. Raste kao korov meu usjevima. Nalazimo je posvuda. Zajedno sa stisnuom na poljima se moe nai i drugi korov, isto tako iz porodice krstaica. Cvjetovi su joj krupni i uti, a lie bodljikavo u obliku lire. Zove se divlja rotkva. Ona sadri u sjemenu oko 35% ulja. Ima i drugih biljaka iz kojih se moe dobiti ulje. Na primjer: sjeme bora sadri 30% ulja, jezgra od kotice vianja - 36%, sjeme oskorue - 20%. Sva ta ulja nisu ukusna, ali se s uspjehom mogu koristiti za premazivanje tava pri peenju i sl. te za osvjetljavanje prostorija uljanicama. U rujnu, kada se drvee oboji njenim bojama naranastom, utom, crvenom - sazrijevaju ljenjaci. Lijeskin plod je vrlo hranjiv. Ljenjaci sadre 62% masti i 17% bjelanevina. Ljenjakovo ulje je svijetlo-ute boje i po okusu lii na bademovo ulje. Za dobijanje ulja ljenjake je potrebno osuiti i mrviti. Dobivena masa se malo razblai vodom i podgrije. Vodena para pri tom razbija stanice i oslobaa ulje, a podgrijano ulje postaje rjee i lake se cijedi. Ugrijana ljenjakova masa se zamota u istu krpu i stavlja pod preu. Ispod pree se postavlja posuda za sakupljanje ulja. Od ocijeene mase mogu se pripremiti lepinje. Metluica - Glyceria Po vlanim livadma, jarugama i obalama rijeka raste trava visoka 1 metar sa rijetkom jednostavnom metlicom klasja. Biljka se zove metluica. U svijetlo-zelenom klasju sazrijevaju do 1 mm duga zrnca. Ona
sadre 75% kroba i do 10% bjelanevina. Zrnca se sakupljaju u drugoj polovici ljeta i kuhaju. Pri tom se dobija hranjiva kaa prijatnog okusa, koja pri kuhanju jako nabubri. Bolji okus ima sjeme metluice ako mu se skine opna, to se jednostavno moe uiniti mljevenjem. Dobijeno krupno mljeveno brano prosijano od opni, stavlja se u juhu bolesnicima kojima je potrebna dijetalna hrana. Zrnca metluice su slatkog okusa isto kao i kaa koja se od njih dobija. Ovsik - Bromus U zasijanoj rai, na strnitima i drugim kulturama, esto se nalazi korov ovsik. To je biljka iz porodica trava sa metlicom koja ima mnogo klasova. Iz sjemena ovsika kuha se kaa, pripremaju poslastice koje po okusu nimalo ne zaostaju za jelom od ovasa. Keka - Sagittaria sagittifolia Odlina je zamjena krumpiru. Raste po obalama rijeka i ribnjaka. Keka spada u porodicu vodene bokvice. Teko ju je zamijeniti s drugim biljkama. Lie stri iz vode u obliku strijela. Na stabljici je cvat bijelih cvjetova, rasporeenih titasto na tri cvjetia. Gornji cvjetovi su pranici, a donji tukovi. Svaki cvijet ima est listova poredanih u obliku krune, ali izgleda kao da su tri. Ispod vode keka ima duguljasto mekano lie koje pokree vodena struja, ispod zemlje ima podanak, na ijem kraju se formiraju krtole veliine oraha. One sadre 35% kroba i imaju jedan i pol puta manje vode i pet puta vie bjelanevina te su mnogo bogatije krobom od krumpira. Sirove i svjee krtole imaju okus sirovih oraha, kuhane imaju okus graha, a peene potpuno isti okus kao i krumpir. Krtole i podanci odlino se peku u pepelu isto kao i krumpir, a osuene krtole, kada se samelju u brano, koriste se kao krob za slatki ele. iak - Lappa tomentosa iak je iz porodica glavoika (kompozita). Ta biljka moe biti vrlo korisna. iak daje odlian korijen koji moe zamijeniti mrkvu, perin i pastrnak. ikov korijen treba sakupljati rano u proljee, pri prvoj pojavi lia ili kasno u jesen kada je soan i hranjiv. Na dobrom tlu ikovo korijenje dostie razmjere vrlo krupne mrkve. Moe se jesti sirovo, kuhano, preno ili peeno. ikovo korijenje moe se stavljati u juhu umjesto krumpira i zaina, a mogu se pripremati i lepinje ili pogaice. Naroito je ukusno peeno ikovo korijenje pri emu se stvara rumena slatka korica. ikov korijen je hranjiv jer sadri: 12% bjelanevina, 0,8% masti i 45% imulina (vrsta kroba) koji se moe pretvoriti u eer. Od ikovog korijenja moe se dobiti i slatki pekmez. ikov pekmez Na pola litre vode dodaje se 4 male lice octa i to se zagrijava do vrenja. Zatim se stavlja usitnjeni ikov korijen i kuha dva sata. U umi se slatko-kiseli pekmez moe dobiti ukuhavajui usitnjeni ikov korijen sa usitnjenim liem kiselice ili kiseljaka (1/3 prema koliini ika). Sa pekmezom od ika pije se aj. Od ika se moe napraviti i marmelada. Osim toga iak se koristi i kao lijek. Koristi se za vanjsko lijeenje, protiv liajeva i uge. Od ikovog sjemenja dobija se ikovo ulje koje se koristi u parfumeriji i medicini kao sredstvo za jaanje kose (ampon).
ZAINSKE BILJKE
PAPRAC - Polygonum hudropiper (paprica, papreni lisac, vodena biberka, vodena paprika) Jednogodinja zeljasta biljka, sa razgranatom lankovitom stabljikom, duguljastim, kopljastim, prilino irokim listovima i zelenkasto-bijelim i crvenkastim cvjetovima, koji su sloeni u klas pri vrhu ogranka stabljike. Cvjeta od srpnja do rujna. Rasprostranjena je po cijeloj naoj zemlji, a raste po vlanim mjestima, oko bara i movara, po jarcima pokraj puteva, potoka, na vlanim livadama, po svijetlim nizinskim umama i slinim mjestima, esto i u velikoj koliini. Cijela biljka ima papren ukus. Koristi se kao zain i dodaje se salatama, juhama, varivima. Sjeme se moe koristiti kao zamjena za biber.
SOLNJAA - Salsola kali (solnjaa, rutolistac, caklinica, slanica, soljanka) Jednogodinja zeljasta biljka, zeleno-ukasto-crvenkaste boje, pri zemlji razgranata. Listovi su mesnati i bez drke (sjede na stabljici), vrhovi su im iljasti ili bodljikavi. Rasprostranjena je u primorju na slanim pjeanim, ljunkovitim ili laporastim terenima uz more. Mladi proljetni ogranci koriste se kao varivo, koje ne treba soliti jer je biljka i sama slana. Iz tih razloga koristi se i kao zainski dodatak drugim varivima u nedostatku soli.
Biljni zaini i njihov znaaj za higijenu ivotnih namirnica animalnog porijekla

Suvremena civilizacija, navike ljudi u ishrani, ne bi se mogle zamisliti bez zaina ija je uporaba dostigla velike razmjere. Zaini, mirodije i aroma nisu jasno definirani i meusobno dovoljno diferencirani. Naroito nisu dovoljno jasne granice izmeu mirodija i aroma. Pod zainima podrazumijevamo biljne i druge proizvode koji ne predstavljaju hranu, ali se dodaju hrani radi poboljavanja njenog okusa i mirisa. Broj zaina koji se danas nalazi u uporabi je velik i zavisi od regionalnih uvjeta za njihovu proizvodnju. Neki zaini se koriste irom Zemljine kugle i koriste se u svim zemljama, dok drugi imaju iskljuivo lokalni ili regionalni karakter. Zaini trebaju djelovati prijatno na ula, poboljavati apetit, poveavati luenje sokova za varenje. Njih treba koristiti umjereno i po potrebi jer u pretjeranim koliinama i estom uporabom, prekomjerno drae sluznice i postaju kodljivi. Naa zemlja bogata je raznovrsnim zainskim biljkama. Mnoge biljke, u poetku koritene kao zainske, kasnije su se poele koristiti kao ljekovite. Neki zaini mogu biti i tetni i korisni, kao to su: papar, paprika i afran. Papar je koristan jer sadri velike koliine vitamina A i C. Zbog toga se u nekim zemljama (Afrika, Brazil) koristi kao sredstvo protiv avitaminoze. Papar djeluje antiseptino i pojaava luenje u crijevima. Majina duica i druge mirodije sadre tvari sa antibaktericidnim svojstvima. Na luenje naroito djelovanje ima cimet, koji pojaava sekreciju lijezda gastrointestinalnog trakta. Oni jaaju apetit i sprjeavaju unutranju fermentaciju u organizmu. Eterina ulja predstavljaju jednu od najvanijih kemijskih komponenti biljnih zaina. To su isparivi proizvodi prijatnog mirisa koji se nalaze rasprostranjeni u biljnom svijetu. Eterina ulja izazivaju pojaano luenje sline i jau sekreciju eluanog soka te na taj nain pojaavaju apetit i bolju probavu hrane. Zbog prijatnog mirisa i okusa, eterina ulja slue kao sredstvo za popravljanje mirisa i okusa jela, lijekova i drugih proizvoda. Eterina ulja koja sadre fenol i estere imaju jae ili slabije antibiotiko djelovanje. Ulja timijana, anisa, karanfilia, enjaka i luka, izluuju se preko organa za disanje i na taj nain vre njihovu dezinfekciju. Ulje perina i celera djeluje diuretino. Priloena tabela prikazuje zaine koji su kod nas odobreni i najvie u uporabi sa maksimalnim dozvoljenim koliinama pijeska, pepela i minimumom eterinih ulja koje moraju imati. ( * - slike u DODATKU 1.) Maks.pepela % Maks.pijeska % Min. ulja % Ime
MENTA CRVENI LUK ENJAK BOSILJAK * RUMARIN * KADULJA KUMIN * KIM PERIN * KORIJANDER * NAJGVIRC PAPAR CRNI * PAPAR BIJELI * VANILIJA * AFRAN * KARANFILI (Klini) ** LOVOR * TIMIJAN * 12,0 7,0 8,0 12,0 7,0 12,5 8,0 8,0 9,0 7,0 6,0 7,0 3,0 7,0 8,0 8,0 6,0 8,0 2,0 1,0 1,0 2,0 2,0 3,0 2,0 2,0 3,0 2,0 1,0 2,0 1,0 0,5 1,5 1,0 1,0 2,0 1,0 0,1 0,1 0,4 1,2 1,3 1,0 2,0 0,5 0,5 5,0 2,0 1,5 12,0 1,0 1,0
Ime
UBAR * MAURAN * CIMET *
Maks.pepela % 12,0 17,5 6,0
Maks.pijeska % 1,0 5,0 2,0
Min. ulja % 1,0 1,5
Iirot - Acorus calamus To je viegodinja biljka. Raste kao samonikla biljka na movarnim terenima, na ivicama jezera i drugim mjestima pored rijeka tekuica. Kao zain obino se koristi podanak (rizom) koji je vrlo razgranat. Podanak se iskopa iz zemlje krajem ljeta ili poetkom jeseni kada se voda povlai iz bara. Podanak se oisti, isijee uzdu i sui u sunici na 40C. Dugaak je oko 20 cm, zeljast i mek kao spuva. Ima karakteristian miris, gorak aromatian i malo ljut okus. Ovaj aromatian i gorak zain jaa apetit i djeluje stimulativno na eludac. Koristi se i u parfumeriji.
Kim Iirot
Crveni luk
enjak
Kim - Carum carvi To je jednogodinja i viegodnja biljka. U Nizozemskoj se uzgaja kao vana poljoprivredna kultura koja daje eterino ulje odline kvalitete. Sa jednog hektara moe se dobiti 1.500 kg kima. Mladi listovi koriste se dok su jo zeleni kao salata ili za pripremu juha. Korijen se koristi kao povre, dok sjeme slui za zaine (aromatizaciju). Kim sadri 3-7% eterinog ulja, 20% masnog ulja, 20% bjelanevina, zatim sadri smole, tanine, vosak, boje i pepeo. Kim je karminativ, digestiv i diuretik. Crveni luk - Allium cepa To je viegodinja biljka kod koje je podzemni izdanak razvijen u obliku lukovice. Na povrini lukovice nalaze se crveni ljuskasti listovi koji tite sone listove. Lukovice, koje se koriste za zain, mogu biti razliite veliine to ovisi od listova. Sadri eterina ulja, sluz, eer i neke druge tvari. Koristi se u narodnoj medicini jer podstie probavu i povoljno djeluje na mokrau. Primjenjuje se kao ljekovita biljka i u druge svrhe. enjak - Allium sativum Dugogodinja je biljka, divlje forme se susreu skoro svugdje. enjak ima izvanredno antiseptiko djelovanje te se prilikom ratnih djelovanja koristio za dezinfekciju gnojnih rana. Sadri vitamine B i D te askorbinsku kiselinu. U sastav glavice enjaka dolazi specifian glikozid i ferment pod ijim djelovanjem se glikozid hidralizira te se stvara eterino ulje i fruktoza. Biljka sadri imulin i krob. Eterino ulje je optiki neaktivno, tekue i sa jakim specifinim mirisom.
Zainsko divlje bilje

U naoj zemlji raste vie od sto vrsta titarki (zainsko bilje). To su uglavnom zeljaste biljke sa upljim stabljikama I raznolikim, esto viestruko perastim listovima. titarke je po karakteristinim cvjetovima lako raspoznati meu drugim biljem. Najee imaju aromatian, nekada I vrlo prodoran miris od imajuih eterinih ulja, koja veinom imaju antibaktericidno djelovanje. Neke jestive titarke javljaju se kod nas preteno kao kulturne biljke (perin slika u DODATKU 1., kopar, anis i dr.). Ima lako prepoznatljivih titarki koje su u naim krajevima vrlo rairene (sedmolist, pastrnak, medvjei dlan slika u DODATKU 1., divlja mrkva), a budui da se na mjestima gdje rastu mogu nabrati u velikim koliinama, predstavljaju ne samo lako pristupano povre, nego i vanu priuvnu hranu za sluaj oskudice.
Zamjena za papar korijen i podanak kopitnjaka, (sirov sadri i jedan kodljiv sastojak zbog ega ga ne treba u veim koliinama koristiti: osuen i skuhan je nekodljiv). Osueni i mrvljeni listovi divljeg ubra te ovrci stabljika papraca. Zamjena za enjak beluka, luac, lanenka, sibirski luk, listovi i lukovica srjemua, zmijin luk. Zamjena za crveni luk lukovica srjemua, okrugli i okruglasti divlji luk. Zamjena za zelen (pastrnak, celer i sl.), listovi i korijen medvjee ape, morgrua, motrika, sedmolist, apica, velika medvjea apa. Zamjena za klini korijen zeje stope. Zamjena za cimet suhi mrvljeni podanak iirota. Aromatine zainske biljke specifinog okusa za zainjavanje, peenje, umake i sl. divlji ubar, majina duica, bobice kleke i mrike. Divlja mrkva Daucus carota (mrkvica, divlji koren, merlin) Dvogodinja zeljasta biljka koja naraste do 80 cm (pa i preko 1 m) u visinu; ima dosta dugaak, vretenast, bjeliasto-ukast korijen. Stabljika je uspravna, dosta razgranata i uplja. Listovi su dvostruko do etverostruko perasto podijeljeni. Cvjetovi su mnogobrojni, sitni, bijeli, pri vrhu stabljike sloeni u iri tit, koji je po procvjetavanju u sredini neto udubljen. U sredini cvata nalazi se, kao tamna mrljica, nekoliko tamnocrvenih, crnkastih cvjetova. Cvjeta od travnja do poetka kolovoza. Rasprostranjena je u cijeloj naoj zemlji, a javlja se u vie vrsta po svim zaravnjenim mjestima i livadama, ali i po onim svjeim i vlanim. Javlja se kao gust korov po zaputenim njivama, pokraj puteva, kraj ograda i mea, po rijetkim svijetlim umarcima te na slinim mjestima. Listovi su prilino aromatini i mogu se koristiti naroito u proljee, rano ljeto i od jesenjih naknadnih izdanaka za pripremanje juha i variva, sami ili pomijeani sa drugim divljim povrem kojem daju okus zaina. Korijen, dok je mlad, moe se koristiti za jelo svje ili kuhan, a kasnije kao zain, naroito u juhama. Srjemu Allium ursinum (cremua, srjemua, cremua, medvjei luk, umski luk) Viegodinja zeljasta biljka sa uskom duguljastom podzemnom lukovicom, visoka do 30 cm. Listovi su iroki od 3-5 cm, a dugaki do 25 cm, soni su i sjajni, nalaze se na duoj sonoj drci i izbijaju neposredno iz zemlje. Cvjetna stabljika je dugaka do 30 cm i pri vrhu nosi glaviasti cvat, sastavljen od brojnih sitnih bijelih cvjetova. Cvate od travnja do lipnja. Cijela biljka intenzivno mirie na luk (listovi na bijeli luk enjak, a lukovica na mjeavinu bijelog i crnog luka). Ima ga u cijeloj naoj zemlji od viih brda pa sve do preko 1.600 m nadmorske visine, u svjeim i vlanim dijelovima liarskih (bukovih) i liarsko-etinjakih uma, na dobrom humusnom zemljitu, naroito na mjestima na kojima u proljee due lei snijeg. esto se javlja u velikim koliinama i na velikim povrinama. Mladi i soni listovi od cvjetanja, a rjee i poslije cvjetanja, sadre znatne koliine vitamina C i dosta karotina. Koriste se svjei i kuhani za salate, juhe, variva, piree, nadjeve, za tijesta i sl. Beru se od travnja do lipnja, rjee i kasnije. Lukovica koja sadri manje vitamina C nego listovi, ali zato dosta sluzi, kroba i drugih tvari, koristi se slino mladom luku kao zain, za dodatak jelu, kao salata, kao podloga za variva, jela od mesa i dr. U vrijeme kada lie jo nije razvijeno ili se sasuilo i otpalo pa se na povrini tla ne mogu nai nikakvi tragovi srjemua, lukovica se kopa na mjestima gdje je ranije zapaena nazonost ove biljke. Neiskusni skuplja moe zamijeniti listove srjemua sa listovima urevka, kozlaca, mrazovca ili emerike, koji su kodljivi pa i otrovni. to je najvanije? Razliku je vrlo lako odmah utvrditi po MIRISU; dok listovi srjemua izrazito miriu na bijeli luk (enjak), sve ove druge vrste uope nemaju taj miris, a kozlac ak i neprijatno mirie. Slino srjemuu mogu se koristiti i slijedee vrste divljih lukova: zmijin luk, okruglasti divlji luk, tamnoljubiasti luk, okrugli divlji luk, baluka, sibirski luk, lanueva (divlji luk enjak), pasji luk i dr. Luac, enjaa Alliaria petiolata (esnovka, oreka, pasji luk) Dvogodinja zeljasta biljka, visoka 20-80 cm, ponekad i 120 cm, uspravne stabljike, okrugle, rebrasto izbrazdane, sivozelene, u gornjem dijelu gole, u donjem posute dlaicama, obino jednostavne, a samo po obliku i veliini variraju: srcasto-okruglasti ili skoro trokutasti, nalaze se na peteljci dugoj 12 cm.
Protrljani i zgnjeeni listovi, isto kao i stabljike, te korijen, miriu poput enjaka. Cvjetovi na tankim golim peteljkama, formiraju jednostavan ili grozdasti cvat, blijedo-zelene boje, a po obodu bjeliasti. Stanita ove vrste su najee svijetle i polusvijetle listopadne ume i ikare, esto je u ivicama, uz potoke, umske prosjeke, kao korov u vrtovima, parkovima i slinim stanitima. Mladi izdanci, vrci stabljika i listova, koji imaju miris i okus bijelog luka, mogu se koristiti od travnja do lipnja, a naknadni soniji izdanci i do jeseni; za pripremanje juha, variva, pirea od mijeanog povra, kao dodatak salatama, kao zain, a sitno isjeckani kao zamjena za bijeli luk. Mogu se koristiti bez ogranienja i nekodljivi su. Ne postoji opasnost zamjene ove biljke sa nekom slinom kodljivom biljnom vrstom. Sjeme se moe upotrijebiti kao zain. Kopitnjak Asarum europaeum (kopitnik, kopidan) Iz puzeeg, kratkog i lankovitog rizoma, razvijaju se vrlo kratke uzdiue stabljike, koje su maljavo dlakave. Listovi su na dugakim dlakavim peteljkama, slabo koasti, glatki, na gornjoj strani sjajni, tamno-zeleni, na donjoj prljavo-ljubiasti i prezimljuju. Cvjetovi se javljaju pojedinano izmeu listova na vrhu stabljike, zelenkasto-smee boje. Listovi su okrugli do bubreasti i na vrhu tupi. Raste u umskim zajednicama raireno, na plodnom tlu, od nizina pa do subalpskog pojasa, esto se nalazi u umi hrasta kitnjaka i graba, u bukovo-jelovoj umi, u klekovini bora te u umama molike, munike i dr. Korijen kopitnjaka se koristi u ljekovite svrhe, kao ampon za lijeenje kose, kao zain u jelima. Svi dijelovi kopitnjaka su otrog mirisa i okusa i koriste se u zamjenu za biber.
LJEKOVITO BILJE
U prirodi se nalaze biljke koje sadre stanovite medicinske aktivne tvari sa odreenim ljekovitim djelovanjem na ljudski organizam. Takve biljke se koriste od davnina i bile su poznate starim civilizacijama i narodima. Suvremena farmaceutska industrija koristi mnoge biljke za ekstrakciju medicinskih aktivnih tvari. Industrija lijekova nije umanjila znaaj upoznavanja, sakupljanja i uporabe ljekovitih biljaka jer su neke po svojim ljekovitim svojstvima nezamjenjive. U naoj pukoj medicini iroko je rasprostranjena uporaba ljekovitog bilja. Treba znati da je veliki broj otrovnih biljaka istodobno i ljekovit. Granice izmeu ljekovitog i otrovnog (toksinog) djelovanja ovise od jaine koritene doze. Broj ljekovitih biljaka u prirodi je vrlo velik. One se nalaze skoro u svim sistematskim grupama biljnog svijeta. Nisu samo biljke ljekovite, tu se ubrajaju mnoge alge (laminarija sadri jod za lijeenje titne lijezde) i mnoge gljive (penicillinum sprjeava razvoj nekih mikroba, Aspergillaceae koristi se za izradu antibiotika). Najvei broj ljekovitih biljaka pripada cvjetnicama. Njihova uporaba vrlo je rairena zbog ega se i masovno sakupljaju. Kopriva je, na primjer, poznata po uporabi za proiavanje mokranih puteva i organa. Listovi crnog sljeza slue za ispiranje oboljelih oiju, ali isto tako i za otklanjanje eluanih tegoba. Ljekovite biljke su kod nas rairene na livadama, panjacima, u umi, pored rijeka, na kamenjarima i na mnogim drugim mjestima. U nastavku teksta daje se detaljan opis samo nekih biljaka. Bijeli sljez Althaca officinalis L. slika Crnog sljeza u DODATKU 1. To je viegodinja biljka. Odlikuje se razvijenim i razgranatim korijenom. Stabljika je nadzemna, visine 50-100 cm i obrasla je gustim svijetlim dlaicama. Listovi su na kratkim peteljkama. U pregibu listova razvija se grupa cvjetova bijelo-ruiaste boje. U pukoj medicini bijeli sljez je poznat kao biljka kojom se lijee organi za disanje. U tu svrhu se koristi korijen koji je bogat sluzima (30-35%). Sluz se otapa u vodi i to se ekstrahira dranjem korijena u hladnoj vodi oko 2 sata. Stolisnik Achillea millefolium L. Stolisnik je viegodinja biljka, aromatinog mirisa, s vodoravnim podankom. Na uspravnoj dlakavoj stabljici, naizmjenino su poredani duguljasti perasto iscjepkani listovi. Renjevi posljednjeg reda imaju iljaste zavretke. Sitni bijeli cvjetii, 3-5 mm, sakupljeni su na vrhu stabljike u gusto granje. Cvate preko ljeta i jeseni. Raste svuda osim na izrazito movarnim i vlanim stanitima. Sadri vitamin K te oko 0,4%
eterinog ulja. Djeluje antiflogistino (ublaava upale) i baktericidno. U pukoj medicini upotrebljava se za lijeenje najrazliitijih bolesti. Izmrvljen se stavlja na otvorene rane, daje se protiv katara eluca i crijeva te pri smetnjama u bubrezima i jetri, a koristi se i u lijeenju enskih bolesti, dijabetesa, za zaustavljanje krvarenja, koristi se za lijeenje hemoroida, protiv greva i dr. aj od stolisnika ne treba sladiti. Mladi listovi se koriste u prehrani za salate i variva. Kamilica Matricaria chamomilla L. Kamilica je jednogodinja biljka karakteristinog mirisa. Stabljika je razgranata. Na vrhu stabljike i bonih grana nalazi se po jedna cvjetna glavica. Rasprostranjena je po livadama, pored puteva i nasipa. Ljekovito djeluje zbog eterinog ulja (oko 0,4%). Antiflogistino djelovanje se zasniva na suavanju krvnih kapilara koje su kod raznih upala proirene. Djeluje i kao antiseptik, pa se u pukoj medicini upotrebljava za ispiranje oiju, usta, grla, opekotina i rana na koi.
Stolisnik
Trputac Plantago media Trputac ima uspravnu stabljiku visine i do 40 cm, pri ijoj se osnovi nalaze listovi rozeta, a na vrhu valjkast cvat. Trputac je rasprostranjen meu travnatim zajednicama brdskog pojasa. Koristi se prilikom raznih krvarenja, za ienje rana i plune bolesti, a izvana protiv ireva, rana, ujeda i upala na koi. Mladi listovi se koriste u prehrani jer su vrlo bogati vitaminima. Kadulja Salvia officinalis L. Kadulja je viegodinja biljka. Prijatnog je mirisa sa listovima izraslim jedan nasuprot drugom i cvjetovima prstenasto rasporeenim na stabljici. Kadulja je biljka naeg primorja i kra, ali je ima i drugdje. Od najstarijih civilizacija pa do danas, kadulja se koristila kao zainska i ljekovita biljka. Cijela je biljka vrlo aromatina. Sadri 1,5-2,5% aromatinih ulja. Uporaba kadulje u pukoj medicini je raznolika, kod raznih upala, kalja i prehlade. Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova koji se koriste za ispiranje usta i grla te kada nastanu upale i katari. aj i drugi lijekovi pripremljeni od kadulje koriste se i za jaanje organizma, jer sadre tanine i gorke tvari. Majina duica Thymus serpyllum Majina duica je viegodinja biljka. Poludrvenasta je i razvijena u obliku jastuastih bunia sa sitnim listovima jedan nasuprot drugom i cvjetovima na vrhu grana. Voli suha i sunana mjesta. Za uporabu se sakupljaju zeljasti dijelovi, tj. Vrhovi granica na kojima se nalaze cvjetovi. Ljekovito djelovanje potjee od eterinih ulja kojih ima oko 1%. Ulazi u sastav raznih preparata protiv velikog kalja, a koristi se i u kozmetici kao sastavni dio nekih zubnih pasta. U pukoj medicini je omiljena. Biljka u svjeem ili osuenom stanju moe sluiti kao mirodija i zain raznim jelima. Slui za pripremanje ajeva i napitaka. U biljci ima 40-50% vitamina C. Djelotvorna je i u suzbijanju crijevnih parazita.
LJEKOVITO BILJE ( * - slike u DODATKU 1.)

Vrijeme prikupljanja
Proljee, jesen Oujak, travanj, svibanj Lipanj, kolovoz Proljee, ljeto, jesen Svibanj, rujan Lipanj Proljee, ljeto Srpanj, rujan Cijele godine
Naziv
Sljez Stolisnik Kamilica Trputac Majina duica Medvjei dlan * Plunjak Lavanda * uvarkua * Korijen Listovi
Dio biljke
Primjena
lijee se organi za disanje ublaava upalu rana, otklanja smetnje bubrega i jetre djeluje kao antiseptik ienje rana i upala koe protiv kalja, suzbijanja crijevnih parazita popravljanje probave i slabokrvnosti organizma, reguliranje krvnog tlaka protiv plunih bolesti, kalja, protiv bolesti organa za disanje, ienje krvi i jaanje organizma za lokalnu anesteziju, suzbijanje parazita oblozi za otekline, protiv uljeva, opeklina, liajeva
Cvjetna glavica List Listovi i cvjetni vrhovi Cvijet Nadzemni cvijetom dijelovi sa
Granica sa cvjetovima Mesnati listovi
Vrijeme prikupljanja
Jesen Lipanj, rujan Travanj, kolovoz Lipanj, rujan U svibnju i rujnu Lipanj i srpanj Listopad Kolovoz i listopad Kolovoz Srpanj, kolovoz Srpanj, kolovoz Srpanj, kolovoz Travanj Travanj
Naziv
Mjehurica * Ljupac * (miloduh) Mravinac * Kadulja Maslaak Lipa * Divlja rua Jarebika * Borovnica Ribizla * Malina * Jagoda * Breza * Bor *
Dio biljke
Suhi plod Listovi i cvijet Cijela gornja biljke Cvijet i list Korijen Cvijet Plod Plod Bobice Plod Plod, list Plod, list Pupoljci Pupoljci polovica
Primjena
otklanjanje potekoa pri mokrenju, mokranog mjehura, pijeska i kamenca u bubrezima suzbija bronhitis, izbacuje gnoj iz plua ienje, za lijeenje povreda i uganua protiv prehlade, bolesti eluca i enskih bolesti upale, kaalj, prehlade, za jaanje organizma poboljanje probave za znojenje protiv skorbuta protiv skorbuta poboljanje varenja, protiv proljeva protiv skorbuta za znojenje, protiv skorbuta za znojenje, protiv skorbuta poboljanje probave lijee se organi za disanje i protiv prehlada
GLJIVE I PEURKE
Svojim neobinim oblicima, bojama, naglim rastom i ukusom, gljive su od davnina privlaile ovjekovu panju. Ono to se u svakodnevnom govoru naziva gljivom ili peurkom je plodonosno tijelo organizma koje ne pripada niti biljnom niti ivotinjskom carstvu, a razvijaju se na organskoj osnovi. U naim krajevima, tijekom itave godine moe se nai poneka vrsta jestivih gljiva: zimi raste gomoljaa, kada snijeg okopni javlja se martovka, rana ljuskavica, hrak, smrak . U rano proljee niu urevae, ljivovae. U vlanim vremenskim razdobljima nalazimo mnogo izdanih i kvalitetnih vrsta od kojih su svakako najpoznatije: vrganji, krasnice, mljenice. Jesen nam obino donosi sunanice, lisiice, grmae. Njih smjenjuju rujnice, kostenjevae, modrikae, listopadne vitezovke, koje rastu od prvih mrazeva. Gljive su za razliku od jestivog divljeg bilja, dobar izvor bjelanevina. Ove bjelanevine imaju prilino visoku bioloku vrijednost, te gljive mogu donekle zamijeniti namirnice ivotinjskog porijekla (meso, mlijeko, jaja) i nadoknaditi njihov nedostatak u ishrani. U svjeem stanju sadre oko 90% vode i 3% bjelanevina. U gljivama nema znaajnijih vitamina osim onih iz grupe B. Meutim, tkivo gljiva sadri velike koliine vanih minerala, enzima i aromatinih sastojaka. Gljive se mogu konzervirati suenjem ili mariniranjem. Za pripremu jela i konzerviranje trebaju se brati mlade gljive, jer ih organizam lake probavlja.
Prehrambeni znaaj gljiva

Meu svim biljkama, gljive imaju najvei postotak bjelanevina te njihova hranjiva vrijednost pada izmeu najboljeg povra i mesa. Ovaj postotak je razliit kod razliitih vrsta i kree se izmeu 2 i 6,5%. Najhranjivije su puhare, vrganji i peurke, a najmanje bjelanevina imaju lisiarke. Najvie bjelanevina koncentrirano je u ploditu, (cjevicama, listiima, iglicama s donje strane eira). No nije glavna vrijednost gljiva u bjelanevinama. Mnogo su znaajniji njihovi drugi sastojci: ugljikohidrati, razne mineralne soli, vitamini (A, C, B1, B2, kod nekih vrsta i D i K vitamin), ali iznad svega koristan nam je visok postotak fosfora, koji kao to znamo, neposredno hrani na sredinji ivani sustav. Jela sa gljivama su relativno teko probavljiva i zato ih treba dodavati lake probavljivom jelu, stavljati kao zain ili pripremati po raznim kulinarskim receptima. Uz jela sa peurkama ne preporuuje se uzimanje mnogo tekuine, naroito jakih alkoholnih pia. Alkohol ubrzava razlaganje masti, ali djeluje na bjelanevine i smanjuje mogunost njihove probave.
Pravila za sakupljanje gljiva
1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.
Sakupljati samo gljive koje se dobro poznaju, Gljive treba sakupljati ujutro, a nikako preko dana, kada se zagriju i lako zapare, Ne treba ih sakupljati za vrijeme kie, jer se onda lako zgnjee i slijepe, Gljive treba sijei nehrajuim noem, neposredno pri zemlji; ostatak gljive koji ostaje u zemlji, treba prekriti liem ili travom u cilju regeneracije, Treba sakupljati samo zdrave gljive i one potpuno razvijene. Ne treba sakupljati one koje su jo male i skrivene u stelji - drci, Gljive treba sakupljati u koarice ili papirne vreice, Prilikom sakupljanja, treba odvajati pojedine vrste gljiva, Ne treba unitavati nejestive vrste gljiva jer i one su korisne u prirodi, Sakupljene gljive se moraju odmah pripremiti za uporabu (suiti, konzervirati i tome slino).
Po obliku i grai razlikuju se slijedee grupe glljiva: 1. SMRCI I HRCI Imaju jako naborane ili uzduno-rebraste glavice sa valjkastom ili uzduno-rebrastom drkom, branjave povrine. 2. GLJIVE, PEURKE, GOBE (u uem smislu) Imaju eir i drku. Meu njima razlikuju se dvije grupe - prva grupa na donjoj strani eira ima listie (lamele) - druga grupa na donjoj strani eira ima cjevice. Najvanije vrste gljiva iz prve grupe su: rudnjae, redue, zekice, mljenice, prstenke, mastiljavke, pupavke. U grupu gljiva sa cjevicama spadaju vrganji i kripavci. SMRCI
Zvonasti
Rebrasti Visoki
3. LISIICE Lisiarke, lisike, imaju ljevkast eir, kratku drku, a ispod drke rebraste nabore koji silaze niz drku. 4. PUHARE Pranice su okruglasto-krukolike, a kada sazriju cijeli sadraj im se pretvara u prah. 5. KORALJKE Capice ili grive su bez eira. Iz kratke drke vrlo gusto se granaju te lie na koralje. 6. BABLJE UHO Lii na plitku aicu nepravilnog oblika, privrenu za podlogu.
Jestive gljive
SMRCI - Morchella eir im je okruglast ili valjkasto-kupast, uzduno naboran i smee boje. Drka je bjeliasta i uplja. Vrlo su lomljivi. Ima ih vie vrsta i svi su jestivi. Javljaju se u proljee u niskoj travi, u prorijeenim umama u veem dijelu nae zemlje.
Hrak jesenski
Rani hrak (Gyromitra exculenta)

smrtno otrovan
HRCI - Gyromitra eir im je vijugasto naboran i kao od voska, ali je vrlo lomljiv i kestenjaste boje. Drka je uzdu rebrasta i upljikava. Javljaju se u proljee na ivicama uma i proplancima od niih brda do 1.200 m nadmorske visine u veem dijelu nae zemlje. Sve vrste smraka i hraka se jedu samo PEENE, PRENE I KUHANE jer sirove izazivaju eluano-crijevne poremeaje, a neke vrste hraka su smrtno opasne.
JESTIV
Gljive i peurke sa listiima

RUDNJAE - Psaliota (kaluerke, peurke, ampinjoni - slika u DODATKU 3., kukmarki) Sve vrste ovog roda imaju najprije okruglast, a kasnije zaravnjen eir, preteito bijele boje. Listii s donje strane eira su u mladih rudnjaa bijeli, ubrzo postaju ruiasti, to se gljiva sve vie razvija postaju tamniji, a kad eir postane ravan, oni su tamno-smee boje. U gornjem dijelu drke nalazi se smeurana uska ogrlica. Meso je bijele boje, a kada se prelomi, ranije ili kasnije porumeni ili pouti. Najee se nalazi na gnojenim livadama, a ima ih i u niim brdskim svijetlijim umama; jestive su. REDUE - Tricholoma (kruoliske, kolobarnice, vitezovke) Sve gljive ovog reda imaju pod eirom bijele listie koji su u blizini drke izboeni, a kod same drke jako sueni. Najee se nalaze slijedee vrste: urevka, Pepeljasta redua, Sivka, Modrikaa.
Redua, upava kruoliska Modrikaa urevaa Sivka, vanredna kruoliska
Jestive vitezovke (Tricholoma)
Sapunasta vitezovka Miek, zemljasta vitezovka
Svilenasta vitezovka
Velika vitezovka
Zelenkasta vitezovka
ukasta vitezovka
Otrovne kruoliske i vitezovke
Tigrasta vitezovka (Tricholoma paradium)
Sjenovita vitezovka (Tricholoma sciodes)
Sumporasta kruoliska (Tricholoma sulphureum)
Prugasta kruoliska (Tricholoma virgatum)
ZEKICE - Russula (golobice, golubae) Ove gljive imaju eir ivih boja (crvene, ljubiaste, ute, zelene i dr.), listii ispod eira ne dopiru do drke, nemaju mlijenog soka te su svi njihovi dijelovi vrlo lomljivi. Ima ih vei broj vrsta koje se razlikuju po boji eira i listia. Sve su jestive osim onih koje su, kada se zagrizu sirove, gorkog ili ljutog okusa. Gorkog okusa je i otrovna zekica bljuvara - Russula emetica, iji je eir od svijetlo-ruiaste do jarko crvene boje. Zbog toga zekice gorkog ili ljutog okusa.
Zekica, golubaa
jestiva
treba odbaciti sve (russula emetica)

otrovna
Zekica bljuvara
MLIJENICE - Lactarius eir im je preteito prljavo bijele do blijedo smee boje. Listii ispod eira ne dopiru do drke. Sve vrste imaju u svim dijelovima mlijeni sok (bezbojan, bijel, ukast, naranast, ljubiast, zelen), koji pri najmanjoj povredi gljive curi u kapljicama. Lomljive su, ali znatno manje od zekica. Ima ih vie vrsta, a razlikuju se po Polukrvna rujnica boji mesa i mlijenog soka. Po ukusu mogu biti Rujnica (jestiva i sirova) blage, paprene ili gorke. Nema otrovnih vrsta. Sve su jestive, osim onih koje su gorke. Kod nas su najpoznatije: Rujnica te Pipernjaa koja je ljutog okusa.
Mlijenica crnkasta
Mlijenica paprenjaa
uvjetno jestiva
Mlijenica hrastova
uvjetno jestiva
Mlijenica ria
uvjetno jestiva
Otrovne mlijenice
Barska mlijenica (lactarius pubescens), otrovna
Brezovka (lactarius torminosus), otrovna
Jamiava mlijenica (lactarius scrobiculatus), otrovna
PRSTENKE - Lepiota (sunanice, jesenke, denikarice) U svih vrsta drka se lako odvaja od eira kao iz nekog leita. Listii ispod eira ne dopiru do drke i bjeliaste su boje. U gornjem dijelu drke kod razvijenijih primjeraka nalazi se krpasta ogrlica kao slabo privren pomian prsten. Veina vrsta na gornjoj povrini eira koja je bjeliasta, ima tamno-mrke ljuske. Sve su jestive, osim malih, meu kojima ima i kodljivih vrsta. Prstenke se nalaze u svjetlijim umama, po livadama i travnjacima te gnojenim mjestima.
Haringaa (lepiota cristata)

otrovna
Prstenka, JESTIVA
MASTILJAVKE - Coprinus (jarii, tintnice, gospe) Sve vrste ovog roda su njene i kratkog vijeka. Ubrzo poto im se eiri otvore, listii se razmekaju i postanu crna tekuina koja se moe koristiti i kao tinta. Javljaju se na zaputenim, dosta gnojnim mjestima, najee u zbijenim skupinama od po desetak i vie primjeraka. Najznaajnije su dvije vee vrste: Pravi jarii i Sivi jarii.
Jajasta gnojnitarka
uvjetno jestiva
Velika gnojnitarka
uvjetno jestiva
PUPAVKE - Amanita (munice, muhare) Ima ih vie vrsta. Meu njima nalaze se nae najotrovnije gljive pa ih treba dobro upoznati i za jelo koristiti samo one jestive vrste koje se lako razlikuju od otrovnih. Tko dobro ne razlikuje jestive od otrovnih vrsta pupavki, neka ih uope ne koristi. Cijeli rod pupavki raspoznaje se po dva osnovna znaka: - u gornjem dijelu drke, ispod eira, imaju ostatak jedne opne u obliku male naborane suknjice; - donji kraj drke je zadebljao i usaen je u vreicu, koja predstavlja ostatak opne kojom je gljiva bila obavijena dok je bila mlada.
Blagva
Kod nekih vrsta vreica je srasla sa drkom i njeni vidljivi ostaci su u vidu ljuski ili oiljaka kruno rasporeeni. Najpoznatije jestive pupavke kod nas su: Blagva, Biserka (Bisernica) te Pisana noniarka.
Otrovne pupavke
Smrdljiva pupavka (amanita virosa) Bijela pupavka (amanita verna), smrtno opasna Muhara ogoljela Muhara panterova (amanita muscaria (amanita pantherina) Zelena pupavka (amanita otrovna sirova aureola) phalloides), smrtno opasna Zelena pupavka Muhara Muhara porfirana (amanita phalloides) (amanita muscaria) (amanita porphyria) Bisernica (amanita rubescens), uvjetno jestiva,
smrtno opasna smrtno opasna
PUZA - Armillaria mellea (mednjaa - slika u DODATKU 3., ilavka, mraznica), sline gromae. Ima eir ukasto-kestenjaste boje, po kojem se nalaze trokutaste kratke ljuskice, najgue rasporeene na tjemenu eira, a sve rjee prema obodu, koji je bez njih i eljasto-rebrastog je oblika. Drka je iste boje kao i eir, valjkasta, pomalo prugasta ili iljebljena, a u gornjem dijelu se nalazi ostatak debele i vunaste opne priljubljene uz drku. Listii pod eirom su neto otvorenije boje od eira i nastavljaju se i na samoj drci, niz koju silaze sve do ostatka opne. Javlja se od kraja ljeta pa sve do kasne jeseni. esto se susree na jednom mjestu u velikom broju obino oko nekog panja.
Peurke sa cjevicama
VRGANJ - Boletus (jurki). Vrlo rairena vrsta gljiva u naoj zemlji. Odlikuju se time to imaju drku i eir, a na donjoj strani eira cjevice. Ima ih vie vrsta, koje se meusobno razlikuju po boji gornje ili donje strane eira, drke ili mesa, a neke i po promjeni boje mesa i po okusu.
Ljupki vrganj
Borov vrganj
Fechtnerov vrganj
Vrganj iljatonogi
Ljetni vrganj
Kestenov vrganj
Vrganj proljetni mreasti
Vrganj turski, turin
Modri vrganj
Vrganj opekasti djed
Ludara (boletus satanas) otrovna
KRIPAVAC - Polyporus squamosus (slika u DODATKU 3.)
Raste na panjevima i natrulim stablima samo listopadnog drvea. eir je sa strane kratkom drkom privren za panj ili stablo. Boja mu je blijedo-uta, a na gornjoj povrini ima kruno rasporeene iroke ljuske tamnije boje. Cjevice su ukaste, kratke i iroke te se ne odvajaju od mesnatog dijela eira. Ima ga u svim umovitim predjelima nae zemlje. Koristi se za jelo sasvim mlad, jer brzo postaje ilav. Pojedini primjerci mogu biti teki i po nekoliko kilograma. LISIICE - Cantharellus cibarius Imaju ljevkast eir na kratkoj drci. Listii su vrlo izraziti, lie na nabore koji se viljukasto ravaju i silaze nisko niz drku. Cijela gljiva je ute boje. Meso je bijelo i na ivicama uto, prijatnog mirisa. Javlja se od proljea do jeseni, a najvie u mjesecu lipnju kada je vrijeme vlano i toplo. Rastu obino u grupama u travi, mahom u etinarskim i bukovim umama. Jestive su i mogu se pripremati na razliite naine te i konzervirati.
Lisiica bjelkasta
Lisiica ametistna
Lisiica blijeda
Lisiica divlja lana
Lisiica peharasta
PUHARE - Gasteromycetes Sve puhare imaju oblik vreice ili su jajolike i nemaju eira ni drke. Unutranjost im je ispunjena bijelim mesom, koje sazrijevanjem gljive prelazi u prah smee boje. Sve puhare su jestive dok su mlade i kada su na poprenom presjeku snijeno-bijele boje. im ponu utjeti iznutra, nisu uporabljive za jelo. Ima ih posvuda: po livadama, panjacima i svim umama. Prve se javljaju krajem proljea i poetkom ljeta, a naroito mnogo ih ima ljeti poslije svake vee kie. KORALKE - Ramaria Gljive u obliku koralja su jednolike boje, a sa starou jako poblijede. Ramaria cinerea je siva, Ramaria botrytis je smea sa ljubiasto crvenkastim drkama, Ramaria aura je zlatno uta, Ramaria flava je uta, Ramaria formosa je naranasta sa utim vrcima granica. Sve koralke su jestive, a jedino Ramaria formosa moe izazvati laki proljev. Koralkama su sline one vrste gljiva koje rastu na stablima i esto dostiu teinu od nekoliko kilograma, a takoer su jestive.
Tikvasta puhara
mlada jestiva
uta griva
uvjetno jestiva
Zlatna griva
uvjetno jestiva
Crvena griva, uvjetno jestiva
Blijeda griva (ramaria mairei), otrovna
Trobojna griva (ramaria formosa), otrovna
BABLJE UHO - Peziza aurantia (slika u DODATKU 3.) Oblika je nepravilne plitke aice privrene dnom za podlogu. Krta je i jestiva. Gljive ove vrste mogu imati crvenu, naranastu, blijedo-ljubiastu ili sivu boju.
Otrovnost gljiva, trovanje i lijeenje

Kao to nema univerzalnog kljua ni naina za razlikovanje jestivih od otrovnih gljiva, tako niti sama trovanja nisu jedinstvena, uzroci i ishodi su razliiti. Postoji takozvano pravo i nepravo trovanje gljivama. U nepravo raunamo ove sluajeve: 1. Probavne smetnje uslijed preoptereenja probavnih organa, a izazivaju ih teko probavljive ili neprobavljive vrste; 2. Oboljenja uslijed individualne nesnoljivosti ili preosjetljivosti prema odreenoj vrsti gljiva, a ponekad i prema svima; 3. Oboljenja uslijed pokvarenih gljiva; 4. Oboljenja mehanikim putem preko dinih organa (puhare); 5. Psihogena trovanja (sugestijom da se konzumirala otrovna gljiva). U prva tri sluaja treba proistiti probavni trakt, vomitivima i purgativima, a u treem poduzeti sve mjere koje se ine kod botulizma: simptomi i posljedice su iste: smrdljivi proljev, veliko znojenje, nervne, cerebralne i vidne smetnje. Ovo trovanje prestarjelim i pokvarenim gljivama, koje su u zdravom stanju apsolutno nekodljive, kod nas je najei sluaj trovanja. Od gljiva opasnih u ovom pogledu na prvom mjestu dolazi bisernica koja se vrlo lako kvari i moe dovesti do Bisernica (amanita rubescens) ozbiljnog trovanja, zatim vrganjske golubice i druge s vrlo mekanim uvjetno jestiva, otrovna sirova mesom, u veini sluajeva kisele pohranjene na toplom i neprozranom mjestu. Prvi simptomi se javljaju ponekad tek nakon 24 sata, kao bolovi u tijelu i grevi miia. Kod pravog trovanja uzronici su otrovi samih gljiva, izazivaju ga zaista otrovne vrste. Prema posljedicama njihovih otrova razlikujemo tri oblika trovanja: 1. Najtei oblik trovanja najee sa smrtnim ishodom. Izazivaju ga zelena pupavka (proljetna) i koniasta muica. One daju sliku takozvanog faloidnog sindroma. Prvi znaci trovanja oituju se u jednoj neodreenoj munini, kranju u crijevima i otrim bolovima u gornjem predjelu trbuha. Ali kod trovanja gljivama iz ove grupe smrt ne nastupa putem eluano-crijevnog trakta, nego preko krunog optoka krvi kao posljedica oteenja vazomotorinog centra. Kada proe onaj prvi, intestinalni stadij, dolazi, obino treeg dana do prividnog poboljanja opeg stanja, a nakon toga slijedi najgore, sve do petog ili estog dana, kada se sve moe okonati smru. Da bi ovjek podlegao, dosta je jedan jedini primjerak pupavke. Ovu grupu pupavki (zelene pupavke) treba dobro upoznati, jer nita nas nee upozoriti da su otrovne: ni okus, ni izgled, ni miris, ni injenica da ih jedu puevi i neke druge ivotinje, ni ona, na alost, jako rairena predrasuda da otrovne gljive uzrokuju da srebro pozeleni ako se ono stavi u njihov sok. Pupavke to nikada nee uiniti. 2. Trovanje muskarinom (mycetismus nervosus). Ovo trovanje je teko, ali se rijetko zavrava smru (kod teih bolesnika, djece i staraca najprije). Muskarin, otrov koji izaziva ovo neurotino djelovanje, jedan je alkal, srodan holinu i nastaje njegovim raspadanjem (formula C9H2O2NCl). Njegov protuotrov je ATROPIN. Muskarina u manjoj ili veoj koliini sadre slijedee vrste gljiva: Muhara, Panterova muhara, Jelova panterka, Crvenkasta cjepaa i druge cjepae). Prvi simptomi javljaju se izmeu pola i dva i pol sata. Pojaava se djelovanje znojnih, pljuvanih i suznih lijezda, nadrauje eluano-crijevne puteve. Muskarin posebno djeluje na oi: izaziva suavanje zjenica, vidne smetnje, akomodacioni gr i prividno
Zelena pupavka (amanita phalloides)

smrtno opasna
Crvenkasta cjepaa (inocybe patouillardi)

smrtno opasna
uveavanje predmeta. Osim toga uzrokuje usporenje sranog ritma, proiruje krvne ile i sniava krvni pritisak, do napada guenja. Pri tom svijest ostaje ouvana. Oporavak i ozdravljenje dolaze ako se atropin dao pravovremeno, gotovo trenutno. Kod muhare i panterovke trovanje je kompliciranije, jer u njemu djeluje pored muskarina i gljivni atropin, dakle prirodni protuotrov muskarinu, ali tako da se ovi kontratoksini ne suzbijaju nego djeluju paralelno, pri emu prevladava sad jedan, sad drugi. I jedan i drugi otrov imaju opojno djelovanje i oamuuju, popratne pojave su naizmjenino silna veselost i potitenost, pla i suludi smijeh, haluciniranje, vrtoglavice i sl. Prvi simptomi javljaju se vrlo rano, izmeu pola i dva sata nakon uivanja, a oituje se u silnom znojenju i nervnoj prenapregnutosti. Terapija: kada prijeti iscrpljenost, daje se coramin, a kod prenadraenosti, za smirenje, pontapon. Samo lijenici stalnom kontrolom mogu utvrditi kada to pacijentu treba dati.
Ljubiasto zemljasta cjepaa (inocybe geophylla), smrtno opasna
Vlaknasta cjepaa (inocybe fibrosa)

sumnjiva kao otrovna
Uiljena cjepaa (inocybe fastigiata)

otrovna
3. Trovanje s lokalnim nadraajem na probavne organe. U ovoj grupi razlikujemo tri podgrupe, odnosno tri vrste trovanja s obzirom na njihovu teinu: a) Opasne vrste, posljedica openito tekih, ali samo iznimno smrtonosnih. Najopasnija je vrsta Entoloma lividum Fr. ex Buliard. Zavodi svojim primamljivim izgledom, prijatnim mirisom i krupnoom, slina je Entoloma sinuatum. b) Vrste sa znatnim posljedicama, ali za ivot neopasne.
c)
smrtno opasna Vrste sa benignim djelovanje svodi se crijevima, na proljeve i povraanje, koji veinom prestanu ve drugi dan. otrovna
Olovasta rudoliska (entoloma sinuatum)
Entoloma lividum
posljedicama. Njihovo na bolne greve u elucu i
Posljedice trovanja iz grupe a) mogu potrajati i do 5-6 dana, a dovode i do vee munine, otrih bolova u tijelu, jakog znojenja i slabosti, pa i do kolapsa. Kod svih prvi simptomi se javljaju vrlo rano, esto ve nakon 15 minuta nakon konzumacije, a najkasnije nakon 3 sata. Terapija: ienje probavnog trakta, ugljen, tanalbin, protiv depresije i kolapsa otopina kamfora, protiv ei biljni ajevi, protiv povraanja limunada, protiv anurije diuretici.
JESTIVE DIVLJE IVOTINJE ( * - slike u DODATKU 6.)

U nedostatku domaih ivotinja za ishranu se treba koristiti i divljim ivotinjama, kao to su ribe, ptice i lovna divlja (zeevi*, srne*, jeleni*, divokoze*, divlje svinje*). U nedostatku ovih vrsta, za ljudsku ishranu mogu odlino posluiti i vukovi*, lisice*, jazavci*, jeevi*, vjeverice*, puhovi*, tekunice*, hrci*, kornjae*, rakovi, puevi, koljke (morske, rijene, barske), abe*, zmije*, skakavci*, mravlje liinke* itd.
Ova vrsta hrane priprema se za jelo na isti nain kao i namirnice dobijene od domaih ivotinja. Prije uporabe moraju se dobro prokuhati, ispei ili ispriti, kako bi se unitili paraziti ako ih sluajno ima. Do ove vrste hrane tee se dolazi nego do biljne, pa je neophodno znati kada i gdje se moe nai, na koji nain se hvata i kako se koristi za jelo. ivotinjske vrste najee se nalaze u umama, rijekama, jezerima, barama i oko njih, te ih tu prvenstveno treba traiti. U mnogim zemljama ove ivotinjske vrste rado su na jelovniku i predstavljaju poslastice, kod nas to nije sluaj zbog predrasuda i gadljivosti. Primjeri zamki za krupniju divlja i sisavce (slika 223. i 224.)
Slika 224.
Slika 223.
Slatkovodne ribe ( * - slike u DODATKU 7.)

U naim tekuim vodama (rijeke, potoci) i jezerima nalaze se razne vrste riba. Ribe nije lako loviti. Naroito je to teko za one koji u tome nisu vjeti i ako moraju koristiti improvizirana sredstva. Treba imati u vidu slijedeih nekoliko pravila: a) Najpogodnije vrijeme za ribolov. Od vrste riba zavisi koje je vrijeme najpogodnije za ribolov. Ali po pravilu, najbolje je loviti pred zoru i u sumrak, neposredno pred oluju ili nou kada je mjeseina. b) Mjesto ribolova. Zavisi od vrste vode i doba dana. U brzim rjeicama i potocima, u toplijem dijelu dana, treba loviti na dubljim mjestima, a u predveerje i rano ujutro na brzacima oko podvodnih panjeva, podrivenih obala i bunja koje je nagnuto nad vodom. Na jezerima ljeti riba se nalazi na veoj dubini, gdje je voda hladnija, a uvee i rano ujutro treba je loviti pored obala, jer se rado hrani u plioj vodi. U proljee i kasnu jesen, ribolov na jezeru je obilatiji pored obale u plitkoj vodi, jer tada riba trai topliju vodu. c) Vrste mamaca. Po pravilu, riba grize mamac koji potjee iz njene prirodne hrane. Zato pored obale treba potraiti raie, ikru, sitnu ribu, a na obali gliste i sitne insekte. Ulovljenoj ribi treba pregledati eludac, da bi se vidjelo to je jela i onda takvu hranu koristiti za mamac. Ako nema druge hrane, kao mamac moe posluiti utroba ili oi ulovljene ribe. Kada se koriste gliste, udicu treba potpuno prekriti. d) Ribolov improviziranim sredstvima, moe se odvijati na nekoliko naina: - lov rukama; - skretanje potoka na drugu stranu; - isuivanje potoia snijegom; - lov nou pod svjetlom; - lov pomou ostiju; - ubijanje ribe kreom ili karabitom. Samo u krajnjoj nudi i ratnim uvjetima.
Jestive morske ivotinje

U Jadranskom moru ima veliki broj raznih vrsta riba, rakova, koljki, glavonoaca i ostalih morskih organizama, vie vrsta morskih ptica i sisavaca. Improvizirana sredstva za lov morskih ivotinja mogu biti: - udica; - parangal; - panula; - utarica ili pekafonda; - pljuskala; - brankarela; - vra;
- soka i - ostala improvizirana sredstva za lov trpova, jeeva, lotura, voljaka i hobotnica.
Ptice
Meso i jaja svih ptica mogu se jesti. Ptice nije lako loviti. One odlino vide i uju te blagovremeno mogu osjetiti prisustvo ovjeka i odletjeti. Za vrijeme leanja na jajima manje se boje ovjeka te se tako lake mogu uloviti u prolijee i ljeto. Praenjem pravaca leta odraslih ptica mogu se otkriti gnijezda i mladunci. Ptice se love pukom ili raznim improvizacijama.
DIVLJE IVOTINJE
( * - slike u DODATKU 6.) Divlje ivotinje su odlina zamjena mesu domaih ivotinja. Dobar su izvor kalorija, masti, a naroito bioloki punovrijednih bjelanevina, koje su potrebne za normalan rast, stanje i rad organizma. Kod nas se obino jede lovna divlja (zeevi*, srne*, divokoze*, divlje svinje*) razne ptice (fazani*, divlji golubovi, divlje guske* i patke*), morske i rijene ribe. Meutim, postoji niz vrsta divljih ivotinja od kojih se mogu pripremati vrlo hranjiva i ukusna jela, a u praksi se rijetko ili uope ne koriste za jelo. To su: vukovi*, lisice*, jazavci*, jeevi*, vjeverice*, puhovi*, hrci*, razne ptice, kornjae*, rakovi*, puevi*, koljke, abe*. guteri*, zmije i dr. U mnogim zemljama ove ivotinjske vrste ee su na jelovniku i predstavljaju poslastice. Kod nas to nije sluaj zbog predrasuda i gadljivosti. Po kalorinoj vrijednosti i sadraju bjelanevina u 100 g mesa divlja je ravna sa mesom domaih ivotinja. Meso divljih ivotinja priprema se za jelo na isti nain kao i meso domaih ivotinja. Prije uporabe mora se dobro prokuhati ili ispei (termiki obraditi) kako bi se unitili paraziti ako ih sluajno ima. Do ove vrste hrane tee se dolazi nego do bilja pa je potrebno znati gdje i kada se moe nai, na koji nain se hvata i kako se upotrebljava za jelo. ivotinjske vrste najee se nalaze u umama, rijekama, jezerima, barama i oko njih, stoga ih tu prvenstveno treba traiti. MESO DIVLJIH IVOTINJA DAJE GOTOVO ISTU KOLIINU ENERGIJE I BJELANEVINA KOLIKO I MESO DOMAIH IVOTINJA ( * - slike u DODATKU 6.) KOLIINA Kl. Cal. Bjelanevine IVOTINJA
JAZAVAC* TEKUNICA* VINOGRADSKI PU* GUTER (ZELEMBA)* ZMIJA* GOVEDINA MRAVA GOVEDINA SREDNJA* TELETINA SREDNJA 100 g 100 g 100 g 100 g 100 g 100 g 100 g 100 g 1113 464 377 473 377 502 653 611 266 111 90 113 90 120 156 146 16,0 g 19,0 g 14,0 g 21,0 21,0 20,5 g 19,6 g 14,9 g
Poznavanje divljai ( * - slike u DODATKU 6.)

Prema znanstvenoj podjeli divlja se dijeli na: rodove, razrede, redove, porodice i vrste. Prema zakonskoj podjeli divlja se dijeli na: nezatienu i zatienu (trajno zatienu i zatienu lovostajom). Prema lovnoj podjeli divlja se dijeli: a) - na dlakavu (divlji sisavci obrasli dlakom: jelen*, medvjed*, vuk*, ris*, lisica*, zec*, kozorog*, divokoza*, divlja svinja*, srna*); b) - na pernatu (divlje ptice: orao*, jastreb*, tetrijeb*, sova*, jarebica*, prepelica*, divlja guska*, divlja patka*, grlica*); c) - na krupnu (jelen lopatar*, srna*, divokoza*, kozorog*, muflon*, medvjed*, ris*, divlja svinja*, tetrijeb*, ruevac*, droplja*, orao*, dral*, labud*) i d) - na sitnu (zec*, lisica*, ljuka*, fazan*, jarebica*, prepelica* i sva ostala lovna divlja).
Meso divljai je s malom koliinom masti i lako je probavljivo, razliitog je okusa, ovisno od vrste, starosti i spola divljai. Miris mesa je osobit, svojstven divljai, a boja prirodno crvena, ljubiastog tona.
TEHNOLOGIJA I ORGANIZACIJA PRIPREMANJA JELA

Tehnologija pripremanja jela u irem smislu obuhvaa: - izradu jelovnika; - prijem, smjetaj i uvanje namirnica; - prethodna obrada namirnica; - termika obrada namirnica; - izdavanje i dostava jela; - pranje kuhinja, kuhinjskog posua i pribora, te - otklanjanje otpadaka namirnica i ostataka jela. Tehnologija pripremanja jela je u uem smislu: a) Prethodna obrada namirnica; b) Termika obrada namirnica; c) Dovravanje jela. Kada god postoje mogunosti za pripremanje jela treba koristiti proizvode iz prirode, divlju floru i faunu, kao dopunski izvor hrane, a u krajnjoj nudi za preivljavanje pojedinaca i skupina. a) Prethodna obrada namirnica je tehnoloki proces pripremanja namirnica za termiku obradu ili neposrednu uporabu (salate, voe). Tijekom prethodne obrade primjenjuju se razne tehnoloke operacije, koje slijede jedna za drugom: ienje, pranje, potapanje, usitnjavanje, odmrzavanje i priprema polupreraevina. Prilikom prethodne obrade namirnica treba se pridravati slijedeih pravila: prethodnu obradu namirnica odvojiti od fine obrade; ispranjenu i nepotrebnu ambalau ukloniti sa prostora za obradu namirnica i pripremanje jela; otpatke tijekom obrade stavljati samo u odreene posude i izbaciti ih neposredno po zavrenoj obradi u jamu za otpatke; alat, pribor i posue odmah po zavretku rada oistiti i smjestiti na predvieno mjesto za pakiranje i uvanje. b) Termika obrada namirnica obuhvaa razliite termike - toplotne postupke pripremanja jela, koji sirove namirnice i poluproizvode ine ukusnijim, probavljivijim i hranjivijim. Tijekom termike obrade nastaju razliite organoleptike, fiziko-kemijske, biokemijske i bioloke promjene. One utjeu na: kvalitet pripremljenog jela, (organoleptike osobine jela: boja, miris i okus), gubitke u teini namirnica, sonost, konzistenciju i strukturu toplotom odreenih namirnica. Metode termike obrade namirnica. Jela se mogu pripremati, odnosno namirnice termiki obraditi primjenom: 1) Metoda termike obrade u vlanoj sredini i u masti ili ulju - kuhanje u vodi, kuhanje u pari, blaniranje, barenje, dinstanje, prenje u masti ili ulju (fritiranje). 2) Metode termike obrade u suhoj sredini - peenje na malo masti (ulja) i peenje bez masti (ulja). c) Dovravanje jela je zavrna faza u pripremanju jela. Provodi se primjenom raznovrsnih tehnolokih postupaka i operacija radi davanja jelu specifinih organoleptikih i fizikih svojstava (boja, okus, miris, konzistencija), a po potrebi i poveanje energetskih i biolokih vrijednosti. Da bi se jelo pravilno dogotovilo, a po potrebi i poboljao okus, obvezno se proba. Jelo se prvi puta proba prije zaprivanja, a zatim poslije zaprivanja, odnosno zgunjavanja i zainjavanja. Posljednji puta se proba 10-15 minuta prije raspodjele, radi otklanjanja eventualnih greaka i nedostataka.
Dovravanje obuhvaa slijedee tehnoloke postupke i operacije: - zaprivanje; - zamaivanje; - zgunjavanje; - zainjavanje; - glaziranje; - vitaminiziranje.
OBRADA LOVINE
Prije nego joj se pribliite, provjerite da li je vaa rtva mrtva. Koristite koplje ili priveite no na dugaak tap i probajte upiknuti veliku ivotinju i predjelu velikih miia ili vrata. Gubitak krvi e ju oslabiti to e vam omoguiti da priete i zaveete ivotinju. Dvoje ljudi moe nositi ivotinju svezanu za granu (slika 225.). Poloite granu na trbuh ivotinje i uz primjenu mornarskog uzla kojeg sveite oko svakog para nogu, priveite ivotinju za granu. Vezanje zavrite mornarskim uzlom oko grane (slika 226.). Ako ivotinja ima rogove, sveite ih tako da ne mogu sluajno ozlijediti vas ili druge, ili odreite glavu ivotinje. Zakoljite divlja dok je jo u zamci. Drugi mesoderi mogu biti time privueni i takoer se uloviti u zamku. Koristite iznutrice ivotinje kao mamac. U kamp ponesite samo ono to vam nee predstavljati osobiti napor: u kampu e lovina privui samo muhe i moda ostale tetoine.
Slika 225.
Slika 226.
SKRIVANJE LOVINE Objesite plijen da visi sa grane, i to tako da se sa nje ne moe dohvatiti. Tako objeeno meso nee biti dostupno grabeljivcima sa zemlje, no do njega e moi doi oni koji se penju po drveu. Tamo gdje ima leinara i ostalih ptica grabljivica, lovinu e biti jednostavno nemogue zatititi. OPASNOSTI PO ZDRAVLJE - ZARAENE IVOTINJE Sve ivotinje imaju limfne lijezde i predjelu vrata. Ako su one velike i ako su poprimile drugaiju boju, ivotinja je bolesna. Meso svake ivotinje koja je bila izopaena, udno se kretala i imala udne boje u predjelu glave potrebno je dobro prokuhati i pripremati s velikim oprezom: ako na rukama imate bilo kakve ozlijede i posjekotine, zatitite ih kada rukujete sa ivotinjskim mesom.
Priprema lovine
Nemojte nita bacati: i nejestive dijelove moete uiniti korisnima. Priprema lovine odvija se u etiri faze: Putanje krvi: Bitno je ako se meso namjerava uvati. Krv je vrlo hranjiva, bogata vitaminima, mineralima i solima koje su bitne za preivljavanje. Krv drite na hladnom mjestu i u zatvorenoj posudi. Guljenje koe: ivotinjska koa ili krzno moe biti vrlo korisno. Vaenje iznutrica: Odstranjivanje crijeva i ostalih iznutrica. Rezanje mesa: Meso isjecite tako da bude prikladno za kuhanje/peenje. Putanje krvi: Objesite ivotinju glavom prema dolje. Zaveite uad oko glenja stranjih nogu i podignite ju na granu ili izradite nosae. Posudu za krv namjestite ispod ivotinje. Kako bi napravili nosa ubodite jake grede u zemlju i vrsto ih priveite metodom posminog privrivanja kako bi dobili oblik slova A (vidi sliku 167., "vorovi"). Napravite dva odvojena takva nosaa i povrh njih postavite vodoravnu gredu (granu). Pustite krv tako to ete zarezati vratnu venu ili karotidnu arteriju u predjelu vrata. Dok ivotinja visi te ile e nabubriti i postati jasno vidljive. Nainite rez i iza uiju (rez mora biti u liniji sa uima i to napravljen sa obje strane istovremeno), odnosno u predjelu vrata koji je u obliku slova V, prije arterije. Ako imate bode, on e vam dobro doi kasnije. Rezanjem vrata od uha do uha riskirate oneienje krvi sa sadrajem eluca. Vrlo je vano da ivotinja iskrvari do kraja ako elite meso sauvati na due vrijeme.
Guljenje koe: Dok je meso jo uvijek toplo, uklonite mirisne lijezde (ako ih ivotinja ima) - jeleni ih imaju iza koljena stranjih nogu, a ivotinje iz porodice maaka s obje strane anusa). Kod mujaka odstranite monje (testise). Da bi odstranili kou, zareite ju po Slika 227. linijama kako je prikazano na slici 227. 1. Nainite kruni rez oko stranjih nogu malo iznad koljena. 2. Isto to napravite i na prednjim nogama. 3. Na stranjim nogama napravite jedan dublji rez ili ih probodite kako bi mogli zakvaiti kuku ili ue za tetive; napravite kruni rez oko genitalija. 4. Produite rez prema dolje sredinom trbuha sve do vrata. Nemojte rezati duboko u predjelu eluca i crijeva. Kako reete kou slobodno ju lagano podiite i idite noem ispod nje; ne preduboko i s otricom prema van. Polako reite noem prema dolje i odvajajte kou od tijela. 5. Probodite prednje noge. Odvojite kou sa stranjih nogu od tijela. No koristite to je manje mogue. Uvijajte (rolajte) kou prema van zajedno sa krznom i vucite prema dolje. Kada ste gotovi sa stranjim nogama, napravite rez oko repa. Uvucite ruku ispod koe niz lea ivotinje i prstima probajte odvojiti kou od mesa. Nadalje, ogulite kou sa prednjih nogu. Odvojite jedan dio krzna sa vrata jakim okretom glave. Ostatke krzna sa glave odstranite noem. Ako radite sami, poloite ivotinju niz padinu breuljka (kosinu) ili niz stijenu, ispod iskopajte malu jamu u koju ete staviti posudu za skupljanje krvi. Ogulite malene ivotinje tako to ete napraviti rez oko trbuha (nemojte probuiti organe). Umetnite paleve ispod koe i povucite kou. Oslobodite noge i zavrnite glavu ivotinje. Ako nemate no, slomite donji dio noge ivotinje i iskoristite otriji kraj kosti kako bi rezali kou. Vaenje iznutrica: Odstranite crijeva i iznutrice iz objeene ivotinje tako to ete probuiti trbunu upljinu to je vilje mogue. Napraviti dovoljno dugaak rez kako bi mogli provui prste u unutranjost. Prstima vodite no kako bi odsjekli gornj i donji dio crijeva, rukama sprijeite da se sadraj crijeva isipa. Razreite kou prema dolje sve do prsne kosti i nakon toga pustite da crijeva izau. Odvojite bubrege i jetru. Probuite membranu do prsne upljine i odstranite srce, plua i dunik. Rezanje mesa: Velikim ivotinjama treba prvo odvojiti kraljenicu i nakon toga zarezati sa svake strane izmeu 10. i 11. rebra. Stranji dio ivotinje sadri odreske mesa (debelo meso i filet). Prednji dio je ilaviji i zahtijeva polagano kuhanje kako bi meso omekalo. Nain rezanja mesa varira od vrste ivotinje.
Iznutrice
Jetra: to prije ih pojedite. Brzo se pripremaju. Oprezno odstranite unu kesicu koja se nalazi u sredini jetara, nemojte dozvoliti da u pokvari meso. Izbjegavajte iarana i pjegava jetra. eludac: Fileki su lagani za probavu. Izvadite sadraj eluca i fileke kuhajte lagano s biljkama u kljualoj vodi. Bubrezi: Kuhajte ih u kljualoj vodi s biljkama. Bijela masnoa koja okruuje bubreg, (bubreni loj), moe se istopiti i iskoristiti kao sastojak mljevenog mesa. Plua: Ne jedite ih ako su proarana bijelim i crnim pjegama. Ako su roze boje i bez mrlja, kuhajte ih u kljualoj vodi ili koristite kao mamac. Srce: Prite ga ili upotrijebite za obogaivanje nadjeva. Crijeva: Idealna su za kobasice: izvrnite ih naopake i isperite. Nakon toga ih dobro prokuhajte. Napravite mjeavinu s jednakim udjelom mesa i masnoa i pomjeajte s krvlju. Napunite crijeva mjeavinom i dobro prokuhajte. Ako su dimljene, kobasice mogu dugo trajati. Guteraa: Kuhajte ju ili prite. Rep: Ogulite ga i kuhajte u juhi. Noge: Dobro ih oistite i prokuhajte. Mogu se iskoristiti i za nadjeve. Glava: Glave velikih ivotinja su mesnate. Jezik skuhajte kako bi omekao i ogulite prije jela. Preni mozak je izvrstan za jelo. Skuhajte sve to ostane, ili pak cijelu glavu zajedno s malim ivotinjama. Kosti: Kuhajte ih za juhe - kotana sr je bogata vitaminima. Od njih se takoer moe izraditi raznovrstan alat. Vjeanje: Iznutrice pojedite to je prije mogue, no ostatak mesa je najbolje objesiti kako bi omekalo, odnosno kako bi se unitili paraziti. U umjerenim klimama, ostavite lovinu da visi 2 - 3 dana. U vruim klimama, konzervirajte ili odmah konzumirajte.
Priprema ivotinja nalik ovcama: Slijedite upute kao i za velike ivotinje te ih raspolovite na polovice po sredini kraljenice. Odstranite stranje i prednje noge (presjecite po zglobu). Presjecite vrat i odbacite meso ispod rebara. Reite izmeu rebara i kraljeaka. Sauvajte filete (odreske) sa stranje strane (lea i butina) ivotinja. Priprema svinja: Nemojte ih guliti. Izvadite iznutrice i postavite iznad vrueg ara te ostruite dlake sa koe (lako se skidaju vruom vodom). Prokuhajte meso kako bi se rjeili parazita. Priprema reptila: Odbacite unutarnje organe. Kuhajte ih s koom. Odreite glavu iza kesica s otrovom (ako ih imaju) otvorite otvor u predjelu vrata - nemojte buiti unutarnje organe. Nabodite ih na tap tako da vise i kou ponite guliti prema repu. Priprema ptica: Kako bi ubili pticu, rastegnite joj vrat i prereite grkljan ili zareite ispod jezika kako bi presjekli glavnu arteriju. Objesite ju naglavake da iskrvari. Mesoderke mogu biti prepune parazita, stoga rukujte sa njima to je manje mogue. Oistite ju od perja dok je tijelo jo toplo. Vrua voda e takoer pomoi lakem skidanju perja (osim kod divljih vodenih ptica). Napravite mali rez od crijevnog otvora do repa, uvucite ruku i izvadite crijeva i iznutrice. Zadrite srce i bubrege. Odreite glavu i noge. Mesoderke i starije ptice morate kuhati: one mlade mogu se priti na ranju ili u penici. Kou ostavite na ptici i pojedite.
KUHANJE
Kuhanje ini hranu ukusnijom i lakom za probavu. Unitava bakterije i parazite koji se u hrani mogu nai, te neutralizira otrovne tvari. No kada se zagrijava, hrana gubi i svoje prirodne vrijednosti. Nikada ne treba kuhati due nego je to potrebno. Vatru koristite za prokuhavanje vode, pustite da se plamen ugasi, a onda koristite ar i vrui pepeo za peenje. Za vrijeme kuhanja nikada ne ostavljajte vatru bez nadzora. Kada god palite vatru nastojte prokuhavati vodu - osim kada ju nemate u dovoljnim zalihama - za pie, dezinfekciju rana (sterilizaciju) i sl. Posude iznad vatre ne smiju balansirati. Poduprite ih kamenjem ili neka vise iznad vatre kako bi bile stabilne.
Metode kuhanja
Prokuhavanje: Kante i metalne kutije idealne su za prokuhavanje vode. Nainite na njima drke za koje ete ih objesiti iznad vatre, a uz uporabu raljastih grana moi ete ih pomicati. Pukotine i rupe u posudama lako ete zaepiti malenim epiima od drva najbolji su kada su mokri jer e se proiriti i zatvoriti pukotine. Drke moete improvizirati od drveta breze, a kako bi savinuli taj komad drveta, skuhajte ga, postepeno polako savijajte i ostavite da se u tom poloaju potpuno osui. Kuhanje uvodi sauvati e prirodne sokove - tu tekuinu uvijek moete koristiti za pie osim ako niste prokuhavali otrovne tvari. Svaka mrtva ivotinja koja se nije poela raspadati i truliti, pogodna je za jelo, a koristi se meso velikih miia. Od tog mesa izreite komadie u obliku kockica veliine 2,5 cm i kuhajte ih oko 30 minuta. Jedite u malim koliinama i nakon toga priekajte oko pola sata. Veina otrovnih tvari djeluje unutar tog vremena ili prije. Ako se ne pojave nikakvi simptomi bolesti, navalite. Raanj: Pripremite meso za raanj (nataknite na tap) i postavite iznad vrue eravice ili pokraj vatre (slika 228.). Neprekidno okreite raanj (meso) kako bi se ravnomjerno peklo, a mast prelijevala po povrini mesa. Raanj treba postaviti malo sa strane vatre kako bi mast kapala u posebnu posudu. Rasplamsala vatra spriti e povrinu mesa dok e ono iznutra ostati nepeeno, tako da je polagano prenje najbolja metoda. Povremeno odreite vanjske dijelove mesa kako bi mogli bolje ispei unutarnji dio. Rotilj: Ovim nainom troi se mast i koristite ga samo kada imate mesa u izobilju. Postavite ianu mreu ili reetku nainjenu od zelenog
Slika 228.
Slika 229.
prua na kamenje i iznad ara (slika 229.). Ili upotrijebite dugaak tap na koji ete zataknuti meso, jedan kraj ubodite u zemlju i poduprite ga tako da e se meso nalaziti iznad ara. Peenje: Ova metoda zahtijeva penicu. Meso pecite u zdjeli koju ete premazati njegovom mau. Polagano peenje na umjerenoj i stalnoj vatri omekati e meso. Peenje je takoer dobro za korjenito bilje. Velika metalna kutija sa poklopcem i rukohvatima Slika 230. moe se postaviti tako da se otvara po strani. Ako rukohvati nisu postavljeni na toj strani, neka se otvara prema dolje. Ispod prednjeg ruba poklopca postavite potprni tap. Nemojte vrsto zatvarati poklopac kutije jer to moe prouzroiti opasan pritisak unutra. Ako vam metalna kutija nije dostupna napravite kupolu od gline, u njoj naloite vatru i oistite ju prije kuhanja. Ostavite maleni otvor koji se lako moe zatvoriti za vrijeme kuhanja (slika 230.). Postavite kutiju na kamenje tako da se vatra moe zapaliti ispod nje. Napravite mali zid od kamenja pomijeanog sa zemljom ili glinom oko vatre te ostavite prostor iza kako bi napravili otvor za dimnjak. Isparavanje: Ovim nainom dobro je pripremati ribu i povre. Probuite rupe u manjoj kutiji i namjestite je tako da visi unutar vee kutije, ili postavite neto na dno velike kutije na emu e ona unutra stajati iznad vode. Zatvorite vanjsku kutiju, no ne prejako jer bi pritisak mogao prouzroiti eksploziju. Improvizirajte kotao za kuhanje pomou bambusa ili neke druge uplje biljke: izmeu unutarnjih posuda napravite rupu dovoljno veliku kako bi proputala vodu koja e ispuniti dno. Napravite poklopac za posudu. Voda koja e kipjeti na dnu proizvoditi e paru koja e pak kuhati hranu u gornjoj posudi. Prenje: Bilo koji komad metala koji se moe oblikovati u zdjelu, moe posluiti za prenje. Veliki listovi nekih biljaka (npr. banane) sadre dovoljno ulja koje sprijeava da se osue prije kraja kuhanja. Ipak, degustirajte lie prije nego krenete s kuhanjem i prite samo iznad eravice. Kuhanje u glini: Ovaj nain ne zahtijeva dodatna pomagala. Omotajte hranu glinom tako da lii na loptu i stavite u eravicu. Toplina se probija kroz glinu, koja titi hranu da ne zagori. ivotinje prethodno treba oistiti i oguliti, to je dovoljno za pripremu prije kuhanja: kada se makne glina, bodlje, ljuske ili perje malih ptica skinut e se zajedno s njom, no vee je ptice potrebno dodatno oistiti. Ovaj nain kuhanja nije pogodan za korjenito bilje jer ete izgubiti koru koja je jako hranjiva. Hangi: Ovo je jo jedan nain kuhanja bez drugih pomagala. Potrebne su vam cjepanice i kamenje veliine ake. Nemojte koristiti kamenje koje moe eksplodirati (kremen). Iskopajte ovalnu rupu oblih rubova promjera oko 46 - 60 cm i dubine 45 - 60 cm; postavite pripalu za vatru na dno. Postavite cjepanice preko rupe, a drugi sloj cjepanica pod pravim kutem preko prvog. Izmeu slojeva stavite kamenje. Napravite 5 ili 6 slojeva te na vrh cijeloga kupa opet stavite kamenje (slika 231.). Kada se vatra rasplamsa, cjepanice e poeti gorjeti zagrijavajui kamenje izmeu slojeva, koje e na kraju sve skupa pasti u rupu.
Slika 231.
Savjeti za kuhanje
Meso: Izreite u kocke i kuhajte. Meso divljai je podlono crvima kao i svinjetina. Tvrdo meso marinirajte limunskim sokom 24 sata prije kuhanja. Iznutrice: Provjerite jetru: samo ako je vrsta, bez zadaha, pjega i tvrdih grudvica, moe se jesti. Prvo je skuhajte, a zatim prite ako elite. Srce najprije kuhajte i potom pecite. Mozak: ogulite lubanju ivotinje i kuhajte u kljualoj vodi oko 90 minuta. Ostruite svo meso sa lubanje ukljuujui i oi, jezik i uha.
Krv: sakupite ju u posudu, prekrijte i ekajte dok se na povrini ne sakupi bistra tekuina. Kada separacija bude gotova, ocijedite krv. Ostatak u posudi osuite pokraj vatre kako bi dobili vrsti oblik poput kolaa. Krv koristite kako bi obogatili juhe i nadjeve. Riba: moete ju pirjati ili staviti u ar umotanu u lie (izbjegavajte otrovno lie). Ptice: sve vrste ptica je dobro kuhati. Starije i ilavije ptice su najbolje kuhane. One mlae ispunite (nadjenite) biljkama ili voem i onda prite. Reptili: izvadite im iznutrice i pecite ih u njihovoj vlastitoj koi. Stavite ih u vrui ar i konstantno okreite. Kada se koa pone odvajati meso se moe odvojiti i prokuhati. Neke zmije imaju otrovne izluevine na koi, a druge otrovne kesice smjetene u glavi, tako da to morate odstraniti prije kuhanja. Ako niste sigurni da su dobre za jelo potrebno je paljivo rukovati sa njima. abama treba oguliti kou (koja moe biti otrovna) i tada ih pei na tapu. Morski psi: sasjecite ih na male kocke koje potopite preko noi u svjeu vodu. Kuhajte ih u nekoliko voda kako bi se rijeili okusa amonijaka. koljke: najsigurnije su kuhane. Sva morska hrana se brzo kvari. Ubacite ih u kljualu slanu vodu i kuhajte oko 10 minuta. Insekti i crvi: najbolji su kuhani. Skuhajte ih i izgnjeite u posudi. Ili osuite na vruem kamenu i nakon toga ih sameljite to e biti dobro za obogaivanje juha i nadjeva. Jaja: kuhajte ih ili prite nakon to ete prvo s nekim otrim predmetom ili noem izbuiti malenu rupicu na jednom kraju. Stavite ih na vrui ar i polako pecite. Ako skuhano jaje ima u sebi zametak pileta ili ptice, odstranite ga i ispecite. Zeleno povre: operite i kuhajte dok ne smeka. Moete ga i opariti ako ste sigurni da je jestivo. Dodajte ga u najdev kuhanom mesu. Sirovo povre jedite kao salatu. Korjenje: svi otrovi u korjenju bivaju uniteni toplinom. Pokuajte ga kuhati 5 minuta i nakon toga staviti u rupu koju ete iskopati ispod vatre. Prekrijte ga pepelom i arom i ostavite dok ne smeka. Liajevi i mahovina: preko noi ju namoite i dodajte nadjevima.
Mjere sigurnosti
a) Koristiti se svjeim namirnicama za pripremanje jela. One koje neemo odmah koristiti, zatititi od kvarenja uvanjem na hladnom mjestu, suenjem ili konzerviranjem. b) Odbaciti hranu sa znacima kvarenja. c) Namirnice dobro kuhati, pei ili priti pri pripremanju jela. d) Prilikom pripremanja hrane treba provesti osnovne higijenske mjere: namirnice se dobro operu prije uporabe; panjevi, daske, noevi i drugi pribor za obradu mesa i ribe treba biti besprijekorno ist, a nakon uporabe treba ga odmah oistiti i opariti vrelom vodom; za obradu sirovog mesa i obradu peenog ili kuhanog mesa ne treba koristiti istu dasku i pribor; poeljno je izbjegavati jela s mljevenim mesom; za spremanje i uvanje jela i napitaka nije poeljno koristiti posude od bakra ili pocinanog lima koji nisu emajlirani. e) Pripremljeno jelo treba jesti odmah, a ne ostavljati ga za slijedei obrok. f) U sluaju da se pojavi trovanje, treba odmah obustaviti daljnju uporabu hrane za koju se sumnja da je izazvala trovanje.
UVANJE HRANE
Ako nemate hrane u izobilju ili je takva sezona da je malo divljai, morat ete osigurati uvjete za sigurno uvanje hrane. Ne uvajte hranu na direktnom suncu, blizu izvora topline ili vlage, a niti tamo gdje je dostupna grabeljivcima. Omotajte hranu u hermetine i vodonepropusne materijale - ili skladitite u posudama koje se daju dobro zatvoriti. Oznaite posude i odvojite razliitu hranu kako bi izbjegli mijeanje ukusa. Povremeno provjeravajte da li se hrana nije pokvarila.
Suenje
Vjetar i sunce mogu osuiti hranu, no lake je to uiniti iznad vatre pomou dima. Suena hrana je manje podlona trulenju i u njoj se nee nastaniti crvi. Meso sa visokim sadrajem masnoa teko je ouvati. Izreite veinu masnih naslaga i utrljajte sol u meso. Objesite tako zasoljeno meso na hladnom i vjetrovitom mjestu. Dimljenje: Ovim nainom ete dehidratizirati meso koje e dobiti zatitnu prevlaku. Dimljenje se moe postii na nain prikazan na slici. Pustite da vatra potpuno izgori kako bi dobili dosta ara. Pripremite kup zelenoga lia. Kako bi napravili ovu jednostavnu suaru zabijte tri motke u zemlju i formirajte piramidu. Na kraju zaveite sve tri motke zajedno na vrhu. Slika 232. Napravite reetkastu platformu koju ete postaviti izmeu motki, a vatru zapalite ispod nje (slika 232.). Lie tvrdog drvea je idealno za to, no izbjegavate lie boikovine i drugo otrovno lie te zimzeleno lia koje moe planuti. Ne koristite travu. Kada se uvjerite da vie nema plamenova, stavite kup lia na ar. Meso bez naslaga masti izreite na trake irine 2,5 cm i debljine oko 6 mm. Ribu rasporite i izvadite iznutrice. Pokrijte ovu konstrukciju sa nekim platnom kako bi zadrali dim. Ako nemate platno na konstrukciju naslaite granje i busenje trave i sve priveite. Ostavite meso da se tako sui oko 18 sati i osigurajte da van izlazi malo ili nimalo dima. Kako bi izbjegli rizik da se konstrukcija zapali, vatru zapalite u rupi koju ete iskopati ispod konstrukcije i povrh rupe napraviti dimnjak. Suenje na suncu: Izreite meso u trake, kao i za dimljenje, objesite ih na suncu izvan dosega drugih ivotinja (oko 2-3 metra od zemlje). Na taj nain mesu treba oko 2 tjedna da se osui. Zatitite meso od kie i rose. Okreite meso kako bi se osuilo sa svih strana te se pobrinite da nema muha jer e one na meso poloiti jajaca. Za suenje ribe, odreite glavu, rep i izvadite iznutrice. Raspolovite ju, odstranite riblju kost i zareite crte u mesu Slika 233. (slika 233.). Ostavite meso tako na vruem kamenju kojeg je prethodno ugrijalo sunce. Ribama koje su manje (duine oko 7,5 cm) ne treba vaditi iznutricu. Riba se takoer moe dimiti. U tom sluaju e ju biti lake objesiti ako je oiena i bez iznutrice, ali da joj je ostavljena riblja kost, glava ili rep. Objesite ju za jednu stranu glave. Kosano meso: Ovo je koncentrirana hrana napravljena od drugog mesa suenog na suncu, idealna je za ponijeti na putovanje. Prije svega, uzmite u istom omjeru teine meso i masnoe. Raskomadajte i istucite meso. Rastopite ivotinjsku mast i dobro je pomijeajte sa mesom. Dok je mjeavina hladna zapakirajte je u vodonepropusne vreice. Tako moe ostati dugo vremena; pogotovo u hladnijim predjelima. Orasi i itarice: Stavite ih na vrue kamenje koje ste ugrijali na vatri i okreite ih dok se ne osue. Pohranite u posude u kojma nee doi u dodir s vlagom. Voe, gljive i liajevi: Voe i bobice se mogu osuiti u cijelosti ili izrezano na krike, na suncu, dimu ili uz pomo topline. Gljive takoer polagano suite. Voe se moe jesti i suho. Gljive dodajte juhama ili potopite u vodi nekoliko sati kako bi povratile teksturu. Za konzerviranje liajeva, namoite ih preko noi, nakon toga dobro prokuhajte i osuite. Sameljite ih u prah i sve ponovno prokuhajte kako bi dobili gusti sirup koji e dati kakvou drugoj hrani.
Marinada i soljenje
Limunska kiselina iz limuna i slinog voa moe se iskoristiti za mariniranje mesa i ribe. Razrijedite sol u vodi u omjeru 2:1, dobro promijeajte i tekuinom natopite meso koje e tako odstajati oko 12 sati. Nakon toga meso pohranite u hermetike posude zajedno s onoliko tekuine kako bi meso bilo prekriveno. Povre se moe uvati kuhanjem i nakon toga potapanjem u zasoljenoj vodi. Kako bi bili sigurni da je slana otopina dovoljno jaka, dodjate soli sve dok krumpir ili korjenito povre ne bude plutalo na njoj. Druga metoda uporabe soli je ta da se meso vrsto zapakira izmeu slojeva soli i povra. Prije uporabe tako ouvanog mesa isperite sol.
VITAMINIZACIJA JELA DIVLJIM BILJEM

Za vitaminizaciju jela ne treba sakupljati uvenule, trule, poutjele i pljesnive biljke; za to su najbolji mladi dijelovi biljke. Ubrane biljke treba odmah upotrijebiti. Za podmirenje dnevnih potreba ovjeka u vitaminima dovoljno je: - lia trske, lipe, breze, rotkve i repe; 25-30 grama; - lia kiseljaka, ilovlaka, mrkve i cikle; 40-60 grama; - lie koprive i lucerne; do 100 grama; - lia zeje kiselice i maslaka; 20-30 grama ili - djeteline do 90 grama. Za vitaminizaciju juha i gustih jela treba koristiti svjee lie zeje kiselice, kiseljaka, djeteline, lucerne, mlae koprive, lie breze ili vrtnih biljaka. Lie se paljivo probere, opere hladnom vodom, sitno isjecka i stavlja postepeno u juhu koja dobro vri, 10-20 minuta prije zavretka kuhanja. Za vitaminizaciju variva pripremljenih sa drugim dodacima uzima se po jednom ovjeku oko 200 grama bilja, od koje 100150 grama kiseljaka ili zeje kiselice i 50-100 grama drugog bilja te se stavlja na isti nain kao to je navedeno za vitaminizaciju juha i gustih jela. Vitaminska salata od divljeg bilja. Treba odabrati sastav bilja i drugih artikala kako bi pripremljena salata imala prijatan okus. Na primjer: lie maslaka 80-100 grama, zeje kiselice i kiseljaka 30-40 grama, krumpira 100-150 grama i ulja 8-10 grama (ako ima). Bilje treba dobro oprati, posoliti, zakiseliti po ukusu i ako ima ulja, dodati ga. Pripremljena salata moe se uvati najvie 1-2 sata i to u hladu. Ako se salata uva due, smanjuje joj se vitaminska vrijednost.
Pripremanje c-vitaminskih sokova

a) Od breze, lipe (slike u DODATKU 1.) i barske trske Za pripremanje C-vitaminskih sokova moe se koristiti zeleno i svjee lie breze, lipe i barske trske. Lie se bere zajedno sa granjem ili stabljikama, zatim se odvaja od granja i pere hladnom pitkom vodom (klorirana voda se treba prethodno prokuhati kako bi se iz nje uklonio klor). Oprano lie brzo se isijee na sitne komadie (noem), a zatim prelije vodom (90-98C) uzimajui 4 kg vode na 1 kg lia. Vrela voda se prethodno zakiseli octenom kiselinom uporabljivom za ishranu (na 1 l vode uzima se 3 g kiseline). Tako preliveno zakiseljenom vrelom vodom, lie se stavlja u dobro opranu drvenu posudu i dobro poklopi. Posuda treba biti napunjena do vrha. Nakon 10-15 minuta C-vitaminski sok je gotov. Dobiven sok se procijedi kroz platno za cijeenje ili neko drugo platno. Za poboljanje okusa C-vitaminskih sokova koristi se ocat, rasol od krastavaca ili kupusa, odnosno voni ekstrakt. 100 grama C-vitaminskog soka pripremljenog na ovaj nain sadri 20-40 pa i vie miligrama vitamina C. Kao preventivnu mjeru dovoljno je dnevno uzimati 2 dl ovog soka. Sok treba uvati u hladnoj prostoriji u dobro zatvorenim bocama i to najvie 24 sata. b) Od borovih iglica (iglica drugih etinjaa) - slika u DODATKU 1. Cijele iglice bora, jele ili cedra, operu se i stave u malim posudicama u kljualu vodu koja se uzima u 5 puta veoj koliini od teine iglica. Pri stavljanju iglica u vodu treba paziti da se kljuanje vode ne prekine i da iglice budu potpuno prokuhane vodom (da ne ostanu iznad povrine vode). Kuhanje iglica etinjaa vri se pod dobro zatvorenim poklopcem. Iglice od bora ili jele kuhaju se 20 minuta, a iglice od cedra 3040 minuta. Dobiveni sok se zatim cijedi ili se ostavi da se staloi. Topli sokovi su neprijatnog okusa. Zato ih treba koristiti kada se potpuno ohlade. Radi poboljanja okusa, sokove treba zakiseliti octenom kiselinom (koncentracije 0,1%) i dodavati eer, a mogu se razblaiti i rasolom od kupusa. Iglice koje su ve koritene za izradu soka mogu se iskoristiti jo jednom. U tom sluaju, ocijeene iglice se preliju 5 puta veom koliinom kljuale vode (nego to je teina iglica) i kuhaju 40 minuta. Ocijeeni vitaminski sok se daje u koliini od 2 dl dnevno po ovjeku. Sok se moe uvati najvie 2 dana.
PRONALAENJE VODE, DOBIJANJE VODE IZ BILJA TE HIGIJENSKI PRINCIPI UPORABE VODE

Opasnost od uporabe higijenski neispravne vode
Za pie moe posluiti podzemna voda iz vodnih objekata, povrinska voda (potoci, rijeke, jezera, bare, lokve) i atmosferska voda (kinica, snijeg, led). Meutim mora se voditi rauna o tome da voda moe biti zagaena i izazvati razna oboljenja (trbuni tifus, dizenteriju i dr.). Zbog toga se treba pridravati ovih naputaka: a) za pie prvenstveno uzimati podzemnu vodu; b) u podrujima gdje su uporabljena ABK sredstva, ne treba uzimati vodu za pie; c) na bezvodnim terenima i u planinskim predjelima mogu se koristiti kinica, snijeg i led; d) voda za pie se mora dezinficirati. Mutne vode treba prvo proistiti i tek onda dezinficirati. Dezinficiranje vode Voda se moe dezinficirati na nekoliko naina: k) tabletama za dezinfekciju (prema naputku); l) klornim vapnom - stavljanjem 0,5 g na 100 l vode; Nakon pola sata voda se moe piti. m) jodnom tinkturom (otopinom) - stavljanjem 6-7 kapi na 1 l vode; n) prokuhavanjem vode (mora vrijeti najmanje 10 minuta).
Dobijanje vode iz bilja

Za gaenje ei mogu posluiti i biljke, jer je voda najvaniji sastojak mnogih biljaka. Tako na primjer svjee voe sadri i do 90% vode, to znai da se sa 1 kg voa unosi u organizam oko 900 g vode. Cijeenjem sonih plodova, listova i stabljika jestivih biljaka moe se dobiti sok za gaenje ei. Na primjer: uvarkua, kiseljak, zeja kiselica, svjee voe i sl. gase e kada se jedu sirove bez cijeenja. Sok se moe dobiti i iz stabla breze, poljskog brijesta, planinskog bora, gorskog javora i sl. Od breze najvie soka se dobija u travnju do polovice svibnja, a od brijesta i javora od oujka do kraja travnja. Sok se dobija na taj nain to se na visini od 0,5-1 m od zemlje, na stablu izbui rupa promjera 1,5 cm, dubine 3-4 cm, tako da je blago nagnuta nanie radi otjecanja soka. Otvor se dobro zatvori ili se u njega postavi cjevica od lijeske duine do 20 cm i pod nju podmetne posuda za sakupljanje soka. Od vinove loze, tekuina se dobija tako da se napravi dobar urez u lozi to je mogue vie, a dolje se ona presijee to blie zemlji, pa se ostavi da sok kaplje ili u posudu ili direktno u usta.
Pronalaenje vode
Za pronalaenje vode treba znati: ljudska naselja se podiu na mjestima gdje ima vode ili u blizini takvih mjesta. U krajevima siromanim s vodom tragovi ljudi i ivotinja esto idu ka vodi, a i ptice krue nad podrujima gdje ima vode; b) atmoferske vode upijaju se u zemlju, cijede kroz propusne slojeve sve dok ne dou do nepropusnog sloja (glina). Tu se takova podzemna voda zadrava, sakuplja i tee u smjeru nagiba nepropusnog sloja, te se javlja u obliku izvora. Zbog toga izvore i vodu treba traiti: a) c) d) e) na padinama, u usjecima, jarugama i podnojima brda; na mjestima gdje raste drvee i bilje koje trai vlagu; na mjestima gdje je bilje dosta zeleno; na mjestima gdje se zimi brzo topi snijeg; na mjestima gdje je zemlja vlana. podzemna voda blizu povrine zemlje moe se nai i u koritima potoka i rijeka koji presue ljeti; na krkom terenu gdje voda stvara peine, vrtae, krabe i sl. na planinskim terenima i u uvalama i jarugama okrenutim prema sjeveru i zatienim od sunca vrlo dugo se moe zadrati snijeg.
SAMOPOMO I SPAAVANJE NA VODI

Predgovor
Sastavni dio preivljavanja u prirodi je i pravilno ponaanje uz vodu i u vodi, u bilo koje godinje doba. Kako ste u dosadanjem tijeku ove knjige nauili potovati odreene zakonitosti prirode, ne biste smjeli sada praviti razliku. Voda, kao najznaajniji element prirode nije prirodni okoli ovjeka, u kojem moete ivjeti, pa ju treba gledati sa odreenim strahopotovanjem, jer voda, ako je ne potujete ne bira rtve. U potencijalnoj opasnosti su svi - od potpunog neplivaa do plivaa natjecatelja. Ljubitelji prirode, outdoor-sportai pa i vojnici elitnih postrojbi imaju neto zajedniko: Cilj do kojeg moraju doi, u prirodnom okruenju kakav jest, a da im vodena povrina ne predstavlja nepremostivu zapreku. Ako ne postoji alternativna ruta, forsiranje vode je neizbjeno. Ukoliko to inili sami ili u skupini, tehnike samopomoi i spaavanja biti e od velikog znaaja. U nepredvidivim situacijama, pruanje prve pomoi ne samo da je humano i moralno etiki opravdano, ve je i zakonska obveza svakog pojedinca. Savjest ovjeka i sprema spaavanja mogu unesreenog potedjeti od sigurne smrti. Teaj prve pomoi je svaki voza automobila zavrio. Poznavanje vjetina spaavanja na vodi je dodatna specijalizacija koja odgovornom spasiocu mogu biti od velike koristi. Kao primjer profesionalnog stava o spaavanju moe posluiti izjava jednog britanskog asnika za odnose s javnou. Komentirajui spaavanje turista od utapljanja, kod Dubrovnika, od strane britanskog SFOR-a: Svaki na pripadnik je obuen na najvioj razini u spaavanju i prvoj pomoi.
Uvod
U poglavlju samopomoi i spaavanja nisu obraeni plivaki stilovi iz razloga to iskljuivo spreman pliva moe uiti i prakticirati spaavanje. Osobno sam proao temeljnu izobrazbu za spasioca, te vas uvjeravam da gradivo nije nesavladivo. Obuni program koji se prolazi je doista kvalitetno koncipiran, a sadri elemente: plivanje i ronjenje u odjei, prilaenje utopljeniku, tehnike razvezivanja zahvatima, transport utopljenika, tehnike vaenja, reanimacija kao sastavni dio prve pomoi, kombinirane vjebe (sadre sve elemente, rade se u nizu).
U ovoj knjizi obraeno je tek nekoliko tema, koje daju dovoljnu osnovu svakom plivau, kako spasiti ivot na vodi, te znaajan podsjetnik samopomoi. Prilikom uvjebavanja treba pripaziti na mogue ozljede kroz nakit, satove, nokte i sl. . U poetnoj fazi uvjebavanja bilo bi korisno da se vjebe rade na suhom, pa da se postepeno ide u vodu. Takoer valja napomenuti da tehnika izvedbe prednjai nad snagom. Pravilno uenje, te uestalo ponavljanje ovih vjetina najvei je doprinos vama i vaoj okolini.
Sadraj: opa pravila plivanja kao preventiva, pravila, tehnike samopomoi, spaavanje bez plivakog angamana, prilaenje utopljeniku, transport, lepanje utopljenika, razvezivanje zahvatima, tehnike vaenja, oivljavanje.
OPA PRAVILA PLIVANJA KAO PREVENTIVA

Pravila ponaanja prilikom odlaska na plivanje moraju biti poznata svakom plivau. Nepotivanje temeljnih mjera sigurnosti moe dovesti do neeljenih posljedica. odlazak na plivanje u alkoholiziranom stanju, te upitnog zdravstvenog stanja (prehlade, posebice upale uha) je nedopustiv, nikada ne ulazite sa potpuno punim ili praznim elucem u vodu (1-2 sata pauzirati nakon objeda), rashladite se prije ulaska u vodu, te ju napustite im se smrzavate, neplivaima dopustite ulazak u vodu samo do visine prsiju, skaite u vodu iskljuivo onda kada je voda dovoljno duboka i prostor ispred vas slobodan, ispitajte konfiguraciju obale prije samog ulaska (strma obala, podvodne stijene), izbjegavajte movarne vode obrasle gustom vegetacijom, brodski putovi, marine, brane i vodopadi nisu zone za kupanje, za vrijeme grmljavine, kupanje je opasno po ivot, dobro procijenite snagu i sposobnost prije ulaska u vodu (glede udaljenosti obale), dobro pripremite svoju opremu kojom plivate, poslije plivanja skinite mokru odjeu, te se posuite, odravajte vodenu povrinu i obalno podruje istima, budite odgovorni i traite odgovornost drugih.
Prihvatite ovaj podsjetnik kao listu upozorenja, te ako se protivno njemu ophodite, znajte da ste prihvatili velik rizik na sebe. Budite na oprezu, drite situaciju pod nadzorom.
PRAVILA I TEHNIKE SAMOPOMOI

Plivanje se moe uspjeno provoditi tek onda kada pliva dobro poznaje svoje zdravstveno stanje, svoju plivaku vjetinu, opasnosti koje mu mogu zaprijetiti u vodi i rjeavanje takvih stanja kada pliva, poznavajui pravila samopomoi moe iste uspjeno eliminirati. Vjerojatno najvea opasnost za plivae ini strujanje vode, zato je samo izbjegavanje takvih mjesta (kod nepovoljnih vremenskih uvjeta) dovoljno. Kako te situacije mogu nastati iznenadno i kako mogu biti pogubne ak i za dobre plivae, evo nekoliko pravila i tehnika samopomoi. Zapamtite! Ne plivajte protiv struje. Dobro procijenite udaljenost koju morate prijei, te snagu kojom raspolaete. Prihvatite dui put, ali laki. Najopasnije je plivanje uz strme, nepristupane obale, kada se more uzburka i kad valovi ponu pritiskati uz stijene. Tada ne
Slika 234.
pokuavajte izlazak na tom mjestu, ve zaronite pod valove i pustite da vas struja povue prema puini. Pronaite pristupanije mjesto izlaska (slika 234).
Vir
Najbolji izgledi za spaavanje, kada pliva bude zahvaen u viru, je da pri dnu vira izroni postrance. Nepotrebno je pokuavati spasiti se plivajui van centra vira, ve se pustiti da sila vira povue plivaa do dna (slika 235).
Slika 235.
Ponaanje kod pojava umora

Pliva mora znati pomoi sebi u sluaju preforsiranosti, na nain relaksacije koju provodi radnjama u vodi.
Odmor u leeem poloaju

Iscrpljeni pliva lei ispruenim tijelom u vodi. Glava je do uiju u vodi, brada blago podvinuta prema prsima, a ruke i noge sa minimalnom snagom blagih krueih pokreta odravaju tijelo na vodi (slika 236).
Slika 236.
Aktivni odmor gaenje vode

Iscrpljeni pliva nalazi se u okomitom poloaju, puta noge da tonu. Na povrini vode se odrava tako da rukama ini blage kruee pokrete, a nogama naizmjenino gazi vodu. Pritisak takvih pokreta nogu dovoljan je za dobru ravnoteu (slika 237).
Slika 237.
Otklanjanje greva
Plivau se kod duljeg boravka u vodi mogu pojaviti grevi. U svakom sluaju mora ostati miran i nastojati doi do obale. Ako u tome ne uspije, moe si pomoi na naine navedene u tekstu.
Gr u potkoljenici
Legnite na lea, primite se za none prste i vucite ih prema tijelu, slobodnom rukom pritiskujte koljeno tako da noga bude ispruena (slika 238).
Slika 238.
Gr u natkoljenici
Legnite na lea, primite potkoljenicu u zglobu i savijajte je u koljenu i pritiite prema stranjici (slika 239).
Slika 239.
Gr u trbuhu
Legnite na lea, savinite noge prema prsima. Rukama pridravajte koljena, zatim naglo ispruite tijelo (slika 240).
Slika 240.
Gr prstiju
Skupite aku te zatim naglo ispruite prste (slika 241).
Slika 241.
Miii oboljelog dijela tijela moraju se istezati sve dok se mii ne opusti i bol ne prestane. Nakon poputanja gra, pliva mora napustiti vodu, jer bi se gr mogao ponoviti.
Ponaanje kod prekretanja amca

Prilikom prekretanja ne paniariti. Putnici neka ostanu blizu amca. Neka se dre za amac. Prije svega mora se provjeriti da nije netko ostao ispod amca. Vraanje amca u prvobitni poloaj poduzeti tek kada ste sigurni da nikoga ne ugroavate.
Samopomo na ledu
Zamrznute vodene povrine mogu postati opasne. Osnovno je da uravnotei svoju teinu na to veu povrinu, te zovite pomo. Ako ujete pucketanje ispod sebe, legnite na led. Pokuajte dopuzati do obale. Prilikom izlaska iz manje rupe pokuajte nogama dohvatiti suprotnu stranu te se odgurnuti na ledenu povrinu. Uvijek zadrite orijentaciju, izlazak mora uslijediti prema najblioj obali, jer postoji opasnost da e ledena kora i dalje pucati. Kada doete do obale odmah potraite ugrijanu prostoriju, te se posuite i presvucite (slika 242).
Slika 242.
Spaavanje na ledu
Bez posebnih pomagala ne pokuavajte prii unesreenome jer ete i sebe izloiti velikoj opasnosti. Koristite priruna sredstva poput odjevnih predmeta, grana, dasaka i sl. (slike 243, 244, 245).
Slika 243.
Slika 244.
Slika 245.
Kod vie spasioca dobro je napraviti lanac, gdje svaki lei na trbuhu, te laganim, ravnomjernim pokretima pokuava doi do unesreenog. Spasioci se moraju cijelo vrijeme vrsto zajedno drati (slika 246).
Slika 246.
Nastojte pruati pomo sa vee udaljenosti. Letve, ipke, uad su dobra sredstva za pruanje pomoi sa sigurne udaljenosti (slika 247). Unesreeni je moda bez svijesti zbog pothlaenosti, stoga morate brzo reagirati, naravno, uz najvei oprez. Nakon spaavanja, unesreenog pokuajte utopliti, te ga otpremite u zagrijani prostor. Debljina leda moe varirati i to zbog: a) razlike u temperaturi zemlje u koritu plie rijeke, b) zatim zbog razlike u strujanju vode iznad muljevitog dna (zbog isparavanja plina dolazi do poroznosti ledene kore). c) a u industrijskoj zoni od balastnih voda koje utjeu u otvorene vode.
Slika 247.
SPAAVANJE UTOPLJENIKA BEZ PLIVAKOG ANGAMANA

Prilikom spaavanja primarna je samozatita. Spasioc ne ulazi nepotrebno u rizine situacije. Sukladno tome spaava i sa obale, iz amca i s pomonim sredstvima (slike 248, 249, 250).
Slika 249.
Slika 248.
Slika 250.
Kod bacanja ovih predmeta treba obratiti pozornost na vjetar, te strujanje vode. Primjerice: plutajui predmet bacimo uzvodno tako da ga tok rijeke nanese do unesreenog; ili prebacivanjem preko unesreenog, pa povlaenjem konopa na dohvat ruke unesreenoga.
Spaavanje iz amca
Ako postoji mogunost prilaenja utopljeniku sa krmom, tada zbog vee stabilnosti amca unaamo utopljenika preko krme. Prova mora za vrijeme spaavanja biti okrenuta protiv strujanja vode (slika 251).
Slika 251.
Slika 252.
Sa dva spasioca postupak je bri i sigurniji. Spasioc koji je u amcu prihvaa utopljenika, dok ovaj drugi podmee lea pomou kojih spasioc iz amca lake moe izvui utopljenika (slika 252).
PRILAENJE UTOPLJENIKU
Prilikom spaavanja na veoj udaljenosti korisno je koritenje ueta, s kojim ga kolega s obale kontrolira. U nekim situacijama kada samo ljudska ruka moe spasiti(vremenske nepogode, uzburkana voda itd.), kada su amci i ostala sredstva iskljuena ili nepostojea, vezivanje spasioca e naveliko pomoi. Spasioc na obali mora paziti da se ue ne prekine, ne zapetlja. On mora dobro procijeniti tempo plivanja, te u tom ritmu otputati ue. Laganim trzanjem moe signalizirati spasiocu u vodi pravac plivanja (slika 253).
Velika pomo kod spaavanja je i daska ili slino priruno sredstvo. Pomou nje moemo brzo doi do utopljenika. Daska nam daje odreenu distancu od utopljenika (zatitu), te nam slui kao transportno sredstvo (uteda snage), (slika 254). a) vida, b) spasioc lei na dasci potrbuke, ne isputa mjesto unesreenog iz
c)
prihvaa utopljenika te stavlja njegovu ruku na sredinu daske slobodnom rukom prihvaa rub daske te ju zaokree naglo za oko 180, d) sada unesreeni lei koso na dasci konano ga polegnemo du daske, ruke i noge postavljamo ravnomjerno. Odvodimo ga na kopno.
TRANSPORT UNESREENOG
Slika 255.
Transport se vri kada je unesreeni pri svijesti, ali nije u potpunosti sposoban sam plivati, to zbog moguih ozljeda, greva ili sl. U teim situacijama koristimo metode lepanja. Unesreeni se nalazi potrbuke iza spasioca, te se dri vrsto za njegova ramena (slika 255).
Guranje
Unesreeni se nalazi leeki ispred spasioca, ruke su mu na ramenima spasioca. Palevi su prema dolje. Ruke i noge su ispruene (slika 256). Slika 256.
Tehnike transporta s dva spasioca Splav

Spasioci plivaju usporedno jedan s drugim. Unesreeni je izmeu njih, te se dri za ramena (slika 257).
Slika 257.
Most
Spasioci plivaju jedan iza drugoga, a unesreeni je izmeu njih dvoje i to na nain da se rukama dri za ramena prvog spasioca a nogama obuhvaa vrat drugog spasioca (slika 258).
lepanje utopljenika
Koristimo kada unesreeni zasigurno ne moe podravati spasilaki pothvat. Kada je bez svijesti ili paniari. Kod rtava bez svijesti koristimo sljedee tehnike: Unesreenog postavljamo u leei poloaj. Spasioc prima glavu od pozadi. Prihvaa donju vilicu, te lagano zabacuje glavu unazad. U tijeku lepanja tijelo mora biti u vodoravnom poloaju (slika 259).
Slika 258.
Slika 259.
Dranje za pazuh
Unesreeni je isto u lenom poloaju. Spasioc ga prima ispod pazuha. U tijeku lepanja tijelo mora biti u vodoravnom poloaju (slika 260). Vrlo je jednostavna metoda kod odjevenog utopljenika. Njega jednostavno hvatamo za odjevni predmet u predjelu vrata (slika 261).
Slika 260.
Slika 261.
Kod unesreenog koji jako paniari, te ne surauje u spasilakom pothvatu, koristimo dalje opisane tehnike. Kada panine reakcije popuste, prelazi se na tehnike lepanja.
Mornarska tehnika
Unesreeni se nalazi u lenom poloaju. Spasioc je u bonom poloaju, te obuhvaa svojom desnom rukom njegove obje nadlaktice u predjelu lea. Svojim laktom pritie unesreenog, te ga moe korigirati u odnosu na svoj poloaj (slika 262).
Slika 262.
Dijagonalna tehnika
Unesreeni se nalazi u lenom poloaju. Spasioc je u bonom poloaju, svojom desnom rukom prima unesreenog dijagonalno preko ramena za prsa (slika 263).
Slika 263.
Tehnika po Flaigu
Koristimo ovu metodu kod izrazito agresivnih utopljenika. Zahvat je vrlo stabilan, te se pomou njega dobro kontrolira unesreenog. Primjerice: desnom rukom primamo njegovu lijevu ruku, te ju povlaimo prema njegovom desnom ramenu. Svojom lijevom rukom primamo njegovu bradu, te je drimo unazad (slika 264).
Slika 264.
RAZVEZIVANJE ZAHVATIMA
Ovdje se radi o metodi koju valja izbjegavati u stvarnoj situaciji. Iz tog razloga zapamtite nekoliko savjeta, kojima moete izbjei zahvate. Zapamtite mjesto nesree, uzmite orijentire Za spaavanje koristite pomona sredstva Pripazite na strujanje vode Priite utopljeniku iskljuivo s lea Priekajte dok se utopljenik nije umirio Zahvati utopljenika ugroavaju ivot spasiocu, stoga ih izbjegavajte! Doe li do zahvata iz bilo kojeg razloga, sljedeim metodama si moemo pomoi.
Rjeavanje davljenja odostraga (slike 265 i 266)

a) Naglo podignite ramena, b) Okrenite glavu u desnu stranu, c) Uhvatite svojom desnom rukom lijevu ruku utopljenika: po mogunosti vrsto stisnite njegovu aku, vai prsti su u njegovom dlanu, d) Gurnite svojom lijevom rukom lakat utopljenika prema gore. Va palac je s unutarnje strane lakta, e) Stavite lakat utopljenika pod kut. Gurajte odozdo kako bi si napravili mjesta za prolaz, f) Prebacite njegovu ruku preko svoje glave, te zaronite ispod nje, g) Sada se nalazite iza utopljenika. I dalje drite njegovu lijevu ruku. Vuete svojom desnom rukom njegov dlan prema ramenu, h) Zavrni zahvat po Flaigu kojim lepamo utopljenika do obale. Svojom lijevom rukom putate lakat utopljenika te njome obuhvaate njegovu bradu.
Slika 265.
Slika 266.
Rjeavanje davljenja sprijeda (slika 267)

Naglo podignite ramena, pokuajte zaroniti. Okrenite glavu i tijelo u desnu stranu, van iz zahvata. Istovremeno uhvatite svojom desnom rukom njegovu lijevu ruku. Podignite svoj lakat dovoljno visoko, kako bi vrsto zgrabili aku utopljenika. Nadalje rotirajte svoje tijelo u zadanom pravcu svojom lijevom rukom obuhvatite lijevi lakat utopljenika, te ga podignite. Okreite se dalje u lijevu stranu. Odguravajte napadaevu bradu Zaronite ispod ruke utopljenika, te ga dovedite u leni poloaj. Nastavlja se zahvat po Flaigu.
Slika 267.
Rjeavanje obuhvata tijela odostraga (slika 268)

a) Savijte se u leni poloaj
b)
Slika 268.
Prihvatite donju ruku utopljenika te svojom slobodnom rukom pritisnite nadlakticu prihvaene ruke. Okrenite i odmaknite ruku utopljenika od sebe. c) Prihvatite lakat utopljenika s vanjske strane te ga podignite. Slijedi zahvat po Flaigu, (vidi sliku 266 - g) i h)
Rjeavanje obuhvata tijela sprijeda (slika 269)

Slika 269. Prebacite svoju teinu na napadaevu Pritisnite svojom desnom rukom bradu utopljenika. Prsti su isprueni ispod nosa, palac je ispod brade. c) Zabacite glavu utopljenika nazad u vodu. Kada utopljenik popusti sa pritiskom svojom lijevom rukom uhvatite njegov desni dlan. d) Sada pustite bradu i uhvatite desnom rukom njegov lakat. e) Polugom podignite njegovu ruku, sve dok ispod ruke ne zaronite. Zadnji zahvat je po Flaigu, (vidi sliku 266 - g) i h)
a) b)
Rjeavanje obuhvata vrata odostraga (slika 270)

a) Naglo podignite ramena. Prebacite teinu unazad na utopljenika (napadaa pritisnite u vodu) b) Ve poznatom polugom prihvatite donju ruku utopljenika. Okrenite glavu na tu stranu, na kojoj ste prihvatili ruku utopljenika. c) Podiite ruku utopljenika preko svoje glave, istovremeno zaronite ispod ruke. Nastavlja se zahvat po Flaigu, (vidi sliku 266 - g) i h)
Rjeavanje obuhvata vrata sprijeda (slika

271) a) Naglo podignite ramena b) Svojom desnom rukom dohvatite izvana oko utopljenika njegovu bradu. Va palac je ispod njegove brade, a prsti su isprueni ispod njegovog nosa. c) Prihvatite svojom lijevom rukom, desnu utopljenika. Podignite svoj lijevi lakat ruku dovoljno visoko, tako da svojim prstima prihvatite
Slika 271.
Slika 270.
njegov dlan. d) Okreite se dalje u lijevu stranu. Odguravajte napadaevu bradu e) Zaronite ispod ruke utopljenika, te ga dovedite u leni poloaj Nastavlja se zahvat po Flaigu, (vidi sliku 266 - g) i h)
TEHNIKE VAENJA
Primjena razliitih tehnika uvjetovana je konfiguracijom obale, te konkretnom situacijom. Kod obala s pristupanom pliinom utopljenika vuemo na sljedei nain:
Slika 272.
Unesreenog smo doveli do pliine, te ga stavljamo u sjedei poloaj. Postavljamo njegovu ruku na nain da podlaktica i nadlaktica ine pravi kut. Svojom lijevom rukom pridrava njegovu podlakticu, a desnom hvata odostraga, izmeu tijela i nadlaktice, njegovu podlakticu (slike 272 i 273).
Kada su dva spasioca, drugi dri noge unesreenome.
Slika 275.
Kod strmih obala s ljestvama

Spasioc okree unesreenog leima prema ljestvama On prima rukohvat ispod pazuha unesreenog.Kako bi sprijeili pad unesreenoga stavljamo Slika 273. svoje koljeno izmeu njegovih nogu. Spasioc mora zaroniti kako bi unesreenog pozicionirao na svoje rame. Spasioc se cijelo vrijeme dri za rukohvat. U tom poloaju idu gore po ljestvama, sve dok stranjica unesreenog ne doe do ruba bazena, mola ili sl. Spasioc se pribliuje ljestvama kako bi spustio unesreenog u sjedei poloaj. Jednom rukom prima potiljak unesreenog, kako bi sprijeio njegov pad. Drugom rukom se slui za daljnje uspinjanje. Kada dostigne gornju preku, polae unesreenog oprezno u leei poloaj (slika 275).
Slika 274.
Vaenje utopljenika na trbuh

Spasioc stavlja svoju lijevu ruku na lijevu ruku utopljenika. Spasioc se Podie iz bazena. Spasioc klei na rubu bazena, svojom lijevom rukom hvata desni zglob unesreenoga. Spasioc potaplja unesreenoga 2 do 3 puta pod vodu te koristei tu silu, zamahom izvlai unesreenoga. Okree ga u leei poloaj te poinje s oivljavanjem (slika 276).
Slika 276.
Slika 277.
Vaenje utopljenika na lea

Spasioc stavlja lijevu ruku unesreenog na rub bazena. Svoju lijevu ruku stavlja na njegovu, te tako pridrava unesreenog. Iskae iz vode. Spasioc klei na rubu bazena te svojom desnom izvlai desnu ruku unesreenog. Spasioc prekrii ruke unesreenom, te ga potaplja kako bi imao potrebni zamah da izvue unesreenog iz vode. Vadi ga van, ujedno ga okreui leima prema sebi. Posjeda ga na rub bazena, te ga sputa oprezno na lea. Poinje s oivljavanjem (slika 277).
Vaenje utopljenika u dvoje

Spasioc koji je lepao utopljenika dodaje drugom spasiocu ruke utopljenika, te podmee svoja lea, pomou kojih spasioc na obali izvlai utopljenika (slika 278). Koriten izvor: Prirunik spaavanja na vodi Wasserrettung DLRG Skripte DLRG-a Preveo i prilagodio: Kristian Frljak
Slika 278.
DODATAK I
OSTALO JESTIVO I KORISNO BILJE
uvarkua
Jarebika
Ljupac
Medvjei dlan
Lavanda
Mjehurica
Planinska rua
Ribizla
Borove iglice
Gospim plat
Crni sljez
ubar
Perin
Korijander
Papar crni
Papar bijeli
afran Cimet
Bosiljak
Rumarin
Kumin
Jagoda
Karanfili
Klini
Mauran Lovor Breza
Malina
Vanilija - cvijet Vanilija
Timijan
Mravinac
Lipa
Bor
DODATAK II
OSTALO OTROVNO BILJE
Obina paprat (Dryopteris filix mas) Nalazimo je u umama i uz umske potoke. Podanak sadrava tvari od kojih je najznaajniji fluoroglucin iji derivati, nakon prethodne stimulacije, uzrokuju oduzetost sredinjeg ivanog sustava i glatke muskulature. Osobito paralizira glatko miije trakavice. Simptomi su munina, povraanje, grevi u trbuhu, proljevi, krvava mokraa, oteenje jetre, utica, vrtoglavica, omamljenost, esto i prolazna ili trajna sljepoa zbog oteenja mrenice i onog ivca. Smrt nastaje zbog paralize rada srca i disanja. Smrtonosna doza je oko 20 g ekstrakta. Prognoza otrovanja je ozbiljna, osobito zbog oteenja vida. Tisa (Taxus baccata) Raste u umama, a esto se uzgaja u vrtovima i na grobljima. Peroralno konzumiranje (na usta) lia, sjemenki i slatkastih crvenih bobica uzrokuje estoku upalu sluznice eluca i crijeva s povraanjem, proljevima i grevima te oteenjem bubrega. Smrt nastupa zbog paralize rada srca i prestanka disanja pri dozi od 50-100 g lia. Tuja (Thuja occidentalis L.) Obino se sadi u perivojima i na grobljima. kodljivi su vrci s liem, a simptomi su isti kao i kod prethodno opisane somine.
Tuja Tisa
Vodeni kozlac
Bijela emerika
Mrazovac
Ljulj (Lolium temulentum) Raste na vlanim poljima, esto i meu usjevima kao korov. U sjemenkama sadri otrov koji djeluje centralno, paralitiki te uzrokuje zbunjenost, smetnje vida i sluha, smetnje harmonine suradnje miia pri pokretima i motoriku paralizu, snizuje tjelesnu temperaturu i iri zjenice oka. Smrt nastupa u komi zbog paralize disanja. Otrovanje nastaje obino branom koje je zagaeno sjemenkama ljulja ili vakanjem trave. Vodeni kozlac (Calla palustris) Cvate u travnju i svibnju i daje plodove arkocrvene boje. Nalazimo ga uz potoke i u movarama. Kod nas je pronaen samo u Jasenakom polju. Svjea biljka sadri u svim dijelovima, a osobito u podanku, tvar slinu aroinu zbog ega su simptomi trovanja isti kao i kod kozlaca. Osuena biljka nije kodljiva. Jednaku otrovnost imaju i drugi kozlaci kao Dracunculus vulgaris, Arum italicum te ukrasne biljke Caladium bicolor, Caladium poccile, Dieffenbachia sequina i druge vrste koje potjeu iz tropskih krajeva. Bijela emerika (Veratrum album) Cvate u srpnju i kolovozu i raste na movarnim livadama. Biljka u svim dijelovima, a osobito u podanku sadri tvar koja periferno nakon podraaja uzrokuje paralizu ivanih okonina. Praak podanka emerike na sluznici nosa uzrokuje snaan podraaj uz jako kihanje. Srce biva oteeno izravnim uinkom i putem krvnog sustava. Smrt nastaje nakon pada tjelesne temperature i kolapsa krvnog optoka te paralize disanja.
Mrazovac (Colchicum autumnale) Cvate u rujnu i listopadu. Raste na vlanim livadama. Biljka u svim dijelovima, a posebice u sjemenkama sadri mitotini i kapilarni otrov koji jako oteuje krvne ile. Po isteku 2-5 sati nakon konzumacije biljke dolazi do upale sluznice eluca i crijeva s povraanjem, muninom i vodenastim proljevima. Karakteristino je grebanje u grlu i smetnje pri gutanju, a tome se kasnije pridruuju grevi u trbuhu, bolni nagoni na stolicu, krvava i smanjena mokraa, prolazno pomuenje svijesti, osjeaj tekog disanja, plavilo ekstremnih dijelova tijela te smanjenje pulsa. Smrt obino nastaje u roku 2-3 dana uz uuvanu svijest, a nakon greva i zbog paralize disanja. Smrtonosna doza iznosi oko 60 g lia ili 10 g sjemenaka. Uljivac (Delphinium stophysagria L.) Cvate u srpnju i lipnju. Rasprostranjena je u Sredozemlju i uzgaja se kao ukrasna biljka. Biljka sadri, osobito u sjemenkama, slabiji otrov. U narodu se ova biljka koristila kao sredstvo protiv uiju. Prognoza otrovanja je povoljna.
Uljivac
Vuji korijen (Actaea spicata L.) Cvate u svibnju i lipnju, a raste u vlanim planinskim umama. Plodovi su sjajne crne bobice koje se lako mogu zamijeniti borovnicama. Uzrokuju estoku upalu probavnog trakta, prolazno pomuenje svijesti i osjeaj tekog disanja, a na koi stvaraju mjehure. Prognoza otrovanja je dobra. Petrov kri (Paris quadrifolia L.) Cvate u svibnju i lipnju. Raste u vlanim listopadnim umama meu grmljem. Biljka u svim dijelovima, a posebice u podanku i plodu koji je kuglasta sona, crnomodra boba, sadrava otrovne tvari. Otrovanja nastaju veinom kod djece nakon uitka mesnatih boba koje nalikuju na borovnice. Simptomi su munina, povraanje, grevi u trbuhu, proljevi, bolni nagoni na stolicu, vrtoglavica, glavobolja te jako suenje zjenica. Prognoza otrovanja je povoljna. Gorki badem (Prunus amigdalus Stovkes var. amara) Cvate od veljae do travnja i u junoj Europi se esto uzgaja u vinogradima. U sjemenkama gorki badem sadri tetne tvari koje svojom razgradnjom i dozom od 50 g sjemenaka (50-60 sjemenaka) mogu uzrokovati smrt.
Kermes, Alkermes Salamunov peat urica Gorki badem
Kukolj
Salamunov peat (Polygonatium officinale) Cvate u svibnju i lipnju. Raste u svijetlim i suhim umama meu grmljem. Otrovanje nastaje jedenjem crnomodrih plodova uz sliku upale sluznice eluca i crijeva. Prognoza otrovanja je ozbiljna. urica (Convallaria majalis L.) Svi dijelovi biljke sadre otrovne tvari. Otrovanje nastaje obino uivanjem crvenih kuglastih plodia. Obina kiselica (Rumex acetosa L.) Cvate u svibnju, lipnju i drugi puta u kolovozu. Raste na vlanim livadama esto u velikoj koliini. Uivanjem svjeeg lia iji sok sadri oksalnu kiselinu dolazi do vezivanja iona kalcija u krvi zbog ega nastaje, nakon resorpcije, teko oteenje srca i sredinjeg ivanog sustava kao i smanjenje sposobnosti zgruavanja krvi. Poto se na taj nain uneena oksalna kiselina u organizmu ne razgrauje, moe doi i do zaepljenosti bubrenih kanala. Smrtonosna otrovanja nastaju osobito u djece koja vau vee koliine kiselkastog lia, a simptomi su povraanje, krvavi proljevi, grevi skeletnih
miia, puls je nizak i neredovit, a krvni tlak smanjen. Smrt nastupa u komi zbog centralne paralize i zatajenja krvnog optoka, a moe nastupiti i poslije zbog oteenja bubrega. Prognoza otrovanja je vrlo teka. Oksalnu kiselinu sadre i druge biljke, ali u manjim koncentracijama. Posebno toksikoloko znaenje imaju zeja soca Oxalis acetosella L. i neke vrste rabarbare koje se uzgajaju kao povre i ukrasne biljke. Rheum rhaponticum L., Rheum undulatum, pinat Spinacia oleracea L. i rajica Lycopersicum esculentum Miller sadre takoer oksalnu kiselinu. Osobe sa smanjenom funkcijom bubrega su posebice ugroene. Kermes, Alkermes (Phytolacca decandra L.) Biljka sadri crvenu boju, kariofilno crvenilo te se koristi za bojenje tkanina, katkada vina i poslastica. Otrovanje nastaje obino uivanjem crvenih sonih plodova koji imaju oblik deseteropregraene bobe. Simptomi su povraanje, munina, krvavi proljevi, nepravilan puls, plavilo ekstremnih dijelova tijela te proirenje zjenica. Kukolj (Agrostemma githago L.) Cvate u lipnju i srpnju, a raste kao korov u itu. Otrovnu tvar sadri u svim svojim dijelovima, a najvie u crnim sjemenkama. Otrovanja kukoljem bila su nekada esta preko brana i otrovne tvari su se pri peenju kruha samo djelomice unitavale. U dananje vrijeme, od kada se ito isti poljoprivrednim strojevima, nestalo je i trovanje kukoljem. Simptomi trovanja su grebanje u grlu, slinjenje, povraanje, proljevi i grevi u trbuhu. Nakon resorpcije nastaje vrtoglavica, nemir i grevi te mekan i jako ubrzan puls. Smrt nastaje zbog paralize disanja. umarica (Anemone nemorosa L.), Jetrenka (Anemone hepatica L.), Sas (Anemone pulsatilla L.) Cvate od proljea do jeseni, a raste u listopadnim umama, ikarama i na tratinama. umarica ima bijele, Jetrenka modre, a sas svjetlo-ljubiaste cvjetove. Sadre otrovnu tvar anemonol u svim svojim dijelovima.
Sas Bijela loza Zlatica
umarica
Jetrenka
Gorocvijet
uti bagrem, Zanovjet (Cytisus laburnum L.) Cvate u svibnju i lipnju, rasprostranjen je u junoj Europi i uglavnom se uzgaja u vrtovima. Svi dijelovi biljke, osobito zrele sjemenke, sadre tvar koja djeluje slinu nikotinu. Otrovanja nastaju jedenjem sjemenaka (dvije sjemenke ve djeluju toksino), vakanjem granica i korijenja koje imaju okus slatkog korijena, te zamjenom cvijeta utog bagrema cvijetom akacije. Mlijeko koza koje su pojele vee koliine lia i cvjetova utog bagrema takoer je otrovno, dok one same podnose uti bagrem, kao i duhan, bez znakova trovanja. Simptomi trovanja nalikuju trovanju duhanom. Katkada nastaje zbunjenost i grevi skeletnih miia sa kratkotrajnom ukoenou. Smrt nastaje paralizom disanja u roku od 10 do 24 sata, a ponekad i nakon nekoliko dana. Prognoza otrovanja je ozbiljna.
Zlatica (Ranunculus acer L.), Ljuti (Ranunculus sceleratus L.), slina Zlatici, Kolovrc ili otrovnica (Ranunculus thora L.) Cvatu od proljea do jeseni i rastu na suhim i vlanim livadama i panjacima. Sve one takoer sadre otrov anemonol.
Ljuti
Bijela loza (Clematis vitalba L.) Cvate od lipnja do rujna. Biljka sadri otrovni anemonol koji djeluje lokalno te nakon resorpcije prvo stimulira, a zatim paralizira sredinji ivani sustav. Svjee biljke uzrokuju crvenilo na koi, otekline, mjehure i ireve. Peroralno uzrokuju arenje u Kolovrc drijelu, slinjenje, estoku upalu sluznice eluca i crijeva, povraanje, proljeve, greve u trbuhu, krvavu mokrau i upalu bubrega, a nakon toga vrtoglavicu i greve. Pri suenju biljaka anemonol se razgrauje u neotrovne tvari i kiseline. Smrt pri trovanju nastupa u roku od 1 do 2 dana zbog zatajenja rada srca i disanja. Gorocvijet (Adonis vernalis L.) Svi dijelovi biljke sadre otrovnu srano-aktivnu tvar. Pakujac (Aquilegia vulgaris L.) Cvate u lipnju i srpnju, a raste u svijetlim listopadnim umama. Neke od podvrsta biljaka uzgajaju se i u vrtovima kao ukrasne biljke. Svi dijelovi biljke sadre otrovnu tvar koja sisanjem ili vakanjem cvjetova uzrokuje omamljenost, suenje zjenica, plavilo ekstremnih dijelova tijela, osjeaj lupanja srca i proljeve. Jedi (Aconitum napellus L.) Cvate od lipnja do kolovoza, a raste u svijetlim umama. esto se uzgaja i kao ukrasna biljka. U svim svojim dijelovima, a posebice u gomoljastom korijenu sadri otrovne tvari koje su izuzetno djelotvorne (otrovna doza 1 mg, smrtonosna doza 4-5 mg). Uzrokuje paralizu sredinjeg ivanog sustava i u davna vremena biljka se koristila za umorstva. Otrovanje esto nastaje zabunom, zamjenom gomoljem od celera ili crne rotkve. Simptomi otrovanja nastaju u roku od pola sata od uivanja biljke i sastoje se od munine, slinjenja, povraanja, proljeva, odumiranja jezika i ekstremiteta, osjeaja hladnoe, oduzetosti, nepravilnog i smanjenog pulsa, osjeaja tekog disanja, smetnji vida i sluha te proirenja zjenica. Na kraju nastupa koma uz greve i pad tjelesne temperature. Smrt nastupa zatajenjem disanja i rada srca u roku od nekoliko sati. Prognoza otrovanja je vrlo ozbiljna. Sve vrste i podvrste ove biljke su otrovne. Crni kukurijek (Helleborus niger L.) Cvate od prosinca do oujka te uglavnom raste na vapnenom tlu. Zeleni kukurijek (Helleborus viridis L.), biljka slina crnom kukurijeku, Smrdljivi kukurijek (Helleborus foetidus) i ostale vrste toga roda, sadravaju u svim svojim dijelovima, a posebice u korijenu tvar koja nepovoljno djeluje na srano-krvni aparat organizma. Dolazi do nadraaja sluznica nosa i probavnog trakta. Otrovanje u najvie sluajeva dolazi zabunom ili jedenjem sjemenaka. Simptomi su grabenje u drijelu, slinjenje, munina, povraanje, proljevi, nepravilni otkucaji srca, smanjenje pulsa, osjeaj tekog disanja, vrtoglavica, smetnje vida, grevi, prolazno pomuenje svijesti, a sok svjee biljke stvara na koi mjehure. Smrt nastupa zbog paralize rada srca. Prognoza otrovanja je nepovoljna.
Pakujac
Crni kukurjek Smrdljivi kukurjek Zeleni kukurjek
Rosopas (Chelidonium majus L.) Cvate od travnja do rujna i raste uglavnom uz ograde i zidove te uz potoke. Naranasto-uti mlijeni sok biljke sadri neke tvari koje su srodne spojevima opija, dok zrele sjemeke biljke takve tvari ne sadre. Djelovanje tvari koju sadri mlijeni sok slino je morfinu i uzrokuje paralizu motornih i osjetilnih ivanih zavretaka te glatkih miia. U narodu svjei sok rosopasa slui za mazanje bradavica i pjega na koi uzrokovanih djelovanjem sunca. Sok uzet na usta uzrokuje muninu, povraanje, proljeve te krvavu mokrau. Smrt moe nastati isto kao i pri trovanju morfinom u komi zbog paralize disanja. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Sremza (Prunus padus L.) Cvate u travnju i svibnju i raste u vlanim umama, uz rijeke te se uzgaja u parkovima. Kora biljke sadri vee, a ostali dijelovi manje koliine tetnih (otrovnih) tvari. Mesnati dio plodova nije otrovan. Kod gore navedenih biljaka (gorki badem, lovorvinja i sremza) simptomi otrovanja su grebanje u grlu, slinjenje, povraanje, guenje, osjeaj straha, omamljenost, osjeaj lupanja srca te osjeaj tekog disanja. Disanje je u poetku ubrzano, a kasnije usporava, puls je slab, zjenice iroke i ukoene. Postepeno se gubi svijest. Smrt nastupa obino u roku od pola sata do 1 sat nakon prethodnih greva, guenja i isprekidanog disanja. Pri lakim otrovanjima nastaje vrtoglavica, nesvjestica i osjeaj tekog disanja veeg ili manjeg stupnja. Prognoza otrovanja je vrlo ozbiljna, ali se znatno poboljava ako disanje traje dulje vrijeme. Mali mlije (Euphorbia cyparissias L.) Cvate u travnju i svibnju i raste na sunanim pjeskovitim mjestima. Svi dijelovi biljke sadre otrovni bijeli mlijeni sok koji sadri tetne tvari, izmeu ostalih i kiseline, treslovinu, smolu i tvari bez duika. Mlijeni sok lokalno vrlo podrauje te uzrokuje estoku upalu koe uz stvaranje mjehura i ireva. Na sluznicama nastaju duboka oteenja, a osobito su ugroene oi na kojima se razvija estoka upala ronice i arenice oka. Pri uzimanju na usta nastaje arenje u drijelu, povraanje i jaki proljevi. Kasnije se javlja vrtoglavica, prolazno pomuenje svijesti, grevi, proirenje zjenica i kapilarno krvarenje. Puls je slab i neredovit, a koa blijeda i hladna. Smrt moe nastupiti nakon 2-3 dana. Sve vrste ovog roda su otrovne. Tako i Konopljica (Euphorbia lathyris L.) koja raste kao korov, Vrtni mlije (Euphorbia peplus L.) te Magarei mlije (Euphorbia esula L.) koji raste na livadama i uz putove, posebno je otrovan. Otrovne su takoer i drvenaste mlijeike (Euphorbia dendroides L. i Euphorbia spinosa L.) koje su rasprostranjene u Sredozemlju. Skoac (Ricinus communis L.) Cvate u kolovozu i rujnu te potjee iz tropske Afrike i istone Indije gdje raste kao drvo. U naim krajevima se moe uzgajati radi dobivanja masnog ricinusovog ulja ili kao ukrasna biljka. Ovalne 10-20 mm dugake sjemenke sadre vrlo otrovnu tvar ricin. Ricinusovo ulje koje se dobiva vruim cijeenjem ili ekstrakcijom sadri ricin i moe uzrokovati trovanje. Trovanje sa sjemenkama biljke razmjerno je esto kod kolske djece koja ih jedu jer ima okus nalik na ljenjak. Ve 3-6 sjemenki moe kod djece djelovati smrtonosno, a dok je to kod odraslih u koliini od 10-20 uzetih sjemenki. Simptomi otrovanja su estoko arenje u ustima koje nastaje nekoliko minuta nakon uivanja sjemenaka, zatim munina, vrtoglavica, upala sluznice eluca i crijeva sa krvavim proljevima i grevima u trbuhu, kolaps, grevi i nakon toga utica. Smrt moe nastupiti nakon nekoliko dana zbog zatajenja krvnog optoka ili kroninog zatajenja rada bubrega. Prognoza otrovanja: smrtnost iznosi oko 6 %. Mirtni sumak (Coriaria myrtifolia L.) Biljka u svim dijelovima uz treslovinu sadri i kodljive tvari koje nakon 1/4 sata uzrokuju estoke greve, jako slinjenje, povranje te proirenje zjenica. Otrovanje obino nastaje kod djece koja jedu podanak ili zamijene tamnosmee plodove biljke sa kupinama ili dudom. Smrt moe nastupiti u roku od nekoliko sati.
imir (Buxus sempervires L.) Cvate u oujku i travnju te se vrlo mnogo uzgaja u nasadima i za ivice. Listovi biljke sadre kodljive tvari koje uzrokuju povraanje i proljeve, a nakon opeg stanja uzbuenja s grevima i drhtavicom nastaju oduzetosti, kolaps i zastoj disanja. Prognoza otrovanja je dobra.
Lovorvinja
Divlja graica
imir
Lovorvinja (Prunus laurocerasus L.) Cvate u svibnju i rasprostranjena je po junoj Europi. Listovi biljke u veim koliinama, a ostali dijelovi u manjim, sadre takoer tetne (otrovne) tvari. Divlja graica (Coronilla varia L.) Cvate od srpnja do kolovoza te raste na livadama. Ova biljka kao i druge vrste toga roda sadre sranoaktivnu tvar koja uzrokuje munine, upalu sluznice eluca i crijeva te greve skeletnih miia sa kratkotrajnom ukoenou, to moe nakon nekoliko sati zavriti smru u komi. Boikovina (Ilex aquifolium L.) Cvate u svibnju i lipnju te raste u umama i ikarama. esto se uzgaja i u parkovima. arko crveni plodovi veliine graka sadre kemijski neistraen otrov koji uzrokuje povraanje i smrtonosnu upalu sluznice eluca ako se uzme 20-30 bobica. Prognoza otrovanja je ozbiljna.
Brljan Kurikovina Boikovina Likovac, Maslinica Lovorica
Kurikovina (Evonymus europaea L.) Cvate u svibnju i lipnju te raste u ivicama i na rubovima uma. Svi dijelovi biljke, a osobito kora, korijen i plodovi sadre srano-aktivni otrov koji uzrokuje povraanje, upalu sluznice eluca i crijeva, stanje karakterizirano glavoboljom, ukoenou ije, a nekad i poremeajem svijesti, smanjenje krvnog optoka, osjeaj tekog disanja, greve skeletnih miia sa ukoenou te komu. Nakon toga nastaju oteenja jetre i bubrega. Otrovanje obino nastaje kod djece uivanjem plodova, dok je kod odraslih ve 36 plodova smrtonosna doza. Likovac, Maslinica (Daphne mezereum L.) Crvenkasto-ljubiasti cvjetovi se razvijaju od veljae do oujka i to prije listova. Raste u sjenovitim umama. Otrovni su svi dijelovi biljke, a posebice kora i plodovi. Sadre otrovne tvari koje podrauju kou te izazivaju crvenilo, mjehure i gnojne male mjehurie po koi kada kora doe u dodir sa istom. Otrovanje nastaje najee kod djece kada ona uivaju crvene plodove koji nalikuju na brusnice (12 komada je
letalno). Simptomi otrovanja su grebanje i bolovi u ustima, otjecanje jezika, slinjenje, bolovi u elucu, upala sluznice eluca i crijeva, povraanje krvavih masa, grevi u trbuhu i krvavi proljevi. Kasnije dolazi do vrtoglavice, prolaznog pomuenja svijesti, poveanog pulsa, osjeaja tekog disanja, katkada greva, krvave mokrae te smrti u kolapsu. Prognoza otrovanja je vrlo ozbiljna. Lovorica (Daphne laureola L.), te Brijaica (Daphne cneorum L.), takoer uzrokuju otrovanje poput Likovca. uti jasmin (Gelsemium sempervirens Aiton) Cvate u oujku i travnju, a u Europi se uzgaja kao ukrasni grm. Biljka sadri amorfne tvari koje imaju uinak slian drogi, a uzimanjem velikih doza tinkture ili ekstrakata iste, obino je dolazilo do otrovanja i to kod djece, sisanjem cvjetova ugodna mirisa. Simptomi otrovanja su smetnje vida, proirenje zjenica, sputenost organa, dvoslike, osjeaj tekog disanja, smanjenje pulsa, smetnje harmonine suradnje miia pri pokretima, osjeaj straha, pad tjelesne temperature i grevi miia lica, grkljana i oita. Prognoza otrovanja je vrlo ozbiljna, a smrt moe nastupiti nakon nekoliko sati. Brljan (Hedera helix L.) Cvate u kolovozu i rujnu te se nalazi kao penjaica po drveu i zidovima. Crne bobe biljke sazrijevaju tek na proljee druge godine. Brljan u svim dijelovima sadri kodljive tvari. Plodovi uzrokuju, najvie kod djece, smrtonosno djelovanje s proljevima, povraanjem i grevima. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Otrovna trubeljika (Cicuta virosa L.) Cvate od lipnja do kolovoza te raste na vlanim i movarnim mjestima najvie u srednjoj i sjevernoj Europi. Biljka u svim dijelovima sadri kodljive tvari meu kojima i tipian spastiki otrov koji podrauje produljenu modinu. Ova biljka pripada najopasnijim otrovnim biljkama. Uzimanje ak jednog podanka moe usmrtiti odraslog ovjeka. Otrovanje nastaje kada se ovom biljkom zamijene zeleni dijelovi ili podanak jestivih biljaka, osobito perin, mrkva, pastrnak i iirot. Simptomi otrovanja esto nastaju ve nekoliko minuta nakon uzimanja biljke i oituju se u arenju u ustima i drijelu, munini, povraanju, grevima u trbuhu, vrtoglavici, osjeaju lupanja srca, nesvjestici, epileptinim grevima, krvavoj pjeni pred ustima, grevima miia lica i vrata te miia ije i lea i poveanom pulsu. Zjenice su iroke i ne reagiraju na svjetlo, nastaje plavilo ekstremnih dijelova tijela i hladnoa ekstremiteta. Smrt nastaje zbog paralize disanja u roku od pola sata do 10 sati. Prognoza otrovanja: 60 % smrtnosti. Bilo je sluajeva da su djeca umirala ve pri jedenju podanka. Velika kukuta (Conium maculatum L.) Cvate od lipnja do jeseni te raste na sjenovitim i vlanim mjestima uz putove i ograde. Cijela biljka sadri kodljive tvari te vrlo otrovnu tvar koniin koji nakon resorpcije sa sluznica i koe uzrokuje paralizu lene i produene modine. Smrt nastupa uslijed paralize disanja. Nadalje djeluje poput nikotina na vegetativni ivani sustav te uzrokuje paralizu motorikih ploa miia skeleta kao i umrtvljenje senzibilnih zavretaka ivaca, slino otrovu kurare. Kukuta se obino zloupotrebljavala za umorstva, a u antici je sluila kao sredstvo za smaknue zloinaca. Otrovanja esto nastaju zabunom, zamjenom zelenih dijelova kukute drugim jestivim titarkama (perin, celer, krasuljica, pastrnak) te plodova s anisom i komoraem. Simptomi otrovanja nastaju kod velikih doza ve nakon nekoliko minuta. Javljaju se arenje u ustima, oduzetost jezika, slinjenje, povraanje, proljevi, pritisak u glavi, neugodne pa ak i bolne smetnje osjeta (trnci u prstima), proirenje zjenica, smetnje vida, zatim paraliza uz istodobnu anesteziju i hladnou ekstremiteta, tekoe gutanja i govora te paraliza disanja. Svijest je obino sauvana do smrtnog ishoda. Pri tome rijetko kada nastaje psihiko uzbuenje i zbunjenost. Prognoza otrovanja je vrlo ozbiljna, smrt
nastupa nakon nekoliko sati, a pri povoljnom zavretku oboljenja mogu kroz dulje vrijeme zaostati paralize miia. Mala kukuta, Divlji perin (Aethusa cynapium L.) Cvate od lipnja do listopada te raste kao korov po njivama i vrtovima najvie u srednjoj i sjevernoj Europi. Biljka sadri otrovne tvari iste kao i velika kukuta, ali u neto manjoj koncentraciji i pomijeane sa eterinim uljem i alkaloidima. Otrovanje nastaje obino kada se biljka zamijeni sa perinom, to lake to divlji perin esto raste kao korov uz pitomi. Simptomi otrovanja su arenje u ustima, oteano gutanje, upala sluznice eluca i crijeva, povraanje, proljevi, grevi u trbuhu, grevi ostalih miia te miia lica i vrata, paraliza lene i produljene modine te proirenje zjenica. Smrt nastaje zbog paralize disanja uz uuvanu svijest. Kalina (Ligustrum vulgare L.) Cvate u srpnju i kolovozu te raste meu grmljem i u mjeovitim umama, obino na suhim i sunanim obroncima. esto se uzgaja i u parkovima te kao ivica. Plodovi su veliine graka redovito crne boje, ali postoje takoer uti, zeleni i bijeli plodovi. Oni sadre otrovne tvari te treslovinu i smolu. Biljka vrlo podrauje kou, a plodovi su bili u vie sluajeva uzrok smrti kod djece. Simptomi otrovanja su povraanje, proljevi, grevi u trbuhu te upala sluznice eluca i crijeva. Smrt obino nastaje uz greve. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Oleandar (Nerium oleander L.) Cvate od lipnja do rujna, a raste na podruju Sredozemnog mora ili se uzgaja u vrtovima kao ukrasna biljka. itava biljka, a posebice lie, sadri srano-aktivne tvari. Otrovanja su se opaala kod djece koja su vakala cvjetove ili sjemenke. Simptomi otrovanja su povraanje, nepravilan i smanjen puls, plavilo ekstremnih dijelova tijela, osjeaj tekog disanja, proirenje zjenica i grevi. Smrt nastupa u kraem vremenu, ali i u roku od nekoliko dana i to zbog paralize rada srca. Velebilje (Atropa belladonna L.), Kunjak (Datura stramonium L.) te Bunika (Hyoscyamus niger L.), slina Velebilju.
Velebilje, slina Bunika Kunjak
Bunika Crvena pustikara
Sadre u plodovima i sjemenkama otrovne tvari koje su esto bile uzrokom smrtonosnih otrovanja, osobito kod djece. Crvena pustikara (Digitalis purpurea L.), te Pustena pustikara (Digitalis lanata) i ostale vrste roda digitalis, rastu samonikle, a esto se uzgajaju i kao ukrasno bilje. Sadre, osobito u liu, srano-aktivne tvari koje mogu biti uzrokom smrtonosnih otrovanja. Smrtonosna doza iznosi 2-3 g lia. Vodeni dubaac (Gratiola officinalis L.) Cvate od lipnja do kolovoza te raste na vlanim i movarnim mjestima. Sadri tvari koje lokalno vrlo podrauju te nedjelotvorne tvari zbog ega je biljka u narodu sluila kao
Vodeni dubaac
sredstvo za proiavanje. Osim toga biljka je bila esto i uzrok otrovanja sa simptomima slinjenja, krvavih proljeva s grevima u trbuhu, povraanja, smetnji vida, nepravilnog i smanjennog pulsa, osjeaja tekog disanja, greva i kolapsa. Vodeni klobuac moe uzrokovati i upalu bubrega. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Uja zelen (Pedicularis palustris L.), te (Pedicularis silvatica L.). Kod nas rastu na movarnim livadama i u umama, a sadre kodljive tvari koje esto uzrokuju otrovanja kod ivotinja koje pasu. Debela tikvina (Bryonia alba L.) Cvate od lipnja do kolovoza te se obino penje po grmovima i ogradama. Sadri, posebice u korijenu otrovne tvari koje lokalno vrlo podrauju. Svjei sok korijena uzrokuje na koi crvenilo, bolnu upalu koe i ireve. Nakon razgradnje iz crijeva, nastaje centralna paraliza. Otrovanje esto nastaje uivanjem plodova ili primjenom kao sredstvo za izazivanje pobaaja. Simptomi otrovanja su povraanje, krvavi proljevi, munina i upala bubrega. Smrt nastupa nakon prethodnih greva zbog paralize disanja. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Pasje groe (Lonicera xylosteum L.) Cvate u svibnju i lipnju. Plodovi su arko crvene bobice, sline ribizlu. Raste uz ivice i na rubu uma, a esto se uzgaja u vrtovima kao ukrasna biljka. Sadri gorku kodljivu tvar koja jo nije pomno istraena. Plodovi biljke su bili vie puta uzrok masovnog otrovanja kolske djece sa smrtonosnim zavretkom. Simptomi otrovanja su povraanje, krvavi proljevi, grevi u trbuhu, crvenilo lica, poveani puls, pospanost, grevi i kolaps, a smrt nastupa u dubokoj komi zbog paralize disanja. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Crveni plodovi i drugih vrsta roda Lonicera bili su uzrokom otrovanja djece sa letalnim zavretkom. ibikovina (Viburnum opulus L.) Cvate u svibnju i lipnju te raste uz rubove uma i potoka, a uzgaja se i u parkovima. arko crveni plodii sadre kodljive tvari izmeu kojih i smolastu gorku tvar koja uzrokuje povraanje, proljeve te estoku upalu sluznice eluca i crijeva koja moe smrtonosno zavriti. Prognoza otrovanja je ozbiljna. Divlja salata (Lactuca virosa L.) Cvate u srpnju i kolovozu te raste na sunanim obroncima uz puteve i oranice. Biljka sadri mlijeni sok koji je osuen nekada u medicini, a jo uvijek u narodu, sluio kod astme i hripavca. Meutim zabiljeena su otrovanja pri uivanju lia biljke umjesto salate. Simptomi otrovanja su znojenje, usporeno disanje, poveani puls, proirenje zjenica, vrtoglavica, smetnje harmonine suradnje miia pri pokretima, smetnje vida i sluha, uzbuenje te smrt zbog paralize rada srca. Zeja salata (Lactuca scariola L.) Jednako je otrovna kao i Divlja salata.
ODATAK III
OSTALE JESTIVE GLJIVE
KRASNICE
Glinasta krasnica
uvjetno jestiva
Jestiva krasnica
Ljubiastozelena krasnica
Maslinasta krasnica
uvjetno jestiva
ampinjoni
Modrolisna krasnica
Movarna krasnica
uvjetno jestiva
Zatna krasnica
OSTALE GLJIVE
Hrapava ljuskavica
Kostanjevka
ljivovaa
Zlataa livadna Presnac Kostanjevica
Bablje uho
Mednjaa
Sunanica
kripavac
OSTALE OTROVNE GLJIVE

Sumnjive kao otrovne
Pocrnjela vlanica (Hygrocybe nigrescens)
Stoasta vlanica (Hygrocybe cenica)
Rotkvasta ljemovka (Mycena pura)
Otrovne
Lilasta debelonoka Otrovna peurka Korjenasta peurka Ispucala Ljubiasta krunaica radicatus) Obina sumporaa (Agaricus Rotkvasta bljedunjavka(Cortinarius (Agaricus krumpiraa (Sarcosphaera eximia) (Hypholoma xantodherma) (Hebeloma sinapizans) traganus) (Scleroderma fasciculare) aurantium)
Siva ljuskava peurka (Agaricus placomyces)
Otrovna branjaa (Clitocybe dealbata)
irokolisna korjenjaa (Oudemansiella platyphylla)
Obina uvijaa (Paxillus involutus)
Zavodnica
(Omphalotus olearius)
umska bljuvara
Smrdljiva krasnica, smrdaa

(Russula foetens)
Osjetljiva uvijaa (Paxillus involutus)
Velika modanica (Maublancomyces gigas)
uta pupavka (Amanita citrina)
Rogata modanica (Gyromitra infula)
Golemi hrak (Gyromitra gigas)
Ruiasta ljemovka (Mycena rosea)
Crna puhara (Mycenastraum corium)
Bradaviasta krumpiraa (Scleroderma verrucosum)
ablja kruoliska (Tricholoma bufonium)
Sivkasta kruoliska (Tricholoma gausapatum)
Smrtno opasne
Crvenjaa (Cortinarius orellanus)
Prelijepa koprenka Obrubljena patuljica (Cortinarius speciossismus) Cjepaa Sumporasta koprenka (Galerina marginata) Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu. (Inocybe corydalina) (Cortinarius sulfurinus)
Repolika cjepaa (Inocybe napipes)
Kutrava cjepaa (Inocybe obscura)
Niska rudoliska (Entoloma rhodopolium)
DODATAK IV
JESTIVE IVOTINJE U MORU I NA OTOCIMA
Vlasulja
Veliki rak
Kozica
Jastog
Hlap
Zezavac
kamp
Ogrc
Priljepak
Volak
Vretenjae
Kunjka
Dagnja
aka
Sranka
Periska
Ladinka
Kuica
Kuna
Zelena aba
Prstac
Sipa
Lignja
Hobotnica
Muzgavac
Jeinac
Trp
Dupin
Morska kornjaa
Galeb
igra
Ronac
Vranac
Blavor
Grka anara
DODATAK V
OTROVNE I OPASNE IVOTINJE U MORU I NA OTOCIMA
Meduza
Morski pauk
karpina
Murina
atulje
korpion
Morski golubovi
Crna udovica
Mrav
Osa
Pela
Strljen
Poskok
Bumbar
Borov prelac
Gusjenica borovog prelca
Riovka
Stonoga
DODATAK VI
JESTIVE IVOTINJE (DIVLJA I DOMAE IVOTINJE)
Jazavac
Tekunica
Guter zelemba
Krava
Vinogradski pu
Bjelouka
Jelen
Vukovi
Zec
Srna
Lisica
Je
Divokoza
Divlja svinja
Vjeverica
Puh
Hrak
Kornjaa
aba
Skakavac
Mravlje liinke
Medvjed
Ris
Kozorog
Orao
Jastreb
Tetrijeb
Sova
Jarebica
Prepelica
Divlja guska
Divlja patka
Grlica
Jelen lopatar
Muflon
Ruevac
Droplja
dral
Labud
ljuka
Fazan
DODATAK VII
SLATKOVODNE RIBE
Amur
Bodorka
Grge
Deverika
Karas
Krkua
Jegulja
Klen
Linjak
Lipljan
Mrena
Pastrvski grge
Patuljasti somi
Podust
Potona pastrva
aran
Smu
Som
tuka
Uklija
LITERATURA
Skripta Boravak u prirodi, izvod iz prirunika Saveza izviaa RH Mirko Perovi, skripta Prehrana u prirodi John Wiseman The SAS survival handbook, Harvill an imprint of Harper Collins Publishers Medicinska enciklopedija - dopunski svezak, Zagreb MCMLXXIV Ljubia Grli Encikolpedija samoniklog jestivog bilja, drugo izdanje, August Cesarec, Zagreb, 1990. Dr. edomil ili umske zeljaste biljke, prvo izdanje, kolska knjiga, Zagreb, 1977. Bogdan Tratnik i prof. dr. Zlata Stropnik Najee gljive naih krajeva, Mladinska knjiga, Ljubljana, 1986. Josip Gelener i Jasenka Gelener Atlas ljekovitog bilja, Prosvjeta, Zagreb, 1991.

SAS Survival Handbook

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

SAS Survival Handbook

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

The SAS survival handbook - John Wiseman / Prijevod i nadopuna Milan ekada

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Bljeskalice (signalne rakete)

Pribor za pripravljanje napitaka

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

SUOAVANJE SA KRIZNM SITUACIJAMA

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Kako sauvati tjelesne funkcije

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sakupljanje rose i kie

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

ivotinje kao znak vode

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Kondenzacija pomou sunca

Voda iz leda i snijega

Voda iz morskog leda

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Dobivanje vode od ivotinja

Gdje postavljati zamke

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

iane zamke u obliku ome

Uporaba jednostavne iane zamke

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Napete iane zamke

Opruna elastina zamka

iana zamke sa mamcem

Napeta opruna zamka

etverostruka iana zamka sa mamcem

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Dvostruka opruna zamka

Zamka sa mamcem i otputajuom polugom

Opruna trapezna zamka

Opruna zamka sa zaobljenom polugom

Zamka sa podijem ( platformom )

Opruna zamka sa mamcem

Zamke s opasnim teretom

Zamka s opasnim teretom i otputajuom polugom

Zamka sa mamcem i polugom

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Zamka s opasnim teretom

Zamka s opasnim teretom i iljcima

Opruna zamka sa iljcima

Vodoravno postavljena zamka

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Zamka sa iljcima i mamcem

Jama s omom i mamcem

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Zamke za ptice Mree

Zamka u obliku koare

Zamka s otpusnom polugom i mreom

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Pravilo lova divljih ivotinja 1.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.

Sva prava ove epublikacije su pridrana. Samo za internu upotrebu.