JEZINA RAZNOLIKOST SVIJETA R.

Matasovi

- postoji apsolutna, genetska i tipoloka raznolikost - APSOLUTNA ukupan broj jezika koji se govore na nekom teritoriju - na Zemlji se govori oko 6000 jezika, a svaka dva tjedna izumire po jedan jezik - u Europi se govori samo oko 4% jezika, u obje Amerike oko 15%, u Africi oko 30% a u Aziji, Oceaniji i Australiji oko 50%, pri emu samo na Papuu Novu Gvineju i Indoneziju otpada oko 25% jezika svijeta - podruje najvee raznolikosti na svijetu je podruje Vanuatu, gdje 150.000 ljudi govori ak 105 jezika 81km2 po jeziku. - GENETSKA broj jezinih porodica koje postoje na nekom podruju, Europa je primjer kontinenta male genetske raznolikosti - na njem se govore jezici triju porodica indoeuropske, uralske i izolirani baskijski jezik - TIPOLOKA jezici se meusobno razlikuju, no nisu svi jezici meusobno podjednako razliiti tipoloka se raznolikost oituje u broju relevantnih strukturalnih obiljeja po kojima se jezici toga podruja razlikuju s tim da lingvisti nisu na istu TO je to relevantno strukturalno obiljeje, jesu li to naglasci, gramatiki rod, opreka izmeu svrenih i nesvrenih glagola itd.

BIOLOKE I DRUTVENE PRETPOSTAVKE JEZINE RAZNOLIKOSTI - Matasovi smatra da samo postojanje jezika nije nita izuzetno, da je bilo neminovno da se dogodi te da je jedini nain da se obrani teza da je ljudski jezik izuzetan bio potreban dokaz da je upravo jezik odgovoran za naa postignua kojima se moemo podiiti pred drugim ivotinjama sposobnost neobuzdanog zagaivanja okolia, skladanje glazbenih djela poput Mie Kovaa, konstrukciju atomske bombe i sl. - no tada M. postavlja pitanje zato ne postoji samo jedan jezik? jer ako je uspjena jezina komunikacija uzdigla ljude iznad ivotinja, jedan bi univerzalan jezik bio jo uspjenije sredstvo komunikacije nego tisue i tisue jezika koji su postojali kroz povijest - i jezino je ponaanje evoluiralo tijekom povijesti vrste pripadnicima vrste koji su mutacijama stekli jezinu sposobnost osiguralo je adoptivnu prednost pred onima koji tu sposobnost nisu imali ti koji su imali tu oiglednu adoptivnu prednost preivjeli su i proirili svoje gene na budua pokoljenja to se naravno dogodilo i zato jer je onima koji su razvili tu sposobnost ona bila korisna u najbliem krugu, za razmjenu informacija - M. smatra da je jezina raznolikost bila inilac koji je nosio evolucijsku prednost pripadnicima ljudske vrste - jezik je jedino obiljeje kulture koje se ne moe oponaati ako nedostaje genetika predispozicja za razvitak jezine sposobnosti

- u nekom zamiljenom scenariju, skupina A (koja koristi jezik) stei e adoptivnu prednost nad skupinama koje jezika nemaju, ne samo zato to im je lake loviti peinske medvjede, dijeliti upute o izradi koplja ili razmjenjivati informacije o izvorima hrane, ve i zato to su oni, odnosno njihovi geni, za razliku od svojih evolucijskih suparnika, razvili kulturni pokazatelj za koji postoji genetika predispozicija, pa se ne moe krivotvoriti - veliina neokorteksa izravno je bila povezana s veliinom zajednica u kojima je dotina vrsta primata ivjela do poveanja neokorteksa dolo je uslijed poveanja potrebe za snalaenjem u sve veim drutvenim skupinama - pogledi o tome koji je od hominida prvi ovladao jezikom meu paleoantropolozima i evolucijskim psiholozima se jako razlikuju: Leakey smatra da su homo erectusi govorili prije jedan i pol milijun godina, a Corballis da je pravi, govorni jezik usporediv s dananjim nastao prije 50.000 god. Drugi pak smatraju da su se neuroloki uvjeti za razvitak jezine sposobnosti razvili ve kod homo habilisa pred 2,5 mil. god. - postoje etiri preduvjeta razvitka jezine sposobnosti: 1. moralo je doi do neurofiziolokih promjena koje su omoguile precizno upravljanje govornim organima, svjesnu kontrolu disanja prilikom govora, proizvodnju zvuka podesnog za iskoritavanje u govoru itd. 2. postojanje gramatike koja je preduvjet slaganju reenica i smislene i ekonomine komunikacije 3. sposobnost metaforizacije 4. sposobnost socijalnog uenja pomou njega pripadnici ljudske vrste ue jedni od drugih to nije samo puka imitacija, to je stavljanje u perspektivu pojedinca od kojega se ui, njegove namjere, ciljeva, stanja - M. tvrdi da je svaka ljudska jedinka genetiki predisponirana za usvajanje jezika kojemu je izloena tijekom primarne socijalizacije a ne bilo kojeg jezika, ili jezika openito, no priznaje da se jo ne zna kako dolazi do razlikovanja genetiki uvjetovanih obrazaca ponaanja, odnosno zato je genetski uvjetovan nastanak razliitih jezika - postoji neka vrsta uroene sklonosti prema usvajanju jednoga jezinog sustava te razlikovanje tog sustava od svih ostalih francuskom dojenetu starom mjesec dana puta se snimka francuskog jezika i nekog drugog vei interes pokazuje kada se puta snimka francuskog. Ako se pusti francuski unatrag, tako da se gubi ritam i intonacija, rezultat bude isti kao kod sluanja stranog jezika

EVOLUCIJA I FUNKCIJA JEZIKA - postoji nekoliko teorija o nastanku jezika 1. teorija KONTINUITETA jezik se nije mogao razviti ni iz eg, jer priroda ne ini skokove, nije dolo do 'skoka' izmeu ivotinjskih sustava komunikacije do ljudskog govora - neki autori smatraju da se govor razvio iz sustava gestikulacije, neke vrste znakovnog govora - jedan autor smatra da je jezik nastao kao zamjena timarenju koje je meu primatima temeljno sredstvo odravanja drutvenih odnosa te da su zajednice postale prevelike da bi se mogle odravati iskljuivo timarenjem te je nastala potreba za ekonominijim i efikasnijim sredstvom drutvenog povezivanja 2. teorija DISKONTINUITETA ivotinje jednostavno nemaju jezinu sposobnost te se ona nije ni mogla razviti kontinuirano to je problem s teorijom kontinuiteta. - stoga neki istraivai smatraju da je jezik nastao sluajno, nekom udotvornom genetskom mutacijom koja je dovela do nastanka modernog jezika - ponekad vrste razvijaju jedinstvena obiljeja mogue je da se to desilo s jezikom - Chomsky tvrdi da jezik nema evolucijskog izvora: on predstavlja bioloki i evolucijski novum do kojega je dolo tek s pojavom ovjeka; neuroloku pozadinu razvitku jezine sposobnosti treba traiti u reorganizaciji strukture mozga 3. INTEGRATIVNE teorije smatraju da su se ljudske kognitivne moi razvile kao cjelina, te da se jezina sposobnost ne moe izdvojiti od ostalih 4. SEPARATIVNE teorije istiu da se jezina sposobnost razlikuje od svih drugih ljudskih kognitivnih sposobnosti, te da nema razloga za vjerovanje da je ona nastala zajedno s njima i kao posljedica njihova razitka - dokaz tome jest specifian jezini poremeaj (specific language impairment), genetski poremeaj gdje ljudi prosjene inteligencije nisu u stanju svladati/nauiti jezik; s druge strane postoji Williamsov sindrom gdje ljudi ispodprosjene inteligencije (oko 50) mogu savreno dobro nauiti jezik, ak imaju vjetine poput pamenja novih rijei glavne pretpostavke nastanka jezika: nastao je za razgovaranje, ne za dovikivanje pripadnicima ljudske vrste slui pri manipulaciji i koordinaciji drutvenih odnosa a ne pri spoznaji svijeta ili aktivnostima potrebnim za fiziko preivljavanje na djetetov izgovor presudan utjecaj vri okolina odnosno idiom vrnjaka s kojima odrasta, vie nego idiom roditelja, dakle slui kao sredstvo socijalizacije

GRANICE JEZINE RAZNOLIKOSTI - razlike meu jezicima nisu rezultat sluajnosti ve duboke, uroene i genetski naslijeene ljudske potrebe da efikasnu komunikaciju ogranie na zajednicu pojedinaca za koje postoji velika vjerojatnost da meusobno dijele velik postotak genetskog materijala - meutim, postoje granice do kojih se jezici mogu meusobno razlikovati; postoji utvren popis obiljeja koja predstavljaju nune elemente svakoga ljudskog jezika

- jezina sposobnost moe se podijeliti na: a) pragmatiku komunikacija je usmjerena prema namjerama, vjerovanjima i znanju sugovornika b) fonologiju vokalizacije su strukturirane pomou ogranienog broja glasovnih elemenata koje nizanjem u vremenu mogu izraziti znaenje c) semantiku te su vokalizacije skup uputa sugovorniku pomou kojih on moe konstruirati neki kognitivni sadraj, odnosno znaenje d) sintaksu - svaki je sadraj konstruiran na nain da prestavlja neki hijerarhijski sustav jezinih jedinica u kojem postoje zakonitosti i pravila

NEKE INJENICE VEZANE UZ JEZIK - minimalni mogui broj samoglasnika u jeziku je samo dva, takav sustav je izuzetno rijedak i ima ga abhaski jezik koji se govori na Kavkazu - najmanji broj suglasnika ima markiski, austronezijski jezik koji se govori na Markiskom Otoju: ima samo sedam suglasnika: p k h m n w i ? (glotalni zatvor) - postoji vie kandidata za jezik s najveim brojem suglasnika: jedan je nedavno izumrli ubihski jezik koji je imao 78 suglasnika i samo dva samoglasnika - na Kavkazu se govori jezik s najveim brojem samoglasnika: eenski koji ih ima 33

RAZVITAK JEZINE RAZNOLIKOSTI Kako se jezici mijenjaju? - drutveni uvjeti koji usporavaju brzinu jezinih promjena su, primjerice, puristike jezine politike koje se provode u nekim dravama a koje smanjuju broj posuenica koje bi inae ule u slubene jezike u tim dravama a utjecaj pisanoga standardnoga jezika moe potaknuti pismene ljude da se neko vrijeme suzdre od prihvaanja jezinih novotvorina - meutim, od oko 6000 jezika na svijetu, tek oko dvjestotinjak ima iza sebe dravnu silu koja moe propisivati ljudima kako moraju govoriti, a golema veina jezika se uope ne pie - bez takvih uplitanja, jezine su promjene nezadrive - one obuhvaaju sve razine jezine organizacije: fonetsku i fonoloku, putem glasovnih promjena, morfoloku, putem gramatikalizacije leksikih morfema, sintaktiku, putem promjene reda rijei ili semantiku putem promjene znaenja Modeli genetske srodnosti: ako izmeu podruja A i B postoje znatne prirodne prepreke, poput planiniskoga lanca, razlike izmeu podruja A i B gomilat e se sve do trenutka kada ljudi iz jednog podruja vie nee moi komunicirati s ljudima iz drugog nastat e dva jezika na teritoriju gdje se ranije govorio samo jedan tako se svaki jezik moe podijeliti u novi i rezultat je genealoko stablo

- granice do kojih su se proirile pojedine jezine promjene nazivamo izoglosama - kada se razliite izoglose poklapaju ili okupljaju u svenjeve, imamo jasan sluaj razliitih jezika koji su se razvili iz zajednikog prajezika: takvi se svenjevi obino poklapaju s prirodnim preprekama ili politikim granicama meu skupinama govornika nekog prajezika - postoji i dijalektski kontinuum gdje se izoglose ne spajaju u svenjeve ve je podjela na jezike potomke odreena politikim razlozima: odustnost prirodnih prepreka i neprekidno mijenjanje granica meu njemakim dravama tijekom srednjeg vijeka dovelo je do toga da su se jezine promjene irile iz razliitih izvora i do posve razliitih granica tako da meu rubnim govorima nema meusobne razumljivosti, no susjedni se idiomi jedva primjetno pretapaju jedan u drugi izmeu tih rubova

- to se tie praslavenskog jezika da su govornici praslavenskoga ostali teritorijalno ogranieni tako da su se jezine promjene nastavile iriti po itavu teritoriju na kojem se taj jezik govorio, danas ne bismo imali petnaestak slavenskih jezika ve jedan ouvan, premda promijenjen, praslavenski jezik - jo jedan vaan inilac koji odreuje broj jezika koji e nastati na nekom podruju je ekoloki rizik: podruja malenog ekolokog rizika dijelovi su svijeta gdje je mogue proizvoditi hranu tijekom cijele godine, a nije velika ni mogunost neoekivanih klimatskih zbivanja koja bi onemoguila proizvodnju hrane kada ljudi ive u takvim podrujima, nemaju potrebu za irenjem svog jezika ili prihvaanja tueg jer nemaju potrebu kretanja van granica tog podruja: takva su podruja podruja najvee jezine raznolikosti na svijetu, kao na primjer Papua Nova Gvineja tamo obino ive male zajednice koje, zbog neugroenosti procesa proizvodnje hrane, nemaju potrebu za komunikacijom s vanjskim svijetom - s druge strane, na mjestima velikog ekolokog rizika, poput Afrike, stoari moraju prelaziti velike udaljenosti da bi napasli i napojili stoku, te stvaraju iroku mreu rodbinskih i prijateljskih odnosa da se, u trenucima potrebe, na njih mogu osloniti: to podrazumijeva i jezino sporazumijevanje, to znai manju jezinu raznolikost na velikom prostoru

- M. smatra da su gramatiki najkompliciraniji jezici svijeta mali jezici s manje od milijun govornika jer kada se jezina zajednica proiri, jezine promjene prirodno tee pojednostavljivanju gramatike strukture i eliminaciji neobinih ili nefunkcionalnih obiljeja - to se posuenica tie broj posuenica u nekim jezicima moe biti i vei od broja naslijeenih rijei - 72% hrvatskoga rjenika sastoji se od posuenica, samo 28% je naslijeeno pravocrtnim razvitkom od indoeuropskoga preko praslavenskoga

makroaree su velika podruja, ponekad podudarna s itavim kontinentima, na kojima se neke

jezine pojave susreu ee nego to to moe biti sluajno mogue je da je uzrok tome irenje jezinih porodica koje su predneolitskom razdoblju bile u intenzivnim jezinim dodirima na znatno manjem teritoriju