Professional Documents
Culture Documents
Drveni Brodovi I Brodogradnja U Drvu
Drveni Brodovi I Brodogradnja U Drvu
BRODOVI OD DRVETA
Kazalo: str.
DRVENI BROD NACIONALNO KULTURNO DOBRO EMH - Europska organizacija za ouvanje tradicionalnih brodova BROD KAO POMORSKA BATINA U HRVATSKOJ PROJEKTI ZA OUVANJE HRVATSKE POMORSKE BATINE PRIJEDLOZI UDRUGA BRODARA Popis izvora koritenih materijala 2 3 7 8 23 24
Zbog ovako velikog znaaja tradicionalnih brodova Europske komisije je u svojem zakonodavstvu predvidjela mogunost da se odravanje ovakvih brodova i ulaganje u njih oslobodi od obveze plaanja poreza na podruju zemalja lanica Europske Unije. U svim zemljama lanicama EMH organizacije prisutna je sustavna i opsena briga za nacionalnu pomorsku tradiciju, protkana kroz sve slojeve drutva i institucija kolstva, muzeja, vlasti. Kao posljedica takvog djelovanja zabiljeen je znaajan napredak u ouvanju pomorske batine, ali i tendencija zadravanja izvorne brodske forme.
Ovakav organizirani pristup omoguio je naravno daleko kvalitetnije ouvanje tradicionalnih brodova, ali i cjelokupne materijalne i nematerijalne pomorske batine te jaanje privrede i kulture u nevjerojatno velikom broju segmenata koji se isprepliu oko tradicionalnog broda (brodogradnja, proizvodnja brodske opreme, brodske odjee i obue, turizam, ugostiteljstvo, kolstvo, muzeji, suveniri, knjige, ). Sve su ove zemlje lanice EMH organizacije shvatile da nije samo brod kulturna batina ve i svaki njegov lan posade, a pogotovo svaki njegov graditelj. Bez tih ljudi, njihovog znanja i vjetina ne moe se sva ta kulturna batina i sve to nasljee niti manifestirati, a jo manje prenijeti na nova pokoljenja. Bez graditelja ne moe nastati brod. Brod ne moe niti opstati bez graditelja. Iz toga razloga se sa posebnom panjom gleda na brodogradilita drvenih brodova, ukljuuje ih se u kolovanje mladih narataja, imaju status etno muzeja. Jedan od mnogobrojnih je primjer nizozemskog brodogradilita Batavia u Lelystadu. kver Batavia je brodogradilite specijalizirano za rekonstrukcije brodova iz Zlatnog doba koji su bili vaan dio Nizozemske pomorske povijesti. Ta je batina nestala zbog svog ogranienog ivotnog vijeka, ili je potonula na dno mora. U kveru u Leystadu zapoela je 1985. godine rekonstrukcija broda Batavia iz 17. stoljea i trajala je deset godina. Nakon to je brod Batavia sagraen zapoeo je drugi projekt rekonstrukcije ratnog broda De 7 Provincin, takoer iz 17. stoljea. Gradnja ove replike spada u jedan od najveih i najizazovnijih povijesnih brodograditeljskih projekata u svijetu. Struna reintegracija i radno iskustvo na projektima izgradnje tih brodova,
BRODOVI OD DRVETA PRIJEDLOZI ZA OUVANJE KULTURNE BATINE 4
igra vanu ulogu u ivotima dugotrajno nezaposlenih osoba za koje su, tijekom vremena i zbog raznih razloga zapoljavanje na tritu rada postalo teko izvedivo. Tako se nalo kvalitetno rjeenje za nedostatak adekvatnih radnih mjesta, za reintegraciju bivih zatvorenika na uvjetnoj slobodi, ljudi lijeenih od droge i alkoholizma. U 25 godina preko 600 ljudi uspjeno su reintegrirani u drutvenu zajednicu, mnogi su nali stalno zaposlenje, a neki od njih su se usvojivi tehnike i vjetine drvene brodogradnje potpuno osamostalili i otvorili vlastite obrte i kverove. Osim kroz brigu za rad kver uspjeno funkcionira i kao izlobeno-edukativni prostor za kolsku djecu i posjetitelje. Stotine ljudi dnevno posjeti kver, to donosi prihod samo od ulaznica u visini od preko 500.000 EUR.
brod Batavia u istoimenom kveru u Nizozemskoj Kao takva brodogradilita drvenih brodova uvijek dobiva prednost u svim prostornim planovima ureenja nad turistikim vezovima, marinama i plaama. Za nas je vjerojatno najinteresantniji primjer Estonija, mala drava koja se zadnja prikljuila EMH organizaciji. Tradicionalni brodovi u toj Baltikoj zemlji zbog sustavne su nebrige Sovjetskog saveza gotovo potpuno izezli. Angairanje vladinih tijela i suradnja sa EMH organizacijom poluila je ogroman uspjeh u spaavanju nekoliko preostalih brodova, ali i na izradi replika. Tako je u sklopu jednog projekta jedrilica Paula duine 12 m sa jarbolom visine 15m sagraena novcem iz PHARE programa. Za nae pojmove jedrilica Paula je jednostavne gradnje i s kulturno povijesnog stanovita beznaajna (bilo koji na drveni brod je prema njoj tehnoloko remek-djelo), meutim sam projekt revitalizacije drvene brodogradnje imao je odluujuu ulogu kod financiranja putem PHARE programa.
BRODOVI OD DRVETA PRIJEDLOZI ZA OUVANJE KULTURNE BATINE 5
Drugim rijeima, da je bilo vie sluha i inicijative u Hrvatskoj, odavno smo ve mogli iz sredstava PHARE programa izgraditi replike svih naih povijesnih brodova: batane, guca, gajete, pasare, falkue, bracere, trabakula, peliga, tilca, liburne, galije, galijuna, koke, karake, karavele, nave, brika, brigantina, , ovako se za njih rijetko gdje moe saznati iz siromane literature o naem pomorstvu, koje se nekada mjerilo sa pomorskim velesilama srednjeg vijeka kao to su panjolska, Portugal, Francuska i Engleska. Za razliku od Europskih zemalja koje imaju bogatu tisuljetnu pomorsku tradiciju, Amerika pomorska tradicija uglavnom se svodi na brodove za prijevoz robova. Ali i tu se na vrlo pragmatian nain pristupilo zatiti povijesne i kulturne pomorske batine. Jedan od primjera kako se to jednostavno radi je Rezolucija 1159 doneena na 110. kongresu 29.04.2008. kojom se 153 godina starom brodu USS Constellation iz Baltimora odaje priznanje za povijesni i edukacijski znaaj. Time su se fondaciji koja se brine o ouvanju tog broda otvorila sva vrata amerikih institucija i zagarantirala sva potrebna financijska i materijalna pomo.
S druge strane, Italija nije aktivna u EMH i zanimljivo je stoga stanje tradicionalnih brodova. U klasi najzastupljenijeg trgovakog broda zadnjih tri stoljea Italija ima samo dva sauvana trabakula: Nuovo Trionfo (1929) 1. 2. Matin Faliero (Rimini, 1899) ukljuilo se talijansko Ministarstvo kulture i omoguilo obnovu trabakula u Riminiju .
BRODOVI OD DRVETA PRIJEDLOZI ZA OUVANJE KULTURNE BATINE 6
Obrazovni svijet Latinskog idra Iskustvo s nasilno ukinutom kolom uenika u privredi u Murteru pokazalo je od kolike je vanosti kola bila za mjesto i susjedna naselja. Nacrt programa za pokretanje nove strukovne kole ve je izraen i on se naslanja, kako na tradiciju bive kole, tako i na realne potrebe za drvenim brodovima, bili oni tradicionalni ili novi. Nastavni program kole nee se moi temeljiti samo na izobrazbi tradicionalnih kalafata, jer to nije realno. On e biti otvoren za sve morske i pomorske djelatnosti koje se vezuju na nau tradiciju i tradiciju Mediterana. On mora uvaiti sva suvremena dostignua i tehnologije u obrazovanju mladih za vrijeme koje dolazi. Osim redovitog obrazovnog programa, ova e se kola svojim sekundarnim programima (ljetnim radionicama i specijaliziranim teajevima), programski i prostorno otvoriti prema itavom Jadranu, Mediteranu i svijetu.
kveri za novo vrijeme Prekomorski posjed i njegovo opsluivanje brodom, definirali su odavno urbanistiki lik Murtera i Betine. Za siguran boravak trebalo je izgraditi mule, a za gradnju i popravak bezbrojna istezalita i kvere. Prva organizirana drvena brodogradnja zapoela je u Betini u 18. stoljeu. Danas su Betina i Murter rijetke toke na Jadranu gdje se svi kverovi jo nisu ugasili. Ideja je projekta Latinsko idro da u okviru budue kole i buduega razumijevanja mora ovi kverovi oive i postanu mjesta edukacije, centri za prenoenje praktinih znanja i vjetina. Zbog toga preostali kverovi trebaju dobiti status financiranih etno radionica od nacionalnog interesa, jer e njihovim nestankom nestati i jedan od najvanijih segmenata hrvatskog nacionalnog identiteta. Isto tako, preostalim kalafatima treba odrediti status dravnih slubenika - uvara nacionalne batine.
Novi turizam s Latinskim idrom Osobiti je cilj Latinskog idra afirmacija izvornih vrijednosti akvatorija i arhipelaga kojim je ono vladalo. Danas je ovaj akvatorij postao sveto mjesto na karti jadranskog nautikog turizma. No, od silne navale brodova, na se brod u njemu potpuno izgubio. Jo gore, sve ono na to je on bio vezan i za to je sluio postalo je nevano, odbaeno. Moe li starinska u crno obojana gajeta s latinskim idrom konkurirati suvremenim jahtama? Jasno - ne moe. Dodajmo - i ne treba! Danas postoje na svijetu golemi broj pojedinaca koji hrle prema egzotinim i neotkrivenim odreditima, u potrazi za drugaijim odmorom, najee u suradnji s lokalnim stanovnitvom i njegovim tradicionalnim djelatnostima. Murter i Betina sa svojom flotom starih i novih brodova, sa svojim golemim i ratrkanim posjedom, predstavljaju izabrano mjesto takvog turizma. Ovaj turizam ukljuuje sve posebnosti ovoga kraja: karakteristian brod i sve ono to se s njim moe initi, jedinstvene porte po Kornatima i kojima, masline i ovce. Ovaj, da tako kaemo, teaki turizam ne ovisi ni o godinjim dobima, ni o temperaturnim razlikama, ni o kategoriziranim sobama, jer se za njega odluuju oni kojima ljetni turistiki standardni na znai nita ili malo.
Duhovni svijet Latinskog idra Program Latinsko idro kao kulturni stoer podrazumijeva dvije skupine poslova: ouvanje od zatiranja onoga to je bilo i afirmaciju, u suvremenim uvjetima, onoga to se eli postii. Golemo nasljee o brodu iako u propadanju jo uvijek nije zaboravljeno. Cilj je da se ono objedini i prezentira u nizu medijski razliitih prezentacija. Ova bi prezentacija obuhvatila (i ve obuhvaa) sve to smo sauvali i to o sebi znamo: od rjenika lokalnog govora do popisa brodskih termina, od imena, prezimena i nadimaka do imena otoka uvala i brodova, od puke prognoze vremena do anegdota i vjerskih sveanosti vezanih uz brod i more, a iji su simboli sveta mjesta naih mornara-teaka: Gospe o' Gradine i Gospe o' Tarca. Uzor u ovom polju ne trebamo traiti, On postoji. To je projekt Ars halieutica.
10
2. GAJETA FALKUA
Gajeta falkua Comeza-Lisboa replika je povijesnog tipa ribarskog broda iz Komie na otoku Visu. Duga je 9 m, iroka 2.55 m (bez falaka). Ima latinsko jedro i flok ukupne povrine 90 m2 Sagraena je na temelju dugogodinjeg istraivanja grupe istraivaa kulturne ustanove ARS HALIEUTICA, a prema projektnoj dokumentaciji prof. dr. Velimira Salamona u trogirskom brodogradilitu, kalafata: Toni Bakia 1997godine. Porinuta je u more na Dan svetoga Nikole 6. prosinca 1997. U Brestu, Francuskoj, od 11. do 17. srpnja 2008, na najveem svjetskom festivalu mora i mornara, Hrvatska je imala status specijalno poaenog gosta, zbog gajete falkue koja je 2000. bila izabrana meu deset najzanimljivijih tradicionalnih barki svijeta.
11
3. CONDURA CROATICA
Condure po obliku spadaju u uske brodove te su se vjerojatno koristile kao brze veslarice u ratne svrhe, a mogle su u sluaju pogodnog vjetra dignuti i koristiti jedro. Arheolog dr. Zdenko Brusi iz Zadra pronaao je i dokumentirao 1966. godine ostatke dvaju brodova u luci grada Nina. Radio-karbonskom analizom C14 brodovi su datirani u 11. stoljee. Ostaci ovih brodova izvaeni su iz mora 1974. i prenijeti u Zadar na desalinizaciju i konzervaciju da bi potom bili izloeni u arheolokoj zbirci u Ninu. Povodom Svjetske izlobe EXPO 98 u Lisabonu sagraene su dvije replike. S obzirom da ostaci brodova odgovaraju veliinom kondurama koje spominje car Porfirogenet kada govori o hrvatskoj mornarici, dr. Zdenko Brusi nazvao je ovaj tip broda condura croatica. Brodovi su duine 7-8 m, raeni klasinim nainom s rebrima i oplatom spojenom drvenim i eljeznim avlima. Condure po obliku spadaju u uske brodove te su se vjerojatno koristile kao brze veslarice u ratne svrhe, a mogle su u sluaju pogodnog vjetra dignuti i koristiti jedro. Kada nisu bile u upotrebi, izvlaile bi se krmom na kopno, te su uvijek mogle biti spremne za ratni pohod ili su se pak s opremom mogle koristiti za ribolov, odnosno za prijevoz tereta.
12
4.
BRACERA
Bracera ili brazzera bila je tipino tradicionalno plovilo Jadrana koje se moglo susresti uz cijelu dalmatinsku i istarsku obalu sve do zaljeva Venecije. Ekoloka udruga Dupinov san iz Zagreba u sklopu svog programa pokrenula je rekonstrukciju tradicionalne dalmatinske bracere prema projektnoj dokumentaciji i zamisli prof. dr. Velimira Salamona. Braceru Gospa od mora sagradio je brodograditelj iz Betine Mile Jadrei u svom kveru. Bracera Gospa od mora otvoren je brod, duljine 9,75 m, irine 3,53 m, s gazom 1,06m te jarbolom dugim 10 m. Ova vrsta i vrlo pokretljiva brodica bila je napose prikladna za trgovinu i komunikaciju meu mnogobrojnim otocima Jadrana kao i izmeu njegovih susjednih obala. Tijekom 19. i 20. stoljea bracera je u Dalmaciji bila jednojarbolni jedrenjak na dva kraja (otre krme i pramca), s karakteristinom zaobljenom pramanom statvom. U Istri se naziv bracera koristio i za dvojarbolne jedrenjake trupa vrlo slinog dalmatinskim bracerama. Postoje barem dvije teorije o podrijetlu naziva bracere. Prema nekim naziv bracera i druge njegove lokalne varijante kao brazzera, brasera, bracijera, izveden je iz injenice da brod za pogon koristi vesla, odnosno miinu snagu ruku (tal. forza di braccia). Budui da bracere nisu bile jedine brodice s runim upravljanjem, smatra se da joj naziv dolazi od imena otoka Braa.
13
5. LEUT
Leut je bio barka vrlo iroke uporabe. Rasprostranjen je bio po cijelom Jadranu no i diljem Sredozemlja. Najee je sluio za ribarenje i obalni teretni promet. Leut je sluio u ribolovu plave ribe tratom - mreom potegaom. Na krmi je nosio tratu te bi u pogodnom trenutku kad se riba skupi privuena svjetlom najprije iskrcalo nekoliko lanova posade na jednu stranu vale, potom bi leut opasao uvalu tratom i iskrcao nekoliko lanova posade na drugu stranu uvale. Ribarska druina s jednog i drugog kraja uvale vukla bi mreu prema obali, a kad bi mreu stegli, krajeve bi mree prenijeli na leut na koji bi potom druina poela presipati riba iz stegnute sake mree u unutranjost broda. Leut Slobodna Dalmacija najstariji je brod kojim je Hrvatska nastupila u Brestu (napravljen je u Koruli 1894.godine).
14
6. TRABAKUL
Trabakul, takoer trabakula, je jadranski teretni jedrenjak slian braceri; javlja se u 18. stoljeu; obla je trupa, pramana statva svijena unatrag zavrava duguljastom jabukom; paluba slijedi oblik obodnice i ima vrlo izraen preluk; najvei dio brodskog prostora zauzima skladite (veliko grotlo u sredini); u pramanom dijelu je nastamba, na krmi kuica s kormilarnicom, kabinom i kuhinjom; veliko i udobno kormilo; duljina do 30 m, irina do 6 m, teretni gaz 2 m; dva jarbola, sona jedra (prvotno oglavno i sono jedro, dugi kosnik s prekama); od 1920. ima i dizelski motor; za sobom redovito tegli pomoni amac. Talijanski trabakul ima vei obluk, okomitu krmenu statvu i krae kormilo; obodnica na krmi prelazi u nisku ogradu izgraenu od stupia. Tvrdi se da je trabakul ilirsko-dalmatinsko-venecijanski tip trgovakog broda. Dugo je vremena bila okosnica obalne plovidbe.
Trabakul Branimir
Trabakul Larus
15
7. DUBROVAKI GALIJUN (engl. galleon, fran. Galion, tal. Galeone, galione) Galijun je ratni i trgovaki brod na jedra iz 16. i 17. st. i jedan od najcjenjenijih hrvatskih brodova u svijetu. Razviem je prijelazni tip izmeu galijice (galeasa) i linijskog broda. Prvotni galijuni (prvenstveno kao ratni brodovi) imali su dvije palube, na provi (pramcu) katel, te na krmi kasar. Blizu rila (koji je preitak od galije i galijice) na provi nalazila se zvir (pulena, bestion). Pramac a caracca odrao se ponegdje i do 1590. godine. Glavne karakteristike jedrilja i oblika su strmi kosnik, tri jarbola (s okruglim koevima), pod kosnikom posrtno jedro, prednji i glavni jarbol krinih jedara (prvenjaa i konjaa), krmeni jarbol jednog latinskog jedra. Naoruanje galijuna inili su topovi (njih 5-7 veeg kalibra), isti broj lakih topova na gornjoj palubi, te 4 manja topia (bokovi katela i kasara). Galijuni su se u XVII. stoljeu uestalo gradili bez pramanog katela, a linijski brodovi su dobili u nasljee upravo tadanji pramac galijuna. Dubrovaki i panjolski galijuni bili su najuveniji. Galijun je (uopeno) bio neka vrsta vee galije. Ponekad je imao i do 300 lanova posade, a potpunim izraajem nastupa nakon ieznua galije. Dubrovani su gradili galijune i na domaim i na tuim brodogradilitima na svoj poseban dubrovaki nain. Dubrovaki su galijuni obino bili trojarbolni, imali su karakteristina vrataca za topovske cijevi-otvore na bokovima broda; Dubrovani ih nisu raskono ukraavali, a veliina dubrovakog galijuna dosezala je i preko tisuu tona. Po nekim, podrijetlo naziva "galijun" je "tamno" ili "mrano". Prvotno se nalazi u engleskoj uporabi 1529. godine, a izgleda da su prvi brodovi galijunskog tipa graeni u panjolskoj. Galijun je (p)ostao snano oruje vanjske politike u razdoblju od 1540.-1650. godine. Pitanje galijuna nastalo je "progresivnom mutacijom karake XIV. stoljea" kao "odgovor na osnovne specifikacije broda XVI. stoljea". Neki od posljednjih velikih galijuna porinuti su u panjolskoj krajem XVII. stoljea. Male, srednje i velike galijune imali su i Bokelji: mali (1-10 vagona nosivosti; plovidba po Jadranskom i Jonskom moru), srednji (10-20 vagona; Mediteran); veliki (20-40 vagona; oceanska plovidba). Postojali su i mali galijuni (u Dubrovniku zvani galijuniima) kojih je npr. preko 80 imala u XVII. stoljeu Dubrovaka Republika.
m/b TIRENA
16
8. KARAKA najvei dubrovaki trgovaki jedrenjak Tipovi jedrenjaa zvanih karake, graene na dubrovakim brodogradilitima u razdoblju od XV. do poetka XVII st., pripadaju najveim trgovakim brodovima na svijetu u to doba. Karake su prevozile skupi teret. Imale su i naoruanje do 40 topova, za obranu od gusara. Dominikanski samostan u Dubrovniku uva najvredniji uzorak dubrovake karake iz 15. stoljea. Posade su bile do 140 ljudi. Dubrovaka karaka imala je tri jarbola, od kojih je srednji najvii. On ima dva krina jedra. Jarbol na pramcu ima krino jedro, a na krmi latinsko jedro. Jedra su bila teka i podizala su se uz pomo runog vitla. Glavni jarbol nosio je dubrovaki stijeg s likom sv. Vlaha koji se vijori na krunitu njegova koa. U sredinjem prostoru karake, bio je strop sa slikama tadanjih slikarskih majstora. Na nekim su postojale kovake i stolarske radionice, zdenac s vodom i vrtom, ak i nastambe za svinje, kokoi i kunie. Karaka je krajem 16. stoljea poboljana, pa je mogla prevesti i do 1000 vojnika i 900 tona tereta. Dubrovani su u gradnji karaka bili vrlo strpljivi i vrhunski majstori, koristili su najkvalitetnije drvo. Karakama su putovali i do Velike Britanije i SAD-a. Razlog plovidbe Dubrovana u Englesku, a time i brodograevnog razvitka karake, bila je neuobiajeno visoka dobit. Nova karaka kotala je 5.000 6.000 dukata. Ve prvim putovanjem mogla su se pokriti gotovo sva ulaganja u novi brod. Hidrografskim, oceanografskim i hidrometeorolokim obiljejima puta do Engleske jedino su mogle udovoljiti karake. Visoka kvaliteta izrade i veliina bijahu osnovna obiljeja po kojima su se razlikovale od drugih, te s pravom nazivale dubrovake karake. Trgovina s Engleskom u drugoj polovici 16. stoljea slabi i istodobno nastupa kriza dubrovakog pomorstva uvjetovana razliitim imbenicima. Tako karaka ima sve manje i svoje mjesto s vremenom ustupa drugom brodovlju, ali iskustva u njihovoj gradnji ostaju vrijedna ostavtina za budunost. U djelima Williama Shakespearea, "Mletaki trgovac" i "Ukroena goropadnica" spominje se rije "argosy" koja znai dubrovaka karaka.
17
U Hrvatskoj postoji nekoliko razliitih brodova napravljenih ili preureenih po uzoru na dubrovaku karaku. Sve su to privatni projekti pojedinaca, redom entuzijasta i zaljubljenika u more te su svi u funkciji nautikog turizma.
m/b LAV
m/b PAA
18
9. Ostali drveni brodovi Svi ovi preostali i oni nespomenuti drveni brodovi moda nisu slubeno dijelom nekog projekta, ali su svakako dio nae kulturno-povijesne batine. Neki su vie ili manje autentini, ovisno o tome koliko su prilagoeni masovnom turizmu. Bez obzira na njihovo sadanje odstupanje od izvornog oblika, dok god je broda, drveta i znanja naih kalafata oni se uvijek mogu vratiti u svoje izvorno stanje. Pitanje je samo, to onda? Neki od tih brodova su:
19
20
21
22
23
24
[Preamble] The VENICE CHARTER was created in 1964 as a statement of principles for the conservation and restoration of monuments and sites. It opens with the preamble:
Imbued with a message from the past, the historic monuments of generations of people remain
to the present day as living witnesses of their age-old traditions. People are becoming more and more conscious of the unity of human values and regard ancient monuments as a common heritage. The common responsibility to safeguard them for future generations is recognized. It is our duty to hand them on in the full richness of their authenticity. It is essential that the principles guiding the preservation and restoration of ancient buildings should be agreed and be laid down on an international basis, with each country being responsible for applying the plan within the framework of its own culture and traditions. By defining these basic principles for the first time, the ATHENS CHARTER of 1931 contributed towards the development of an extensive international movement which has assumed concrete form in national documents, in the work of ICOM and UNESCO and in the establishment by the latter of the International Centre for the Study of the Preservation and the Restoration of Cultural Property. Both Charters focus on monuments and sites ashore. Maritime heritage is not covered despite its close affinity. Therefore the 4th EMH Congress, meeting in Barcelona in 2001, resolved to adapt the VENICE CHARTER for maritime heritage in Europe, to be known as the BARCELONA CHARTER.
DEFINITIONS ARTICLE 1. The concept of maritime heritage afloat embraces the single traditional ship in which is found the evidence of a particular civilisation or significant development as well as traditional sailing, seamanship and maritime workmanship. This applies both to larger ships and to more modest craft of the past, which have acquired cultural significance with the passing of time. ARTICLE 2. The preservation, restoration and operation of traditional ships must have recourse to all the sciences, techniques and facilities, that can contribute to the study and safeguarding of the maritime heritage afloat. AIM ARTICLE 3. The intention in preserving and restoring traditional ships in operation is to safeguard them whether as works of art, as historical evidence or for perpetuating traditional skills.
PRESERVATION ARTICLE 4. It is essential for the continued survival of traditional ships in operation that they be maintained on a permanent basis.
25
ARTICLE 5. Making use of traditional ships for some socially useful purpose always facilitates their preservation. Such use is therefore desirable but it must not significantly change the exterior layout of the ship. Modifications demanded by a change of function should be kept within these limits. ARTICLE 6. A traditional ship is inseparable from the history to which it bears witness and from the waters it sailed. Therefore its homeport and area of operation ideally should be in the regions of its former usage. RESTORATION ARTICLE 7. The process of restoration is a highly specialised operation. Its aim is to preserve and reveal the aesthetic, functional, and historic value of traditional ships and is based on respect for original material and authentic documents. The restoration in any case must be preceded and accompanied by a historical study of the ship. ARTICLE 8. The restoration of traditional ships will best be accomplished by means of traditional materials and techniques. Where traditional materials or techniques prove inadequate, the consolidation of traditional ships in operation can be achieved by the use of modern materials for conservation, the efficacy of which has been shown by scientific data and proved by experience. ARTICLE 9. The restoration of a traditional ship does not require that the ship shall be restored to the original building year. Some ships have a great historical value in a later period of their former time of working. Restoration to any period should be executed only after thorough consideration of the quality of the historical and technical documentation available for the chosen period. ARTICLE 10. Obligatory navigation- and safety equipment must integrate harmoniously with the whole, but at the same time must be distinguishable from the original so that restoration does not falsify the artistic or historic evidence. ARTICLE 11. Additions cannot be allowed except in so far as they do not detract from the interesting parts of the ship, its traditional setting and the balance of its composition. ARTICLE 12. In all works of restoration there should always be precise documentation in the form of analytical and critical reports, illustrated with drawings and/or photographs and other appropriate media. Every stage of the work of dismantling, treatment, reassembly and addition of new parts, as well as technical and structural features identified during the course of the work, should be included. The BARCELONE CHARTER as adopted by the EMH Working Group 28th of September 2002 in Enkhuizen. Arne Gotved (Chairman EMH Cultural Council) Anders Berg (President EMH)
26