VI PREDAVANJE OBLIGACIONO PRAVO Napomena: Ovaj tekst ne zamjenjuje knjigu, ve slui lakem savladavanju gradiva.

Literatura: Jakov Radii, Obligaciono pravo opti deo, Nomos, Beograd, 2008.

1. Prestanak ugovora Svi obligacioni odnosi se mogu ugasiti usled odreenih zajednikih uzroka, ali ugovori imaju i svoje posebne uzroke gaenja. U posebne uzroke spadaju ponitenje, raskidanje, sluajna nemogunost ispunjenja obaveze, protek vremena i otkaz, smrt jedne ugovorne strane. 2. Raskidanje ugovora Do raskida ugovora moe doi obostranom saglasnou ili voljom samo jedne ugovorne strane, pa pream tome razlikujemo sporazumni raskid i jednostrani raskid ugovora. 2.1. Sporazumno raskidanje ugovora

Kako je ugovor djelo ugovornih strana, one su vlasne da njime raspolau, pa ga mogu izmijeniti, dopuniti ili raskinuti. Ugovor moe prestati uz saglasnost obije strane jer je tako i nastao. U rimskom pravu sporazumni raskid je bio mogu do momenta dok jedna strana ne ispuni svoju obavezu. Danas, sporazumni raskid je mogu dok god se ugovor obostrano ne ispuni. Ako su obije strane ispunile svoju obavezu, a stranke ele da ga raskinu, ovaj raskid ima drugaiji smisao to je novi ugovor u kojima ugovorne strane imaju zamijenjena mjesta. U naoj literaturi raskid nema retroaktivno dejstvo. Meutim, ipak postoji razlika u dejstvima raskida ugovora u zavisnosti od toga da li se radi o
1

kratkotrajnom ili dugotrajnom ugovoru. Ako stranke raskidaju kratkotrajni ugovor, logino bi bilo pretpostaviti da su stranke htjele da on prestane retroaktivno. A ako je raskinut dugotrajni ugovor, logino je da raskid djeluje retroaktivno. 2.2. Jednostrano raskidanje ugovora zbog neispunjenja

Rimsko pravo nije poznavalo ovaj nain raskida ugovora. Pravo raskida ugovora zbog neispunjenja (lex commissoria), koje je bilo ugovorne prirode, rimsko pravo jeste poznavalo, ali tek je u Francuskom gradjanskom zakoniku prvi put prihvaeno da kod sinalagmatikih ugovora uvijek treba podrazumijevati raskidni uslov. Jednostrani raskid se kod nas vri tako to povjerilac uputi jednostranu izjavu volje duniku. Potrebno je da se ispuni nekoliko uslova za jednostrani raskid ugovora. Potrebno je da je jedna strana vjerna ugovoru, da druga strana nije ispunila svoju obavezu, da je istekao naknadni rok za ispunjenje obaveze. Napomena: Vie o uslovima za raskid vidi knjigu. Posljedice raskida ugovora se razlikuju u zavisnosti od toga da li se radi o kratkotrajnim ili dugotrajnim ugovorima. Kod kratkotrajnih raskid djeluje retroaktivno, a kod dugotrajnih za ubudue. Stranke vie ne duguju jedna drugoj nita, a ako je jedna strana isplatila neto drugoj strani ima pravo na povraaj datog prema pravilima o pravno neosnovanom obogaenju. Takoe, neophodno je nadoknaditi pozitivni ugovorni interes.
3.

Raskidanje fiksnih ugovora

Vrijeme dospjelosti trabine po pravilu ne spade u bitne sastojke, osim kod ove vrste ugovora, jer dunik svoju obavezu mora ispuniti u tano odreenom trenutku. Fiksni karakter ugovora vidljiv je iz samog ugovora ili iz okolnosti. U teoriji se pravi razlika izmeu fiksnih ugovora u apsolutnom i relativnom smislu. Kod apsolutno fiksnih ugovora ukoliko se obaveza ne ispuni u tano odreenom trenutku naknadno ispunjenje postaje nemogue (nepravi fiksni ugovori). Kod obinih ili relativno fiksnih ugovora inidbu je mogue ispuniti naknadno. Po naem pravu do raskida dolazi po samom zakonu, ali je ugovor raskinut definitivno samo za dunika, jer ga povjerilac moe odrati na snazi ako bez odlaganja obavijesti dunika da zahtijeva ispunjenje obaveze. Od ovog trenutkaugovor gubi karakter fiksnog ugovora. 4. Ponitenje ugovora
2

Raskinuti se mogu samo pravno valjani ugovori, dok do ponitenja dolazi ako ugovor nije pravno valjan. Za ugovore koji nijesu pravno valjani obino se kae da su nevaei ugovori jer ne proizvode eljena pravna dejstva. U nepravovaljane na zakon ubraja nitave i ruljive ugovore. 5. Nitavi ugovori Osim dvije navedene vrste nepravovaljanih ugovora teorija razlikuje i nepostojee ugovore kojima nedostaje jedan od bitnih sastojaka bez kojih se ne moe ni zamisliti postojanje ugovora (potpuna poslova nesposobnost jedne strane, kad se ne potuje konstituitivna forma). Ova kategorija potie iz porodinog prava, a u obligacionom je mogue govoriti o nepostojanju ugovora, a ne o nepostojeim ugovorima. Kako su posljedice nitavih i nepostojeih ugovora iste, to praktino nema razloga za ovo razlikovanje, pa na ZOO i ne pravi ovo razlikovanje. Nitavi su oni ugovori koji nemaju zakonsku vanost i koji postoje samo prividno. Po naem zakonu nitavim se smatraju oni ugovori koji su protivni prinudnim propisima, javnom poretku i dobrm obiajima, osim ako cilj prekrenog pravila ne upuuje na drugu sankciju ili zakon ne propisuje to drugo. Osim ovog, nitavi su i ugovori iji je predmet obaveze nemogu, nedoputen, neodreen, ili neodredljiv, ugovori bz osniva ili sa nedoputenim osnovom, kao i ugovori koji nijesu sklopljeni u odgovarajuoj formi, kao i zelenaki ugovori. Razlog nitavosti se moe ticati samo dijela ili cijelog ugovora. Nitavost jedne odredbe ne povlai nitavost cijelog ugovora, ako on moe opstati bez nitave odredbe, i ako ona nije bila uslov ni ni odluujua pobuda za zakljuenje ugovora. Dakle, bitno je voditi rauna o tome ta su straneke stvarno htjele, tj. da li bi zakljuili ugovor i bez njegovog nitavog dijela. Nitav ugovor ne postaje punovaan ni kad naknadno razlog nitavosti nestane, niti postaje punovaan ako se ispune obeane obaveze. Ipak, ako je zabrana bila manjeg znaaja, a ugovor je izvren, nitavost se ne moe isticati. Ako stranke nijesu potovale obaveznu formu, ugovor se moe osnaiti ako su strane u cjelini ili u pretenom dijelu ispunle svoje obaveze, osim ako iz cilja propisane forme ne proizilazi to drugo.

Nitav ugovor se moe odrati i putem konverzije ako taj ugovor zadovljava uslove nekog drugog ugovora, taj drugi ugovor e vaiti izmeu njih. Za konverziju se moraju ispuniti odreene pretpostavke da se ugovorom postie isti ili barem slian cilj kao i prethodnim, ako bi stranke zakljuile taj ugovor das u znale za nitavost svog ugovora. Nitavost je apsolutna, jer vai naelno za i protiv svakoga. Na nitavost se osim ugovornikamogu pozivati i trea lica na iji poloaj utie nitavost. Na nitavost sud pazi po slubenoj dunosti, a pravo na isticanje nitavosti se ne gubi protekom vremena. Iako je ugovor nitav, on moe proizvesti odreene posljedice. Strana koja je prouzrokovala ntavost duna je drugoj strain naknadu tete za to to je vjerovala da je ugovor punovaan. Prema krivoj strain mogu se primijeniti i kaznene sankcije, a ako je ugovor izvren, aktiviraju se pravila o sticanju bez osnova. Iz nitavog ugovora ne nastaju punovane obaveze, ali ako su stranke ispunile svoja obeanja time je stvorena promjena u imovinskom stanju bez pravnog pokria, tj. ta inidba je bez pravnog osnova. Tada je svaka strana duna da vrati ono to je bez osnova primila. Na ZOO polazi od obostrane restitucije, ali sud moe odluiti da u cjelosti ili djelimino odbije zahtjev za restituciju nesavjesne strane i narediti da ono to je ona primila bez osnova preda optini na ijoj teritoriji ima sjedite, odnosno prebivalite. 6. Ruljivi ugovori Ruljivi ugovori nijesu pravno valjani jer imaju neki nedostatak i njihovim zakljuenjem oteuju se interesi ugovornika ili drugih odreenih lica. Ovi ugovori su potencijalno nevaei jer mogu biti poniteni. Od ruljivih ugovora treba razlikovati privremeno nevaee ugovore, koji e postati vaei kada se ispun odreeni uslov. Nedostaci koji ine ugovor ruljivim tiu se najee saglasnosti volja njegovih strana.

Odlukom o ponitenju ne ukida se in zakljuenja ugovora, ve njegove pravne posljedice. Odluka o ponitenju ima konstituitivan karakter. Zahtjev za ponitenje moe uputiti ugovorna strana u ijem je interesu ustanovljena ruljivost ugovora. Ali ona moe odluiti i da ostane pri ugovoru. Ponitenje mogu traiti i naslednici ugovorne strane, kao i trea lica ako im je to pravo u izvjesnim sluajevima priznato. Osnaenjem se otklanja nedostatak koji je ugovor inio ruljivim, i to ne samo za prolost ve i za budunost. Ponitenjem se ukida privremena vanost ugovora i to retroaktivno, smatra se da je ugovor od poetka bio nitav, da iz njega nijesu nastale pravne posledice. Ipak, stanke se mogu dogovoriti da ponitenje vai samo za budunost. Kad se ugovor poniti, obaveze koje je on proizveo ne moraju se ispunjavati. Ako je neto ve ispunjeno, moe se traiti povraaj datog, ali ako to nije mogue, duguje se naknada u novcu i to prema cijenama u vrijeme davanja naknade, odnosno donoenja sudske odluke. 7. Sluajna nemogunost ispunjenja Cilj svake obaveze je da se zadovolji neki interes povjerioev. Ako dunik nije u stanju da ispuni ono to duguje, nastaje nemogunost ispunjenja. Nemogunost ispunjenja moe biti, pravna i fizika, trajna i privremena, potpuna i djelimina. Do gaenja obaveze dolazi ipso facto, ali ne dolazi i do gaenja obligacionog odnosa, jer ako dunik ima i izvjesne sekundarne obaveze prema povjeriocu, nji duguje i dalje. Ukoliko se duguje predaja stvari odreene po rodu, ne dolazi do gaenja obaveze. 8. Protek vremena i otkaz Ukoliko je rok trajanja unaprijed odreen, obaveze prestaju istekom roka. Trajni ugovorni odnosi zakljueni aneodreeno vrijeme mogu prestati samo otkazom strana ugovornica. Otkaz se moe dati u svako doba samo ne u nevrijeme. Posljedice otkaza nastupaju nakon isteka otkaznog roka. 9. Smrt jedne strane
5

Smrt jedne strane utie na prestanak obaveze samo ako obaveza ima karakter line obaveze. Takoe obaveza e se ugasiti usled smrti jedne strane, iako nema lini karakter, u sluaju da su stranke same tako odredile.

1. PROUZROKOVANJE TETE Zakon o obligacionim odnosima izrie zabranu koenja drugome. Dakle, postoji opta pravna dunost uzdravanja od nanoenja tete. Lice koje se o ovu obavezu ogrijei poinilac tete postaje dunik njene nadoknade licu kojem je teta prouzrokovana oteenom. ovjek moe biti pozvan na odgovornost samo za one postupke kojima se kre vaee drutvene norme. Pravna odgovornost vezana je za delikte, tj. za drutveno tetna ponaanja koja su nedoputena sa stanovita prava. U zavisnosti od vrste pravne norme koja je njime prekrena razlikuju se krivini, upravni, disciplinski i graanski delikti. Ipak, svi delikti imaju neke zajednike osobine: 1) Uinioci mogu biti samo pravni subjekti; 2) Pravni delikti su samo vidljive radnje ljudi a ne njihove misli i osjeanja; 3) Svi delikti predstavljaju protivpravna ponaanja; 4) Pravni delikti su skrivljene protivpravne radnje. S obzirom na raznovrsnost pravnih delikata i pravna odgovornost se pojavljuje u vie razliitih oblika, koji imaju zajednike karakteristike. Svaka pravna odgovornost jeste prije svega sankcija utvrena za nepotovanje pravne norme. Pravnu odgovornost karakterie i drutvena osuda ponaanja delinkventa, uz koju on trpi i izvjesna liavanja zbog svog negativnog odnosa prema pravnim normama i drutvenim interesima koji su njima zatieni. 2. Ugovorna i neugovorna odgovornost Imovinska odgovornost se razdjeljuje po razliitim kriterijumima, ali je osnovna podjela na ugovornu i neugovornu odgovornost. Izmeu ove dvije vrste odgovornosti postoje i teorijske i praktine razlike.
6

Imovinska odgovornost nastaje na osnovu obaveze da se drugom ne ini teta, a ta obaveza moe biti opta ili posebna. Opta obaveza neinjenja tete je ona koju ima svaki subjekat prema svakom subjektu prava. Posebna ili relativna obavezu imaju samo odreena lica prema drugim odreenim licima. Kod njih su odreeni i dunik i povjerilac i one ine sadrinu nekog posebnog odnosa, najee ugovorne prirode. Usled povrede opte obaveze nastaje tzv. neugovorna odgovornost (vanugovorna odgovornost), tj. nastaje bez posebnog pravnog odnosa izmeu poinioca tete i oteenog prije nastanka tete.do tada meu njima postoji samo opti odnos, koji postoji izmeu svih subjekata, koji poiva na zakonskoj obavezi zabrane koenja drugome. Postavlja se pitanje, koja se sve ponaanja mogu podvesti pod pojam neugovorne protivpravne radnje? Neka prava ovo odreuju generalnom deliktnom normom, a neka prava koriste princip enumeracije delikata. Opet, ima prava koja kombinuju oba ova metoda. Ako se prekri relativna obaveza koenja dugome, nastaje ugovorna odgovornost, koja pretpostavlja postojanje ranijeg pravnog odnosa meu strankama. Ovo ne znai da treba poistovjetiti ugovornu odgovornost sa odgovornosti zbog krenja ugovorne obaveze, ve se ova shvata ire i obuhvata i pravno neosnovano obogaenje, nezvano vrenje tuih poslova, jednostrane izjave volje, pa ak i prouzrokovanje tete (kad tetnik vrei naturalnu rtestituciju poini novu tetu). Neugovorna se obino naziva i deliktna odgovornost, ali ne treba koristiti ovaj naziv jer i ugovorna odgovornost pretpostavlja deliktnu (protivpravnu) radnju, to znai da je i ona deliktna. Opet, deliktna odgovornost se obino povezuje sa krivicom, a kasnije emo govoriti o sluajevima odgovornosti za tetu bez krivice (sluajevima objektivne odgovornosti). Sa praktinog stanovita postoje znaajne razlike:
1)

Zakon o obligacionim odnosima svoje propise o neugovornoj odgovornosti locira kao lex generalis.
7

2) Neugovorna odgovornost dopire dalje od ugovorne, jer se tubom kod ugovorne ne mogu obuhvatiti druga lica.
3)

Neugovorna odgovornost se u pravu veine zemalj zasniva na dokazanoj krivici izvrioca delikta, dok ugovorna poiva na relativno pretpostavljenoj krivici.

4) Za neugovornu odgovornost je dovoljan svaki stepen krivice, dok je za ugovorna u nekim sluajevima, ograniena na tee oblike. 5) Neugovorna odgovornost moe se odnositi i na lica koja nemaju poslovnu sposobnost. 6) Kako je neugovorna odgovornost regulisana imperativnim normama, ne postoji mogunost njenog iskljuivanja ili ogranienja unaprijed. 7) Razliiti su rokovi za zastaru trabina za naknadu tete. Kod ugovorne rok poinje tei od dospjelosti obaveze, kod neugovorne od trenutka kada oteeni sazna za tetu i poinioca.
8)

Ugovorna potraivanja jesu sekundarne prirode i dolaze na mjesto neispunjene ili neuredno ispunjene ugovorne obaveze, ili usled nemogunosti ispunjenja koju je skrivio dunik. Neugovorna odgovornost podrazumijeva potpunu naknadu (stvarna teta i izmakla dobit, a nekad i afekcionu vrijednost stvari). Kod ugovorne odgovonosti obim naknade daleko je ui, osim ako je u pitanju prevara ili namjerno neispunjenje ili neispunjenje zbog krajnje nepanje, kada je dunik duan da naknadi i predvidljivu i nepredvidljivu tetu.

9)

3. Mogunost sticanja i konkurencije odgovornosti U nekim sluajevima moe doi do sticanja i ugovorne i neugovorne odgovornosti, kada dodje do povrede opte zakonske obaveze neinjenja tete i ugovorne obavezeda se ne kodi pravnim dobrima ugovora. Tada se postavlja pitanje da li oteeni moe zahtijevati nadoknadu po osnovu ugovorne ili
8

neugovorne odgovornosti. Kako su pravila ove dvije vrste odgovornosti u dobroj mjeri razliita nije svejedno koje rjeenje e biti prihvaeno. Po jednom stanovitu ostavljeno je oteenom da bira po kom osnovu e podnijeti tubu, naravno on e birati onaj koji je po njega povoljniji. Po drugom stanovitu ugovorna odgovornost je lex specialis u odnosu na vanugovornu, pa tako povjerilac ima samo pravo na zahtjev zbog krenja ugovora. Ova teorija je prihvaena u francuskom pravu. Ipak, i ovo pravo doputa podnoenje deliktne tube ako je teta izazvana namjerno ili krivinim djelom ili kad nasljednici nastradalog zahtijevaju nadoknadu tete od prevozioca. Po naem miljenju prihvatljivije je prvo gledite jer je pravno loginije.

4. Odnos gradjanske i krivine odgovornosti Istorijski gledano, krivina i graanska odgovornost gotovo da u poetku nijesu razlikovane, jer je poinilac tete prvo bio izloen mjerama privatne osvete, pa sistemu privatne kompenzacije, pa je tek onda drava preduzela na sebe ulogu odreivanja visine kompenzacije. Tada dolazi do razdvajanja kazne i naknade tete. Danas, ove dvije odgovornosti su sasvim razliite, iako mogu nastati povodom istog sluaja mogu nastati i nezavisno jedna od druge. Najvanije razlike su: 1) Krivina odgovornost pretpostavlja neko krivino djelo koje je utvreno zakonom, uz primjenu principa enumeracije, koji ne vae u graanskom pravu, tako da je domaaj graanske odgovornosti daleko vei. 2) Krivina odgovornost je uvijek posljedica neke protivpravne radnje, dok u graanskom pravu ovo nije uslov. 3) Cilj krivinopravne odgovonrosti je individualna i generalna prevencija, dok graanskopravna odgovornost ima za cilj naknadu tete. 4) Za krivinopravnu odgovornost karakteristina je individualna odgovonrost, dok u graanskom pravu postoji i odgovornost za drugoga.

5)

Krivina odgovornost se zasniva na krivici odgovornog lica, koja mora biti dokazana, dok u graanskom pravu moe se odgovarati i nezavisno od krivice dunika.

6) U krivinom pravu se odgovornost cijeni prema individualnim sposobnostima lica da bude uraunljivo, dok u graanskom pravu se primjenjuju objektivna mjerila. 7) Krivina odgovornost poga uglavnom linost odgovornog lica i samo posredno se odnosi na njegovu imovinu, dok je graanskopravna kazna iskljuivo imovinske prirode i samo se posredno moe ticati linosti dunika. 5. Osnovi i uslovi odgovornosti zbog tete Svaka nastala teta ne izaziva obavezu da se ona naknadi, jer ona pogaa onoga koga je zadesila. Pravni poredak doputa nadoknadu tete, tj. da se teta prevali na drugoga, jedino u sluaju da se njemu moe i pripisati. Ali se postavlja pitanje ta ini pravni osnov ili razlog nadoknade tete. Imovinska odgovornost u savremenom pravu poiva na vie razloga, koji se meusobno dopunjuju. Ako se nadoknada ne moe zasnovati ni na jednom od utvrenih razloga, teta ima ostati tamo gdje je i nastala. U pravnoj teoriji nema jednodunog shvatanja pravnika ta ini razlog imovinske odgovornosti. Osnove odgovornosti razumno i uopteno objanjavaju ideje krivice, stvorenog i kontrolisanog rizika i pravinosti, pa prema tome imovinska odgovornost moe biti trojaka, odgovornost zbog krivice, odgovornost zbog stvorenog i kontrolisanog rizika i odgovornost zbog pravinosti.

6. Odgovornost zbog krivice subjektivna odgovornost Krivica kao razlog odgovornosti za tetu osniva se na linom ukoru poinioca tete. Njemu se upuuje prekor to se u datoj situaciji nije ponaao onako kako je trebalo. Odgovornost za tetu moe poivati na dokazanoj ili pretpostavljenoj krivici poinioca tete kod ugovorne odgovornosti, dok prava veine zemalja pretpostavljaju vanugovornu odgovornost iskljuivo na dokazanoj krivici. Od ovog
10

pravila ima izuzetaka, u zakonicima bivih socijalistikih zemalja u koje spada i na zakon, pa i neugovorna odgovornost moe poivati na pretpostavljenoj krivici, a tetnik moe dokazivati suprotno. Podruje vaenuja ove vrste odgovornosti je veoma iroko i obuhvata sve tete koje su izazvane vlastitim radnjama, ukoliko se ne koriste opasne stvari ili ne obavljaju opasne djelatnosti. Zaposleni odgovaraju poslodavcu za tetu po osnovu krivice i onda kada koriste opasne stvari ili obavljaju opasnu djelatnost. Roditelji koji odgovaraju za maloljetnika starijeg od 7 godina, odgovaraju na osnovu krivice.

7. Odgovrnost zbog stvorenog ili kontrolisanog rizika Od sredine 19. vijeka, uveavanjem mainskog rada i modernog saobraaja, stvoren je prostor za tete koje niko nije mogao da sprijei i niko se nije mogao smatrati krivim. Tako princip krivice dolazi u sukob sa idejom pravinosti, jer rtve preputa same sebi. U ovim uslovima krivica nije mogla biti jedini osnov odgovornosti, ve je stvoren sistem odgovornosti nezavistan od krivice, sistem objektivne odgovornosti. Dakle, poinilac ne odgovara bez krivice, ve nezavisno od krivice, i ne moe dokazivati da nije kriv za nastalu tetu. Po teoriji rizika ko izvor opasnosti od tete stvara, odrava i kontrolie, mora za njega i da odgovara. Nije bitno to se obavlja djelatnost koja je pravno doputena. Iako korist od djelatnosti i opasnih stvari ima korist cijelo drutvo, najveu korist ima onaj ko stvar koristi ili obavlja djelatnost, pa po principu distributivne pravinosti, njegova je i teta. Da li je ova odgovornost prava deliktna odgovornost? Po jednom miljenju nije, jer radnja nije protivpravna, dok drugi smatraju da radnja koritenja (stvaranja rizika) nije protivpravna, ali da radnja prouzrokovanja tete jeste protivpravna, tako da se moe govoriti o deliktnoj odgovornosti. Podruje vaenja ovog vida odgovornosti razliito se ureuje. Moe biti ureeno generalnom klauzulom, pa onda sud u svakom konkretnom sluaju utvruje osobine opasne stvari ili djelatnosti. Ovom sistemu pripada i nae pravo. Druga grupa zemalja ureuje podruje vaenja ove odgovornosti principom numerous
11

clauses, po kojem zakonodavac odreuje izuzetke od odgovornosti za krivicu. Ovaj sistem se naziva jo i sistem zatvorene objektivne odgovornosti. 8. Odgovornost po osnovu pravinosti Nije lako objasniti zaseban osnov odgovornosti principom pravinosti, jer se svaka odgovornost objanjava naelom pravinosti. Ipak, ovdje se imaju u vidu sluajevi koji ne ulaze u odgovornost za krivicu, ni stvoreni i kontrolisani rizik. Kako su ovi sluajevi raznorodni teko ih je povezati zajednikom idejom, naroito jer sun eke rezultat doputenih a neke protivpravnih radnji, pa se razlikuje odgovornost po osnovu pravinosti u uem i irem smislu. Odgovornost po osnovu pravinosti u uem smislu pretpostavlja protivpravnu radnju. Ovdje spada odgovornost neuraunljivih lica za tetu koju uzrokuju drugim licima, ako nije mogue ostvariti naknadu od lica koja su nad njima trebala vriti nadzor i ako je materijalno stanje poinioca znatno povoljnije od stanja oteenog. Dakle, ova odgovornost je supsidijarna. Takoe, ovdje spade i odgovornost roditelja za tete koju priine maloljetnici sposobni za rasuivanje ako maloljetnik nije sam u stanju da da naknadu i ako je materijalano stanje roditelja znatno povoljnije od materijalnog stanja oteenog. Odgovornost po osnovu pravinosti u irem smislu podrazumijeva nadoknadu tete uzrokovanu doputenim postupcima. Pravo na nadokandu ima lice ija su dobra rtvovana da bi se zadovoljio preteniji interes nekog drugog ili javni interes. Ovdje spadaju tete usled krajnje nude, eksproprijacije, traenja stvari na tuem zemljitu, teta vlasnika poslunog dobra kod slubenosti, od imisija. Ovdje valja ubrojiti i tetu lica kouje rtvuje svoje dobro da bi otklonio opasnost koja prijeti drugome. Bitno je samo da to ne ini kako bi izbjegao vlastitu odgovornost nego kao nezvani vrilac tuih poslova. 9. Uslovi odgovornosti

Od osnova treba razlikovati uslove odgovornosti. Osnov je ono zbog ega se odgovara, dok su uslovi pretpostavke odgovornosti. Uslove odgovornosti odreuje zakon, ali to mogu initi i zainteresovana lica.
12

Uslovi zavise od vrste odgovornosti, pa govorimo o obaveznim i varijabilnim uslovima. U obavezne ili stalne spadaju teta i uzrona veza, a u povremene krivica poinioca i protivpravnost radnje. Ako govorimo o deliktnoj odgovornosti neophodno je da se ispune obije vrste uslova. Krivica ne mora postojati kod odgovornosti za stvoreni i kontrolisani rizik, a protivravnost ne mora postojati kod odgovornosti po osnovu pravinosti.

13