NASLOV IZVORNIKA Charlie Fletcher IRON HAND S ljubavlju i zahvalnou, Domenici, bez koje ova knjiga ne bi bila mogua

ili barem ni priblino ovoliko zabavna

KARTA LONDONA EUSTONSKA DRUINA 3. IKAR 4. BIK 5. GROBLJE TUROBNIH SABLASTI 6. ASNIK 7. VITEZ 8. ARIEL 9. KAMEN LONDONA 10. TOPNIK 11. CRNI FRATAR 12. CJEVUGA

SADRAJ

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 3. 9. 10. 11. 12. 13. H. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 21 A. 22. Divljina ogledala 23. Tuan udarac

Dosadanji tijek prie Pada mrak Trice i kuine Crna ptica Smija s noem Smrt sijevki ilava ruka Ikar U zraku Crvena kraljica Edie ostaje sama Objeen na muzeju Ubojiti bik Broja Topnik u tmini Paternoster Neoprezan govor stoji ivota Arielin let Ikarov let Ukopavanje Fratrova nagodba Posljednji vitez Crne vijesti

3 5 21 28 3 38 43 47 49 5i 56 59 63 65 69 73 82 93 IOI 103 106 3 124 12 6 13 1 13 9 14 3 14 8 15 5 16 4 16 7 74 18 0 19 3 19 9 20 9 21

24. Posljednja rtva Tyburna 25. Crno ogledalo 26. Pun mjesec 27. Bebenbuk 28. Kraljica preuzima kontrolu 29. Tobogan smrti 30. Tri izazova ijedna izdaja 31. Opsada na nebu 32. Bijeg u tiinu 33. Eustonska druina 34. Kua izgubljenih 35. Ulini trka

36. Stvoritelji i kamen 37. Zamjena 38. Sretan zavretak 39. Ponona zvonjava 40. Topnikov posljednji smijeh 41. Puknuta vezica 42. Topnikov kraj 43. Brbljava Smrt na groblju turobnih sablasti 44. Kako ispasti iz rijeke 45. U Hodaevim akama 46. Izazov 47. Mrzli sajam 48. Posljednje utoite 49. eljezna ruka 50. Pod ledom 51. Kamen Srca 52. Ledeni demon 53. Napukli kamen 54. Posljednja postaja za nikamo

9 22 2 3i 23 9 25 2 25 9 26 2 27 3 27 7 28 3 28 6 28 9 29 5 29 9 3 5 30 8 34 31 8 32 2 33

Zahvale

327

Udarci su za jake, za oajne su rane. Srca ranjena nepravdom melem i ulja hrane. Za tvoju izdaju i pokleknue oprost je moj dar Jer eljezo Hladno eljezo bit e svima gospodar! Hladno eljezo Rudyard Kipling DOSADANJI TIJEK PRIE... Na kolskom izletu u Prirodoslovni muzej George je razbio skulpturu zmaja s proelja muzeja. To je probudilo drevne sile zatoene u Kamenu grubo isklesanom bloku skrivenom duboko u srcu starog Londona. Istog se asa osvetniki kip Pterodaktila odlijepio od zgrade muzeja i poeo progoniti Georgea. U trenutku kada se Georgeu sve uinilo izgubljenim, kip Topnika, vojnika iz Prvog svjetskog rata, silazi s ratnog spomenika i spaava ga. I tako poinje Georgeova avantura zarobljen u jednom sloju Londona, u raeLondonu, gradu u kojem dvije suprotstavljene grupe kipova zrcalnici koji su utemeljeni na ljudskom liku i mrljavci koji to nisu hodaju, priaju i ive u nelagodnom primirju, primirju koje je Georgeovo lomljenje skulpture dovelo u pitanje. Njegove probleme oteava injenica da nitko ne vidi to mu se dogaa, osim Edie Laemmel. Edieje sijevka. Sijevke su ene ili djevojice koje dodirivanjem kamena proivljavaju prole dogaaje zapisane u njemu. Edie nitko nikada nije pojasnio taj njezin dar pa ga ona doivljava kao prokletstvo i misli da je luda. Ona je takoer u bijegu. George, Edie i Topnik zapoinju zajedniko putovanje kako bi ispravili poinjenu tetu, ali ne znaju da je Kamen probudio Hodaa, jednog od svojih slugu, koji ih proganja londonskim ulicama uz pomo svojeg vlastitog sluge, Gavrana. Na tom putovanju George otkriva da ima posebne moi koje ga izdvajaju od drugih i zbog kojih je na meti pobjenjelih mrljavaca: jedan od zmajeva koji uva londonski City kandom je urezao znak u

njegovu ruku, koji mu je drugi kip, nasmijeeni, ali zloslutni Crni Fratar protumaio kao Oznaku Stvoritelja. Taj oiljak dokazuje da je George Stvoritelj, da ima dar za stvaranje u kamenu ili metalu. Fratar mu takoer kae da mora pronai Kameno Srce i staviti odlomljenu zmajevu glavu na njega kako bi nadoknadio tetu koju je poinio. Uz pomo dobroudnih zrcalnika, a pod stalnom prijetnjom nasilnih mrljavaca, oni se konano nau pored Kamenog Srca Londona, Londonskog Kamena. No putem se Topnik rtvovao pokuavajui spasiti Edie, dopavi tako Hodau u ake. Georgeu je preostalo samo da pokua upotrijebiti svoj novootkriveni stvoriteljski dar kako bije spasio. Pria se nastavlja... 1 PADA MRAK Hoda i Topnik upali su u tamu, strmoglavili se u duboko ponorno crnilo u kojem nije postojalo ni sjeanje na svjetlost. Iako nita nije mogao vidjeti, Topnik je osjetio kako padaju kroz slojeve, od kojih je svaki sljedei bivao sve crnji, s neugodnim bljeskanjem koje nije toliko vidio koliko osjetio. To uasavajue kretanje prazninom naglo je prestalo kada su udarili u neto tvrdo. Topnik je koljenima udario o mokri ljunak, a slobodnu je ruku instinktivno ispruio pokuavajui ublaiti pad, zbog ega mu je kroz nju sijevnula otra bol kada je udario o nevidljivi kameni zid pred sobom. Stajao je tako na trenutak, pognute glave, stijenjen izmeu zida i tla, hvatajui zrak. Osjeao se pogreno, pogrenije nego ikada, pogrenije nego to je smatrao moguim. Nije mogao objasniti taj osjeaj; zapravo, bilo je to kao da je neka nevidljiva ruka dograbila samu njegovu sr i iupala je iz njezina prirodnog mjesta, ostavivi je potom da visi u njemu, pomaknuta, izobliena i slomljena. Zauo je krckanje ljunka u blizini kada se Hoda poeo kretati. Posljednjim atomima snage zamahnuo je rukom u tamu, ali meu prstima su mu prostrujali samo zrak i crnilo. Jedva je procijedio bolno uf i odmah zatvorio usta zaustavljajui tako svako daljnje jaukanje. togod bilo ovo to mu se dogaalo, nee Hodau priutiti zadovoljstvo spoznaje koliko ga je boljelo. A onda su se upalila svjetla. Prva stvar koju je ugledao bio je njegov ljem kako prevrnut lei na

kamenju pred njegovim glomaznim vojnikim izmama. Potom je ugledao zatitni glenjak privren na njegovu desnu potkoljenicu poput ostatka kakvog prastarog oklopa. Na pravome vojniku takav bi glenjak bio konat, ali je u njegovu sluaju, budui da je on naravno bio kip, bio bronan, kao i sve ostalo. Lijeva mu potkoljenica nije bila oklopljena ve vrsto stegnuta ovijaima nalik zavojima. Iznad njih ugledao je svoje ruke snanih, grubih prstiju kojima se drao za koljena hvatajui zrak. Podigao je ljem, uspravio se, poravnao prednji dio uniforme i namjestio plat na ramenima. Nije to bio pravi plat. Bio je to komad nepromoive cerade koja je sluila i kao ator za jednu osobu, a koju je ovjesio preko ramena kako bi se zatitio od kie, zavezavi je komadiem konopca provuenog kroz dvije rupe. Nabio je ljem na glavu, a onda se uspravio kao prekaljeni veteran Prvoga svjetskoga rata, kakvim ga je kipar i zamislio. Nalazili su se u velikom prastarom spremniku za vodu. Stajao je stopalima ukopan u mali nanos sitnog ljunka koji se pruao uz jedan zid. Jedino je ta siuna plaa naruavala grubi kvadratni oblik crne vodene povrine, ija je svaka stranica bila duga oko deset metara. Nepravilni kameni blokovi kojima su bili obloeni zidovi bili su proarani sluzavom prljavtinom nastalom uslijed starosti i prekriveni ljepljivim nakupinama gljivica do visine koja je, inilo se, oznaavala visoki vodostaj. Kapljice koje su padale s kamenog svoda odaje stvarale su koncentrine krugove na crnoj povrini vode. Ali Topnika nije okirala klaustrofobinost te odaje bez izlaza, s podom od tamne vode i ljunanom plaom u obliku polumjeseca. okirala ga je svjetlost. Svjetlost je sjajila iz komadia stakla koje je netko paljivo rasporedio po zidovima odaje iscrtavi njima etiri dvorca koja su se gledala preko crne vode. Metalni disk veliine tanjura lijeno se vrtio na lancu privrenom o svod i polako odbijao svjetlost po prostoriji. to je ovo? Postavio je to pitanje hrapavim glasom prije nego to ga je uspio zaustaviti. Zauoje preziran frktaj i stao zuriti u ispijenu figuru do koljena u vodi, na rubu ljunanoga nanosa. Hoda je bio odjeven u dugaki zeleni kaput od tvida ispod kojeg je izvirivala majica s kapuljaom. Zabacio je kapuljau unatrag i proao prstima kroz dugaku masnu kosu proaranu sjedinama. Na glavi je imao okruglu

kapicu, a usta iskrivljena u stalnom poluotvorenom podsmijehu okruivala je kozja bradica. U rukama je drao dva mala okrugla ogledala koja je zakvaio jedan o drugi i tutnuo u dep kaputa. Potom se sagnuo i podigao dugaki bode sa ljunka. Tanko se i kiselo osmjehnuo maui sjajnom otricom. Ovo je san o etiri dvorca, odgovorio je pokazujui na kule iscrtane po zidovima. Toje vizija koju sam davno dobio, dok sam jo bio slobodan ovjek. Toje vizija koju sam pretvorio u stvarnost. Nije to nita to bi ti mogao razumjeti. Kako je micao otricu, tako je ona svojim odsjajem otkrivala rubove tog podzemnog spremnika. Ovo je bila praznina koja je sadravala samo tamu dok ja nisam naiao na nju. Sada je sredite moi. Moje moi. Topnik je osjetio kako ga pritie i gui ogromna masa zemlje nad njim. Osjetio se izgubljenim, kao netko protjeran u utrobu zemlje i prignjeen planinom. Ali, prije e umrijeti nego li dozvoliti Hodau da uiva u njegovoj muci. Gdje smo? Gdje je ovo? Hoda se polako okretao pred njim, usmjeravajui odsjaje s otrice svog bodea prema vlanim rubovima prostorije. Nalazimo se ispod Londona. Ispod grada kojeg e ponovno vidjeti samo u sjeanju. Topnik ga je poelio udariti, ali inilo se kako mu je ona pogrenost unutar njega oduzela uobiajenu snagu, zbog ega se jedva odravao na nogama. A osim toga, morao je saznati to se dogaa. Nalazio se na mjestu na kakvome nikada prije nije bio, osjeao se drukije nego ikada prije; a uostalom, mogao je i kasnije pokuati srediti Hodaa, kada mu se dovoljno priblii. Iako, inilo mu se kako e mu za bijeg, pa ak i za puko preivljavanje toga to mu se trenutno dogaalo, trebati malo vie od razmahivanja akama. Budi jasniji. Nalazimo se na mjestu na kojemu e i ostati. Zauvijek, vjerojatno. Uivaj u svjetlosti. Kada ja odem, i nje e nestati. Hoda je gledao u Topnika s izrazom nalik zadovoljstvu. Osjea je iznutra, zar ne, prazninu, navirui uas, gubitak snage, osjeaj da nisi gospodar vlastite sudbine? Topnik se uspravio. Ne brini ti za mene, drukane. Ja sam zdrav ko dren.

Ah, bojim se da nisi. Prekrio si zakletvu koju si mi dao. Zakleo si se svojim Stvoriteljem. Mora uiniti to ti kaem. Nema anse, odvratio je Topnik. Ah, ali ima. Ti si ponosan. Neu te uvrijediti traenjem da mi slui. Naposljetku, sve to traim od tebe je da umre. A sve to trebam uiniti kako bih to postigao jest zabraniti ti da se pokua iskopati odavde. A to i inim. Nareujem ti da se ne pokuava iskopati odavde, na svjetlost i ist zrak. Jednostavno, zar ne? Jedna jedina naredba i osuen si na propast. Doi e pono, tvoje e postolje biti prazno i tvoja e pokretaka snaga, to god ona bila, umrijeti; bit e tek ljaka za talionicu. Hodaev je pogled sjajio raspirenom zloom. Misli li da si jo uvijek svoj gospodar? Topnik je pokuao podii ruke kako bi iupao jedan kamen iz svoda i bacio ga u vodu ne bi li pokazao Hodau da nije u pravu. Ali nije mogao pomaknuti ruke. Ljutito je odmahnuo glavom. Mislim da u te epati i zgurati ti ta ogledala u grlo, eto to ja mislim. Bacio se prema Hodau, ali je bio prespor i Hoda se lako izmaknuo. Topnik je zateturao unatrag prema zidu uasnut svojom slabou, pokuavajui se ispruenom rukom uhvatiti za zid i sprijeiti vlastiti pad, zahvativi tako jedan od svjetleih komadia stakla. Pao mu je pred noge i on je zurio u nj, u njegovu mutnu povrinu i oble, morem uglaane rubove. I dok je tako zurio, u misli su mu navrla sjeanja. I sjetio se prvoga puta kadajuje vidio kako se smijei, osmijehom koji joj je rasvijetlio lice poput suneve svjetlosti, i vlastitog iznenaenja injenicom kako je za takvu svjetlost bilo dovoljno da joj se nasmijei i nazove je imenom, a potom se sjetio i kako je ta spoznaja u njemu probudila oinski instinkt spram te neobine i naizgled grube djevojice. A ta provala oinskog zatitnikog instinkta sudarila se s uasnom spoznajom koja mu se poput tamne mrlje poela razlijevati mislima. Sagnuo se i podigao morsko staklo. Ovo je kamen srca. Zauo je suh, zlovoljan smijeh i pogledao u iskrivljena Hodaeva usta. Zauo je i uas u vlastitom glasu kada su mu usta, protiv njegove volje, procijedila pitanje. to si im uinio, Hodau? Ispijena figura nad njime samo se nastavila osmjehivati, vujim

osmijehom. Sijevke, Hodau. to si im, dovraga, uinio? TRICE I KUINE Edie i George urno su se udaljavali od Ulice Cannon, sretni to ostavljaju Kamen Londona za sobom. Oboje su bili iscrpljeni i u stanju oka, a budui da su razmiljali o Teem Putu koji je leao pred njima nisu primijetili tmaste oblake kako im se skupljaju nad glavama. Zapravo, nisu primjeivali nita to im se dogaalo nad glavama. to je bila teta. Budui da je ono to im se dogaalo nad glavama definitivno primjeivalo njih. Kamena vodoriga na krovu nije morala pogledavati uvis kako bi vidjela tmurne kine oblake. Ona je osjeala kiu i prije nego to bi poela padati. utila ju je kao neku vrstu svrbljivog predosjeaja posred lea, visoko meu zailjenim lopaticama, na mjestu koje ne bi mogla poeati ak i da je imala normalne ruke, a ne krilate kande kakvima ju je kipar obdario. Osjeaj nadolazee kie bio je dio njezina identiteta. Nakon to bi kia poela padati obino je sluila kao jedan od kinih lijebova na krovu stanice St. Pancras, kilometar i pol sjeverno od mjesta na kojemu se trenutano nalazila. Na krovu na kojem je sad bila samo je potajice promatrala. Skrivala se zato jer je osjeala neto posve novo i potencijalno opasno: osjeala je znatielju. Izbacilaje svoje zlokobno zavinute kande i povirila iznad lijeba elei promotriti ulicu pod sobom. Po prvi put u svom postojanju znala je da je imala neto vanije za initi nego odgovoriti zovu kapljica kie koje su sad ve padale iz oblaka nadvijenih nad njom. Vie su je zanimali djeak i djevojica koji su urili plonikom pod njom. Dok su oni hodali ulicom u smjeru zapada, ona se pognuta skrivala iza niske krovne ograde, podvijenih imiolikih krila i kamenih tetiva uzdrhtalih u iekivanjuspremna za napad. Na prvi su pogled George i Edie izgledali kao svi drugi umorni klinci na povratku iz kole, na putu prema najvjerojatnije sigurnim i uglavnom normalnim domovima u kojima ih je ekao vrui aj, i u kojima e dugaki dan doivjeti svoj sretni zavretak. Ali, paljivijem bi promatrau brzo postalo jasno da su ta djeca dolazila iz prilino drukije prie. A ako bi dovoljno dugo zadrao pogled na njima, vidio bi da su oboje bili prekriveni tragovima te prie.

George je imao otprilike trinaest godina, ramena su mu se poela iriti, kosti su mu pomalo dozrijevale, a miii se rastezali pokuavajui pratiti nagli rast. Kosa mu je bila nepoeljana i dovoljno dugaka pa ju je bio prisiljen stalno neuredno zadijevati za ui. Jakna mu je najednom ramenu bila poderana i prekrivena prainom kao da se valjao po vrlo prljavom podu. Kroz rupu u hlaama, u ritmu hoda, izvirivalo mu je bijelo koljeno, a na lijevoj mu je jagodinoj kosti bio vidljiv trag nekakve prljavtine. Raskutran izgled bio je, meutim, u suprotnosti s njegovim smirenim i odlunim pogledom. Ediein pogled bio je drukiji. Hodala je pognute glave, a dugaki slap kose boje patlidana zasjenjivaojoj je oi. Ipak, u kratkim pogledima koje mu je upuivala, George je vidio da su izmuene, kao i to da su vidjele vie od onoga to je zapravo bilo pred njima. Njezino i inae blijedo lice inilo se sada jo bljeim, kao da je iz njega nestalo sve krvi, a koa joj je bila razvuena umorom. Spotakla se o rub plonika, i on ju je uhvatio ispruenom rukom trenutak prije nego to je pala. Edie! povikao je. Gledaj kuda ide. Ona ga je polako fokusirala pogledom, kao da se vraala odnekud daleko. Pomisli li ikad da si proklet, George? rekla je naglo. Bilo mu je potrebno nekoliko trenutaka da shvati to ga je pitala i zato. Ti misli da si prokleta? Nervozno je zatresla glavom kao da je pogreno razumio to je htjela rei. Ne u smislu da me uklela nekakva vjetica ili neto takvo, ono, pretvorila u abu, nego, zna, kao kad jednom uini neto loe pa ti se poslije zbog toga u ivotu dogaaju loe stvari? George je zakolutao oima. Hmm. Ono, kao kad pogrekom razbije kip i zavri tako da dan i pol bjei preko cijelog Londona pred vodorigama, Minotaurima i takvim stvarima? Pa... da. Ona je ponovno zatresla glavom. Ne, nisam ni na to mislila, mislila sam na ranije prije ovoga. Na tvoj cijeli ivot, kao neto vee, neto zbog ega si uope poelio udariti u taj kip, neto to ti je zauvijek pokvarilo anse za sreu u ivotu, neto takvo... Georgeu je kroz glavu prolo sjeanje: izvikivao je neto uasno svome tati. Vikao je toliko glasno da su mu s lica frcale i slina i suze.

U tatinim je oima nazreo suze. Vidio je vrata koja mu je zalupio pred nosom. A onda je vidio ta ista vrata kako se otvaraju kasnije te noi, a iza njih stoje policajac ijedna ena koji su doli rei njegovoj majci da se dogodila prometna nesrea i da njegov otac vie nikada nee proi kroz ta vrata, niti kroz ikoja druga vrata. Ne, rekao je. Dok je naginjala glavu prema njemu, oi su joj na trenutak prkosno zaiskrile. Znai, tako ti je krasan i savren bio ivot, ha? Sada je on zatresao glavom. Edie. Nemamo vremena za ovo, moramo smisliti nekakav plan. Moramo spasiti Topnika. Ne uspijemo li ga pronai i dovesti na njegovo postolje do smjene dana, do ponoi... Znam. Bit e mrtav kip. Nikada se vie nee kretati. Znam, George. Nisam glupa. Nisam to ni re... Ja ga elim spasiti jednako kao i ti, zna. Mislim, ne samo zato jer nas je spasio i sad smo mu duni... Ali mi mu jesmo duni, kategoriki je presjekao George. Znam. Ali rijeje o neemu viem od toga. Duboko je uzdahnula. Uz Topnika sam se osjeala sigurnom. I ja. Nekoliko velikih kapi palo je na plonik, a za njima jo mnotvo drugih. Za nekoliko je trenutaka kia tako snano padala da su kapljice poskakivale uvis odbijajui se o skliske ploe pod njihovim nogama. George je instinktivno zakoraio ustranu, pod zaklon jedne kavanske tende, povlaei Edie za sobom. Stajali su naslonjeni leima na zid, a od kie ih je titila tek ta uska tanka tenda. Sedam katova iznad njih vodoriga na krovu ljutito je mijauknula i nagnula se pokuavajui ih vidjeti, ali joj je pogled padao tek na plastinu ceradu nad njihovim glavama, proaranu golubljim izmetom. Neto je bijesno prosiktala i povukla se unatrag pokuavajui ih vidjeti iz drugog ugla. Zaustavila se nakon to je ugledala Edieine cipele. Bilo joj je drago to nisu uli u zgradu. To bi joj dodatno zakompliciralo stvari, koje su ve bile vie nego dovoljno komplicirane. to emo sad? rekla je Edie. Moram razmisliti. Moemo biti i na suhom dok to inim.

O. K. Ali u pravu si, vrijeme nam istjee. Ve pada mrak. Misli brzo. Stajali su nepomino, promatrajui potop pred njima. George je pokuavao smisliti nekakav plan. Problem je bio u tome to je ponajprije trebao pobijediti bolesni strah koji mu je uporno govorio da je pronalazak Topnika, koji je netragom nestao i sad bi se mogao nalaziti bilo gdje u ovom golemom gradu ili ak i izvan njega, bio preteak zadatak za njega. Znao je da jednostavno nije imao dovoljno znanja da napravi plan. U glavi mu se vrtjelo, a misli su mu se stalno vraale na Edieino pitanje osjea li se prokletim. Jedan je mladi tata proao pored njih nosei dijete u nosiljci na leima. Nosiljka je bila prekrivena prozirnom plastinom kabanicom, a dijete se smijalo provlaei ruke ispod kabanice i udarajui tatu uz niz gugutavih provala smijeha. Mladi ovjek pruao je ruku unatrag stiui dijete za bedro i kakljajui ga. Njima kia, oito, nije smetala. Gledao je kako prolaze sve dok nije primijetio da ga Edie sa zanimanjem promatra. Sjea li se vremena kada si bila dijete i kada se sve inilo sigurnim zato jer si bila s tatom? Sada je na Edie bio red da zatrese glavom. Ne ba. Duboko je udahnuo. Jedini nain da se rijei njezina pitanja bio je taj da na njega iskreno odgovori. Moda e se onda uspjeti usredotoiti na spaavanje Topnika. O. K. Da. Prije nego to je on... Shvatio je da e to vjerojatno biti teko izgovoriti. Prije nego to je umro? Ne. Prije nego to sam ja sve pokvario. Izmeu njega i mene. Rekao sam neke stvari. Svi kau pogrene stvari. Dubokoje udahnuo. Da, ali ne umre svima tata prije nego to mu uspiju rei da im je ao. Bio je iznenaen. Izgovaranje nije bilo teko kao to je oekivao. Vrijeme je prolazilo. Palo je jo kie. Onda je Edie pokvarila trenutak podrugljivo frknuvi. To je ta taaaako uasna stvar koju si napravio? Zbog toga misli da si proklet? Nije mu se ba sviao njezin ton. to?

Dakle, rekao si neto runo. To nije nita. Nije mu se uope sviao njezin ton. E pa, ne mislim ba da to nije nita. E pa, oponaala ga je. Toje sitnica. Mrzio je njezin ton. Moda zbog naina na koji je ispljunula to sitnica. Nakon to pred nekim ogoli dio sebe, zadnja stvar koju eli je preziran frktaj. Zaogrnuo se svojim dostojanstvom kao platom. Ma nemoj, onda ti valjda ima dublju i mraniju tajnu, ha? Da. Super. Nije bilo anse da je upita kakvu je to tajnu skrivala. Njezina je rije uvijek morala biti zadnja. Nije bilo anse da je upita. Onda je ona rekla. Trice i kuine. I budui da to nije imalo nikakva smisla, gotovo je upitao to?, ali se onda sjetio da nije bilo anse da je ita pita, ne nakon to mu se narugala dajui mu do znanja kako je njezina tajna tooooliko mranija i vanija od njegove. Pa je utio. A onda ga je ona pogledala, pogledom sjajnijim od kiom oprane ulice iza nje. Izmeu mene i mog tate dogodilo se neto vie od rijei. George je odjednom shvatio da mu je objanjavala zato se osjeala prokletom. Iako je znao da e odgovor biti lo, znao je da ga je ona morala izgovoriti. Pa je pitao. Kako to misli? A ona je odgovorila: Ja sam ga ubila. CRNA PTICA Neto nije bilo u redu. Gavran je to osjeao u kostima i perju dok je prelijetao zelenilo Regents Parka. Pogledao je dolje i pogledom uhvatio vlastiti crni odraz u jezercu u parku. Na trenutak je, ugledavi se onakvim kakvim su ga drugi vidjeli, zaboravio osjeaj kako neto nije bilo u redu. Ostavljao je, primijetio je s mranim zadovoljstvom, zloslutan dojam bio je praiskonska krilata sjena u otrom kontrastu s oblanim nebom. U prolosti, znao je, ljudi su pogledavali u nebo stojei uz svoja ognjita ili plugove, i uvijek bi protrnuli zbog crne ptiurine kojaje bacala sjenu na njihove ivote kao crna rupa izrezana u nebu. Ti su je ljudi doivljavali kao

znak. I to lo znak. Iako gavran nije previe brinuo o tome to su lju di mislili. U usporedbi s vremenom kojim je on mjerio stvari, veina ih je jedva bila ovdje prije nego to bi umrla i bila zaboravljena. Nastavio je letjeti. Uzrok ovom osjeaju da neto nije bilo u redu bilo je to to nije znao gdje je Hoda. Veinu je vremena Hodaeva prisutnost magnetski privlaila ovu prastaru pticu kojaje posljednja etiri stoljea provela pod njegovom kontrolom. Kruila je uokolo strogog zdanja Britanske nacionalne knjinice usporavajui let nad prednjim dvoritem, u kojemu je bijeloruiasta mrea od kamena i cigle na tlu bila razbijena savrenim uleknutim krugom. Gavran je bio uvjeren kako e tu pronai Hodaa, ali krug je bio prazan. Morao je pronai Hodaa, ali i djecu koju mu je naredio da pronae. A budui da je Gavran imao beskrajno otar um ali samo jedan par oiju, odluio je da mu u potrazi treba pomo. S time na umu poletio je prema jugu, prema stablima obraslom Trgu Tavistock. U sreditu trga nalazio se kip polugolog ispijenog mukarca koji je sjedio prekrienih nogu na vrhu postolja u kojeje bilo uklesano i malo luno svetite. U njemu se nalazilo nekoliko praznih zgnjeenih limenki piva i tegla puna svjee ubranih nevena. U krilu sjedeeg kipa bilo je cvijea u razliitim fazama raspadanja od svjee ubranog do potpuno sagnjilog. A nasuprot kipu, na jednoj od klupa u tom parku, sjedio je skitnica u cipelama omotanim plastinim vreicama, kose ispletene u dreadlockse to su mu visjeli sa zatiljka poput mrtvogjazavca. Zabacio je glavu unatrag kako bi ispraznio limenku piva, zurei plavim pijanim oima u nebo. Zakljuivi da je iscijedio i posljednju kap piva iz limenke glasno je podrignuo i promekoljio se na klupi traei udobniji poloaj, uukan u jaknu koja je bila toliko masna da se inilo kako je neko zasigurno bila uronjena u motorno ulje. Gavran je sletio na naslon klupe na kojoj je sjedio skitnica. ekao je da zavri s kompliciranim napadom grevitog kalja nakon kojegje ispljunuo gustu zelenu slinu na tlo, meu svoje vreicama omotane cipele. Gavran je tad poskoio na skitniino rame snano ga stisnuvi kandama. Skitnica se lagano ukoio, ali nije pokazivao znakove iznenaenja. Nerazgovijetno je progovorio grgljajui dubokim basom. to hoe ptico, to hoe od Brojaa?

Ptica se nagnula prema njegovom obrazu. Skitnica se poeo gotovo neprimjetno trzati. Zatvorio je oi grizui donju usnu kao dijete kad se koncentrira. A koncentrirao se na kljucanje Gavranova kljuna u njegovo uho. Polako je kimnuo. Vidjet emo to moemo uiniti. Skitnica je potom otvorio oi i naglo ustao, bacivi praznu limenku meu ostale u plitkoj lunoj udubini ispod kipa s prekrienim nogama. Gavran se digao u zrak i visio ondje, promatrajui. Skitnica se jo uvijek trzao, ali oi su mu sad bile drukije. Tamo gdje su trenutak ranije bile plave, alkoholom izblijeene oi sad su treptale crne, crne oi bez bjeloonica, jednako crne i otre kao Gavranove. to su, naravno, i bile. A diljem Londona, pod mostovima i na klupama u parkovima, u zabaenim uliicama i u svratitima to su vonjala po staroj juhi i svjeem kloru, oi koje su bile vodenaste i podlivene krvlju, zamagljene piem ili beznaem, odjednom su postale drukije. Mukarci koji su odlaskom na poinak u zaklonu praznih ulaza u trgovine zaklopili normalne ljudske oi budili su se s gavranskim oima i izlazili na ulice, pregledavajui plonike. Usamljene ene koje su se vukle gradom zgrbljene pod teretom ivota svedenog na sadraj jedne plastine vreice, prestale su izbjegavati tue poglede i uspravivi se takoer poele pretraivati gradske ulice. Gavran je rekao svoje i diljem grada otvorile su se Brojaeve oi. SMIJA S NOEM E die je zurila u kiu to se slijevala niz tendu, zagonetnog izraza lica dok se stiskala od hladnoe. George je jo uvijek probavljao ono to mu je upravo bila rekla. Ubila si svog oca? Pa da... ma, ono, zapravo, ne. On ju je zaprepateno pogledao. Edie! To nije smijeno Ne, htjela sam rei, on mi zapravo nije bio tata. Ne pravi tata. Bio mi je ouh. George kao da se malice razoarao. Aha. Ali, ne brini, stvarno sam ga ubila. George je polako kimao glavom. Ponekad je bilo naporno pratiti Edie, a ovaj put je bilo i uznemirujue i zbunjujue.

O. K. Nije. Nita nije bilo O. K. Mlaz vode koji je curio iz slomljenog oluka promijenio je na vjetru smjer i poprskao ih. Tenda i nije bila ba neki zaklon. Zapravo, inilo se da uspjenije usmjerava vodu prema njima nego to ih od nje titi. Edie je vrsto stisnula jaknu uz tijelo i otrala pognuta u oblinju uliicu. George je jo uvijek pokuavao provariti njezinu tvrdnju da je ubila ouha, pa je prolo nekoliko sekunda prije nego to je shvatio da je nestala i potrao za njom kroz kiu. Uliica je bila prazna. Edie! povikaoje u naglom napadu panike. Bila je to slijepa uliica u kojoj nije bilo niega osim ulubljenog automobila japanske proizvodnje parkiranog pokraj kontejnera s graevinskim materijalom. EDIE! Potrao je uzanim prostorom povirivi u automobil u prolazu, traei nekakav skriveni izlaz iz ulice. Nije mogao vjerovati da je opet poinjalo. Nije mu se trebalo nita dogoditi, zauo je tihi glas u visini svojih koljena. Samo sam ga udarila. Pogledao je dolje. Edie je uala na suhom komadiu prostora ispod nakoene stranice kontejnera i cerade koja je visjela s njega, i gledala ga u oi. Pomakla se u stranu stvorivi tako mjesto i za njega. On je odahnuo s olakanjem i unuo pored nje, na suho. Opet nije uspio uhvatiti njezin pogled koji je, inilo se, odlutao nekuda dalje, iza automobila to su jurili mokrom cestom koju su vidjeli u dnu ove uliice. Nemoj to raditi. Nije uope reagirala na njegove rijei, kao da ga nije ni ula. Jednostavno je nastavila sa svojim tijekom misli. Udarila sam ga. Nisam znala kako ga drukije zaustaviti. Vidi, stalno je jurio za mnom. S noem u ruci. Bilo je to na plai. Samo sam ga udarila. Nisam ga htjela ubiti. Samo sam ga udarila. Ubila si ga jednim udarcem? Pa, u ruci sam drala kamen. On... Podvuklaje koljena pod bradu i naslonila se na njih. George je ekao nastavak. Snano je pritisla bradu o koljena, kao da je kanjavala samu sebe za kratkotrajni drhtaj u glasu.

... bio je pijandura, stalno naljoskan. Kad bi sepubovi zatvorili odlazio je na pecanje. Tako je on to zvao, ali zapravo je odlazio u svoju kolibu na plai gdje je nastavljao piti, barem mi je tako rekla mama. A onda, kasnije, kada je mama otila, nakon to su je zauvijek odveli, kada smo ostali sami, odveo me na plau. Tada sam prvi put vidjela tu njegovu kuicu. Nije bila neto. Bilo ih je petest, uklesanih u stijenu, u nizu. Uvijek sam mislila da je kuica bila drvena, jedna od onih cool brvnara, ali ove su vie nalikovale betonskim bunkerima uklesanima u kamen, a nakon to je otkljuao svoju ja sam pogledala kroz vrata i vidjela neto zbog ega sam shvatila da sam na pogrenom mjestu i... Jo je snanije pritisla bradu o koljena, zatvorivi tako usta kao da je htjela neto zadrati unutra. to si vidjela, Edie? Zatresla je glavom uzdahnuvi. Nije vano. Ionako to nije stvarno bilo tamo. Bilo je jednom. Davno. Kada sam dotaknula zid vidjela sam to i znala sam da nikada ne smijem ui u tu kuicu, pa sam poela bjeati. Sjetio se njezina dara da dodirivanjem kamena ili metala osjeti prolost zapisanu u njima. Osijevala si? Vidjela si prolost? Da. Nije mu htjela rei to je vidjela. Obealaje samoj sebi da je to to je osijevnula u toj kuici na plai bila jedna od onih stvari o kojima jednostavno nikada nee govoriti. Umjesto toga okrenula se i pogledala u Georgea te mu ispriala drugi dio prie: objasnila mu je kako je jednostavno potrala, a kad ju je ouh pokuao ugrabiti i pitati to nije bilo u redu udarila ga je posred nasmijeenog lica i nastavila trati ljunanom plaom. Rekla mu je i kako se bila umorila od tranja po ljunku i kako ju je on smireno slijedio, strpljivo se penjui preko drvenih ograda koje su presijecale pustu plau, nasmijeenog lica potpuno u neskladu s noem koji je drao u ruci. Rekla je Georgeu i kako se uspela uz posljednji dio strme uzbrdice od ljunka i nala pred dubokim ponorom koji ju je dijelio od novog drvenog zida izgraenog za zatitu plae od snanih oluja. A onda mu je opisala i najgori dio, trenutak kad ju je on sustigao na rubu tog ljudskom rukom napravljenog ponora. Nije mu rekla to joj je tada rekao niti kolikoje neprirodno izgledao njegov osmijeh. Rekla

mu je ipak za no i kako je osjetila glatki komad kremena pod rukom i udarila ga njime kada je nasrnuo na nju. Sruio se poput stabla i strmoglavio na dno mrane jame, povukavi za sobom cijelu lavinu kamenja. Nakon to se sve smirilo, vie od polovice njegova tijela bilo je prekriveno ljunkom. Nije znala to uiniti. Pogledala je u teak kamen u svojoj ruci, i kada je vidjela kako neto mokro bljeska na njemu, bacila ga je za njim. A onda je otpjeaila natrag u grad, sjela na vlak i dola u London. George je polako kimao glavom. Pokuavao je pohvatati konce njezine prie, znajui kako je nikada nee pitati o djelovima koje mu nije ispriala. Znai, to je bio nesretan sluaj? pitao je oprezno. Ne, odvratila je odrjeito. Vidio je kako se u njezinu pogledu neto zatvara, zakljuavajui unutra ono to nije izgovorila. Gledaj, Edie zapoeo je. Jesi li razmislio o tome kamo bismo trebali krenuti? ispalila je kao iz topa. Trebalo mu je nekoliko sekundi da mentalno zakoi i promijeni brzinu. Mislila sam da smo se zato zaustavili, nastavila je. Da bi ti mogao razmisliti. Bioje svjestan da zuri u njega iz prikrajka. Kada se okrenuo prema njoj, odvratila je pogled. Ali, znao je da ga je bila gledala. Stiskala je vilicu. Dakle, kakav je plan? Preivjeti. Spasiti Topnika. Kako? Nemam pojma. Za poetak bi mogli potraiti pomo. Pomislila je na stvari koje su im pomogle prije, stvari i ljude koji im nisu dali izravne odgovore na njihova pitanja, samo zagonetke i zakuaste naputke. Ali, ipak. Bioje u pravu. Pomogli su, na odreeni nain. Meutim, postojao je i problem. Ne moemo ii k Sfingama niti k Rjeniku zbog starogradskih Zmajeva. Na pogrenoj smo strani, zar ne? Oni e straariti irom otvorenih oiju, ekajui da se ti pojavi. Mogli bismo otii k Crnom Fratru. Ona je zurila u njega. K Crnom Fratru? Jesi li ti poludio? Rekao si da mu ne vjeruje! Pa ne vjerujem. Ne potpuno. Ne ba. Ali, pokazao nam je put do Kamena, nije li? Mislim, on ju je prilino iskitio, ali informacija je

bila tona. On se samo Samo se previe smijeio i inilo se kako se samo elio domoi te tvoje odlomljene zmajeve glave, nije li? Osjetio je sad ve dobro poznatu teinu zmajeve glave u svome depu. Edie je nastavila. A i Hoda je bio strano eljan da je se doepa. George je polako kimnuo glavom, a onda odmahnuo njome. Edie je bila u pravu, ali i u krivu. Morala je biti u krivu, inae jednostavno nisu imali otkuda poeti. Mislim da je on moda malo sumnjiv, ali ne vjerujem da je zao. Ne kao Hoda. Mislim da je jednostavno sebiniji od Topnika ili Rjenika, zna. Ali, vjerojatno e pristati na nagodbu. Nagodbu? A to mu mi to moemo ponuditi? Izvukao je odlomljenu zmajevu glavu i pogledaoje. Gledajui u nju pomislioje kakoje, iako je cijelo vrijeme bio uvjeren da je rije o zmaju, glava izgledala kao da ima kljun. Kao da se radilo o nekakvom grifonu nalik na zmaja... To. Toga se htio doepati. Nisam mu je dao jer sam htio ispraviti stvar stavljajui je na Kamen, ali na kraju sam shvatio da to ne elim, zar ne? Tako da mu je moda mogu dati u zamjenu za pomo. Ha? U nedostatku plana i u prisutnosti straha, ponekad je puko kretanje prema naprijed bilo sve to ti treba kako bi se bolje osjeao. Edie nije nalazila prigovora njegovom razmiljanju pa je kimnula glavom. Onda idemo k njemu. Primijetio je da ona jo uvijek drhti. Skinuo je kaput i pruio joj ga. Uzmi. Meni nije hladno. Ma, o. K. sam, pokuala je odgurnuti kaput natrag prema Georgeu. Edie, trese se. Obuci kaput i krenimo. Neemo spasiti Topnika sjedei ovdje i drhtei. Nakon jednog dugog trenutka popustila je i zaogrnula se njegovim kaputom. A onda je zastala i uprla prstom. George. Tvoja ruka. Dobro je. Oima je slijedio njezin pogled. Odjednom mu je pozlilo. O. K. Progutao je slinu. Nije dobro.

5 SMRT SIJEVKI Neto je bilo vrlo, vrlo pogreno. Topnikje tu pogrenost osjeao kao neku vrstu hladne vruine koja je ispunjavala cijeli podzemni prostor. Sijevke, Hodau? to si im, dovraga, uinio? Glas mu je odzvanjao podzemnom odajom. U trenutku koji je uslijedio, jedini je zvuk bilo kripanje pod Hodaevim nogama dok je koraao uokolo malenog ljunanog nanosa. Njegova se kozja brada iskrivila, otkrivajui okrutan osmijeh. Oh, inio sam ja mnogo vie nego to bi ti uope mogao razumjeti. A kad se doepam djeaka, moi u initi jo i vie. Ne govorim ja o djeaku, procijedio je Topnik, odagnavi misao o Georgeu za kasnije. Trenutano su ga najvie brinuli gorui komadii stakla privreni na zidove. Sijevke. Mudre ene, pronicljive djevojice. Ti ih lovi. Svih ovih stoljea. Svi smo mislili da su izumirua vrsta nisu one izumirale, ti si kriv. Lovi ih jednu po jednu. Ti... Golemost ove spoznaje ostavila ga je na trenutak bez rijei. Bilo je to kao da se ispostavilo da je velika stoljetna zagonetka bila toliko nevjerojatno jednostavna da ju je svaka budala mogla rijeiti. Progovorio je glasom hrapavim od uasa. Zar ne? Kako bi se drugaije domogao svog ovog kamenja srdaca? Topnik je podigao jedno staklo, optuujui. Hoda je iznervirano slegnuo ramenima u izlizanom kaputu. Kamenje srdaca? Bah! Puki ukrasi! Kada je ovjek primoran stoljeima hodati zemljom, potreban mu je... hobi. Ja sam se eto bavio skupljanjem ovih ljupkih svijetleih sitnica koje me ispunjavaju zadovoljstvom. Stanka koju je Hoda napravio dok je traio rije kojom bi opisao tu svoju aktivnost, potvrdila je Topnikove strahove i izazvala eksploziju bijesa. Ubijao si ih i krao im kamenje upozorenja iz prokletog hobija! Hoda je umorno odmahnuo rukom. Pretjeruje. Nisam ih sve ubio. Naposljetku, ubijanje je nepotrebno. Neke sam moda i ubio, ali daleko je to od navike, i nije uope u tome stvar. Na kraju krajeva, bez svojeg kamenja upozorenja one su nalik suhom liu na vjetru. Potpuno izgube razum i u stanju su tek blebetati i cviliti poput bezumnih ivotinja, uei u vlastitom izmetu i slinei u

alicu. Topnik je zatresao glavom. Zato, Hodau? Zato to ini? Zato bi Kamen to elio? Hoda je gotovo ispljunuo odgovor. Kamen? Kamen to uope ne eli. To je moja ideja. Kamen me je prokleo i u njegovoj sam moi, pa moram raditi to mi naredi; ali nije sve to ja radim njegova naredba. Bio sam velik ovjek, stoljeima prije nego to si ti bio itko dok si jo bio neotkrivena rudaa pod zemljom i ponovno u biti moan! Bradu mu je poprskala pljuvaka dok je vikao, a u oima mu je divlje sjajila svjetlost mozaika od morskog stakla. Topnik je potisnuo nadirui val oaja koji mu se dizao u elucu, i iskrivio lice u podrugljiv cerek. Moan mo mislit! Vidio sam momke koji su okirano blebetali nakon bitke, a jo uvijek su zvuali suvislije od tebe... Tijo uvijek hoda samo zato jer si se zamjerio Kamenu, pa te pretvorio u jednog od svojih slugu. Hoda ga je strijeljao pogledom. A to si ti, molim te lijepo? Hrpa bronce u ljudskom obliju koja je pogazila svoju rije i sada je osuena na samotnu smrt u tami. Mahnuo je rukama prema stakalcima po zidovima. Ta stakla upozorenja svijetle kada sam ja ovdje jer to ine kada im je blizu Sluga Kamena ili mrljavac. Kada ja odem... Zamahnuo je rukama kao arobnjak. Abrakadabra, gase se i svjetla. ekaj, rekao je Topnik, uasnut oajem kojeg je uo u vlastitu glasu. Ta djeca... nemoj... Ah, djeica? Djeak koji mi je pomrsio raune? Ne brini za njega, ve u ga ja slomiti. Sumnjam. Vidio si kako je odabrao Tei Put. Pokazao je istinsku sranost. Sraniji je nego to sam mislio. Hoda je iznervirano frknuo. On je svojeglav, Topnie, to je sve. Provukao se samo zahvaljujui glupavoj neobuzdanoj mladosti. To je sranost, nastavio je Topnik. Moda nije znao u to se tono upleo, ali je znao da nee biti lako. A uinio je to zbog djevojice. Nije ju elio ostaviti na cjedilu i svaka mu ast. Crni je humor zaigrao u Hodaevim oima.

Da, svaka mu ast, kako veli, to je zatitio djevojicu, svaka mu ast to se brine za nju, svaka mu ast ponajvie zato to mi je pokazao to voli jer kada sazna to netko voli onda to moe i ugroziti, onda ima mo nad njim. A s pravom vrstom moi, u stanju si pokrenuti svijet. A ja u uzdrmati cijeli svijet. Sve e se promijeniti. Ostavi djecu na miru, Hodau. Ne diraj ih. ao mi je, ne mogu te posluati. Imam posao za djeaka, ako je stvarno stvoritelj, kako se ini. Jednom davno imao sam dva crna ogledala, crnja od tame u kojoj e umrijeti nakon to odem. Posegnuo je u dep i rastvorio dva mala okrugla srebrna ogledala drei svako u jednoj ruci. U usporedbi s kamenim, ova staklena ogledalca su djeje igrake. Laljivi lopov ukrao mi je jedno od kamenih ogledala u strahu od moi koju imaju kad su u paru. Jedno kameno ogledalo izraeno od prave vrste kamena prilino je mono, ali dva ogledala zajedno...? Pogled mu je plamtio jednakom vatrom kao i kamenje srdaca po zidovima. Kada su u paru mogu otvarati vrata iza kojih lei mo u usporedbi s kojom je i mo Kamena nitavna. Ta e me mo osloboditi. Djeak e mi izraditi ogledalo, a djevojica izabrati kamen od kojeg e to uiniti... Ne, Hodau, djeak i sijevka su.. Hoda ga je prekinuo odmahnuvi rukom. Djeak, stvoritelj u nastajanju, i drska mala sijevka? Ah, sijevkica, sirota mala srna... Neobinaje to rije, srna. Izgovori je na jedan nain i oznaava neto srcu drago, ali izgovori je na drugi nain i priziva uitak potjere i uzbuenje lova. A ja oboavam lov i zna to, Topnie? Zna li koji dio lova najvie volim? Usta su mu se rairila u osmijeh, crvena i vlana. Ubijanje, uplje je odvratio Topnik. Ne samo ubijanje... smijeio se Hoda. Ve i trenutak prije, u kojem zna da moe ubiti ili potedjeti ivot, a i tvoja rtva to zna. To je najbolji dio. Mo nad ivotom i smru. To je prava mo... Potom je podigao jednu nogu i uz tihi pop lako zakoraio u jedno od ogledala koje je drao u ruci. Nestao je, a svjetla na zidu poela su blijedjeti. Obasjana njihovom blijedom svijetlou, prije nego to je nastupila potpuna tama, dva su ogledala ostala na trenutak lebdjeti u zraku, a Topnik je uo Hodaev glas kako nestaje u daljini. Uinilo

mu se da je govorio: Ako tko eli loviti... znam gdje se skriva kouta... Budui da je Topnik znao da je kouta druga rije za srnu, znao je o kome je Hoda govorio i opet je osjetio nalet nepodnoljivog i bespomonog straha za nju. ILAVA RUKA Edie je zurila u Georgeovu ruku razrogaenih oiju, okirana onim to je vidjela. Odlijepila je pogled od ruke i vidjela da je George problijedio prouavajui promjene na vlastitoj ruci. Toliko je napeto zurio u nju da je potpuno zaboravio treptati. to ti se dogaa s rukom? tiho je pitala Edie. On nije imao pojma. Iz oiljka koji mu je zmaj urezao u ruku izvirile su tri linije, tamne ile na blijedoj koi koje su se spiralno sputale omotavajui se oko zgloba poput mladica divlje rue. Moda trovanje krvi? oprezno je upitala. On je paljivije promotrio tri linije iako je zapravo svom snagom elio odvratiti pogled od onoga to se dogaalo. Ne, odgovorio je suhih usta, ovo je neto mnogo gore. Tri su se spiralne vene meusobno razlikovale bojom i teksturom. Sve su tri bile pomalo uronjene u njegovu kou, poput ila u kamenu. George, moramo te odvesti na hitnu ili tako neto... Odmahnuo je glavom, borei se protiv navale munine koja mu se dizala u elucu. Mislim da mi doktori ne mogu pomoi. Edie se nagnula nad njegovu ruku kako bi poblie prouila trostruki splet ila. Sve tri su razliite. Da... I nisu dio mene. Mislim, nisu napravljene od mene. Nije uspijevao odagnati muninu iz glasa iako je pokuavao. Mogu li? oprezno je pruila ruku. On je odvratio pogled. Nije elio gledati. Ova je glatka. Kao metal. Odluio je kako to ipak ne smije propustiti. Progutao je knedlu i pogledao. To jest metal, nastavila je Edie. Mislim da je to bronca ili mjed. Odgurnuo je njezinu ruku prisilivi samoga sebe da prijee prstom preko plavozelenog kanalia koji se uvijao pored prvog. Bio je hladan na dodir. Ova nije tako glatka.

Kao mramor je. Ostala je trea, blijeda ila koja mu se uvijala oko zgloba. Opipao je i nju, osjetivi grubu povrinu vapnenca. Dok je palcem klizio kanaliem, jedan se sitni komadi kamena otkrhnuo i ostao mu na palcu. O. K., rekao je stisnuvi zube, pa potom prikrivajui nelagodu osmijehom. Ovo je stvarno stravino. Boli li te? Savio je ruku u zglobu. ile od bronce i kamena savile su se s njom. Zatresao je glavom. Ne. Ali zna ono kad ljudi kau da im se od uasa jei koa? Kimnula je. On je upro prstom u svoju ruku. Jei se. Kao da mi je u ruci neto to nisam ja. Mislim, budem li o tome razmiljao, poet u stvarno paniariti. to emo onda? Zurila je u njegov napeti osmijeh. Zabrinutost u njezinu pogledu na neki je nain izazvala suprotnu reakciju u njemuopet je odluno elio izbrisati taj pogled iz njezinih oiju brinui se da sve bude O. K. Nije to bila ba racionalna odluka, ali je bila jedina stvar u njihovoj gotovo potpuno neshvatljivoj situaciji za koju se mogao uhvatiti i na koju je mogao utjecati. Neemo misliti o tome. Ustao je. Kia je posustajala. Sagnuo se i povukao je na noge. Nije zapravo znao to rei pa je iskoristio frazu koju je uo na TVu i u filmovima. Edie. Bit e sve O. K. Zajedno emo uspjeti. Uz tebe sam, i to god, tko god da pokua doi do tebe, morat e se prvo sa mnom obraunati. Dok je to izgovarao bio je uvjeren kako nije zvuao uvjerljivo poput glumaca koje je pokuavao oponaati. Moda su samo odrasli mukarci mogli biti mao. Edie je odmakla kosu s oiju i pogledala ga sa zanimanjem. to, sa svih tvojih 45 kila? On se i dalje smijeio. Barem ga nije ismijala. Ne otvoreno. Nacerio se gledajui u nju, karikirajui estoke momke iz filmova. Da. Sa svih mojih 45 kila. Ja ti pokrivam lea dok god se ne iskobeljamo iz ove situacije. Kad god se okrene, vidjet e mene. ekao je da mu se pridrui u karikiranju. Umjesto toga, polako je kimnula.

To je... pokuavala je pronai pravu rije, onda ga je pogledala ravno u oi i rekla, ... to je dobro. Zbog neoekivane iskrenosti njezine vjere u njega, poelio je pobjei iz tog trenutka. Hajde onda. Idemo posjetiti Fratra. Njegovo ju je samopouzdanje obodrilo i ispunilo energijom, a i osjeala se neobino oputenom zbog injenice da joj je on uvao lea, pa se uspravila i krenula u sad ve oslabljeni pljusak, upirui prstom niz cestu. Most Crnih Fratara je tamo. A upravo zbog toga to je hodala ispred Georgea nije vidjela kamenu vodorigu koja se strmoglavila s oluka na vrhu zgrade stutivi se prema ploniku poput pola tone kamena, to je i bila, da bi u posljednji trenutak rastvorila imiolika krila i poletjela uvis, precizno udarivi jednom kandom Georgea meu lopatice, a drugom mu vrsto omotavi gleanj. A budui da pola tone mokrog leteeg pjeenjaka ima moan udarac nije ula ni Georgeov jauk. Nije ni uspio jauknuti. Vodorigin udarac izbio mu je sav zrak iz plua i neujno ga je odnijela, kruno se diui u sumrano nebo. Nita ne slutei, Edie se okrenula da vidi zato je George toliko zaostajao za njom, i nije vidjela nita. Tamo gdje je samo trenutak ranije bio, Georgea vie nije bilo. Nestalo je jedino prijateljsko lice u gomili pokislih prolaznika koji su urili plonikom iza nje. Nitko joj nije uvao lea. inilo joj se kao da je netko pritisnuo prekida i jednostavno iskljuio Georgea. A ona je ostala sama. 46 7 IKAR Zaulo se tiho pop i Hoda je, neprimijeen u kiom okupanoj guvi Old Change Courta, iskoraio iz svog sitnog ogledala i osvrnuo se uokolo. Ugledao je nekoliko mladih poslovnih ljudi kako ure u pub na putu prema autobusnoj stanici, avrljajui i smijui se. Odluio ih je pratiti preko trga. Njihov je razgovor poeo zamirati im im se Hoda neprimjetno pridruio, postajui sve sumornijim pretvorivi se na kraju u neugodnu tiinu. Hoda se tada zaustavio putajui ih da nastave sami niz cestu,

ali njihovi su planovi za zajedniko ispijanje piva prije odlaska kui svima odjednom postali manje privlani, iako nitko od njih nije znao objasniti zato. Hoda se zaustavio pokraj bronanog postolja na kojem je stajala groteskno izobliena krilata muka figura. Straga je bio gol, privren za odsjeena krila aparaturom koja je vie nalikovala spravi za muenje negoli za letenje. Glava mu je bila nelagodno zabaena unatrag, a torzo zarobljen unutar naprave nalik prsnom oklopu, koji mu se omotavao sprijeda skrivajui mu lice i sputavajui mu ruke. Bio je to spomenik boli, a ne letu. Zacvilio je kada mu je Hoda priao sprijeda gdje su jedini vidljivi ljudski dijelovi bile noge, svinute pod teinom te, inilo se, bolne naprave. Ikare. Mislio sam da bi moda htio znati. Brat ti je mrtav. Ikar je ustuknuo i poeo se trzati. Trenutak kasnije, iz brutalnog kaveza koji mu je skrivao lice i torzo, zaulo se prigueno stenjanje. Da. Tvoj brat, Minotaur. Minotaur koji ima istog stvoritelja kao i ti. Brat ti je mrtav. Ikar je vrisnuo dubokim mukim vriskom, uasnim i hrapavim, iako priguenim, kao da su mu skrivena usta bila zaivena. Da. Loe je zavrio. Nisam to nikako mogao sprijeiti. Vrisak je promijenio ritam i sada je bio isprekidan stenjanjem i jecajima, dok je stvor unutar kaveza prihvaao ovu vijest. Nadao sam se da bi mi moda htio pomoi u pronalasku njegovih ubojica. Dvoje djece. Meni su potrebni, ali ako mi ih dovede, dobit e ih nakon to ja zavrim s njima. Ima moju rije. inilo se kako se Ikarov vrisak produbio kao da su neki od avova na ustima popucali od siline ranijeg vritanja a ondaje groteskno, nespretno poskoio s postolja i doekao se na noge u nekoj vrsti pogrbljenog unja, dok je podrezanim krilima energino mahao iznad glave u pobjenjeloj elji za osvetom. 8 U ZRAKU Svatko eli letjeti. Svatko je barem jednom u ivotu pogledao u nebo, i vidjevi varljivu lakou kojom ptica struji zrakom pomislio: volio bih, barem jednom, to biti ja. Ali, nitko nije elio letjeti kao George. Okrenut naglavce, svijenih lea, zurei u tlo pod sobom, guei se

neujno zbog snanog udarca meu lopatice, uzaludno pokuavajui doi do zraka. Sve to je uspijevao uiniti bilo je oajniki pruati ruku prema sve manjoj figuri Edie koja se okretala na zakrenom ploniku, pokuavajui vidjeti kamo je on nestao. Vrtjela se poput lista uhvaenog u brzom virovitom potoku i gledala u svim pravcima osim u onom pravom u visinu. A onda je, u trenutku kada su mu se u vidnom polju poele pojavljivati tokice i sve se poelo magliti, konano doao do zraka udahnuvi ga punim pluima, dvaput, da bi odmah za tim viknuo upravo u trenutku u kojem je vodoriga nadletjela zgradu i nestala joj iz vida. Edie! Izderaoje grlo jednim jedinim povikom koji mu se oteo iz usta poput umirue nade, ali je njegov povik uguila gradska vreva pod njim. Zauo je vodorigin siktaj neodobravanja i osjetio kako se stisak oko njegova glenja pojaao. U par gromoglasnih zamaha krila su preletjelajojednu skupinu zgrada i odjednom su se nali iznad Temze. George je pogledao u rijeku pod sobom, a onda podigao pogled u pravi trenutak, u kojem je uhvatio pogled kamenog stvorenja na sebi. U djeliu sekunde u kojem su se nali oi u oi, prepoznao je iskeenu maju glavu. Zinuo je u nevjerici. Cjevugo? Nije bilo sumnje. Ovo je bila vodoriga koju je nazvao Cjevugom, vodoriga koja ga je pokuala ubiti na Spomeniku toga jutra vodoriga koju je Topnik propucao u komadie. Mrljavka koja je definitivno bila mrtva. Ali, ti si mrtva. Potom je vodoriga jo jednom neto prosiktala, a George se okrenuo i vidio kako mu se pribliava ciglena oplata industrijskog dimnjaka koji se dizao iznad zgrade Tate Moderna. Iako je bio uvjeren kako ga Cjevuga namjerava razbiti o nj ipak ga je samo bespomono promatrao nemajui snage niti ispruiti ruku u uzaludnom pokuaju obrane. Ali, Cjevuga se u posljednji trenutak okrenula u zraku, i izbacivi kandu kojom joj je zavravalo krilo, uhvatila za vrh dimnjaka i naglo zaustavila. George je visio naglavce, nosa priljubljenog uz cigle, duboko diui dok mu je krv jurila u glavu i pitao se hoe li mu srce iskoiti iz grudi

kako se inilo da eli. CRVENA KRALJICA Crni Fratar energino je koraao u smjeru istoka, prolazei pored mosta Westminster i mimoilazei se s malobrojnim prolaznicima od kojih ga, naravno, nitko nije mogao vidjeti, a ako netko i jest, imao je snaan racionalan um koji nije prihvaao dokaze iracionalnih oiju jer im se oito nije moglo vjerovati, budui da su govorile da je meu njima koraao kip. Temza mu je bila zdesna, a veliki satni toranj Big Bena dizao se nad njim, sve sjajnijeg brojanika u sve dubljoj tami. Pogledom je okrznuo dojmljivu dvostruku konjaniku skulpturu. ena kraljevskoga dranja u jednostavnoj haljini, zaogrnuta vijoreim platom i s malom bodljastom krunom na glavi stajala je u bojnim kolima. U desnoj je ruci drala ubojito koplje, a drugom je eznutljivo gonila svoja dva propeta konja naprijed. U lakim su je bojnim kolima okruivale dvije keri, nagnute zbog uspostavljanja ravnotee nad prijetei zakrivljene otrice koje su virile iz sredine kotaa. inilo se kako bi se cijela ova grapa mogla svakoga trenutka sjuriti s postolja na Trg Parlamenta. Fratar je kimnuo glavom prolazei pored nje. Nakon to je postalo jasno kako se nema namjeru zaustaviti, kraljica se oglasila. Fratre. Zaustavio se, priekao jedan trenutak, a onda se okrenuo razvukavi ljubazan osmijeh kojim je nevoljko pokuavao sakriti injenicu kako se nije htio zaustavljati. Kraljice. Nisi se naklonio. Jo ire je razvukao osmijeh. Uistinu. Nikada mi se ne nakloni. Rairio je ruke kao ovjek koji nita ne skriva. Ja sam prijatelj svih ljudi, jednak svima, pokoran nikomu. Nisam elio uvrijediti. Kraljiino se lice ljutito namrtilo. Ne eli uvrijediti, a ipak to ini. Ne namjerno. To je moj nain, koji prilii mom pozivu. Sveenici se klanjaju kraljevima. Polako i duboko je uzdahnuo, onako kako to ine ljudi kada ele

pokazati koliko pate. Ne oni dobri, moja damo. Barem ne oni koje ja drim dobrima. Ali, kad sam rekao poziv nisam mislio na onaj sveeniki. Mislio sam na svoj posao krmara. Jer, kao domainu i gostioniaru, svi su mi muevi jednaki. I ene, dobacila je ona otro. Sjenka osmijeha zaigrala je na Fratrovu licu i nestala u trenu. ene su, to se mene tie, potpuno jednake dok god se dre podalje od mogpuba. Kraljica se na to nakostrijeila i snanije stisnula svoje koplje. Iza nje, njezine su se keri znaajno pogledale. Tebi je ovo zabavno? Takve ti stvari propovijeda, debeljko? Fratar je podigao jednu obrvu i pogledao je. Zagladio je halju preko trbuha. eznete li za propovijedi, moja damo? Pa, tako mi svega, mislio sam da Vam je drai rat... ali nema problema, uvjeren sam da sam u stanju osmisliti pouan tekst za Vas. Samo malo, da, ide ovako: Kad je Adam na Evinu spletku pao, tko je od ljudi slobodan ostao? Ona ga je prostrijelila pogledom istodobno pokuavajui otkriti gdje je i koliko duboko u njegovim rijeima bila skrivena uvreda. Na kraju je odmahnula rukom, kao da to nije bilo vrijedno njezina truda. Hvalisave rijei koje ne razumijem. Moda su razumljivije u krmi. On se nasmijeio svojim najarmantnijim osmijehom. Pa jasno mi je da nemaju nikakvog smisla u palai u kojoj kraljice umiljaju da su iznad obinih ljudi. Koplje u njezinoj ruci zadrhtalo je kadaje progovorila, glasom sve hrapavijim od bijesa. Namjerno si drzak. Razvukao je lice u razdragani cerek, kao kad se raspukne veliki kolut sira. Nasmijeio se, pokuavajui se ispriati. Ne gospo, molim oprost. Osjeam djetinje zadovoljstvo u zadirkivanju otmjene crvenokose dame kakvi ste Vi, jer kao to zna svaki lugar najbre se zapali trijeska crvene kore. Keri su okirano zinule i skrenule pogled. Ti misli da sam ja crvenokosa, pope? Pa naravno, zato bi Vas inae zvali Crvenom Kraljicom? Konano je eksplodirala, strijeljajui ga pogledom i gurajui otricu koplja prema njemu dok je govorila.

Ne zbog moje kose, debeljko ne zbog moje kose! Zovu me crvenom jer sam se stutila na ovaj grad iz osvete za zlo poinjeno mojim kerima, a kada sam poslije toga sa svojom vojskom okrenula lea spaljenim ruevinama i krenula natrag, ruke su mi do laktova bile crvene od londonske krvi i njegovih drskih Majko, progovorila je ki koja joj je stajala s lijeve strane, uhvativi je za ruku i pokuavajui je umiriti. Druga ki zgrabila joj je desnu ruku i pokuala zaustaviti njezinu bujicu rijei preusmjerivi joj panju. Majko. Sijevka... Kraljica se pribrala uz vidljiv napor. Fratrove su oi pokazivale samo nevinost i razdraganost, previe nevinosti uivajui u eksploziji koju je izazvao. Ona je progovorila najsmirenije to je mogla. Da. Naravno. Sijevka. Sijevka, Fratre. Prole je noi ovuda protrala sijevka. S jednim djeakom. On je podigao obrve hinei iznenaenost koja je bila u potpunom neskladu s izrazom na ostatku njegova lica. Ma da. Sigurni ste da je to bila sijevka? Zna i sam da ih osjetimo jednako snano kao to one osjete ono to je u kamenu. Mlada je. Jaka i hrabra. Ali u bijegu. Hou znati to joj se dogodilo. A zato, molim Vas. Oprostite mi moju nametljivost, ali kakve veze Vi imate sa sijevkama? Ona je stisnula svoje koplje i lupnula njegovim krajem o pod koije. To su jake djevojke koje ive u nepodnoljivoj opasnosti. Nisam ih vidjela godinama. Moda ste pogrijeili. Slegnuo je ramenima. Nisam, Fratre. A svaka ena u opasnosti moja je briga. A zato je tome tako, molim Vas? Jo je snanije lupnula kopljem o pod, zbog ega su se i njezine keri lecnule. Zato to ja tako hou. ODUVIJEK sam tako htjela. inilo se da joj u oima gori vatra. Fratar je imao pravo u vezi njezine zapaljivosti. A zato me to pitate, gospo? Zato jer je trala uz rijeku koja prije ili kasnije prolazi ispred tvojih vrata. Preao je rukom preko lica izbrisavi tako s njega svaki traak razdraganosti. Jo je jednom pognuo glavu, ali ne dovoljno da bi se taj

pokret mogao protumaiti kao naklon. Rijeka protjee ispred mnogih vrata. Nikoga nisam vidio. Laku no, moje dame. I okrenuvi se, nastavio je prema istoku. Kraljica ga je gledala kako odlazi. Nekoliko je puta duboko uzdahnula, a onda se okrenula prema keri s desne strane kola. On lae. Sijevka je u gradu. Moramo izjahati. Ako je moj unutarnji osjeaj ispravan, djevojka je u opasnosti. 10 EDIE OSTAJE SAMA Jedan trenutak bio je tamo. A onda je nestao. Tako jednostavno, tako uasno, tako nepojmljivo. Iskoraila je iz uliice, pogledala udesno i ulijevo, okrenula se da mu kae kako bi moda trebali poeti trati ako je on bio za a njega jednostavno vie nije bilo. Njegovje nestanak bio toliko iznenadan i okantan da je Edie odbijala prihvatiti da se zaista dogodio. Prvo se iznervirala mislei da se George poigrava s njom. Bila je umorna, mrtva umorna, a svim je silama pokuavala to sak riti od njega. A on se sada igrao skrivaa ili tako neeg. Hajde, George, rekla je napeto. Nisam raspoloena... A onda je uplaeno pomislila moda se sakrio jer je ugledao mrljavca ili Hodaa. Pa se okrenula i jo jednom dobro pogledala iza sebe. Nije bilo nikoga. S druge strane ceste neka je stara beskunica gurala rasklimana kolica za oping puna plastinih vreica i novina. Bila je daleko pa Edie nije primijetila da su joj oi bile potpuno crne i da su gledale u nju. A njezino je tiho mrmljanje uguila buka prometa. Edie je, ne slutei opasnost dopustila da joj pobjegne tihi uzdah olakanja, a onda se vratila u uliicu iz koje je izala u potrazi za Georgeom. George! Nije ga bilo. Pogledala je u kontejner i uokolo auta. Vie nije bilo sumnje. Netragom je nestao, kao da ga nikada nije ni bilo. eludac joj se stisnuo od panike, a potom i grlo, a srce joj je poelo luaki lupati. Opet se poela okretati traei skrovite koje joj je moda promaknulo, stisnute ake kojom ga je namjeravala udariti im iskoi odnekud i pone joj se smijati. Ali, nije joj promaknulo nikakvo skrovite. Georgea nije bilo. Uokolo se prostirao grad, ulica puna uurbanih ljudi na kii. Onda je na jedan podmukli trenutak bila sigurna kako je ula Georgea gdje je

oajniki doziva iz velike daljine, ali kada se okrenula u pravcu iz kojegje pomislila da je dozivanje dolazilo, tamo nije vidjela nita i znala je da se njezin um poigravao s njom pa je ula stvari kojih nije bilo samo zato jer je htjela da ih bude. I vrtei se polagano na ploniku osjetila je kako se njezina povezanost s ulicom i svime uokolo nje poinje raspadati, im joj je mozak konano dopustio misao kako je George jednostavno nestao s lica zemlje. aka kojom je zavravala njezina podlaktica rastvorila se, koata nakupina bijelih zglobova i napetih tetiva opustila se u otvorenu ruku iji su beivotni prsti poeli mlitavo kruiti zrakom dok se vrtjela plonikom, poinjui se pitati gubi li razum... ... a onda se spotaknula o neto i pogledala dolje. Pa iakoje nastavila usporeno okretanje, koljena su joj se savinula i ispravila, a beivotni prsti iznova oivjeli podigavi stvar o koju se spotaknula. Cipelu. Georgeovu cipelu. Bila je mokra i ofucana, ali kada je stavila ruku u nju jo je bila topla. A onda joj se vratio djeli normalnosti i shvatila je da je dobrovoljno gurnula ruku u cipelu djeaka koji je posljednja dvadeset i etiri sata gotovo neprekidno trao, pa je brzo izvukla ruku iz njezine vlane nutrine. Nabrala je nos u kratkotrajnoj zgaenosti, a potom se kratko nasmijeila snano stisnuvi tu cipelu, crpei snagu iz konkretnog dokaza da je George zbilja bio tamo, da je bio stvaran i da ona nije gubila razum. Pronaavi cipelu prestala se vrtjeti u krug, a znala je i da je to bilo dobro jer je odjednom shvatila kako je na trenutak zaista poela gubiti razum polako se vrtei na tom ploniku. S tim je bilo gotovo. Potisnula je podmukli glas u svojoj glavi udarajui petom Georgeove cipele o dlan svoje ruke, odluna u namjeri da se tako ponovno osnai. Ta ju je cipela, sa svojim razvezanim vezicama podsjetila na Topnikove vrsto stegnute vojnike izme i ohrabrujui topot avala kojim su odzvanjale u hodu ili trku. A razmiljanje o Topniku kao da joj je takoer pomagalo. Instinktivno je znala to bi on rekao da je sada bio tamo, da je mogao biti u njezinoj glavi i sluati kakva joj se sve pitanja motaju mislima. On bi ih sve bio u stanju odbaciti i odagnati. Tono je znala to bi on uinio, pa je to uinila sama. U redu. Dostaje bilo ovoga. eka te posao. Kreni, protisnula je.

Poludjeti moe kasnije. I zato jer je pomislila na njega crpei snagu iz te misli, na odreeni je nain Topnik bio s njom, u njezinoj glavi. A moda joj je upravo to oeliilo pogled i ispravilo kraljenicu dok je odluno kretala u pravcu rijeke. 11 OBJEEN NA MUZEJU Sva krv u Georgeovu tijelu posluno je slijedila zov gravitacije dok je visio okrenut naglavce, nosa priljubljenog uz cigleni dimnjak. Srce mu je luaki lupalo bezuspjeno pokuavajui ispumpati krv iz glave u ostatak tijela i uspostaviti normalnu cirkulaciju. Bubnjanje u uima mu se pojaavalo i bio je uvjeren da e mu glava eksplodirati. Od ranog djetinjstva nitko ga nije drao tako, okrenutog naglavce. Jasno se sjeao kako je njegova nasmijana mama zaustavila oca koji ga je tako ljuljao iznad hrpe otpaloga lia, a sjeao se i olakanja u trenutku kada ga je tata okrenuo, nakon ega su se sve troje bacili na lie i poeli se njime gaati. Moglo mu je tada biti oko est godina i to su bila sretna vremena, kada je smijeh njegove mame bio samo smijeh, i kada njime nije nita pokuavala prikriti. Pomisao na nju kao da je stigla iz nekog drugog ivota. Pitao se je li se vratila iz inozemstva, je li primijetila da ga nema. Morala je primijetiti. Negdje tamo vani, sigurno ga je traila. Sigurno. Pokuao je smisliti to mu je initi, a onda mu je, upravo u trenutku kada su mu u vidno polje prokuljale rasplesane crne tokice nesvjestice, vodoriga omotala drugu kandu oko vrata ne prejako i okrenula ga tako da se konano naao oi u oi s velikom divljom makom. Cjevugine kamene oi buile su ga pogledom dok mu je pritisak u glavi slabio, a crne tokice nestajale iz vidnog polja. Srce mujejo uvijek snano tuklo u grudima, ali bubnjanje u uima stialo se do razine muklih pozadinskih udaraca. Jedna se maja obrva podigla nagovjetavajui pitanje. Poela je micati kamenim ustima punim ogromnih zuba pokuavajui izgovoriti rije, nalik nekom tko pokuava ispljunuti riblju kost iz grla ne koristei se rukama. Bak? rekla je i zastala, kao da eka odgovor. Kad ga nije dobila, namrtila se i, inilo se, pokuala iznova. Bouk?

Najudnija stvar u cijeloj situaciji, udnija i od injenice da je visio s vrha visokog industrijskog dimnjaka u kandama letee vodorige, bilo je to to je vodoriga, barem se tako inilo, pokuavala razgovarati s njim. George je znao da neto tu nije valjalo. Osjeao je to duboko u sebi. Zato nisi mrtva? upitao je glasa hrapavog od vjetra to je huao uokolo dimnjaka. Izgovorivi to shvatio je da je takoer htio znati zato on nije bio mrtav, zato ga ovo stvorenje nije rastrgalo u komadie ili ispustilo da se razbije o kameno tlo pod njima. Cjevuga je zurila u njega i, iako nije nita rekla, George je okirano shvatio da je slegnula ramenima, a budui da joj je raspon krila bio sedam metara, bilo je to najvee slijeganje koje je mogao zamisliti. Prema svim pravilima o zrcalnicima i mrljavcima koja je George nauio otkakoje upao u ovaj sloj ne Londona, u kojem su kipovi hodali i priali i letjeli i borili se, Cjevuga je trebala biti mrtva, trebala je biti na svome postolju, zauvijek nepomina. Vidio je kako ju je Topnik rasprio u komadie s onih nekoliko posljednjih metaka u svom pitolju. Bila je mrljavka. To je znailo da je morala biti mrtva. Kad su mrljavci bili tako oteeni, znailo je da su gotovi. S druge strane, zrcalnicipoput Topnika imali su snaniju ivotnu energiju. ak i nakon to bi pretrpjeli velika oteenja, bilo je dovoljno da se domognu svog postolja prije ponoi vremena koje je Topnik nazivao smjenom dana i iznova bi oivjeli. Mrljavci nisu imali taj duh koji bi ih odravao na ivotu. U njihovoj je sri bila praznina. Umjesto duha imali su tek zlou i zavist. A Cjevuga je bila mrljavka, i k tomu jo raznesena u komadie pred njegovim oima. To je znailo da nikada vie nije smjela hodati gradskim ulicama niti nadlijetati gradske krovove. To je znailo da vie nije smjela predstavljati prijetnju. Ali, ona se ipak obruila na njega. Oborila se na njega iz visine i ugrabila ga. I sada ga je radoznalo gledala. A on nije imao pojma zato. Osim ako... Odjednom je pomislio kako zna to je Cjevuga htjela. Stvar je bila jednostavna. Htjela je isto to i Hoda. Htjela se domoi slomljene zmajske glave koju je on skrivao u depu. Odjednom je osjetio ushit: trenutak ranije nije imao nikakve nade, tek snano uvjerenje da nije imao drugih izlaza iz situacije osim dugakog pada prema tlu, ili kratkog barem se tako nadao i uasnog susreta s

Cjevuginim ubojitim kandama. Sada je pak imao neto to je mogao ponuditi u zamjenu za svoj ivot. Nije imao nita protiv predaje odlomljenog komada skulpture vodorigi, ne ako bi time kupio vlastiti ivot, ne ako bi time kupio vrijeme u kojem bi spasio Topnika i opet pronaao Edie. Gledaj! pokuao je. Gledaj. Znam to hoe. Evo. Imam to kod sebe. Spusti me dolje i dat u ti ga. O... Sve dok mu ruka nije napipala prazninu tamo gdje je trebao biti dep njegova kaputa, a njegova usta izrekla O, plan mu je bio gotovo sjajan. Nagodio bi se s Cjevugom, prijetei kako e baciti odlomljenu zmajevu glavu u duboku rijeku pod njima ne spusti li ga na tlo u jednom komadu. Samo, njegova je ruka otkrila, trenutak prije nego to se i sjetio, sada vjerojatno smrtonosnu injenicu da je svoj kaput dao Edie kada je kia poela posustajati. Kaput u iji je dep stavio zmajevu glavu. Oh, ponovio je. K vragu. Bragu? oponaala je Cjevuga, jo uvijek zlokobno nakrivljene glave. Tono. Georgeov je glas zazvuao jednako beznadno kako se i osjeao. Bono? Da, odvratio je George. Bono. Postajao je histerian. Zasigurno. U njemu je neto raslo, navirui poput plimnog vala, a nije bila rije ni o vrisku ni o zapomaganju. Radilo se o smijehu, samo to nita nije bilo smijeno. A onda ga vie nije mogao zaustaviti, ak ni nakon to je Cjevuga pojaala svoj stisak i bacila se s vrha dimnjaka u zranu struju pod njima. Oi su mu se napunile suzama smijeha dok je letio zrakom, pa je bijelu metalnu otricu Milenijskoga mosta vidio tek kroz maglu, dok je vodoriga letjela nisko nad rijekom u pravcu sjevera. Bono, guio se George, dok mu je prvi nalet smijeha grevito provaljivao kroz nos, a velika se bijela kupola katedrale Sv. Pavla pojavila ravno pred njim. Ode sve bragu... 12 UBOJITI BIK Hoda je uz tihi plop izaao iz malih ogledala koja je drao u rukama i podigao pogled prema klasinome trijemu muzeja Tate Britain, a potom se osvrnuo uokolo. Nije vidio nikoga, osim nekoliko ljudi na

autobusnoj stanici s druge strane ceste. Priao je sivim stubama i pourio uz njih drei se lijeve strane irokog stubita. Kapuljau je drao navuenu preko desne strane lica, to je odavalo neuobiajenu tajnovitost za bie koje je, uslijed same prirode svoga prokletstva, bilo naroito dobro u prikrivanju vlastita prisustva. Bila je rije samo o tome da je doao posjetiti jedan novi kip, no nikako nije elio vidjeti jedan drugi kip, niti da ovaj vidi njega. Kip koji je elio vidjeti nalazio se s lijeve strane ulaza, na malom bonom balkonskom prostoru, smjetenom uz rub dvostrukog reda stupovlja trijema. Kip koji nikako nije elio vidjeti nalazio se na suprotnoj strani. im je zamakao za ugao, opustio se i poeo hodati svojim uobiajeno arogantnim nainom. Pogledao je u grupu kipova koju je doao vidjeti. To je bila hibridna grupa u kojoj je bilo i mrljavaca i zrcalnika. Odnosno, ljudski su kipovi bili zrcalnici, dvojica miiavih mukaraca nalik grkim hrvaima, a borili su se s mrljavcem, ogromnim i ubojitim bikom na ijim se leima nalazila svezana naga ena. Nije to bila sretna skupina. Bio je to spomenik injenici da su se stari Grci previe zabavljali smiljajui na koje sve naine pogubiti ljude. Hoda se nakaljao. elim razgovarati s Bikom. Nitko se nije pomaknuo. Zaleeni trenutak borbe i dalje je stajao zaustavljen usred pokreta. Hoda je uzdahnuo. Radi se o Minotauru. Bikovo je oko oivjelo i pogledalo ga. Ubijen je. Bik se ritnuo i zbacio dvojicu mukaraca u kut balkona. ena zavezana za njegova lea poela je vritati. Da, rekao je Hoda hladno. Da, to su tune vijesti. Bik je stajao u mjestu bijesno frkui, dok se ena pokuavala osloboditi. Zanima me hoe li mi pomoi u kanjavanju odgovornih? A onda je ena poela glasnije vritati, a Bik je zabacio svoju rogatu glavu unatrag i nadglasao njezin vrisak svojom praiskonskom rikom koja je odzvanjala sumranim nebom. Hoda je pogledao gore i nasmijeio se kada mu je jedan poznati crni

oblik to je ispao iz nonog neba njeno sletio na rame. Ah. Tu si. Gavran mu je kljucnuo u uho. On je kimnuo. Dobro. Gdje god bili, Broja e ih pronai bre nego itko. A sad doi. Moramo na istok. 13 BROJA E die je stajala na rubu plonika i ekala da na semaforu zasvijetli zeleno. Stajala je pokraj grupe prolaznika koji su svi nestrpljivo ekali da se promet zaustavi kako bi mogli nastaviti prema stanici Crnih Fratara. Svaki je od njih bio u svome vlastitu svijetu, sa slualicama u uima iz kojih je tretala glazba. Neki su pak razgovarali na mobitel, a drugi odsutno zurili u daljinu, izgubljeni u vlastitu Londonu. Nitko nije obraao panju na Edie. Jedna sijevka. Vrka Lokvi. Bile su to jedva ujne rijei. Glas je bio muki, grgljav i hrapav, jednoline modulacije poput robotskog govora. Edie se okrenula, napola uvjerena da nije dobro ula, napola sigurna da je postala paranoina, da je poela umiljati stvari. Nitko je nije gledao. Zacijelo je umislila cijelu stvar. Rijei ionako nisu imale nikakva smisla. Vrka Lokvi nije znailo nita. Oito je naula tek djeli neijeg razgovora koji nije razumjela, paje njezin um samostalno popunio praznine u reenici zvucima koji su ih pretvorili u tek napola suvisle besmislice. Puddleduck je bila rije iz njezina djetinjstva, ne iz ovog sadanjeg Londona. U mislima joj je sijevnulo sjeanje pravo sjeanje, ne vizija na sitne blijede ilustracije bijele patke s ruiastim alom i plavim eiriem, plavim poput naunica od mutnoga stakla kakve je uvijek nosila njezina majka; te na prste njezine majke koji su pratili tekst pored crtea i iz njega kao arolijom stvarali prie. Sjeanje je bilo sretno pa zato i opasno i nije se smjelo dugo zadravati u glavi, da ne bi postalo prebolno. Na semaforu je zasvijetlilo zeleno, zapreke je nestalo i sabijena grupica ljudi prisilno zaustavljena na ploniku iznova se poela kretati, rasipajui se razliitim brzinama hoda. Edie je skrenula prema rijeci ugledavi krajikom oka jasno i itko ime ulice privreno o zgradu na uglu. Hodala je Ulicom Lokvi. I u trenutku dok je u mislima pretvarala Lokvi u Lokvi i natrag, zaula je hrapavi glas jo jednom, vrlo jasno.

Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Hoda prema rijeci. Okrenula se i ovaj ga je put i vidjela, i u jednom uasavajuem trenutku pomislila da je to Hoda, a onda je uz jednako snano olakanje shvatila da to nije bio on. Bio je to samo neki beskunik u dugakom kaputu zbog kojeg je nalikovao Hodau. Umjesto kapuljae, glavu mu je uokviravalo pramenje masne kose spletene u neuredne raupane dreadlockse. mirkao je stisnutih kapaka i dahtao razjapljenih usta u Edie kroz malobrojne utocrne zube. Zurio je u nju kao da je ekao da neto uini. Onda se lagano stresao i slegnuo ramenima. Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomino nasred ceste... Glas mu je i dalje bio nezainteresiran, gotovo bestjelesan. Izgledao je kao ovjek pretvoren u zombija pod nemilosrdnim valovima alkohola. Zakljuilaje da je bio mrtav pijan. Drugih je prolaznika nestalo. Ostali su samo njih dvoje, jedno nasuprot drugom, nasred ceste. Trebala je pobjei, kasnije je zakljuila, ali nasuprot joj je stajao ulini luak, a ona se nije bojala ulinih luaka i pijandura. Prvo, zato to je negdje duboko u sebi osjeala da je i ona bila ulina luakinja, a drugo zato jer je znala sve o pijandurama i razliitim razinama zombifikacije kroz koje su prolazili A nije se radilo samo o tome da se nije bojala beskunika zanimalo ju je to to je govorio. Zato je, drei se dovoljno daleko u sluaju da je odlui zaskoiti, oprezno zakoraila prema njemu. to si rekao? Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomino nasred ceste..., ponavljao je glas bezizraajnu repliku svoje prethodne reenice. Zato me zove sijevka? pitala je Edie, a usta su joj se suila u iekivanju odgovora. Zato jer ti jesi sijevka, odgovorio je nezainteresirano, ne skidajui kiljavi pogled s nje. Izostanak zanimanja na odreeni ju je nain uznemiravao vie od injenice to se inilo kako on zna tkoje ona. Isturila je bradu, odluna u namjeri da ne pokae nelagodu ili strah koji su se poeli dizati oko nje. Tko si ti? Jezikom je preao preko krnjavih zuba. Mi smo Broja. Vi ste, to?

Mi smo Broja. Glas je opet bio jednak onom kada je prvi put progovoriobezizraajan, nezainteresiran, beivotan. Poput snimke. Poput kompjutoriziranog govora. Mi? odvratila je, osvrui se uokolo. S olakanjem je primijetila da nije bilo nikoga. Vozai koji su ih zaobilazili nisu osjeali olakanje. Bili su bijesni, a nekoliko ih je zatrubilo kako bi to i pokazali. Ti si mije li? Uzvien poput kraljice, ha? Mi smo Broja, ponovio je, kao jeka samoga sebe, nezainteresiran, nepomian, pogleda prikovana uz nju. Bezizraajno ponavljanje istovremeno ju je i ljutilo i plailo. to radite? upitala je, a pokraj desnog ramena projurio joj je kamion. Brojimo te. Brojite me? Brojimo te. Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomino nasred ceste... Zato? pitala je Edie, zbunjena. Zato me brojite? Kada se visoki kamion zaustavio na cesti iza Edie bacio je Brojaa u sjenu i on je prestao mirkati. Mi smo Broja. Vi steto? Mi smo Broja. Opet taj bezizraajni odgovor, kao da je objanjavao neto to je bilo oito. Odjednom se osjetila prikovanom za asfalt i to ne zbog tona njegova glasa, ve zbog njegovih oiju koje vie nisu mirkale. Zbog toga to te oi nisu bile ljudske, niti podlivene krvlju kakvima ih je zamiljala; bile su to potpuno crne oi, oi bez imalo bijelog tamne i okrugle, i neljudske poput gavranskih. I odjednom je bila uvjerena kako u nju ne zuri samo ovaj beskunik. Uspjela je pokrenuti noge i provui se izmeu automobila i uzrujanog dostavljaa na motociklu, brzo trei prema rijeci. Broja nije potrao za njom. Samo je mirno progovorio, ekajui da prijee cestu. Jedna sijevka. Tri niz Ulicu Lokvi. Prema rijeci. 14 TOPNIK U TMINI Ako tko eli loviti, znam gdje se skriva kouta... Hodaeve rijei kao da su ostale visjeti u vlanom ustajalom zraku dugo nakon to je

ostavio Topnika samog u tmini. A on je osjeao muninu jer je znao da e Hoda loviti Edie dok je ne ulovi. Okruivalo ga je previe kamenih srdaca drugih sijevki, rasporeenih poput jezovitih trofeja po zidovima spremnika za vodu, da bi se mogao nadati drugaijem ishodu. Hoda je oito znao to ini. Svaki od tih uglaanih komadia stakla bio je dragocjen nekoj djevojici ili eni, toliko dragocjen da se sigurno ne bi odvojile od njega bez estoke borbe. Topnik se pitao koliki je broj ovih stakala bio iupan iz hladnih, mrtvih prstiju. Od same mu je misli pozlilo. O. K., rekao je samom sebi. Pauza za cigaretu. Opipao je zid iza sebe i skliznuo u sjedei poloaj, lea priljubljenih uz vlani kamen. Posegao je pod kabanicu koju je nosio privezanu za ramena i ispetljao neto iz depa. Prvo se zauo zvuk trenja i planula je jedna ibica, a potom se zacrvenjela upaljena cigareta. Ispruio je ruku sa ibicom u njoj, ne elei potratiti ni trenutak njezine svjetlosti, i ljutito uvlaei dim cigarete iskoristio je kratkotrajnu svjetlost kako bi se snaao u prostoru: vidio je obrise dvoraca oblikovanih morskim stakalcima i primijetio disk objeen usred prostorije i u njemu odsjaj siunoga plamena u svojoj ruci. A onda se plamen ugasio i on se iznova naao u tami. uo je samo vlastito disanje, isprekidano tek uvlaenjem i ispuhivanjem duhanskog dima. Svaki put kada bi udahnuo siuna bi se crvena tokica na vrhu njegove cigarete jae zaarila, nalikujui pulsiranju siunoga srca. Razmatrao je stanje u kojemu je bio i mogunosti izlaza iz te situacije. Iznutra se osjeao nekako pogreno, iskrivljeno i na izmaku snaga, stoje, shvatio je, bilo zato jer je je prekrio zakletvu kako bi spasio Edie. Bilo mu je jasno i kako e se taj osjeaj samo pogoravati. Od njega je oslabio, a inilo se da nije bio ni u stanju razmiljati jasno kao inae. Ono to ga je najvie brinulo, nakon onoga to je prijetilo Edie i Georgeu bez njegove pomoi, bilo je to e se dogoditi u pono. Pono ili smjena dana bilo je vrijeme kada su kipovi utemeljeni na stvarnim ljudima zrcalnici morali biti na svojim postoljima. Nisu imali izbora, to je bio dio njihove osobnosti i naina postojanja. Prazno postolje u pono znailo je zrcalnikovu smrt. Nakon to bi se vratio, ili bio vraen na postolje poslije ponoi, nikada vie ne bi hodao postavi tek hrpa metala ili kamena u ljudskom obliju. Budui da je on sada plaao kaznu za krenje zakletve poloene Kamenu i ruci koja ga je

stvorila, vjerovao je da e pono oznaiti, ako ve ne njegov kraj, a ono poetak vjenoga lutanja u Hodaevom stilu, u vlasti mranih sila zarobljenih u Kamenu. Znao je da nee izai iz ove podzemne elije prije ponoi, osim ako ga Hoda ne izvue istim putem kojim su i doli, a to nije bilo ba vjerojatno. ak i da je jo uvijek posjedovao svoju uobiajenu snagu, nije znao koliko je duboka bila ova prostorija, a nije bogme ni vjerovao da e biti u stanju iskobeljati se na povrinu budui da je posljednji put kada je podigao ruke prema svodu odmah klonuo. inilo se da je Hoda uistinu imao mo nad njim. Pitao se hoe li se on vratiti prije smjene dana, prije nego to stigne pono, a s njom i njegova smrt. Nije se radovao njegovu povratku jer je ve i samu njegovu podrugljivu hvalisavost bilo teko podnijeti, povrh svih loih stvari koje su mu se dogaale. A onda se dosjetio naina kako e se barem potedjeti gledanja u Hodaevo lice i u glavi mu se rodio plan. Hajde, ti oamueni jadnie, rekao je samome sebi, dok se stenjui podizao na noge. Budui da su stakalca sijevki gorjela kao upozorenja kada bi im se pribliio netko iz roda mrljavaca ili Slugu Kamena poput Hodaa, i da je to ujedno bio izopaeni nain na koji je Hoda za sebe osvjetljavao svoj podzemni brlog, onda je, shvatio je Topnik, on mogao neto uiniti. A injenica da je to ukljuivalo uklanjanje Hodaevih paljivo izraenih dvoraca samo je pojaavala njegovu elju da to i uini. Skinuo je kabanicu i poeo opipavati stakalca na zidu iza sebe. Snano uvlaei dim cigarete u plua uhvatio je pogledom slabi umirui odsjaj nekoliko komadia stakla. Paljivo je odloio kabanicu na ljunak pod svojim nogama i objema rukama poeo grebati po zidu skidajui tako s njega komadie stakla koji su potom padali na ceradu pod njegovim nogama. Abrakadabra i tebi drukane, promrmljao je s mrkim zadovoljstvom. Kada je bio siguran da je poistio prvi zid, skupio je kabanicu, okrenuo se za sto osamdeset stupnjeva i siao sa ljunane plae u vodu. Doavi do sredine prostorije zaustavio se i mahao rukama po zraku, dok nisu udarile o tanjur to se okretao na lancu. Stao ga je snano vui, a onda se zaulo otro ping kada je lanac puknuo, a disk mu ostao u rukama. Iz depa je izvukao ibice. Zapalio je jednu i stajao tako, do pojasa u vodi, promatrajui disk osvijetljen siunim

plamenom. Bio je to stari kositreni tanjur: netko je u njega ugravirao niz koncentrinih krugova, a uz rub i etiri dvorca okrunjena tornjevima, koji kao da su oznaavali strane svijeta. Iz lunog ulaza u svaki od dvoraca tekao je puteljak, a puteljci su se sjekli u sreditu tanjura tvorei kri u kojemu se nalazio i drugi niz koncentrinih krugova nalik sredinjem ukrasu na titu. Cijeli je crte bio prekriven natpisima, ali je Topnik uspio proitati samo Kralj i njegova odabranica... i Occidens prije nego to se ibica ugasila. Paljivo je pospremio tanjur u jaknu i krenuo prema dvorcu na zidu pred njim. Kralj, kako da ne, podrugljivo je procijedio. Nee ti trebati ovakve budalatine, jer im opet navrati u ovu tamu ja u te okruniti kako spada, prokletnie. Iako nije bilo nikoga da ga vidi, nasmijeio se od uha do uha zadovoljno poseui prema prvom komadiu stakla na zidu pred sobom. 15 PATERNOSTER U isto vrijeme dok je Edie trala prema jugu, u pravcu rijeke, George ju je prelazio u pravcu sjevera. Cjevuga ga je vrsto drala oko prsa, letei prema velebnoj kupoli katedrale Sv. Pavla. Bio je to istrzan let jer je sa svakim udarcem krila vodoriga stenjala i napinjala miie, pritom se opasno zanosei kao da je za ovo nezgrapno kameno stvorenje letenje bilo vie stvar volje nego aerodinamike. George je imao osjeaj da bi se svakog trenutka mogla poeti strmoglavljivati prema tlu. Jedina pozitivna stvar bila je to vie nije visio naglavce, pa mu ni glavom nije kuljala sva krv. Pogledom je uhvatio bljesak fotoaparata kada su preletjeli grupu turista koji su slikali katedralu u sve slabijem svijetlu. Povikao je Upomo! vie iz forme nego neke stvarne nade, pokuavajui verbalnom udicom zakvaiti sigurnu stvarnost koje se ve jedva sjeao. Ba kao to je i oekivao, nitko od turista nije podigao pogled. Nisu mogli vidjeti njegov sloj Londona. Podsvjesni, instinktivni dio njihovih umova preuzeo je kontrolu i izbrisao ga, titei ih od prizora nemogueg: djeaka kojeg kroz grad nosi vodoriga, poput sove kad uhvati mia. Prethodni dan bio je toliko ispunjen uasom i bjeanjem, i ljudima koji ga nisu ni vidjeli niti mu pomagali, da se ve navikao na

to. I ba zato to je prestao oekivati da ga itko primijeti, nije vidio ilavog bezubog starca u zguvanom prijavom odijelu kako sjedi na ulazu u jednu od trgovina pored kojih je proletio. Nije vidio ni kako je ispustio bocu s jabukovaom na tlo, niti kako je mirkajui podigao pogled prema njemu. Nije vidio njegovu neopranu kosu niti ispucale kapilare koje su mu prekrivale lice alkoholiarskim grimizom. Niti je vidio ugljeno crne oi, niti pak uo beivotni glas koji je govorio: Jedan djeak na nebu. Nosi ga vodoriga. Leti iznad Sv. Pavla u smjeru sjeverasjeveroistoka. Cjevugaje naglo zaokrenula najednom krilu i nespretno se okrenula pod pravim kutem na nebu, ponirui nisko sjedne strane kupole, iznad bijelog zrakastog oblika umetnutog u povrinu Trga Paternoster. Sada je ve bilo jasno da ga vodoriga nije namjeravala odmah ubiti pa je uz strah poeo osjeati i bijes: oajniki je htio spasiti Topnika, a to nije mogao uiniti zato jer ga je ova vodoriga ugrabila i nosila tko zna gdje. Razmiljao je o Topniku i o tome kakvo je olakanje osjetio kada se bio vratio iz mrtvih kod Spomenika. U dnu eluca George je bio uvjeren kako priliku za povratak iz mrtvih dobije samo jednom, a i to samo ako ima iznimno puno sree. A Topnik je urekao samoga sebe rtvujui se za njega i Edie, i George je znao da mu, ne oslobode li ga i ne omogue mu povratak na njegovo postolje do ponoi, srea nee ni trebati jer e to biti njegov kraj. Krajikom oka uhvatio je zamagljeni prizor neobino mu poznate vratareve kue na lukovima, ija je georgijanska elegancija bila u neskladu s modernim trgom iza nje, a onda je, neobjanjivo, zauo toliko nevjerojatan zvuk da se poeo divlje ogledati uokolo traei njegov izvor: bio je to zvuk tugaljivog meketa ovaca usred tog vjetrovitog kamenog trga. Imao je smirujui prizvuk trave, brda i ljeta i uza svu svoju neobinost, uao je u njegov pregrijani mozak poput hladne vode nakon duge sue. Iz nekog neobjanjivog razloga razvedrilo ga je nevino ivotinjsko glasanje usred ovog metea. Onda su, kao da je uistinu postao lakim, naglo poletjeli uvis i preletjeli preko uredske zgrade pred njima, prebrzo da bi mogao biti siguran ali ipak dovoljno sporo da je bio gotovo uvjeren kako je uo glas meu ovcama koji je viknuo za njim: Dri se, sine moj!

George se poeo otimati i okretati u Cjevuginu zagrljaju, oajniki pokuavajui vidjeti ovce ili pak ovjeka iji je glas, bio je siguran, bolno siguran, i uo i prepoznao ali vodoriga je nastavila letjeti preko krovova i nije vie mogao vidjeti trg. Bio je to tek djeli zvuka, ali u njemu je izazvao provalu adrenalina. Osjetio je navalu nove energije, kao da se upravo probudio, svje nakon prospavane noi. Nije se osjeao nita manje preplaenim niti zbunjenim onim to mu se dogaalo samo se odjednom osjetio sposobnijim suoiti se sa svime. Krivudavi oiljak na njegovoj ruci otro ga je zapekao, ali bol nije bila nepodnoljiva, niti je zaustavljala neobjanjivu provalu zadovoljstva koje je odjednom poelo strujati njegovim tijelom. Nabrzinu je pogledao u tri ile koje su mu se plele oko zapea. inilo mu se da su se produljile, jedna je zapravo prela preko zapea i poela mu se plesti gornjom stranom podlaktice. Nekako mu je od pogleda na te ile koje su mu, inilo se, putovale kroz meso, pozlilo vie od svog manevriranja zrakom. Bavran, procijedila je odjednom Cjevuga, a onda se naglo podigla i svijet se iznova opasno nakrivio. U sluaju da je mogue spotaknuti se na nebu, sto metara iznad bilo kakvih prepreka, onda su to upravo uinili. George se usredotoio na to da zadri sadraj svog eluca u njemu, a potom je, uspjeno izbjegavi povraanje, pogledao prema gore da vidi to je to muilo vodorigu i zato se osvrtala. Potom se svijet jo jednom propeo i zavrtio i Georgeov je eludac poskoio kako bi opet pozdravio njegove krajnike, a on je shvatio da Cjevuga bjei od nekoga, jer je zaronila izmeu dva nebodera kao da se pokuava sakriti od neega na veernjem nebu. Nagnuo se u smjeru u kojem je vodoriga gledala, ali nije vidio nita osim zgrada u kojima su se palila svijetla, dok je uokolo nestajalo dnevne svjetlosti. Na nebu nije bilo niega, osim velike vrane ili nekakve takve ptice koja je polako letjela u daljinu, u pravcu sjevera. U tome nije bilo niega prijeteeg i George jednostavno nije shvaao zato se Cjevuga ponaala tako udno. Bavran! prostenjalaje vodoriga, ovaj put s vie napetosti u glasu. A onda je nestalo ranoveernjeg neba i oni su nadlijetali krovove velike stare zgrade koja kao da se prostirala preko cijelog jednog gradskog bloka. George je nakratko ugledao stupovlje Kraljevske

burze s desne strane i shvatio da je to znailo da su letjeli iznad zgrade Engleske narodne banke u Ulici Threadneedle. Pogledao je dolje i ugledao tamnu prazninu sredinjeg dvorita zgrade, a onda je zauo nekoga kako pjeva. uoje tek djeli pjesme kojaje presijecala buku uurbanog grada, ali uo ju je jednako jasno kao i zvuk meketa na Trgu Paternoster. Radilo se o glasu djevojice koji je posjedovao nevjerojatnu lakou i istou, prizivajui u misli sunce i lagane proljetne povjetarce. Bio je to sretan zvuk nekoga tko je pjevao samo iz vlastita uitka, naglaavajui rimu na kraju svakoga stiha s radou u kojoj je bilo neega djetinje istog i nevinog. S pelicama ja pelud vadim, ujaglaevu zvonu dok leiiiim; kad sove huu pak ne radim, na leima netopira letiiiim... Pjevanje je dolazilo s vrha kupole koja se dizala iz otroga ugla oblinje zgrade. Pjevaica je bila sjajna mrlja zlata, jasno ocrtana na sivilu zgrade i mranoj sjenovitoj uliici iza nje. Balansirala je poput balerine na prstima jednog tananog stopala, dok je drugu nogu drala zabaenu unatrag u nagovjetaju draesne arabeske. Zlatni nabori bljeskali su joj oko nogu i torza, kao noeni nevidljivim povjetarcem koji joj je mrsio zlaanu kosu, dok je pjevala, vrata izvijenog unatrag u radosnome zanosu, nebu i mjesecu koji se upravo poeo dizati na nebu. Bila je vizija elegancije, draesti i sree a onda je, trenutak nakon to ju je George ugledao, i ona ugledala njega, pa je, iako su joj usta ostala otvorena prestala pjevati gledajui s nepatvorenim iznenaenjem Cjevugu kako leti pored nje. AGeorgeu se uinilo da joj lice sjaji, ne samo zato jer je bilo zlatno. Sjajilo je zbog toga to su joj oi bile blistave i pune nade i neega to ga je inilo nervoznim iako ne nuno na lo nain. Djeak? izgovorila je ona, uborei glasom poput bistrog planinskog potoia. Zdravo, djeae. A onda se, nakon to je Cjevuga nastavila letjeti, njezin osmijeh pretvorio u malu tunu grimasu i kratko je odmahnula rukom. Zbogom, djeae. Upomo! povikao je s osjeajem nelagode. Cjevuga je ljutito prosiktala. George se okrenuo prema djevojici koja je nestajala u daljini. Hej, zbilja! povikao je. UPOMO!

Onda je djevojica nestala jer su zamakli za ugao sljedee zgrade. Cjevuga se takoer osvrtala, i nije bila nimalo zadovoljna neime to je vidjela jer je odjednom glasnije prosiktala i spustila jedno rame, zaokrenuvi iza visoke uredske zgrade uz nagli istrzani pokret skijaa kada se mora naglo zaustaviti. Uhvatila se kandom za nisku krovnu ogradu i elegantno se zaustavila uz okret, stisnuvi se uz kosi krov prekriven zelenkastosivim crijepom. Krila je potpuno rastvorila, a George je zaglavio izmeu njih i kosine krova. Stajali su tako nepomini neko vrijeme. ulo se samo teko Cjevugino dahtanje i lupanje Georgeova srca. Pogledao je dolje i vidio kako su mu stopala uglavljena u skliski lijeb ispod kojeg je zjapila duboka smrtonosna provalija zavravajui plonikom. Primijetio je i da mu je preostala samo jedna cipela jer mu se arapa odmah natopila vodom. A onda je Cjevuga uinila neto stravino. Ispustila ga je. Rukama je poeo grabiti uokolo, a potom je shvatio da se, ako je elio izbjei pad, mora priljubiti uz kosinu krova i nadati se da lijeb nee popustiti. Prestao je mahati rukama i priljubio se uz krov. Cjevuga gaje promatrala, a onda polako kimnula. Uperila je u njega jednu kandu kao upozorenje. A onda je krenula naprijed, puui prema vrhu krova. Ui je priljubila uz glavu paje zbilja izgledala kao velika grabeljivica. Georgeu se pruao pogled na otre iljke njezine kraljenice koji su drhtali kao dlaka na pseim leima kada nanjui opasnost. Pitao se to je to plailo vodorigu. Osjetio je podmuklu iskricu nade: moda ga je netko traio. Moda se Topnik oslobodio i dolazi ga spasiti, moda je pozvao u pomo neke letee... U tom ga je trenutku napustila sva nada jer se sjetio da su svi letei kipovi za koje je znao bili mrljavci, a ne zrcalnici. Vidio je kako se Cjevuga priuljala vrhu krova, a potom se poela prebacivati na drugu stranu. Zastala je na trenutak, jednom nogom i jednim krilom jo na Georgeovoj strani krova, spremna za povratak u sluaju da u zraku primijeti opasnost. George se usredotoio na pridravanje za zastraujue strmu kosinu krova. Vjerovao je da e preivjeti ako ne napravi neki nagli pokret. Bio je prilino uvjeren da moe ostati nepomian, naroito stoga to je posljedica kretanja bilo brzo klizanje prema dolje, a potom vjeno

mirovanje. Skoncentrirao se na priljubljivanje uz krov. Izdrat e u tom poloaju. Osjeao je crijep od kriljevca pod svojim rairenim dlanovima. Vidio je zelenkaste mrlje na sivoj povrini pred svojim nosom. Osjetioje kamen podjagodicama prstiju. Moda zato to se tako snano koncentrirao na to da ostane slijepljen uz njega, imao je osjeaj da je u stanju osjetiti samu strukturu kamena, tanke zrnate, stlaene slojeve koji su omoguavali njegovo razbijanje u tanki krovni crijep. Osjetio je ak i magnetske trnce u prstima, kao da zelene mrlje nisu bile kamen ve siuni komadii eljeza ugraeni u njega. Neposrednost i snaga onoga to je osjeao pod rukama toliko su ga obuzeli da je zaboravio na strah. A onda ga je neto udarilo u gleanj. Refleksno se trgnuo i gotovo se strmoglavio na ulicu. Rairio se uz krov to je bolje mogao, pokuavajui postati njegovim sastavnim dijelom, nadajui se da e mu svaki dodatni djeli vlastita tijela koji bi mogao sljubiti s crijepom biti d pomoi. ak je i lice priljubio uz hladan kamen. Pokuava li se ti to, moda, pridravati nosom za krov? zauo je jedva ujan apat iza sebe. Pogledao je prema dolje i ugledao zlatnu djevojicu kako zuri u njega, laktovima oslonjena o lijeb, a bradom o dlanove, jednako oputena kao da se naslanja na ank usprkos injenici da joj je pod nogama bila samo smrtonosna provalija Automatski je podigao pogled da provjeri je li ju Cjevuga ula. Sve to je mogao vidjeti bila je jedna kanda koja je izvirivala preko ruba krova i djeli krila. Cjevuga je jo uvijek neto motrila. Djevojica se odgurnula od lijeba, pridravajui se za nj ispruenim rukama i jo uvijek zurei u Georgea. Hajde, rekla je jednostavno, pruajui mu ruku. Tko si ti? proaptao je George, pokuavajui odgoditi trenutak u kojem e se morati odvojiti od mokrog crijepa kako bi saznao ukljuuje li njezina sposobnost letenja zrakom i sposobnost pridravanja njegove teine. Ja sam poslanica tvoje Sudbine, odgovorila je s oaravajuim osmijehom. On je uzvratio osmijeh. To mu se inilo pristojnim iako nije imao pojma o emu je govorila. A onda mu je iupala stopalo iz lijeba.

George nije imao vremena niti viknuti niti se uhvatiti za neto. Samo je pao, bespomono maui rukama a onda ga je ona uhvatila. t..? Psst, proaptala je toplim dahom, usta priljubljenih uz njegovo uho. Jednim je prstom uprla u Cjevugina lea na rubu krova iznad njih. On je zautio i kimnuo. Dri se, djeae, dahnulaje lako. George joj je rukama obuhvatio nadlakticu koja nije bila hladna kao metal, ve topla i meka poput njezina daha. to emo sad? pitaoje tiho, pogleda uprtog u Cjevugina lea. Osjetio je veselje u njezinu glasu kada je odgovorila. Sada u ja letjeti. A onda je pustila rub zgrade i poela padati unatrag elegantno poput olimpijske skakaice u vodu, glavom ocrtavajui savren luk od sto osamdeset stupnjeva u zraku, a George ju je pratio mijenjajui vlastiti poloaj i odjednom su oboje letjeli licem prema ploniku pod njima. Otvorio je usta kako bi viknuo, ali mu ih je ona poklopila svojom slobodnom rukom priguivi tako njegov vrisak, pa je sada jurio prema vjenome zaboravu. 16 NEOPREZAN GOVOR STOJI IVOTA Edie se popela na plonik nakon pjeakoga prijelaza i krenula nizbrdo, skrenuvi potom udesno, prema mranome prolazu ispod eljeznikog nadvonjaka u podnoju. Vidjela je bijeli trokutasti oblik puba Crnog Fratra uprtog u Temzu poput pramca nasukanog broda. Zastala je kada je pred njom usporio taksi koji se okretao i vraao uzbrdo. Kada je taksi nestao, ona nije poela prelaziti cestu. Samo je stajala tamo, zurei u proelje puba, ne u ono to je bilo na njemu, ve u ono ega nije bilo. Sat u donjem dijelu jo je uvijek pokazivao pet minuta do sedam, ali iznad njega, tamo gdje je obino stajao kip Crnog Fratra, sada je stajalo tek prazno postolje. Fratra nije bilo, a prazno se postolje Edie uinilo kao prijetnja. U glavi je prevrtala sva pitanja koja mu je namjeravala postaviti, pokuavajui sama zakljuiti kakve e joj odgovore dati, hoe li joj pomoi, kako e ga moda morati nagovarati da to uini, ali nije joj palo na pamet kako njega moda uope nee tamo biti. Nije razmislila ni o tome kako e ui u pub ne bude li njega da je pusti unutra uz

veseli smijeh i zveckanje kljueva. Jo se jedan automobil okrenuo pred njom i poprskao je kinicom iz oblinje lokve, prenuvi je tako iz razmiljanja. Dobro, rekla je, udarajui petom Georgeove cipele o svoj dlan. Dobro. Pretrala je preko ceste i pod nadvonjak, a nad glavom joj je zlokobno protutnjao vlak. Nala se pred zgradom puba i usporila, odjednom na oprezu. Vrata su bila otvorena, ali su svjetla bila ugaena. Prilazei im primijetila je dvojicu radnika kako iznose naramak dasaka i ukrcavaju ih u bijeli kombi parkiran na ploniku. Priljubila se uz boni zid zgrade i stajala tamo nepomina, trudei se biti nevidljiva. Nevidljivost je bila dar koji je kod sebe primijetila vrlo rano. Ponekad je pomiljala kako je ljudi jednostavno ignoriraju, ali je kasnije zakljuila da je esto jednostavno nisu vidjeli i to samo stoga to je mogla, kad je htjela,biti izrazito mirna i neprimjetna. Nakon to je uoila da ima taj dar, koristila ga je sve ee, ulaui uistinu velike napore u tu svoju nevidljivost. Znala je da nije stvarno bila nevidljiva, ali znala je i da su zbog neega tui pogledi klizili s nje kao da je bila premazana teflonom. Priekala je da se radnici vrate u pub, a onda se brzo priuljala ulaznim vratima i leima se priljubila uz vanjski zid. Izvukla je svoje morsko staklo iz depa i pogledala u nj. Bilo je mutno i nije sjajilo nikakvim upozorenjem, u njemu nije bilo vatre koja bi navijetala opasnost. Tutnula ga je natrag u dep, istoga trenutka osjetivi kako joj je teka zmajeva glava u depu Georgeova kaputa udarila o bedro. Tada je znala da je bilo loe to god se desilo Georgeu, zato jer je rekao da e ostati s njom, a njegova je rije imala teinu a ak i da nije, sigurno ne bi pobjegao ostavivi joj kaput s tako dragocjenim predmetom u depu. Prije nego to je uspjela o tome bolje razmisliti, radnici su izali van pognuti pod teinom druge, vee hrpe dasaka. Proli su pored nje, dok je ona stajala priljubljena uza zid, ne diui. im su obojica prola, brzo se okrenula na peti i kliznula kroz vrata u tamu. Unutranjost puba izgledala je viemanje jednako kao kada su ona i George posljednji put bili tamo, prekriveni zatitnim plahtama, a posvuda su leali alat i graevinski materijal. Podigla je rub jedne

zatitne plahte i unula pod stol, vrativi je odmah na mjesto. Prestalaje disati uvi kako se jedan radnik vratio unutra, podigao neto to je zveketalo poput kutije za alat, ugasio svjetla i izaao. Ulazna vrata lupnula su snano poput crkvenih, a potom se zaulo okretanje kljua u bravi. A onda, kada se malice opustila i nekoliko puta plitko udahnula, zaula je tupi udarac zatvaranja bonih vrata kombija i zvuk motora kojije nestao u buci velike prometnice ispred puba. Ipak sljedeih pet minuta nije se micala, tekje uala tamo u sve mranijoj prostoriji ispod prljavog platna oslukujui hoe li zauti neto ili nekoga tko je moda bio zakljuan zajedno s njom. Kada je potpuni izostanak zvuka ili pokreta u toj zakljuanoj prostoriji potvrdio priu o praznini i naputenosti, izvukla se ispod stola i odluno krenula prema anku. Prostorija je bila zaguljiva i pregrijana. Zaudarala je na radnike i buku. Otresla je Georgeov kaput sa sebe i stavila ga na ank, na koji je potom sjela, prebacila noge preko njega i jednim odlunim pokretom skoila na drugu stranu. Sagnula se i pregledala kartonske kutije uredno posloene uz podnoje anka, a potom gurnula ruku u rasporenu kutiju s ruiastim slovima i izvukla iz nje dvije vreice ipsa s okusom kampa. Bila je toliko gladna da je rasparala jednu vreicu i poela zubima mljeti zainjene komadie krumpira u krobnu masu prije nego to je uope ustala iza anka. Zatvorila je oi i na trenutak uivala u okusu i samom osjeaju vakanja. A onda se bacila na posao. O. K., prouljala je punih usta. Silazi. Moramo razgovarati... Kao odgovor dobila je samo tiinu. Otvorila je oi i istresla drugu polovicu vreice u usta, sretno vaui na trenutak, potom proistivi grlo za sljedeih nekoliko rijei. Ozbiljno. Nemoj da moram dolaziti po tebe... Tiina. Posegnula je rukom ispod anka i pojavila se s bocom umbirova piva. Gurnula je bocu u otvara privren s unutarnje strane anka i skinula ep bez gledanja. Potegnula je dva gutljaja iz boce ispravi komadi ipsa to joj je bio zapeo izmeu dva zuba. Potom je podrignula i udarila debelom staklenom bocom o ank. Ej. Tragedijo. Trebaju mi jednostavni odgovori. Namjerno nije gledala u mranu niu iza triju plitkih lukova s desne

strane. Uvjebanom uhu bilo je vie nego jasno da je upravo odatle dolazila sva tiina. Znam da si tamo. Tiina. A onda je, upravo u trenutku kada je Edie otvorila usta kako bi ponovno progovorila, jedan drugi glas srameljivo iscurio ispod lukova. Nisam. Bio je to djeaki glas. Edie je prikrila osmijeh istresavi sadraj druge vreice ipsa u usta. Gdje je Fratar? Sada je, nakon to je iz nje ve bio iscurio glas, tiina bila puno elokventnija. Govorila je o nekome tko je pokuavao pronai nain da izbjegne izravan odgovor, pomislila je. Maleno se grlo nakaljalo. Njega nema ovdje i tako Obojica niste ovdje? Ne. Da. Ahem. Da... Samo njega nema ovdje malo vie neg mene. Razumije? Ispod jednog od lukova prvo je izvirila razbaruena kovrava kosa, a potom se pojavilo i lice, vragolasto lice ulinog kerubina s maskom kojoj je kipar podario naroito tragian izraz. Lice se vragolasto smijuljilo. Sada razumijem, procijedila je ona suho. Ti si u banani. Jesam li? U tekoj banani, pria se. Tko to pria? Nemam pojma. Skoio je na tlo i pogledao u nju. A onda je pogledao u masku koju je drao u ruci. Stavio ju je pred lice, a onda je odmakao, pa se Tragedija izmjenjivala sa smijekom. Svakakvi ljudi dolaze u pub. Dri li ui otvorenima, svata uje. to to svata? Opet se sakrio iza maske, a potom je napola odmakao namigujui jednim vidljivim okom. Neoprezan govor stoji ivota. Edie nije imala pojma o emu je govorio. Kako to misli? Neoprezan... Zna. Ne, ne bih pitala da znam.

Tako kau. Tako su govorili. Tko? Ne znam ja. Oni. Svi. Bili su plakati. I mi smo imali jedan tamo. Kada? U ratu. Zna. Kada su bacali bombe i tako to. U, kako se ono kae? U Blitzu. Sjea se. Edie je shvatila da on govori o Drugome svjetskome ratu. Blitz? Izgledao je zadovoljno. Njegova su se mala prsa nadimala i energino je kimao glavom. Eto vidi. Sjea se. Tamo smo imali plakat. Sviao ti se. Ja se tada nisam bila ni rodila. On je pogledao ulijevo, udesno, pa u nju, nabravi elo. Nisi li? Ona je zatresla glavom. Moja mama se nije bila rodila. Ja sam mislio da si ti... Imam 12 godina... Pa dobro, al to ne znai nita. Starija si od mene. Ja mislim. Hou rei, ja mislim da nemam dvanaest. Ne jo. Poeo je izgledati zbunjeno. Izgleda kao da ti je otprilike deset godina. Ali, tebi e uvijek biti deset, zar ne? Hoe li? Hoe. Kipovi ne stare. Bilo ti je deset i u ratu, kao to ti je deset sada. Ali ja se nisam bila rodila, ni moja mama se jo nije bila rodila, ak mislim da se ni njezina mama nije bila rodila... On je na to jo jae nabrao elo. Ali, plakat ti se sviao. Siguran sam da se sjeam. Zatresla je glavom. Ovo je postajalo smijeno. Nisam ja vidjela nikakav plakat. Zurio je u njezine oi jo nekoliko trenutaka. Mislio sam da jesi. Ja... Nisam, odsjekla je. Nije imala vremena za gubljenje. On je izgledao uvrijeeno i, odjednom, pokislo. Vrtio je masku u ruci i gledao u vlastita stopala. O. K. Stopalom je pratio uzorak na tepihu. Samo, ja ve toliko dugo gledam svata pa mi se sve pomalo zapetljalo, razumije? Kao da se zapetljalo u vorove. Sve se zamrsilo.

Kao, ja mislim da se sjeam neega to nisam smio vidjeti, a vidio sam stvari kojih se ne bih trebao sjeati. A tu su jo i stvari koje definitivno nisam vidio niti ih se sjeam niti ih mogu zaboraviti. Razumije? Ne. Toliko mi je stvari u glavi da ih jednostavno ne mogu sve pratiti. Sve je zbrkano. To je jedna od stvari zbog kojih mislim da sam pogreno napravljen, zna? Osjetila je propuh za leima. Novine na stolu pored Tragedije zaukale su. On je ispruio ruku i uhvatio list koji se podigao na povjetarcu. Gledao je u nj kao da je bio iznenaen to mu se naao u ruci. Onda se zamiljeno namrtio i zguvao ga u kuglu koju je drao u aci, nasmijeivi se. Posljednji put kada je Edie vidjela Malu Tragediju on je arko elio da ga ona osijevne da iskoristi svoju sposobnost isisavanja prolosti iz kamena i metala da ga dotakne i pogleda postoji li u njemu neka greka. Ona ga nije dotaknula, ali vidjela je da s njim nije bilo sve u redu. Nije znala je li on bio pogreno stvoren ili stvoren da bude pogrean, ali njegova elja da ga osijevne kada su svi drugi kipovi uzmicali pred boli i patnjom koju je u njima izazivao njezin dodir, bila je jedna od stvari zbog kojih ona i George nisu imali povjerenja u cjelokupnu atmosferu upubu, niti u njegova prijetei veselog gazdu. Dosada je mislila kako je Mala Tragedija zrcalnik. Ali, poinjala je pomiljati da je i njegova priroda dvostruka, poput poluljudskihpolufantastinih sfingi. Moda je bio mrljavac kada je na licu nosio masku, a zrcalnik kada nije. Tako da nije izravno odgovorila na njegovo pitanje. Umjesto toga promijenila je temu i vratila se na ono zbog ega je opet dola u pub. Gledaj. Nemam vremena za prie. Moram pronai Topnika. I Georgea. Ne znam odakle da ponem, osim moda od jedne stvari: to je u ogledalima? On je opet izgledao zbunjen. Kojim ogledalima? Ona je uprla prstom u ogledala na obje strane luka pod kojim je stajao. Ogledala su se nalazila suelice jedno drugom s unutranje strane pilastara, a onome tko je stajao meu njima, inilo se kako se, osim to se meusobno reflektiraju, ponavljaju u beskraj. Ta ogledala. Moram znati to je u tim ogledalima.

On se poeao po glavi rukom u kojoj je jo uvijek drao zguvani novinski papir premjetajui se s noge na nogu, i izbjegavajui njezin pogled. Nita, to su samo ogledala, ne? Edieje zakoraila prema njemu. On je podigao pogled i veselo se nasmijeio kao da je vidi prvi put. Kakav god je bio njezin izraz lica oito nije uzvraao osmijehom, zato jer je i njegov ubrzo izblijedio, prije nego to se pretvorio u grimasu popraenu nelagodnim slijeganjem ramenima. To su samo ogledala. Ozbiljno, bez zafrkancije. To je sve... Edie se nakaljala. Pitanje koje je namjeravala postaviti bilo je toliko izvanzemaljsko da nije htjela dajoj zapne o neto u grlu prije no to ga uope uspije izgovoriti. Jesu li to ogledala u koja moe ui? Moe to? Naglo je nakrivio glavu i klimao njome lijevodesno, kiljei u nju poput sjenice kada analizira naroito sloenu hranilicu za ptice. To su ogledala u koja moe ui, zar ne? Rekao si da postoje druga mjesta, druga ovdje. Rekao si da mi moe pokazati kako do njih doi... Aaaaaa, nikada to nisam rekao! Kakva budalatina! Ona se okomila na njega, stisnute ake. Jedina budalatina bit e pljuska koju e dobiti ne uozbilji li se i ne pone li mi govoriti istinu. elim znati sve o ogledalima jer mislim da u njima ima neto, zar ne? Kada smo odlazili odavde pogledala sam u njih i sve je bilo jednako, stotine odraza jedne te iste stvari koji su nestajali u daljini, sve kopije jedan drugog osim jednog. Potom je prstom uprla u ogledalo. On se trgnuo kada mu je rukom prola pored ramena, ali pogledom je slijedio njezin prst. Sada vie nije tamo. Nadala sam se da bi mogao biti, ali nije. Ali, bio je. Jedan je odraz bio drukiji od svih ostalih, a ti zna i zato, navaljivala je Edie. Ne, ne elim uope znati... Poeo se opet povlaiti u tamu. ula je kako nervozno guva novinski papir u ruci. Glasom je pucnula kao biem i on se ukoio u mjestu. Tragedijo! Ne mrdaj. Ula je za njim u mranu niu. Svi su odrazi u ogledalima bili jednaki, samo su se smanjivali, ali bio

je meu njima ijedan odraz u kojemu su na tlu leali zdjela i no. Odnosno, ja sam mislila da su to zdjela i no, dok ih kasnije nisam opet vidjela. Adamova jabuica na vratu Male Tragedije dvaput je poskoila. Pogledom je kruio po prostoriji kao da trai izlaz. Ili pomo. Vidjela si ih kasnije? Taj no i zdjelu, ili to ve? Adamova jabuica podigla se i po trei put, kao da se utapao. Ona je smrknuto kimnula. Njegova joj je nelagoda govorila da se nalazila na pragu neeg novog, neeg monog. Vidjela sam ih opet nakon to je onaj zlikovac, Hoda, izvukao dva mala okrugla ogledala iz svoga depa i zakoraio u jedno od njih. Vidjela sam ih trenutak nakon to je on nestao u ogledalu, odvukavi i naega prijatelja sa sobom. Samo to to nisu bili zdjela i no. Bili su to Hodaev bode i Topnikov ljem. Leali su na tlu, a sa svake su strane jedan trenutak lebdjela ta dva ogledala, kao u nekakvom maioniarskom triku, nitko ih nije pridravao. Potom se zaulo tiho plop i ogledala, ljem i bode jednostavno su nestali. Dakle, ono to ja elim znati, to moram znati jest: moe li se u ta ogledala ui? A ako moe, kako je mogue da sam ja vidjela ljem i bode kako lee na tlu prije nego to se to uope dogodilo? Eh, progovorio je Mala Tragedija. Pa. Ahem. Pogledom je kruio po prostoriji. Trebala bi to njega pitati. On barata rijeima. Ja zapravo samo vidim stvari. Pitaj Starog Crnog. Pitam tebe. Pitaj njega. Njega nema ovdje. Tragedija je pogledao u zguvani novinski papir u svojoj ruci. A potom ga je paljivo odloio na stol. Edie se sjetila kako je on uhvatio taj list podignut propuhom s vrata, i tek se onda sjetila da su vrata zatvorena. Bila zatvorena. Zakljuana. Dovoljno vrsto da onemogue propuh. Mala Tragedija je krivio lice kao da ve zna ono to je ona sa zakanjenjem shvaala. Ahem... Najeila se. Instinktivno je rukom posegla u dep po svoje morsko staklo. Prekinuo juje duboki zvonki glas kojije zaula za leima. Mali vragolan pokuava rei Da, ima.

Ona se okrenula, znajui to e vidjeti. Nala se nosa uprtog u trbuh samog Fratra koji se dizao iznad nje poput tamne stijene. A kada je podigla pogled, nije joj promaklo kako je prethodno veselo lice sada bilo veselo i dobroduno poput crnog, tmastog oblaka na hladnom olujnom nebu. 17 ARIELIN LET George je padao prema tlu u zagrljaju zlatne djevojice. Znao je da je sve bilo gotovo. Za jednu sekundu njegova glava e se zabiti u plonik. I Topnik e umrijeti, a Edie nikada nee saznati da je on nije namjerno napustio, a njegova majka njegova majka nikada nee saznati koliko on... Instinktivno je ispruio ruke i dvije su se stvari dogodile istodobno: djevojica ih je udarila rukom koja nije bila omotana oko njegovih prsa i pritisla ih vrsto uz njegovo tijelo. A onda je uzletjela. U posljednji je as pobijedila sve zakone aerodinamike i izravnala tijelo, okrenula se za devedeset stupnjeva akrobatski uzletjevi ulijevo, pa je umjesto da se razbije o kameni plonik odjednom letjela paralelno s njim, na visini od otprilike pola metra. Dri ruke uz tijelo ili e se ozlijediti, rekla je mirno. George je zurio u kamene ploe koje su mu promicale pod nosom navikavajui se na injenicu da je iv. Kimnuoje, a onda pogrijeio tako to je podigao pogled. Ne samo da im je ponestajalo plonika iznad kojeg bi mogli letjeti, ve se pred njima nalazilo prometno raskrije. Autobusi i kamioni jurili su njime iz suprotnih pravaca, a djevojica kao da je predugo ekala, zbilja predugo inilo mu se odjednom, u sluaju da je namjeravala poletjeti uvis i nadletjeti vozila koja su im tutnjala na putu. Visoki leper dojurio je slijeva i inilo mu se da e sigurno udariti u njega, bio im je preblizu da bi ga uspjeli zaobii ili izbjei, i opet je znao da je gotovo i opet nije htio zaklopiti oia onda je poelio da jest jer se, umjesto da se sudari s kamionom, ona spustila jo nie i proletjela ispod njega, izmeu kotaa u pokretu. Njezin mu je smijeh uborio u uhu, dok je skretala ulijevo i dizala se u visinu, i iako je George trenutak ranije bio prestravljen, shvatio je da nije vritao ve se smijeio.

I to zbog jednog razloga: ona je letjela. Ba kao to je i rekla. A kad je letjela, stvarno je letjela. Cjevuga, za usporedbu, nije uope letjela. Cjevuga se, za usporedbu, sporo vukla nebom satjerujui velike koliine zraka sebi pod krila dok je oajniki grabila dalje. Cjevuga se kretala nebom u stalnoj borbi protiv zraka i gravitacije. Djevojica se nije borila sa zrakom. Letjela je kroza nj kao da je bila dio njega. Shvatio je da se ona upravo radi toga smijala. Uivala je u slobodi i uzbuenju leta. Kao da mu je proitala misli, provijugalaje izmeu triju rasvjetnih stupova, a onda kroz prolaz pod modernom zgradom koji je vodio do malog trga pred starom kamenom crkvom. U irokom je luku proletjela s desne strane graevine na visini na kojoj su se nalazile vodorige, dovoljno blizu da George s olakanjem uvidi da su jedine vodorige na ovoj crkvi bile groteskne iskeene srednjovjekovne glave. Onda je poletjela u uem krugu i spustila se na plonik pored zdepastog nebodera u obliku kiselog krastavca koji je bio moderan onoliko koliko je crkva u njegovu podnoju bila stara. Elegantno je spustila Georgea na tlo i zakoraila unatrag, provlaei prste kroz kosu, krotei vjetrom razbaruene zlatne kovre. Oboje su bili zadihani i trebalo im je neko vrijeme da ponu normalno disati. Dok su tako stajali, primijetioje da joj oi blistaju od uzbuenja. Jamim ti da smo joj pobjegli, rekla je. Podigao je pogled u nebo i sa zadovoljstvom utvrdio da Cjevugi nije bilo traga. Kimnuo je. Hvala ti. Bilo mi je pravo zadovoljstvo, djeae, nasmijeila mu se. Zovem se George, pruio joj je ruku jer nije znao to uiniti, a rukovanje mu se oduvijek inilo dobrim uvodom u upoznavanje. Ona ga je udno pogledala, a onda prihvatila njegovu ruku. Ali umjesto rukovanja, okrenula ju je i zagledala se u nju. Primijetioje kako prouava njegov oiljak, zmajevu ranu, Oznaku Stvoritelja. Ehm, poeo je on. To je... Znam ja to je to, djeae, nasmijala se. Budui da sam jedna od stvorenih, kako bih mogla ne znati? Rekavi to pustila mu je ruku. Tko si ti? pitao je on. Ja sam Ariel.

George je kimnuo glavom smijeei se, a onda pogledao u sve mranije nebo u strahu da e se na njemu pojaviti vodoriga. Znat u bude li u blizini, rekla je. Ona probija velike rupe u nebu dok vue svoju grotesknu tjelesinu kroza nj. Osjetit u vibracije. Ipak sam ja duh zraka. Onda se George sjetio tko je Ariel, jer je na kolskom izletu prije dva ljeta pogledao predstavu u parku. Hm, bez uvrede, ali ja sam mislio da je Ariel djeak. Pogledala ga je s izrazom lica koji je bio mjeavina uvrijeenosti i povrijeenog ponosa. On je progutao slinu i pourio se ispraviti prije nego to teta postane nepopravljiva. Ne, mislim, gledali smo predstavu u koli. Predstavu. Zbog toga sam mislio da je Ariel djeak. U predstavi, razumije. Brbljao je gluposti. To mu je bilo jasno. Zasigurno nije popravljao situaciju. Izgledam li ti ja kao djeak, djeae? To je bilo uznemirujue pitanje i ona ga je postavila na uznemirujui nain. Problem nije bio samo u njezinu glasu koji je, uza sve negodovanje, bio prilino dubok i barunast. Nije se radilo ni o tome da mu se ona uvijek napola rugala iako ga je to prilino ivciralo. Radilo se o tome da je bilo neega uznemirujueg u vezi njezine odjee. Nije to bilo zbog toga to joj je odjea bila zlatna ili pripijena uz tijelo, niti zbog toga to je prekrivala i to jedva tijelo koje je kipar uinio naroito gipkim i enstvenim. Radilo se o tome da to zapravo, shvatio je George, nije bila odjea. To su bili lepravi komadi tkanine koje je na njezinom tijelu, inilo se, odravao samo lagani povjetarac. Ne. Izgleda vrlo... ne kao djeak. Ona je zurila u njega jedan dugi, predvidljivo uznemirujui trenutak. Rubovi usana zatitrali su joj u nagovjetaju osmijeha. Nekako je, negdje u dnu eluca osjeao da ga je upravo taj nagovjetaj osmijeha uznemiravao vie od svega. Ja jesam vrlo razliita od djeaka, djeae. Niti jedan djeak ne bi mogao uiniti ovo... Potom ga je uhvatila za ruku i poletjela uvis. eludac mu je poskoio a ruka gotovo izletjela iz ramena, a ona ga je dizala sve vie provukavi mu svoju ruku ispod pazuha, drei ga tako leima priljubljenog uza se, dok je kruila uokolo zaobljenog nebodera. Vidio je cijele katove uredskih prostorija, dok su se kruei dizali

prema nabrekloj sredini nebodera. Vidio je prazne stolove na kojima su mirkali kompjutorski monitori. Vidio je mukarca u odijelu koji je dubio na glavi uza zid, dok su se dvije ene u poslovnim odijelima smijale nagraujui ga pljeskom. A vidio je i potpuno puste katove gdje je samo usamljena istaica gurala svoja kolica kroz bezlini labirint odjeljaka i kabina. Potom se zgrada poela suavati, a Ariel se okrenula u letu, smijui se nakon to mu je omoguila pogled na gradsku panoramu. Ugledao je bljesak rijeke i okolnih nebodera, a potom i udaljenije nebodere Canary Wharfa prema istoku, i poeo osjeati vrtoglavicu pojaanu njezinim smijehom, dok se kruenje ubrzavalo kako su se pribliavali vrhu zgrade. A onda se uskovitlana panorama zbilja poela mutiti od brzine kojom je Ariel kruila, a kada su dosegli zaobljeni vrh nebodera, kruenje se pretvorilo u piruetu koja se sve vie ubrzavala pa se George poeo osjeati kao jedan od onih klizaa na ledu koji se vrte na jednoj nozi tolikom brzinom da u jednom trenutku prestaju biti prepoznatljiva osoba i postaju tek mrlja na pozadini od leda. Molim te, procijedio je, napola se smijui, napola paniarei. Molim te, Ariel. Povratit u... Njezina se vrtnja usporila, a onda i prestala, a Georgeovom je mozgu trebalo neko vrijeme da se vrati na svoje mjesto i prestane s vlastitom vrtnjom. Ariel je njeno zakoraila na vrak zgrade i spustila ga na nJeg. On je zgrabio reetku umetnutu u udubinu na vrhu i vrsto je stisnuo. Ne, nemoj! zapoeo je, ali ona ga nije posluala. Ispustila ga je i on je ostao sjediti na vrhu svijeta, bljetavog svijeta od stakla i metala koji se izvijao pred njim tako naglo da je, kamo god je pogledao, uspijevao vidjeti tek provaliju. Ariel je zakoraila pred njega, zavrtjela se na prstima jedne noge i naklonila kao da je upravo zavrila virtuozan nastup. Gledala je u njega kao primabalerina koja oekuje pljesak. Nema anse da pustim ovu reetku da bih ti zapljeskao. Nema anse, objasnio je, zakljuivi kako je, s obzirom na svoj nesiguran poloaj, jedino potpunom iskrenou mogao sauvati vlastiti ivot. Ali, u pravu si. Niti jedan djeak ne bi mogao tako letjeti. To je bilo nevjerojatno. Nevjerojatno? Jedna se zlatna obrva podigla.

Oito nevjerojatno nee biti dovoljno. Sjajno. Ludo. Nenadmano. Obrve su ponovno postale simetrine. Da, rekla je. To je bilo nenadmano. Da, kimnuo je, uistinu se nadajui kako e ona prihvatiti njegov kompliment i spustiti ga natrag na tlo. Odjednom je s uasom pomislio kako e ga ostaviti ovdje, na vrhu te fantastino izduene jajaste graevine dok se sputala no, a grad gutala tama. Znao je da e, u tom sluaju, on naposljetku zaspati i skliznuti sa zaobljenog nebodera u smrt. S ogromnimje olakanjem primijetio da se ona zadovoljno smijei. Pogledala je u pravcu zapada i pokazala prstom. Tamo ivi jedan djeak, djetinjasti djeak u djetinjastom parku koji misli da i on moe letjeti. Ako ga ikada sretne, bila bih ti vjeno zahvalna ponovi li mu to to si upravo rekao. Naroito dio o nenadmaivosti. On je odvratni mali hvalisavi gizdavac. Baena bundeva ima vie elegancije u letu od njega. Baena bundeva. Kuim, George je odvratio, drei se za reetku kao priljepak. Moemo li se sada, molim te, spustiti? Ve se eli spustiti? Ona se lijeno rastegla, ruku spojenih u dlanovima isprepletenih prstiju, poseui prema nebu i podiui se na vrke stopala. Ali odavde ima pogled na sve. Znam, odgovorio je. Ali, ne mogu vidjeti ni Edie, ni Topnika, a iskreno... I u tome je trenutku sva ljutnja zbog toga to je bio ugrabljen pa sputen, pa onda opet ugrabljen i noen preko cijeloga grada, dosegla svoj vrhunac i poeo se guiti. ...iskreno, dosta mi je ovoga. Prijatelji su mi u nevolji i trebaju moju pomo, a meni treba pomo da im pomognem. Jer sam odgovoran za njih, kui? A ini mi se da se ja sve vie udaljavam od mjesta na kojemu bih ih mogao pronai. Zato, molim te, Ariel. Moram uiniti to se mora. Letenje je super, O. K.? Ali ono to ja stvarno moram znati jest moe li mi ti pomoi ili ne? Nije vie imao to dodati pa je samo zurio u nju. Ona je rukama u zraku ocrtala leptira, a onda mu se nasmijeila. Naravno, rekla je. Pomoi uiniti ono to se mora. Zato sam i dola po tebe. Nije shvaao.

Oprosti? Oproteno. Rekla sam ti tko sam ja. Nasmijeila se. Duh zraka? pokuao je on. Poslanica Sudbine, odvratila je uz uzdah nevjerice. A potom ga je ponovno povukla za gleanj, a on se okliznuo i opet poeo padati, samo to je ovaj put oekivao kako e ga ona uhvatiti, to je, sreom, i uinila. Postoji i laki put, siguran sam, procijedio je nakon to su se jo jednom podigli iznad tla u posljednji as. Ali ti ne moe ii lakim putem, zar ne, djeae? nasmijala se kada su poletjeli prema sjeveru ulicom St. Mary Axe. Ti ide Teim Putem. Zbog naina na kojije to izgovorila, iznenaen injenicom da je to znala, eludac mu se stisnuo vie negoli od svog letenja, a onda je zauo zvuk od kojeg mu je pozlilo jo vie. Ispred njih, negdje u tami, zauo je kako jedno zvono zvoni kao za pogreb, duboko i tiho i dostojanstveno. I znao je, bez trunice sumnje, da je to bilo zvono upozorenja, kao i da je upozorenje bilo namijenjeno njemu. 18 IKAROV LET Ikar je zamahivao svojim krutim krilima i nekoliko puta bolno vrisnuo nijemim ustima, dok je letio iznad uredskih blokova naselja Broadgate. Vritao je jer je mrzio ljude, a to ih je vie vidio okupljenih najednom mjestu, to se loije osjeao. Draa mu je bila sigurnost njegova postolja, gdje je mogao stajati skriven pod napravom privrenom za svoja krila, i zatvoriti ui pred bukom koju su stvarali ljudi hodajui pred njim. Vritao je dijelom iz navike, a dijelom i zato jer je je njegova orma za letenje bila toliko nezgrapna i teka da je biti stalno spojen s njom nalikovalo boravku u vlastitoj sobi za muenje. Bilo muje teko letjeti, budui da su krila koja mu je stvoritelj podario vie nalikovala grubim, podrezanim krilima vjetrenjae negoli neemu osmiljenom za dostojanstven let. To je znailo da je mogao preletjeti samo kratke udaljenosti prije no to bi ga let iscrpio, a nije se uspijevao izdignuti vie od otprilike est metara iznad zemlje. Kad god je morao preletjeti neto vie od est metara, morao je to uiniti nizom skokova koristei svoja ilava stopala kao kande.

A najvie je vritao zbog toga to je udaljenost koju je Pokuao preletjeti bila prevelika, pa je morao sletjeti usred grupe ljudi odjevenih za noni izlazak. Njegova mrnja spram ljudi bila je toliko snana da je uvjerio samoga sebe, negdje u zakutcima svoga bolesnog uma, da je, to su mu blie bili, njegova bol bila snanija. Sletio je pred jedinu grupicu ljudi koja se nije kretala est umornih crnih figura satrvenih radom i zaleenih u vremenu, koje nikada nee stii svojim kuama budui da su bile izlivene od bronce. Ikar je stao pred njih, zatien njihovim stisnutim tijelima od stvarnih ljudi u prolazu. est nepominih parova bronanih oiju promatralo je tog mrljavca kako dahe i stenje, uzmiui pred ljudima koji su promicali pored njega. Pravi razlog zbog kojeg je Ikar bio lud, leao je u tome to nije znao tko je ili to je bio ovjek, stroj, ivotinja ili ptica. Zbog toga nije ni najbolje letio. Zbog toga je hodao poput bika na stranjim nogama. Zbog togaje svoj ivot proivljavao u vrisku. Jedino stvorenje koje ga je ikada razumjelo bio je Minotaur, zato jer je Minotaura napravio isti stvoritelj i jer je imao jednaku ludu podvojenost u svojoj sri. A djeak i sijevka ubili su Minotaura. I on ih je odluio uloviti, ma koliko bolan bio lov. Jo je jednom snano udahnuo i bacio se u nebo. Nai e ih. 19 UKOPAVANJE Pogrenost koju je Topnik osjeao duboko u svojoj sri, inilo se, pogoravala se. Njegov je umor bio dublji od uobiajene iscrpljenosti, a ruke i noge su mu poele otkazivati poslunost, kao da su se naredbe koje su stizale iz njegova mozga igrale pokvarenog telefona s njegovim udovima, putem gubei prilino na svojoj preciznosti. inilo mu se da su mu ruke, inae snanih, hitrih prstiju, odjednom bile uvuene u krute boksake rukavice. Boljela su ga lea i borio se protiv sveproimajue elje da pronae onaj djeli ljunane plae i sjedne na neko vrijeme. Znao je da je ta elja bila smrtonosna, jer je bio prilino siguran da, nakon to sjedne, nee vie htjeti ustati. Zato je prelazio svojim sada nespretnim rukama preko grubog kamenog zida zadovoljno zakljuivi kako na njemu nije ostao niti jedan kamen

srca. Nasmijeio se samome sebi i podigao improviziranu vreu nainjenu od svojeg nepromoivog plata. Njezin ga je zveket ispunio zadovoljstvom. Mogao je uiniti dvije stvari, pomislio je: mogao je baciti vreu pod vodu, pa bi Hoda morao ljapkati u mraku u potrazi za kamenjem srdaca. Problem je bio u tome to je voda, u svom najdubljem dijelu bila duboka jedva dva metra, i mnogo plia u drugim dijelovima. ljapkanjem bi se Hoda brzo spotaknuo o vreu koju bi onda otvorio i imao svu potrebnu svjetlost. Zakopaj je, promrsio je. Pametnjakovi nije rekao da ne mogu kopati prema dolje, zar ne? Pronaao je ljunani nanos, oslanjanjui se iskljuivo na osjet dodira. Napipao je stranji zid i spustio se na koljena. Stavio je vreu s kamenjem srdaca na tlo do sebe i odluio zapaliti cigaretu. Zagrebao je ibicom, zapalio kraj cigarete i snano povukao dim. Izvukao je kositreni tanjur iz jakne i promotrio ga na svjetlu ibice dok mu nije dogorjela do prstiju. San o etiri dvorca, mo mislit zna li ti to si ti, ljepoto moja? postavio je pitanje tanjuru dok mu se ibica gasila, a iz uglova odaje ponovno nadirala tama. Ti si prokleta lopata. Potom je namjestio cigaretu u kut usana i zabio tanjur u ljunak pred svojim koljenima. Izbacio je hrpicu ljunka u jednu stranu i zabio ga ponovno u tlo, zadovoljno primijetivi kako ga zabrana kopanja prema gore nije spreavala da kopa u suprotnom pravcu. I kako to esto biva, im je poeo raditi, osjetio se manje umornim. Bilo je to kao da je fiziki napor smanjivao napetost, a ritmino kopanje ostavljalo manje prostora za brigu o pogrenosti u njegovoj sri. Bio je svjestan kako ima mnogo razloga za brigu, meu ostalim i zbog injenice da mu je vrijeme istjecalo. Gore, na povrini zemlje, jamano se bliila smjena dana. A bude li njegovo postolje prazno u pono, gotov je. Nije znao kako e injenica da e umrijeti i injenica da je prekrio zakletvu zajedno djelovati. Moda e biti hodajua mrtva skulptura, par mrtvih ruku, kao mrljavci koji naputaju svoja postolja samo kako bi izvravali naredbe Hodaa ili Kamena. Od pomisli da bude mrljavac u zrcalnikovu obliju dizao mu se eludac, pa se iskalio na ljunku kopajui snanije i bre. to god da se dogodilo,

ak i ako otegne papke u pono, zakopat e Hodaev bezboni plijen to je dublje mogao. Kopao je tako snano da se kositreni tanjur svinuo pa ga je bacio u stranu, i poeo kopati golim rukama. Dugo su jedini zvuci u tami bili krckanje ljunka kojeg je Topnik vadio iz rupe i bacao u stranu, te tihi povremeni coktaji ovjeka koji je radio objema rukama s cigaretom smjetenom u kutu usana. Pitao se to je George radio u tom trenutku. 20 FRATROVA NAGODBA Gdje je djeak? Crni Fratar zurio je u Edie. Nestao je. Nestao? Kako nestao? To je bilo izreeno optuujuim tonom pa je Edie imala osjeaj da e, to god se dogodilo, biti njezina krivica. Jednostavno nestao. Ne znam kako, ne znam kamo. Isturila je bradu odbijajui skrenuti pogled. Ne zna kako, ne zna kamo... a sada si ovdje. Da. Ispustio je zrak iz plua duboko i glasno, zvidei poput sigurnosnog ventila visokotlanog bojlera. Pa, to je divno i krasno. Izvanredno, tovie. A pretpostavljam da ti... Mislila sam da e moda ti znati zato. Izgledao je kao da nije navikao da mu netko tako izravno upada u rije. Nakaljao se. Mislila si da u ja moda znati zato si ti dola. Zato je George nestao. Sigurnosni ventil je popustio i iz Fratra je provalila bujica rijei. Zato je on nestao? Ti misli da ja znam zato je mali nestao? Ne mogu vjerovati svojim uima, djevojko! Uvjeravam te da ja s tim nemam veze! Pa, sama pomisao... Mislila sam da e moda znati ima li to veze s Teim Putem. Bujica se zaustavila. Fratar je preao rukom od vrha svoje elave glave prema bradi. Kao da je njome izbrisao izraz okirane nevjerice, zamijenivi ga iskrenom zbunjenou. Teim Putem? Rekao si da mu je Tei Put zagarantiran ne poloi li zmajevu glavu na Kamen. Htjela sam saznati je li njegov nagli nestanak dio toga.

Fratar je zakoraio unatrag. Odjednom je izgledao manje opasno. Poeao se po glavi. eli rei da nije stavio glavu na kamen? Da. Jer mu je ponestalo vremena? Zbilja sam iznenaen. Vidio sam znak na njegovoj ruci, osjetio mo u njemu, oekivao sam da e uspjeti. Veliki redovnik izgledao je iskreno zbunjen. Pa, tako mi svega... Bio bih se okladio da e pronai Kameno Srce, zbilja bih. Oekivao sam vie od njega. Edie je odjednom pomislila na Georgea, na odluan izraz na njegovu licu dok je mirno drao pitolj u ruci, uperen ravno u Minotaurovo oko. Sjetila se kako se uope nije lecnuo, ak ni tijekom snane eksplozije nakon to je povukao okida. Nije mu ponestalo vremena. Pronaao je Kameno Srce. Bio je to Kamen Londona. Sam je doao do tog zakljuka. Slijedio je mapu od rijei koju si mu dao. Napravio je i druge stvari. Bio je prilino nevjerojatan. Jednostavno je odluio da nee staviti zmajevu glavu na nj. Izabrao je Tei Put. A ja elim znati je li zbog toga nestao. Izabrao je Tei Put? Ti mi hoe rei da je on stvarno IZABRAO Tei Put? Sto mu gromova, zato bi to uinio...? Osim ako... Fratar je pogledao u Malu Tragediju. Potom u Edie. A onda je polako napravio tri koraka unatrag prema anku. Prebacioje ruku preko njega i zgrabiojednu bocu CocaCole. Zamiljeno ju je otvorio zubima i pruio joj je. Popij ako se ova avolja tekuina uope moe nazvati piem, i sve mi ispriaj nita ne izostavljaj. A onda emo vidjeti moe li se togod uiniti. Edieje uzela bocu i sjela na stolac, i, odjednom vrlo svjesna injenice da je odlomljena zmajeva glava u depu Georgeva kaputa bila svega nekoliko centimetara udaljena od Fratrova lakta, poela priati. Ispriala mu je sve to se dogodilo od trenutka kada su napustili tu prostoriju prethodne noi, i zavrila ispriavi kako je Topnik nestao u Hodaevim ogledalima. I zbog toga elim znati istinu o ogledalima. I o Teem Putu. Moram pronai Georgea i moramo pomoi Topniku. A zbog ega to? Zbog toga jer je to jedina ispravna stvar koju moemo uiniti, odgovorila je bez razmiljanja. A nakon to je ula vlastiti odgovor,

shvatila je da je upravo to bio razlog zbog kojeg je ona to htjela uiniti. Uzme li jedan ivot, mora spasiti drugi. Tek je onda povukla veliki gutljaj CocaCole. Grlo su joj zakakljali mjehurii i glasno je podrignula prkosno pogledavi ogromnog zrcalnika pred sobom. Ispriala si mi sve to se dogodilo? Da, odvratila je, drei fige u mislima. Ispriala sam ti sve to sam vidjela. to je bila istina. Otili su iz puba pod izlikom kako su morali ii po zmajevu glavu, ne htjevi rei Fratru da je cijelo vrijeme bila kod njih, u depu Georgeova kaputa. Pa je pogledala prema tom istom kaputu i istom otealom depu koji je leao na anku pokraj Fratrovog lakta. Odvratila je pogled nadajui se kako Fratar nije primjetio teinu kaputa kada ga je odgurnuo da dohvati bocu CocaCole. Nisam te pitao je li to bilo sve to si vidjela. Pitao sam te je li to sve to se dogodilo? Za stvorenje izliveno od bronce pogled mu je bio zabrinjavajue elian. To se dogodilo. To jo uvijek nije odgovor na moje pitanje, ali dovoljno je blizu za jednu sijevku, valjda. Zaula je kako Mala Tragedija pokuava priguiti tihi podrugljivi podsmijeh. Nije se previe potrudio, a zvuk ju je iznervirao vie nego to je oekivala. Podigla je pogled, sjajan i prkosan. Ja nita ne skrivam. Fratar je na trenutak zurio u nju, a onda su mu ramena poela podrhtavati, pa se drhtaj pretvorio u potres, a potres zagrmio u smijeh, a u sljedeem se trenutku cijelom prostorijom orio duboki smijeh velikoga kipa za ankom. Malim je barskim runikom brisao suze koje su mu potekle iz oiju dok se smijuljio, frktao i openito se vrlo slabo kontrolirao. Nije ugodno kada ti se netko odjednom pone neoekivano smijati. Kada ti se odjednom pone smijati tona i pol bronce u redovnikoj halji jo je iritantnije. Ej, pokuavala ga je zaustaviti. to je smijeno? Oprosti, Fratar je hvatao zrak. Neoprostiva neljubaznost, vjena sramota, straan propust u gosto... gostoljubivosti Ali, sijevka koja nita ne skriva? Ma, sama pomisao! Sijevka nije nita doli pravo

pravcato skladite, pretrpano skrivenim stvarima. Skriveno i skrivanje dvije su strane istog novia, kao to ti dobro zna u sri svog mladog bia, priznala ti to ili ne. Sijevka upija skriveno u svijetu i sama je primorana mnogo toga drati skrivenim kako bi preivjela u tom svijetu. Vjere mi, da nije gotovo simetrija, mogao bi biti paradoks. Pa je iznova prasnuo u smijeh, a ramena su mu se tresla i podbradci razdragano podrhtavali koliko ga je sve to zabavljalo. Ona nije imala pojma to je znaila cijela ta lavina rijei. Pomislilaje kako se koristio svojim dubokim glasom kao toljagom. Razumjela je rije paradoks, i jest bio paradoks to je ovaj nasmijani kip koji je bio utjelovljenje gostoljubivosti i veselja zapravo bio toliko zastrauju. Bilo je to kao da je koristio svu tu veselost kao oruje. Bio je jako daleko od nasmijeenog ovjeka s noem koji ju je progonio na usamljenoj plai u, inilo joj se, nekom drugom ivotu; no ipak, bilo je neega u njegovu veselju to je navijetalo ako ve ne skriveni no, a ono skriveni motiv koji bi za nju mogao biti jednako koban. Od svog tog smijeha i veselja bilo je teko misliti, a razmiljanjem je Edie ostajala korak ispred drugih. Ej, pokuala je. On se nastavio smijati. Bez razmiljanja je uzela ep sa anka pred sobom, i bacila ga u Fratra. Metal je udario o metal kada mu se ep odbio od ela uz glasno tink koje je presjeklo njegov smijeh poput sjekire. ep je poskoio odbivi se o elavu glavu i bljesnuvi u svjetlima automobila koji je projurio pred pubom, a Fratar ga je uhvatio lijevom rukom, jednim nevjerojatno brzim pokretom za ovjeka tolike mase. Uhvatio je i zgnjeio ep jednim jedinim pokretom. Potom je otvorio ruku i njeno ispustio zgnjeeni krug na stol pred njom. Ups, zaula je Malu Tragediju za leima. Tiina, vragolane! zagrmio je Fratar. Potom je krenuo naprijed, podigao halju do koljena i sjeo na stolac pored nje. Zgnjeeni ep jo se uvijek ljuljao na malom okruglom stolu meu njima. Edie je odluila da e biti preplaena kasnije. Sada su joj trebali odgovori. Ogledala, rekla je. Ja sam ti ispriala sve to se dogodilo, sada ti meni reci o ogledalima, a onda o Teem Putu. Fratar je jednom rukom trljao bradu, a drugom nervozno lupkao po stolu. Onda je prestao lupkati i pogledao ujedno od ogledala. Imam ponudu, kratko je odrezao. Ponudu?

Nagodbu. Neto za tebe, neto za mene. to to neto? pitala je izbjegavajui pogledavati u pravcu kaputa na anku i sumnjivo ispupenog depa. Hou tvoju rije. Hou obeanje da e mi dovesti djeaka, u sluaju da preivi i ti ga pronae. Ti hoe Georgea? Hou s njim popriati. Hou da on popria sa mnom. I to je sve? I to je sve. Nije ni trebala razmiljati. Dogovoreno. Fratar je zurio u nju, zurio je toliko intenzivno da je imala Osjeaj kako zapravo gleda u njezinu unutranjost, a onda je Pljunuo u dlan i pruio joj ga. Ona nije znala to uiniti. Mala Tragedija se nakaljao u sjeni za njezinim leima. Pljuni u svoj dlan i rukujte se. Njezina su usta, sada kada je razmislila o tome, bila previe suha da bi skupila dovoljno sline. Pokuavala je proizvesti jo sline. Ne mora zapravo pljunuti, duice, rekao je Fratar. Pa je odglumila pljucanje u dlan i pruila mu ruku. Velika se bronana aka omotala oko njezina dlana. Iznenadila ju je mekoa i toplina glatkog metala. Fratar se zavalio u stolici i nasmijeio. I na trenutak se Edie zapitala je li upravo, ne znajui, na neki nain izdala Georgea. 21 POSLJEDNJI VITEZ George je sluao udarce zvona duboke, pravilne i zloslutne. Letjeli su ravnom linijom, navoeni zvonjavom kao kakvim svjetionikom, kroz kiu kojaje nemilosrdno pljutala. Pred njima, u daljini, nazirale su se crna metalna ograda i vrata sa iljastim zavrecima postavljena izmeu dviju tronih kamenih vratarevih kuica, jedva neto veih od straarnica. Ariel je proletjela iznad njih, a potom izmeu dviju starih ciglenih zgrada s kolonadama u prizemlju, koje su vodile prema stranjem kompleksu unutarnjeg dvorita. U tom su se dijelu kompleksa nalazile moderne poslovne zgrade od stakla, a kada su im se pribliili, George je pred njima ugledao nekoliko kiobrana, dokaza kako su i posljednji zaposlenici

urili kuama kroz pljusak. Na tlu je bilo toliko vode da je mogao vidjeti kiom izbuen Arielin odraz, zlatan i sjajan na pozadini od tmurnog nonog neba. Potom je ona naglo skrenula, i sletjela s takvom lakoom da Georgeu nije bilo jasno gdje je zavrio let a poelo hodanje, ali mu je bilo jasno da su stigli. Udarci zvona nadglasavali su um kie koja se sada sputala s neba u zavjesama. Uprla je prstom u bonu stranu jednog od renoviranih starih skladita. Visoko na zidu pred kojim su stajali nalazilo se neto crveno i kockasto, ali kia mu je padala direktno u oi i Georgeu je trebalo nekoliko sekundi da shvati da je to zapravo zvono i njegov okvir. Neko je to sigurno bilo vatrogasno zvono. Sada je pak neumitno zvonilo na kii, crveno i mokro poput svjee krvi. Znaoje da mu se nee svidjeti odgovor na njegovo sljedee pitanje, ali ga je svejedno odluio postaviti. to je to? Zato smo ovdje? Ariel mu se vedro osmjehnula, napravila piruetu na vrcima prstiju i zaustavila se pred njim bez traka osmijeha u pogledu. Nikada ne pitaj kome zvono zvoni, djeae. Zvoni tebi. O. K., polako je odvratio. Nije bio iznenaen jer je znao da zvono zvoni za njega od prvog udarca koji je uo, ali nije mu bilo mnogo jasnije. Zato zvoni meni? Ona je teatralno zamahnula rukom pokazujui preko njegovog ramena. To je pozivno zvono. Poziva te na upoznavanje s Posljednjim Vitezom. Polako se okrenuo. Deset metara dalje, na izdignutom travnjaku uokvirenom niskom ivicom nalazio se oklopljeni vitez u punoj veliini, na bojnom konju, s dugakim kopljem u ruci, spremnim za napad. Vitezovo je lice skrivala kaciga s tankim prorezom u viziru, a konj je bio prekriven ukrasnim platom nainjenim od prepletenih metalnih ploica u koje su bili umetnuti plavi stakleni krugovi u keltskom pleternom uzorku. Bili su velianstven par iako je glava konja izgledala gotovo kao lubanja. Mogao je vidjeti kroz njegovu nosnicu. Mogaoje, zapravo, vidjeti kroz nekoliko njegovih dijelova, jer uope nije bio masivan. Bio je upalj. Potom je George pogledao malo paljivije i shvatio da je kipar napravio i konja i jahaa od ploa oklopa. I Vitez je bio upalj. Pa se poeo pitati s razlogom, s obzirom

na otrinu koplja u Vitezovoj desnoj rucije li on bio zrcalnik ili mrljavac. Ariel, rekao je tiho. Zato me zvono tono pozvalo? Onaje zatresla glavom otresajui tako s kose vodu koja se u sitnim kapljicama razletjela oko nje, i tek onda progovorila. George je primijetio da je u svemu to je radila bilo neega teatralnog. Rekla sam ti, djeae. Sam si izabrao svoju sudbinu. Izabrao si Tei Put. Koji poinje ovdje. George je bio uvjeren kako je Tei Put zapoeo nakon to ga je zgrabila Cjevuga, ako ne ak i prije, kada su ostali bez Topnika. Nije mu se sviala pomisao kako je to bilo tek zagrijavanje za neto mnogo gore. A tko je Posljednji Vitez? On je Posljednji Vitez Bratovtine. Izgovorila je udnu rije bratovtina. ega? To je bratovtina vitezova. Starinska rije. Sve je objanjeno u onom natpisu, odgovorila je, pokazujui prstom njemu iza lea. Na niskom zidu ispod ivice koja je okruivala Viteza nalazila se ploica s natpisom. Polako je krenuo naprijed, ne isputajui viteza i njegova bojnog konja iz vida niti na trenutak, a onda je kleknuo na jedno koljeno, u lokvu kinice pred ploom na kojoj je pisalo: Kralj Edgar 959. - 975. ponudio je ovu pustu zemlju bez gospodara trinaestorici vitezova, pod uvjetom da svaki od njih sudjeluje u tri dvoboja, jednom na zemlji, jednom pod zemljom i jednom na vodi. Nakon to su ostvarili ove podvige, Kralj je dobrio vitezovima, ili bratovtini odreena prava... Nije uspio dalje proitati jer je konj nervozno frknuo i udario kopitima o tlo, a George je pogledao prema gore i vidio da se Vitez nagnuo naprijed i okrenuo svoj mrani prorez za oi prema njemu. I dok je George zurio natrag u njega, vidio je kako se tmina unutar kacige lagano rasvijetlila, a na mjestu oiju upalila se dva blijeda plaviasta svjetla. Prije nego stoje uspio odluiti bi li se trebao uspraviti i pobjei, ili ostati na mjestu, Posljednji Vitez je progovorio. Glas mu je bio dubok i zvonak, a u sebi je imao i limenih tonova zvonjave u pozadini, kao da je bio sainjen od nje. Hoe li se pokazati?

Bilo je to jednostavno pitanje. George nije u njemu vidio nikakva zla. Uspravio se i otrao kiu s lica. Da. Zdravo. I, hoe li se pokazati? ponovio je Vitez. George je spustio pogled na sebe, a onda ga podigao prema plaviastim oima koje su gledale u njega iz prazne kacige. Konj je povukao uzde i zagrebao velikim metalnim kopitom po tlu. Tu sam. Pokazujem se, odgovorio je, pomalo zbunjen. Vitez je pritegnuo uzde zbog ega je konj frknuo i smirio se. I, hoe li se onda pokazati? Ponavljanje je postajalo udno. Ili tek iritantno. A moda vitez nije imao najbolji pogled iz uskog proreza u svojoj kacigi Da, pokazat u se. Pokazujem se. Kao to vidi. Govorio je polako, uz pretjeranu ljubaznost kako ga ne bi uvrijedio. Pitao si me to ve tri puta. Jaha se uspravio, a njegov je konj zanjitao kroz rairene nosnice. A ti si tri puta prihvatio, dobri vitee. George je zakljuio da je kip oito bio malo lud. Koliko je on znao, nije bilo razloga zato kipovi ne bi mogli biti jedanko ludi kao ljudi. Nije on nita prihvatio niti jednom, a kamoli tri puta. Odluio je da je dolo vrijeme da pone ozbiljnije traiti Edie. U redu. Pa. Kako ti drago, rekao je, okrenuvi se. HA! Sljedei je udarac zvona bio popraen urlikom i zveketom oklopa. Zvuk ga je udario poput fizikog udarca. Bio je toliko glasan da je George vidio kako je kinica poskoila u okolnim lokvama. Bio je to povik odobravanja, a dolazio je iz mnogih grla, ne samo iz onog Posljednjeg Viteza. Bio je to zvuk velikog broja vojnika koji su vikali i udarali o svoje titove maevima i kopljima. I u bljesku neega nalik munji ili plamenome zidu, George je vidio cjelokupnu Bratovtinu okupljenu oko njega poput duhova na kii. Ali ovo nisu bili areni bajkoviti vitezovi iz knjiga za djecu. Ovo su bile zlokobne figure iscrpljene bojem, koje su se u sedlima odravale posljednjim snagama. Njihovi oklopi nisu bili sjajni i ulateni, ve prepuni rupa i umrljani krvlju. Maevi su im bili istupljeni i na mjestima otkrhnuti, a titovi toliko izbueni da je bilo teko razaznati naslikane grbove koji su ih neko davno krasili. Oni koji su u rukama drali kacige imali su lica obrasla bradama te tamne kolutove ispod oiju u kojima se ogledao

umor. Nekoliko je lica bilo prekriveno krvlju i modricama, a mnogi su sjedili iskrivljenih ramena ili pak nadvijeni nad bolnim ranama koje nije mogao vidjeti. Dojam kako su tek stigli iz borbe upotpunjavala je njihova zadihanost, kao i para koja se na hladnoi dizala iz nosnica njihovih konja. A svi su u rukama drali isukane maeve. George je sve to vidio samo na trenutak, a im je trenutak proao vratile su se moderne poslovne zgrade, a on je zurio u Ariel, jo uvijek leima okrenut Vitezu. Jedina stvar koja se promijenila bilo je to to se sada inilo kako je iza njega bilo na stotine sjajnih plavih svjetala, to su obasjavala zidove dvorita poput velike diskokugle. Htio je zapravo rei da mu je drago, rekla je Ariel. S novim udarcem zvona dogodio se jo jedan bljesak, i George je ugledao vojsku vitezova, Bratovtinu, kako mu se pribliava. Dobro dobro, rekao je polako, ne elei se uope okretati niti saznati otkud su dolazila sva ta plava svijetla. A to to tono znai? To znai da ti on ukazuje ast kao vitezu, jer si prihvatio tri izazova. Postupio si viteki. Aha, samo to nisam. To je glupost, procijedio je oajniki. Nisam prihvatio nikakav prokleti izazov, a kamoli tri! Da, jesi, djeae. Prihvatio si da se pokae u borbi. Prihvatio si tri puta. Ali nisam znao o emu on govori! Mislio sam da me nije mogao uti ili tako neto. Mislio sam da zato ponavlja... spustio je glas. Mislio sam da je nagluh. Ili lud... HA! Opet je odjeknuo udarac zvona, dogodio se jo jedan snaan bljesak i zauo je povike Bratovtine ponovno ih ugledavi. Pribliavali su mu se s dvije strane tvorei dugaki prolaz s njime u sredini. Sretno, djeae, rekla je Ariel i hodajui unatrag poela se odmicati od njih. to bih ja trebao uiniti? prosiktao je George. Pokazati se i boriti se. Tri dvoboja, tri testa snage, a svaki na drukijoj povrini od prethodnog. Mora se boriti na zemlji, pod zemljom i na vodi. Proitao si natpis. To je pravilo Bratovtine. Ali, zato se moram boriti? Zato jer si izabravi Tei Put izabrao ostati. Sada treba dokazati da si dostojan toga. A ako ne uspijem?

Zauo je jo jedan udarac zvona, ovaj put popraen bljeskom bez zvuka, samo prikazom vitezova. Ovo se nastavilo sa svakim novim udarcem. inilo mu se kao da ih gleda u vrlo usporenom blicanju ritma usklaenog s pogrebnom zvonjavom. Onda nee ostati. Niti ovdje niti u ikojem nLondonu. Ovaj svijet te vie nikada nee vidjeti. Zadigla mu je rukav i kucnula po metalnoj ili koja je izvirala iz Oznake Stvoritelja. Svaka e od ovih ila krenuti prema tvom srcu im zapone dvoboj. To se dogaa kako bi te prisilili da zavri dvoboj, jer pobjegne li ila e nastaviti putovati tvojim tijelom dok ti ne probode srce. Zato, ne bjei niti od jednog dvoboja. Mora se pokazati i dokazati. Samo e na taj nain pokazati od ega si napravljen. Od oaja je poeo gubiti dah. Stisnuo je ake i hvatao se za posljednju slamku uvi kako mu je konj za leima poeo rzati i tresti uzdama. Ali ja se ne mogu boriti! Nemam oruja! Ona se nasmijeila tunim pozdravnim osmijehom i uprla prstom iza njega. Onda se moli da je tvoj um otriji od njegovog koplja, djeae, zato jer je on krenuo. George se okrenuo, i u sljedeem bljesku vidio je da a je Bratovtina opkolila u uskom prostoru za borbu, napuenim orujem i zlokobnim licima. Osim toga, na drugom je kraju tog prolaza okruenog s dva reda vitezova ugledao izvor svih onih plavih svjetala. Bili su to Vitez i njegov bojni konj. Sva stakalca upletena u konjev ukrasni plat upalila su se bacajui plavu svjetlost u svim smjerovima u trenutku kad je jaha polako potjerao konja s postolja. Svjetla su poskoila i hipnotino zaigrala po okolnim zidovima i prozorima u ritmu nabiranja ukrasnog plata, a veliki je konj paljivo prekoraio nisku ivicu i poeo udarati kopitima po mokrom kamenom podu dvorita. Vitez je slijegao ramenima i klimao glavom lijevodesno, poput boksaa koji se oputa prije borbe. inio se jednako ubojitim i borbenim kao i ostatak Bratovtine koju je George vidio sa svakim novim udarcem zvona. Hodao je unatrag po prolazu kojeg su napravili as vidljivi, as nevidljivi vitezovi. Pitao se jesu li stalno tamo, ili samo u bljeskovima. Zakoraio je u stranu, planirajui utrati pod niski trijem jedne od

okolnih ciglenih zgrada, kamo ga Vitez ne bi mogao slijediti zbog svoje visine, a on bi barem mogao zgrabiti jednu stolicu i iskoristiti je kao oruje. Neto tvrdo, poput iroke strane maa udarilo mu je u glavu, od ega mu je zazvonilo u glavi, a trenutak prije toga zauo je zveket konjske orme i rije KUKAVICA procijeenu u uho. Uhvatio se rukom za uho i zateturao preko sada ve oito stvarnog bojnog polja. Oito je oteturao predaleko, jer mu je neto veliko, ravno i tvrdo poput tita udarilo u lice, pa je pao natrag u sredite uskog prostora. Taj udarac u nos vjerojatno je bila stvar koja ga je spasila. Udarac u nos jako boli, ali isto tako te puni adrenalinom i bijesom. A George se razbjesnio jako brzo; ljepljivi crni osjeaj digao mu se u grlo i nos, i nije bio iznenaen to mu je, nakon to je rukom prebrisao lice, na njoj ostao tanki krvavi tragSjetio se Topnika; onog trenutka kada gaje spasio na poetku tog grozomornog niza dogaaja i kada mu je, odmjerivi ga, rekao: Ljut si. Poneki put ljutnja pomae. Ovo nije jedan od tih puta... Ali se takoer sjetio kako je Topnik kanalizirao njegov bijes u borbi s Minotaurom. To je bio jedan od tih drugih puta, kaad je ljutnja bila pozitivna stvar. Ovo je, znao je to George, bila jedna od takvih situacija. O. K., rekao je samom sebi. O. K. Bio je mokar do koe i nije mogao nita uiniti, ali se ipak okrenuo, zasukao rukave i zauzeo raskorani stav. Topnik je moda bio fiziki odsutan, moda zauvijek izgubljen, ali je u nainu na koji se George ukopao u zemlju definitivno bilo neega njegovog. Pljunuo je u lokvu i pogledao u Viteza na drugom kraju dvorita. DOBRO, povikao je. Pokai to zna. Dogodio se jo jedan bljesak i u njemu je opet vidio vitezove Bratovtine koji su izgledali kao da su istodobno bili projekcija na kii i nainjeni od nje; i svi su zurili u njega. Nisu izgledali kao sretna skupina vitezova, ljubitelja dvorske poezije posveenih spaavanju unesreenih djeva ili ubijanju pitoresknih zmajeva. Izgledali su kao opasna nemilosrdna banda srednjovjekovnih pljakaa. Hoe li mi tko posuditi tit ili neto? pitao je.

U sljedeem se bljesku nitko nije micao. To ga je samo jo vie razljutilo. U redu. Ba viteki. Ma idite svi kvragu, ba me briga. Osjetio je bol u ruci i bez gledanja je znao da je zapoelo ono o emu je Ariel govorila. Metalna se ila zabijala dublje u nJegovu ruku i krenula prema njegovom srcu. Pogledao je u nju i ispruio je tako da je svi mogu vidjeti. A onda ju je gurnuo prema Vitezu. Ne znam to ovo znai, ali ja sam stvoritelj. Moda ipak ne eli da te ja epam. To je, naravno, bio blef, ali jedino je to imao. Vitez se zaustavio i nakrivio kacigu. Pokai mi ruku. George je bio zadovoljan, Moda e blef biti dovoljan iako nije imao pojma zato bi bilo tako. Podigao je ruku. To je zmaj uinio... otpoeo je, nadajui se kako e dodatni detalji impresionirati prisutne. Ti si nositelj Oznake, zagrmio je Vitez. Da, jesam, odvratio je brzo. Ja sam nositelj... Oznake eljezne Ruke, nastavio je Vitez. Zvono je udarilo jo jednom i u bljesku je George vidio kako se cijela Bratovtina naginjala naprijed u sedlima da bolje vide. Pomislio je kako se situacija poboljava... Da, odvratio je George pokuavajui zvuati kao da je znao o emu govori. Da. Tako je. Ehm... Ja sam eljezna Ruka. Zavladala je tiina. Nita se nije micalo osim kie. Nisi, rekao je Vitez. Mogao bi biti jedna od eljeznih Ruku. Bilo ih je mnogo. Nosi oznaku koja kae da bi mogao biti jedan od njih. Ali samo e vrijeme, tvoje kunje i nain na koji e se s njima suoiti pokazatijesi li zbiljajedan od njih. Ali eljezna Ruka je dobra stvar, zar ne? pitao je George pokuavajui saznati to vie. Jest. Dakle..., nastavio je George naglo usporavajui, shvativi kako sada treba biti paljiv jer se moda nalazio na vrlo vanom raskriju, i kako bi ga ispravan odgovor mogao odvesti na put na kojem se ne bi morao boriti s velikim kipom koji je u ruci drao jo vee zailjeno koplje, dok bi ga na drugom putu vitez mogao uredno ili moda ne tako uredno pretvoriti u ranji.

...dakle, nastavioje, dakle, ti si dobar. i ja sam dobar. To to sam ja eljezna Ruka, pardon, moda eljezna Rukaznai to? Da se ne moramo boriti, zar ne? Mislim, to mijenja situaciju, zar ne? Zadnju je reenicu izrekao na eto vidi! nain, kao da je samo izricao neto oigledno. A onda mu je srce naglo poskoilo i preplavio ga je ushit kada je vidio kako Vitez kima svojom velikom kacigom. Izgledao je velianstveno sjedei na konju okruen zrakama plave svjetlosti to je isijavala iz konjevog ukrasnog plata. George je zaboravio disati, ekajui da Vitez verbalizira svoju nijemu potvrdu. Da. To mijenja situaciju. Odlino! Povikao je George s olakanjem. To je sjajno, jednostavno sjajno. Genijalno... Vitez je spustio svoje koplje uperivi ga ravno u Georgeova prsa. To znai da si dostojan protivnik. Sada. George se zaledio od uasa. To sada definitivno je rasprsnulo njegov netom napuhani balon pun nade. Sada? Sada poinjemo! Brani se! Podbo je konja koji je napeo miie i poskoio naprijed, pa se opet zauo zveket oruja i pojavio jo jedan plameni bljesak u kojemu su vitezovi potpuno opkolili Georgea, a on je vidio tek da nema izlaza i otricu Vitezova koplja koja je jurila prema njemu poput brzog vlaka kroz pljusak. 21 CRNE VIJESTI Hoda je koraao naprijednatrag uglom ulica Bury i St Jamess Court. Ruke je drao skupljene na leima, a hodao je glave nakrivljene na jednu stranu, promatrajui samoga sebe. Promatrao je vlastiti odraz u sjajnom komadu crnoga granita koji je ukraavao ugao zgrade. Taj je ugao bio oblikovan kao stilizirani parobrod to je isplovljavao na ulicu. Hoda je rukom prelazio preko zaleenog pramca broda u obliku slova V, oblikovanog od sitnih kamenih krhotina koje su otpadale s fasade, nalik strugotinama crnoga drveta. Gavran je strpljivo sjedio na gredi to je izbijala iz pramca broda i promatrao ga, jedina stvar crnja od granita koji ga je okruivao, uz iznimku njegovih oiju. Sijevnuo je pogledom, a onda sletio na

Hodaevo rame. Oi Brojaa su neto vidjele? proaptao je Hoda. Ptica mu je neto prokljucala u uho, Hoda je posluao, a onda kimnuo. Ulica Lokvi, kau? Okrenuo se na peti i krenuo u drugom pravcu. Sijevka koja hoda niz Ulicu Lokvi u potrazi za pomoi ili znanjem vjerojatno ide k Fratru. Crnom Fratru. Preao je rukama preko crne povrine nalik ogledalu, kao da je testira. Onda se naglo okrenuo. Crna je sretna boja. Kai Brojau kamo je krenula. Sada kada su je ugledali, ne bih volio da je ponovno izgubimo. 22 DIVLJINA OGLEDALA Edie je jedan trenutak razmiljala o injenici da je moda upravo izdala Georgea. Bila je to kratkotrajna misao, ali otro ju je zapekla. Ali potom je Fratar poeo priati, a ona je poela sluati, i ono to joj je rekao brzoje potisnulo neugodnu misao na mjesto na kojem e je kasnije pronai. Ogledala su prolazi. Ne sva ogledala, samo ona koja su postavljena suelice jedno drugom. Djeluju dvojako: kao prvo, ulazei u ogledalo osoba se moe seliti s jednog na drugo mjesto u gradu, ukoliko su i tamo postavljena paralelna ogledala. Toje ludo, ispalila je Edie ne uspijevajui se kontrolirati. Ah, toje mnogo vie od ludog, uvjeravam te. Mnogo vie od pukog prolaza. Ogledala su vrlo mona i vrlo, vrlo opasna... Zato? On je ustao, a ona opet ustuknula zbog hitrine njegovih pokreta. Ali, on ju je samo navodio da stane unutar luka. Stani tamo. Izmeu ogledala. Ne dodiruj ih, jer sada kada zna to su, mogla bi se i otvoriti. Ali gledaj. Vidjela je vlastiti odraz u slabo osvijetljenom pubu kako nestaje u daljini. Ti misli kako vidi vlastiti odraz ponovljen bezbroj puta. Ali to nije tono. Ti vidi djelie vremena. ak i najobiniji odraz u ogledalu nikada ne predstavlja tebe u sadanjosti, jer zahtijeva djeli mikrosekunde u kojem se svjetlost koja nosi sliku odbije od ogledala natrag do tvojeg oka. Lice u ogledalu je uvijek lice iz prolosti, zbog

te mikrosekunde. I zbog toga se nikada ne vidimo onakvima kakvi jesmo, samo onakvima kakvi smo bili... Nasmijeio joj se. Pogledaj odraze svoga lica koji se beskonano ponavljaju. Svi se ine jednakima, ali to je zato jer su slike koje si u stanju jasno vidjeti samo one u kojima su razlike toliko minimalne da se uope ne primijete. Dublji slojevi su dalje u prolosti. Zurila je u ogledala pokuavajui otkriti gdje su poinjale razlike. Nije mogla. Ali, osjeala je nelagodu. Kao da su ogledala na neki nain zurila natrag u nju. Kako to radi? pitala je, odvraajui pogled. Kako uope nije vano. To je jednostavno neto to jest, kao to nebo ili vrabac jednostavno jesu. To je tako i oduvijek je bilo tako. London je sjedite moi i bio je sjedite moi prije nego to su ljudi tu podigli svoje prve nastambe. Bilo je sjedite moi prije nego to su ljudi podigli svoje palisade ili zatvore ili hramove ili kolibe. Zapravo, bilo je to sjedite moi prije nego to su ljudi uope pomislili na hramove. Bilo je to mjesto moi kada je veliko nebesko prostranstvo bilo ljudima dovoljan hram. Pogledaj niz rijeku, pogledaj londonski Tower. Prastar? Pa to je prava novotarija. Bila je to kranska crkva, prije toga rimski hram, a prije toga svetite posveeno Vrani, keltskoj boici, a prije toga pak svetite posveeno rogatom bogu, a to je bilo prije toga samo se Gavran sjea. Sve su prolosti jo uvijek ovdje, u nevidljivim slojevima pod koom. Oi su mu sjale. Stajao je pognut pod lukom, pokraj nje, a ona se okrenula ne elei da joj stoji iza lea u tami. Znai, ogledala te mogu osim kroz prostor voditi i kroz vrijeme, u prole Londone. Brzo shvaa, djevojice. Nisam ja djevojica. Ja sam sijevka. Ja znam sve o prolosti. I ne boji je se, naravno. Ona je prevrnula oima i nestrpljivo otpuhnula prema njemu. Naravno da je se bojim. Ne budi glup. Prolost nije ba krasna, zar ne? Samo kaem da razumijem putovanje u prolost jer to na odreeni nain inim. To mogu shvatiti. Fratar se, kao to je i oekivala, teatralno nasmijeio, sjajnih oiju. Ona je slegnula ramenima. Nisi impresionirana, dijete.

Ne ba. Prilino mi je teko nositi se sa sadanjou. Ne treba mi vie od toga. Ne treba ti vie? to je on pokazivao vie nevjerice zbog njezine mlake reakcije, to je ona eljela izgledati manje impresioniranom mogunostima koje joj je otvarao. Ne ba. ao mi je. Jednostavno me ne fasciniraju slojevi prologa Londona. Mislim, razumijem ja to ti govori i sve tako, ali to mi pomalo zvui kao... sranje. Nije namjeravala rei sranje. Namjeravala je rei udno. Ili moda stravino. Ali usta su joj oblikovala rije prije nego to je mozak uspio preuzeti kontrolu, pa ju je izgovorila. Fratar je izgledao okiran. Pomalo ti zvui kao... sranje? Da, odgovorila je. Pretpostavila je da je tako i mislilakada je ve tako rekla i sve tako. Ti misli kako razliite stvarnosti i slojevi prolosti, zvue pomalo kao... sranje? Da, odluila je da se nee dati zastraiti. Da. Bez uvrede, ali to mi zvui kao neto o emu priaju luzeri kada se napue, ili se oblou do besvijesti, zna na to mislim? Sve one budalatine o arobnim gljivama koje im navodno razbistravaju nered u glavi, pa onda prie o tome kako su molekule u njihovim noktima zapravo prave galaksije s malim svjetovima koji se vrte uokolo njih i takve stvari... Kao netko tko je proveo veinu svoga ivota pokuavajui ne vidjeti neobine i zastraujue stvari svaki put kada bi sluajno neto dotakla, Edie je prezirala ljude koji su se dobrovoljno poigravali s vlastitim umovima pokuavajui iskusiti neobine stvari. A kao netko tko je spavao na ulici i bio u vie prihvatilita nego to bi to djevojica njezine dobi trebala biti, takoer je nailazila na ljude koji su bili spremni sve pokuati ne bi li pobjegli iz vlastitih stvarnosti, obino zato jer se u njima nisu uspijevali ugrijati. Fratar se uspravio tako da je odjednom izgledao barem petnaest centimetara vii. Luzeri? Misli da je ovo neto za luzere? Ispljunuo je tu rije s krajnjom odvratnou. Jo je jednom odluila kako mu nee dozvoliti da je zastrai. Pa... sve to zvui kao prilino sranje, zar ne? To kako to zvui tvojim mladim uima ja ne mogu kontrolirati,

sijevko. Ali to to to jest... U tom je trenutku podigao ruke iznad glave i uinio neto s crnobijelim krunim mozaikom na svodu. Izgledalo je kao da je pomicao dva kruga u razliitim pravcima. to to to jest, mogu ti pokazati. Zauo se mukli udarac i krckanje, i kao da se cijeli svijet pomalo zatresao i odjednom izgledao mranije i ozbiljnije. Fratar je takoer izgledao manje kao Fratar a vie kao demon dok su mu licem, osvijetljenim odozdo, plesale sjene. Glavni razlog zbog kojeg je izgledao kao demon bilo je to to je svjetlost koja mu je obasjavala lice bila crvena i pucketala je poput vatre iako u prostoriji trenutak prije nije bilo nikakve vatre. Edie se osvrtala kako bi vidjela odakle dolazi plamen i uspjela se samo napola okrenuti jer je prvo osjetila veliki val vruine koji joj je opekao jednu stranu lica, a potom je zaustavila pogled na ogledalu s njezine desne strane, ogledalu u kojemu je trenutak ranije vidjela beskrajno ponavljanje vlastitoga odraza, a koje je sada sadravalo prizor pakla sa zidovima koji su se uruavali i ljudima koji su vritali. Od oka je poskoila unatrag i na trenutak osjetila hladnu povrinu drugog ogledala za leima. ula je Fratra kad je povikao: NE! NE PRIBLIAVAJ SE OGLEDALU! A potom je hladno tvrdo staklo za njezinim leima popustilo poput balona sapunice i cijeli se svijet zanjihao dokje padala u pobjenjeli oganj. Lice ju je zapeklo od vruine i neto ju je epalo za nogu... a zatim su stvari zbilja krenule nizbrdo. 23 TUAN UDARAC Posljednji Vitez jurio je kroz kiu, koplja nepokolebljivo uperenog u Georgeovo srce. George se povlaio dok nije leima udario o zid, a onda se sagnuo i bacio u stranu. Znao je da su ga nevidljivi vitezovi opkolili sa sviju strana, a njegov je bolan nos dokazivao koliko bi teko bilo probiti njihove redove. inili su debeli neprobojni zid od konjskih tijela, titova i naoruanih ratnika. Ali, takoer je primijetio, u sljedeem bljesku u kojem ih je vidio, da je pod njima, pod trbusima njihovih konja, bilo dovoljno prostora za bijeg. Upravoje tuda namjeravao pobjei kada se sagnuo i poeo kotrljati po tlu, nadajui se da usput nee naii na kopito. Ipak, jedno ga je kopito

okrznulo o rame, ali osim toga, njegov je plan tekao prilino dobro. Dok se valjao tlom, jo jedan udarac zvona je odjeknuo i u bljesku je ugledao trbuh konja nad sobom, a onda se podigao na noge i potrao preko dvorita u relativnu sigurnost ciglene kolonade. Zauo je bijesno negodovanje Bratovtine i neije glasno KUKAVICA! pa se okrenuo i vidio kako je Vitez naglo podigao koplje u nebo i pokuao se zaustaviti naginjui se unatrag i povlaei uzde. Glava konja je poletjela unatrag, a kopita su mu kliznula mokrim tlom. Bilo mu je jasno i zato je Vitez podigao svoje koplje, jer da nije, bio bi njime udario ravno u zid uredske zgrade. George je pobjegao pod trijem, priljubio se uz unutarnju stranu stupa i zadrao dah. Ispred njega nalazio se ostakljeni kafi. Bio je zatvoren, ali je konobarica slagala stolice i brisala stolove. Podigla je pogled i George je bio uvjeren kako ga je vidjela, toliko uvjeren da je umalo povikao upomo, a onda je zauo udarce konjskih kopita koji su mu se pribliavali, a na staklu ugledao odraz svjetala s ukrasnog plata kada je polako zakoraio u luk iza njega. Vidio je i kako se Vitez pokuavao pognuti i provui ispod luka trijema, ali jednostavno nije bilo dovoljno mjesta. Pogledao je dolje i vidio kako kopljem ubada tik do njega, udarajui ga u nogu. A onda se sjetio da je, budui da je on vidio Vitezov odraz u izlogu maloga kafia, Vitez jednako tako vidio njega. Mora se boriti, rekao je Vitez. Mora izai van i boriti se, ili mora izgubiti kao kukavna nitarija. Glas mu je zlokobno odzvanjao u malome prostoru trijema. Pa ja se borim, rekao je George. Samo nemam oruja! Osjetio je navalu boli u oiljku i pogledao u svoju ruku. Sjetio se kako je njome presjekao ruku onog zemljanog stvorenja koje ga je zgrabilo u pothodniku dan ranije. Sjetio se i kako je Zmaj na vratima Temple Bara gledao u njegovu ruku u udu. Sjetio se kako je njome izradio metak koji je ubio Minotaura. Sjetio se i Topnikova divljenja nakon to mu je objavio da je on Stvoritelj. A onda je pogledao u koplje kojim ga je Vitez izazivao na dvoboj kao da je bio djearac kojeg je trebalo nagovoriti da izae iz svoga skrovita u vrtnoj kuici. Sjetio se moi koju je nosio u rukama. Pomislio je i na to kako su ga upravo nazvali eljeznom Rukom. A onda se pokrenuo. Ruka mu je poletjela i zgrabila koplje otprilike

tridesetak centimetara od vrha. Znao je to je htio uiniti, i pokuavao se skoncentrirati kako bi to i postigao. Htio je slomiti koplje i tako dobiti vlastito zailjeno oruje, a Vitezovo bi koplje tako izgubilo svoju otricu. To bi bila dobra stvar na vie razina, dijelom i zbog toga to je primijetio da je kipar koji je stvorio Viteza zakljuio kako mu uz koplje nije bio potreban ma. Bio je to potez oajnika, ali je George znao zbog pulsirajue boli u oiljku na ruci da e uspjeti. Rukom je obuhvatio koplje pokuavajui u taj potez uloiti svu svoju snagu i volju. U najmanju je ruku htio saviti tu prokletu stvar i tako je onesposobiti. Bio je to dobar plan i zbilja je u njegovu realizaciju uloio svu svoju snagu. Uloio je toliko volje u stezanje i povlaenje koplja da ga, nakon to ga nije uspio ni slomiti ni saviti, jednostavno nije otpustio na vrijeme, pa je, kad je Vitez podbo svog konja koji je poskoio unatrag, izvukao i Georgea na otvoreno, kao terijera koji ne eli ispustiti naroito zanimljiv tap. George je odjednom pomislio na uas koji bi se dogodio njegovoj ruci kada bi otkliznula niz koplje i bila probodena njegovom otricom. I onda se, ne razmiljajui, na trenutak pokolebao. Pokolebao se zato jer je opet dopustio strahu da ga savlada. I u tome trenutku Vitez je trznuo kopljem u stranu i odbacio ga preko kiom opranog dvorita s lakoom ribia kad trza ribikim tapom. George je skoio na noge i poeo traiti novo skrovite. Zvono je opet odjeknulo i ugledao je Bratovtinu kako mu se pribliava s lea, u vrstom i zlokobnom zidu oklopa i ope neumoljivosti. Mora se pokazati. Ne moe pobjei. Mora se boriti. Odbije li borbu sve e izgubiti, urlao je Vitez. Ja se borim, vikao je George. Ti ima prokletog konja i oruje. Bjeanjeje sve to ja imam. Meutim, nije imao izlaza pa se ukopao u mjestu, jer kad vie nema kamo pobjei a razgovor ne pomae, to je gotovo sve to moe uiniti. Nakon to je Vitez podbo svog konja i krenuvi naprijed spustio koplje, George je uinio neto to, nadao se, Vitez nije oekivao: potrao je prema njemu. Nije to planirao, ali mu je ideja sinula istodobno kada je poeo trati.

Sjetio se svoga oca u parku, ragbi lopte, hladnih zimskih popodneva. I rijei: Trik je u tome da krene ulijevo kada svi oekuju da e krenuti udesno. Driblanje. Kljuno za nadigravanje obrambenog igraa protivnike ekipe. Njegov je tata proveo sate pokuavajui mu pokazati kako se to radi. Uini to ispravno, i krupni protivnik koji je trao prema tebi velikom brzinom nee imati dovoljno prostora niti okretnosti da promijeni smjer na vrijeme kako bi te uhvatio. Bila je to savrena taktika. Jedini je problem bio u tome to se u trku sjetio kako mu ragbi nikada nije bio jaa strana, a naroito je lo bio u driblanju. esto bi se spotaknuo i tako zaustavio samoga sebe. Izbacio je tu misao iz glave i usredotoio se na siuni vrak koplja koji je jurio prema njemu. I kad mu je bio udaljen dva koraka zabacio je tijelo ulijevo krenuvi udesno, a vrak ga je koplja pokuao slijediti, ali mu je tek projurio pokraj uha kada se sagnuo i naglo zaustavio, okrznuvi lijevim ramenom plat konja kada je projurio pored njega. Utrao je u sigurnost drugoga trijema i osvrnuvi se unatrag ugledao velikog konja na pozadini ostakljene uredske zgrade, kako se u velikoj brzini pokuava okrenuti za sto osamdeset stupnjeva, dok su mu iz kopita sijevale iskre a za njim se, dok je klizio, dizao golemi plaviasto osvijetljen zid od kinice. Nije ekao da opet uhvate ravnoteu. Zvono je ponovno zazvonilo i u popratnom je bljesku vidio kako se Bratovtina namjetala u dugake redove odsijecajui mu tako najoitiji pravac bijega. Ali isto je tako vidio, u dnu njihovih redova, zid straarskih kuica preko kojih je preletio sa zlatnom djevojicom. A iza njih promet i svjetla grada. Nije dugo razmiljao nego je samo stisnuo ake, pognuo glavu i potrao svom snagom, grabei pored povremeno vidljivih redova vitezova. Morao je stii tamo prije nego to se jedan od njih postavi na kraj redova i odsijee mu, bio je u to uvjeren, posljednju priliku za bijeg. Trao je tolikom brzinom da mu je srce poelo zabrinjavajue snano udarati o prsni ko, ali je vidio i da e uspjeti u svome naumu. Niti jedan vitez Bratovtine nee mu uspjeti odsijei izlaz. I dalje je trao jednakom brzinom. Nije namjeravao usporiti dok ne postigne poprilinu udaljenost izmeu sebe i Viteza. Ili dok ne povrati, doivi

srani udar ili neto takvo. Osjetio je ushit kada se pribliio otvorenim vratima. Dva koraka dalje, dopustio si je jedan pogled unatrag. Tako da je gledao u pogrenom pravcu kada su se vrata uz Prasak zatvorila. Udario je u njih ramenom, zabivi se tako naglo i tako neoekivano da je udarac bio na odreeni nain ublaen okom. Vidioje zvijezde, siune svjetlucave zvijezde kako mu Se vrte pred oima. Nije ga taj kostolomni udarac toliko bolio, mu je izbio sav zrak iz plua i nadu iz srca. Ali nije mu slomio niti jednu kost. Jedina stvar koja se slomila bio je njegov duh. Otvorio je usta kako bi izgovorio to?, ali nije imao dovoljno zraka niti da uoblii tu rije. Okrenuo se i ugledao zlatni odsjaj iza usko poredanih crnih reetki vratnica. Nije mogao vjerovati. Ariel? Provukla je svoju tananu ruku izmeu reetki i uhvatila ga za nadlakticu. Njeno ju je stisnula. Ne smije pobjei. Ne smije odbiti dvoboj. Zatresao je glavom ne vjerujui svojim oima, pokuavajui se rijeiti barem onih nekoliko zvijezda koje su jo titrale pred njima. Ti si zatvorila vrata? Ti...? Opet mu je stisnula nadlakticu. Budui da je u sljedeem bljesku plamena vidio kako je Vitez uperio koplje u njega s drugog kraja dva dugaka reda Bratovtine, njezina gesta nije ga utjeila onako kako je mislio da je ona eljela. Otvori vrata! Ona je tuno zatresla svojom prekrasnom zlatnom glavom, a on je bio siguran kako je u tonu njezina glasa zauo iskreno aljenje. Zbog ega je ono to se sljedee dogodilo bilo jo uasnije. Ne mogu, djeae. Vitez je po trei put spustio koplje i podbo konja. Njegova su kopita zapoela svoj ples kroz lokve, podiui velike koliine kinice, jurei ravno na Georgea. O. K u redu, rekao je, ispunjen oajem. Pusti mi ruku i sam u se popeti preko ograde. Ne mogu ni to uiniti. Potom mu je rukom jo jae obuhvatila nadlakticu prikovavi ga za vrata.

Ali, zato? povikao je on, zaledivi se pri pogledu na jureeg Viteza. Zato jer sam ja poslanica Sudbine... Novi ton njezina glasa bio je tvrd poput dijamanta i hladan poput leda. ... a nitko, apsolutno nitko ne moe prevariti Sudbinu, djeae. Ispljunula je to djeae kao da pljuje neto naroito odvratno iz usta. I usprkos svome trudu nije se uspijevao osloboditi njezina elinog stiska koji ga je zalijepio za metalne vratnice pretvorivi ga u laku metu. HO! Zvono je posljednji put zazvonilo, a on je u bljesku vidio kako se cijela Bratovtina podigla u svojim sedlima diui oruje u nebo, slavei njegovu smrt, a smrtonosni je vrak koplja neumoljivo jurio prema njegovu srcu tri metra, dva metra, jedan metar igra je gotova... Instinktivno je okrenuo glavu zaklopivi oi i osjetio lepet krila Smrti kada je doletjela po njega, a potom jedan nevjerojatno snaan udarac. Neto je zbilja polo po zlu, a on je zauo vlastiti bolni vrisak koji kao da je ve dolazio odnekud izvan njega, i shvatio kako naputa zemlju jednim divljakim trzajem, Potom mu se uinilo da e mu glava eksplodirati i njegov je duh poletio u nebo, a on otvorio oi znajui kako e ugledati samog sebe kako leti u svjetlost... ...no, umjesto toga ugledao je Cjevugu koja ga je gledala svojim neumoljivim kamenim pogledom dok je letjela u nono nebo. Bak? suho je procijedila vodoriga, steui stisak oko Georgeovih prsa i skreui jo jednim nezgrapnim udarcem krila prema sjeveru. George je pogledao dolje, jo uvijek napola oekujui da e ovo biti izvantjelesno iskustvo, jo uvijek oekujui kako e dolje vidjeti vlastito probodeno tijelo. Umjesto toga vidio je Viteza, konja i koplje do balaka provueno kroz vratnice, i shvatio da je figura koja se bolno grila na njegovom vrhu bila izvor vritanja, a ne on. Njezino zlatno tijelo bila je posljednja stvar kojuje vidio prije nego to su mu se oi zatvorile, a on konano utonuo u nesvjesticu. 24 POSLJEDNJA RTVA TYBURNA U tami, u hladnoi, u nedostatku svake nade, Topnik je nastavljao s kopanjem. Zvuci grabljenja i bacanja ljunka sada su bili upotpunjeni novim zvukom, muklim pljuskanjem. Uzrok tom novom zvuku bila je injenica da je rupa koju je kopao u ljunku bila ve toliko duboka da

se sada nalazila ispod razine okolne vode u spremniku. Bila je toliko duboka da je jednom nogom stajao u njoj i saginjao se i istezao radei dalje, do struka uronjen u vlastoruno iskopan bazen okruen ljunkom. Umor koji je osjeao bio je pravi umor, izazvan tekim fizikim radom, a ne osjeaj kako neto nije u redu, kojije kuhao u njegovoj unutranjosti u nedostatku posla. Palo mu je na um i to da bi, da je upotrijebio svu tu snagu u kopanje prema gore, moda ve bio izaao na povrinu. Opet, s druge strane, moda i ne bi uspio u tome jer bi mu se moebitno cijeli svod sruio na glavu micanje samo jednog kamena moglo je potencijalno dovesti do uruavanja cijeloga spremnika. Moglo je sve ve biti gotovo, rekao je naglas. Nagli zvuk njegova glasa kojije odzvanjao prostorijom natjerao ga je da zastane. A onda se potpuno umirio jer je osjetio kako mu se neto pomaklo oko glenjeva. Bila je to voda u rupi. Definitivno je osjetio pokret, gotovo neznatan, ali ipak prisutan. Topnik to nije znao, ali struja koju je osjeao pripadala je Tyburnu, jednoj od izgubljenih londonskih rijeka, onoj po kojoj je nazvano mjesto na kojem su se vjeali londonski kriminalci. A sad mu se omotavala oko glenjeva. On to nije znao, kao to nije znao niti da stoji u izgubljenom srednjovjekovnom spremitu za vodu ispod Ulice Marylebone. Sve to je znao bilo je to da je voda u pokretu znaila potok, potok je znaio daje postojalo i korito kojim je protjecao, a korito je moda znailo izlazak iz te takorske rupetine. Da je bio misaoni tip rekao bi, poput veine vojnika, kako bi ga idealna smrt trebala zatei kod kue u krevetu, okruenog praunucima. Ali, budui da tu mogunost nije imao, pomislio je kako moe umrijeti i pokuavajui preivjeti. Poeo je kopati jo bre, i nakon to se sagnuo i poeo kopati rukama, zbog brzine i energinosti njegovih pokreta, ljem mu je s glave odletio u vodu, snano pljusnuvi. Trebao mu je jedan trenutak da shvati to se dogodilo, a kada jest, na um muje sinula ideja i pitao se kako se ranije toga nije sjetio. Mora da sam poglupio, promrmljao je sebi u bradu i poeo koristiti ljem za kopanje. Nakon toga je poeo stvarno brzo napredovati. Rupa je ubrzo postala dublja i ve je vidio kako se u zidu pred njim pojavljuje vrh plitkog luka. Dok je kopao, pitao se zato se rupa

zaepila. U prirodi je podzemnih potoka da, kad asu blokirani, ponu stvarati nanose materijala kojeg nose nizvodno i tako je nastala ljunana plaa unutar spremnika. Neto je zaepilo izlaznu cijev spremnika, a kada je Topnikov ljem naglo kliznuo u stranu umjesto u dubinu, otkrio je i to. Stavio je ljem na stranu i posegnuo prema dolje. Prvo je pomislio da se radi o korijenu stabla. Ondaje otkinuo komad i opipao ga pod prstima. S uasom je shvatio kako tono zna o emu se radilo. Posegnuo je rukom u vodu i napipao jo dijelova. A onda mu se ruka zapetljala u kosu. Paljivo ju je ispetljao i dobro otresao prije nego to je zapalio jednu od svojih dragocjenih ibica. Iako se plamen odraavao na povrini vode, mogao je vidjeti dovoljno da bude siguran: u njega su zurile dvije irom otvorene duplje u enskoj lubanji. Znao je da je rije o eni, jer je sjedne strane lubanje visjelo dugako pramenje kose tamne poput patlidana, a na prstu ruke svjetlucao je zlatni prsten pored malog zaveljaja. Rukom je pomaknuo zaveljaj, a potom shvatio da se uope nije radilo o kosturu ene, jer mu se sad smijeilo jo jedno lice. To je bilo grubo lice, izrezbareno iz nekakvog drveta, i nije bilo zabune, bilo je to lutkino lice. Mrtva ena nije bila ena, to je bila djevojica. A znao je i da je, bez da mu je to itko trebao objanjavati, djevojica bila sijevka, jedna od Hodaevih rtava, moda ak i prva u nizu. Ruica kostura omotana oko nasmijeenog lutkinog lica uinila je neto Topniku. Ispunila ga je ubilakim crnilom. U redu, prokletnie. Sudbina ili ne, veeras sigurno ne umirem. Dolazim po tebe. A onda je zapalio jo jednu ibicu i pogledao u oi malenoga kostura. U tim kostima, ostacima tkiva i odjee nije vidio nita odbojno. Vidio je tek djevojicu koja je umrla grlei svoju lutku, traei u njoj utjehu koja nikada nije stigla. Mogaoje zamisliti jecaje koji su ispunjavali tu prostoriju prije nego to su utihnuli zauvijek. vrsto je stisnuo vilicu. Kip, naravno, ne moe plakati. Svi to znaju. Vjerojatno se radilo o vodi koja mu je pljusnula iz rupe na obraz i potom skliznula u Tyburn kada je njeno poeo vaditi kosti iz vode, paljivo ih slaui na ljunanu obalu najbolje to je znao. Usprkos rastuoj nespretnosti njegovih umornih ruku, Topnik je ipak veinu vremena uspijevao izgledati poput oca koji je stavljao vlastito dijete na poinak.

ao mi je, duo. Moram te pomaknuti, ali samo kako bih mogao njega uhvatiti. TO U I UINITI, pronai u ga, gdje god bio. 25 CRNO OGLEDALO Kraljeva Knjinica nalazi se na zapadnoj strani velikog krunog, staklenom kupolom nadsvoenog dvorita Britanskog nacionalnog muzeja. To je dugaka i elegantna prostorija, a zbirka zanimljivosti izloena u njoj potjee iz razliitih razdoblja i razliitih krajeva svijeta. Ima tu siunih fosila i tekih maorskih ratnih toljaga, izvanrednih alabastrenih vaza visokih poput ovjeka i tananih kopalja amerikih Indijanaca s vrcima od meteorita. Ima tu i grkih skulptura kao i portreta velikana, kolekcionara tih zbirki. Nalaze se tu i drevni spisi i prekrasan zlatni nakit, barbarske kremene sjekire, bestidna rimska zvonca kao i svakojake opskurne vjerske relikvije i sitnice. Veini ljudi to izgleda tek kao ljupka zbirka kolekcionarskih predmeta iz Prosvjetiteljskog doba; samo vrlo mali broj ljudi zna da u toj zbirci naizgled nespojivih predmeta postoje stvari koje se meusobno kontroliraju moni predmeti, mrani i svijetli predmeti koji neutraliziraju jedni druge zbog Paljivog naina na koji su izloeni. Svjetla su bila pogaena i u ostatku muzeja vladala je tiina. Potom se zauo poluglasni plop, a Hoda je iskoraio iz jednog od svojih malih ogledala. Zaklopio je potom ogledalca licem o lice te ih gurnuo u dep kaputa. Stajao je pred visokom samostojeom muzejskom vitrinom i uivao u pogledu na njezin sadraj. Zabacio je kapuljau preko ovratnika vijoreeg kaputa, oslobodivi tako svojeg suputnika Gavrana, i nagnuo se naprijed naslonivi se dlanovima na staklo kroz koje je zurio. Gavran je protegnuo krila i preletio cijelom duinom sobe smjestivi se na ogradu galerije koja je kruila uokolo polica s knjigama. Svojim tajnovitim crnim oima fiksirao je Hodaa i staklenu vitrinu iji ga je sadraj toliko opinio. A sadraj vitrine je bio sljedei: tri votana kruga razliitih veliina, dva mala ijedan veliki, sva tri debela poput kolutova sira i ukraena magijskim simbolima poput pentagrama i zaboravljenih imena velike vanosti; proroki kamen, odnosno mala kristalna kugla ne mnogo vea od loptice za golf; tanki zlatni kolut u koji su bili ugravirani koncentrini krugovi i jednostavne kule jednake onima na povrini

kositrenoga tanjura u podzemnom spremniku za vodu; i moda, najudnija stvar od svih: zrcalni kamen. Svi su ostali predmeti izgledali ba kao okultna zbirka kakva bi se nala u svakom arobnjakom brlogu: ali zrcalni je kamen izgledao potpuno drugaije. Njegove su linije bile toliko jednostavne i neukraene da je izgledao bezvremeno, istodobno potpuno moderno i neopisivo staro. Isklesan i uglaan iz savrenog komada opsidijana, na njegovoj je oznaci pisalo da je aztekog podrijetla. Aztekog, podrugljivo je promrmljao Hoda, pljunuvi. Pljuvaka je kliznula niz proziran stakleni zid izmeu njega i oznake koja ga je toliko ivcirala. Kolekcionari s kokojim mozgovima. Istinaje bila da je znao kako je crno kameno ogledalo bilo mnogo starije od aztekog obiaja prinoenja ljudskih rtvi; zurio je netremice upravo u sjajno uglaano lice tog kamena koje je imalo oblik prijenosnog ogledala s rukom i rupom u njoj za davno izgubljenu konatu traku. Ptice i leptiri. Zamisli to... Pogledaoje u Gavrana zasukavi desni rukav svog kaputa. Azteci su rtvovali stotine tisua tih bia svome bogu Kvecalkoatlu. Kolibrije, a ne Gavrane, tako da ti, dragoviu, ne bi bio u opasnosti. Ali volio bih da sam to vidio. Mislim da je za rtvovanje leptira potreban naroit senzibilitet... Gavran, kojemu je svijet kukaca zapravo bio svakodnevni jelovnik, nije vidio nita neobino u ubijanju leptira, ali je drao kljun zatvorenim. Istina je bila da je Hoda volio priati, a on je bio osuen na sluanje. Hoda je rairio ruke i zalijepio dlanove na staklo nasuprot kristalne kugle. Zatvorio je oi i napravio pokret rukom kao da je mjeri i pohranjuje njezinu veliinu u memoriju. Onda se ponovno zagledao u tamnu staklenu povrinu ogledala. Ogledalo samo nije ni od kakve koristi. Bez svog para tek je neto vie od uglaanog kamena. Mrano se osmjehnuo Gavranu. Obian par ogledala otvorit e ti prolaz kamo god elibilo kamo u prostoru ili vremenu ako ga zna upotrijebiti. Ali u usporedbi s onim to kameno ogledalo moe uiniti, to je obini salonski trik za slinavu djeicu. Par kamenih ogledala u stanju je otvoriti prolaz u potpuno drugi svijet, a iz tog novog svijeta lukav ovjek moe donijeti i

ovladati moima kakve ovaj svijet nije nikada vidio. U sluaju da je Gavran bio impresioniran, pokazao je to na neobian nain, prolivi velike koliine izmeta po elavoj mramornoj glavi velikana iz osamnaestoga stoljea na kojoj je stajao. Hoda nije na to obraao panju. A oni su pomislili da mi mogu podrezati krila odvajajui i sakrivi drugo kameno ogledalo gdje ga nikada nisam uspio pronai. Nikada im nije palo na um da u, s cijelom vjenou pred sobom, imati vremena u vremenu pronai sijevku i majstora stvoritelja koji e mi odabrati pravi kamen i isklesati novo ogledalo. Budale... Kristalna se kugla poela okretati unutar vitrine, reagirajui na nevidljivu silu koja je izvirala iz Hodaevih rairenih prstiju i to se bre okretala to je vie podrhtavala na svome postolju. Jedna kapljica znoja kliznula je niz Hodaev nos i pala na parket, dokje pokuavao obuzdati snaan trzaj u svojoj ruci, a onda je uz uzdah stisnuo svoju otvorenu ruku u aku i mahao njome naprijednatrag pred vitrinom. I dokje to inio, kugla je poskakivala i odbijala se unutar staklene kocke pratei njegove pokrete, udarajui u staklo sve bre i bre do trenutka u kojem je buka otrih udaraca poela nalikovati tektanju strojnice, a onda se, odjednom, svo staklo vitrine raspuklo i rasulo po podu poput kristalne zavjese. Zauo se prozaian zvuk alarma u daljini i upalila su se slabana svjetla. Ignorirajui sve to Hoda je zakoraio preko hrpe krhotina i spretno ugrabio kuglu iz sad nepominog poloaja u zraku usred vitrine, i strpao je u dep. Iz depova je potom izvadio dvije rasparene i zguvane rukavice. Brzo ih je navukao na ruke, a onda jednako brzo rairio al na pod i postavio dva zatitna votana koluta na nj. Potom je uzeo ogledalo od opsidijana i stavio ga povrh kolutova, isputajui ga iz ruku to je bre mogao, kao da ga nije elio dodirivati due nego to je morao, iako je na rukama imao rukavice. Poklopio ga je drugim votanim kolutom i povezao krajeve ala u vrsti zaveljaj. Zlatni krug sa Snom o etiri dvorca strpao je u dep, a onda zakoraio unatrag. Doi, rekao je. Gavran mu je sletio na rame. Hoda je u zubima drao zaveljaj u kojem se nalazilo crno ogledalo dokje skidao rukavice i vadio ogledalca iz depa, a onda je, u trenutku kada je prvi muzejski zatitar utravao kroz vrata, zakoraio ujedno od ogledala i nestao.

26 PUN MJESEC E die je upala u ogledalo koje joj je bilo iza lea. Osjetila je kako se povrina napela i pukla njeno poput balona sapunice, a potom je poela padati u vatru. Dok je padala, netko ju je zgrabio za gleanj, ali nije ju mogao zadrati pa je udarila u tlo uz gromoglasan prasak, nalik otvaranju vrata samoga Pakla. Pala je na lea i otkotrljala se, prvo ugledavi vlastite noge u zraku a iza njih mrano nebo i kolut punog mjeseca koji je sve obasjavao blijedom svjetlou, kako zuri dolje u nju, uokviren na trenutak njezinim iznoenim izmama. A onda je u leima osjetila otar ubod slomljene cigle i izgubila doticaj sa svim poznatim, dok se dizala na noge grei se i jauui, promatrajui dugake bijele linije svjetlosti koje su presijecale nebo u nepravilne dijelove, postajui svjesna gladnog pucketanja vatre u blizini. U tom je trenutku shvatila da prasak koji je ula nije doao od njezinog pada na tlo; bio je to nagli uvod u neprekidnu paklensku buku koja je tresla svijetom oko nje, svijetom u koji je upala: bio je to zvuk svijeta koji je raznosio samoga sebe u komadie. Svuda su odjekivale snane eksplozije, udarci i vrisci. A osim vrisaka ulo se duboko zavijanje sirene, i u pozadini svega ritmino brujanje motora na nebu. ulo se i otro tektanje protuavionske vatre sa skrivenih poloaja u blizini, a bilo je tu jo paninih povika i brenanja ambulatnih vozila, te jo vie vriskanja i snanih zemljotresnih muklih udaraca koje je osjeala kroz potplate svojih cipela. Ne elei vidjeti izvor svih tih uasavajuih zvukova prije nego to je morala, pogledalaje prvo u svoja stopala i vidjela da su se nalazila na ulazu u trgovinu. Uokolo su leali razasuti komadii cigle i stakla. Pogledalaje u stranu i vidjela ogledalo na dovratniku. U njemu se ogledalo njezino lice, blijeda mrlja postranino osvijetljena plamenom. Potom ju je, prije nego to je uspjela provjeriti nalazi li se i na drugoj strani vrata ogledalo, snaan udarac sruio na koljena i zemlja pod njom poela se uruavati. A kada je pogledala prema gore, okirana silinom nevidljivog udarca, i poela se dizati na noge, vidjela je prizor od kojeg se zaledila. Zastala je jednim koljenom kleei na tlu, i razrogaenih oiju i otvorenih usta zurila u paklensku viziju koja se izdizala na drugom kraju ulice.

Bila je to golema vatrena stihija. A iz nje, iz samog njezinog srca, izdizao se dobro poznati oblik kupole katedrale sv. Pavla, ovjenan plamenom i crnim dimom ali netaknut. Bila je to vizija smaka svijeta osim to je, zbog vruine koju je osjeala na licu i probadajue boli u ramenu na mjestu udarca u razbijenu ciglu, Edie znala da to nije bila vizija. To nije osijevala. To je bilo stvarno. Tijekom osijevanja prolosti vizija je djelovala stvarno, ali je prolost uvijek stizala do nje u istrzanim slikama i uvijek je imala kraj. A Edie nikada nije imala komadie cigle u ustima. To nije bilo osijevanje, to je bilo sudjelovanje. Hej! Ti, mala! Sklanjaj se s proklete ulice, odlazi u sklonite! Zaula je muki glas kako vie na nju s druge strane ulice. Okrenula se i vidjela sredovjenog mukarca u odijelu, s platnenom torbom preko jednog ramena i sa ljemom na glavi jednakim Topnikovom, samo to Topnikov sprijeda nije imao bijelim ispisano slovo W. Ljutito je mahao u njezinu pravcu, a tanki su mu se brkovi nakostrijeili kao kakva nervozna dlakava stonoga. Dolje je, na kraju ulice. Pokuava li ti to poiniti samoubojstvo, ili... Boni zid stare zgrade iza njega zatresao se kao da ga je s druge strane udario nevidljivi div. Mukarac nije uspio izgovoriti ono to je dolazilo nakon ili jer se proelje zgrade uruilo na njega poput nemilosrdne lavine cigle i kamena. Edie je instinktivno rukom prekrila usta, dok se uokolo irio oblak praine koji se uskoro potpuno rasprio, a ona ugledala bijelo W kako se polako kotrlja prema njoj. Udarilo je u rub plonika pred njom, i ljem se okrenuo. Krajikom oka u njemu je ugledala neto mokro pa je odvratila pogled. U paklu koji je okruivao netaknutu kupolu katedrale primijetila je dva vodena mlaza kako se bespomono uzdiu prema uskovitlanoj plamenoj planini. U njezinu je podnoju vidjela obrise grupice ljudi s vodenim mrkovima u rukama. Na nebu iznad njih zrake reflektora plesale su naprijednatrag, a isprekidane linije svijetlee municije presijecale su mrana nebesa poput vatrenih odjeka vodenih mlazova pod njima. Edie je shvatila da je prekrila ui rukama, pokuavajui se zatititi od tog paklenskog napada na njezina osjetila. A onda ju je neto zgrabilo za nadlakticu.

Okrenula se i ugledala Fratra. Njegovo inae veselo lice sada je bilo napeto i zabrinuto. Doi, Fratar je nadvikivao zvukove ruenja jo jedne zgrade u susjednoj ulici. Natrag u ogledala. Ne eli ovdje umrijeti. Ovaj se put, zaudo, nije eljela svaati. Dopustila mu je da je odvue natrag prema ulazu u knjiaru gdje je s olakanjem ugledala dva ogledala, po jedno na svakom dovratniku. To je bio njihov izlaz iz te none more. A onda je Fratar zastao. to? upitala je Edie. Potom ga je ula, trenutak prije eksplozije: zviduk koji je dolazio iz kaotinoga neba zastraujue, neopisivo blizu. Onda je osjetila kako je netko snano povlai za ruku i Fratar ju je privukao k sebi, dalje od knjiare i sigurnosti koja ih je dozivala iz ogledala udaljenih tek za irinu plonika. Zaklonio ju je svojom zdepastom figurom. Potom joj je eksplozija bombe zatresla tlo pod nogama. Samo juje Fratrov neraskidivi stisak kojim ju je drao priljubljenu uz vlastita prsa sprijeio da padne. Kao da ih je sam zrak estoko udario, a zatim su stakla izloga izletjela iz svojih okvira tvorei vodoravnu kiu krhotina. Da nije bila potpuno zatiena pogrbljenim Fratrovim metalnim leima, bila bi tek crvena izmaglica i hrpa mesa za gula rasprenog preko kaldrmom pokrivene ulice. Nakon izloga poeo se rasipati i sadraj trgovine. Sve su se knjige rasule po ploniku, a ukolo njih vrtloila se prava oluja stranica rastrganih eksplozijom. Sekundu kasnije Fratar se uspravio i okrenuvi se shvatili su kako se nalaze usred meave papira u kojoj su neke stranice gorjele, a sve su leprale u visinu, noene vihorom koji je stvarala okolna vruina. Fratar je hitrim koracima preao preko plonika odgurujui rukama letee stranice. Edie je posrtala za njim, zastajui on. Ogledala vie nije bilo, ona ista eksplozija koja je unitila i izlog rasprila ih je u komadie. ak je i u vihoru Drugoga svjetskoga rata Edie zaula otro Fratrovo coktanje zubima. Zvualo je zlokobnije od ruenja zgrade. Tu su bila ogledala, izustila je. On je ponovno coknuo. Ona su nam bila izlaz, nastavila je, podiui glas.

On je zurio u nebo, a Edie ga je potezala za halju. Iz njezinih su nabora ispale krhotine stakla zveckajui mu uokolo stopala. to emo sad? Pogledao je niz obje strane ulice. Vidjevi ga tako nesigurnog, Edie se samo jo vie uplaila. Na krajuje spustio pogled. Moe li brzo trati? Ona je pogledala njegovu veliku trbuastu figuru. A ti? Osmijeh je zatitrao vatrom osvijetljenim licem iznad nje. Gospo, kada mi o tome ovisi ivot, ja praktiki letim... Potom je jednom rukom zadigao halju iznad koljena, a drugom zgrabio njezinu ruku i potrao. I iako to nikada ne bi priznala, injenica da ju je on drao za ruku trgnula ju je iz njezina mrtvila i potrala je uz njega, pratei svaki njegov dugaki korak s dva svoja. Detalji tog srljajueg trka kroz vatru i bombe dogaali su se takvom brzinom i meusobno se isprepleli, da se kasnije nije mogla sjetiti kada se tono to dogodilo. inilo joj se da je bila rije o odvojenim trenucima, meusobno nepovezanima, koji su se izmjenjivali iz sekunde u sekundu: starinski taksi otpuhan je preko ceste pred njima, i zabio se, okrenut naopako, u izbojak na drugom katu jedne zgrade. Nastavili su trati. U nekom trenutku iz jedne od bonih uliica izletjela je plamena stihija, preprijeivi im put. Fratar ju je samo vukao dalje skoivi preko vatre. Sjetila se i kako je protrala pored crvenog autobusa prevrnutog na bok i kako je primijetila zavinute stube koje su vodile na kat bez krova. Odvratilaje pogled prije nego to je njezin mozak uspio deifrirati zguvani kaput i ruku koja je izvirivala ispod autobusa, izmeu njega i plonika. Trali su uskim uliicama pognuti izmeu vrtoglavo visokih zidova, a u jednome su trenutku prolazili i starim crkvenim dvoritem koje kao da se pojavilo niotkuda u labirintu ulica. Sjetila se i eksplozije bombe koja je pogodila dvorite dok su oni izlazili iz njega, i kako se okrenula i vidjela duguljastu kutiju to je padala s neba i razbila se u komadie udarivi o crkveni zid, te kakoje okrenula glavu prije nego to je uspjela vidjeti sadraj lijesa. A sjetila se i Fratrovih rijei: Sutra ujutro morat e ponovno pokopati te sirote due. Potom su nastavili s tranjem kroz neobino puste i tihe ulice jedan trenutak, a kroz zapaljene ruevine ve sljedei. Shvatila je kamo su trali tek kada je ugledala natpis Ulica Lokvi, koji je visio s ugla jedne

zgrade. Iako umorna, tada je potrala dvostruko bre i nakon jo jednog skretanja ugledali su Crnoga Fratra kako stoji na pramcu svoje zgrade nad njima. Nije spustio pogled da vidi samoga sebe u trku ili ako jest, Edie je prebrzo trala da bi primijetila. Fratar je odgurnuo vrata i oni su posrui utrali u pub. Prije nego to ju je Fratar povukao prema naprijed, meu dva ogledala, uspjela je primijetiti da su prozori izlijepljeni ljepljivom trakom. Dobro, zadihano je rekao. Kui, James, mislim. Tko je James? upitao je poznati glasi iz tamne nie. Zavirila je u nju, ali ga nije mogla vidjeti. Vidjela je plakat, vjeto nacrtanu ilustraciju dvojice mukaraca oslonjenih na ank, u razgovoru a sve su boce, pa ak i poluge za toenje piva, imale poznato lice mukarca s u stranu zaeljanom kosom i briima i paljivo sluale. Ispod njih je stajao natpis Neoprezan govor stoji ivota. Bio je to aren i smijean plakat. U pravu si, rekla je Edie u tamu, prema mjestu na kojem je znala da je sjedio Mala Tragedija. Stvarno mi se svia plakat. A onda je Fratar frknuo povukavi je za ruku i odjednom su upali natrag u ogledalo, a Edie je zateturala i otkrila da joj je pod nogama bio drukiji tepih, a vanjski se svijet nije raznosio u komadie nego je samo tiho zujao prometom koji se uo kroz prozore prozore koji vie nisu bili ispresijecani ljepljivom trakom. Mislim da to objanjava ogledala, rekao je Fratar. Da, odvratila je Edie, pokuavajui zaustaviti drhtanje nogu i glasa. Ogledala su mi jasna. Definitivno nisu za luzere. Definitivno su stvarna. Onda je naglo sjela na pod, jer je neto moralo popustiti, a njezine su uzdrhtale noge to uinile prve. 27 BEBENBUK Georgea je iz sna trgnuo zvuk udaraca o nogometnu loptu i muki glas koji je energino vikao negdje iz daljine: Ovamo sinko na glavu! Potom se zauo tupi udarac kopake o mokru konatu loptu, a George je otvorio oi i izaao iz mraka ugledavi crvenobijelu loptu kako se vrti u zraku pod njim, a potom polagano pada natrag meu igrae nagurane uokolo vratnica. Zatim je vidio hrvanje i poneto povlaenja

u blatu, a onda je lopta zatresla mreu i jedan je od igraa navukao majicu preko glave i optrao slavljeniki krug, visoko uzdignute ruke. uo je i dobronamjerni smijeh i podrugljive povike od strane drugih igraa i jedina abnormalna stvar u svemu tome bila je injenica da je George sve to vidio iz klimave ptije perspektive. A onda je osjetio kamenu kandu omotanu oko svojih prsa i sjetio se Cjevuge i injenice da je trebao biti mrtav, i vriska Zlatne Djevojke probodene kopljem. Prolost mu se vratila u misli udarivi ga poput vree mokrog cementa. Osvijetljeno zelenilo pod njim bio je park Corams Fields, travnata oaza posuta drveem s june strane Ulice Euston. Cjevuga je sada letjela bre, kao da se nalazila blizu doma i nije vie trebala tedjeti energiju. Kia je oslabjela ali je jo uvijek padala iako ne vie u vidu pljuska koji ga je okupao ranije. George je bio mokar do koe i snano je drhtao, pokuavajui shvatiti kako to da nije ve mrtav. Ariel ga je bila pritisnula uz one vratnice toliko snano da se nije mogao pomaknuti. A Vitez je tutnjao prema njemu uzdignutog koplja. On je u posljednji trenutak odvratio pogled i zaklopio oi. Potom je osjetio nevjerojatan udarac. Tako da je zbilja trebao biti mrtav. Samo to je sada, kada je opet bio pri svijesti, prevrtio posljednji trenutak paljivije i sporije, i shvatio da stvar koja ga je zbunjivala nije bio toliko udarac, koliko smjer iz kojeg je dolazio. Koplje gaje trebalo probosti ravno kroz prsa, ali udarac nije stigao sprijeda. Stigao je sa strane. Razmiljajui iznova o svemu, sjetio se kako je uo lepet krila Smrti i shvatio da to uope nije bila Smrt, ve Cjevuga kojaje izletjela iz mraka i zgrabila ga u posljednji trenutak, tako da je Vitezovo koplje prolo kroz prazan prostor u kojem George vie nije bio, i projurivi kroz rupu meu reetkama udarilo u prostor u kojem Ariel jest. Nakon toga je pomislio da e mu se glava rasprsnuti, to je vjerojatno znailo da je Cjevuga, nakon to ga je ugrabila, nespretno njime zapela o neto poput krova ili straarnice, zbog ega je sada iza uha osjeao oteklinu kojaje bolno pulsirala. Tako je, dakle, dolo do toga da je sada letio preko Ulice Euston prema raskono ukraenoj zgradi stanice St. Pancras: Cjevuga ga je ponovno zgrabila. Spasila ga je od Viteza ba kao to ga je ranije Ariel spasila od vodorige. Nije znao koje je od ta dva zla bilo vee. Bio je

prilino siguran da se Cjevuga nije iz neprijatelj ice odjednom pretvorila u prijateljicu pa je spaavanje najvjerojatnije bilo sluajno, i ona ga je ponovno ugrabila iz nekih svojih razloga. Sve je to bilo prekomplicirano, a njegaje boljela glava, bilo mu je hladno i bioje zbunjen. Sjeanje na Ariel njezin osmijeh, njezino uivanje u letu uokolo jajastog nebodera, njezinu piruetu na vrhu svijetasve ga je to takoer na neki nain boljelo, naroito kada se prisjetio hladnoe u njezinu glasu nakon to ga je zgrabila i drala sapetog za Viteza. Boljela ga je njezina izdaja. Cjevuga je poela usporavati letei uokolo visokog osvijetljenog satnog tornja koji se izdizao na istonom kraju zgrade. George je zamijetio krov prekriven crijepom od zelenog kriljevca kako se otro dizao prema nebu iznad brojanika sa svake njegove strane, i iljke koji su ukraavali svaki ugao, dok su kruili uokolo te ogromne, raskone graevine od naranaste cigle i istoga bijeloga kamena. Preko desnog ramena ugledao je dugako spremite lokomotiva stanice Kings Cross, a potom je Cjevuga poela lepetati krilima niz krov stanice St. Pancras, preko njegova otrog vrha s uskim ravnim prolazom koji je vodio u smjeru zapada, izmeu visokih dimnjaka to su se dizali iz vrtoglavo strmih krovnih kosina. Zgradaje zavravala zdepastim i iljastim tornjem, ali je na putu do njega stajao jo jedan, jednako iljast toranj i Cjevuga je upravo letjela prema njemu. Kada su mu se pribliili, prestala je lepetati krilima i umjesto toga ih rairila i iskoristila kao konicu, pa su se naglo zaustavili. U trenutka kada je Georgeu postalo jasno da let vie nije bio odriv i da e poeti padati, Cjevuga je ispruila kandu i uhvatila se za ugao zgrade. Bovdje, iskaljala je, ispustivi Georgea na uski prostor iza sebe. Nije bilo govora o bijegu s tog poloaja. Cjevugino gnijezdo bioje maleni prostor na mjestu na kojem su se spajale tri krovne kosine, a potom se strmoglavljivale u dubinu. Nalazilo se tu i proirenje u olovnome lijebu, neka vrsta umetnute pravokutne posude s rupom u sredini i jednim komadom kamena zaglavljenim u jednom njezinom uglu, s koje je George uei promatrao vodorigu dok se smjetala na svoje postolje. Za razliku od svih ostalih vodoriga koje je George sada s nelagodom uoio rasporeene po cijeloj zgradi, a koje su sve gledale prema gradu Cjevuga se okrenula i gledala prema njemu. George nije imao pojma to e se sljedee dogoditi. Vodoriga je zurila

u njega, a onda polako rastegla krila i otresla se poput psa, potom ih uredno skupivi uz lea. Sada je George prvi put dobio priliku ozbiljno promotriti Cjevugu. Svaki prethodni put kada ju je vidio bila je u pokretu, trku, letu ili lovu. A i sam se trudio ostati na pristojnoj udaljenosti od tog stvorenja, tako da je nije imao prilike sagledati u svoj njezinoj ljepoti. Iako nije ni bilo govora o nekoj pretjeranoj ljepoti. Definitivno je, kako je to obiavao govoriti Georgeov tata, bila runa kao vrag. Bila je to goljava maketina s krilima namjesto prednjih nogu. Bilo je neega usiljenog i izmuenog u stilu kojimjuje kipar napravio, a ivot na krovu oitoje nije mazio. Bila je proarana prljavtinom, a iz usta joj je curila zelena boja iz mjesta iz kojeg joj je George iupao staru bakrenu cijev. Vremenske je prilike nisu samo uprljale ve su i odlomile vrh zgloba s jednoga krila, zbog ega je izgledala iskrivljeno. George se pitao je li ba zbog tog gubitka Cjevuga tako nespretno letjela. Iskezila je zube, a George je vidio koliko je duboka bila zelena mrlja tojoj se razlijevala uokolo donjih zuba poput krvi. Bak, zaulo se stvorenje. Da, odvratio je George. Lijepo ti je ovdje. Rukama je obujmio skupljena koljena i sjedio tako sklupan, pokuavajui osjetiti ono malo topline to mu je preostalo zarobljeno unutar tijela. teta samo to nema centralnog grijanja, nastavio je. Zacijelo je gubio razum. Bouk, odvratila je Cjevuga, naginjui se prema njemu i kuckajui po vlastitim ustima, a potom gurkajui Georgea. Bouk! Pokuavala je neto rei. Definitivno je pokuavala komunicirati, i izgledala je iznervirana Georgeovom nesposobnou da shvati to je to pokuavala rei. BOUK! Da, bouk, odvratio je George. Cjevuga nije bila impresionirana. Nervozno je krgutala zubima i micala vratom kao da pokuava iskaljati lopticu dlake ili riblju kost. ao mi je, ne razumijem vodorigaki, ispriao se George. Ona je zatresla glavom i ponovno se udarila u usta lupkajui vrhovima krila o iskeene zube. A George je odjednom pomislio da je znao to

je htjela rei. Moda cijev? eli svoju cijev? Cijev koju sam ti iupao iz usta? Da, naravno. Oprosti! Sada je sve imalo smisla. Objanjavalo je i zato ga je stvorenje tako neumorno lovilo. Iupao joj je vaan dio iz usta. Zapravo, nije se sjeao da je stvorenje proizvodilo ikakve zvuke prije nego to joj je iupao cijev iz usta. A njezini pokuaji da razgovijetno progovori bili su toliko bolni da se uope nije udio to ju je vodoriga eljela natrag. Poeo je prekapati po depovima uspjevi naposljetku iskopati zahralu metalnu cijev. Ponudio ju je Cjevugi kao zalog mira. A onda mu je na um sinula ideja, i u posljednji je as izma kao cijev, trenutak prije nego to ju je vodoriga epala. Iako... progovorio je polako, odvagujui paljivo svaku rije. Iako, moda bismo se mogli dogovoriti. Ti mene spusti na zemlju, ja tebi vratim cijev. U redu? Nato je zamahnuo rukama u oponaanju leta i ispruio ruku kao da joj predaje cijev. Cjevuga je nakrivila glavu. Potom je iznenaujuom brzinom izbacila jednu kandu i Georgeova je ruka odjednom bila prazna. Vodorigaje promatrala metalnu cijev koja se naglo nala u njezinu posjedu. Ili..., oglasio se George ili je moe uzeti odmah pa me onda spustiti na zemlju. Ako ti tako bolje odgovara. Meni je, hm, svejedno... Bilo mu je jasno kako se hvata za tananu slamicu uzaludne nade, pa je ponovno rukama obgrlio koljena i pokuao vidjeti svijetlu stranu situacije. Uglavnom. Ti si dobila svoju cijev natrag i ja sam sretan. Ja sam sretan, ti si sretna... Cjevuga je prestala promatrati bakrenu cijev i stala iznova zuriti u Georgea kamenim intenzitetom zbog kojeg je naglo zautio. Zavrtjela je cijev kandom, a onda je odbacila preko ramena, potpuno nezainteresirana. George je buljio u nju sluajui kako cijev zveei poskakuje niz krov i zaustavlja se navrh spremita za lokomotive pod njima. George je progutao slinu. Bouk! Cjevuga je lupkala vrkom krila po svojim prsima uporno gurkajui Georgea. Bouk Bebenbuk. Bebenbuk bouk. Negdje je sve ovo zasigurno imalo smisla, ali ne na planetu na kojem

se George nalazio. Oprosti, ne razumijem to znai bebenbuk. Cjevuga je krenula prema njemu, i George je na trenutak pomislio kako se sprema napasti, ali je samo zgrabila odlomljeni komad kamena iz lijeba pod njegovim nogama i izvukla gavan. George se nagnuo unatrag panino se hvatajui za crijep, kako ne bi pao u ponor koji mu je zjapio iza lea. Kada je podigao pogled, vidio je kako Cjevuga zamahuje kamenom prema njemu kao palicom. Podigao je ruke kako bi se zatitio, ali je vodoriga iznervirano prosiktala i potom unula. Mahala je odlomljenim komadom kamena prema Georgeu. Onda je opet poskoila prema naprijed i, odloivi kamen, zgrabila Georgea za ruku. Oiljak Oznake Stvoritelja snano ga je zapekao kada ga je vodoriga privukla k sebi tako da je sada stajao na vrcima prstiju, a potom zagrebala po njegovoj ruci vrkom svoga krila s kojeg su vremenske prilike otkinule veliki komad kamena. Au! jauknuoje George, ijije dlan brusila gruba povrina krila. Cjevuga je ljutito prosiktala, zakoraivi unatrag. George se odjednom naao sam i bez oslonca; jo gore, stajao je na vrcima prstiju svjestan ponora dubokog desetke metara pod njim. Zateturao je i pao unatrag na lijebno proirenje. Odlomljeni komad kamena zabio mu se u lea, pa ih je izvio u luk i izvukao ga van. im je osjetio dodir kamena na svome dlanu i prstima znao je. Znao je i bez gledanja u vodorigino oteeno krilo da je u ruci drao njegov odlomljeni dio. Dlanom je dodirivao jednaku hrapavu povrinu, a prstima opipavao negativ oblika sa Cjevuginog krila. Znao je da je to bio jednaki kamen koji e savreno popuniti rupu. I znao je da ta dva komada kamena ne samo da su bila jedno ve i da su, na nain koji nije mogao objasniti, htjela ponovno biti jedno. Oh, prozborio je i sjeo. Zurio je u komad krila u svojoj ruci pa u Cjevugu. Oh. Vodoriga je unula pored njega okrenuvi slomljeno krilo prema njemu. Iako se bojao tog kamenog udovita vie nego iega, nije odolio nagonu da isprui ruku i jo jednom opipa kamenu ranu. Ti hoe da te ja popravim. Opipao je povrinu kamena. Stavio je odlomljeni komad na krilo. Savreno je odgovarao.

Bebenbuk, rekla je Cjevuga, kimajui glavom. Ako to znai popravi, ne mogu. ao mi je. Mislim, ne mogu to samo tako staviti natrag. Treba se to nekako uvrstiti. U mislima je ugledao kreativni nered oeve radionice. uo je tatino disanje i ono coktanje usnama koje je znailo da mu je u kutu usta visjela cigareta i da je bio prezaposlen da bije izvadio. Vidio ga je kako objema rukama pridrava slomljenu skulpturu u jednom komad u. Bila je to mamina figura balerine koju je George razbio i koju su obojica pokuavala popraviti prije nego to ona primijeti tetu. Bio je to jedan od zavjerenikih trenutaka meu njima muki dio obitelji zajedno, u uurbanom radu. Sjetio se kako je tata rekao da za popravak nee biti dovoljno samo ljepilo. Da se ne moe osloniti samo na ljepilo. Da mora, kako bi izdrao, napraviti i mehaniki spoj. Naroito ako e biti pod pritiskom. George je pomislio na golem pritisak pod kojim su bila Cjevugina krila svaki put kadaje njima zamahivala pokuavajui odrati svoju golemu masu u zraku. Stvar je komplicirana. Krilo ti treba biti zalijepljeno i spojeno cementom ili neim slinim. A onda vjerojatno mora biti uvreno vijcima ili avlima. ao mi je. Rukom je stisnuo krilo kao da se ispriava. Osjetio je kako se kamen poeo zagrijavati. Cjevuga ga je otro pogledala. Bebenbuk. George je iznova stisnuo krilo. Vruina se pojaala. Dok je prelazio rukom preko reza izmeu dvaju komada kamena postajalo je tek o odrediti otkuda je vruina dolazila. A potom je shvatio da vruina nije dolazila iz kamena. Vruina je dolazila iz njegove ruke. Nije kasnije znao objasniti zato je zatvorio oi, samo je iskljuio vanjski svijet i usredotoio se na ono to je osjeao. Zvui vanjskoga svijeta utihnuli su dok je dodirivao povrinu kamena i oslukivao tiho pucketanje i krckanje unutar napukline, dok su razdvojena zrnca kamena pronalazila svoje davno izgubljene susjede i ponovno se ispreplitala pod utjecajem vruine iz njegove ruke. A onda je klonuo, neobino iscrpljen hvatajui zrak, osjeajui tek tupu prazninu u grudima. to god je bilo to to je upravo napravio, skupo ga je stajalo. Bio je natopljen znojem, a s tijela mu se na hladnoi izdizala para.

Cjevuga je protresla krilom kao da ga testira. Odlomljeni komad opet je bio njegov neodvojivi dio. Uzbueno je klimala glavom. Bebenbuk! Potom se vratila na svoje mjesto. George je takoer sjeo. Wow. To je stvarno bilo... neto rekao je, podigavi pogled prema nonom nebu i pokuavajui se usredotoiti na bockajui osjeaj u svojoj ruci, a ne na prazninu u grudima. Prestala je padati kia. Cjevuga je na to naglo podigla glavu irom otvorenih zabaenih uiju i nakostrijeenih kraljeaka na leima. Neto im se pribliavalo. 28 KRALJICA PREUZIMA KONTROLU Kada padne mrak uske uliice londonskog Citya utihnu. Svi uredski zaposlenici tada su u svojim domovima, a kroz krivudave mrane prolaze nastale usaivanjem nebodera u drevni raster ulica vie nitko ne prolazi, i promet kroz City seli se na ire ceste, dok sporedne uliice, danju prepune, nou postaju grad duhova. Crvena Kraljica sporo je promicala ulicom u svojim bojnim kolima iji je prastari oblik bio otro suprotstavljen bljetavim modernim zgradama koje su se nadvijale nad njom. Njezine keri, koje su stajale u istim kolima, pretraivale su pogledom svaku bonu uliicu i prolaz u potrazi za Edie, ili bilo ime to bi ih odvelo prema njoj. Nalikovale su svojoj majci. Bile su to snane i utljive djevojke, a kada se od njih zahtijevala akcija, kretale su u nju vrsto i odluno. Neustraivost njihove majke kolala im je venama, ali dok je ona otvoreno pokazivala vatrenost, dotle su te djevojke svoju odluile drati prikrivenom. Djevojka slijeva ula ga je prva. Dodirnula je majinu ruku, a Kraljica je odmah zaustavila konje. A onda su ga sve tri zaule. Topot drugog konja koji im se pribliavao. Kraljica je stisnula svoje koplje, a onda je izvor zvuka izjahao iza ugla i njih su se tri ukipile na mjestu. Bio je to Posljednji Vitez. Jahao je sporim pogrebnim kasom alobno sputenog koplja i tuno pognute glave. A preko sedla pred njim bilo

je prebaeno mlitavo zlatno Arielino tijelo. Kraljica i njezine keri gledale su u Viteza, stojei nepomino kao zaleene u trenutku. A onda je, nakon to je postalo oito kako e on proi pored njih bez pozdrava, Kraljica napeto progovorila: Dobri Vitee. Htjela bih porazgovarati s Vama. On je nastavio jahati bez rijei. Kraljicaje kimnuvi glavom dala znak svojim kerima. One su bez rijei gipko poskoile s kola i neujno potrale prema Vitezu, bosonoge. Kraljica je jednoj od njih dobacila svoje koplje, a ona ga je uhvatila ne osvrui se, i dotrala pred Viteza. Kraljicaje povukla uzde svojih konja i okrenula kola, a ker s kopljem ve je neustraivo stajala pred bojnim konjem i oklopljenim mukarcem, koplja prijetei uprtog u njegov vrat. On je zaustavio konja. Druga je ker zgrabila njegove uzde i drala ih dok im je Kraljica prilazila. Pogledalaje u Zlatnu Djevojicu prebaenu preko konja. A potom u Viteza. to se dogodilo? Vitez je, nakon nekoliko trenutaka utnje, polako podigao pogled prema njoj. Nezgoda. I to misli uiniti s djevojicom? Pogledao je u daljinu. Namjeravao sam se uspeti na zgradu i vratiti je na njezino Postolje prije smjene dana. Ne elim da umre mojom krivnjom. Kraljica je pogledala u svoje keri. A nije li nezgoda tvoja krivnja? Jest. Kraljica je kimnula svojim kerima. Ona koja je drala uzde primakla se Vitezu i povukla Ariel s konja na svoja ramena. Moja je obveza... pobunio se Vitez. Ti si dovoljno uinio, rekla je Kraljica, ugledavi veliku rupu u Arielinu trbuhu. Da si uinio ita vie, mogla bih projahati svojim kolima kroz ranu koju si nanio ovoj sirotoj djevojici. Nije bilo namjerno, pobunio se opet Vitez. Nikad nije, frknula je Kraljica. Vrati se svojoj Bratovtini, Vitee. I nastavite svoje igrarije maevima. Tojejedino u emu ste dobri. Mi emo preuzeti djevojicu i pobrinuti se da bude na svome postolju prije smjene dana.

Vitez ju je pogledao, a onda pognuo glavu i okrenuvi konja polako odjahao. Kraljica ga je drala na oku dok su njezine keri paljivo polagale Ariel u koiju. Vidite djevojke? Nisam li vam oduvijek govorila da ne treba slati mukarca da obavi enski posao? 29 TOBOGAN SMRTI Visoko na krovu stanice St. Pancras, George ih je uo kako dolaze po njega. Povirio je preko ruba svojeg visokog skrovita i vidio kako mnotvo kamenih stvorenja pue preko zelenog crijepa i dimnjaka pod njim. Usred svega to mu se dogaalo, George je zaboravio to muje Topnik rekao o vodorigama: da one moda jesu mrljavke odlune u namjeri da ga unite, ali da uvijek prije svega moraju sluiti svojoj osnovnoj svrsi vodorige su, naime, dekorativni kini lijebovi. To je znailo da su se, im bi poela padati kia, morale vratiti na svoja mjesta na krovovima i kanalizirati kinicu. Dekorativno. Zbog te se injenice poeo pitati kako je to Cjevuga odjednom mogla slobodno letjeti kroz kinu oluju. George je imao osjeaj da je on moda na neki nain promijenio ovu vodorigu davi joj ime i iupavi joj metalnu cijev kojom su joj usta bila zaepljena. Meutim, to definitivno nije bilo neto ime se mogao zamarati ovoga asa. Pitanje koje je ovoga asa puzalo, gmizalo i poskakivalo Prema njemu bilo je to e uiniti sada kada je kia prestala. Sve vodorige sa stanice St. Pancras oivjele su i opkoljavale ga sa svih strana. To je bio zvuk koji je uo zvuk kamenih udova i kandi. Neumoljivo grebanje kamenih udova i kandi koje su mu se pribliavale preko mokroga crijepa i dimnjaka s kojih je jo kapala kinica. Kretale su se sporo, ali bilo je neeg naroito stravinog u toj sporosti. Da su doletjele u brzini ne bi imao vremena prouiti ih u svim njihovim grozomornim detaljima. Bilo ih je razliitih oblika i veliina, ali svima su vilice bile razvuene u iskeene cereke, a dahtale su kroz usta kao da im se u njima nalazilo osjetilo njuha. Neke su meu njima bile toliko istroene i isprljane vremenskim neprilikama da su nalikovale apstraktnim maskama neprijateljstva i prijetnje. Neke su bile vidljivo grublje isklesane od drugih, a nekoliko ih je oito bilo

nedavno restaurirano jer su izgledale novije, jasnijih obrisa. One vee vukle su za sobom krila kao dugake plateve, dok su one manje skakutale jedna za drugom, s kraja zabata preko krovnog prozora do dimnjaka, pribliavajui se. George se pitao je li to bila Cjevugina namjera, je li mu to namijenila za kraj; rasporit e ga taj opor mrljavki praznih oiju, visoko iznad ravnodunog grada. Cjevuga se pak okrenula prema njemu uzdignute kande. Bodi, rekla je panino. Tresla se poput psa kada nanjui nevolju. George nije shvaao zatojuje dolazak njezinih prijateljica toliko uznemiravao. Boiamo! prosiktala je, dozivajui ga cijelo vrijeme kandom, ne isputajui iz vida prilazee vodorige. George je tek imao vremena zapitati se pokuava li ona to izgovoriti doi ovamo majim ustima koja nisu bila oblikovana za govor, kada se neto sruilo iz neba i zarinulo zube u Cjevugino rame, a silina udarca sruila ju je s njezina mjesta i pogled joj se na jedan uasnuti trenutak susreo s Georgeovim. Potom su obje, Cjevuga i manja vodoriga kojaje skoila na nju s tornja, pale preko ruba i nestale. George je otpuzao do ruba krova i pogledao dolje, tono u trenutku kada su Cjevuga i njezina napadaka udarile o ravni krov pod njima, stutivi se na jo jednu vodorigu koja se odmah ukljuila u borbu. Ostale vodorige na krovu zakoraile su unatrag i nekoliko su trenutaka tri stvorenja grizui grebla jedna drugu u iskeenoj siktavoj kugli, koja se kotrljala naprijednatrag preko uskog krova. Na trenutak se uinilo kako e sletjeti u dvorite, ali Cjevuga se zakaila velikom kandom za izbaeni lijeb i podigla i sebe i dva udovita zalijepljena za sebe, natrag na krov. Udarila je u dimnjak, onesvijestivi tako malu vodorigu koja joj je sjedila na ramenima. Pala je na tlo, a Cjevuga ju je nogom divljaki odgurnula preko ruba. Vodoriga koja se bila uhvatila Cjevugi za prsa pokuala joj je zabiti zube u grlo, ali je ona bila bra zarivi joj svoje onjake u glavu. Okolna su stvorenja bijesno siktala dok je Cjevuga udarala sitnom vodorigom lijevodesno, drei je u zubima. A onda se krug vodoriga oko nje suzio, pa je ispljunula beivotno stvorenje i epala prvu novu napadaicu kojaje pojurila prema njoj, zakoraivi gipko u stranu i iskoristivi tako njezinu vlastitu brzinu kako bije razbila o cigleni

dimnjak koji joj se nalazio iza lea. Potom je zgrabila onesvjetenu vodorigu za vrh krila i vrtjela njome u krug kao toljagom kojom sije otvarala prolaz kroz hordu to ju je opkoljavala, dok su udovita uzmicala izbjegavajui udarce. George je primijetio da se Cjevuga pokuavala probiti natrag do tornja na kojemu se on nalazio. A onda se krilo stvorenja kojim je mahala odlomilo uz prasak nalik pucnju, a tijelo s drugim krilom odletjelo u mrak. Okolne su se vodorige zaledile. Cjevuga je pogledala u krilo koje je drala svojom kandom, i kao da je slegla ramenima. Podigla je improviziranu toljagu kao da pita koja je sljedea? A kao odgovor tri su vodorige, dvije Cjevugine veliine, i jedna vea od nje, pojurile prema njoj s triju razliitih strana. Prvu je odbacilajednim udarcem, ali su je druge dvije ugrabile tako dajoj je iz kande ispalo slomljeno krilo i sve su tri poletjele mranim nebom iznad spremita za lokomotive... i nestale. Polovica vodoriga pourila je prema rubu, ali druga se polovica okrenula prema neemu jo zanimljivijem. Prema Georgeu. On je zurio u njih pitajui se to uiniti, a onda mu se jedna vodoriga neopazice priuljala i zgrabila ga s boka. Opet se naao u zraku, ali ovaj put tek nakratko, budui da je vodoriga koja ga je epala bila jedna od onih srednje veliine s prilino zdepastim i ne naroito aerodinaminim krilima, i oito nije imala dovoljno snage odravati i sebe i svoj ljudski plijen u zraku. Sruili su se na uski izbojak na krovu. Desilo se to dovoljno polagano da bude prilino bezbolno i dovoljno nespretno, i da George zavri leei preko vodorigine ruke. Ona je poela trzati njome pokuavajui je izvui. Tijekom tog komeanja George je udario glavom o drugi komad kamena odlomljeno krilo kojim je Cjevuga maloprije mahala kao toljagom. Prije nego to je uspio predugo razmiljati, zgrabio je odlomljeno krilo i udario njime vodorigu u glavu jednim ubojitim udarcem. Znao je da je udarac ubojit jer je zauo prasak. Vodoriga gaje pogledala, oamuena i zbunjena, a onda zatresla glavom da je razbistri i iskezila zube. Morao ju je udariti iznova, potpuno jednakim udarcem, a ondajojednom, snanije. Vodorigina se glava zaokrenula za

devedeset stupnjeva, ali se brzo vratila na mjesto bijesno sikui u pravi trenutak da je drugi udarac poalje za sto osamdeset stupnjeva u suprotnom pravcu. Nakon praska, ovaj se put zaulo i TUP kada se glava odvojila od tijela i odletjela na pod. Nije samo George bio okiran rezultatom svoga oajnikog udarca. Vodorige na krovu odjednom su se umirile. Iskoristio je situaciju kako bi skoio na noge i naslonio se na cigleni dimnjak. Zakljuio je da e imati vie anse za preivljavanje budu li mu vodorige prilazile samo sprijeda. Vidio je kako je zavrio Cjevugin pokuaj borbe u opkoljenju. Vodorige su poele siktati, isprva tiho a onda sve glasnije. O. K., poeo je George, maui odlomljenim krilom. Ja mogu ovako cijelu no. Koja je sljedea? Njegovo razmetanje nije nimalo usporilo njihovo neumoljivo primicanje. George nije imao nikakav plan. One su bile brojnije on je bio sam i bez ideja. Posljednji traak nade dopirao je iz svjetlosti na krovu udaljene nekih dvadesetak metara. Bio je to krovni prozor, pa iako skakanje kroz prozor obino nije najpametnija ideja, pomislio je kako je u ovoj situaciji to moda bila najsigurnija opcija. Bio je opkoljen. Uspije li se doepati unutranjosti zgrade, bit e tu hodnika i soba i brojnih sklonita. Uspije li protrati kroz nadiruu hordu kamenih ubojica i skoiti svom snagom na staklo, a potom se otkotrljati kao padobranac nakon to doskoi na noge, mogao bi im umaknuti. Uspjeh je naravno, ovisio o tome da ga a ne iskasapi staklo kroz koje je namjeravao skoiti, i b da prozor vodi u obinu prostoriju, a ne u neto drugo poput, na primjer, svjetlosnog okna dubokog do temelja zgrade. Mogu ja to, rekao je, pokuavajui ignorirati drugi glas iz pozadine koji mu je govorio da lae samoga sebe. Ako je htio preivjeti, ako je postojala ikakva ansa da pobjegne s tog krova, onda ju je morao zgrabiti odmah, prije no to mu se horda vodoriga primakne blie i prije nego to sabiju redove kroz koje vie nee moi protrati. Zato je jae stisnuo odlomljeno krilo i potrao. Nakon to je krenuo, glavom mu je prostrujala misao kako, evo, po drugi put pokuava umaknuti nevolji trei ravno u nju. Ta ga je misao ohrabrila jer se sjetio kakve je dobre rezultate imao s Vitezom. Prva vodoriga na koju je natrao podigla se na stranje noge i

pokuala ga zgrabiti, ali on joj se provukao ispod krila i nastavio trati. Istravi joj ispod krila naao se licem u lice s drugom vodorigom, i prije nego to se uspjela pomaknuti on je skoio na nju. Stopalom joj je udario u prsa i ona se prevrnula na lea. George ju je iskoristio kao odskonu dasku nastavivi trati prema prozoru. Jedno mu je sitno udovite pokualo skoiti na glavu, ali ju je uspio odbaciti udarivije odlomljenim krilom. A onda vie niega nije bilo izmeu njega i krovnog prozora, osim etiriju koraka praznog krova. Jedna se velika vodoriga pojavila s druge strane prozora, ali je znao da ga nee uspjeti sprjeiti u njegovu oajnikom skoku kroz staklo. Stigao je do ruba stakla i visoko skoio. S olakanjem je vidio kako se na drugoj strani nalazila obina prostorija na podu koje je ugledao hrpu starih kutija. Skupio je noge u letu, kratko se pomolio za stopalo koje je bilo prekriveno samo arapom i svom snagom udario petama o staklo. Jedna od stvari karakteristinih za London jest da su strunjaci zadueni za izgradnju grada izrazito strogi kada je rije o materijalima koji se pritom koriste. Pravilo vezano za krovne prozore kae da se za njih mora koristiti neprobojno staklo. A ako se krovni prozor nalazi na krovu tik pod visokim tornjem ukraenim skulpturama koje mogu puknuti uslijed smrzavanja ili pasti pod udarima snanog vjetra, onda to neprobojno staklo mora biti najneprobojnije mogue. Mora biti vrsto ona vrsta vrstog koja se ne raspada u komadie na prvi znak opasnosti. George je udario petama o staklo, ali nije postigao nita. Voda koja se nalazila na kiom opranoj staklenoj povrini je, pak, u kombinaciji s velikom Georgeovom brzinom kretanja, pretvorila pravokutni prozor u pravo klizalite. Georgeova su stopala brzo proklizala, a on udario trticom o klizavo staklo, uspjevi tek zabiti bradu u prsa i tako sprijeiti pad unatrag kojim bi si zasigurno prosuo mozak. Ali, tu ga je prestala sluiti srea, i zapoeo je niz jako loih dogaaja. Istina, proklizao je ispod vodorige koja je letjela prema njemu s druge strane prozora, ali samo stoga to je sada jurio velikom brzinom niz krov prema njegovom rubu, i dugakom padu na krov spremita za lokomotive. Oajniki je grabio rukama i nogama pokuavajui postii nekakvo trenje koje e ga usporiti, ili dohvatiti neto to e mu pomoi

da se zaustavi. Ponadao se da e u tome uspjeti, kada se uz rub krova pojavila nova vodoriga. George je izravnao stopala nadajui se kako e se udarcem o nju zaustaviti, ali vodoriga se pokazala iznenaujue inteligentnom za jedan komad kamena. U trenutku kada je George trebao udariti u nju ona je jednostavno priljubila ui uz glavu i sagnula se. A George je nastavio juriti iznad njezine glave u prazninu. 30 TRI IZAZOVA I JEDNA IZDAJA E die je ponovno bila u stanju kontrolirati vlastite noge, ali je i dalje sjedila na podupuba pokuavajui shvatiti to joj se dogodilo. To to se bila nala usred ratnog Londona na vrhuncu bombardiranja bilo je potpuno drukije od otre boli kojuje osjeala tijekom promatranja komadia prolosti kada je osijevala. Boravak u prolosti umjesto promatranja nije bolio sam po sebi. Samo ju je ispunjavao sveopom muninom i odreenim praznim uasom. Moda se tako osjeala zbog toga to se sve odigralo naglo, pomislila je, usredotoivi se na to, a ne na ruku koju je vidjela kako viri ispod prevrnutog autobusa. Moda je munina dolazila zbog vremenske razlike koju je prevalila, kao ona kada putuje avionom nekamo daleko, samo je bila gora. Fratar ju je promatrao, dolazei do zraka, naslonjen na ank. Odgurnuo je Georgeov kaput u stranu i posjeo svoje golemo tijelo na ank, a gole noge u sandalama virile su mu ispod halje, nekako zapanjujue u svojoj nagosti. Izgledao je kao da je sjedio negdje uz rijeku, spremajui se uroniti noge u nju. Nedostajao mu je samo ribiki tap i iluzija bi bila potpuna. Umjesto toga, on je pogledao u Edie. A drugo pitanje? obratio joj se glasom tako mednim i brinim da je ona, usprkos oku koji ju je jo uvijek ispunjao potocima adrenalina, osjetila kako joj se bodlje ponovno podiu. Drugo pitanje? Nevezano uz ogledala i kako ona rade. Rekla si da ima dva pitanja. Iako je to bilo prije svega nekoliko minuta imala je osjeaj da je to pitanje postavila u nekom drugom ivotu. Zatresla je glavom pokuavajui razbistriti misli. Da. Aha. Tei Put. Rekao si da Georgea, ako nije nadoknadio poinjenu tetu stavljajui odlomljenu zmajevu glavu na Kamen, eka

Tei Put. Uistinu, odvratio je sladunjavo, uz samodopadan izraz lica kojim bi u normalnim okolnostima, da se pitalo Ediedefinitivno zasluio pljusku. Meutim, u svom trenutanom stanju nije imala dovoljno snage za pljuskanje, bilo ono fiziko ili verbalno. Umjesto toga duboko je uzdahnula. to je tono Tei Put? Je li zbog njega George nestao s lica zemlje? Fratar je vrtio Georgeov kaput na anku. Potom ga je uredno objesio o jednu od poluga za toenje piva. Moda. Nekako zbog injenice da je upravo bila prisustvovala neemu to je izgledalo, a moda i bilo, smak svijeta, Edie nije bila raspoloena za moda. Mora mi rei vie od toga. Molim te. Ovo molim te zapelo joj je u grlu, ali uspjela ga je ispljunuti i jo dodatno zaeeriti osmijehom. A na njezino iznenaenje, on je poeo priati. Rekao joj je kako George mora sudjelovati u tri dvoboja, iznad ili ispod zemlje, u zraku ili na vodi. A objasnio joj je i daje tome tako jer je izazivanje na tri dvoboja bio jedan od zaboravljenih londonskih obiaja, ali i da samo zatojerje bio zaboravljen ne znai da nije podupirao cijeli grad na vaan nain. Naposljetku, draga moja, tko se jo sjea zaglavnog kamenja poloenog pod katedrale i crkve? Ali oni jo uvijek lee tamo, i iako su zaboravljeni treba imati na umu da bi se sva ta zdanja bez njih sruila. Hoe rei da je to kao neka tradicija? rekla je Edie. Nije to nimalo nalik tradiciji. Tradicija je davanje glasa najopskurnijoj klasi ljudi, to jest tvojim precima. Tako mi svega, ne. Tradicija je tek demokracija mrtvih. Ne, to je dio ivueg tkiva samoga grada. Nita s time u vezi nije mrtvo. On se mora boriti u tri dvoboja kako bi sebi osigurao mjesto u tom tkivu. A to ako se ne bude borio? On je podigao pa spustio obrve, uasnut samom pomisli. On to mora uiniti. Odbijanje dvoboja znai neuspjeh. To znai postati Slugom Kamena i zauvijek biti u njegovoj moi. Edie je paljivo sluala. Znai, to bi bilo loe. To bi zbilja, kako si to pronicavo primijetila, bilo loe.

Ali, ako on to ne zna, ako ne zna da Tei Put znai tri dvoboja, mogao bi odbiti izazov. Mogao bi. Ja bih to uinila. Ja bih pobjegla, osim u sluaju da ih stvarno nikako ne bih mogla izbjei. Onda bi bilo najbolje da ga pronae i objasni mu situaciju, zar ne? Ali kako da ga pronaem? Traenjem. Ona je eksplodirala zbog teine zadatka koji je Fratar pred nju postavljao. U ovom gradu? To je jednako traenju igle u plastu sijena. Onda ne smije gubiti vrijeme... Pokazao je palcem prema vratima koja su mu se nalazila iza lea. ...kreni. Prvi korak koji mora napraviti kako bi pronala iglu u plastu sijena jest poeti traiti. Onaje ostala sjediti. Hoe li mi pomoi? Mislio sam da sam to upravo uinio. Pomozi mi da pronaem Georgea, nastavila je. Zato bih ti pomogao? Zato jer si zrcalnik. Izraz njegova lica nije se promijenio. O. K. onda, nastavljala je Edie, zato jer nisi mrljavac. Moda se jedan minijaturan mii trgnuo na njegovom licu, ali ako i jest, onaje bila prilino sigurna da je to bilo zbog razdraenosti. Kratko je uzdahnuo. Izostanak neprijateljstva ne znai prisustvo dobrohotnosti, drago dijete. Moe takoer znaiti ravnodunost, a ja, ma kako to uskogrudno i nesvojstveno mome pozivu zvualo, nalazim da sam potpuno i neizrecivo ravnoduan. Ali zato? On je pogledao preko njezina ramena. Zato, pita ona, zato? Iza svojih lea Edie je zaula tiho podrugljivo Svata koJim je Mala Tragedija pokuao izraziti svoju nevjericu njezinom nevjerojatnom tupou, kada nije shvaala zato joj je Fratar naglo i neobjanjivo odbijao pomoi. Ozbiljno pitam, rekla je Edie, zgroena moleivom no tom kojajoj je proimala glas. Ne znam zato si postao takav, Zato mi nee pomoi.

177 Fratar je polako podigao Georgeov kaput s ruke za toenje piva, i potom ga ispustio na ank o koji je udario snanim izdajnikim TUP. Mala Tragedija istrao je iz sjene i spretno zavukao ruku u dep kaputa. Izvukao je iz njega odlomljenu zmajevu glavu poput maioniara kada izvue zeca, u udu razrogaenih oiju. Uuuuuu, zaulo se. Vidi, vidi. To je Georgeov zmajek. Svata. Bit e tebi svata nitarijo, ja ti kaem, ne vrati li se na svoje mjesto, zareao je Fratar, iupavi mu skulpturu iz ruke. Ve bih te ja bio doveo u red da nisam tako njena i osjeajna dua. Osjeajna i njena bile su posljednje dvije rijei koje bi Edie upotrijebila za opisivanje pogleda koji joj je Fratar uputio preko zmajeve glave. Zato? Zato to izgleda da mi djeak nije vjerovao, a nisi ni ti. A povjerenje, moja damo, mora biti obostrano. A sadaje za to kasno. Ja ne podnosim laljivce. Zurio je u nju intenzitetom zbog kojeg je eljela odvratiti pogled. Htjela je da se opet pretvori u Fratra koji ju je spasio od sigurne smrti u Blitzu. Ali taj Fratar je nestao. Prekasno je shvatila da mu nije zahvalila to ju je slijedio u ogledalo i spasio joj ivot. Gledaj, ao mi je, i trebala sam ti zahvaliti... Zauli su kuckanje o prozorsko staklo i Edie je zautjela. Slijedila je Fratrov pogled. Vani je ugledala obrise triju osoba. Dvije su stajale nosova priljubljenih uz mutno prozorsko staklo, dovoljno blizu da vidi kako su im oi crne poput gavranskih. Lik u pozadini nije bio jasan, ali bio je visok i inilo se da mu je na glavu bila navuena kapuljaa. Broja! oglasio se Mala Tragedija. Fratar ga je presjekao jednim pogledom i skliznuo sa anka doskoivi na pod uz zlokoban mukli udarac. Zastao je kako bi vratio zmajevu glavu u dep Georgeova kaputa, a potom krenuo prema vratima. Ne daj da je vide, dok ti ja ne kaem, procijedio je preko ramena. Edie je osjetila kako ju je Mala Tragedija poeo povlaiti. Doi, Sijevkice, vrijeme je da nestane. Dopustila mu je da je odvue u sjenovitu niu. Vidjeli su kako je Fratar, nakon to je otvorio vrata, svojom golemom figurom zaprijeio doljacima ulaz, i uli njegovo energino aptanje. Edie je osjetila kako joj se krv ledi u ilama na nain na koji je ula da se o tome pria, ali nikada nije osjetila. Ako je lik ispred puha bio onaj

kojeg se bojala onaj koji je nahukao Minotaura na nju onaj koji je smireno zaprijetio kako e joj rasporiti trbuh i prosuti utrobu po podu kao vreu graka i najgore od svega, ako je on taj kojeg je vidjela kako utapa djevojicu njezina lica u rupi u ledu na Mrzlom Sajmu onda joj se krv s razlogom ledila u ilama. Jer, ako je to bio Hoda, onda joj je otkucavao smrtni as. 31 OPSADA NA NEBU Nakon to je George navratnanos skliznuo niz mokri krovni prozor, izletjevi u prazninu nad ostakljenim spremitem za lokomotive, dogodio mu se jedan trenutak stvarnog i kratkotrajnog besteinskog stanja u kojemu je osjetio nevjericu, i cijeli je njegov svijet utihnuo a onda je sila tee uinila svoje i s krova se pretvorilo u dolje prema tlu. George je uo priu kako ljudi kada skoe s visokih zgrada izgube svijest prije nego to udare u plonik. Bila je to jedna od onih pria s djejeg igralita koje djeca tiho prepriavaju jedni drugima, poput prie o utapljanju kako je smrt koja tako nastupi njena. George se uvijek pitao kako je itko to mogao znati. Nije se ba moglo pitati mrtvace kako im je bilo. Padao je kroz zrak nalik razmahanoj morskoj zvijezdi, zurei u zaobljeni stakleni krov spremita koji mu se neumoljivo primicao. Nije izgubio svijest. U tih nekoliko sekunda slobodnog pada um mu je ostao bistar poput stakla prema kojemu je padao. Nije mu cijeli ivot proletio mislima. Nije osjetio trenutak olakanja, jedinstva sa svemirom. Osjetio se usamljenimOkrutno, tuno i neopozivo samim. Imao je tek dovoljno vremena pomisliti kakav je to uasan gubitak bio, kako je uasno bilo izgubiti tako dragocjeno i neopisivo udo ivot. Osjetio se posramljenim to je uinio tako malo s onime to mu je bilo darovano posramljenijim nego ikada ili iime prije u ivotu. Pitao se je li i njegov otac osjeao takvu uasnu bol u trenutku sudara u kojemu je poginuo a potom su se, kako se primicao udarcu u staklo, njegove misli uskomeale: znao je da je sve to i njegov otac definitivno osjetio, a znao je i da mu je u posljednjoj misli bio on, George, i da je bol te posljednje misli bila neizreciva. Znao je to jednako kao to je znao da je svaku no od te nesree odlazio na poinak elei samo jo jednom popriati s tatom. Onda se sjetio mame i dobrih vremena i smijeha, i shvatio, trenutak prije nego to je ostao bez zraka udarivi u neto tvrdo, da e sada ona provesti ostatak

svoga ivota eleijojednom porazgovarati s njim. A ta ga je spoznaja zaboljela vie od udarca. Udarac nije bio tako bolan. Ono to ga je ublailo bilaje tona pjeenjaka koja ga je uhvatila naglo usporivi i izravnavi svoju putanju. George je ostao bez zraka nakon to je umalo ispao iz vodoriginih kandi i sve je nestalo u mraku na djeli sekunde, ali je onda ugledao kako nad njim lepee netom popravljeno krilo. Poeo je iskretati vratom pokuavajui vidjeti vodorigino lice, a ona ga je potedjela muke oglasivi se: Bak! Bok, Cjevugo, odvratio je George, pokuavajui suzbiti potpuno neprilinu provalu histerinoga smijeha. Moramo se prestati ovako susretati... Cjevugaje naglo skrenula. Jedna velika vodoriga zamahnula je kandom u njihovom pravcu, a onda se iznad njih pojavila druga. Cjevuga je pokuavala izbjei sudar s njom, zaletjevi se u bonu stranu oblinje zgrade, udarivi tako u skelu. George se instinktivno uhvatio za zatitnu plastinu mreu koja ju je okruivala. Cjevuga je jednim udarcem od bacila sljedeu napadaku iskesivi zube, a onda se okrenula i zamahnula kandom prema Georgeu. Na trenutak je pomislio da ga je spasila od sigurne smrti samo kako bi mu sada odrubila glavu. Ali, njezinaje kanda proletjela pokraj njega i napravila rez u zatitnoj mrei oko skele. I prije nego to je uspio shvatiti to se tono dogaalo, Cjevuga ga je zgrabila i gurnula u relativnu sigurnost unutranjosti skele. Pao je na neobraene daske i okrenuo se u trenutku kada je Cjevuga provirila kroz prorez. Velika su se kamena usta otvorila izgovorivi prvu jasnu rije koju je George uo iz njih, vjerojatno stoga to je zapoinjala s b, budui da je to bio jedini zvuk koji je Cjevuga mogla pravilno izgovoriti. Bjei. Georgea je okirala jasnoa te rijei. Kae bjei. Cjevuga je snano kimnula glavom. Jednim je okom promatrala nebo iznad njih. Bjei, Bebenbuka, bjei. I George je odjednom razumio. Bebenbuka? Pokuava rei eljezna Ruka! Samo to to ne zna izgovoriti. Ti me zove eljezna Ruka!

Cjevuga je glasno uzdahnula i okrenula oima kao da je George bio gluplji od kamena od kojeg je ona bila isklesana. Potom je naglo nestala u tami, kada ju je jedna vodoriga povukla unatrag divljaki je epavi za vrat. George nije gubio vrijeme razmiljajui zato je vodoriga progovorila. Zakljuio je da mora nestati, bilo kamo. Vidjevi kako su se vodorige poele zabijati u zatitnu mreu oko njega, odluio je potraiti sigurnije utoite, u unutranjosti zgrade meu zidovima od cigle. Trao je klimavim daskama pokuavajui otvoriti svaki prozor pokraj kojeg je prolazio Posreilo mu se na etvrtom. Bio je u fazi restauracije pa je u zidu tek zjapila tamna rupa bez okvira i stakla. Skoio je u nju i slijepo jurcao mranom prostorijom prepunom dasaka i radnih stolova, ugledavi nakon nekog vremena vrata na stranjem zidu prema kojima je odmah potrao. Provalio je kroz njih, no neto gaje zgrabilo sa sviju strana. Na jedan zastraujui trenutak pomislio je da je u pitanju neko novo paklensko udovite, ali uspjevi se iskobeljati iz njegovog zagrljaja shvatio je da su to ipak samo plastini zastori objeeni tu kako bi sprijeili irenje praine. Nalazio se u dugakom mranom hodniku u kojemu je naglo zateturao nakon to mu je stopalo ono koje je bilo samo u arapiupalo u rupu u podu, zagazivi uz pucketanje na grubu povrinu ispod njega. Pogledao je dolje, u mrak, i shvatio da je stopalom proao kroz pod i da je stajao na letvama i buki stropa donje prostorije, jer je polovica podnih dasaka bila uklonjena i poloena uz boni zid hodnika. Ustao je i krenuo dalje najbre to je mogao, preskaui velike rupe u podu i nadajui se kako e uskoro pronai stubite. Pomislio je i da uje zvuke kamenih krila i kandi kako ga prate letei uz skelu, paralelno s hodnikom, tek jednu prostoriju dalje. Bio je uvjeren i da uje zvuk grebanja velikih kamenih kandi po prozorima iza njega, kojim kao da su ga izazivale. Udario je u radni stol i neto teko palo je na pod. Bio je to malj, velik i teak, kakav se koristi za klesanje. Podigao ga je. Dranje jednog i pol kilograma iskovanog elika na vrstoj drci od orahovine inilo je uda za njegovo samopouzdanje. Kroz rupu na kraju drke bio je provuen konopac zavezan u petlju, i on je kroz nju provukao svoju ruku. Sjetio se naslova stripa koji je njegov tata drao u svojoj radionici kao

podsjetnik na vlastito djetinjstvoMoni Tor. Bio je to superjunak s istim takvim maljem u ruci. Ipak, George se nije ba osjeao kao superjunak polako balansirajui preko raskopanog poda. Zvuk vodoriga koje su ga pratile kao da se pojaavao. Potom se provukao kroz jo jednu plastinu zavjesu i naao u velikoj i dugakoj prostoriji toliko pretrpanoj graevinarskom opremom i materijalom da je u mraku nalikovala vojnom vjebalitu s preprekama: skele i ljestve stajale su naslonjene na zidove s kojih je djelomice bila skinuta buka, velike vree gipsa i hrpe kanti s bojom nalazile su se pokraj naslaganih gipsanih zidnih oplata, a usred sobe bila je ak i mjealica za beton. George je zatvorio vrata, a primijetivi na njima zasun povukao je i njega, za svaki sluaj. Stajao je tako mokar, drhtei, i sada kada je bio nepomian na trenutak, shvatio je koliko mu je zapravo bilo hladno. Prostorija je s dvije strane imala prozore; sa zadovoljstvom je utvrdio da su oni na strani na kojoj je bila skela zatvoreni daskama. Kao i veina onih koji su gledali na Ulicu Euston. Polako se kretao prostorijom pitajui se je li bio siguran u njoj. Nije vie uo nikakav zvuk, iako je to moda bilo zato to su vodorige nastojale biti neujne oslukujui hoe li on zapeti o neto i tako im otkriti gdje se tono nalazi. Ako je to zbilja bio sluaj, odmah im je otkrio svoj poloaj sruivi neto sa stola, neto to je zazvealo poput inela udarivi o pod. Sagnuo se i zgrabio tu stvar pokuavajui zaustaviti zveket. Raspala se kada ju je podigao i gotovo prosuo sav njezin sadraj. Nezgodno je uhvatio poklopac jer je slobodnom rukom jo uvijek drao veliki malj. Bila je to kutija za kekse, a on ju je drao okrenutu naopako. Odloio je malj na stol, okrenuo kutiju, zgrabio aku keksa i pohlepno navalio na njih, odmiui se od stola i traei po sobi bilo to to bi mu moglo biti od koristi. Pitao se je li u prostoriji, skrivena negdje u neredu, postojala grijalica, i ako jest, bi li se moda mogao ugrijati. Stisnuo se izmeu hrpe velikih valjaka koji su izgledali teki, ali su se zaljuljali im ih je dotakao. Bile su to role krovne izolacije. Ispruio je ruku kako bi ih zaustavio prije nego to se ponu uruavati, no onda se naglo ukoio jer je krajikom oka ugledao prijeteu grupicu ljudi koja mu je stajala iza lea, nejasnih izraza lica u relativnoj tami tog kuta prostorije. Nije gledao direktno u njih ve se ponaao kao da ih nije vidio. Bili su

tako nepomini da s njima oito neto nije bilo u redu. Nije znao zato bi grupa ljudi mirno stajala u mraku promatrajui ga, ali je znao da to nije moglo znaiti nita dobro. Polako se uputio k stolu na kojem je ostavio malj. Htio je osjetiti njegovu ohrabrujuu teinu u ruci prije nego to im se suprotstavi, a zakljuio je da je najbolji nain za to da se napravi ravnoduan. Usta su mu se naglo osuila dok je posezao za jo jednim keksom. Zagrizao je u nj, a potom vratio poklopac na kutiju. Posegnuo je prema stolu nadajui se da e oni misliti kako samo namjerava odloiti kutiju natrag na nj. To je i uinio, a onda je epao malj i okrenuo se, drei ga pripravnog za udarac u sluaju da ga pokuaju napasti. O. K., procijedio je. to hoete? Povukavi malj sa stola zapeo je o alicu koja je, zavrtjevi se, poletjela preko ruba. U odgovor je dobio samo glasan lom u tami. Ljudi se nisu pomakli. Sada je bio okrenut prema njima pa je to mogao jasno vidjeti. Samo su zurili u njega, velikih blijedih i bezizraajnih lica, u polutami. Pokuao je gutati, ali mu se keks u ustima pretvorio u piljevinu pa je samo zakaljao. Kaljanje ga je razljutilo te je zakoraio prema grupici radnika, odluivi im se suprotstaviti. Bilo je neega vrlo neprirodnog u njihovoj mirnoi. Konano je uspio progutati samljeveni keks. Ozbiljno vas pitam, tko ste vi...? Napravio je jo jedan korak, a onda se zaustavio. To uope nisu bili ljudi. Bio je to tek niz bijelih plastinih kaciga i radnikih kombinezona objeenih na zid. U ljude ih je pretvorio tek njegov strah u kombinaciji s tamom. S olakanjem je spustio malj, ujedno shvativi da je ta odjea bila suha. Poeo je prekapati po njoj i pronaao dvije kratke jakne ijednu debelo podstavljenu koulju. Kiselkasto je vonjala na buku, ali nije imao previe izbora. Skinuo je svoju mokru majicu i uvukao se u suhu koulju. Proivena podstava bila je hladna na dodir, ali zakopao ju je i zavezao rukave svoje mokre majice oko struka kako bi zadrao tjelesnu toplinu u njoj. Potom je preko svega navukao manju jaknu. Bila je saivena od grubog vunenog platna tamne boje s nekakvim plastinim zakrpama na ramenima, ali je bila topla. Gotovo istoga trenutka osjetio je kako mu se u tijelo vraa toplina. Spotaknuo se o neto na

podu i sa zadovoljstvom primijetio da se radilo o paru radnikih izama poprskanih bojom, nalik konatim vrtnim izmama, bez vezica. Ugurao je svoju bosu nogu unutra. izma je bila velika, ali ne prevelika. Poigravao se s idejom da na drugoj nozi ostavi svoju cipelu, ali ju je ipak odluio izuti i obuti i drugu izmu. Ugurao je cipelu u pojas snano ga stegnuvi, a onda podvrnuo rukave jakne i vratio se do stola gdje je napunio depove ostacima keksa i potraio neto za piti. Nije naao nita, osim bojom poprskanog plastinog kuhala za vodu, pa je popio vodu iz njega, napeto oekujui da e svakog trenutka uti vodorige kako pokuavaju ui unutra: ipak, jedini zvuci koje je uo bili su uobiajeni noni gradski zvuci buka prometa, povremeni mukli udarci s radija automobila u prolazu, kripa motocikala, i u daljini, zavijanje policijske sirene. Preao je na ulinu stranu prostorije i pogledao kroz prozor. Ni traga nevolji. Osjetio je nalet hladnoga zraka pored prozora kroz koji je gledao, a zveckanje lanaca upozorilo ga je da je kroza nj, na neki nain, definitivno strujao noni zrak. Pourio je prema njemu i vidio da je otvoren, ali blokiran ogromnim krunim drijelom cijevi za graevinski otpad. Bila je to jedna od onih dugakih segmentiranih cijevi kakve se mogu vidjeti privrene za zgrade koje se renoviraju, a sastavljene su od brojnih upljih kanti za smee povezanih lancima u dugaki tobogan kroz koji se baca sav graevinski otpad u kontejner na dnu. Ova je bila blago povijena pa nije mogao vidjeti to se nalazilo na dnu. Povirio je kroz mali trokutasti prostor uz cijev kako bi vidio je li cijev dovoljno blago padala i bi lije mogao iskoristiti za bijeg. Loa vijest glasila je da to nije bio sluaj. Gora vijest je bila to to je zauo kako je neto prosiktalo u njegovom pravcu sa zida s njegove desne strane, a kada je pogledao tamo ugledao je tri vodorige priljubljene uz vanjsku stranu zgrade poput macaklina kako zure u njega. Brzo se povukao, ali je ipak imao dovoljno vremena primijetiti kako je cijeli vanjski zid zgrade bio prekriven kamenim udovitima koja su nauljenih uiju pregledavala cigle. George je potrao prema vratima znajui da mora nekamo pobjei. Trei, udarao je u razliite prepreke pred njim se rasula hrpa rola krovne izolacije. Preskoio je jednu od njih, a nda zapeo o kantu boje, stigavi do vrata nespretnim teturanjem. Ispustivi malj iz ruke pokuao je ponovno uspostaviti

ravnoteu. Malj je glasno lupnuo o pod. Zakljuio je da vodorige ionako ve znaju gdje se nalazi, i da mora to bre nestati. Povukao je zasun na vratima. Zaglavio se. Prejako ga je nabio kada je zatvarao vrata. Zakrgutao je zubima i povukao jae. Zasun se nije micao usprkos njegovim naporima a onda je neto udarilo o drugu stranu vrata zbog ega se zasun konano pomakao, a vrata se irom otvorila, odbacivi Georgea unatrag. S obje strane dovratnika pojavile su se kamene kande, a potom je, dok se dizao na noge, vodorigina glava kojaje umjesto dva roga sada imala samo jedan, pomolila svoje iskeeno lice u prostor izmeu njih. Bila je prevelika da bi uspjela ui u prostoriju bez saginjanja i postraninog uvlaenja, i upravo je to spasilo Georgea. Znao je da mu je malj bio predaleko, ali je uhvatio ianu ruku jedne od kanti s bojom o koju se spotaknuo i dok se vodoriga sagibala postrance se uvlaei u prostoriju, George je potrao prema njoj oajniki zamahnuvi kantom. Zbog svoje teine kantaje razvila snanu centrifugalnu silu kada je zamahnuo njome preko ramena, pa je ve jurila zavidnom brzinom kada mu je prila vodoriga. Bijesno je prosiktala i razjapila usta prema Georgeu zakoraivi tako u putanju kante. Udarila joj je pod bradu. Silina udarca snano je trgnula Georgeovu ruku, ali nije ispustio kantu, a vodoriga je odletjela natrag na hodnik i zavrila na leima. Leala je oamuena, a onda zatresla glavom pokuavajui se sabrati. George je osjetio navalu adrenalina i zauo krgut vlastitih zuba kada je stisnuo vilicu i krenuo prema njoj. Zamahnuo je kantom ulijevo i zadao joj snaan boni udarac u glavu, a onda jo jedan. Kanta se raspukla i vodoriga je iznova odletjela na pod, a crvena joj je boja poprskala lice ijedno krilo. George je primijetio da joj je glava klonula i brzo se vratio u sobu povukavi zasun za sobom. Neto drugo zatreslo je daske zabijene preko prozora na suprotnoj strani prostorije. Povukavi zasun istogaje trena pomislio da mora pronai izlaz iz te sobe, inae e biti uhvaen u njoj poput takora koji se zakljuao u vlastitu zamku. Pitao se bi li preivio sputanje s petoga kata kroz cijev za otpad. Onda je pomislio na kontejner u koji bi na kraju upao i na sve ubojito, otro i tvrdo smee koje bi ga u njemu doekalo. Bila je to loa ideja. Noge su mu se poele nemono tresti od elje za bijegom i nemogunosti da to uine. A sada je neto poelo udarati o daske na

strani prostorije na kojoj se nalazila cijev za smee. Zbilja je bilo vrijeme za polazak. Nemono je zamahnuo nogom, prije svega kako bi zaustavio drhtanje, i udario njome o mekanu rolu krovne izolacije. Odletjela je prostorijom i George je odmah znao to treba uiniti. Dohvatio je najbliu rolu. Nespretno je oteturao preko sobe i uspio je ugurati rolu u cijev za otpad, a sa svake je strane jo ostalo oko deset centimetara praznog prostora. Okrenuo se i dograbio drugu rolu i bacio je za prvom, a potom otrao po jo jednu, radei to brzo i metodino kako ne bi imao vremena za sumnje to su mu se uporno pomaljale u svijesti. Zauo je zabrinjavajui zvuk pucanja drveta na prozoru iza sebe, i vidio kako je vodoriga sa suprotne strane uspjela otkinuti jedan komad daske. Definitivno je bilo vrijeme za polazak. Duboko je udahnuo i uvukao jednu nogu u cijev. A onda ga je obuzela jedna od onih sumnji. Uspije li se spustiti do ulice u jednom komadu, kako je on to namjeravao pobjei? Vodorige priljubljene uz vanjski zid odmah e ga prepoznati i sruiti se na njega. Izvukao je nogu iz cijevi i potrao prema vjealicama s odjeom. Brzo je navukao i drugu kratku jaknu preko one koju je ve imao na sebi. Jedva je u tome uspio, ali sada se osjeao nekako veim i debelo podstavljenim. Potom je nabio zatitnu kacigu na glavu i ugrabio par graevinarskih rukavica sa stola, koje je navukao trei natrag prema cijevi, pokuavajui se ne osvrtati zbog sve snanijih udaraca to su drmusali vrata na klimavim arkama. Ovaj put nije dozvolio sumnjama da ga ometaju, ali je ipak u prolazu dograbio malj i jo jednu rolu izolatora. Ubacio ju je u cijev i skoio odmah za njom u zjapee plastino drijelo. U trenutku kada je ispustio rub cijevi zauo je glasan prasak na vratima ali ve je bio nestao, jurei prema tlu velikom brzinom. eludac mu je poskoio dok je padao. Sve se dogaalo istodobno, dok je pokuavao drati usta zatvorenima kako se ne bi ugrizao za jezik kada udari o dno kao to je jednom uinio na visokom toboganu u vodenom zabavnom parku. Zatitna kaciga odletjela mu je s glave i poela se kotrljati za njim, dok je pokuavao usporiti svoj pad koei izmama, laktovima i rukavicama i trudei se odignuti lea od zaobljene unutarnje povrine cijevi. Vanjsko ga trenje nije naroito usporavalo, ali se nadao da je ipak bilo dovoljno da pretvori smrtonosni slobodni pad u istrzanu vonju

toboganom smrti. Njegovi pokuaji usporavanja samo su podizali prainu kojaje leala u cijevi, pa je padao u zasljepljujuem zaguljivom oblaku. Susprezao je disanje i upravo se poinjao pitati kako e znati kada treba saviti noge u uanj i pokuati padobranski doskok kada mu je ponestalo vremena za razmiljanje: bolno je tresnuo o kosinu cijevi ostavi bez zraka, koljena su mu poletjela prema bradia potom se potpuno umirio. Ali, bio je iv, shvatio je, osjetivi ushit koji se nije smanjio niti nakon to se, trenutak kasnije, za njim dokotrljala plastina kaciga i udarila mu u glavu. Ostao je nepomian, okruen mekanim rolama koje su mu ublaile pad, trudei se ne kaljati u oblaku praine to ga je okruivao. A onda je, kada je zbilja povjerovao svojim osjetilima i zakljuio kako nita nije slomio, zgrabio kacigu, vrsto stisnuo drku malja i izmigoljio se u poluprazan kontejner ispod cijevi. Bio je prekriven ceradom zavezanom konopcima, ali je George pronaao jednu rupu i uspio se iskobeljati van. Kratko je pogledao prema gore i vidio kako su se sve vodorige okupile oko prozora sobe na petom katu iz koje je upravo bio iskoio. Potrao je pod skelu, i krenuo najtie i najbre to je mogao prema uglu zgrade. Ako ga vodorige i nisu ule kako se sputa niz cijev, bio je uvjeren da su mogle uti lupanje njegova srca. Nabio je bijelu kacigu na glavu prije nego to je, uz tek minimalno oklijevanje, izaao ispod skele na ulicu. To to nije pogledavao prema gore bilo mu je moda najtee od svega, ali je znao da to ne smije uiniti. Svaka bi vodoriga koja je gledala dolje, vidjevi mu lice ispod kacige, odmah znala da je krupan mukarac koji je odlazio niz ulicu zapravo bio sitan djeak. Ramena su ga svrbjela, a ui se naprezale oekujui kako e svaki as uti zviduk iz zraka nad njim, ali kada je ostavljao i sljedeu zgradu za sobom, pomislio je kako se moda ipak uspio izvui. Prolazei pokraj stepenastih fontana pred ulazom u Britansku nacionalnu knjinicu dopustio si je jedan nonalantan okret u hodu i uvjerio se da uokolo nije bilo opasnosti. Noge su mu gotovo otkazale zbog olakanja kada je pourio niz Ulicu Euston. Nije primijetio kako je golemi kip okrenuo glavu i pogledao ga sa svog postolja smjetenog na trgu pred knjinicom. Velika muka figura stajala je nagnuta nad estarom kao da mjeri svijet. Izgledao je, kao da ga je, nakon to ga je napravio, kipar izrezao na komade a onda

nespretno sastavio, ostavivi tako iroke proreze na mjestima gdje zglobovi nisu bili ba najbolje spojeni. Taj je div pogledao u Georgea, pa u visoko stanite vodoriga na stanici St. Pancras. A onda je stavio dva prsta u usta i zazvidao. 192 32 BIJEG U TIINU ajde sijevkice, vrijeme je da nestane, rekao je Mala Tragedija, povlaei Edie izmeu dvaju ogledala natrag u mranu niu. Vidjela je kako je na ulaznim vratima puba Fratar energino razgovarao s doljacima, tko god su oni bili. Nestanak joj se uinio izvrsnom idejom. Jedini je problem bio to to je, osvrnuvi se uokolo, shvatila da iz nie nema izlaza. Tojoj nije izgledalo kao dobro mjesto za bijeg. Vie kao slijepa ulica. I odjednom se osjetila uhvaenom u zamku. Kao da joj je proitao misli, Mala Tragedija je stavio prst na usta a onda se poput majmunia uhvatio za jednu od zidnih lampi i uinio neto s mozainim krugom na svodu. Potom je skoio na pod, gipko poput make. Vjeruj mi. Znam mjesto na kojem te Broja nee pronai. Pozvao ju je prema paralelnim ogledalima. Ukoila se. Nije imala ni najmanju namjeru vraati se u ratni London. On je nestrpljivo zatresao glavom. Sve je u redu. Pomaknuo sam stvaricu na plafonu. Ne vraamo se u prolost, samo idemo na jedno drugo mjesto u gradu. Tamo te nee pronai. To je jedna kua, sigurna kua, ne brini. Pogledaj: nema unutra nieg loeg. Upro je prstom u ogledalo. Ona mu se pribliila i zavirila unutra. Na drugoj strani ogledala nije bilo plamena. Vidjela je tek praznu sivu sobu, golih sivih zidova koji su zavravali pranjavim sivim drvenim podom. Jednostavnost sobe naruavala je tek krina sjena koju je na pod bacao prozor osvijetljen mjeseinom. U sobi nije bilo nieg drugog, nikakvih sjena iz kojih bi vrebala opasnost. ula je kako Fratar na ulazu podie glas. Zaula je rije Hoda i Kamen i istoga trenutka nestalo je sve njezino oklijevanje. Kimnula je Maloj Tragediji, a pogled joj je odlutao preko njegovog ramena i zaustavio se na Georgeovom kaputu kojije visio s ruke za toenje piva. Znao je u to je Edie gledala i kimnuo je glavom.

Ima pravo. Ne smijemo zaboraviti drangulijicu, zar ne? Potrao je prema anku i brzinom misli zgrabio kaput pa se vratio k njoj. Dame imaju prednost, proaptao je. U trenutku u kojem je zakoraila prema ogledalu osjetila je traak sumnje i poela oklijevati. to ako? Prije nego to je uspjela razmisliti, Mala Tragedija je nestrpljivo coknuo jezikom i proguravi se pokraj nje uao u ogledalo, povlaei je za ruku. A ona je zakoraila za njim, osjetivi kako se napeta povrina razvlai i pucketa, a potom se nala u sobi koju je maloprije vidjela. Ovaj je put umjesto paklenske buke doivjela potpunu suprotnost savrenu tiinu. Bio je to zvuk grada pomirenog sa samim sobom. Vladala je takva tiina da je mogla uti i usporavanje otkucaja vlastitoga srca koje je luaki lupalo u pubu trenutak ranije. Nije samo izostanak eksplozija i plamena uinio taj ulazak u ogledala drukijim od prethodnoga. Ovaj put nije bilo ni vruine. Zapravo, bilo je obrnuto. Zrak je bio nepomian, nije bilo nikakvog strujanja, ali nije bilo toplo. Hladno je, rekla je Edie, promatrajui paru koja joj se dizala iz usta dok se okretala prema Maloj Tragediji. Ponekad je hladno, ponekad nije. udna je ova stara soba, odvratio je djeak, gledajui u nju preko Georgeova kaputa koji je drao u rukama. Primijetila je neto novo u njegovom pogledu. Jo se uvijek vragolasto smijeio, ali oi su mu bile drukije. Oi mu se nisu smjeile. Poruivale su neto sasvim drugo, neto to nije bilo ni veselo, ni vragolasto ni cvrkutavo. Poruivale su da mu je ao. Nije on lo. On se stalno brine za sijevke. Tako mi je rekao. Rekao mi je da se nitko ne brine za sijevke kao on. Srce joj je poskoilo, a ruka u depu odmah pronala troni krug morskoga stakla. Izvlaei ga van u tu sivu sobu znala je to e vidjeti jer je staklo ve bilo vrue, gorei svjetlom upozorenja. I dok je gledala u gorue staklo koje je bacalo sjene po sivim zidovima, dovrila je prekasno misao koju je zapoela u pubu trenutak prije nego to ju je Mala Tragedija povukao u ogledala. A misao je bila sljedea: ako ju je Fratar zatitio od eksplozije bombe i izvukao iz ratnog Londona, zato je onda ne bi zatitio i od Hodaa?

Odgovor je naravno bio da bije vjerojatno zatitio i od njega. Zbog ega se poela pitati zato ju je djeak povukao u ogledalo i zato je odjednom izgledao tako pogreno... Ti ne govori o Fratru, zar ne? On je pogledavao ulijevo, pa udesno, svuda samo ne u njezino lice, u ok i uas u njezinim oima. Pruao joj je kaput kao zalog mira. Evo, uzmi svoj kaput. Mrzlo je ovdje. Ona je pogledala u ogledalo iza njegovih lea pitajui se kako bi se mogla vratiti unutra, a da je Tragedija ne zaustavi. Hvala, rekla je polako, uzimajui kaput. Odjednom je znala kako e to izvesti. Bacit e mu kaput preko glave i protrati pored njega prije nego to se uspije osloboditi. Ali onda se sjetila odlomljene zmajeve glave u depu i pomislila kako mora i nju uzeti sa sobom, istodobno primjeujui da je kaput previe lagan, pa je zastala, na trenutak zbunjena, a onda podigla pogled i ugledala je. Mala Tragedija drao je odlomljeni komad skulpture u ruci iskoristivi njezin ok kako bi se brzimn koracima prima kao ogledalu. Ne moe mi to uzeti, izustila je hrapavim glasom. Ne ini to. Napeto se osmjehivao, a oi su mu izgledale tako tune zurei s njegova neusklaenog lica da je zapravo mogao biti i Tragedija s maskom Komedije, a ne obrnuto. Ne ostavljaj me ovdje, procijedila je Edie, ogledajui se po praznoj sivoj prostoriji, primjeujui kako se vani neto mie, obuzeta odjednom novim uasom. Nije on lo. Rekao mi je, nastavljao je djeak. A onda je jednom nogom zakoraio u ogledalo. Zastao je, kao da je htio pobjei, ali mu savjest to nije doputala. Kao da je zapravo htio da mu ona kae da je to to je uinio bilo u redu. Tragedijo, nemoj, molim te...! Zatresao je glavom. Neto mu je bljesnulo u oku. On e stii za koji as. Bit e sve za pet, nemaj brige. I kada je potrala prema njemu pokuavajui ui u ogledalo, on je poskoio unatrag i nestao, a ona je udarila u tvrdo hladno staklo. Njezin je prvi impuls bio da ga razbije u komadie, alije razum prevladao i zaustavilaje aku u zraku. Iz nekog se razloga nije mogla vratiti u ogledalo, ali uspije li se smiriti, moda bi mogla pronai nain da to uini. Zakoraila je unatrag pokuavajui razbistriti misli, potiskujui paniku

i uas zbog Tragedijine izdaje dovoljno duboko kako bi uope mogla razmiljati. Osvrnula se uokolo. Vidjela je vrata, etiri zida i prozor. Vrata su bila oiti izbor, ali zbog razloga koji su joj se sve jasnije pomaljali u mislima, nije ih eljela ni dodirnuti, kamoli otvoriti. Prila je prozoru i pogledala kroza nj. Bio je, naravno, zatvoren reetkama. Ono to je trenutak ranije vidjela kako se mie, jo se uvijek micalo, a uas koji je tada osjetila sada ju je potpuno preplavio. Bio je to snijeg. A krovovi po kojima je padao nisu bili krovovi Londona kojeg je upravo bila ostavila za sobom. Nije bilo natrijskih ulinih svjetiljki, niti satelitskih TV antena niti neona, niti je pak kroz prozore treperila svjetlost televizijskih ekrana. Vani uope nije bilo otre elektrine svjetlosti. Bilo je tiho, tie nego obino, usprkos injenici da je snjeni pokriva umrtvljivao svaki zvuk. Nije bilo buke prometa. Nije bilo automobila, autobusa, kretavih motocikala. U daljini su se uli tek vergl i zveckanje konjske orme. Pogledala je dolje kroz reetke i na uskom komadiu ulice koji je mogla vidjeti ugledala je konja kako polako vue starinsku koiju ostavljajui za sobom dvostruki trag kotaa u dubokom snijegu. Koija je sa svog visokog sjedala pucketao biem po konjskim leima. Na glavi je nosio kratki cilindar omotan alom, a noge je umotao u deku od konjske dlake. A onda je nestao, ostavivi za sobom samo trag kotaa u snijegu. Tada je shvatila da je mali vragolan lagao: znala je da vie nije bila u modernom Londonu. Bila je u nekom prolom Londonu, Londonu umrtvljenom snijegom, u Londonu okovanom ledom u kojem su konji vukli drvene koije kroz bijele ulice, Londonu u kojem je bilo dovoljno hladno da se rijeka zaledi i da se djevojice utope u rupama u ledu. A znala je i da je lagao kada joj je rekao da je ovo sigurna kua. Nije to bila sigurna kua zato jer je ona osjeala tugu, tjeskobu i uas u kamenu, i zato nije htjela dodirnuti sive zidove, niti kvaku na vratima od kojejuje dijelilo tek par koraka. Znala je sve to i prije nego to je kroz vrata zaula tiho jecanje koje je dopiralo odnekud odozdo. Nije to bila sigurna kua. To je bila Kua Izgubljenih.

33 EUSTONSKA DRUINA George je urio u smjeru zapada Ulicom Euston, ostavljajui Britansku nacionalnu knjinicu daleko za leima. Upravo je bio uo nagli zagluujui zviduk, pa iako nije vidio zvidaa, zakljuioje da nee pogrijeiti, tkogod on bio, udalji li se od njega najbre to je mogao. Sada, kada se vie nije morao boriti za vlastiti ivot, uspio se usredotoiti na Edie i Topnika. Bio je prilino uvjeren da e Edie nastaviti prema Crnom Fratru, kako su bili planirali. Jedna od njezinih dobrih karakternih crta bila je pribranost u tekim situacijama. Crni Fratar e joj sigurno pomoi. Nadao se kako e u depu pronai odlomljenu zmajevu glavu i iskoristiti je za nagodbu s njim, bude li to potrebno. Nije mogao vjerovati koliko je vremena izgubio od trenutka kada su zajedno sjedili u zaklonu kontejnera, razraujui prvi korak u najvjerojatnije uzaludnom planu spaavanja Topnika. Sada kada je opet bio na sigurnom, cijela epizoda s vodorigama inila mu se kao potpuno nepotrebna smetnja. Jo uvijek nije imao pojma kako pronai ili spasiti Topnika. Ta ga je spoznaja zaboljela poput fizikog udarca pa je zastao, pokuavajui sabrati misli, osjeajui kako mu se adrenalin ispire iz tijela. Shvatio je da je hodao bez osjeaja za smjer u kojemu bi se trebao kretati. Trebao bi krenuti prema pubu Crnog Fratra. Edie e jo uvijek biti tamo ako je uope tamo otila a ak i ako ga je ve napustila, Fratar e mu rei kamo je krenula. Naravno, odlazak u Fratrov pub znaio je i ponovni ulazak u City, a to je pak znailo da je morao pronai nain da zaobie Zmajeve uvare koji su stajali na svakoj prometnici to je prelazila stare gradske granice. Ipak, odluio je kako e se tim problemom pozabaviti kada do njega doe. Nalazio se pred ulazom na eljezniki kolodvor u Ulici Euston. Ako je njegov osjeaj za orijentaciju bio ispravan, onda je morao krenuti na jugoistok. Nije ba bio sasvim siguran kako e doi do tamo s mjesta na kojemu se trenutano nalazio, ali je vjerovao da e, krene li u tom pravcu na kraju stii do rijeke, a potom je, vjerovao je, samo trebao ii u smjeru istoka. Stoga se okrenuo, a struganje njegovih prevelikih graevinarskih izama po zrnatome ploniku popratilo je kameno struganje ispred njega. Zauo je mijauk i podigavi pogled vidio kako su mu dva

golema imiolika kamena krila zaprijeila pogled u nebo kada se vodoriga koju je udario kantom crvene boje gotovo neujno spustila na plonik pred njim. Bila je poprskana crvenom bojom kao krvlju, a glavu je nakrivila zatvarajui oko poprskano bojom, dok je drugim, inilo se, zurila u Georgea, usprkos svoj njegovoj kamenoj bezizraajnosti. George je pogledavao uokolo traei mjesto na koje bi se mogao sakriti. S lijeve mu je strane stajala velika jednostavna vratareva kua, jedna od dviju pred ulazom na kolodvor. Naalost, bila je predaleko da bi mogao stii do nje prije nego to bi ga vodoriga epala, a ak i da je bila blie, na proelju nije vidio nikakva vrata ve samo uklesana imena davnih bitaka voenih negdje daleko. Bez mogunosti bijega, George je znao da se njegova bitka mora voditi sada i tu. Znao je to i zbog izraza na vodoriginu licu kada je jednom kandom zagrebala po ploniku, a onda uinila isto i s drugom. A znao je to i zbog boli u ruci boli u zmajevu oiljku i trima ilama koje su mu se plele podlakticom. Zgrabio je malj, spreman umrijeti borei se. A potom ga je ruka snanije zaboljela. Bol mu je dala ideju. Sjetio se kako je njome uspio kupiti malo vremena s Vitezom. Uspije li isto i s Vodorigom, moda se dosjeti kako je sprijeiti da ga rastrga u komadie. Hej, povikao je, ispruivi ruku. Odstupi. Velikaje mrljavka nakrivila glavu i potom, zaudo, zastala. George je ugledao vlastito zapee kako viri iz rukava jakne, uhvativi pogledom metalni odsjaj na mjestu na kojemu je trebala biti tek koa. Naglo mu je pozlilo kada je shvatio da su se kamena i metalna ila koje su mu se plele oko zapea definitivno produile prema laktu. Zakljuio je i kako sada nije imao vremena o tome razmiljati. Morao je zadrati tu prednost pred vodorigom. Da, nastavio je, potisnuvi drhtaj u glasu. Oznaka Stvoritelja. eljezna Ruka. Odstupi, ili u... Nije znao to da kae pa je zakoraio prema naprijed, maui rukom kao kakvim arobnim tapiem. Odstupi, ili u... ili u... Najvjerojatnije, ono, iskrvariti, ne? Glas koji je George zauo iza svojih lea nije uo nikada prije.

Prepoznao je naglasak sjeveroistone Engleske u njemu. Da sam na tvome mjestu, momiu, spustio bih malj i povukao se. George se elio osvrnuti preko ramena, ali nije elio ispustiti vodorigu iz vida. Veliku Crvenku ovdje nije briga za tvoju ruku, sunace. Nju vie brinu etiri Lee Einfeld puke uperene u njezinu runu njuku, procijedio je drugi glas, koji je zvuao kao da je dolazio iz junog Londona i kao da je putem popuio previe cigareta. George je tek tada shvatio da vodoriga nije uope gledala u njega. Zaustavila se zbog neega to je bilo iza njega. Gle, zato ti ne bi stao uz nas, momino. Tako e biti bolje, uzme li se sve u obzir, ubacio se trei glas, koji je pak unjkao zapadnjakim naglaskom u kojem su sva s zvuala kao z. George se konano okrenuo. Iza njega su se nalazila etiri bronana kipa vojnika iz Prvoga svjetskoga rata, visoki mladii u dugakim vijoreim vojnikim mantilima. Trojica su stajala, ajedanje kleao, lakta oslonjenog o koljeno. Na glavama su umjesto ljemova nosili zailjene kape, a svi su drali puke nepokolebljivo uperene u vodorigu. Jedan od uspravnih vojnika neprekidno je micao vilicom, kao da je vakao duhan ili vaku. Kleei vojnik skinuo je prst s okidaa i pozvao Georgea k sebi kimajui polako glavom, kao da mu je pokuavao rei da e sve biti u redu. George se brzo povukao. Uspravni su vojnici napravili mjesta za njega cijevi i dalje uperenih u mrljavku, a George se provukao izmeu njih i okrenuo se da vidi to e se sljedee dogoditi. Strijelac koji je vakao zakoraio je prema naprijed, vrativi se na svoje mjesto, i ispljunuo neto tamno na plonik pred vodorigom, poprskavi joj noge. George je zakljuio da se zasigurno radilo o duhanu. Vojnik je potom uperio cijev u nebo. Mr beskorisna betijetino! A kada se vodoriga nije pomakla, zakoraio je naprijed i podbo je pukom u prsa. Mrljavka se lecnula, neto prosiktala a onda poskoila unatrag i u zrak, zamahnuvi prema dolje velikim krilima zbog ega je vojnikov mantil zavijorio poput plata, dok se ona dizala sve vie u zrak i na kraju nestala negdje iza krovova. Nestalo je napetosti, zaulo se kljocanje puaka, a onda je vojnik koji je stajao pored Georgea

kimnuo prema onom koji je vakao. Ne brini; ni mi ga ponekad ne razumijemo, zar ne, Zapadni? George je gledao u vojnike koji su ga okruivali promatrajui ga sa zanimanjem. Ti si jamano djeak o kojemu smo uli, rekao je onaj kojeg su zvali Zapadni. Stigao je golub s porukom da pripazimo na te jer si Topnikov prijatelj, tako je pisalo. George je potvrdno kimnuo. Vojnik koji je vakao okrenuo se. Pisalo je i da je neki curetak s tobom, momino? Edie, odvratio je George. Razdvojili smo se. Svi su vojnici na to coknuli jezikom. Tko ste vi? pitao je George. Vojnik koji je stajao pokraj njega na trenutak je zastao kako bi pripalio cigaretu. Strijelac Juni, odgovorio je. Upirui palcem, bez okretanja, predstavio je ostale. Ovo su moji drugovi. Vodnik Sjevernije prokletnik iz Newcastlea kao to si sigurno primijetio, pa ne razumijemo ni pola od onoga to izgovori. Zapadnije sa sela, ali kada se navikne na nj, nije lo. A vojnik Istoni nije neto priljiv, ali zlata vrijedi, njegova borbenost govori umjesto njega, tako da nema brige. Svi smo mi dobri ljudi, nema boljih. Zovu nas Eustonska druina. Upro je palcem u pravcu obeliska okruenog s etiri prazna postolja. Tamo stojimo. Vidi, prije rata svi smo bili eljezniki radnici pa su nas postavili pred stanicu. To su nai poloaji. Postolja su nam smjetena na etiri strane svijeta, otuda nam i imena. Doi, moramo se maknuti s ulice. Poveo je Georgea prema obelisku. George je pogledao gore, u nono nebo u kojemu je nestala crvena vodoriga. Misli da je zbilja otila? Junije unuo uz kamen i prebacio puku preko koljena uivajui u cigareti. Nee se ta zadravati ovdje. Ovaj ti se Zapadni moda ini malko usporenim, ali moe propucati jureu vjevericu kroz oko bez razmiljanja, barem nam se tako stalno hvali, ha, Zapadnjaino? Ostali su im se vojnici pridruili posjedavi uz podnoje spomenika, svi osim Istonog, koji se inio napetijim od ostalih i ostao je stajati podalje, motrei nebo iznad stanice St. Pancras.

Nee se ta vraati, ne ako zna to je dobro za nju, sloio se Zapadni, zapalivi svoju cigaretu okrajkom Junjakove. Topnik je u nevolji, rekao je George. Trebam pomo. Svima treba pomo, odvratio je Juni. U redu, momiu, zato ne zapone tako da nam ispria to se dogodilo. George je, svjestan triju radoznalih lica koja su se okrenula prema njemu, to i uinio. Najkrae to je mogao, opisao je sve to mu se dogodilo od poetka ove none more. Nisu ga prekidali, ali je primijetio kako su se u odreenim trenucima prie pogledavali. A kada je doao do dijela u kojem je Topnik prekrio svoju zakletvu i nestao s Hodaem, ak je i Istoni prestao gledati u nono nebo i stao zuriti u Georgea. Zavrivi s priom pomislio je kako nije postigao nita, osim to je potratio jo vremena koje nije imao. I tako, to je to, uglavnom, zakljuio je. Zapoelo je tako to sam htio pomoi Topniku, a sada imam ta tri dvoboja ili izazova u kojima moram sudjelovati. O da, mora se boriti. Ne moe ih izbjei. Pobjegne li, gotov si, rekao je Juni. Te pruge na tvojoj ruci, to su oznake tvog zadatka. Svaka je pruga drukija, vidi, kao i dvoboji. A i produuju se, zar ne? George je pogledao u ile koje su mu se produivale prema laktu. Dvije su se produivale polako, ali je metalna poela kruiti oko njegove podlaktice u uskoj spirali. Kao da nije mogla dalje. Kimnuo je. E pa, bit e gore od uasnog dopusti li jednoj od tih prokletnica da ti doe do srca, rekao je Zapadni, Kako to misli? pitao je George, znajui da mu se odgovor nee ni najmanje svidjeti. Pa ono, vjerojatno e otegnuti papke... ili neto jo gore, momino, nastavio je ravnoduno, promatrajui ga kroz dim cigarete. to moe biti gore od otezanja papaka? George se uasnuo. Nastala je pauza. Juni i Zapadni kratko su se pogledali. A onda: Upoznao si Hodaa, zar ne? Junije otpuhnuo dim razrogaenih oiju, kao da daljnja objanjenja nisu bila potrebna. Mora sudjelovati u tri dvoboja i, jedna po jedna, ile e nestati, objasnio je Zapadni. Zato mora sudjelovati. OdbiJe li, ionako e izgubiti jer nee moi zaustaviti linije da ti dou do srca, razumije li?

George je poeo paniariti, usprkos svojoj namjeri da sauva hladnu glavu. ekaj, ali s Vitezom nisam zavrio borbu mislim, jesam li ve gotov? Zurio je u lica vojnika. Hou li otegnuti papke? Sjeverni ga je uhvatio za ruku. Zadigao mu je rukav i pogledao oiljak. Onda je pogledao u Junog. Pa, Juni je ispuhao dim, to je sada stvar miljenja: meni se ini da nisi pobjegao iz borbe. Meni se ini da si bio na rubu na samom rubu da izgubi. A onda je ta vodoriga koju ti zove Cjevuga doletjela i ugrabila te, ha? Sjeverni i Zapadni su kimnuli. O. K to onda nije bilo ba bjeanje. To je bilo ono deus ex kako se zove... Sjeverni je pucketao prstima pokuavajui se sjetiti rijei koja mu je bila navrh jezika. Machina. Juni se tiho nakaljao i pogledao na sat koji je izvukao iz depa. Nisi pobjegao, to je sve to hou rei. Najgore to bi se moglo rei jest da je igra bila prekinuta. Ne pratim. Moda ti ne prati, drakane, ali Posljednji Vitez hoe. Mislim da e te pratiti dok ne zavrite borbu. To ti je sudbina, dragoviu. Prvi dvoboj nije zavren, samo prekinut. Odgoen, kako se kae. Ja bih rekao da si zavrio polovicu jednog izazova i ima jo dva cijela. Vidi kako se ta metalna ila bila poela kretati, pa je stala. Da si odabrao bijeg nastavila bi se produivati dok ti ne bi raspukla srce, a mi ne bi stajali ovdje gubei dragocjeno vrijeme na priu. Ona ti se samo mota oko ruke ekajui tvoj ponovni susret s Vitezom i zavretak vaeg dvoboja. Ali to sada nije problem. Kucnuo je prstom po satu. To jest. George je zurio u sat. Dosad je osjeao muninu, ali mu se stanje upravo pogoralo. eli mi rei da mi ponestaje vremena. Topniku ponestaje vremena. Skoro je smjena dana... Da mome, tono tako, rekao je Sjeverni. Da, i ne bude li tamo, bude li mu postolje prazno u pono... Topnik e postati topovsko meso, zavrio je Juni. George je osjetio kako ga guta okolni mrak i obuzima klaustrofobija

beznaa. Ali ja nemam vremena, nema anse... Treba manje priati, a vie sluati, drukane, progovorio je nepoznati glas. Bio je to Istoni. Upro je prstom u Zapadnog. to je on rekao? George je vrtio razgovor u glavi. Zauo je u mislima grleni Zapadnjakov glas kako izgovara ne bude li on tamo, bude li mu postolje prazno u pono.... Ali to nije imalo smisla, a oni su ga svi motrili... i tada je shvatio. Bude li mu postolje prazno, hoete rei... Sjevernije kimnuo. Bistra si ti momina. George je skoio na noge. Nestalo je beznaa i sada je osjeao elju za akcijom. ...hoete rei, ako netko zauzme njegovo mjesto na postolju, on nee umrijeti? etiri su ozbiljna bronana lica kimnula glavom u njegovom pravcu. Pa to ne..? To je lako... Ja u to uiniti! Junije zatresao glavom. Stajanje nije ba lako, drukane. Nije to samo stajanjeima i drugih stvari s kojima se mora suoiti, vidi, i... Dobro, nije vano, uinit u to treba! George je gotovo osjeao vrtoglavicu od olakanja. Nitko od nas u to ne sumnja. Samo, kada stigne tamo moram te upozoriti na neto. Naglo je zastao pogledavi na sat. Ah, pobogu. Zaboravi to sada nije vano. A to je vano? Strijelac Juni ispruio je ruku u kojoj je drao sat. George je pogledao na nj i poeo oajniki raunati u glavi. Vano je da moe brzo trati. George nije gubio vrijeme na daljnji razgovor, jer vremena nije imao. Samo je kimnuo i poeo trati u smjeru zapada. Ipak se sjetio zastati kada je doao do velike prometniceiskoristio je trenutak kako bi se okrenuo i izviknuo Hvala preko ramena. A onda je ugledao rupu u prometu i potrao preko ceste, preskoio sredinju ogradu i skrenuo zapadno punom brzinom. Trao je tolikom brzinom da uope nije vidio kako ga je beskunik koji je leao na ulazu u jednu trgovinu pratio gavranski crnim oima. Bio je previe usredotoen na pronalazak puta do Hyde Park Cornera da bi uo skitniino:

Djeak Stvoritelj tri Ulicom Euston u smjeru zapada. KUA IZGUBLJENIH E die je dugo stajala gotovo nepomino. Nakon to je jecanje u daljini prestalo, kua je utihnula, ali ne potpuno. Kroz prozor je, preko debelog snjenog pokrivaa, dopirao tihi zvuk vergla, ali je uz to ula i zvukove koji su dolazili iz unutranjosti kue, a stvarala ih je sama kua: vrata ije je arke trebalo nauljiti otvorila su se i zatvorila negdje ispod; kratkotrajni zvuk klizanja, potom nagli mukli udarac kada je neka nevidljiva ruka otvorila, a zatim moda zatvorila teki zasun; kripa podnih dasaka dok se neto kretalo po njima. Nakon toga zavladalaje tiina, tiina u kojoj je i Edie sudjelovala savrenim mirovanjem. Jedan od razloga zbog kojeg je stajala tako nepomino bio je taj to je znala da e, pomakne li se, pranjave daske pod njezinim nogama zakripati, a imalaje osjeaj da je tiina koju je ona oslukivala jednako tako oslukivala nju. Bila je to tiina kojaje strpljivo ekala da se ona prva oglasi. Drugi razlog zbog kojeg je nepomino stajala bio je taj to se nalazila usred sobe, drei se najdalje to je mogla od zidova. Obina djevojica ne bi nita primijetila, ali Edie je bila sijevka i zidovi su joj se obraali nekom vrstom zujanja niske frekvencije, uasavajuom magnetskom privlanou koja ju je nagonila da ih dotakne i oslobodi bol sadranu u ciglama i buci. Kuom je vladala jednaka snaga tuge kakvu je osjeala prolazei pokraj groblja i crkvenih dvorita, ili starih bolnica, a koja ju je na neki nain nagovarala da je izvue iz kamena. Usporila je disanje pokuavajui skrenuti misli s magnetske privlanosti tuge zazidane uokolo nje, mirno traei po sobi neto to bi joj moglo pomoi. Zbog neumoljive privlanosti zidova uvukla je ruke duboko u depove u sluaju da same odlutaju i dotaknu neto bez dozvole njezina svjesnog uma. U sobi nije bilo nieg zanimljivog. Bio je tu prozor s reetkama, dva ogledala i debeli sloj praine preko svega. I to je bilo sve. Nakon to je pregledala sobu napeto oslukujui kako bi ula i najtii zvuk iza vrata, Edie je poela promatrati pod. Usredotoivi se na njega, shvatila je da ju je grozomorna privlanost zarobljene tjeskobe koja ju je dozivala iz zidova takoer privlaila i iz poda, kao neka mrana rijena struja. Bilo joj je drago to su joj noge bile u cipelama. Nikada prije nije bila na mjestu koje je sadravalo

toliko potencijalne pakosti i tuge, toliko da ih je mogla okusiti u zraku; znala je da su stravine na isti nain na koji ljudi po mirisima iz kuhinje znaju zakljuiti kakvog e okusa biti hrana. Pucketale su uokolo poput statikog elektriciteta. Nikada prije nije bila u toj kui, ali osjeala se kao kod kue. Nije to bio osjeaj doma u smislu topline, ne kao onih nekoliko otrcanih komadia kakvih se sjeala iz dobrih trenutaka svoga djetinjstva, niti je to bio osjeaj nekakve idealizirane verzije doma mjesta sigurnosti gdje e sve uvijek biti u redu, sve shvaeno i sve oproteno. Bio je to osjeaj doma u kojemu nikada nije bila, a u kojije potajice jo otkada je ubila ouha znala da pripada Mranoga doma u kojemu su sve jueranje tajne otkrivene, tako da dananja bol moe biti opravdana, a sutranja kazna isplanirana. Jedna suza gotovo je neujno pala na pod, ali ju je prizor kapljice koja se rasprila u praini trgnuo iz ukoenosti u koju je bila upala, i sjetila se da mora disati duboko i oajniki uvukla je zrak u plua. Ljutito je nadlanicom obrisala oi, odluivi da ta jedna podmukla suza nee dobiti drutvo. Potom se ponovno usredotoila na pod. Bio je prekriven debelim slojem praine u kojoj su ipak bili vidljivi tragovi, a prepoznala ih je kao svoje i tragove bosih stopala Male Tragedije. Zatim je ugledala i otiske apa, nalik pseim apama, ali vee od svih koje je Edie ikada vidjela. Onda je ugledala i vijugavi trag, od vrata prema sredini sobe. Bio je vidljiv samo do treine poda, a potom je nestajao kao da je netko zapoeo s metenjem prostorije pa odustao od te ideje, obeshrabren koliinom praine. Edie je stajala, pokuavajui deifrirati tragove u koje je gledala, kad je osjetila kakljanje u nosu. kakljanje je izazvala praina koju je podigla nakon ulaska u prostoriju i povlaenja s Malom Tragedijom te je poela kihati. To samo po sebi i nije moralo biti loe jer je jednom provela cijelo ljetno popodne zurei u sunce koje ju je nagonilo na kihanje, a tada je u svemu tome uivala. Noas, oito, nee uivati u kihanju jer je znala da e kihnuti u oslukujuu tiinu koja je nestrpljivo iekivala da je ona prekine. Znala je da je jedno obino apiha moglo biti smrtonosno. Prije nego to je uspjela razmisliti o tome kako da ga prigui, kihaj je

nailazio u eksploziji. Uhvatila se za nos i vrsto ga stisnula, zagnjurivi lice u Georgeov kaput pokuavajui priguiti zvuk ali je on ipak pobjegao kroz kut njezinih usta i otro odjeknuo prostorijom. Ostala je stajati u mjestu, pognuta, s rukama preko usta, napeto iekujui. Na trenutak je pomislila da se uspjela izvui, ali je onda zaula kripanje podnih dasaka. Prema tonu i ritmu shvatila je da se netko ili neto uspinje stubama. ula je kako se neto vue po podu, nekakvo utanje popraeno tiim kuckajuim koracima i, u pozadini, buku neega veeg. kripanje drvenog poda bilo je sve glasnije i Edie je osjetila da se to neto pribliilo vratima. Ugledala je zlatni trak treperave svjetlosti u prorezu ispod vrata, kao da je pridolica nosio neku vrstu svjetiljke a potom su koraci i utanje naglo prestali. Edie se namrtila i tiho navukla Georgeov kaput. togod da joj se spremalo, pomislila je da dodatni sloj odjee ne moe koditi. Onda je zaula njukanje. Dvije tamne sjene prekinule su zlatni trak svjetlosti koji je dopirao ispod vrata. Zaulo se pohlepno dahtanje, kao da netko ispred vrata pokuava usisati cijelu unutranjost sobe gladnim, snanim nazalnim udisajima. Spustivi pogled, Edie je primijetila da njezin kamen upozorenja gori u depu. Omotala ga je prstima pokuavajui iz njegova poznatog, morem uglaanog oblika i topline crpiti snagu. Vrata su se otvorila. Na njima je stajala visoka ena u staromodnoj, sivoj dugakoj haljini zakopanoj do grla, otraga ispupenoj, koja se vukla po podu za njom. U struku je bila stegnuta irokim remenom, a na rukama je imala debele zatitne rukavice zavarivakima, koje su joj dosezale do lakata. Edie joj nije mogla vidjeti lice jer je pred njim drala svijeu, a uspijevala je razaznati tek visoko elo i tamnu kosu zaeljanu u strogu punu. Kako se zove? rekla je ena uznemirujue tihim glasom. Kako se ti zove? prkosno je odvratila Edie. Nastala je pauza u kojoj je ena naginjala glavu kao da se pokuava prilagoditi onomu to je upravo bila ula. Kada je ponovno progovorila, bilo je to gotovo aptom, lakim i mranim poput Gavranova pera, ali ipak ne toliko tihim da Edie ne bi primijetila prizvuk iznenaenja u njemu.

Ti si djevojica? Edie je spustila pogled. Pa da... to si ti? Slijepa? ena je spustila svijeu. Ne. Nisam slijepa, dijete. Samo sam odluila da ne elim vidjeti. Ono to je Edie potom ugledala, bilo je jezivo. enino je lice bilo ispijeno i gotovo bezvremeno u svojoj strogosti, ali najdojmljivija stvar na njemu bile su oi iznad visokih jagodica. Bile su zaivene. Oba kapka bila su zaivena debelim postolarskim koncem, s etiri nespretna ava. Jedina stvar koja je taj prizor inila jo uasnijim bio je nagovjetaj da je ena to uinila sama. Zato si to uinila? Edie je bila u nevjerici. Zato bi ikomu dozvolila da ti to uini? ena je uzdahnula kao da je odgovor na to pitanje bio toliko oit da je svako objanjavanje bilo gubitak paljivo uvane energije. Osam sitnih avova? Nije to nita, dijete, ne ako eli prestati gledati... Ali zato? Edie nije mogla prestati postavljati to pitanje. Ma daj. Zna ti dobro zato. Ti zna to se dogaa kada mi radimo to to radimo. Zna da snaga volje nije dovoljna da odri oi zatvorenima. Zna da se oi, ma koliko se mi trudile uvijek na kraju otvore i onda ugledaju ono to je sauvano u kamenu. A zna i da su trenuci prolosti sauvani u kamenu rijetko kada sretni i gotovo uvijek uasni. Od znaenja eninih rijei Ediein se eludac naglo stisnuo. Kada kae mi, hoe rei da si i ti sijevka? Bila sam. A sudbina je htjela da ivim u ovoj kui. Osjea li to je u ovoj kui? Edie je kimnula, usta su joj bila presuha da bi mogla odgovoriti. Onda je shvatila da je ona ne moe vidjeti, ali prije nego to je uspjela progovoriti, ena je nastavila. Naravno da moe. I ti bi sebi uinila isto, djevojice zatvorila bi oi, navukla debele rukavice i glomazne izme kako bi izbjegla kontakt s tkivom zgrade iji svaki dodir izaziva agoniju sto puta bolniju od pukog uboda iglom... A onda je podigla nogu lupnuvi njome odrjeito o pod, podiui prainu. No, glas joj je i dalje bio uznemirujue tih. A sad, dostaje bilo razgovora. Mora poi sa mnom.

Edie je muio snaan osjeaj da e je ena odvesti na neko jo uasnije mjesto. Pa iako su bila zatvorena, htjela je ostati u blizini ogledala u nadi da e joj otvoriti vrata za povratak u normalan svijet i normalno vrijeme. Zaboravi, rekla je. Nema anse. Mora me posluati, djevojice. Ne smije odbiti. Samo me gledaj. Zaulo se tiho reanje. Edie je na trenutak pomislila da je slijepa ena zareala. A onda je shvatila da je zvuk dopirao iza njezinih lea. Bila je to ona vrsta dubokog reanja koje osjeti kao vibracije kroz potplate cipela. Bilo je to reanje koje ignorira na vlastitu odgovornost. Ne mogu. I nisam navikla na neposluh... rekla je Slijepa ena dubokim i uznemirujuim glasom, poput zujanja jureih insekata preko crnog svilenog mrtvakog pokrova. Prepusti li se strahu, Edie je znala da je gotova. Zato je stisnula vilicu, ne miui se s mjesta. E, pa navikni se. Ja... Nije uspjela izrei niti nisam, a reanje je opet zapoelo. Potom se iroka suknja Slijepe ene uzbibala i dva su prugasta mastifa veliine ponija ula u sobu, sputenih glava, zabaenih uiju i iskeenih zuba, vratova omotanih ogrlicama s dva reda iljaka koji su svjetlucali na mjeseini, spremni za napad. Moe poi sada, ili moe moliti da poe kasnije. Glas Slijepe ene bio je blijed i nezainteresiran, dok su se psi uljali prema naprijed, glava jedva odignutih od poda, oiju okrenutih prema gore, uprtih u Edie. Slina to im je kapala iz iskeenih gubica ostavljala je trag u praini na podu. Edie je nepomino stajala, dok joj se nisu toliko pribliili da je mogla osjetiti njihov vrui dah na rukama. Stisnula je ake i podigla ih uvis u nesvjesnom, ali uzaludnom pokuaju da se zatiti. Gledaj, zapoela je. Psi su skoili prema njoj kljocajui zubima, a bijesni lave kao da ju je udario silinom stvarnih fizikih udaraca. Psea slina popricalajoj je kapke dok je rukama instinktivno prekrivala lice, pokuavajui ga zatititi od otrih onjaka koji su kljocali nekoliko milimetara od njega. A onda se probudio njezin instinkt za preivljavanje pa se poela povlaiti pred pobjenjelim psima koji su je lajui i kljocajui zubima

naguravali po sobi. Rukom je dotakla zid i osjetila trzaj osijevajui prolost zakljuanu u njemu. Od oka se ukoila, a zbog nevidljive detonacije uokolo nje razletjela se praina. Ono to je osijevnula u otrim istrzanim isjecima bilo je sljedee: Soba u ljeto. Sunce je sjalo kroz prozor, obasjavajui sobu dijagonalnim zrakama kroz prainu to je lebdjela zrakom. Usred sobe uala je ena kratke kose, u svijetloplavoj ljetnoj haljini posutoj tratinicama. Zaprepateno je zurila uokolo, a noge su joj u bijelim natikaama izgledale ranjivo i nezatieno. Nastao je rez u vremenu i u sljedeem je prizoru ena odjednom vikala Ne! prema vratima, takvom silinom da su joj se vratne tetive napele kao uad. Nakon jo jednog reza Edie je vidjela kako stie neto to joj je visjelo na laniu oko vrata, pokuavajui to zatititi od nekoga tko je stajao na vratima. Stisnula je to vrsto, gotovo prikrivi poznatu svjetlost koja je isijavala iz njegovih morem uglaanih rubova. Bio je to komad smeeg morskog stakla kamen srca. Edie je potom vidjela kako se ena potpuno umirila. Vidjela je i kako je stisnula vilicu osjetivi stezanje i vlastite vilice. A onda je ugledala dvije goleme prugaste sjene kako su skoile u sobu bijesno lajui i zaula vrisak... Potom je osjetila jo jedan trzaj, i na mjestu na kojemu je uala ena nije bilo niega, osim morskog stakla ijedne bijele natikae, prevrnute u praini. Edie je uz trzaj odmakla ruku od zida i osijevanje je naglo zavrilo. Vidjela je kako Slijepa ena stee vilicu kao da pokuava obuzdati navalu munine. Psi su napravili pola koraka unatrag, ali samo pola. to god da si vidjela, dijete, proaptala je Slijepa ena. to god da si vidjela, bit e jo gore kada se tebi bude dogaalo. Psi su iskesili zube. Edie je pomislila na Georgea. Pomislila je i na Topnika. Vidjela je kako joj se Topnik smijei, a onda je vidjela i kako joj se George smijei. Znala je da bi odustajanjem izdala i njih, i sebe. Osjetila je psei dah na rukama. Vru, vlaan i mesnat. A onda je odluila da nee odustati. Borit e se do kraja. Dobro, rekla je. Dobro.

Potom je gurnula ruku u dep i omotala prste oko svog kamena srca i paljivo zakoraila izmeu pasa prema Slijepoj eni. Psi su je pratili, tiho reei. Pokua li pobjei, pokua li uiniti ita drugo osim onoga to ti ja kaem, napast e, tiho je promrmljala Slijepa ena, poput strujanja pononog povjetarca kroz ivicu groblja. A sad doi. Edie joj je prila i stala pred nju, opkoljena psima. Zurila je u enine zaivene kapke. Jesi li sad zadovoljna? procijedila je. Slijepa se ena nije micala. inilo se da njezine slijepe oi ipak na neki nain vide Edie. Polako je skinula jednu rukavicu i iznenaujue mekom rukom prela preko Edieina lica. Pronala je tragove suza i prela prstima preko njih. Odvana, rekla je natrag navlaei rukavicu. I ja sam neko bila odvana. Reci mi to hoe, rekla je Edie, osjetivi gorku knedlu u grlu. Ne elim nita to mi ti moe dati, elim svoj kamen upozorenja, odvratila je Slijepa ena jednostavno. On ga je ukrao. Hoda? pitala je Edie. A tko drugi krade nae kamenje srdaca? uzdahnula je Slijepa ena. Poi za mnom. Ne ekaj, Edie je oajniki pokuavala razumjeti o emu je ena govorila. Zato nam on uzima kamenje? On eli mo koja je u njima, mo zbog koje bljete, mo koja nam daje snagu da se nosimo s osijevanjem prolosti. Gorko se osmjehnula. To je tako sitna mo, ali nama znai sve. Ajedini nain da on prikupi dovoljno snage za svoje potrebe jest da sakupi SVE nae kamenje i zbroji njihove sitne moi u jednu golemu. Okrenula se i zaputila prema vratima. Zato mu treba ta mo? pitala je Edie suhih usta, odmjeravajui udaljenost do vrata, pitajui se bi li mogla protrati kroz njih i gurnuti enu izmeu sebe i pasa. Slijepa ena se okrenula i pogledala je, zastavi na trenutak na vratima. Bez pogleda, bilo je teko odrediti je li njezin osmijeh, dok je odgovarala, bio saaljiv ili tek tuan: Pitaj ga sama. On dolazi... 35 ULINI TRKA

Prvi put nakon dugo vremena George je osjeao da tri prema nekom cilju. Taje injenica drastino mijenjala situaciju. Strah je bio prilino dobar motiv za tranje, ali takvo je tranje bilo potaknuto onim bjei iz bori se ili bjei instinkta. Ovo tranje snagu je crpilo iz bori se dijela. Moda je ba zbog toga uspijevao pronai energiju koja mu je bila potrebna. Prestao je brinuti o mrljavkama koje su letjele zrakom. Ne zato jer ih se vie nije bojao, nego zato jer je zabrinutost zbog stvari na koje nije mogao utjecati bila gubljenje vremena, a on ga nije imao za gubljenje. Svaka je sekunda bila vana. Jednostavno e se morati nositi s napadom ako se koji dogodi, kada se dogodi. Imao je samo tu jednu priliku da stigne do Topnikova postolja i nee dopustiti da ga ita skrene s puta. Trao je kao u transu: negdje duboko znao je da ga je boljelo i probadalo pod rebrima i da je hvatao zrak glasnim dahtanjem koje je zvualo poput jecaja, ali nije ga bilo briga. Nastavljao je trati, grevito steui malj u ruci. Trei, shvatio je kako mu je iz misli nestalo sve ono to nije razumio i kako je ostalo samo ono to je bilo vano, samo ono s ime se mogao nositi. Kao prvo, uspije li na vrijeme doi do cilja, osigurat e Topniku jo jedan dan ivota. Onda e pronai Edie i ona e mu ispriati to je rekao Crni Fratar i zajedno e pronai nain da vrate Topnika. Nije u to sumnjao jer mu u mislima nije bilo mjesta za ita to bi ga moglo usporiti. Ne razmiljajui, skrenuo je u usku uliicu i odjednom shvatio da u njoj nema mjesta i za njega i za sportski automobil koji je iao ravno na njega. Voza je zatrubio bljeskajui svjetlima, ali George je nastavio trati. Sreom, uliica je bila toliko uska da je voza vozio vrlo polako iz straha da e zagrebati okolne zidove svojim skupim retrovizorima pa je, budui da se George nije zaustavljao, uspio zakoiti pred njim bez proklizavanja. Zaustavio se, potpuno zablokiravi uliicu. George je i dalje trao. Jednostavno je skoio na haubu niskog maco automobila, pretrao preko krova, doskoio na prtljanik i nastavio dalje niz pustu uliicu prije nego to je voza uope shvatio to se dogaa. Naravno, kada je shvatio da je djeak upravo pretrao preko njegova automobila, podivljao je. George je iza sebe zauo provalu psovki,

potom niz bijesnih udaraca u trubu, a ondaje shvatio da je voza ubacivao mjenja u rikverc, u emu je uspio iz treeg pokuaja. Automobil se poeo kretati unatrag, prema njemu. Osvrnuo se preko ramena samo na trenutak i vidio kako mu se velikom brzinom pribliavaju stranja svjetla automobila, dok se voza trudio pravocrtno kretati uskom ulicom. Imao je tek dovoljno vremena vidjeti kako je voza jednim retrovizorom zapeo o odvodnu cijev, a potom se okrenuo i nastavio trati, zastavi samo kako bi gurnuo kantu za smee na ulicu, ne bi li obeshrabrio daljnju potjeru vozaa koji se sada naginjao kroz prozor vritei u njegovu pravcu. Istrao je iz uliice i pokuavao se orijentirati pretravajui preko ceste. Ugledao je zelenilo parka na kraju ceste. Ono ga je podsjetilo na Edie i na trenutak kada su se upoznali u podzemnoj garai ispod njega. Ona je bila osjetljiva i agresivna i udarila ga je nakon to je pokuao biti ljubazan prema njoj. Ali, kasnije se dokazala kao snalaljiva i hrabra saveznica kroz sva iskuenja koja su zajedno proivjeli. Odjednom se poeo pitati je li moda ve bila tamo, kod Topnikova postolja. I njoj je Fratar zasigurno rekao istu stvar koju je Eustonska druina rekla njemu. Pomisao kako e je ponovno sresti ispunila ga je dodatnom energijom i utrao je u Ulicu Park Lane obnovljenom snagom. Provukao se kroz kasnononi promet i uao u park. Tranje po travi, pod blago osvijetljenim, sjenovitim kronjama, bilo je mnogo lake. Ugledao je sat na jednoj od zgrada u Ulici Park Lane pokraj koje je protrao i, dok je trao ispod visokog modernog hotela, srce mu je luaki lupalo, ali sada zato jer je znao da e se uspjeti dokopati postolja prije ponoi. Dri se, Edie, pomislio je. Dolazim. 36 STVORITELJI I KAMEN Slijepa ena povela je Edie niz stube, smireno i bez oklijevanja, kao da vidi. Niti u ostatku kue nije bilo tepiha, slika i namjetaja nikakvih ukrasa. Sve je bilo sivo, zbog debelog sloja praine nalik tek bezlinoj pozadini. vrsto stiui svoj kamen srca u depu, Edie je oslukivala pse koji su je i dalje slijedili. enaje zastala pred jednim vratima i prstima potraila sveanj kljueva koji joj je visio s pojasa. Ponovno je skinula rukavicu i poela opipavati kljueve. Kada je pronala

pravi, Edie je primijetila da je opet navukla rukavicu prije nego to ga je gurnula u bravu ijednom okrenula. Unutra je jedna stolica, rekla je tiho. Ui e i sjesti na nju. Nee se micati. Ako se pomakne, psi e te napasti. Edie je primijetila da je ena stala sa strane kao da se boji ui u sobu. Onaje pak, uvi iza sebe prigueno reanje, ula. Usred sobe stajala je jedna stolica. Izgledala je masivno i vrsto, a na svaku joj je nogu bio privren po jedan eljezni kotai. U sobi je gorjela jedna svijea postavljena na pisai stol u sredini. inilo se kao da je prostorija neko bila knjinica, ali u njoj vie nije bilo knjiga. U njoj nije bilo nikakvog namjetaja, osim jednog visokog stola i polica koje su prekrivale svaki centimetar zida. No, soba nije bila prazna. Umjesto urednih nizova knjiga u konatim uvezima kakvima su vjerojatno neko bile popunjene te police, sada su na njima, od golog drvenog poda do opasno naherenog stropa, leali neuredni zamotuljci. Gomile papira prekrivale su stol i pod uokolo njega. Edie je prila stolici i sjela na nju zadrhtavi. Primijetila je da su prozori bili sastavljeni od romboidnih komadia stakla u olovnim okvirima, nalik na mreu. Nije uspijevala vidjeti na koji se nain otvaraju pa nije mogla raunati na iskakanje kroz prozor u kakvom oajnikom pokuaju bijega. Dva su je psa slijedila u sobu i legla joj uz noge, ne isputajui je iz vida niti na trenutak. Slijepa ena povukla se dublje u hodnik i sjela na stolicu visokog naslona koja je stajala uza zid, suelice vratima. Dugo nakon toga jedini zvuci koji su se uli bili su psee dahtanje i otkucaji Edieina uplaenog srca. Premjetala se na tvrdoj stolici, a zbog tihog kripanja oba su psa zareala podigavi se na noge, spremni za napad. Edie je pogledala kroz vrata, u ukoenu figuru koja je slijepo zurila u nju. to si ti bila? pitala je. to sam ja bila, kad? odvratila je Slijepa ena skoro neujnim aptom. Prije ovog, rekla je Edie. to si bila? Nije bilo odgovora. A onda je, upravo kada je Edie pomislila da ena nee progovoriti, ula: Bila sam uiteljica. Mogla sam i misliti.

to to znai? Nikada nisam voljela uiteljice, odvratila je Edie. Uvijek preuuju stvari koje bi ovjek stvarno trebao znati. A to bi ti to stvarno trebala znati, dijete? promrmljala je Slijepa ena. to bi to netko tako mlad i naivan htio znati kada svako znanje osljepljuje umjesto da prosvjetljuje? To su gluposti! odvratila je Edie. Znanje, znanje o pravim stvarima je uvijek dobro. Zapravo, svakoje znanje dobro, ak i kada je rije o loim stvarima, jer kako moe planirati, ili ostati izvan opasnosti, bez pravih informacija? Ne moe ostati izvan opasnosti niti sa svim dostupnim informacijama, dijete. Da, da, oprosti to sam iva, ali ja jo nisam odustala. Usne Slijepe ene na trenutak su se blijedo osmjehnule, ali samo na trenutak. Hoe. Svi na kraju odustanu. Neto je pulsiralo prema Edie s polica, neto to ju je privlailo snanije od mrane sile zidova iza njih. Promatrala je neobinu zbirku nepravilnih oblika naguranih na police. to je to na policama? Kamenje. Zato? Htjela je da Slijepa ena nastavi priati. Tiina joj je misli ostavljala praznima, otvorenima zlokobnom zujanju cijele kue i njezine povijesti. Zato jer ih on sakuplja. Kao to sakuplja i nae kamenje srdaca. U potrazi za moi skrivenom u jednom drukijem kamenu. Snanijem i mranijem. to...? zapoela je Edie. A onda zastala i preoblikovala pitanje. Zato sve ima veze s kamenjem? Zato to ima, odgovorila je Slijepa ena kratko i zautjela. Edie je priekala, no shvativi da je to bilo sve to e ena rei, s gaenjem je promrsila: Tipina uiteljica. Slijepa je ena podigla pogled, trgnuvi se zbog Edieina tona. Molim? Ba kao to sam i rekla. Nikada ti ne kau nita korisno. Postavi li im teko pitanje kao odgovor dobije Ne mora to znati ili To nee biti na

ispitu ili Zato. Sigurno si bila uasna uiteljica. Slijepa se ena tako naglo uspravila da se gotovo zaulo krckanje njezine kraljenice. Ja sam bila dobra uiteljica, proaptala je glasom lakim poput praine. Jako dobra uiteljica. Edie je zurila u nju. Ako je dobro vidjela, jedna je suza ostavljala svoj ruiasti trag na pranjavoj koi, klizei od ruba zaivenog kapka niz obraz. Onda mi reci zato sve to ima veze s kamenjem, zatraila je Edie, jednako tiho. To ti ne moe pomoi, odvratila je. Moda moe pomoi tebi, rekla je Edie oprezno. Meni nita ne moe pomoi, dijete. Nasmijala se gotovo neujno. Ja sam izgubljena, toliko obuzeta tamom da mi iz nje nema povratka. Onda se ne vraaj, rekla je Edie. Ostani gdje jesi. Ali, zato ne bi ponovno bila dobra uiteljica? Zato mi ne ispria priu o kamenju? U tiini koja je uslijedila jedan pas se okrenuo i pogledao u Slijepu enu. Ona je stiskala vilicu razmiljajui. Potom je zagladila nepostojee neposlune dlake natrag u strogu punu i jednostavno poela priati. Davno, prije poetka povijesti, prije nego to su stvari imale imena, zemljom je koraala Tama. Hranila se Strahom i gdje god je prolazila irila je uas, mrnju i neznanje. Zastala je i oslukivala, glave nagnute prema neemu to je uinilo joj se, zaula na ulazu u kuu. Trenutak kasnije ponovno se opustila i nastavila s priom. Ali, zemljom je lutala i Svjetlost, irei ivot. Svjetlost nije mogla podnijeti da njezina djeca ive na mjestu gdje uas i mrnja ire bol i nasilje poput tumora. Zato je izazvala Tamu na dvoboj i nakon teke borbe pobijedila je i prognala duboko u kameno srce zemlje, zatoivi zlo u kamenu pod zemljom tako da vie nikada ne hoda njezinom povrinom. Vrijeme je prolazilo, a ljudska se vrsta, sve sinovi i keri ivota, proirila zemljom, gradila i ivjela, voljela i radovala se... Slijepa ena je zastala, okirana vlastitim rijeima, kao da se tek sada sjetila da su, negdje izvan Kue Izgubljenih, postojale stvari poput ljubavi i radosti. Edie je primijetila kako je plitko udahnula, a potom nastavila. A osim graevina, ljudi su stvarali i predmete. Isprva su Stvoritelji

umjetnici i kipari radili u drvetu i glini, ali su njihova djeca poela sanjati o stvarima koje nee istrunuti i nestati s vremenom. Pa su poeli stvarati u kamenu i pokuali taliti metal u vatri. No stvaranje skulptura od metala i kamena bilo je puno tee od rada s drvetom i glinom. Budui da su znali da se nita teko ne moe postii bez suza i rtve, poeli su vjerovati da se kamenu koji su eljeli koristiti trebala prinijeti rtva kako bi pruao manji otpor prilikom obrade. Slijepo je pogledala u Edie kao da nije bila sigurna treba li nastaviti. Iako su prole mnoge godine od vremena kada je Zrvot zatoio Zlo u kamenu, jo su uvijek postojali ljudi koji su se sjeali da je u kamenu leala mo. A te su enejer to su bile ene koje su prenosile sjeanja s koljena na koljeno te su ene poznavale mo i sjeanja skrivene u kamenu... ene poput nas, rekla je Edie. ene poput nas. Sijevke. Sijevke. Edie je poeljela zavritati eni u lice. eljela je znati kako je mogla biti tako mirna, tako tiha, kako je mogla tako bespogovorno sluati Hodaeve naredbe u toj uasnoj kui, kada su ona i Edie bile jednake. Stisnula je zube i progutala vrisak. Htjela je saznati kako pria zavrava. Slijepa se ena tiho nakaljala i nastavila. Ali, prolaskom vremena zaboravile su da je mo u kamenu bila mrana. Kada su Stvoritelji doli k sijevkama one su im rekle za postojanje moi, potvrujui da je rije o neemu ivom, a Stvoritelji su bili zadovoljni jer su znali kako udobrovoljiti ivue stvari: prinoenjem rtve u krvi. Izvlaili su slamke, a sin Majstora Stvoritelja izvukao je najkrau i bio odveden do kamena koji su odabrale Sijevke, zajedno s noem koji e Stvoritelj koristiti za prinoenje rtve. Budui da su to bila djeca ivota, rtva u krvi trebala je biti blaga; nikako smrt; tek siuni ubod kremenim noem u prst, najmanji mogui rez, a potom su Stvoritelji trebali poloiti zakletvu Kamenu. Dijete je moglo plakati nekoliko trenutaka, ali onda bi ga obasuli cvijeem i smijehom i veseljem, najboljom hranom i najslaim medom, oduivi mu se za tih nekoliko sekunda bola... Ruke su joj poletjele prema gore i prele preko avova na kapcima. Edie je znala da je ena osjeala bol vlastite rtve. I, jesu li uspjeli? pitala je.

Jesu. Kamen se zakleo da se nee opirati Stvoriteljima, a Stvoritelji da e koristiti svoju mo za stvaranje, a ne za ruenje. Ali ih je kremeni bode prevario. Moda zato jer je otrica bila od kamena pa je imala neto od njegove zle naravi skrivene u sebi, otela se oevoj ruci i minijaturni je rez na prstu postao rasjekotina na zapeu, i prije nego to su je uspjeli zatvoriti djeakje iskrvario, pa iako je to bio nesretan sluaj, njegova krv ivota prelila se preko kamena i veza izmeu Stvoritelja i Kamena tako je zapeaena. Ubio je vlastitog sina? ubacila je Edie. Slijepa je ena kimnula. Ubio je vlastitog sina. Grekom, Kamenovom krivicom. A nakon tuge i naricanja u kui Majstora Stvoritelja, vrijeme je nastavilo prolaziti. I Stvoritelji su stvarali, Kamen se nije opirao, a ono to su stvorili imalo je mo. Stvarali su idole i bogove, vragove i vodorige za svoje hramove i crkve, a oni su, iako to Stvoritelji nisu znali, bili prve Sluge Kamena. Bili su stvoreni da plae i ulijevaju strahopotovanje. A zvali su ih mrljavci jer su njihove sjene bile mrane mrlje na zemlji. Ali, stvarali su i zrcalnike, ubacila je Edie. Jesu na sliku ivih ljudi, s novom namjerom, da predstavljaju ljude, voljene i potovane, ili pak iz istog uitka slavljenja onoga to su Stvoritelji smatrali lijepim. I zato zrcalnici nisu Sluge Kamena. Tako je, dijete. A zovu se zrcalnici jer su napravljeni na sliku i priliku stvarnih ljudi pa zrcale i dio njihova duha koji nije bio zarobljen Tamom i strahom u Kamenu. I zato ih mrljavci, Sluge Kamena, mrze? Zato jer su slobodni? Ima tu malo vie od toga. To je zato jer su Zrcalnici osveta Stvoritelja Kamenu zbog oduzimanja ivota nevinog djeteta. Pronali su nain da, sa svakim novim zrcalnikom kojeg stvore, prognaju komadi Tame i vrate iskru ivota natrag u svijet. I... Zautjela je. Psi su naulili ui. A onda je Edie zaula kripanje drvenog poda u hodniku, a glas koji vie nikada nije eljela uti, visoki oholi muki glas, zavrio je priu. ... i tako se bitka izmeu Svjetla i Tame, izmeu Straha i Radosti nastavlja. A Kamen, zajedno s Tamom zatoenom u sebi, stalno eka da se Stvoritelji umore pa da se moe vratiti na zemlju i ponovno vladati. Hoda se pojavio na vratima mrano se osmjehujui Edie.

I zna to, strah uvijek pobjeuje Radost, a u Tamu imam puno vie povjerenja nego u Svjetlost... Kucnuo je dugakom sjajnom otricom, svog draguljima optoenog bodea, po okviru vrata. Zauo se neiji cvile. Edie se prepala pomislivi da je dolazio iz njezinih usta. Ali nije. Bila je to Slijepa ena. Rukama je obgrlila koljena i tiho jecala. Hoda se okrenuo i pogledao dolje u nju. Ona je moleivo pruila ruku iako nije podizala pogled. Skinula je rukavicu s nje. Edie je, izmeu jecaja, zaula samo: Molim te... Hoda je posegnuo u svoj dugaki kaput i izvukao morsko staklo koje je sjajilo jakom naranastom svjetlou, bacajui groteskne sjene po sobi. Visjelo je na lancu. Spustio ga je na njezin dlan. Pohlepno ga je zgrabila. Zadrhtala je i uzdahnula s olakanjem. Edie je ivjela na ulici. Poznavala je taj drhtaj. ula je ve takav ovisniki uzdah. Znala je kako je Hoda odravao Slijepu enu jedva ivom i dovoljno gladnom da slua njegove naredbe. Koristio je njezin kamen srca kao drogu kojom ju je kontrolirao. Edie je stisnula svoj kamen, skriven u depu. Hoda ju je pogledao kao da joj je proitao misli. Nacerio joj se. Ti misli da nikada ne bi bila poput nje. Edie je nastojala lice odrati bezizraajnim. Hoda je istrgnuo staklo iz enine ruke i uhvatio ga u zraku. Ona je poela vritati. Ne uspjevi se kontrolirati, Edie je krenula prema njoj. Psi su skoili na noge i reei i kljocajui zubima, stjerali je natrag na stolicu. Hoda je pucnuo prstima. Psi su zautjeli i stajali u mjestu, zurei u nju. Smiri se. Ne mii se. Ja te ne elim ozlijediti. Ne elim ti nikakvo zlo. Ne elim, zapravo, ni tvoj kamen upozorenja. Nita ne elim od tebe, osim pomoi u jednoj sitnici. Hou da upotrijebi svoj dar za mene. Kako? pitala je Edie. Hou da ispita neko kamenje. Samo ih treba dodirnuti i rei mi to je skriveno u njima. Uini li to, moe ii, neozlijeena i sigurna. Kakvo kamenje? pitala je Edie oprezno, ne vjerujui niti na trenutak kako e je pustiti da ode. Ah, nasmijeio se. U tome je stvar. Zato u ti dozvoliti da zadri svoj kamen srca dok to radi. Trebat e svu svoju snagu. Kakvo kamenje? ponovila je Edie, a glas joj je zapeo u naglo

osuenom grlu. On je razvukao usta u jo iri osmijeh. Mrano kamenje. Vrlo mrano kamenje... 37 ZAMJENA George je protrao prema jugu, iza lea golemog kipa Ahileja. Bio je svjestan nagog diva, s maem u jednoj i okruglim titom uprtim u nebesa u drugoj ruci, kojima kao da se branio od napada iz visina. Pogledao je prema gore provjeravajui je li se to pojavilo na nonom nebu, ali inilo se da je i dalje imao sree. Pretrao je preko eljeznike pruge u Ulici South Carriage Drive, kroz lijevi prolaz trostrukog luka uz Apsley House, i konano doao do daha ekajui zeleno svjetlo kako bi mogao prijei posljednjih nekoliko metara do sredinjeg travnatog otoka Hyde Park Cornera. Mogao sije priutiti to zaustavljanje jer je pred sobom vidio ogromni kameni top uprt u nebo i etvoricu bronanih vojnika, od kojih su dvojica stajala, a ostali leali na stranicama postolja. Nije mogao vidjeti Topnikovu stranu, ali je vidio vojnika ispruenog na nosilima i onog koji je gledao u srce travnatoga prostora, topnikog desetnika kojemu su s bokova visjele dvije velike granate. Upalilo se zeleno svjetlo. Potrao je, sluajui kako mu ljunak krka pod nogama dok je grabio prema ogromnom spomeniku. Stigao je do okolnog irokog podija spomenika i otrao na Topnikovu stranu uvjeren kako e tamo ugledati Edie. Ali, tamo nije bilo nikoga. Na mjestu na kojem je obino stajao Topnik, bilo je tek bronano postolje i zid od glatkih kamenih ploa ravnih rubova, na kojima je velikim slovima pisalo RUSIJA PALESTINA SREDINJA AZIJA. George se naglo zaustavio sagnuvi se, kao da je dobio udarac u trbuh. Oslonio se dlanovima o koljena. Sada, kada je stigao na cilj, a njegovo je tranje bilo gotovo, konano si je dopustio da ga svlada umor. Bio je razoaran, u to nije bilo sumnje, ali je uvjerio samoga sebe da to nije bilo vano. Pronai e Edie kasnije. Sada je morao stati naTopnikovo postolje. Prema satu pokraj kojega je proao u nedalekoj Ulici Park Lane, preostalo mu je dobrih pet minuta do ponoi. Spustivi pogled, ugledao je bronani ljem na prsima figure koja mu se nalazila pred nogama. Kipar je stvorio tijelo koje je lealo na leima, s kaputom prebaenim preko lica, ispod kojega su virile noge

u izmama. Osim toga, kaput je bio tako nemarno prebaen da se vidio i djeli lica i naznaka kose, ali tek naznaka. Na izmama mu je nedostajalo nekoliko avala i izgledale su iznoeno. Primijetio je i da su vezice na jednoj od njih bile pukle pri dnu te da su potom nabrzinu zavezane u grubi, jednostavni vor. Ti su detalji, na neki nain, inili anonimnost neznanog vojnika dirljivijom. Nakon to je udahnuo dovoljno kisika u plua, George je pogledao u Desetnika s futrolama granata to su mu visjele s bokova. Oprostite, rekao je, ne znajui kako drukije poeti razgovor s kipom za koji nije znao moe li ga vidjeti. Oprostite, ponovio je. Ja vas vidim. Ja znam za zrcalnike, mrljavce i sve to. Ja sam Topnikov prijatelj. Vojnik se nije pomaknuo ni milimetar. George je odluio da nee gubiti vrijeme. Na kraju krajeva, znao je to treba uiniti. O. K., rekao je. Ja idem na drugu stranu i tamo u stajati za Topnika. Na njegovu postolju. Eustonska druina rekla mi je za to. Ni nakon toga nije dobio nikakav odgovor pa je slegnuo ramenima i pourio na drugu stranu do Topnikova praznog mjesta. Koraajui, u prolazu je primijetio reljefne prizore rovovske bitke uklesane u bijeli vapnenac spomenika vidio je mladie u upavim prslucima od ovje koe, sa ljemovima na glavama, okruene orujem, granatama i ranjenicima, na pozadini od polomljenih stabala i razbijenih rovova. Vidio je i jednog vojnika kako se bori s prestraenim konjima, a onda se naao na Topnikovu postolju, s hladnim zidom iza lea. Na drugoj strani ulice jedan beskunik vukao je sve svoje vlasnitvo u otrcanoj crvenoj, kariranoj torbi za kupovinu. Nije gledao u plonik pred sobom. Zurio je bezizraajno preko ceste. Crnim oima, u kojima se nisu nazirale bjeloonice. Buka prometa bila je preglasna da bi George mogao uti to je beskunik govorio, ak i da ga je primijetio, to nije bio sluaj. Jedan djeak stvoritelj. Hyde Park Corner. Na ratnom spomeniku. George, nesvjestan Brojaevog pogleda preko ceste, nije bio siguran to je tono trebao uiniti. Budui da je pono bila blizu, naslonio se na kamen i rairio ruke onako kako ih je Topnik irio kada ga je prvi put ugledao. Nagazio je na neto to mu se pomaklo pod nogama. Sagnuo se da vidi o emu je rije. Bio je to bi za konje. Topnik ga je oito zaboravio, nakon to je spasio Georgea na poetku te none more koja je, inilo mu se, trajala ve cijelu vjenost.

Ispustio je malj iz ruke i uzeo bi, iznenaen njegovom teinom. Primijetio je daje, nakon to ga je uzeo u ruku, nepomina bronana traka bia, nemarno omotana oko drke, postala savitljiva. Bilo je to kao da je dio kipa oivio u njegovoj ruci. Ne silazei s postolja zatresao je biem. Nekako se osjeao sigurnijim drei neto Topnikovo u ruci. Izdrat e on to. Koliko to uope moe biti teko? Morao je samo tu stajati dok proe pono i tako Topniku osigurati jojedan dan. to ti to, dovraga, radi? Glas je bio umoran, profinjen i blago iziritiran, a dolazio mu je s lijeve strane. George je pogledao u tom pravcu i na drugoj strani spomenika ugledao kip asnika kako stoji i zuri u njega kao da je sama njegova prisutnost bila neoprostiva uvreda. Na glavi je imao ljem, a u kutiji objeenoj visoko na prsima dvogled. Ruke je drao prekriene na prsima, s tekim mantilom ovla prebaenim preko njih. Ehm... ja stojim ovdje... zbunjeno je odgovorio George. Zauo je kako je asnik tiho coknuo jezikom. Imao je male, uredno podrezane brkove iznad gornje usne, koji su zaigrali kada mu se ponovno obratio. Ti si djeak, primijetio je. Ja sam George. Da, uzdahnuo je asnik, otvorivi poklopac svog runog sata i potom ga naglo zatvorivi. Da, bojim se da jesi. Zbog tebe je Topnik siao sa svoga postolja, izazivajui nevolju. Zna li gdje sam ga sino pronaao? Napola rastaljenog nakon borbe s prokletim Zmajem uvarom Temple Bara, lica zagnjurenog u jezero u St. Jamess Parku. Dolo mi je da ga tamo i ostavim, ali zna... Ponovno je coknuo jezikom. Zato sam ja ovdje! rekao je George. Ba zato. Njega je epao Hoda. Nee stii ovamo do smjene dana. Zato u ja tu stajati umjesto njega. Tako emo dobiti jo jedan dan da ga spasimo! Kakva budalatina! eksplodirao je asnik. Nije to budalatina, odvratio je George prkosno. Ja u to i uiniti. asnik je naherio svoj ljem i zaueno se poeao po glavi. Ti e stajati umjesto njega? Da, odgovorio je George. Izgovorivi to, osjetio je da se neto pomaklo i poelo kretati njegovom rukom. Bilo je popraeno snanom, goruom boli, kao da

mu je koa poela pucati pa se pognuo uhvativi svoju izmuenu ruku. Bi mu je uz zveket ispao na tlo. Uas je nestala asnikova hladnoa. Potrao je prema Georgeu, ispustivi kaput. to ne valja, sinko? Moja ruka, procijedio je George, stiui zube. asnik je pogledao na sat, zabrinuto coknuo jezikom i kleknuo pokraj njega. Brzo deko. Daj da vidim. George je ispruio ruku. asnik ju je iznenaujue njeno uhvatio i okrenuo. Iz usta mu je pobjegao jo jedan coktai kada je ugledao oiljak Oznake Stvoritelja i tri linije koje su se spiralno dizale iz nje i nestajale pod rukavom jakne. U redu. Skini jaknu. Brzo! Pomogao je Georgeu da izvue ruku iz dviju jakni koje je bio navukao na sebe, a potom mu je podigao rukav koulje i ogolio mu ruku od zapea do ramena. goljaviji si nego to se ini ispod svih tih slojeva, rekao je tiho, okreui mu ruku kako bije bolje promotrio. Glasnim je coktajima popratio sve to je vidio. Ipak, prilino si odvaan, u to nema sumnje. Nosi oznaku Teeg Puta. George je s uasom pogledao u svoju ruku. Jedna od ila, ona mramorna, naglo se produila iznad njegova lakta i uspela mu se bicepsom, tako da je sada bila opasno blizu pazuha. Ostale dvije ile jo uvijek su mu se plele ispod lakta. To se dogodilo sada, ta dugaka, upravo sada? pitao je asnik. George je potvrdno kimnuo, ugrizavi se za usnu i bojei se da e mu glas zadrhtati ako progovori. asnikje kucnuo prstom o udubljenu ilu. Georgeuje pozlilo od zvuka bronce koja je kuckala o mramor. Imao je osjeaj da mu je posegnuo u nutrinu i zakucao po kostima. asnik mu je potom ponovno navukao rukav, pokrivi ile. Kada je ponovno progovorio, bilo je to uurbano, ali bez nervoze. Dobro. Obuci se, navuci jaknu, to bre. U pravu si, to vie nije u pitanju, sada definitivno mora stajati. George se uvukao u svoje dvije jakne i petljao po dugmadi, sretan to vie nije mogao vidjeti vlastitu ruku izoblienu vijugavim ilama od kamena i metala.

to...? poeo je. to to? odvratio je asnik, prelazei pogledom ulicu ispred njih. Zbog ega ste promijenili miljenje? pitao je George preplaeno. asnik ga je pogledao u oi. Potom se sagnuo i podigavi bi pruio ga Georgeu. Jer e se, ne uini li to, ta ila nastaviti kretati tvojom rukom, a onda e ti ui u prsa, a kada ti doe do srca, ao mije to ti to moram rei, bit e mrtav. Nasmijeio se u znak ohrabrenja. Nil desperandun. Nije sve izgubljeno. Ti stani na Topnikovo mjesto, kao to si rekao da hoe, izdri i bit e sve za pet. George je shvatio to je asnik govorio i usta su mu se naglo osuila. Hoete rei da je to jedan od izazova, jedan od dvoboja? Ali, kako samo stajanje ovdje u pono... Natoje osjetio naglo olakanje. Ma to je genijalno! Mislim, to je super. Samo stajati ovdje? To je lako, nije li? Ne ba. Nije to tek puko stajanje, sinko. Potapao je Georgea po ramenu u znak ohrabrenja i njeno ga gurnuo na Topnikovo mjesto na postolju. Georgeu se nije sviao osmijeh na asnikovu licu. Bio je to osmijeh gori i od onog kakvim su mu se smijeili roditelji dok su ga gurali u zubarsku ordinaciju u kojoj ga je oekivalo bolno buenje zuba. Kako to mislite? pitao je. Molim vas, to se tono dogaa kada stoji za nekoga? asnik je pokazao rukom prema munim scenama reljefa na spomeniku. Sve to, bojim se. Krvoprolie, pokolj, vriska, strah, prokleti gubitak dobrih ljudi i konja. Sudjelujemo u tome i proivljavamo to svake noi. To je na identitet i podsjetnik zato smo ovdje. To je bila stvoriteljeva ideja. Nakaljao se kao da bi mogao jo tota dodati na temu stvoritelja i njegove ideje, ali ga je u tome sprjeavala pristojnost. George se hvatao za slamke. Ali, ne moe biti tako loe mislim, vi znate da ete preivjeti. Zar ne? Mislim, inite to svake noi tako da... Nije to ba tako, mladiu. asnik je zatresao glavom. Nije to uope tako. Ne proivljavamo mi to kao kipovi. Mi to proivljavamo kao mukarci koje zrcalimo. I dok to proivljavamo, stvarno je. Ne znamo

da se ponavlja svaku no. Nitko meu nama to ne zna. ak ni taj sirotan... Pokazao je prema mrtvom vojniku prekrivena lica, u dnu spomenika. Tko je on? pitao je George. Zavisi tko pita, odvratio je asnik pogledavajui na sat. On je tko god ti eli da bude. On je Neznani Vojnik. Zato mu je lice pokriveno, zato da oaloeni mogu doi i zamisliti svog voljenog pokojnika. Dobra ideja, ako mene pita. Jagger, na stvoritelj, znao je poneto o gubitku. Osim toga, i sam je bio vojnik. A sada e i ti postati vojnik, ako stvarno namjerava zamijeniti Topnika? Nain na koji je to izgovorio nudio je Georgeu izlaz. Da, namjeravam. Namjeravao je to uiniti zbog nekoliko razloga, ali se na kraju se sve svodilo na jedan jednostavan: ne bi mogao ivjeti sa samim sobom da to ne uini. asnik je kimnuo. Bravo. Budi jak. Stisni zube i tako to... Jo je jednom energino potapao Georgea po ramenu. Uini to za sebe. Uini to za Topnika. Uini to za koga eli, ali uini to. Ne silazi s prokletog postolja. Poeljet e sii. A u sluaju da jo uvijek u neto vjeruje, pomoli se. Da se pomolim? odvratio je George nesigurno, vrsto stiui bi. Zato? asnik je pogledao na sat i krenuo prema vlastitu postolju, podigavi usput svoj kaput s tla. Prebacio ga je preko ruke i pogledao u Georgea prije nego to je zamakao za ugao spomenika. Zato jer e sljedeih sat vremena biti duboko u paklu, sinko. 38 SRETAN ZAVRETAK Nema sretnih zavretaka, rekao je Hoda. Ali mislim da to ve i sama zna. Edie je vidjela kako je poloio neto umotano u al na stol u sredini sobe i poeo joj se zlokobno smijeiti. Svi su joj miii bili napeti, spremni za borbu ili za bijeg, ali je injenica da su vrata bila zakljuana i da su pred njima sjedili psi ozbiljno ograniavale bilo kakvu mogunost bijega. Stvarno? odvratila je, potiskujui drhtaj u glasu. Stvarno, to je jedna od najvanijih ivotnih injenica, rekao je Hoda. I molim te, ne ini nita naglo ili nepromiljeno.

Zabio je bode u stol i pribliio joj se. Edie je zurila u draguljima optoenu drku i dugaku otricu koja je reflektirala svjetlost svijee. Sjeala se da je nosio taj bode kad je osijevnula scenu na zaleenoj Temzi, kada ga je vidjela kako tri za djevojicom koju je na kraju utopio u rupi u ledu. Djevojicom s njezinim licem. To svakako nije bio sretan zavretak. To je dobro, ispljunula je. To znai da ni za tebe nema sretnog zavretka. Osjetila je njegov dah kada se nagnuo prema njoj smijui se i veui joj desnu ruku za naslon stolice. Ah, svako pravilo ima iznimku, a u mom sluaju to znai da moje prokletstvo da zauvijek hodam istodobno znai da mi nema predvidiva kraja. I zato, ao mi je, ali ne mogu ti ispuniti elju. Uhvatio ju je za lijevo zapee i izvukao joj ruku iz depa. Ispustila je kamen srca na vrijeme, a on joj je spretno zavezao i drugu ruku za naslon, brzinom koja je pokazivala da je to uinio ve bezbroj puta. Samo su joj noge ostale slobodne. U ovakvom trenutku, promrmljao je, neke od vas zakljue da bi udaranje nogama bila prikladna posljednja junaka gesta. Posegnuo je rukom iza lea i bez gledanja izvukao bode iz stola. Otrica je kratko bljesnula prije nego to ju je zabio u naslon Edieine stolice. Ali, nikada nije naroito junaka, a ja uvijek mogu pustiti pse natrag u prostoriju. Oni nemaju ni priblino toliko razumijevanja koliko ga ja imam. Edie je zaboravila na noge. Sve to je Hoda izgovarao bilo je, na neki nain, prijetnja. ak je i njegovo naslaivanje bilo prijetnja. ak i osmijeh. Sve je to bilo osmiljeno da je uplai. I odjednom je pomislila da zna i zato. Zato da je zbuni i da je sprijei u razmiljanju. Strah ini upravo to: zaledi te kao jelena pred automobilskim svjetlima; u stanju te je zaslijepiti i onesposobiti ti prvu liniju obranerazmiljanje. Umjesto da mu odvrati, Edie je zautjela i poela razmiljati. Polako je razgledavala sobu osvijetljenu plamenom svijee, police, kamenje na njima, stol, olovom ojaane prozore koji se nisu mogli otvoriti, hrpe papira po podu uokolo stolainei to, silom je duboko potisnula strah na isto mjesto na koje je ranije potisnula osjeaj da gubi razum, kada se onomad bila okrenula i vidjela da je George

jednostavno nestao. Uvijek je mogla poslije raspakirati i strah i ludilo. Sada je svu svoju energiju morala usredotoiti na to da uope doivi to poslije. Samo je jedna stvar bila vana i odluila je kako e se na nju usredotoiti: morala je uiniti sve to je bilo u njezinoj moi da izae iva iz te pranjave sobe. Hoda je petljao po zaveljaju koji je donio iz Britanskog nacionalnog muzeja. Hoe da dodirnem neko od ovog kamenja, rekla je Edie, isturivi bradu prema policama. Bistra si ti cura, nema to, odvratio je sarkastino, okreui njezinu stolicu na kotaiima prema stolu. Ja sam sijevka, odvratila je. To je ono to mi radimo, nije li? Zaista, jest, rekao je nasmijeivi se. Preao je na suprotnu stranu stola i raistio djeli njegove povrine od papira, kako bi mogao razmotati svoj zaveljaj. Edie je gledala kako paljivo slae njegov sadraj na stol. Kada je izvadio debele votane krugove koji su toliko nalikovali kolutovima sira na jedan je uznemirujui trenutak pomislila kako je Hoda raspakiravao piknik, ali je onda ugledala tajanstvene magijske simbole urezane u njih i shvatila da je bila rije o neemu posve suprotnom. Oprostit e mi moje dobro raspoloenje, rekao je, ne diui pogled. Ali ovo su stari prijatelji i jako sam dugo ekao ponovni susret s njima. Upravo zahvaljujui tebi i djeaku, imamo razloga ponovno se sretno druiti. Paljivo je postavio tanki zlatni disk na vrh manjeg od dvaju votanih kolutova, trudei se poravnati njegove simbole s oznakama urezanim u povrinu zlatnoga diska. Potom je u sredinu postavio malu kristalnu kuglu. Edie je pomislila kako e se kugla otkotrljati, ali je zaula tiho usisavanje kada ju je Hoda pustio, kao da je u sebi imala nekakav magnet, i ne samo da je ostala stajati u samome sreditu kruga, nego se poela sporo vrtjeti. Hoda je s olakanjem odahnuo i okrenuo se Crnom Ogledalu, uglavljenom izmeu dvaju veih votanih kolutova. Iz depova je izvukao rukavice i navukao ih na ruke. Potom je podigao gornji kolut i stavio ga na rub stola, blizu Edie. Uzeo je ogledalo s povrine drugog koluta i, drei ga paljivo za drku, postavio na vrh onog kojeg je odloio tek nekoliko centimetara od Edieine gole ruke.

Edie je osjetila kako joj crna povrina privlai ruku tolikom snagom da se poela kretati prema kamenu bez svjesne namjere. Morala ju je povlaiti uz krgut zuba. Hoda je, vidjevi to, kimnuo. Jako je. Dodirni ga. Zatresla je glavom, uasnuta snagom kojom joj je sjajno crno ogledalo privlailo ruku. Hoda joj je priao iza lea i gurnuo je blie stolu. Crnilo joj je sada jo jae privlailo ruku preko grube drvene povrine. Zarila je nokte u stol, ali nije bilo pomoi. Nije imala pojma to se skrivalo u kamenu, ali je njegova privlana sila bila snanija od ikoje koju je do tada osijevnula. Nije eljela niti zamiljati kakav e uas i kakvu bol iskusiti nakon to joj ruka prijee neumoljivi put do sjajne crne povrine, ali je znala da e biti gore od bilo ega to je dotad iskusila. Posljednjim je snagama odgurnula cijelo tijelo unatrag, a noge su joj poletjele uvis odigavi pranjavu hrpu papira s poda. No, nije pomoglo. Crno Ogledalo kao da ju je odjednom poelo privlaiti jo snanije i ruka joj je poletjela natrag preko stola, sletjevi otvorenog dlana posred ogledala, rairena poput blijede zvijezde u crnoj lokvi tinte. Tijelom joj je prostrujao trzaj izazvan dodirom i proirio se prostorijom u beumnoj detonaciji koja je podigla debeli sloj praine u zrak. Svijea se ugasila i na trenutak je sve bilo crno poput ogledala. Potom se zaulo grebanje ibice. Hoda je ponovno zapalio svijeu, a onda se nakaljao i Edie je uinila isto. Primijetila je neto nevjerojatno. Nije uope osijevala. Prolost se nije zabijala u nju otrim krhotinama zabiljeene boli. Obino se osijevanje bolno zabijalo u nju, ne ostavljajui joj mjesta za razmiljanje dok nije bilo gotovo. Ovo je bilo drukije i nije boljelo. Jo je uvijek mogla primjeivati stvari kao, na primjer, injenicu da nije osjeala bol. Trenutak iznenaenja i olakanja trajao je otprilike koliko i plamen ibice u Hodaevoj ruci. A onda je shvatila da je to to joj se dogaalo bilo mnogo gore od osijevanja. Nije osjeala prolost u kamenu. Nije osjeala nita.

Apsolutno nita. Kamen u sebi nije sadravao prolost. emu god je sluio, emu god je svjedoio, ulo je u nj i potom prelo u prazninu iza njega, prazninu koju je Edie dodirivala. A dodirivanje te praznine bilo je uistinu stravino. Edie je osjeala kako dodiruje potpunu suprotnost svijeta u kojem ivimo jer je sve na tom svijetu neto, dok je sve ono na emu joj je trenutano leala ruka, sve to je privlailo njezine rairene prste, bilo nita. Bio je to toliko stran osjeaj da bi, da je mogla birati izmeu njega i susreta s najgorom, najstranijom osobom koja je ikada ivjela, bez razmiljanja izabrala ljudsko udovite umjesto onoga to je dodirivala kroz Ogledalo. Praznina je sve svodila na jednostavnu razinu ljudsku ili neljudsku. Ono to je dodirivala bilo je moda toliko neopisivo i svemirski loe da to nije mogla, niti eljela zamisliti. Osjea to, rekao je Hoda. To je zlo, proaptala je Edie. To je samo drukije, nasmijeio se on. Svijet je prepun ljudi koji ono to uslijed gluposti ne razumiju nazivaju zlim ili bezbonim. To je neto tree, put ka moi kojim samo najpametniji i najhrabriji mogu kroiti. Ta e me mo osloboditi i omoguiti mi da vladam... Edie je glasno uzdahnula u trenutku kada joj se neto drugo pomolilo u svijesti. Osjea li ih? pitao je Hoda. S uasom je shvatila da ih osjea. Stvar je u tome da odsue ili praznina ne bi smjele, po svojoj prirodi, nita sadravati. Edie je polako postajala svjesna da su se svuda uz rubove te crne rupe koju je dodirivala kretale sjene u tami, premjetajui se i zurei u nju preko ruba nitavila. Pokuavala je vidjeti o emu je rije ali bi, svaki put kada je pokuala, njezin um i pogled skliznuli s njih, a oni joj nestajali iz vida. Vidi li Prisua? upitao je radoznalo. Ne, proaptala je Edie. Ali tamo su... Upravo tako, odvratio je razdragano. Ne brini. Ne jo. Ne mogu doi ovamo ako se ne otvore vrata, a za to nam treba drugo Ogledalo. Trebamo dobiti odraz iz kojega bi mogli izai. Jednom sam imao oba ogledala, ali mi je jedna budaletina ukrala jedno, prije nego to sam uspio shvatiti kako ih sigurno koristiti ili razumjeti kako zadrati

Prisua unutar sigurnih granica s ove strane, nakon to izau iz praznine. Taj je idiot mislio da pripremam Smak Svijeta ili takvu nekakvu budalatinu. Namrtio se, prisjeajui se i izvukao bode iz naslona stolice, na trenutak ga promotrivi prije no to ga je gurnuo natrag u korice koje su mu visjele s pojasa. Uhvatio sam ga i iupao mu utrobu na polju izvan gradskih zidina, ali nikada nisam pronaao drugo Ogledalo, a od tada sam prevrnuo svaki kamen ovog velegrada. Odjednom se nasmijeio. Na mnogo je naina njegov osmijeh bio straniji od njegovog mrtenja. Sada imam i sijevku i eljeznu Ruku pa u tako preskoiti prepreku koja mi ve tri stoljea stoji na putu, i otvoriti vrata Ogledala jednim odvanim rezom... Rekavi to, takvom brzinom je izvukao disk ispod kristalne kugle da se kugla ostala bijesno vrtjeti iznad votane povrine zatitnog koluta. Istim je brzim pokretom potom gurnuo disk pod Edieinu ruku, razdvojivi je tako od Crnog Ogledala. Kada je prerezao vezu izmeu nje i praznine, Edie je osjetila uasnu, tupu bol, kao da joj je netko bez milosti odrezao cijelu ruku, ali je sada bila osloboena pa ju je, uz jecaj, odigla od zlatnog diska Sagnula se od boli, dok joj se ruka trzala na naslonu poput umirue ribe. Vidi, rekao je Hoda. Nije bilo tako strano, zar ne? Ali bilo je toliko strano da ju je dodirivanje te odvratne praznine okiralo do sri. Upravo je bila dotakla neto nepoznato, neto za to ljudski rod nije smio znati, a kamoli to dodirnuti. Dodirujui Ogledalo nije osjeala bol, ali da joj je ruka bila slobodna uzela bi njegov bode i probola ga njime samo zato jer ju je natjerao da ga dotakne. Bilo je strano, prodahtala je. Nije bilo kao osijevanje. Nije bilo nalik normalnome dodirivanju kamena. Naravno, dijelom je to zbog toga to Ogledalo zapravo nije kamen. Znanstvenici, ti novovjeki arobnjaci, kau da to uope nije kamen. To je opsidijan, izgleda kao kamen, ali je zapravo neka vrsta stakla, vulkanskog stakla. To je staklo. Kao... Kao tvoje prokleto morsko staklo, da. Ne brini, kiselo se osmjehnuo. Zadri ga zasad. Trebat e svu svoju snagu.

Mahnuo je rukom u pravcu brojnih zamotuljaka na policama. Dodirnut e za mene sve to crno kamenje. Kao to vidi prilino sam ih dugo skupljao, u nadi da u jednoga dana imati sree i pronai Majstora Stvoritelja i sijevku koja e mu rei koji od ovih komada kamena nosi u sebi potencijal Crnog Ogledala. Sve joj je odjednom postalo jasno. Ti misli da ti George moe napraviti novo Ogledalo? Znam da moe. Ali on nije klesar niti ita takvo. On je samo djeak. Nije to nauena vjetina. On e osjetiti oblik onoga to treba napraviti unutar komada opsidijana koji ti izabere, i znat e kako ga osloboditi iz kamena. Nije to vjetina. To mu je u krvi. Ona je zatresla glavom. Ne. On to nee uiniti za tebe, ak i ako posjeduje tu vjetinu o kojoj ti pria. Jednostavno to nee uiniti za tebe. Ali hoe za tebe, odvratio je on ravnoduno. Uiniti e to da te spasi. Odjednom obuzeta uasom, Edie je znala da je bio u pravu. Jednim grubim pokretom oslobodio joj je desnu ruku i upro prstom u police. Ja u razmotati zaveljaje s kamenjem. Ti e ih dodirnuti. Rei e mi koji je najsliniji Ogledalu od opsidijana. Osijevnut e za mene... Pogledao je u nju. Ona je pokuavala odagnati svoj strah i gledati ravnoduno u njega. O. K., rekla je. To e joj kupiti jo malo vremena. Iako joj je jedna ruka jo uvijek bila vrsto zavezana za teku stolicu, druga joj je bila slobodna. Oslobodio sam ti ruku tako da moe dosegnuti sve tri razine police. Uini li ita osim onoga to ti naredim, Slijepa ena pustit e pse na tebe. Jel ti jasno? Edie je ispod vrata zaula gladno njukanje dvaju mastifa i kimnula hinei beznae. On je zapoeo odmotavati jedan po jedan zamotuljak na udaljenijoj strani police, otkrivajui crno kamenje razliitih oblika i veliina. Neki od ovih su opsidijan, neki kremen. Izgledali su mi jednako kada sam ih poeo prikupljati. Ne zamaraj se s kremenjem. Dodiruj samo crno staklo, rekao je udaljavajui se. Zauvi rije kremen odjednom je znala to treba uiniti. Pogledala je u ruku zavezanu za iroki naslon stolice. Remen kojim je bila

zavezana bio je svega centimetar irok, ali nije bilo anse da e puknuti pukim potezanjem. Morat e se strpjeti do trenutka za akciju. Sve e ovisiti o tome hoe li se on nai na pravome mjestu. Hajde, poni, rekao je. Duboko je udahnula i dodirnula prvi kamen. Veliinom i oblikom odgovarao je grubo isklesanom telefonskom imeniku. Lagano se trznula kada je sjeanje poelo tei u nju. Uplakana crvenokosa ena u zelenome kaputu sjedila je na istoj stolici na kojoj je Edie trenutano sjedila. Rukom je obuhvatila sjajni kamen srca koji joj je bio privren na rever, poput broa. Frizura joj je nalikovala frizuri astronautove ene na vijestima iz 60tih godina. Niz obraze joj je curila rastopljena makara. Zavapila je kada joj je priao Hoda i iupao joj kamen srca iz ruke. Edie se zgrila osjetivi provalu tjeskobe koja je preplavila enu kada je ostala bez svog kamena. Zaula je Hodaev glas: Pokuaj jo jednom i vratit u ti tvoju dranguliju... Vizija prolosti je zavrila, a za stolicu je sada bila privezana ona. Pokuavala je razumjeti to je upravo bila vidjela. Dovodio si ovamo i druge sijevke da osijevaju to kamenje. Kimnuoje. Zanemari sjeanja na njih. Njihova je bol... nevana smetnja. Pronai mi kamen koji u sebi sadrava mogunost prolaza. Sve ih iskuaj. Kucnuo je prstom po drci bodea. Pokua li mi pomrsiti raune biranjem pogrenog kamena, rasporit u tog tvog djeaka pred tobom tako da moe gledati kako mu ivot curi kroz pukotine podnih dasaka. Ali, zato ti ja trebam ako su ti ve druge osijevale to kamenje? pokuavala je odgoditi neizbjeno. Zato jer se priroda praznine unutar Ogledala mijenja u vremenu. Kao da se ono to se nalazi iza prolaza u Ogledalu kree. Kao da slobodno leti otkad je razdvojeno od drugog Ogledala. Dok su bili par, drali su jedno drugo na mjestu. Neobraeni kamen koji je prije deset godina moda bio par Ogledalu, sada to vie nije. Zato je neophodno imati Majstora Stvoritelja i sijevku u isto vrijeme na istome mjestu. Edie je nato kimnula, okrenula se i dotakla sljedei kamen. Pa onda

jo jedan. I tako je zapoeo najdui dan u njezinu ivotu. Veina tog kamenja sadravala je najmanje jedno strahom natopljeno sjeanje sijevke iz prolosti, a katkad i vie od jednog. Prestala je biljeiti bol i lica u sve snanijim provalama oaja, vukui za sobom svoju stolicu na kotaiima, dodirujui kamen za kamenom. Bol je nije otupila. Samo se nastavljala, razliitih lica koja su se pretapala jedno u drugo. Poela je osjeati da gubi dah, kao da se utapa u beskonanom moru suza. Naposljetku se osjeala toliko oamuenom da je jednostavno pretpostavljala kako to nikada nee prestati. Odravala ju je samo blizina kamena srca u depu jer je u mislima u nj sakrila svoju posljednju nadu, svoj oajniki plan bijega, plan koji moe postati stvarnost tek ako svi budu u pravome trenutku na pravome mjestu. A toj navali oaja drugih ena i djevojica, inilo se, nije bilo kraja, tako da je Edie zaplakala od olakanja kada je dola do praznog kamena. Hoda nije trebao ni pitati je li to bio pravi kamen. Jednostavno je podigao pogled s mjesta na kojemu je pognut promatrao razbacane papire u svijetlu svijee, i nasmijeio se. Dobro. Edie se naslonila na policu za knjige, a on je posegnuo rukom iza nje i odnio kamen prema stolu. im se udaljio, zgrabila je komad opsidijana koji je leao na mjestu tik do onog na kojemu je maloprije bio prazan kamen. Provjerila je je li se Hoda jo uvijek udaljavao. Kada je priao stolu i poeo paljivo odlagati prazan kamen pokraj tamnog Ogledala, brzo je duboko udahnula i zatvorila oi. Podigla je teki komad opsidijana i udarila njime o kamen na polici ispod njega. 249 Zaula je otar prasak i osjetila kako su joj krhotine kame na proletjele uz lice. Uho ju je zapeklo, ali je ignorirala bol i otvorila oi. I zbilja, po cijeloj su polici leali tanki komadii opsidijana. to to radi? povikao je Hoda, zbog ega su psi s druge strane vrata poeli bijesno lajati. Edie nije zastala niti na milisekundu kako bi pogledala hoe li on stii do nje prije nego to uini to je morala. I bez gledanja e znati hoe li je epati prije nego to uspije u svome naumu. Slobodnom je rukom posegnula meu komadie kamena i zgrabila dugaku krhotinu, otru poput ileta. Uhvatila ju je s

pogrene strane, ali ju je uspjela okrenuti u ruci i usmjeriti otricu prema svom svezanom zapeu. Otrica od opsidijana, otrija od najotrijeg skalpela, ijaje debljina bila jedna jedina molekula, kao da je zazvidala prolazei zrakom, a onda je udarila u nategnuti remen, prerezavi ga s takvom lakoom kao da uope nije bio tamo. Ne zastajkujui, Edie je poskoila i okrenuvi se odgurnula teku drvenu stolicu na kotaima prema Hodau, koji je bio krenuo prema njoj. On je snano udario u vrstu stolicu, sruivi je. Edie se izmaknula u stranu dok su i Hoda i stolica padali na pod. Svijea na stolu sruila se uslijed udarca, ali se nije ugasila. Otkotrljala se meu rasute papire koje je Edie osijevanjem ispremijeala. On je uspio ispruiti ruku i zgrabiti rub njezine jakne. Njegovo obino nacereno lice sada je bilo grimizno od bijesa i boli. Platit e mi za ovo, ti mala goropadnice! povikaoje glasom kojije zazvuao kao prasak groma, povlaei je zajaknu. I ti e, smireno je odvratila. I ne zovi me mala. Svom snagom hladnoga bijesa u sebi, zamahnula je opsidijanskom otricom preko njegova lica. Nije gubila vrijeme na gledanje zato je tako glasno vrisnuo isputajui njezinu jaknu i hvatajui se rukama za lice, ve se jednostavno prebacila preko njegova pognutog tijela, potrala preko sobe, dograbila jedan veliki kamen s najblie police, toliko teak da ga je jedva podigla, i posljednjim ga snagama bacila kroz olovom uokvirene komadie prozorskoga stakla. U naletu vjetra u sobu je nahrupio snijeg, a ona je bez oklijevanja skoila u no. Jedina misao za koju je imala vremena dok je letjela zrakom bila je kako e vjerojatno slomiti vrat, ali i kako je sve bilo bolje od onoga to se nalazilo u toj sobi, od praznine kojajuje dozivala s druge strane Ogledala. 39 PONONA ZVONJAVA George je vrsto stiskao bi u ruci, naslonivi se na uredno posloeni portlandski kamen spomenika. Mogao bi asniku postaviti tisuu pitanja, ali prije nego to je odluio koje od njih izviknuti prvo, zauo je poznatu duboku zvonjavu kako odjekuje kroz noni zrak. Bio je to Big Ben koji je, sa svog mjesta sto metara iznad grada,

oznaavao smjenu dana. Iako je ve uo zvonjavu tog starog zvona na radiju, na kojem je oznaavala sate prije poetka vijesti, sada kada ju je uo kako zvoni kroz no, uinilo mu se da je uje po prvi put. Uvodna su zvona zazvonilajednom, dvaput, triput, etiri, a ondaje nakon nekoliko trenutaka napete tiine zauo i dostojanstvene usamljene otkucaje velikoga zvona koji su odbrojavali sate. Sluajui ih, sjetio se neega to je njegov tata obiavao govoriti kada bi se vratili kui nakon kakve avanture ili izlaska. Izgledao bi potiteno pa bi raskutrao rukom Georgeovu kosu i, bez obzira koliko je sati zapravo bilo, rekao, E pa, stvarno smo to uinili, uli smo pononu zvonjavu. A ondaje sjeanje nestalo i ustupilo mjesto neemu sve prisutnijem i upornijem. Sa svakim novim udarcem zvona osjetio je kako se mijenja. I to ne samo on, ve i njegova okolina. Dokje zamraeni grad nestajao u blijedom zimskom svijetlu, George je primijetio da mu tijelo postaje sve ukoenije i glomaznije. Na trenutak je pomislio da se pretvara u kip. Stopala su mu postala masivnija i nespretnija, a uinilo mu se i da mu je odjea oteala. I ne samo oteala, ve postala neudobnija. Grebla ga je i bockala, ali je zaboravio na odjeu i njezinu teinu u trenutku kada je primijetio to se dogaa s raskonom bijelom etverokatnicom nasuprot. Sa svakim je udarcem zvona blijedila, a na njezinu se mjestu pojavljivalo vedro nebo ispresijecano crnosrebrnim granama breza. Grane su bile gole, a George je osjetio i ibanje hladnoga vjetra. Kada je instinktivno krenuo zakopati plastinu dugmad svoje kratke jakne, naiao je prstima na tvrdu ceradu, metalnu dugmad i konato remenje, i spustio pogled dovoljno brzo da vidi kako tamni bronani pravokutnik postolja nestaje, a njegove izme tonu u blato ispresijecano tragovima kotaa i izbueno kopitima. Samo to to nisu bile njegove izme. Bile su to Topnikove izme, s Topnikovim titnikom na jednoj i vrstim prepletom ovijaa na drugoj nozi, samo to nisu zapravo bile ni Topnikove jer su njegove bile bronane. Ovo su bile prave, konate izme, platneni ovijai, vunene vojnike hlae, platnene i konate torbe i futrole koje su visjele s njega, jednako stvarne kao i debela teka cerada koju je nosio umjesto plata. Pogledao je u svoje ruke i vidio da su od krvi i mesa, kao i to da to nisu bile njegove ruke: bile su to ruke mukarca, moda onakve kakve e njegove biti jednoga dana, ali ne jo snane i iroke,

ogrubjele od rada i prekrivene uljevima. Dotaknuo je vlastito lice i ak je i bez ogledala znao da to nije bilo njegovo lice: brada mu je bila prekrivena neobinim grubim ekinjama, nos mu je bio dui, a sve povrine na licu bile su mu nekako ire, plosnatije i pogrene, a koa koja ih je prekrivala deblja i gumenastija na dodir. Zapravo, cijelo tijelo mu je bilo nekako tee i grublje. Bilo je to kao da mu se centar za ravnoteu pomakao nie, i kao da se sila tea koja ga je privlaila udvostruila. Nije se vie osjeao laganim na nogama, a nije bila rije o teini od umora ta je teina dolazila od preslagivanja njegovih miia i zadebljanja kostiju. Osjeao se veim i jaim, ali je takoer osjetio, proet tugom i uenjem istodobno, da je tijekom tog rasta neto nepovratno izgubio. Neto to uope nije primjeivao dok nije nestalo, djeaku lakou i gipkost tijela. Osjeao je, primjerice, da to vie nije bilo tijelo koje bi moglo bez mnogo razmiljanja i punom brzinom trati od stanice St. Pancras sve do Hyde Parka. Njegovo je tijelo ostarjelo petnaest godina u nekoliko sekunda. Odjednom je postao zdepastiji i tromiji. Nije se udebljao ve je postao snaniji, kao kada se savitljiva mladica pretvori u vrsto deblo koje se vie ne moe savijati, ali moe ponijeti vei teret. Osjeao je godine i neizbjenu teinu koju donosi odrastanje. Osjeao je i uporni svrab i shvatio kako se ee bez razmiljanja. Pogledao je u vedro zimsko nebo kroz grane breza i udio se svjetlini. Zauo je i zaueni duboki glas: Mislio sam da e biti pono. Shvatio je da je izaao iz njegovih usta. I im ga je uo, istodobno je uo i druge zvuke tog novog svijeta. Udaljeno praskanje i pucketanje, tiho brektanje motora u pozadini, a potom, blie, zveckanje konjske orme i buku kotaa i ljudi, klizanja metala o metal, neije glasno kaljanje, a na kraju je, tik do sebe, zauo asnikov glas: Mislio si da e to biti pono, Topnie? George je spustio pogled s njenog prepleta brezovih grana na blijedom nebu i promotrivi svijet u koji je upao shvatio da se, kao to ga je asnik upozorio, naao duboko u paklu Tijelo jednoga konja visjelo je, okrenuto naglavce, s oblinjeg stabla, zaleeno i nepomino na otrom okrnjenom deblu na koje je bilo odbaeno, nogu uprtih u visinu u grotesknoj imitaciji grana koje je zamijenilo. Okolna su stabla izgledala kao da ih je posjekao kakav

muiavi div, jer su njihova raskoljena mrtva debla izbijala iz blatnjave zemlje pod svim kutovima. Zemlja pod njima bila je razrovana bezumnim brazdama i nasuminim rupama od granata, a posvuda je leala bodljikava ica i zgnjeeni ostaci prolih bitaka. asnik je stajao pred njim, kaputa jo uvijek prebaenog preko ruku, a i on je sada bio od krvi i mesa, a ne vie od bronce. Nita, gospodine. Oprostite, gospodine, sanjarim. Izgovorio je to automatski. Sigurno mu ne bi palo na pamet zvati tog ovjeka gospodine na svjesnoj razini. Pa, trgni se i odvedi te rage u kakavtakav zaklon, prije nego to nam onaj izvidniki avion dovede vabu da nas razbudi. asnik je pogledao u nebo i George je ugledao siuni avion dvokrilac koji se polagano kretao na svijetlu poput izreska od papira. Shvatio je da je to bio izvor onog udaljenog brektanja. Da, gospodine, uo je vlastiti odgovor i vidio svoju ruku kako se podigla do ruba ljema u brzom pozdravu. I opet, nije to svjesno uinio, ali je svjesni dio njega bio tek promatra bez ikakve kontrole nad tijelom u kojemu se nalazio. Nije se osjeao odvojenim od tijela, nego jednostavno kao da nije bio potpuno sjedinjen s onime to je inio. S jednakim je osjeajem posegnuo preko ramena i potapao konja za kojeg, svjesni dio njega, nije ni znao. Hajde, onda, uo je samoga sebe. Idemo pronai bolju rupu. Okrenuo se i uzeo dvije uzde u ruke. Pokraj njega stajala su dva konja kestenjaste dlake, a iza njih je George ugledao par poljskih topova koje su dvije grupe topnika uurbano pripremale za akciju. Gurali su ih prema vrhu niske uzvisine. Neki su od njih bili odjeveni u zimske kapute i alove, a drugi u upave prsluke od ovje koe, ali svi su na glavama imali ljemove, a na licima izraze estoke odlunosti, radei najbre to su mogli. George je uo uzbueno lupanje vlastita srca. eludac mu se stisnuo od osjeaja da se spremalo neto jako loe. Iz zabrinutih okolnih lica znao je i da su se svi drugi tako osjeali. Bilo je to kao da je netko neprekidno svirao jednu jedinu visoku notu na violinskoj ici, toliko visoku da je bila gotovo neujna, ali ipak dovoljno prisutna da postane bolna uslijed svoje upornosti, kao pozadina svemu. Usta su mu bila suha i pomislio je kako bi ubio za alicu aja. to je bilo udno, budui da George normalni George nije ba volio aj. Dva topnika promatraa primala su asnikove naredbe. Jedan je na

leima nosio rovovski periskop. Kimnuli su i poeli se penjati preko ruba uzvisine, pognuti. Izmeu sebe su nosili navitak telefonske ice na kalemu, razmotavajui ga u trku. Onda se jedan od njih spotaknuo i pao, ostavi nepomino leati. Drugi je nastavio trati dok nije nestao iza druge uzvisine. asnik je opsovao, usmjerivi dvogled prema palom vojniku. George je osjetio kako konji povlae uzde i shvatio da se trei udaljava od topova i vodi konje prema udolini u kojoj su bila vidljiva dva zida unitena imanja. Uveo je konje pod niski luk i nije se iznenadio pronaavi ondje jo dva konja kako ekaju, sputanih prednjih nogu, glava prekrivenih zobnicama iji su sadraj zadovoljno vakali. Usprkos nedostatku krova, zidovi ruevine bili su dobra zatita. George je uo kako visoko nad njima udaljeno brektanje motora postaje sve glasnije. Uza zid je uao jo jedan vojnik koji je pokuavao zapaliti vatru pod velikim pocrnjelim ajnikom. Na tlu pokraj njega leao je ljem, a na sebi je imao jedan od onih upavih ovjih kouha. aj samo to nije. Reci im da se strpe, rekao je vojnik. George je otkrio da je sputao konje kao da je to inio cijeloga ivota, ali je promatra unutar njegova tijela motrio ramena i kosu vojnika pognutog pred slabanom vatrom. Iz kuta usana visjela mu je cigareta, a George je zauo coktaj dok je puio bez koritenja ruku i uao nad slabanim plamenom, gledajui u neto to je drao pred sobom. Moda zato jer je svim silama pokuavao ne razmiljati o tome zato onaj vojnik koji je drao jedan kraj navoja telefonske ice nije ustao nakon spoticanja i pada, George se usredotoio na prouavanje vojnikova zatiljka. Kosa mu je bila tamna, poput Georgeove, straga i sa strana kratko poiana. Kada je provukao ruku kroz nju, George je osjetio kako mu se eludac stee zbog familijarnosti tog pokreta. Naglo je i snano poelio da se taj trenutak zaledi u vremenu. Nije htio da vrijeme nastavi protjecati, jer to god se trebalo sljedee dogoditi nije moglo biti ono to je nagovijestio osjeaj u njegovu elucu, zato jer to nije bilo mogue. A onda je vojnik pred njim izvadio cigaretu iz usta, bacio je u vatru i ustao, protegnuo se i okrenuo. Georgeovo srce na trenutak je prestalo kucati. Svaije bi srce prestalo kucati ugledavi kako se dogaa neto

nemogue. Svatko bi zaboravio disati. Svakome bi se grlo toliko stislo da bi mu ostalo tek dovoljno prostora za procijediti jednu kratku rije. Rije kratku poput: Tata? Oi koje je tako dobro poznavao i za koje je znao da ih vie nikada nee vidjeti, nasmijeile su mu se, a jedna se obrva izdigla u izrazu kojeg ne samo da se sjeao, ve ga je i uvjebavao pred ogledalom u kupaonici tjednima nakon pogreba, kako ga nikada ne bi zaboravio. Vrata njegova srca irom su se otvorila, ponovno se osjetio lakim te je potrao prema njemu. Koga ti zove tatom, stari? nasmijao se vojnik. Mislim da sam mlai od tebe... George je stao kao ukopan shvativi da, iako su mu se oi dobrohotno smijeile, u njima nije bilo prepoznavanja. A onda mu se tlo izmaklo pod nogama kada je eksplodirala prva bomba. TOPNIKOV POSLJEDNJI SMIJEH Topnik je stajao do brade uronjen u vodu to je utjecala u rupu koju je iskopao u ljunanoj plai. Sada kada je uklonio kostur djevojice s mjesta na kojemu je zaustavljao istjecanje vode na dnu spremnika, definitivno je osjeao slabano strujanje oko nogu. Duboko je udahnuo i zaronio. I zbilja, voda je pretjecala kroz niski luni prolaz koji mu je dosezao do koljena. Uhvatio je rukama zahralu reetku koja ga je zatvarala. Pomakla se. Ustao je i poeo je udarati izmom. Neumorno je udarao u to prastaro eljezo, zamiljajui kako udara nacerenu Hodaevu njuku. To mu je pomagalo da donekle potisne umor koji ga je opsjedao, kako bi otvorio dovoljno irok prolaz kroz koji e se moi provui. Uronio je rukom u vodu i zakljuio da je uspio. Potom se paljivo popeo do vrha svoje rupe i privukao zaveljaj s kamenjem srdaca. Izvukao je kutiju sa ibicama i zapalio posljednju. Kostur djevojice zabijelio se iz mraka. Ranije je po njemu poslagao djelie njezine haljine najbolje to je mogao, i prekrio joj lice. Pogledao je u njezinu dugaku kosu i pomislio na Edie. Sjetio se koliko je blijeda i nesigurna bila dok je bila razdvojena od svojeg kamena srca, kako se inilo da lagano kopni, i kako je mjesto ivota u

njoj zauzimao golemi, sveproimajui strah. A onda se ibica ugasila, a on je pomislio koliko bi prestravljena bila Edie, ostavljena na mjestu mranom poput ovoga, bez svog kamena srca da je tjei. Zato je zastao na trenutak i posegnuo u zaveljaj s kamenjem srdaca iz kojeg je nasumce izvadiojedan kamen, a onda rukom napipao kostur i otkinuo komadi haljine s njega. Paljivo je njime omotao kamen, tako da ne zasvijetli u sluaju da se pojavi Hoda. Zamotao ga je u nekoliko slojeva jer je bit svog tog kopanja bila da, u sluaju da se Hoda pomou svojih ogledala vrati ovamo, osigura odsutnost svjetlosti upozorenja i time onemogui da se ikada vie izvue van. Topnik se nadao da e, ne bude li mogao vidjeti nikakav odraz u ogledalima, Hoda zauvijek zaglaviti tu dolje. Gurnuo je ruku u unutranjost prsnog koa kostura i stavio vrsto umotan kamen na mjesto na kojemu je, raunao je, neko kucalo njezino malo srce. Mirno spavaj, malena, rekao je. On ti vie nita ne moe. Potom je zgrabio zaveljaj s ostalim kamenjem i skoio natrag u rupu uz pljusak. Iako je znao da se pod vodom mogao kretati ne diui, nije osjeao da to zbilja i moe. Znao je da je tome tako zbog procijepa izmeu onoga to je bio bronani kip i onoga koga je zrcalio ovjeka. Ljudska strana koju je kipar unio u njega proi e kroz svu muku utapljanja, iako on kao kip nee umrijeti. Meutim, kako je bio uvjeren da je pono bila blizu, to je bio tek nevaan tehniki detalj, budui da e uskoro umrijeti i kao kip zbog posve drugih razloga. Odluio je kako e se ipak pokuati izvui odavde, jer je htio to kamenje srdaca koje je Hodau toliko znailo zauvijek izbaviti iz njegovih kandi. Tko se zadnji smije, drukane, rekao je u tami. Tko se zadnji smije, prokletnie... A onda je vrsto obuhvativi jednom rukom ljem, a drugom zaveljaj s kamenjem, duboko udahnuo i zaronio pod vodu odgurnuvi se u usku cijev. Drao je oi otvorenima, ali ih je jednako tako mogao i zatvoriti. Otri komadii reetke koju je udarcima izbio iz trona kamena, strugali su ljunkom unutar cijevi te se odgurnuo dublje u prolaz. Koliina ljunka se smanjila i uskoro je puzao preko vodom uglaanog sloja mulja, povrh neeg to se pomicalo kako se on kretao. Dok je tako puzao prema naprijed osjetio je kako mu se area bol

uzrokovana nedostatkom kisika die iz plua i iri u vrat i jednjak. Izbuljio je oi, a usta su mu se poela boriti sama sa sobom, u sukobu automatskog refleksa disanja i sile kojom je to pokuavao sprijeiti. krgutao je zubima suspreui disanje i slijepo grabio dalje. Znao je, dijelom mozga koji nije bio obuzet uasom uslijed bolnog nedostatka kisika, da je puzao u vlastitu smrt. injenica da je skrivao Hodaevu dragocjenu kolekciju stakalaca davala je toj inae uzaludnoj gesti smisao, i drao se tog smisla kada je njegova snaga volje kapitulirala pred neizbjenim, a on refleksno otvorio usta i udahnuo vodu. Poeo se griti i okretati izmueno tijelo prema nevidljivom nebu nad zemljom, tako da ne umre lica uronjena u blato, ve pogleda uprtog u nebesa. Naposljetku, budui da je to bio posljednji izbor koji e u ivotu napraviti, elio je pogledati prema mjestu na kojemu su moda bili mogui sretniji zavreci od usamljenike smrti koja e njega snai u pono. PUKNUTA VEZICA Detonacija je zatresla zemlju. George se sruio na jedno koljeno, a onda su konji, propinjui se, poeli povlaiti uzde, a vojnik s licem njegova tate trao je preko okolnih ruevina psujui i gledajui u nebo. Zgrabio je strojnicu koja je stajala na stalku na niskom zidu i mirkajui pogledao kroz nian, kleknuvi iza nje i uperivi je gotovo vertikalno u nebesa. im je zapucao, George je zgrabio uzde i primakao konjske glave jednu drugoj, gladei ih i umirujui. Njegovi pokuaji umirivanja bili su ugueni glasnim tektanjem vatre velikog kalibra, dok je drugi vojnik ispaljivao metke iz krunog bubnja nataknutog na vrh strojnice. George je pogledao prema gore i ugledao crnouti avion dvokrilac koji se okretao toliko nisko nad njima, da je jasno vidio lice izvidnika prekriveno zatitnim naoalama koji je sjedio iza pilota i naginjao se, rukom izbacujui bombu. Pomislio je kako je cijeli svijet zastao dok je siuna bomba, inilo se, padala ravno na njega; ali koliko god se sve inilo usporenim nije imao vremena za bijeg. Ili je moda bila rije o neem drugom, moda taj impuls u tijelu nije bio njegov, moda je Topnikov instinkt upravljao njegovim pokretima: to god to bilo, shvatio je samo da je okrenuo lea eksploziji i zatitio konjske glave svojim rairenim dlanovima. Druga je bomba pala negdje iza zidova ruevine, pa iako je neto

udarilo u drugu stranu zida, nakon egaje praina izletjela kroz pukotine meu ciglama, George i konji ostali su neozlijeeni. Strojnica je naglo utihnula. George je pogledao u njegovom pravcu i s olakanjem vidio da je vojnik jo uvijek bio u jednom komadu, da je samo pokuavao uglaviti novi bubanj s municijom. Prokleti izvidniki avion, opsovao je. Sad emo nadrapati. Zurio je za avionom koji je nestajao na horizontu i zatresao glavom, zgaen samim sobom zbog toga to ga nije pogodio. Ne znam zato me tjeraju da tratim municiju s tim udom. Ne bih bio u stanju pogoditi prokletu talu ni da me u nju zakljuaju i natjeraju da ispraznim cijeli bubanj. Ostavio je oruje i okrenuo se prema Georgeu, skrueno se smijeei. George je vidio da je bio u pravu. Bio je puno mlai od njega. Bilo je to lice njegovog tate, ali lice s fotografija iz vremena kojeg se George nije mogao sjeati jer jo nije bio roen, ili je moda tek bio beba. Vojnik je ugledao neto na tlu meu njima i sagnuo se da to pokupi jer mu je ispalo u trku prema strojnici. Bila je to tanka, depna knjiga otrcana konatog uveza iz koje se po tlu rasulo nekoliko crnobijelih fotografija. George je podigao one koje su mu bile najblie, bojei se da e ih zgaziti uznemireni konji. Na jednoj je fotografiji bila djevojka bistrih oiju, sa eirom irokog oboda, plaho se smijeila pokazujui brojne zube, vrat i ramena ispred lonanice aspidistre. Na drugoj je bila ista djevojka, ali je sada sjedila na otomanu ispred zida oslikanog ruama penjaicama i na koljenima drala vrsto zamotan zaveljaj koji je prilino nespretno okrenula prema fotografu, pokazujui svijetu siunu bebu koja je bjesomuno vritala razrogaenih oiju. Vidi onog konja na stablu? pitao je vojnik. George je kimnuo, bojei se progovoriti. Prokleta nepravda, kaem ja. Mislim, vidio sam svakakvih stvari, ali ivotinje? Ne znam. Ovo nije njihova borba, zar ne? George je zatresao glavom, a onda shvatio da je vojnik ispruio ruke ekajui da mu vrati fotografije koje je pokupio s poda. Moja ena. Jako zgodna, procijedio je George. Vojnik se ponosno ozario. Naravno da je. Ona je zabavljaica. Aha. George se drao kratkih reenica, bojei se da e se na neki nain

otkriti izgovori li ita nalik pravoj reenici. Ona je zapravo pomalo plesaica, pomalo pjevaica. Drukija je od drugih, zna. Lice koje je pripadalo njegovu ocu, iako to nije bilo mogue, na trenutak se zamiljeno namrtilo, a George je u njemu vidio neto ranjivo, na to nije bio navikao. Gle, neki moji prijatelji misle da je pomalo prevrtljiva, ali oni je ne poznaju. Ona jednostavno... uiva u panji. Nema u tomu nieg loeg. George je shvatio da je vojnik traio njegovo odobravanje i osjetio je nelagodu zbog ranjivosti na licu koje je obino njega tjeilo. Nema, slegnuo je ramenima, ne znajui to drugo rei. Drugi je vojnik pogledao fotografiju s djetetom, preavi palcem preko uplakana lica. Podigao je pogled prema nebu. Moda e klinac biti dovoljan. Moda e je malo usporiti. Moda i nee. Rijei su mu pobjegle iz usta prije nego to ih je uspio zaustaviti. Zazvuale su ravnoduno, teko i ogoreno. Da, pa... Ako nee, nije ni vano. Bar emo se imati s ime pohvaliti, zar ne? Mahnuo je fotografijom kroz zrak, a onda je gurnuo natrag meu stranice knjige. George je kimnuo. Na trenutak su im se pogledi sreli. Ima li ti klince, stari? Georgea je iznenadilo to pitanje. Naravno da nemam... Promijeni te to. To ti je poput ovoga. Mahnuo je malom otrcanom knjiicom iznad ramena, gurnuvi je potom u dep, a onda ponovno unuo nad ajnik u kojemu voda samo to nije prokljuala. Nastavio je govoriti bez osvrtanja. To je poput knjige, nije li u jednome trenutku junak si vlastite prie, a onda tvoja ena rodi to siuno stvorenje, pa ti se, usprkos njegovoj siunosti, srce nekako pomakne i shvati da uope vie nisi junak vlastite prie. Ono to si smatrao sreditem vlastite pozornice, zapravo, nije sredite nikakve pozornice, tek prostor na rubu mnogo veeg prostora koji je bio tu cijelo vrijeme, samo ga ti dosad nisi vidio. Glas mu je nestao u uenju i neko vrijeme jedini zvuci koje je George uo bili su zveckanje limenih alica, ajnika i lonaca, a onda se vojnik okrenuo prema njemu nasmijeena lica koje je tako oito

pokuavalo ne izgledati prestraeno, da je Georgea boljelo i samo gledanje u nj. Ali to je u redu, dobro je. Zbog togaje sve to lake. Mislim, i tee istodobno jer stalno brine i tako to, ali barem zna da si, ak i ako te iza ugla eka neka prokleta bombetina, imao nekakvog udjela u neemu to e se nastaviti, zar ne? Pruio je alicu vrueg aja Georgeu. George ju je prihvatio, kimnuvi glavom. Otpio je gutljaj i glasno uzdahnuo, opekavi usta. Drugi vojnik kao da nita nije primijetio, nastavio je s priom. Mislim, nisam nikada vidio maka, ne uivo, ali zaradim li metak i nikada se ne vratim kui, ona e mu priati o meni, zar ne? Mislim, on e znati da ja... zna, koliko ga ja... U zemlju kao da je udario golemi malj, od ega su obojica izgubila ravnoteu i pala, a George je od detonacije na trenutak i ogluio, premda je jo uvijek bio u stanju uti uspaniene udarce svoga srca u grudima. Rukama je kliznuo niz tijelo i s uasom shvatio da je bilo mokro. ekao je da ga oamuti bol te otvorene rane iz koje je oito liptala krv, ali je doivio tek povratak sluha i ugledao oevo lice kako se nadvija nad njim nabijajui ljem na glavu. teta tako dobrog aja, drukane. Nasmijeio se i pruio mu ruku. George se uz njegovu pomo podigao na noge i pogledao prema dolje, otkrivi da mu torzo nije bio izoblien nikakvom raskrvavljenom ranom, nego da je niz njega curio sadraj njegove limene alice. Zemlja se iznova zatresla, ali je bomba ovaj put pala dalje, s druge strane ruevine. Vojnik se namrtio. Bio je to tako nepodnoljivo poznat izraz lica da je George i dalje vjerovao kako se pred njim nalazio njegov otac. Bilo je to prepoznavanje na razini dubljoj od misli, bila je to krv koja je prepoznavala vlastitu krv. Kreu s napadom. Prokleti vabo nas je okruio. To e se jo pogorati, prije nego to se smiri. Nevjerojatno, ali sada kada je napad poeo, George je primijetio da je iz oevih oiju nestalo sve sumnje i ranjivosti. Opet je izgledao vrsto, vie nalik ocu kakvog se sjeao. A onda je njegovo tijelo preuzelo kontrolu i on je postao vojnik, a ne vie djeak uhvaen u snu koji se upravo pretvarao u nonu moru, i poeo je tjeiti svoje konje kadaje zapoeo novi niz eksplozija. To nai uzvraaju vatru. Moramo vidjeti moemo li im uzvratiti prije

nego to nas sravne sa zemljom! vikao je njegov tata, saginjui se kad mu je neto prozujalo pokraj glave. Zovu ih topniki dvoboji. Kao one u kojima su otmjena gospoda rjeavala svoje nesuglasice. Ali, rei u ti jednu stvar, nema u njima nieg gospodskog, to ti je samo ubij ili budi ubijen, a onaj iji topnici ne znaju ciljati otii e ravno k vragu. BUM. Jedna je granata otkinula ostatak slamnata krova s vrha zida, natjeravi ih da se refleksno bace pod kiu suhih vlati slame i komadia buke. Sretan Boi i tebi, vabo, njegov se otac nacerio, prkosna pogleda. Preplaeni konji propinjali su se svojim sapetim nogama, a onda se zaulo otro pucketanje i tresak kadaje neto udarilo u blizini, a neto je pak proletjelo Georgeu pokraj glave, a jo mu se neto odbilo o koni titnik na nozi, snano zaboljevi. Morao se uhvatiti za uzde jednog od konja kako bi se odrao na nogama, a onda je konj stao njitati i drhtati, pokuavajui se otrgnuti, a kada je George spustio pogled vidio je kako neto viri iz noge konja, dimei se. Trgnuo se zbog prizora krvi, sve jae grmljavine granata, kao i blizine te posljednje eksplozije, i negdje duboko u mislima sjetio se kako bi sve to mogao zaustaviti silaskom s postolja u dalekom, dalekom gradu. Bilo je to veliko iskuenje, automatski povratak kui. Osjetioje usplahireno podrhtavanje konjskih nosnica, mekih poput perja pod njegovom rukom. Bez razmiljanja je unuo i poeo petljati po jednoj od nekoliko torbi koje su mu visjele s ramena, u potrazi za zavojima. Hej, pomozi mi naas! zauo je vlastito vikanje. Uhvati ga za glavu! Vojnik s licem njegovog tate obujmio je glavu konja i pokuavao ga umiriti, a George je vidio samoga sebe kako se saginje i bez imalo oklijevanja upa usijani komad metala iz noge konja. Opekao je prste, a kada je krv iknula iz rane pritisnuo je debeli smotak zavoja preko nje, snano stisnuvi kako bi zaustavio krvarenje. Drugom je rukom rastresao zavoj i omotavao ga oko noge, vrsto ga steui nakon svakog kruga Nije obraao panju na konstantno podrhtavanje i pomicanje okolnog tla, nego je vrsto povijao ranu, kruei smotkom zavoja uokolo noge, dok ga nije potroio. Dok je to radio, primijetio je nevjerojatnu bjelinu zavoja i kako je ta boja lijepo pristajala uz tamnu kestenjastu boju noge. Takoer je udisao isti, zdravi miris gorueg drveta. Nikada mu prije nije nita tako dobro zamirisalo. Potom se sagnuo i zubima

rasparao kraj zavoja pa je jedan kraj omotao oko noge i zavezao za drugi u vrsti vor. Noga konja se i dalje tresla, alije sa zadovoljstvom primijetio da krv nije probijala kroz gazu. Jako dobro, rekao je vojnik. George je vidio kako mu se mrko smijei, drei uzde tik ispod iroko rairenih konjskih nosnica. Ustao je, obgrlio konja i milovao mu vrat, pokuavajui ga smiriti. Odjednom je grmljavina granata na trenutak prestala, a njih su dvojica stajali mirno sa svake strane konja, nepomino iekujui sljedeu eksploziju. A George je odjednom nevjerojatno jasno vidio konjsko oko i pomislio kako nikada nije vidio tako duboku i lijepu smeu boju. Potom mu je panju privuklo neto crveno i poeo je motriti jednu bubamaru koja se mirno kretala po konatoj uzdi prema ruci njegova oca poloenoj izmeu konjskih uiju, a iza tih uiju je ugledao nebo i shvatio da to nije bilo blijedo nebo kao to je u poetku mislio, ve njeno plavo nebo koje je u sebi sadravalo izvanrednu zelenu nijansu. inilo mu se da je zbog trenutka tiine, kao i injenice da je smrt mogla svaki as doletjeti s neba, sve vidio nekako intenzivnije. Odjednom je znao, u nekoj vrsti produetka te pojaane svijesti, da je to bio neopisivo dragocjen trenutak i da ga je trebao iskoristiti prije nego to ga izbrie sljedea salva granata. Morao je neto rei tom vojniku koji istodobno jest i nije bio njegov otac. Bilo je to vie od prilike kakva ti se prua samo jednom u ivotu, bila je to prilika kakva ti se ne prua niti jednom u normalnom ivotu i nije ju smio potratiti. Okrenuo se kako bi pogledao u oi svoga oca i poeo otvarati usta spremajui se progovoriti, ali je vrat konja sakrio oevo lice i sve to je vidio bio je neuredan pramen navrh njegova ela. Kada se pomaknuo kako bi ga pogledao u oi, zauo je novu eksploziju, ne preblizu, ali ipak dovoljno blizu da obojica pognu glave. Potom su posvuda poele padati granate, a svijet se rascijepio i iz njegove je utrobe stao sukljati pakao u nizu gromoglasnih udaraca koji su se zabijali u tlo i, inilo se, isisavali zrak iz njihovih plua dok su se drali za konja pognutih glava, nastojei izbjei gelere, zemlju i kamenje koji su letjeli uokolo. I vie nije bilo tiine, samo neumoljiva buka i neumorni udarci od kojih im se zemlja pod nogama propinjala i tresla poput palube broda na nemirnom moru. George nije vidio mnogo od barane vatre u kojoj su zapeli. Svaki put

kada bi zauo eksploziju saginjao je glavu, a kada bi otvorio oi jedino to je vidio bio je zrak pun zemlje to je letjela njime. Nije mogao uiniti nita doli zakopati lice meu konjske vratove, objema rukama ritmino milujui dvije ivotinje, oslukujui vlastiti glas koji je govorio: Mir, mir. To bombardiranje nije uzdrmalo samo tlo na kojemu je stajao. Uzdrmalo je i njegovo shvaanje svega. Svaki bi se put lecnuo uvi eksploziju, znajui kako e ga sljedea raznijeti u komadie. A kada se to ne bi dogodilo, zbog uasa iekivanja sljedee, poelio je da jest. Nekakvo daleko sjeanje na postolje i injenicu da je trebao uiniti samo jedan korak kako bi se izbavio iz tog pakla ponovno se pokualo progurati u njegovu svijest, jer ga je beskonanost tog uasa umalo sruila na tlo, ali se ogluivao onj. Shvatio je da ga je uspravnim odravao jedino stisak ruke drugog vojnika preko vrata ranjena konja. Pokuavao se ukopati izmama u tlo i ovrsnuti vlastite noge, ali je to bilo nalik pokuaju ovravanja elatine. Zakrgutao je zubima, a onda je zauo glas svog oca: Mir deko, mir deko, bit e sve u redu. Iako je vojnik to govorio kako bi umirio konja, stiskao je Georgeovu ruku, i njegovo se srce iznova otvorilo, usprkos kakofoniji smaka svijeta koji se deavao oko njega i uspio je pronai eljezo unutar sebe i umiriti uzdrhtale noge. Kada je pogledao u njih, zapanjen injenicom da su prestale drhtati, ugledao je posljednju lou stvar, trenutak prije nego to se dogodila. izme njegova oca bile su jednake njegovima. Razlikovale su se samo po tome to je njegov otac potrgao jednu vezicu i uurbano je popravio zavezavi njezine krajeve u vor pri dnu izme. George je znao to e se dogoditi, dok je grabio oev rukav i poeo vikati: Ne! Tata! Sluaj, molim te, ja nisam... Vojnik je naglo podigao glavu i pogledao u Georgea preko konja. Smijeio se. U redu je... Zid se sruio kao da ga je kakav div upravo udario nogom. Konji su se propeli i obojica su se lecnuli, a onda je George osjetio kako je vojnikov stisak ruke izgubio snagu i odjednom je on morao pridravati

svu njegovu teinu. A potom su se oba konja sruila kada im je plamen liznuo preko lea. George nije isputao vojnikovu ruku iako su odjednom bili obavijeni oblakom praine i dima i nije nita vidio. Osjetio je kako konji panino udaraju kopitima i zauo njihovo histerino njitanje pa ih je slobodnom rukom odvezao. Konji su nestali, a on je podigao mlitavo oevo tijelo na svoja ramena i teturajui izaao iz gorue ruevine. Povikao je Upomo, ali pomo nije stizala pa je teturao naprijed, uzbrdo, a teret koji je nosio postajao je svakim korakom sve tei i zauo je vlastito jecanje. Onda je vjetar raznio dim i pucnjava je prestala, a on je ugledao brdo pred sobom i pao na koljena pred uasom koji mu se ukazao. Topovi su bili uniteni. Jedan je i dalje bio uprt u nebo, drugog uope nije bilo. Na njegovu je mjestu sada stajao krater s tijelima vojnika uredno odbaenima uz rub, nalik laticama cvijeta. Bilo je i tijela odbaenih na bodljikavu icu, od kojih su neka bila nepomina. Neto je pokuavalo ispuzati iz kratera nastalog od pada granate. Mrtvi je konj nestao sa stabla, a nestala je i veina stabala. Njegovo dozivanje u pomo pretvorilo se u pitanje i zauo je rije Zato?, kako mu uporno i grevito izlazi iz grla. Cijelo je vrijeme sve snanije stiskao ruku svoga mrtvog oca, osjeajui kako mu pod njegovom teinom poputaju noge i poinju tonuti u blato. A onda je neto zazveckalo pred njim i vidio je da su to bila nosila pa je podigao pogled i ugledao asnika i Desetnika kako ga gledaju s beskrajnom tugom u oima. uo je asnikov glas: Spusti ga dolje, Topnie. On je zatresao glavom i pokuao ispraviti noge usprkos teini na ramenima koja ga je gurala prema dolje. Ne moe ga zauvijek nositi. Spusti ga. George je ponovno zatresao glavom i snanije stisnuo mrtvu ruku. Zauo je vlastiti glas. To mi je tata. Isprepleo je prste jedne ruke s prstima mrtve ruke i stisnuo ih svom snagom, ali ona se nije povratila u ivot. Onda je mrtva ruka postajala sve veom, inilo mu se, i iskliznula je iz njegove, a George je zauo otro zavijanje policijske sirene povrativi se u buku londonskog prometa i tamno nebo. Koljena su mu otkazala te se sruio s bronanog postolja, osjetivi kako su ga uhvatile dvije bronane ruke.

Visio je meu njima gledajui dolje u asnikove izme, a onda je nestalo svog svijetla i okruilo ga je crnilo u koje je zaronio kao u more. 42 TOPNIKOV KRAJ Topnik je leao u crnoj vodi, iekujui smrt. Ljudski dio njega bio je umrtvljen uasom utapljanja, nepodnoljivom klaustrofobinou cijevi, stravinom nemogunou posljednjeg udisaja i pogrenou svega toga. Dio njega koji je bio kip znao je pak da je stigla smjena dana pa da tako stie i smrt. Cijelo je svoje postojanje proveo oznaavajui pono i stojei na svome postolju pa su, kao to biva s navikama, njezin ritam i vrijeme bili urezani u njegov tjelesni sat. Prestat e hodati i priati i pretvorit e se u beivotnu hrpu metala. Do zore e se raspriti u elemente i ponovno materijalizirati na svom postolju, zauvijek nepomian. esto se pitao jesu li zrcalnici koji su umrli bili mrtvi i iznutra ili tek nesposobni za kretanje i izraavanje. Nadao se da su potpuno mrtvi. Inae bi se osjeao iv zakopan, uz tek siuan prozori kroz koji moe promatrati svijet kako promie pred njim, ali bez mogunosti druge komunikacije s njim, osim kroz beskonaan vrisak koji bi mu ostajao zarobljen u glavi. Smrt e, nadao se, biti nitavilo. Velika praznina, zavretak u kojem je nedostatak ivota i nade poniten nedostatkom boli i oajanja, konana jednadba u kojoj je nita bilo jednako niemu i sva su raunanja prestala. Onda je uspio podii ruke i smireno ih poloiti preko prsa pa se umirio zatvorivi oi i iekujui zaborav. Problem je bio u tome to iznutra nije bio miran, i dok su sekunde istjecale pomislio je kako je cijela ta pria sa zaboravom bila samo bijeg iz situacije. George i Edie e i dalje biti u opasnosti bez obzira bio on toga svjestan ili ne, i zbog toga se loe osjeao. Namrtio se shvativi da nee njeno otploviti u vjenu no, nego da e otii osjeajui se kao da ih je izdao preranim naputanjem. Naglo je otvorio oi u mraku. Pa, rekao je samome sebi. Zaboravi ovu blesavu pribranost. Umri borei se. Poeo je udarati nogama i odgurivati se kroz cijev. I dokje tako puzao, lice je razvukao u divljaki osmijeh. Smijeio se jer je znao da je to

dvostruko besmislena gesta, kao prvo, zato jer e uskoro biti mrtav, a kao drugo, jer nitko nee znati da se nasmijeio. Smijeio se jer je to inio samo za sebe. Umrijet e ispunjavajui svoju ulogu. Bio je to dobar plan. Bio je teak, plemenit i, u najboljoj maniri dobrih planova, osuen na propast. Nije umro borei se. Nije umro ispunjavajui svoju ulogu. Nije uope umro. Negdje usred udaranja i puzanja kroz usku cijev, gurajui zaveljaj s kamenjem srdaca pred sobom, shvatio je da se dan ve zasigurno smjenio, da je prola pono i da je on, neoekivano i nevjerojatno, bio iv. Nije znao da je to bilo zato jer je George umjesto njega stajao na njegovu postolju, znao je samo da ne samo da nije bio mrtav, ve i da se sa svakim novim centimetrom napretka kroz usku cijev osjeao snanijim. A cijev je bila uska. I definitivno se suavala jer je nanosa na njezinu dnu bilo sve vie pa mu je nos poeo dodirivati svod cijevi. Onda je cijev naglo zavrila. Grabio je rukama ispred sebe i gurao zaveljaj prema naprijed, a potom njime udario o prepreku i dalje vie nije mogao. injenica da su mu se neobjanjivo vraale ivotna energija i snaga inila je njegovu novu situaciju samo stranijom. Dok je bio u stanju iekivanja smrti, zbog malaksalosti je uspijevao ignorirati klaustrofobiju. Sada kada je ojaao, injenica da je sva njegova energija bila zgurana u tu slijepu cijev, zakopanu ispod tko zna koliko zemlje, inila mu se neizdrivom. Zbog pritiska koji je poeo osjeati u glavi i tijelu poelio je vritati, ali pod vodom to nije bilo mogue, a za udaranje nije ba imao prostora. Umjesto toga, odluio je zanemariti injenicu daje cijelo to vrijeme gmizao naprijed samo kako bi se sada zaglavio u cijevi nalik na lijes, i pokuao razmiljati. Uao je u tu cijev zato jer je osjetio slabano, ali prisutno strujanje kroz nju. A ako je strujanje postojalo, to znai da cijev nije mogla biti potpuno zatvorena. Ispruio je ruke i poeo opipavati svod cijevi. Napipao je samo kamen. Pomakao je svoj zaveljaj i prepipao bone zidove. Ondaje naiao na prazninu. Cijev tu nije zavravala, ve samo skretala. Namjetao se, pokuavajui gurnuti ruku dublje u kut cijevi i zaprepateno otkrio da je nakon nje osjeao samo vodu, nikakve bone

zidove. Pomislio je da je uska cijev u kojoj se nalazio jamano bila pritoka veem podvodnom potoku, i bio je u pravu. Podzemni kanal za vodu bio je prastari pritok Tyburna, skrenut u svrhu punjenja podzemnog spremnika. Voda koja mu je pretjecala pod prstima prolazila je glavnim koritom samog potoka. Gurnuo je zaveljaj s morskim stakalcima ispred sebe i okrenuo se na bok. Nije uspijevao ugurati tijelo u kut cijevi, ali budui da mu se vraala snaga i budui da se ovakve prilike ne pruaju esto u ivotu, ugrabio ju je objema rukama i, iupavi troni ugaoni kamen, odgurnuo se u iroki kanal. Osjetio je kako ga vue vodena struja. Mogao joj se prepustiti ekajui da vidi kamo e ga odvui. Ali, neto ga je tjeralo u suprotnom pravcu. Zgrabio je zaveljaj, vrsto ga uhvatio i odgurnuo se u suprotnome pravcu od blagog strujanja. Bilo je to samovoljan postupak, ali da je netko vidio kako se smijeio u tom crnom tunelu, znao bi da nije bio samo samovoljan, ve tvrdoglav, estok i na odreeni nain, razdragan. Kad ve nije umro, svakako e ivjeti, i to na svoj nain a to nee uspjeti bude li sve olako prihvaao i preputao se svakoj prokletoj struji. 43 BRBLJAVA SMRT NA GROBLJU TUROBNIH SABLASTI Ediein je pad bio kratak, a od smrti ju je spasila kombinacija debelog snjenog pokrivaa i krova kokoinjca. Barem je mislila da je bila rije o kokoinjcu, budui da je zaula panino kokodakanje kada je udarila o nj, otkotrljavi se na uliicu. Kokodakanje je odzvanjalo za njom i nakon to je, zanemarivi injenicu da je ostala bez daha i da joj se inilo kako je iaila rame, potrala u snijeg koji je jo uvijek padao. Negdje u daljini razlijegao se zvuk vergla, a jedno je crkveno zvono ivahno otkucavalo sate dok je ona grabila kroz snijeg. Georgeov je kaput divljaki lepetao za njom, dok se pokuavala to bre udaljiti od Kue Izgubljenih. Ulica je bila mutno osvijetljena pokojom uljnom lampom, a ona je trala od jednog osvijetljenog komada snijega do drugog, pogledavajui povremeno preko ramena. Nad ulicom su se nadvijale

kue s uleknutim strehama i naherenim katovima, kao da se spremaju za napad. Bila je vie nego svjesna injenice da su jedini otisci stopala na netaknutom snijegu bili njezini. Nee je biti teko pronai. A onda je istrala na iru cestu ija je povrina bila ispresijecana tragovima zaprenih kola i koija, pa je potrala sredinom ceste nadajui se kako e se njezini tragovi izgubiti u opoj zbrci. Ipak, nije smjela predugo trati sredinom ceste jer je bila previe vidljiva. Osim toga, imala je osjeaj da je netko promatra, ali kada se osvrnula i pogledala unatrag, na cesti nije vidjela nikoga, a nad glavom joj se dizalo samo crnilo istokano snjenim pahuljicama. Osjeaj da je netko promatra postao je nalik nepodnoljivom svrabu i morala se poeati pa je ugledavi usku bonu uliicu, preskoila komad snijega i doskoila u nju nadajui se da je tako uspjela zamesti trag. Okrenula se i sa zadovoljstvom utvrdila da nije ostavila nikakav trag u ugaenom snijegu glavne ulice. Nastavila je trati jednom stranom bone uliice drei se u sjeni, a onda naglo skrenula samo kako bi se jo naglije zaustavila. Ravno pred njom, s druge strane ceste, stajala je crkva, okruena malim dvoritem. Visoki zid koji je opasavao dvorite zavravao je raskonim viestrukim iljcima koji su virili iz mekana snijega poput trnja. Bio je tu i luni kameni prolaz, takoer okrunjen iljcima i u njemu crna eljezna vrata, djelomice otvorena. Edie se obino drala podalje od crkvenih dvorita, ali je ovaj put krenula preko ceste prema eljeznim vratima zbog dva razloga. Kao prvo, pred vratima je snijeg bio ugaen tragovima cipela i kotaa pa e njezini otisci biti neprimjetni, a kao drugo, ula je jezivi lave pasa za sobom, kako joj se pribliava. Namjeravala je proi kroz ta metalna vrata, zatvoriti ih i ekati iza njih da njezini progonitelji prou. Znala je da je to bio lave mastifa iz Kue Izgubljenih. Prilazei kamenom luku ulaza, podigla je pogled i primijetila da je bio ukraen kamenim lubanjama. Sa svake su se strane nalazile po dvije, nabijene na okrutne iljke i ukopane do onih duplji u snijeg, a sredite luka krasile su tri lubanje koje su leale na nekoliko kostiju. Sredinja je lubanja bila ovjenana lovorovim vijencem nalik onima iz antikog Rima zbog ega je izgledala jo zlokobnije, poput kakvog Cara Smrti.

Vie nije imala vremena predomisliti se, budui da se lave sve vie pribliavao, a nije se imala gdje drugdje sakriti. Ula je kroz vrata i zatvorila ih za sobom. Primijetila je da se nisu mogla zakljuati. Stisnula je otricu od opsidijana i stala oslukivati, spremna za napad. Psei je lave odjednom utihnuo. Edie se nadala da su psi negdje pogreno skrenuli. uala je u sjeni zida i promatrala groblje iza svojih lea. Bio je to skuen prostor, uokviren s dviju strana stranjim zidovima kua i kvadratinim zvonikom, a s tree bonim zidom crkve. U njemu se nalazila neuredna masa snijegom pokrivenih nadgrobnih ploa, kao da je ispod svake od njih na hrpi lealo etiri ili pet tijela. Razmaci izmeu ploa bili su prekratki da bi izmeu njih stao lijes u punoj duini. Iz kua nije dopiralo nikakvo svijetlo, ali je unutranjost crkve bila slabo osvijetljena. Ugledala je uska vrata u dnu zvonika. Bez razmiljanja se poela provlaiti izmeu gusto rasporeenih nadgrobnih ploa. A onda je zaula glas i zaledila se. Kakva prometna no. Uistinu prometna no, Visoanstvo. Glasovi su zvuali nekako uplje i zloguko. Bili su to suhi glasovi popraeni kuckanjem kostiju. Jedan izae, drugi ue. Zli nikad ne spavaju, Visoanstvo. Niti dobri. Ne kad se nou ovuda motaju Iskapatelji. S uasom je shvatila da je sluala razgovor dviju lubanja s druge strane kamena luka. Tri sredinje lubanje na vanjskoj strani luka nije mogla vidjeti, ali one dvije na vrhu luka bile su ocrtane na nonom nebu. A znala je i tko su bili iskapatelji. Uvijek je u koli sluala gradivo, ak i kada se trudila izgledati kao da ne slua. Oni su iskapali mrtva tijela iz grobova i prodavali ih lijenicima za seciranje. Spustilaje pogled i shvatila da su blatnjavi tragovi koraka i kotaa u snijegu zasigurno pripadali ljudima koji su neto iskopali i potom to odvezli u takama. To je objanjavalo i toliku koliinu tragova ispred usamljena crkvenog dvorita. Jedna se lubanja okrenula na svom iljku i pogledala u nju. Ona nas uje, Visoanstvo. Nemogue. Osim ako nije...

Upravo to. Pitaj je. Jesi li ti sijevka, djevojice? pitala je lubanja koju je mogla vidjeti. Edie je kimnula. Rekla je da jest, Visoanstvo. Nisam je uo. Kimnula je glavom. Skriva se. Reci joj da se mnogo toga skriva na groblju Turobnih Sablasti, ali da nita od toga nije ivo. Naredi joj da ode. Mora otii, rekla je druga lubanja. Molim vas, prestanite priati! zavapila je Edie usplahireno, bojei se kako e propustiti zvuk lavea ili koraka zbog njihova brbljanja to kae? Svaa se, Visoanstvo. Ne moe se ona sa mnom svaati. Ne moe se svaati s Visoanstvom. Ne svaam se. Molim vas. To je bilo najbunije groblje na kojemu je Edie ikada bila. Prila je uskim vratima i pokuala ih otvoriti. Bila su zakljuana. Pokuava ui u crkvu. Hoete li, molim vas, umuknuti? procijedila je Edie opet, opkoraivi svjee iskopan grob. unula je uz nadgrobnu plou. Proitala je ime ispisano na njoj. Aemilia Bowles. Molim vas, prestanite priati. Neemo. Naa je uvijek posljednja. Poela je zbilja aliti zbog odluke da se sakrije na tom brbljavom usamljenom groblju. O K rekla je uurbano. Neka bude. Samo budite tiho. Rekla je neka bude, Visoanstvo. Reci joj da nam ne treba njezina dozvola. Naa je uvijek posljednja po prirodi stvari, jer mi smo Smrt! Edie je prekipjelo. Vi niste Smrt, rekla je. Vi ste dvije brbljave kamene lubanje koje ne znaju zaepiti! Rekla je... UMUKNITE. Vi niste Smrt... Na trenutak je zavladala tiina. A onda je jedan drugi glas tiho rekao: Ne, ali ja jesam. Bio je to Hoda. A vidjela je i pse kako tiho grebu apama po tlu, s druge strane vrata.

Tek tada se sjetila pogledati u vlastitu ruku u kojoj je drala kamen srca. Toliko ga je vrsto stisnula da nije ni primijetila da je gorjelo svjetlom upozorenja. A onda je neto veliko skoilo na zid koji je okruivao groblje i ostalo na njemu uati, a dok su psi dahtali taj je stvor disao isprekidanim i gladnim vriskovima. Uzbueno je lepetao podrezanim krilima iznad pogrbljene mase svog muno sapeta tijela. Bio je to Ikar. Odjednom je sva energija poela istjecati iz Edie dok se skrivala iza nadgrobne ploe, shvativi kako e je Hoda sada definitivno uhvatiti, a nakon nje i Georgea, i da je Topnik vjerojatno bio mrtav i da je sve bilo gotovo. Iako je znala da je svemu doao kraj, posljednjim je atomima snage rukama iskopala rupu u dnu ploe iza koje se skrivala, i zabila svoj kamen srca duboko u zemlju. Potomje ustala i nabila zemlju preko rupe udarajuije nogom, nadajui se da nitko nee primijetiti to je radila. Vidjela je Hodaa kako prolazi kroz vrata, u jednoj ruci drei no, a drugom pokrivajui jedno oko. Edie je pognula glavu i zatvorila oi. KAKO ISPASTI IZ RIJEKE Dokje Topnik puzao protiv struje, osjeao je kako mu se ivot vraa u tijelo na vie naina, a ne samo obnovljenom snagom. Njegove su ruke opet bile njegove, a ne tek smetnja. Misli su mu se takoer razbistrile, kao da mu je netko s mozga skinuo nekoliko slojeva debela platna. Pitao se je li to udesno obnavljanje snage i ivotne energije znailo da je sada bio u stanju zanemariti i Hodaevu naredbu kako ne smije kopati u visinu. Podigao je ruke u pokuaju da dotakne svod cijevi. Ali, naredba iz njegova mozga nije stizala do ruku koje su jednostavno ostale gdje su bile, i nisu navalile na svod kako im je naredio. Ignorirao je to razoaranje i nastavio dalje. Mranom vodom napunjena cijev kao da se nastavljala unedogled, a potpuna tama inila je situaciju jo nepodnoljivijom. Na trenutke je halucinirao kako je postigao besteinsko stanje i puzao svodom cijevi, a u drugim mu se trenucima pak inilo da cijev promie pokraj njega, dok on stoji nepomino sa strane. Shvatio je da se protiv tih dezorijentirajuih osjeaja moe boriti koncentracijom na ono to je dodirivao, na zid tog tunela kojim se

kretao, jer je tekstura pod jagodicama njegovih prstiju bila jedina stvar koja se stalno mijenjala. Na trenutke je to bila cigla, pa potom dugake kamene ili betonske cijevi. Nekoje vrijeme, inilo se, bila rije samo o glini, i osjeao je kako mu vrci prstiju ostavljaju tragove u njoj dok se kretao prema naprijed. Zamiljao je oblak rastopljene gline koji je ostavljao za sobom u bistroj vodi, nevidljiv u tami. Ve je neko vrijeme pod prstima osjeao ciglu, i poeo se pitati bi li mogao mjeriti udaljenost koju je prelazio brojei cigle koje je dodirivao, kada je osjetio novu teksturu. Nije bila isprekidana fugama pa je prvo pomislio kako je opet bila rije o betonskoj cijevi, ali je ubrzo shvatio da je bila drukija. Bila je metalna. Kucnuo je o nju, a vibriranje je potvrdilo njegovu teoriju. Nastavio je polako dalje, naglo shvativi to je znailo to vibriranje: metalna cijev, ukopana duboko u glineno tlo pod Londonom ne bi vibrirala, jer bi vibracije i zvuk bili umrtvljeni okolnom zemljom. To je znailo da se nalazio u metalnoj cijevi okruenoj zrakom, a ne glinom. Ponovnoje poelio udariti u svod cijevi, ali njegove ruke nisu posluale tu zapovijed. Zato je nemono udario. A onda se nasmijeio. Nije rekao nita o kopanju prema dolje, zar ne? Okrenuo se na lea i poeo udarati eljezom ojaanim petama svojih izama o dno cijevi. Divljaki je lupao nogama i sa svakim je udarcem, kroz jagodice prstiju, osjeao sve snanije vibracije. Svaki je udarac proizvodio jednak rezultat, a onda odjednom vie nije bilo vibriranja ve je otar potres prostrujao kroz cijev, a on nije imao pojma to bi to moglo znaiti. Jo je jednom, svom snagom udario o dno, i umjesto snana otpora popraenog vibracijama osjetio je tek blagi otpor, a onda su njegova stopala nastavila svoju putanju prema dolje, kroz dno cijevi, i odjednom je padao... Tyburn je jedna od skrivenih londonskih rijeka. Ali, na jednom je mjestu ipak vidljiva, a upravo se tu Topnik nalazio. Rijeka prelazi preko Regentova kanala u akveduktu maskiranom u pjeaki most, u blizini londonskog zoolokog vrta, i iz ovog je akvedukta Topnik ispao, u svom osobnom vodopadu. Prvo ga je obuzeo ushit kada je osjetio zrak oko sebe, a potom iznenaenje dok je padao u kanal. Iznenaenje je, u tim okolnostima, bilo razumljivo: ne ispadne mnogo ljudi iz rijeke, a jo ih manje ispavi iz jedne rijeke, upadne u drugu.

Odgurnuo se o blatnjavo dno kanala i udahnuo noni zrak. Pogledao je u most iz kojeg je upravo ispao i u osloboeni Tyburn koji se sada slijevao u vodu pod njim. Shvatioje to se dogodilo i nacerio se. Onda je izbacio zaveljaj s kamenjem srdaca na stazu za tegljenje laa i izvukao se van. Zastao je kako bi nabio ljem na glavu i podigao zaveljaj, a onda se prebacio preko ograde u Regents Park i poeo trati u smjeru jugoistoka. Znao je da je prola smjena dana i da bi trebao biti mrtav. Budui da to nije bio, znao je da je netko stajao na njegovu postolju umjesto njega i nije elio gubiti vrijeme, ve je potrao prema Hyde Park Corneru kako bi saznao tko je to bio. Trao je s osmijehom na licu. Jer, naravno, duboko u sebi znao je da je to bio George, a tamo gdje je bio George najvjerojatnije je bila i Edie pa se ponadao kako e je uspjeti zatiti od Hodaa. Stakalca koja su zveckala u zaveljaju dok je trao bila su mu dovoljan dokaz da je sijevka, kada jednom Hodau dopadne aka, bila izgubljena... U HODAEVIM AKAMA Ikar je stajao nasred pranjave knjinice, dotiui podrezanim krilima svod dok se nadvijao nad Edie i daui kratkim ljutitim vriskovima iz zaobljena oklopa koji mu je skrivao torzo i glavu. Edie se okrenula od njega. Ako te on plai, nisi smjela razbiti prozor, rekao je Hoda. Nikada ne bi uspio ui ovamo bez otvora te veliine. Edie je pogledala u Hodaevo lice. Na mjestu na kojemu ga je zarezala nije bilo krvi, ve mu se preko lica pruao zacijeljeni bijeli oiljak. Zapoinjao je ispod jednog oka, prelazio preko hrbata nosa i zavravao u drugom oku. To je oko sada bilo mrtvo, mutno bijeloruiasto, i u njemu se nisu vidjele ni arenica ni zjenica. A ako ga nisi htjela naljutiti, nisi mu smjela ubiti brata. Nisam mu ja ubila brata, tiho je odgovorila Edie. Minotaur mu je bio brat. Ne pravi brat, ve brat u smislu da ih je napravio isti stvoritelj, isti kipar. Zbog toga su imali mnogo zajednikog. Edie ga nije trebala dugo promatrati da bi znala da je to istina. Ikar je imao jednako snane noge i tijelo, i zraio je jednakom mranom, zatomljenom energijom, spremnom da svaki trenutak eksplodira.

Hoda je ustao i pogledao dolje u nju. Daleko, na drugom kraju kue, Edie je ula oajniko jecanje Slijepe ene. Hoda je primijetio da oslukuje. Nasmijeio se i pucnuo prstima. U sobu je kroz prozor uletio Gavran i sletio mu na rame. Pita se zato tako neutjeno plae? Edie nije odgovorila. Hoda je preao prstom preko svog oiljka. Pita se kako u te kazniti. Zbog toga to si mi uinila. Bio je u pravu, ali nije mu htjela pruiti zadovoljstvo te spoznaje. Plaila juje njegova mirnoa od trenutka u kojem ju je pronaao u crkvenom dvoritu. Bio je gotovo ljubazan kada juje Ikar uhvatio u stupicu, i dok su je vodili prema toj kui. Nasmijeio se bez traka dobrohotnosti i zapoeo neto pisati na list papira. Glas mu je bio tih, razgovorljiv gotovo topao. Osuen sam na hodanje tim gradom dok me Kamen ne oslobodi. Ne mogu niti umrijeti. Rane mi zacjeljuju, kao to vidi, nevjerojatnom brzinom. Ali u etiri stotine godina nitko nije uinio to to si ti uinila... Rekavi to, podigao je pogled s papira po kojemu je pisao, fiksirajui je svojim zdravim okom, a onda pokazao na drugo, bijeloruiasto oko. Sada sam, zbog tebe, osuen hodati svijetom jednook. Budi sigurna da si mi tim ranjavanjem nanijela uvredu koja zahtijeva paljivo promiljenu kaznu. elim uivati u planiranju razliitih faza tvojeg kraja, a ne prenagljeno te ubiti u bijesu. Jer, bez obzira na glupu izreku, osveta nije najbolja posluena hladna: to se mene tie ona je najbolja nakon detaljne pripreme, konzumirana na tjelesnoj temperaturi. Zavrio je s pisanjem poruke. Edie je shvatila da je, to ju je vie htio zastraiti, ona postajala bjesnijom. A to je bila bjesnija, to je bila jaa. Naalost, bila je istina i to da je, to ju je vie htio uplaiti, ona i bila uplaenija. Pokuavala je potisnuti strah promatrajui to je on inio. Presavinuo je papir s porukom i potom izvadio ogledala iz depa. Gledala je kako ih je razdvojio, a onda iz svakog izvadio jo po jedno ogledalo, otkrivi tako da se u prvom skrivao drugi par ogledala. Zatimje uzeo jedan od parova ogledala i paljivo nekoliko puta okrenuo njihov tanki okvir. To e ih dovesti ravno na mjesto na kojemu u i ja biti, promrmljao je

sebi u bradu, a onda je primijetio da je Edie sluala. Sastat emo se na otvorenom. Tako u, dovede li on pomonike, odmah znati za to, a ti e zato platiti... Pruio je ruku prema stolu. Edie je primijetila da je sakrio Crno Ogledalo izmeu dvaju votanih kolutova, i onda ih zavezao. Zatimje, kroz rupu u drci ogledala, provukao konatu traku. Na kraju sije zavezao traku oko vrata pa je sada cijeli zaveljaj visio s njega kao kakav golemi medaljon. Gurnuo ga je u majicu i preko svega zakopao kaput. Odnekud iza lea izvukao je bode i okrenuo se prema njoj. Kada se pomaknuo, Edie je ugledala enski plat i eiri koji su leali na stolu iza njega. Vidjela ih je ve jednom prije. Vidjela je taj eiri zavezan oko vlastite glave kada ju je Hoda utopio. Na otvorenom, na ledom okovanoj Temzi. Na Mrzlom Sajmu. Usprkos svojim namjerama da zadri hladnokrvnost, stisnula se u stolici. On je zamahnuo noem, mislei kako se zbog toga lecnula. A sada. Slobodno moe vritati. Ikar e u tome uivati. Ali trebamo uiniti jo jednu stvar prije nego to krenemo. 46 IZAZOV Evo ga, dolazi, zauo se asnikov glas. George je s tolikim naporom izranjao iz mrana jezera tunih snova, da mu se inilo da je napravljen od olova. Bilo mu je teko napustiti besvjesno stanje, a tek je upotrijebivi golemu snagu volje uspio otvoriti oi. Pred nosom je ugledao dva para bronanih izama. Bio je pokriven tekim vojnikim mantilom, koji je neobjanjivo, bio topao i mekan poput vunenog, usprkos tome to je bio izliven iz iste bronce kao i izme. Jedan par jahaih izama pripadao je asniku. Drugi par bio je tei i glomazniji, stegnut vezicama. Iznad jedne je ugledao ovijae, a iznad druge titnik za nogu. George je dobro poznavao te izme. Podigao se u sjedei poloaj, brzo i nespretno, i pogledao prema gore. Topnik mu se smijeio. Hej, rekao je. Hej, odvratio je George. Jesi O. K.?

George je razmiljao jedan trenutak. Ne ba. To je u redu, promrmljaoje Topnik, i unuo pokraj njega, tako da su se sada gledali oi u oi. Neto zbilja ne bi valjalo s tobom da si napravio to to si napravio i nakon toga se osjeao prpono. George je odjednom morao iz sebe izbaciti golemu stvar koja mu se dizala u grlu, prijetei da e ga uguiti. Vidio sam svoga tatu. Da, kimnuo je Topnik. Da, jesi. Nakon trenutka tiine pokazao je preko ramena prema tijelu koje je lealo na sjevernoj strani spomenika. To je on, zar ne? Neznani vojnik. Zato mu je lice pokriveno, tako da bi mogao biti svaiji pokojnik. I tako. Za tebe je bio tvoj tata... George je kimnuo i napeto se osmjehnuo. Nije htio da itko zna kako je negdje u sebi skrivao duboki bunar pun tuge, u kojemu se utapao. Bojao se progovoriti. Sigurno ti nije bilo lako, rekao je Topnik. Stavio je ruku na Georgeovo rame i odvratio pogled. George je nekoliko puta duboko udahnuo, pokuavajui se sabrati. Mora to izbaciti iz sebe, sinko. Nitko te ovdje nee manje cijeniti zbog toga. Sigurno, rekao je asnik, pogledavajui svuda, samo ne u Georgea. Zapravo, teko da bi te mogli vie cijeniti. Smeteno se nakaljao i spustio glas. A ako ti to pomae, ja sam plakao kao dijete tijekom prvog bombardiranja koje sam doivio... Moda zato jer je od njih dobio dozvolu, moda zato jer su sve razumjeli, George odjednom vie nije trebao nita izbaciti iz sebe. Progutao je tu stvar i ona se vratila u njega, vie se ne inei tako stranom. Dobro sam. Topnik se okrenuo i pogledao ga, podigavi obrvu. ...na ne ba dobar nain, dovrio je George. Pogledaj svoju ruku, rekao je asnik. George je zaboravio na to kako se mramorna ila kretala u pravcu njegova pazuha i srca. Podigao je rukav i pogledao. Cijela je ila nestala, ostavivi za sobom samo blijedu crvenu liniju, nalik gotovo zacijeljenom oiljku.

Nema je! rekao je. Dvoboj je dvoboj, rekao bih, smijeio se je asnik. Bilo da se vodi pitoljima, maevima ili velikim i glomaznim topnitvom... Kimnuo je u pravcu golema kamenog topa na vrhu spomenika. A ti si se nedvojbeno pokazao. Rekao bih, jedan manje, jo dva, i gotovo. George se nasmijeio, osjeajui kako mu se druge dvije ile, zrnata kamena i glatka metalna, jo pletu oko podlaktice. Svaka ast, Topnik se cerio Georgeu, zgrabivi ga za rame. I usput, hvala ti. Pruio mu je svoju veliku ruku. George ju je prihvatio. Topnik mu je vrsto stisnuo ruku. Spasio si mi kou, drukane. Siguran sam da bi se tvoj tata ponosio tobom. Da, odvratio je George. Odjednom je osjetio istinitost tih rijei. Kao da su oduvijek odzvanjale njime, ali on to nije primijetio jer je uvijek gledao u pogrenome pravcu, usredotoen na veliko jezero tuge. Moda je to bilo ba kao to je vojnik s licem njegovog tate rekao, moda je to stvarno bilo kao da si umiljao da si glavni glumac u vlastitoj predstavi, a onda shvatio da nisi, nakon to si se jednom okrenuo i vidio da se nalazi na rubu neeg mnogo veeg. togod se desilo, znao je da je velika bol nestala iz njegova srca samo zato jer se prestao koncentrirati na nju. Da, mislim da bi. Bilo je to kao da su se, zato jer nije zaplakao, sve suze na neki nain slile u njega, a on se nakon toga osjetio opranim i istim. I bistra uma. Ustao je jednim gipkim pokretom. Edie, rekao je odluno. Moramo je pronai. I to brzo, odvratio je Topnik. Hoda je progoni, a i tebe. Potom je ispriao Georgeu to mu je Hoda rekao o Crnom Ogledalu. A onda je George poeo priati to se njemu dogodilo, i u trenutku kada je stigao do prie o Eustonskoj druini, asnik je potapao Topnika po ramenu i upro prstom prema tamnom obliku na nebu kojije dolijetao s istoka. Oba su vojnika izvukla pitolje iz futrola i naciljala Gavrana dok im se pribliavao. George je uzeo svoj malj. Neto mu je u kljunu, rekao je asnik. Gavran je mirno sletio na bijeli kamen pred njima i njeno spustio dva

ogledala na tlo. Potom je zakoraio unatrag. Nije htio raditi nikakve nagle pokrete s dva pitolja uperena u sebe, ali je istodobno osjeao previe samopotovanja da izgleda zainteresiranim za ono to bi mu se moglo desiti. Za ogledalo je zavezana poruka, primjetio je asnik. Posljednji put sam takva ogledala vidio u Hodaevim rukama, rekao je Topnik. George je potrao prema naprijed i izvukao poruku iz ogledala. Bila je jednostavna. Doite. Ja sam ispod glavnog natpisa na Mrzlome Sajmu. Zakoraite u ogledala i ona e vas dovesti k meni. Doite odmah, inae e djevojica umrijeti. Topnik i asnik proitali su tekst preko Georgeova ramena. To bi mogao biti samo blef. On inae lae im zine, rekao je asnik. Ne, oglasio se George. To nije la. Polako je podigao pramen kojim je poruka bila zavezana za ogledala. Bio je gotovo crn, ali ne potpuno. Bio je taman, boje patlidana. To je njezina kosa. Topnikje tiho opsovao, a onda je uperio pitolj u Gavrana. Gavran nije bio iznenaen. Znao je to e se sljedee dogoditi. Iskustvo mu je govorilo da ljudi uvijek ubijaju glasnika loih vijesti. Meutim, iznenadila ga je injenica da ga nije metak poslao natrag u pakao. Bilo je to koplje, baeno snano i precizno u njegovu prsnu kost iz suprotna pravca. George, Topnik i asnik gledali su u naglu eksploziju crna perja, a onda preko travnjaka, u smjeru iz kojeg je doletjelo koplje. Na travi su stajala bojna kola, a vrlo ozbiljna Kraljica urila je preko travnjaka prema njima kako bi povratila svoje oruje. U to ste vi to mukarci, tako blenuli? upitala je. ini se kako moramo spasiti djevojicu. Mislim da nam nee trebati pomo, hvala Vam gospoo, ukoeno je odvratio asnik. Mislim da hoe, bio je otar George. Prihvatit emo svaku pomo koja se nudi. Potom je podigao koplje iz hrpe perja koje je ve nestajalo noeno vjetrom i predao ga Kraljici. Hvala ti djeae. Sada, ja predlaem...

Vi nita ne predlaete. Ako elite pomoi, onda sluajte, jer mi je Edie priala o tome. Ona je to ve osijevnula, i loe je zavrilo... Zbog autoritativna tona njegova glasa zrcalnici su iznenaeno ustuknuli. Kraljica se nadimala s ogorenjem. Tako mi svega, ja neu... Da, hoe, ubacio se Topnik. Ako hoe pomoi toj djevojici, onda sluaj. Djeak zna o emu govori. Kraljica se ugrizla za usnu i posluala Georgea koji im je brzo ispriao kako je Edie osijevnula Mrzli Sajam i vidjela Hodaa kako je proganja i na kraju utapa u rupi u ledu. Ispriao im je svaki detalj kojeg se uspio sjetiti. Ja ne znam je li ona stvarno vidjela sebe kako se utapa, i ako jest, ne znam moe li se prolost mijenjati. Znam samo da je ona to vidjela i da u ja ui u ta ogledala i uiniti sve to mogu da to zaustavim. Na trenutak je zavladala potpuna tiina. Dobro bi mi dola pomo, ali i bez nje, ja ulazim u ogledala. Okrenuo se i uzeo malj s mjesta na kojemu ga je ostavio prije nego to je zamijenio Topnika na postolju. Jo ga je jednom ohrabrila njegova teina. Zrcalnici su se meusobno pogledavali. Kraljica se okrenula i pucnula prstima prema svojim kerima u pozadini. Djevojke, rekla je, doite ovamo i drite ogledala. Morat u vrlo paljivo ujahati u njih ako hou da ta kola stignu na drugu stranu u jednom komadu. MRZLI SAJAM Prolost ne moe promijeniti. ak ako se nije jo ni dogodila. Ta se misao neumorno motala Edieinom glavom, dok ju je Hoda vodio od Kue Izgubljenih prema zaleenoj Temzi. Nije primjeivala gotovo nita, osim snijega ispred sebe i remenja kojim su joj bile zavezane ruke. Sa strane nije vidjela nita zbog eira koji joj je Hoda vrsto zavezao oko glave. Njezine su svezane ruke bile skrivene unutar mufa od debelog pamuka i zejeg krzna to je visio s prednje strane ogrtaa koji je, pretpostavljala je, pripadao Slijepoj eni. Znala je kako e izgledati Mrzli Sajam kada ga ugledaju, nakon to izau iz labirinta uskih, snijegom prekrivenih ulica koje su vodile prema obali rijeke. Sve je to vidjela kada je osijevnula vlastitu smrt. Prolost ne moe promijeniti. ak ako se jo nije ni dogodila. Ta joj misao nije izlazila iz glave. Da je postojala mogunost bijega,

onda ne bi osijevnula samu sebe kako se utapa u rupi u ledu. Ako nije u stanju to sprijeiti, zato uope pokuavati? Ali, ne pokua li pobjei, kako e to sprijeiti? Edie je bila borac. Znala je da je jedan od razloga zbog kojeg su joj se misli tako komeale bila injenica da vie nije imala svoj kamen srca. Ali, nije ni Hoda. To je ipak bilo neto. Vjerojatno to samo po sebi nije bilo dovoljno da je odri na ivotu, ali bilo je dovoljno da je nagna da pokua pronai nain da ostane iva. Razvedri se, djevojko. Tako neto ne via se esto... Da nije to ve bila osijevnula, prizor koji je ugledala nakon to ju je Hoda preveo preko daske koja je premoivala uski otvoreni kanal ledene vode, bio bi je bez sumnje zapanjio. injenica da ga je ve vidjela kao kulisu vlastite smrti, donekle mu je umanjila arm. Ali, svejedno je to bio nevjerojatan prizor. Ispod mranoga Mosta Crnih Fratara rijeka je bila okovana ledom i prekrivena snijegom. No je tu bila protjerana plamenjem stotina fenjera i baklji koji su osvjetljavali neurednu ulicu improviziranih atora i zaklona postavljenih posred rijeke. ula se glazba, smijeh i openiti zvuci praznine atmosfere uitka, pomijeani s mirisom peenja i dima. Vlasnici londonskih krmi i kuhari doli su na sajam prodavati svoju robu u nabrzinu podignutim atorima, ukraenim kriavim natpisima i crteima. No, nisu se prodavali samo hrana i pie. Bilo je tu tandova sa svakojakim drangulijama, zatim portretista, onglera i akrobata, kao i sajamskih igara, ukljuujui i golemu ljuljaku u obliku broda, prepunu razdraganih mukaraca i ena svih uzrasta. Nalazio se tu i tiskarski stroj pokretan rukom, a pokraj njega sjedio je ovjek s majmuniem i verglom. Preko te improvizirane ulice visio je golemi natpis MRZLI SAJAM. SVI STE POZVANI!, a sudei po broju ljudi koji su milili ledom inilo se kako je cijeli London odgovorio na pozivnicu. Opet, da Edie sve to nije ve bila vidjela, bila bi opinjena arobnou prizora. Ali, budui da jest, cijeli ju je prizornaroito majmun i vergl prestravljivao. Sjeala se svega, ali su majmun i vergl bili naroiti detalj u njezinu osijevanju. Vidjela ih je tada i ula njihovu glazbu, a potom primijetila da je bila priguena sve glasnijim zvukom gajdi koji je dopirao iz povorke to se kretala niz zaleenu ulicu s bijelim slonom koji je privlaio svaiju panju.

I zbilja, Edie je odjednom zaula upozoravajui zvuk bubnjeva i ugledala grupu gajdaa u daljini. Hoda ju je gurao pred sobom, jednom je rukom vrsto drei za rame. Morala je zaustaviti to rasipanje vlastitih misli. Znala je da je trebala brzo razmiljati i pokrenuti se prije nego to joj nestane svake mogunosti bijega, prije nego to ostane bez iega. Morala je neto uiniti, i to odmah. ak i ako ne upali, barem e umrijeti borei se. Panju joj je privukao bljesak otrice noa pa se usredotoila na njega. Jedan je kuhar posluivao odreske s teleeg buta koji se vrtio na ranju u atoru ravno pred njima. Zabio je otricu u mesarski blok, dokje naplaivao upravo poslueni komad mesa. Sjajna elina otrica bila je njezin izlaz. U nedostatku drugih izlaza, odluila je izabrati taj. Gurnula je muf nespretno u stranu, gurajui ga prema vlastitu trbuhu i prikrivajui taj pokret kaljanjem. Hoda ju je nato samo gurnuo dalje prema naprijed, ne primjeujui da je uspjela izvui ruke iz mufa i da se nalazi svega nekoliko koraka od sjajne otrice noa. Zadrala je dah a onda se, kada joj je otrica bila dovoljno blizu, bacila prema naprijed. Ruke su joj poletjele kroz zrak, zavrivi sa svake strane otrice, upavi potom u crvene sokove koji su prekrivali mesarski blok. No nije bio otar poput krhotine opsidijana, alijoj je ipak osigurao izlaz kojije htjela. Prerezao je remen koji joj je stezao zapea i im je osjetila da su joj ruke slobodne, podigla ih je i epala drku noa iupavi ga iz mesarskog bloka. Kada ju je Hoda pokuao ugrabiti, naglo se sagnula i okrenula. Zamahnuo joj je rukom iznad glave naherivi joj eiri, a ona se nastavila okretati i onda mu zabila mesarski no u nogu, sa stranje strane koljena. Zaula je vrisak pun boli i bijesa i ostavila mu no u nozi. Kada se nagnuo prema naprijed, hvatajui se za nogu, Edie je u njegovu depu na prednjoj strani kaputa ugledala plameno staklo koje je pripadalo Slijepoj eni. Bez razmiljanja je gurnula ruku u dep i zgrabivi ga potrala, gurajui se kroz guvu, u pravcu otvorena leda. U trku se sjetila kako je tijekom osijevanja vidjela da joj je eiri pao preko oiju dok je pokuavala pobjei, i da je to bila stvar koja ju je osudila na propast, jer je slijepo utrala u rupu u ledu u kojoj ju je

Hoda uhvatio. Pomislila je, tako trei, da se ponajprije mora rijeiti tog glupog eira prije nego to je kota ivota. Poela je petljati prstima oko trake, to je bila dobra ideja, ali i uasna pogreka: jer je petljanje u punoj brzini, u pokuaju da skine eir s glave bila upravo stvar zbog koje joj je pao na oi i zaslijepio je. Prolost ne moe promijeniti. ak ako se nije jo ni dogodila. 48 POSLJEDNJE UTOITE ako e ovo uspjeti? pitao je George. S mjesta na kojemu je stajao, nije mu se inilo da e uspjeti. Ipak, stajao je na prilino nevjerojatnom mjestu. U bojnim kolima kojima je upravljala Kraljica drevnih britanskih plemena, pokraj Topnika iz Prvoga svjetskoga rata, jurei prema dvama siunim paralelnim ogledalima koja su pridravale Kraljiine keri. Ogledala su izgledala neopisivo mala, a kada su im se primakli Kraljica je usmjerila svoje koplje prema njima.. i promaila. O. K., rekao je George, pogledavajui u Topnika i asnika. Nemamo vremena za vjebe ciljanja. Kraljica je tako naglo okrenula kola da su se nagnula na jednom kotau, i na trenutak su George i Topnik bili zaokupljeni iskljuivo pridravanjem za ogradu kola, pokuavajui izbjei izlijetanje u travu. Potom se drugi kota uz udarac spustio na tlo, a Kraljica je pojurila natrag prema ogledalima. Sad e ona to, rekao je Topnik. Iznova su im se pribliili, a Kraljiine keri nisu niti trepnule kada su im otrice koje su izbijale iz kotaa projurile nekoliko centimetara od koljena, a Kraljica podigla svoje koplje i ponovno promaila. Nemamo vremena za to! povikao je George, iskoivi iz kola. Zauo je kako je Topnik neto viknuo za njim, ali ga je ignorirao i potrao prema Kraljiinim kerima. One su okirano zurile u njega. Kako to radi? pitao je on, vrsto stiui drku svog malja. Samo zakorai unutra, odgovorila je ker s njegove desne strane. U bilo koje ogledalo. Hoda ih je namjestio tako da te odvedu ravno k njemu. George je pomislio da ni to najvjerojatnije nee uspjeti, ali se istodobno sjetio kako je vidio da je Hoda zakoraio u takva ogledala i

povukao Topnika za sobom pa je pomislio na Edie, i ta ga je misao natjerala da posegne za ogledalom i zakorai u nj. Osjetio je napinjanje povrine, a potom je padao kroz slojeve crnila koji su tamno bljeskali, zbog ega mu je naglo pozlilo i zavrtjelo mu se u glavi a ondaje pad iznenada zavrio, a on se naao lica zagnjurena u snijeg. Pogledao je prema gore i pred sobom ugledao prijetei crni zid velike lae, zaleene u rijeci. A kada se okrenuo vidio je, sto metara dalje, fenjerima osvijetljenu atorsku ulicu Mrzloga Sajma kojom je milila povorka s bijelim slonom u sredini. Kad je pao izgubio je malj pa je poeo kopati po snijegu u potrazi za njim. Pronaao ga je tono u trenutku kada je iza sebe zauo tihi prasak i onda ugledao Topnika, koji se pojavio niotkuda. Pogledao je u Georgea, kratko se nasmijeivi. Njoj e trebati cijela vjenost da stigne. Nemamo cijelu vjenost, odvratio je George, diui se na noge i upirui prstom. Slon je ve tamo. I krenuo je prema naprijed. Topnik ga je uhvatio i zaustavio. George, upravo sam se neega sjetio. Prekrio sam zakletvu. Hoda ima mo nada mnom. Ve ju je jednom iskoristio. Nisam mogao kontrolirati vlastite ruke. Molim? rekao je George prelazei pogledom preko gomile u daljini, traei Edie. Mislim, ugleda li me, mogao bi me natjerati da uinim neto loe... Topnik je izgledao posramljeno. Trebao sam pustiti asnika da doe ovamo umjesto mene. Ne, odvratio je George odluno. Netko je morao ostati i ekati na povratak, u sluaju da Hoda krene za nama. Netko ga mora tamo doekati i ustrijeliti im izae iz ogledala. Da, ali... Bez ali, povikao je George i potrao svom snagom Ugledao je Edie. Samo nemoj da tebe prvog vidi, dobacio je Topniku preko ramena. Potom je trao preko snijegom prekrivene istine, prema Edie koja se udaljavala od gomile. Poeo je vikati, pokuavajui joj presjei putanju. Edie! Ovamo! inilo se da ga nije ula. Moda zato jer je petljala po vrpcama eira

koji joj je netko nabio na glavu. I Topnik je potrao. Ugledao je Hodaa kako je izaao iz gomile brzo epesajui. Vidio je i kako se okrenuo i povikao neto u tamu na drugoj strani rijeke. Zauo je rijei. Uhvati djevojicu, Ikare! Gdje je Bik? Uhvati tu prokletu djevojicu! Topnik je vidio to e se dogoditi, prije Georgea. Prestao je trati prema Edie i umjesto toga potrao je prema obali rijeke, tamo gdje su splavari iskopali kanal izmeu nasipa i leda, kako bi mogli naplaivati ljudima prelazak preko njega. Ugledao je krupnoga oca koji se prepirao zbog cijene prelaska, dok je njegova sveano odjevena ker uzbueno skakutala i upirala prstom u arenilo na ledu. Njezin je glas bio dovoljno otar da presijee zvuk gajdi i bubnjeva i probije se do Topnikova uha. O tatice, tatice, plati tom ovjeuljku! Tamo je, a neemo ga vidjeti! Slon... I George je uo taj glas i sjetio se kako mu je Edie rekla da je neto propustila vidjeti jer je gledala u slona pa je rukama okruio usta kao megafonom i povikao prema Edie, koja ga jo nije bila vidjela. Edie ne gledaj u slona! A onda je zapeo o gomilicu leda i pao. Ali ne prije nego to ga je Edie ugledala. Upravo u trenutku kada je htjela neto izviknuti natrag prema njemu, Hoda se bacio na nju i pali su na led. Edie se otimala i udarala poput divlje make, bez razmiljanja, kao divlja ivotinja kada se bori za goli ivot. Udarila je staklom Slijepe ene stisnutim u aci u zdravo Hodaevo oko. On ga je uspio na vrijeme zatvoriti i izmaknuti glavu, ali ga je bljetee staklo na trenutak oslijepilo. Sad e umrijeti, mala! vritao je. Ona ga je nato udarila petom u bradu, prevrnula se unatrag i potrala, a on je grabio rukom za njom, jo uvijek zaslijepljen bljeskom stakla. Iz kaputa je izvukao dugaki bode i potrao za njom. Edie se sada borila sa eirom koji joj je Hoda tijekom borbe jo snanije nabio na oi. Tijelom joj je strujalo toliko adrenalina da je zaboravila na metar iroku rupu punu ledene vode tono pred njom. Zagazila je u vodu umjesto u tvrdi led pa je pala prema naprijed, ravno u rupu, i doivjela ok osjetivi hladnou i vodu u ustima. Uhvatila se

za rub leda pokuavajui se iskobeljati iz rupe. Izvukla je glavu iz vode, lica prekrivena mokrom kosom kao morskim algama i pomislila kako sada stoji negdje sa strane i promatra samu sebe, osijevajui tu svoju prolu smrt u buduem i dalekom Londonu. Vrisnula je upozorenje samoj sebi pokuavajui se izvui iz ledena zagrljaja vode. Edie! Fratar je dobar! Ne vjeruj Maloj Tragediji! On nije ono to se ini! Reci Georgeu! Hoda namjerava otvoriti zla... Onda je netko ispruio ruku prema njoj i zgrabio je za kosu, ali ne kako bi je spasio. Poeo ju je gurati natrag pod vodu i sve to se potom moglo vidjeti bili su mjehurii i prskanje vode, a ona se na trenutak uspjela osloboditi i udahnuti malo zraka pokuavajui zavriti svoje upozorenje. ... vrata u Ogledalima... Potom je Hodaeva ruka zgrabila njezin eiri i gurnula joj usplahireno lice pod vodu po posljednji put, a ona je nastavila vikati dok su joj se plua punila vodom, a posljednja stvar koju je vidjela tonui u tintasto crnilo vode bilo je Hodaevo lice, osvijetljeno crvenom svjetlou udaljenih fenjera, kako joj se ceri kroz plutajue pramenje njezine vlastite kose. I u tom posljednjem uasnom trenutku poeljela je sve. Dokje tonula prema smrti, sve su godine njezina ivota nestajale, a ona postajala sve mlaom. Svi oni slojevi grubosti kojima se morala zaogrnuti kako bi preivjela, sada su se ljutili s nje i poela se osjeati nekako bespomomvmlado i siuno. Dokje jurila prema zavretku vlastita ivota osjeala je bijes to tako mora biti. Htjela je poeti ispoetka. Htjela je svoju majku natrag, prije nego to se promijenila i postala udna, prije nego to je poludjela, prije nego to je otila i nikada se nije vratila... A onda je Edie umrla. ELJEZNA RUKA George je udario u Hodaa punom brzinom. Svaki ga je atom snage i bijesa u tijelu tjerao u njega kao brzi vlak. Znao je da je zakasnio. Znao je da je Edie bila mrtva. Znao je da je to bila njegova krivica. Obojica su odletjela u snijeg zbog siline udarca. George je zamahnuo tekim maljem prema Hodau, kao da je htio zaustaviti njegovo crno srce jednim snanim udarcem. Malj je udario o neto to je Hoda nosio pod majicom, neto debelo

to je napuklo i pomaklo se istovremeno. Hoda je glasno uzdahnuo kada mu je George izbio sav zrak iz plua, ali je ispruio jednu ruku i uspio uhvatiti Georgea za kosu i lijevo uho. Obojica su se teturavo pridigla na noge, gledajui se u oi. Hoda je doao do zraka i zareao na Georgea bijesno zurei u njega zdravim okom. Pokuava li se ti to sa mnom boriti, djeae? Ne, procijedio je George. Pokuavam te ubiti. Izrekavi to, osjetio je snanu areu bol u ruci, u smjeru pazuha, i znao je i bez gledanja da je bronana ila u njegovoj ruci krenula prema srcu. Znao je da je to bio drugi dvoboj. To brutalno naguravanje u snijegu i ledu bio je njegov sljedei dvoboj, trenutak u kojemu e umrijeti ili nastaviti ivjeti. I nije ga bilo briga. Jer nije bilo anse da ne odri svoju rije. Hoda mora umrijeti. Toje prava teta. Ali ja imam sve vrijeme ovoga svijeta na raspolaganju... Vrijeme se usporilo za Georgea. Vidio je bljesak otrice noa kada ga je Hoda izvukao i pokuao zabiti u njegov trbuh jednim okrutnim, ubojitim pokretom. Georgeovaje ruka poletjela prije nego to je stigao razmisliti o tome, i ovaj put nije oklijevao. Uhvatio je otricu noa i vrsto je stisnuo, zaustavivi je centimetar od svoga trbuha. Hoda je razrogaio oko, okiran djeakovom snagom. A zbog onoga to je sljedee ugledao, zakoraio je korak unatrag. Pogled u djeakovim oima bio je nepomirljiv i tvrd poput kamena. E, nee, rekao je George. I otro je trznuo rukom, odlomivi tako otricu tik iznad drka. Onda je podigao ruku iznad ramena i kada je Hoda ispustio njegovu kosu i pokuao pobjei, zgrabio ga je za ruku i drao ga tako zabivi mu otricu u srce. Meutim, otrica je udarila u neto tvrdo i skliznula u stranu zabivi se u Hodaevo rame toliko duboko, da je George vie nije mogao izvui. Pustio ga je, primjetivi da mu ruka uope nije bila razrezana usprkos injenici da je svom snagom zgrabio dvostranu otricu. Hoda je pogledao u odlomljenu otricu zabodenu u svoje rame, a

onda poeo zavijati od bijesa. George je pogledao u crnu rupu u ledu. Edie je davno nestala. Brzo se sagnuo i podigao morsko staklo kojejoj je ispalo u borbi. Vidio je da nije bilo njezino jer je bilo drukijeg oblika i boje, ali znao je daje to bio kamen srca i bez razmiljanja ga je ispustio u vodu. Ako je ve bila sama i mrtva u mranoj vodi, najmanje to je mogao uiniti jest pruiti joj traak svjetlosti. Okrenuo se natrag prema urlajuem Hodau, preao korak snijega koji ih je dijelio i udario ga u lice. Hoda je umuknuo, ponovno okiran silinom udarca. U daljini su se sve glasnije uli nekakvi kratki uzbueni vriskovi. Ali, George je ignorirao taj zvuk i nastavio udarati. Hoda je pao na lea. Tek tada George je zakoraio unatrag, uzeo svoj malj i nadvio se nada nj. Zauli su se udarci kopita, a Hodaev je pogled na trenutak skrenuo ulijevo. Nacerio se Georgeu kroz krvava usta. Sada e umrijeti, djeae. George se okrenuo i ugledao Bika koji je jurio prema njemu preko leda. Moda, rekao je. Ali, ti e umrijeti prije mene. Podigao je malj. Tvojim u se Bikom pozabaviti kasnije. Nije rije o Biku, nasmijeio se Hoda, podigavi pogled prema gore. Ikar je udario Georgea u lea poput leteeg malja. 50 POD LEDOM Topnik je bez oklijevanja skoio u uski kanal ledene vode izmeu leda i nasipa. Vidio je kako je Edie potonula u nj, a vidio je i kako je ni on ni George nee uspjeti spasiti. Zato je uiniojedinu stvar koja mu je preostala. Zaronio je pod led. Tone bronce ne plivaju ba najbolje pa je pao na dno Temze i nastavio grabiti kroz crnilo prema mjestu gdje se otprilike nalazila rupa u ledu. Ljudski dio njega proivio je areu, uasnu bol nedostatka kisika, ali toliko mu se urilo da se uope nije trudio zadravati dah i odgoditi boljednostavno je odmah udahnuo vodu i nastavio dalje. Nita nije vidio pa je hodao dnom rijeke voen iskljuivo instinktom. Snijegom pokriven led tvorio je svod nad rijekom koji nije proputao

nimalo svjetla. I dok se kretao prema naprijed shvatio je da nee moi vidjeti ni rupu, budui da e kroz nju ugledati tek mrak nonoga neba, koji se nimalo ne razlikuje od neprobojne tame to ga je okruivala. Poeo je mahati rukama dok je hodao, nadajui se da e, kada ga ve nije mogao vidjeti, sluajno zapeti o Edieino tijelo. Ali dok je tako slijepo mahao, shvatio je da je sva nada bila uzaludna. Djevojice vie nije bilo. Onda je naranasta svjetlost ispala iz ledenog svoda nad njim, i on je pogledao prema gore i nakratko ugledao svijet iznad njega kroz rupu u ledu, i Georgea kako slijepo zuri prema dolje, lica na trenutak osvijetljenog tonuim kamenom srca, prije nego to se odmakao od rupe. Topnik je ispruio ruku i uhvatio kamen na lancu, podigavi ga visoko kao fenjer u oluji. Naranasta je svjetlost bila toliko snana da je zamuena rjena voda postala odjednom manje mutna i tada je Topnik ugledao tijelo, stopala uhvaenog u slomljeni kota zaprenih kola koji je virio iz blata, s kosom to je beivotno lebdjela nizvodno, u smjeru mora. Oslobodio joj je stopalo i podigaoje, potravi potom prema nasipu. Grabei naprijed, pogledao je u njezino blijedo mrtvo lice i objesio joj kamen srca oko vrata kako bije mogao bolje drati. vrsto ju je privio k sebi, kao da bi samom snagom zagrljaja mogao utjerati iskru ivota iz sebe u njezino mrtvo tijelo. Naravno, pod vodom je nemogue plakati, tako da je peckanje u njegovim oima vjerojatno izazivala Temza opirui se njegovu pokuaju da protri kroz nju. Uspentrao se uz kosinu, voen svjetlou baklji i izvukao se iz vode. Osjetio je teinu Edieina beivotnog tijela u svome naruju, dok se kaljui dizao na noge. Namjeravao je zapoeti s ispumpavanjem vode iz njezinih plua, kada je uo udarce na ledu i ljutito frktanje koje je najavljivalo jureeg Bika. vre je zgrabio Edie i potrao. George je krajikom oka ugledao Topnika kako je izronio iz ledene vode, dok ga je Ikar odnosio udaljavajui ga od Hodaa koji je leao na leima petljajui po svojoj odjei, uurbano pokuavajui izvui neto iz majice. Ikar je vritao Georgeu u lice, a on se refleksno zagledao u slijepu oblinu njegova prsnog oklopa: negdje unutar te sloene tvorevine bila su usta to su ovako bijesno vritala.

Ikar je bio gori leta od Cjevuge. George se nalazio svega pet metara iznad leda, udaljavajui se trzajima od Topnika koji je nosio Edieino tijelo. Nije mogao vidjeti to je to Hoda radio, a onda je primijetio kako se neto pojavilo niotkuda i poelo tutnjati ledom prema Topniku, dok su rotirajue otrice na njegovim kotaima bijesno rasprivale okolni snijeg. George je jo uvijek u ruci drao malj. Dobit e jednu priliku, obratio se George stvorenju skrivenom iza oklopa pred njim. Spusti me dolje. Ikar je vrisnuo i bijesno ga protresao. George je vidio da ga je stvorenje dralo ljudskim stopalima, iji su ga prsti stiskali kao kakve ilave kande. Dobro, rekao je. Potom je maljem udario u Ikarov oklop. Udario je u nj nekoliko puta i dok je to inio, Ikar je vritao podiui se u nebo, a onda se zauo prasak i njegova se zatitna ljuska raspukla. George je odjednom gledao u njegove lude oi. Ikar je bio zgreni mukarac stijenjen u uskom pletenom oklopu. Ruke su mu bile savijene jedna preko druge, a usta i donji dio lica povijeni nekakvim trakama ali ipak ne toliko prikriveni da George ne bi vidio neprijateljsko ludilo koje je zrailo iz njegova iskeenog izraza. Spusti me dolje, ponovio je George. Ikar ga je bijesno stisnuo stopalima, a oi su mu jae zasjale. Zatresao je glavom u nepogreivom Neu. Onda alim, rekao je George i udario maljem posred Ikarova namrtenog ela. Lude su se oi okrenule i Ikar je poeo padati, bez svijesti i po prvi put nijem. George je tek uspio vidjeti kako e sletjeti u vodu, malo dalje od mjesta gdje je zapoinjao led. Oslobodio se zagrljaja Ikarovih mlitavih stopala trenutak prije nego to su udarili u povrinu vode. Ikar je udario u vodu i odmah potonuo. George se odgurnuo prema povrini i glasno udahnuo zrak u plua, okrenuvi se na vrijeme kako bi vidio da se pribliava rubu leda prema kojemu ga je povlaila struja. Rub je bio skriven naplavljenim drvetom i granicama, i odjednom gaje preplavio uasni predosjeaj kako e ga voda povui pod led. Uhvatio se za rub leda kada je do njega stigao, ali prsti su mu odmah skliznuli i nestao je pod njim.

Na povrini leda Topnik je u posljednji as ugledao Bika. Zgrabio je Edieino tijelo i odskoio u stranu kada su mu se pribliili otri rogovi. Bik ga je pokuao njima zakvaiti, ali je zbog brzine promaio zabivi se potom u hrpu snijega nakupljenog na nasipu. Topnik je uo kako ga netko doziva i okrenuvi se ugledao Kraljicu koja mu se pribliavala ledenim poljem, dok su se njezini konji napinjali pod svojom ormom podiui kopitima goleme koliine snijega. Na bojnim je kolima stajala jo jedna figura, a budui da na glavi nije imao kapu, Topniku je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako je rije o asniku. Potrao je prema prilazeim kolima, cijelo vrijeme drei Edieino tijelo u naruju. Iza lea je zauo frktaj i udarce kopita i znao je da se Bik okrenuo i da mu je sada za petama. Dok su mu kola prilazila bez usporavanja, razmak izmeu njega i Bika smanjivao se jednakom brzinom. Vidio je da asnik upire prstom prema dolje izvikujui: Pazi na kotae! Potom je asnik ispruio ruku najdalje to je mogao, naginjui se toliko daleko preko jedne od vrtlonih otrica, da se Kraljica morala nagnuti na drugu stranu kako se bojna kola ne bi prevrnula. Potom se vrijeme ubrzalo kada su jurea kola prila Topniku, a on osjetio Bikov dah na svome vratu i lagano povlaenje kada gaje iznova pokuao zakvaiti rogovima. No nije imao vremena razmiljati koliko mu je bio blizu jer se morao usredotoiti na juree otrice koje su se pribliavale njegovim koljenima. Ispruio je jednu ruku kao biciklisti kada najavljuju skretanje i preskoio preko otrica koje su projurile pod njim. Otvorenim je dlanom udario u asnikovu podlakticu i stisnuo je u istome trenutku u kojemu je asnik zgrabio njegovu ruku. Potom je Topnik u zaletu poskoio prema gore i u polukrug, dok se asnik vrsto drao za ogradu kola, i konano se naao u njima. Bik nije uspio usporiti svoj bezglavi trk i otrice kotaa rasporile su ga poput kakva golemog otvaraa za konzerve, a svuda uokolo razletjele su se sjajne bronane strugotine. Bik je poletio prema naprijed, rogovi su mu se zabili u led, a on ostao nepomian, okrenut naglavce, okrunjen vlastitom bronanom utrobom. Kraljica se osvrnula. Taj vie nee ubijati ene. Topnik je ispustio Edie na uzdrhtali pod kola i stao joj ispumpavati

vodu iz plua. Bilo je to kao da pokuava raditi na uzbibanoj brodskoj palubi. Pomozi mi, rekao je. asnik ga je zgrabio za ramena pokuavajui ga umiriti. Kraljica je stala okretati kola. Drte se, povikala je. asnik je podigao pogled i vidio kako je jurila prema svojim dvjema kerima koje su drale podignuta ogledala. George, povikao je Topnik, uzaludno ispumpavajui vodu iz plua mrtve djevojice. Ti se dri, povikao je asnik. I kada je Kraljica iz prvog pokuaja pogodila ogledalo kopljem, asnik je pustio Topnika i iskoio iz kola. Zauo se prasak i kola su nestala. asnik se podigao na noge. Ostanite tu, rekao je djevojkama, udaljavajui se od svjetala Mrzlog Sajma i trei prema tamnom mjestu na kojemu je led zavravao. 51 KAMEN SRCA Mrtva je, rekao je Topnik kada je Kraljica zauzdala svoje konje i zaustavila kola pred ratnim spomenikom. Potom se spustila na koljena pokraj njega, dok je on jo uvijek ispumpavao vodu iz Edieinih plua. Zato onda to jo uvijek radi? pitala je, primaknuvi se Edieinoj glavi. Zato jer ne znam to bih drugo mogao uiniti, odvratio je Podigavi pogled prema njemu, vidjelaje kako mu se dvije velike suze sputaju niz obraze. Sagnula se nad Edieina otvorena usta, nagnula joj glavu unatrag i zatvorila nos. Onda je duboko udahnula i potom upuhala zrak u njezina vodom natopljena plua. Sve je to jo jednom ponovila. Zatim je kratko oslukivala. Kada nije ula nikakvo disanje, iznova je ponovila cijeli postupak. Neko su vrijeme njih dvoje pokuavali oivjeti Edieino mrtvo tijelo, odbijajui prihvatiti injenicu da joj nije bilo povratka. Naposljetku je Topnik pogledao u Kraljicu izmeu dvaju udaha. Oi su mu se ispraznile od suza i sada su bile ispunjene samo oajem. Zato to ini? Ona je rukom protrljala oko i Topnik je na trenutak, u nainu na koji je isturila bradu prema njemu, u njoj ugledao djeli mrtve djevojice. Zato jer ni ja ne znam to bih drugo mogla uiniti. Osim nastaviti s borbom.

Onda u redu. Topnik je nastavio pritiskati Ediein prsni ko. Nije ni ona znala. A onda je ljutito i oajniki udario u taj prsni ko, a Edie je nato povratila veliku koliinu rijene vode i zgrila se u uasavajue snanom kalju. Oi su joj se na trenutak otvorile, a potom ponovno zatvorile jer je izgubila svijest. Topnik joj je opipao bilo. Slabano je kucalo. Zurio je u nju u potpunoj nevjerici. Onda je pogledao u Kraljicu. Nikada je nije vidio da se smijei, ali sada joj je lice bilo obasjano osmijehom. Misli, ni ona ne zna, rekla je. On ju je ozareno gledao. Da nisi prokleta Kraljica sad bih te poljubio. Da nisam prokleta Kraljica, moda bih ti to ak i dopustila. Potom joj se na lice vratio uobiajeno ozbiljan izraz. Jo je u opasnosti. Jo uvijek postoji velika vjerojatnost da umre od pothlaenosti. Treba nam vatra. Nemamo vatru. Kraljica je skidala svoj plat. Pronai kaput ili neto takvo. Moramo je ugrijati. On je stiskao Edieino zapee. Puls joj se gotovo ne osjeti. Pa kreni onda! prekinula ga je Kraljica i poela skidati mokru odjeu s Edieina tijela. Topnik je otrao do spomenika gdje su asnikov kaput i kapa leali pokraj mokrog zaveljaja s kamenjem srdaca. Podigavi kaput primijetio je da se iz zaveljaja die para. Pouri! povikala je Kraljica. Moramo je ugrijati. Gubimo je. Evo, odvratio je, bacajui kaput preko ramena i odvezujui zaveljaj. Svjetlost ga je zaslijepila. Brzo se osvrnuo da vidi je li uokolo bilo mrljavaca, ili im se moda Hoda odnekud priuljao. Ali onda je primijetio neto u vezi svjetlosti. Stakalca koja je ubacio unutra bila su sva drukije boje, no sada su sva svjetlilajednakom toplom svjetlou, naranastom poput srca dobro raspirene vatre. Topnie! povikala je Kraljica. Gubimo je! Iznenaeno je podigla pogled, nakon to je Topnik ispustio zaveljaj s kamenjem pokraj nje. Kamenje srdaca. Prokleti Hoda skupljao ih je kao trofeje, uspomenu

na sijevke koje je pobio. Poput njega i Kraljica se stala osvrtati uokolo, u potrazi za opasnou. Ne, rekao je, rasporeujui kamenje uokolo Edie. Ne upozoravaju nas. Mislim da nju osjeaju. Mislim da je to u njima iskrica svih tih izmuenih djevojaka koja se posljednji put upalila. Mislim da su se to one odluile narugati Hodau. Kraljicaje gledala kako paljivo polae jedan kamen preko Edieina srca, a potom je i ona gurnula ruke u rasplamsalu hrpu kamenja i pomogla mu okruiti Edie njihovom toplinom, a onda ju je omotala svojim platom i asnikovim kaputom. I na kraju se zaista nije bila rije samo o tome da joj Topnik i Kraljica nisu dopustili da umre. Nije ju samo to spasilo. Spasile suje i sve usamljene i izgubljene djevojke, sve te neobine ene koje su vjerovale kako su lude jer nisu shvaale da je njihovo osijevanje bilo dar, a ne prokletstvo. Sve one sada su okruile tu posljednju izmuenu djevojku, darujui joj sve tople iskre koje su tijekom ivota pohranile u svoje kamenje, tako da ona moe nastaviti dalje ivjeti i za njih. Budui da je Kraljica znala da je tome bilo tako, plakala je gledajui kako se boja vraa u Edieine obraze i kako joj se oi polako otvaraju. Ruka joj se trzala na mjestu na kojemu je leala, u velikom Topnikovom dlanu. On ju je njeno stisnuo. Njezine su se oi fokusirale na njega i kada ga je prepoznala snano mu je stegnula ruku, a on je iznova vidio malo rijetko udo njezina osmijeha koji joj je obasjao lice poput suneve svjetlosti. U redu je, rekao je hrapavim glasom. Sa mnom si. Hoda te nije uspio ubiti, prejaka si ti za njega. A bila si prejaka i za prokletu rijeku pa te ni ona nije ubila. Na sigurnom si. Edie je kimnula i snano se nakaljala. Gdje je George? 52 LEDENI DEMON asnik nije pronaao Georgea na rubu leda. Pronaao je njegov malj, uhvaen u naplavljenu granu. Kada ga je povukao, primijetio je da je Georgeova ruka jo uvijek bila provuena kroz konatu omu u drci. Povukao je ruku i izvukao ga van, a on se nakaljao i drhtei pao na led. Ggdje je Edie? bila je prva stvar koju je izgovorio. Vidio je da je Topnik izvukao neto iz rijeke kada ga je nadletio u Ikarovu zagrljaju,

i nadao se da je to bila Edie. Bojim se da je mrtva, stari moj, rekao je asnik. Ve su je odveli kroz ogledala. Moe li trati? George je izgledao uasno. Drhtao je i zubi su mu cvokotali, ali je vrsto stiskao malj u ruci. Aha, rekao je zurei u led. Na licu mu se odjednom pojavio ubilaki izraz. Ugledao je pognutu figuru Hodaa koji je uao na ledu, ucrtavajui nekakve znakove u snijeg oko sebe. Dobro, rekao je asnik, stisnuvi mu rame, bit e pravi uspjeh uspijemo li doi do onih djevojaka tamo i do ogledala, a da nas on ne primijeti. George je otresao asnikovu ruku s ramena. Ne, odvratio je. To ne bi bio nikakav uspjeh. I zapoeo je odluno koraati prema Hodau. Hoda ga nije primijetio. Bio je toliko uzbuen da je jedva disao, a razlog tom njegovom ushitu leao je pred njim. George mu u borbi nije uspio probosti srce. Spasila su ga dva votana koluta meu kojima se nalazilo Crno Ogledalo. Iako su ga kolutovi zatitili od kontakta s Ogledalom, nisu uspjela zatititi samo Ogledalo. George ga je raspolovio svojim udarcem. Hoda je bio izvan sebe od sree jer je shvatio da se pred njim nalazilo rjeenje njegova problema, da je dobio drugo Crno Ogledalo. Nikada mu, tijekom stoljea potrage za izgubljenim drugim ogledalom, nije palo na pamet da bi jednostavno mogao uzeti postojee ogledalo i razbiti ga u dva dijela. Znak koji je upisivao u snijeg bio je zatitni pentagram. George je poeo trati, a asnik ga je slijedio u stopu. Potom se iza njih zauo tihi prasak i pojavila su se bojna kola. Deko! povikala je Kraljica. Dolazi ovamo! George je nastavio trati prema Hodau. Ubit u ga, povikao je. Ne, George, odvratila je Kraljica. Djevojica je iva! George se naglo zaustavio. Molim? Kolima je stala pokraj njega. Uskoi. U uasnom je stanju, ali bit e dobro. Pita za tebe. Doi, moramo brzo nestati odavde.

asnik je zgrabio Georgea, gurnuo ga u kola i uskoio za njim. Kui, James, i ne tedi konje, nacerio se. George i Kraljica su gledali u Hodaa i njegovu uurbanu aktivnost u snijegu. Pogledali su se. to? upitao je asnik. Kad malo razmislim, zato ne? rekla je Kraljica, a George se nasmijeio cvokoui zubima, na to je ona coknula jezikom i potjerala konje u galop. Oh, k vragu, rekao je asnik, otvarajui futrolu svojeg pitolja. On ne ostaje mrtav dugo, to znate... I kratko e biti od pomoi, odvratilaje Kraljica i pucnula uzdama, razjareno se smijeei dok joj je kosa vijorila na vjetru. Hoda je bio toliko usredotoen na pravilno postavljanje dvaju Crnih Ogledala u snijegu, suelice jedno drugom, da je podigao pogled tek kada mu je prvi metak zapljusnuo lice snijegom. Ugledao je konje kako galopiraju prema njemu, a iza njih Kraljicu kako podie svoje koplje, asnika koji je pucao u njega i Georgea koji se naginjao iz kola s podignutim maljem, iznad vrtloeih otrica privrenih na kotae. Budale! vrisnuo je. Jurili su ravno na njega. Nije imao kamo pobjei. Umjesto togaje unuo jo nie, zagnjurivi lice u snijeg i pobrinuvi se prije toga da dva Ogledala gledaju jedno u drugo. Znao je da ih je ispravno postavio jer su iz obje polovice provalile vruina i para i zapoele topiti snijeg pred sobom. Na brzinu je neto tiho promrmljao i posegnuo u tamno Ogledalo. U istome trenutku u kojemu su otrice preletjele preko prostora na kojemu je uao, Ogledalo ga je povuklo unutra i nestao je. Nakon to su projahali preko mjesta na kojemu Hodaa vie nije bilo, Kraljica se nagnula unatrag iz kola i zabila svoje koplje u led. George je pogledao dolje i vidio da su projahali kroz zatitni pentagram, briui njegove granice upisane u snijegu. Kada je Kraljica naglo okrenula kola, ugledali su neto drugo. Polovice Crnog Ogledala rastopile su snijeg izmeu sebe i nestale. Ali prije nego to su nestale, neto je pobjeglo kroz vrata koja je Hoda u njima otvorio. Budui da je to neto bilo napravljeno ni od ega, bila mu je potrebna nekakva materija kako bi preivjelo na svijetu, a prva stvar na koju je

nailo u zraku bio je snijeg koji su podigle otrice kotaa preavi granicu pentagrama. Kraljica se nagnula i izvukla koplje iz leda. Potom su krenuli natrag prema njezinim kerima i prema sigurnosti to ih je dozivala iz srebrnih ogledala koja su drale. Pogledavi unatrag, George je vidio kako se zrakom vrtloe ledeni kristali i oblikuju figuru koja se naglo poveala i potrala za njima. Bre! povikao je. Pourite! Ledeni se demon poveavao, pribliavajui im se nevjerojatnom brzinom, a onda je Kraljica trznula uzdama i kada je prvi je konj udario u ogledalo zauo se prasak, i na trenutak su svi padali kroz slojeve crnila. Dok su tako padali, svi su imali osjeaj da je neto letjelo pokraj njih, neto izrazito hladno i strano, poput naleta nezemaljske hladnoe... 53 NAPUKLI KAMEN Londonski Kamen leao je iza zatitne reetke, na svom uobiajenom mjestu u Ulici Cannon. Nitko ga nije primjeivao, niti je itko u prolazu zastajao pred njim. Nitko nije osjeao njegovo mrano zujanje koje je pulsiralo kroz grad i njegove zgrade, i kamena stvorenja koja su ga nastanjivala. Ali, neto ga jest primijetilo. Primijetilo ga je im je stiglo te je pojurilo k njemu brzinom misli. Kamen se nije pomakao, ali ga je naglo prekrio debeli sloj mraza zbog kojeg je napukao. Bila je to sitna pukotina. Ali, to je bilo dovoljno. 54 POSLJEDNJA POSTAJA ZA NIKAMO ... a ondaje koija sletjela u travu, a Kraljica zaustavila konje. Okrenula se, provjeravajui jesu li njezine keri dole za njima. Kimnule su joj i sve tri su se zadovoljno nasmijeile. Jeste li osjetili? pitao je asnik. Osjetili to? odvratio je Topnik, podigavi pogled s mjesta na kojemu je sjedio pokraj Edie, rumene Edie koja je izgledala kao da joj je bilo jako toplo umotanoj u Kraljiin plat i asnikov kaput. Neto je dolo za nama, rekao je George, iskaui iz kola i trei prema Edie. Ona mu se smijeila, ali je ispruila ruku upozorivi ga: Pazi na kamenje!

Kamenje upozorenja bilo je rasporeeno po tlu uokolo nje, i sva su sada bila mutna. Osim jednog malog plavog kamena, plavog poput eiria koji je na glavi nosila patka iz pria koje joj je mama priala u djetinjstvu. Malog plavog kamena umetnutog u naunicu. George joj je paljivo priao, i ne znajui to bi drugo uinio, udario je u rame. Ona mu se nasmijeila i udarila ga u nogu. I to im je bilo dovoljno. U daljini je zauo neobino utjenu zvonjavu Big Bena. Dajte djeaku taj pokrov, Kraljica je prstom pokazala na kaput Neznanog Vojnika. Ali..., pobunio se Topnik. Bez ali, odvratila je Kraljica, inae e se nasmrt prehladiti, ve je napola mrtav. George je odloio malj i poeo otkopavati svoj natopljeni kaput, prstima nalik smrznutim kobasicama. Lijep malj, rekla je Edie, pomalo podrugljivim tonom. Lijepa naunica, George je hinio ravnodunost. Da, rekla je ona. Pripadala je mojoj mami. to je radila tamo s ostalim... ah, Topnik nije dovrio pitanje. Poludjela je, rekla je Edie. Tako su rekli. Zato su je odveli... Pogledala je u naunicu. Sada znamo zato je poludjela... I ona je bila sijevka, rekao je George. Da, odvratila je Edie. Samo, nitko joj to nije rekao. Pitanje je, ubacila se Kraljica, zato je sve drugo kamenje izblijedjelo, a ovo nastavlja sjati. Topnik se tiho nakaljao. To je kamenje pripadalo sijevkama koje je Hoda ubio ili svojim muenjem osudio na ludilo ili usamljeniku smrt... Pogledao je u Kraljicu. Onaje kimnula te je nastavio. Moda jo uvijek svijetli jer ona jo uvijek ivi. Edie je spustila pogled. Nije mogla progovoriti. George je pogledao u svoju ruku. Druga ila, ona koja mu se poela kretati prema srcu kada je prihvatio Hodaev izazov, nestala je ba kao to je i znao da hoe. I asnik je to primijetio. Nasmijeio se. Podigao je tri prsta, a onda savio dva. Samo ti je jedan ostao. Bravo.

U daljini je George ugledao policijski motocikl s upaljenim rotirnim svjetlom kako juri niz Piccadilly, ulijeui u krivinu koja je kruila oko Hyde Park Cornera. George je pogledao u posljednju ilu koja mu se spiralno plela oko ruke, kao da je ekala da se ponovno pojavi Vitez kako bi njih dvojica mogli zavriti zapoeti dvoboj. Zaogrnuo se dekom koju mu je asnik pruio, odluivi da e kasnije brinuti o dvoboju s Posljednjim Vitezom. Moja bi mama mogla biti bilo gdje, rekla je Edie vrlo tiho. Glavu gore, Edie, odvratio je George i sjeo pokraj nje. I Topnik je mogao biti bilo gdje. A i ti. Ali, sada smo svi ovdje, zar ne? Ona je kimnula. Moda postoji ijedan vei problem, zauo se asnik. Svi su pogledali u njega. Ne ujete li? Svi su poeli oslukivati, no ula se samo tiina. A tiina se u Londonu ne dogaa nikada ni nou. Grad je utihnuo, a sat je upravo otkucao trinaest sati. Svi su se polako podigli na noge, osvrui se uokolo. Grad je bio miran. Neprirodno miran. Toliko miran da se nita nije micalo. Nije bilo nikakva povjetarca. Nikakva zvuka. Ni ljudi. Oni rijetki automobili na ulici stajali su nepomino. George je krenuo prema rubu ceste. Policijski motocikl bio je zaleen u krivini. Vozaa nije bilo. Pogledao je u poznati crveni oblik nonog autobusa. U njemu nije bilo ni putnika ni vozaa. I ostali su polako izali na ulicu, vidjevi isto to i George. Edie je zavirila u prazni taksi i stala zuriti u Georgea. Kamo su nestali svi ljudi? Slegnuo je ramenima, polako se okreui se i traei nekakav znak ivota. I zato se sve zaustavilo? Jedina stvar koja se micala u cijelome gradu bio je gusti snijeg koji je odjednom poeo neujno padati. Pet zrcalnika i dvoje djece stajali su na ve zabijeljenoj cesti, zurei uokolo okirani tom novom situacijom u kojoj su se nali. to god je s nama stiglo kroz ogledala, polako je rekao asnik, nije nita dobro, bojim se. I nesvjesno svi su se pribliili jedno drugom, osjeajui se neobino samima u tiini i zurei niz neprirodno mirne ulice previe zaokupljeni

onim to se dogaalo oko njih, da bi primijetili ono to im se dogaalo nad glavama. to je bila teta. Budui da je ono to im se dogaalo nad glavama definitivno primjeivalo njih. Kamena vodoriga sletjela je na sam vrh golema kamenog topa iza njih. Topnik ju je prvi vidio. Zakoraio je pred Edie i Georgea, petljajui po futroli, traei svoj pitolj. Pazite, poelo je! Svi su se polako okrenuli. George je naglo uhvatio Topnikovu ruku i povukao je prema dolje. t...? zapoeo je Topnik. U redu je! rekao je George. U redu je. Bak? oglasila se Vodoriga. George se nacerio. Ona je na naoj strani. Sada su svi gledali u Cjevugu. A onda u Georgea. A onda ponovno u vodorigu. Topnik je vratio pitolj u futrolu. asnik mu je dao cigaretu, koju je on zapalio, pa su svi nastavili stajati tamo, gledajui u iskeenu vodorigu kroz dim cigareta i gusti snijeg. Prokletstvo, rekao je Topnik. Ako je ona na naoj strani... onda smo stvarno nadrapali. KRAJ

ZAHVALE Nije lako pisati u vakuumu, a razgovori s drugim piscima od velike su pomoi u danima kad ne ide ba najboljenaroito kad se mora potruditi kako bi se pribliio njihovoj kvaliteti. Zahvaljujem ovim ljudima na pomoi, izazovima i podrci tijekom proteklih godina. A oni su: Alex Nander Cary, Fergus Fleming, Jonathan Darby, Al Whiting, Katie Pearson, Patrick Harbison, Robert Harris, Amanda Silver, Rick Jaffa, Kate Bucknell, Rose Baring, Mary Miers, Barnaby Rogerson i Mary i Philip Contini. Posebno sam zahvalan svojoj obitelji, savjetnicima i ostalim tajnim itateljima na pomoi i podrci koju su mi pruali tijekom mog pisanja eljezne rukeKate Jones,

Ronu Bernsteinu u ICMu, Michaelu McCoyu u ITGu, Jacku, Ariadne, Ziollah More Gordon, Finnu Youngeru i Charlieu Harrisu. Konano, htio bih zahvaliti i fotografu Andrewu Erringtonu za nevjerojatne fotografije londonskih skulptura koje su me nagnale da zaponem s ovom priom, a ispriavam se svom tati zbog dijela u kojem Topnik zaglavi pod zemljom zaboravio sam na tvoju klaustrofobiju, tata. Stvarno...