Utjecaj provoenja programa pozitivne psihologije na optimizam i razredno ozraje kod uenika etvrtog razreda osnovne kole

UDK: 371.311.5 371.3:372.4 371.214.6:159.9.019.3 Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 31. 10. 2011.

Melita Ivankovi1
Osnovna kola Mladost, Zagreb melitaivankovic@yahoo.com

Prof. dr. sc. Majda Rijavec2

Uiteljski fakultet Sveuilita u Zagrebu majda.rijavec@ufzg.hr

Saetak
Istraivanje je provedeno s ciljem provjere utjecaja provoenja programa pozitivne psihologije na optimizam i razredno ozraje uenika etvrtog razreda osnovne kole. U istraivanju je sudjelovalo 125 uenika iz tri osnovne kole u Zagrebu, odnosno est razrednih odjela, koji su bili podijeljeni u eksperimentalnu (N=62) i kontrolnu (N=63) skupinu. Program pozitivne psihologije u eksperimentalnoj skupini provoen je jednom tjedno tijekom tri mjeseca na satu razredne zajednice. U kontrolnoj skupini nije se provodio program nego uobiajene aktivnosti na tom satu. Upitnici Moj razred za mjerenje razredMelita Ivankovi je diplomirana uiteljica s desetogodinjim radnim iskustvom. Magistrirala je u podruju drutvenih znanosti 2011. godine s temom iz pozitivne psihologije. Do sada je objavila tri rada u domaim i inozemnim strunim i znanstvenim asopisima. 2 Majda Rijavec je redovita profesorica na Odsjeku za uiteljske studije, (su)autorica vie od trideset knjiga iz podruja popularne psihologije i psihologije menadmenta te nekoliko stotina struno-popularnih lanaka. Znanstveni interesi su joj u podruju samoreguliranog uenja i pozitivne psihologije.
1

219

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

nog ozraja i Upitnik za odreivanje atribucijskog stila kod djece za mjerenje optimizma i pesimizma primijenjeni su na poetku i na kraju istraivanja. Rezultati su obraeni dvosmjernom analizom varijance s ponovljenim mjerenjima na jednom faktoru. U eksperimentalnoj skupini dolo je do znaajnog poveanja optimizma u odnosu na kontrolnu. Nije bilo znaajnih promjena ni u razini pesimizma kao niti u jednoj dimenziji razrednog ozraja. Kljune rijei: osnovna kola, program pozitivne psihologije, optimizam, pesimizam, razredno ozraje

Uvod
Pozitivna psihologija kao disciplina javlja se krajem prolog stoljea kada je ameriki psiholog Martin Seligman naglasio potrebu istraivanja pozitivnih ljudskih iskustava, osobina i institucija. Prema Seligmanu (1998.a) cilj pozitivne psihologije je razumjeti i izgraivati one imbenike koji omoguuju napredak pojedincima, zajednicama i drutvima u cjelini. Liney, Joseph, Harrington i Wood (2006.) deniraju pozitivnu psihologiju kao znanstveno istraivanje optimalnog ljudskog funkcioniranja. Njen cilj je stvoriti ravnoteu u psihologijskim istraivanjima i praksi usmjeravajui se na pozitivne aspekte ljudskog funkcioniranja i iskustava i njihovo integriranje s negativnim aspektima. Istraivanja u pozitivnoj psihologiji odvijaju se u okviru tri podruja (Seligman i Csiksentmihalyi, 2000.). To su pozitivna subjektivna iskustva, pozitivne osobine pojedinca i pozitivna zajednica. Pozitivna subjektivna iskustva ukljuuju fenomene kao to su zadovoljstvo prolou, srea u sadanjosti, optimizam, nada i vjera u budunost, a od sva tri podruja imaju najiru znanstvenu tradiciju. Drugo podruje pozitivne psihologije bavi se pozitivnom osobom, a usmjereno je na istraivanja kreativnosti, hrabrosti, suosjeajnosti, integriteta, samokontrole, voenja, mudrosti, spiritualnosti i slino. Peterson i Seligman, (2004.) predloili su klasikaciju 24 ljudske snage u 6 kategorija za koje se pretpostavlja da pridonose pozitivnom ivotu kao i mogua pitanja na koja se istraivai trebaju usmjeriti. Tree podruje pozitivne psihologije odnosi se na pozitivnu socijalnu ekologiju ukljuujui zdravu obitelj, susjedstvo, uinkovite kole, drutveno odgovorne medije i civilni dijalog. Ovo podruje istrauje naine na koje institucije poput zakonodavnih tijela, kola, medija i javnih ustanova mogu utjecati na razvoj ljubaznosti, tolerancije, jednakosti i otvorenih mogunosti za sve. Upravo u ovakvom okruenju postoji vea mogunost za razvoj karakteristika pozitivne osobe. Seligman (2002, prema Park, 2004.)
220

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

smatra da se na pozitivan razvoj mladih moe najvie utjecati sinergijom odgojnih ustanova te razvojem karakternih snaga i pozitivnih subjektivnih iskustava. U literaturi se navodi niz razliitih programa iz podruja pozitivne psihologije koji su se provodili na razliitim uzorcima u cijelom svijetu, a sve ih karakterizira pokuaj pronalaska naina i metoda kojima bi se omoguili pozitivni utjecaji na neke aspekte psiholokog funkcioniranja. Prvi takav program pod nazivom Pennov program prevencije s ciljem preveniranja pesimizma kod djece osnovnokolske dobi proveo je ameriki psiholog Martin Seligman sa svojim suradnicima 1990. godine (Gillham, Reivich, Jaycox i Seligman, 1995.). Program je bio uspjean, dugorono je smanjio depresivnost, prevenirao pesimizam i poveao razinu optimizma. Seligman je takoer sa svojim suradnicima 2003. godine (Fineburg, 2004.) razvio i poeo primjenjivati program pouavanja pozitivne psihologije s uenicima osnovnih kola. Cilj programa bio je razvijanje osobina poput zahvalnosti, opratanja, zanosa, altruizma i optimizma, koje prema klasikaciji karakternih osobina i snaga pridonose pozitivnom ivotu, te njihova primjena u svakodnevnom ivotu. U istraivanju koje su proveli Sanders, Turner i Markie-Dadds (2000.) na velikom uzorku s obiteljima i djecom u Australiji, pokazalo je kod sudionika programa pozitivne psihologije ostvarenje boljih meusobnih odnosa. Modiciranjem Pennovog programa prevencije Miloseva i Marelja (2009.) kreirali su program za uenike s ciljem preveniranja depresije u ranoj adolescenciji u Makedoniji. Rezultati su pokazali znaajne promjene u razinama optimizma i pesimizma. Program pozitivne psihologije s ciljem utjecaja na psiholoku dobrobit i poticanja pozitivnih emocija uenika u srednjoj koli (Miljkovi i Rijavec, 2006.) pokazao je znaajno vee poveanje koliine pozitivnih emocija kod uenika u eksperimentalnoj skupini, nego kod uenika u kontrolnoj skupini. verko i suradnici (2009.) proveli su isti program sa uenicima srednje kole a rezultati su pokazali da se nakon provoenja programa poveala razina optimizma. Jedan od najee istraivanih fenomena u podruju pozitivne psihologije je optimizam. Dispozicijski optimizam je ope oekivanje da e nam se u ivotu dogoditi vie dobrih nego loih stvari (Scheier i Carver, 1992.). Ovako koncipiran optimizam je crta linosti koju karakteriziraju pozitivna oekivanja osobne budunosti. Seligman (1998.b) je koncipirao optimizam kao eksplanatorni stil, a ne kao crtu linosti. Eksplanatorni stil odnosi se na nain na koji ljudi objanjavaju uzroke dogaaja u svom ivotu. Kada im se dogodi neto loe, optimisti uzroke tih loih dogaaja vide u vanjskim, privremenim i specinim faktorima. Za razliku od njih pesimisti uzroke pronalaze u unutarnjim, trajnim i globalnim uzrocima. Kod eksplanatornog stila postoji odreena genetska komponenta, no na razvoj eksplanatornog stila veliki utjecaj imaju roditelji, uitelji i sportski treneri (Seligman, 1996.).
221

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Istraivanja su pokazala da su optimisti uspjeniji u politici, sportu, prodaji i mnogim drugim podrujima (za pregled vidi Rijavec, Miljkovi i Brdar, 2008.). Skinner i Willborn (1994.; prema Park, 2004.) navode de je optimizam povezan s boljom prilagodbom meu mladima i djecom. Pojedinci koji razmiljaju pozitivno, skloni su interpretirati stresore kao manje opasne i ugroavajue. Seligman i suradnici (Seligman, Reivich, Jaycox, Gillham, 1995.) smatraju da se uenjem razmiljanja na optimistiniji nain stjee trajna vjetina pomou koje se moemo braniti od depresije. Isto tako zakljuuju da je optimizam koristan dodatak mudrosti koji pojedincu pomae da postigne ciljeve koje je sam odredio. Optimizam pomae odravanju dobrobiti i preveniraju recidiva psihikih poremeaja (Ilardi, Greighead i Evans, 1997., prema Park, 2004.). Psihiki i ziki zdravstveni problemi povezani s pesimistinim stilom objanjavanja pokazuju da optimistini stil objanjavanja ne samo da moe sauvati ziko zdravlje nego i psihiko, posebno u kriznim ivotnim situacijama (Gillman, Furlong i Huebner, 2009.). Jedno longitudinalno istraivanje (Nolen-Hoeksema, Girgus i Seligman, 1986.) u koje su bili ukljueni roditelji, uitelji i uenici, pokazalo je da su pesimistian stil objanjavanja i loi dogaaji u ivotu znaajni faktori rizika za pojavu depresije, te da su djevojice u treem i etvrtom razredu osnovne kole optimistinije od djeaka. Istraivanje Martin-Krumma sa suradnicima (Martin-Krumm, Sarrazin, Peterson, Famose, 2003.) kod uenika viih razreda osnovne kole pokazalo je da su optimistini uenici u sportskim igrama imali bolje rezultate od uenika s pesimistinim eksplanatornim stilom. Neki od navedenih programa pozitivne psihologije imali su za cilj i poveanje optimizma kod djece i mladih, no ti Stoga je prvi cilj ovog rada bio ispitati moe li provoenje programa pozitivne psihologije dovesti do poveanja optimizma i smanjenja pesimizma kod mlaih uenika, u ovom sluaju kod uenika etvrtih razreda osnovne kole. Osim utjecaja na individualnoj razini moe se oekivati pozitivan utjecaj i na razini razreda, tj. moe se oekivati poboljanje nekih dimenzija razrednog ozraja. Domovi (2003.) razredno ozraje denira kao odnos izmeu nastavnika i njihovih uenika, ili samo izmeu uenika u promatranom razredu. Kako tijekom provoenja programa pozitivne psihologije uenici bolje upoznaju druge uenike u razredu to moe poboljati njihove meusobne odnose i percepciju razreda kao cjeline. U dosadanjim istraivanjima pozitivno razredno ozraje bilo je povezano s vanim obrazovnim rezultatima kao to su bolji akademski uspjeh, konstruktivni procesi uenja i smanjeni emocionalni problemi (za pregled vidi Evans, Harvey, Buckley i Yan, 2009.). Istraivanja razrednog ozraja takoer su pokazala da razredno ozraje moe biti negativno i toksino, te povezano s neeljenim rezultatima, kao to
222

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

su poveano zadirkivanje i agresivnost, te emocionalna neprilagoenost (za pregled vidi Evans, Harvey, Buckley i Yan, 2009.). Oito je da razredno ozraje moe imati razliite pozitivne i negativne posljedice po uenike pa bi bilo vano znati kako se moe poboljati. Stoga je drugi cilj ovog istraivanja bio ispitati utjee li provoenje programa pozitivne psihologije na razredno ozraje kod uenika etvrtih razreda osnovne kole.

Metoda
Sudionici
U istraivanje su bili ukljueni uenici dva odjeljenja etvrtih razreda Osnovne kole Mladost (N=42), dva odjeljenja etvrtih razreda Osnovne kole Zaprue (N=42) i dva odjeljenja Osnovne kole Ive Andria (N=41) iz Zagreba. Ukupno je u istraivanje bilo ukljueno 125 uenika, od toga 62 uenika u eksperimentalnoj (30 djeaka i 32 djevojice) i 63 uenika u kontrolnoj skupini (34 djeaka i 29 djevojica). U svakoj od navedenih kola jedan je razred bio eksperimentalna, a drugi kontrolna skupina.

Instrumenti
a) Upitnik atribucijskog stila za djecu CASQ (Childrens Attributional Style Qustionnaire) autora Kaslow, Tannenbaum i Seligman (1978., prema Seligman i sur. 1984.; Gladstone i Kaslow, 1995.; Thompson, Kaslow, Weiss i Nolen-Hoeksema, 1998.) koji ispituje tendenciju ispitanika da prilikom tumaenja uzroka nekog dogaaja izaberu internalne, stabilne i globalne, nasuprot eksternalnim, nestabilnim i specinim uzrocima. Upitnik CASQ se ispituju tri dimenzije atribucijskog stila: internalnost eksternalnost: internalnost znai pripisivanje uzroka dogaaja vlastitim, osobnim ponaanjima, dok eksternalnost pretpostavlja pronalaenje tih uzroka u faktorima izvan pojedinca. Npr. internalna atribucija za slab uspjeh na testu bi bila Pao sam na ispitu zato to sam glup, dok bi eksternalna bila Pao sam na ispitu zato to me omela tunjava na dvoritu. stabilnost nestabilnost: stabilnost znai tumaenje uzroka dogaaja u terminima permanentnosti, konstantnosti, dok nestabilnost znai tumaenje u terminima privremenosti, kratkotrajnosti. Faktor vremena je ovdje krucijalan. Stoga je izjava Pao sam na ispitu jer sam glup ujedno i stabilna atribucija, jer je glupost relativno nepromjenjivo stanje. Nasuprot tome, druga tvrdnja Pao sam na ispitu zato to me omela tunjava na dvoritu je nestabilna, jer je tunjava na dvoritu ograniena u vremenu.
223

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

globalnost specinost: globalnost je atribucijski stil kojim se objanjavaju uzroci dogaaja u terminima pervazivnosti i irenja na razne situacije, dok se specine atribucije vie kreu u terminima ogranienosti na upravo te dogaaje. Stoga Pao sam na ispitu jer sam glup je globalna atribucija, jer glupost utjee na nae ponaanje u mnogim situacijama. Nasuprot tome Pao sam na ispitu zato to me omela tunjava na dvoritu je specina atribucija jer je malo vjerojatno da e ova tunjava utjecati na mnoge situacije. Skala se sastoji od 48 tvrdnji koje opisuju hipotetike dogaaje: 24 dobra,tj. pozitivna i 24 loa, tj. negativna. Od ispitanika se trai da zamisli da se opisano dogaa njemu osobno i da zatim izabere izmeu dva ponuena odgovora onaj koji najbolje opisuju zato se to dogodilo, odnosno to je uzrokovalo taj dogaaj. Dva ponuena odgovora predstavljaju dva pola jedne atribucijske dimenzije, tako da je u svakoj opisanoj situaciji aktualna jedna dimenzija dok se ostale dvije dre konstantnima. U analizi je koriten ukupni rezultat na skali pozitivnih i skali negativnih dogaaja kao to to predlau Nolen-Hoeksema, Girgus i Seligman (1992.). Vei rezultat na skali pozitivnih dogaaja ukazuje na optimizam, a vei rezultat na skali negativnih dogaaja na pesimizam. Koecijenti pouzdanosti za podljestvice optimizma i pesimizma u ovom istraivanju iznose .56 i .55. Ti su koecijenti dosta niski, ali odgovaraju onima koji se nalaze u literaturi (Gladstone, Kaslow, Seeley i Lewinsohn, 1997.). b) Upitnik za procjenu razrednog ozraja Moj razred, (Matijevi, Bratko i Ljubin, 2000., adaptirano prema My class Inventory, Fischer i Fraiser, 1982.). Upitnik mjeri sljedee dimenzije razrednog ozraja: zadovoljstvo kolom i razredom, suparnitvo, natjecanje, potekoe u svladavanju nastavnih sadraja i kohezivnost. Sastoji se od 25 tvrdnji koje su uenici procjenjivali na skali od 5 stupnjeva (1-uope nije tako; 5-u potpunosti je tako). Koecijenti pouzdanosti za podljestvice razrednog ozraja u ovom istraivanju kreu se od .61 do .78 osim za podljestvicu Potekoe koja ima izrazito nisku pouzdanost (.21) i stoga je iskljuena iz daljnje analize.

Postupak
Istraivanje je provedeno tijekom listopada, studenog i prosinca 2009. godine. Nakon upoznavanja s istraivanjem i protokolom ispitivanja, ravnatelji i djelatnici strunih slubi u kolama odobrili su njegovo provoenje. Roditelji su prije poetka istraivanja na roditeljskim sastancima bili detaljno obavijeteni o programu rada, sadraju radionica, i cilju istraivanja. Svi roditelji potpisali su suglasnost o pristanku sudjelovanja njihove djece u istraivanju. Prije poetka istraivanja svi uenici bili su upoznati s programom radionica i nainom rada. Program istraivanja proveden je prema unaprijed utvrenom dogovoru s ravnateljima, djelatnicima strunih slubi i
224

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

razrednicima, tako da se radionice provedu u kolama za vrijeme sata razredne zajednice. Istraivanje je provedeno u tri faze: 1. inicijalno ispitivanje prije provoenja programa, 2. provoenje programa u eksperimentalnoj skupini i 3. nalno ispitivanje nakon provoenja programa. Inicijalno ispitivanje, odnosno mjerenje prije provoenja programa trajalo je jedan kolski sat (45 minuta). Primijenjeni su upitnici Moj razred za procjenu razrednog ozraja i Upitnik za odreivanje atribucijskog stila kod djece koji ispituje optimizam i pesimizam. Nakon inicijalnog ispitivanja proveden je program pozitivne psihologije u eksperimentalnoj grupi. Provedba radionica najee je trajala jedan kolski sat, a po potrebi provedba nekih radionica trajala je dulje, pa su one zavrene na iduem satu razredne zajednice. Program pozitivne psihologije sadri sedam radionica (Tri dobre stvari, Pismo i posjet zahvalnosti, Velikodunost, Kreativnost, Dar vremena, Koja su se vrata otvorila i Opratanje), koje su preuzete iz priruniku za pozitivnu psihologije autorica Miljkovi i Rijavec Kako biti bolji (2006.) i prilagoene uenicima etvrtih razreda osnovne kole. U kontrolnoj grupi na satima razredne zajednice provoeni su uobiajeni planirani sadraji. Finalno ispitivanje nakon provedenog programa u eksperimentalnoj grupi izvreno je istim instrumentima kao i u inicijalnom ispitivanju. U isto vrijeme provedeno je i nalno ispitivanje u kontrolnoj grupi.

Rezultati
Rezultati su obraeni 2x2 analizom varijance s ponovljenim mjerenjima na prvom faktoru. Prvi faktor je vrijeme ispitivanja i pokazuje postoji li openito razlika izmeu prvog i drugog mjerenja, bez obzira na to jesu li ispitanici u eksperimentalnoj ili kontrolnoj grupi. Drugi faktor je vrsta grupe koji pokazuje postoji li openito razlika u svim rezultatima izmeu eksperimentalne i kontrolne grupe, bez obzira je li mjerenje provedeno prije ili poslije provedenog programa. U istraivanju nas je najvie zanimala interakcija navedena dva faktora; dakle, je li u eksperimentalnoj grupi dolo do neke promjene u odnosu na kontrolnu grupu (vrijeme ispitivanja x vrsta grupe).

Optimizam
U tablici 1. prikazane su aritmetike sredine i standardne devijacije za varijablu optimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa a u tablici 2. nalaze se rezultati analize varijance za varijablu optimizma.
225

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Tablica 1. Aritmetike sredine i standardne devijacije za varijablu optimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa
Pokazatelji Vrsta grupe Mjerenja Eksperimentalna Inicijalno Kontrolna Eksperimentalna Finalno Kontrolna 10,30 3,04 63 11,26 11,54 2,49 2,84 63 62 Aritmetika sredina 11,06 Standardna devijacija 2,64 N 62

Dvosmjerna analiza varijance 2x2 (vrijeme mjerenja x vrsta grupe) s ponovljenim mjerenjima na prvom faktoru, pokazala je znaajan F-omjer za interakciju varijabli vrijeme ispitivanja i vrsta grupe (F=8,32; P=,00), koji su prikazani u Tablici 2.
Tablica 2. Rezultati dvosmjerne analize varijance za varijablu optimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi
Pokazatelji Faktori Vrijeme ispitivanja Vrsta grupe Vrijeme mjerenja x vrsta grupe df 1 1 1 F ,92 1,49 8,32 P ,33 ,22 ,00

Nakon provedenog istraivanja kod uenika u eksperimentalnoj skupini znaajno se poveala razina optimizma, dok se razina optimizma u kontrolnoj skupini u nalnom mjerenju smanjila u odnosu na inicijalno mjerenje (Slika 1).

Pesimizam
U tablici 3. prikazane su aritmetike sredine i standardne devijacije za varijablu pesimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa. Dvosmjerna analiza varijance 2x2 (vrijeme mjerenja x vrsta grupe) s ponovljenim mjerenjima na prvom faktoru nije pokazala nijedan znaajan znaajan F-omjer, tako da nije potvreno oekivanje da e se u eksperimentalnoj grupi nakon provedenog programa pozitivne psihologije smanjiti razina pesimizma.
226

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Slika 1. Prosjene vrijednosti i standardne devijacije za varijablu optimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa

Tablica 3. Aritmetike sredine i standardne devijacije za varijablu pesimizma u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa
Pokazatelji Vrsta grupe Mjerenja Eksperimentalna Inicijalno Kontrolna Eksperimentalna Finalno Kontrolna 11,11 2,54 63 11,44 11,50 2,53 2,52 63 62 Aritmetika sredina 11,74 Standardna devijacija 2,08 N 62

Razredno ozraje
U tablici 4. prikazane su aritmetike sredine i standardne devijacije za varijable razrednog ozraja u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa, a u tablici 5. rezultati dvosmjerne analize varijance za varijable razrednog ozraja u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi
227

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Tablica 4. Aritmetike sredine i standardne devijacije za varijable razrednog ozraja u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi, prije i poslije provedenog programa
Pokazatelji Mjerenja Vrsta grupe E Inicijalno K 4,08 ,58 3,77 ,77 4,12 ,50 3,33 ,92 3,14 1,0 3,47 ,93 3,91 ,91 3,84 ,74 3,97 ,83 3,64 ,78 3,59 ,76 3,50 ,68 Zadovoljstvo 3,92, ,54 Napetost 2,95 ,90 Natjecanje 3,75 ,70 Povezanost 3,77 ,65

E Finalno K

Tablica 5. Rezultati dvosmjerne analize varijance za varijable razrednog ozraja u eksperimentalnoj i kontrolnoj grupi (F omjeri i razina znaajnosti)
Pokazatelji Faktori Vrijeme ispitivanja Vrsta grupe Vrijeme mjerenja x vrsta grupe * P<.05; ***P<.001 Zadovoljstvo 1,51 ,87 ,03 Napetost 5,43* 5,38* ,11 Natjecanje 1,57 1,21 ,06 Povezanost 8,00*** ,37 ,69

Dvosmjerna analiza varijance 2x2 (vrijeme mjerenja x vrsta grupe) s ponovljenim mjerenjima na prvom faktoru pokazala je znaajne F omjere za varijablu vrijeme ispitivanja za dvije dimenzije razrednog ozraja: napetost i povezanost. Iz tablice 4. vidljivo je da je u na poetku istraivanja bilo manje napetosti i vie povezanosti meu uenicima nego na kraju bez obzira jesu li pripadali eksperimentalnoj ili kontrolnoj grupi. Dobiven je i znaajan F omjer za varijablu vrsta grupe za dimenziju razrednog ozraja napetost. It tablice 4. vidi se da je eksperimentalna grupa imala manju napetost od kontrolne i u inicijalnom i u nalnom ispitivanju. Ni jedan F omjer za interakciju navedenih varijabli nije znaajan to znai da nije dolo do promjena ni u jednoj dimenziji razrednog ozraja poslije provoenja programa u eksperimentalnoj grupi.
228

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Rasprava
Utjecaj provoenja programa pozitivne psihologije na optimizam i pesimizam uenika
Prvi cilj ovog istraivanja bio je ispitati moe li provoenje programa pozitivne psihologije dovesti do poveanja optimizma i smanjenja pesimizma kod uenika etvrtog razreda osnovne kole. Rezultati su pokazali znaajnu interakciju vrste grupe i vremena ispitivanja (F=8,32; P=,00) za varijablu optimizma. Iz slike 1. vidljivo je da je nakon provedenog programa u eksperimentalnoj skupini dolo do poveanja razine optimizma, dok se u kontrolnoj skupini razina optimizma u nalnom mjerenju smanjila u odnosu na inicijalno mjerenje. Dobiveni rezultati u skladu su s dosadanjim istraivanjima koja su pokazala da razliiti programi pozitivne psihologije mogu utjecati na poveanje razine optimizma. Meutim, nije dolo do smanjenja razine pesimizma kao to je to bio sluaj u nekim prijanjim istraivanjima (Gillham i sur., 1995.; Miloeva i Marelja, 2009.; verko i sur., 2009.). U ovom istraivanju program pozitivne psihologije sadravao je sedam radionica (Tri dobre stvari, Pismo i posjet zahvalnosti, Velikodunost, Kreativnost, Dar vremena, Koja su se vrata otvorila i Opratanje). Pretpostavka je bila da e uenici u eksperimentalnoj skupini nakon provedenog programa pozitivne psihologije nauiti primjenjivati optimistiniji stil objanjavanja, koji e doprinijeti poveanju razine optimizma i smanjenju razine pesimizma. Takav stil objanjavanja sadri tri elementa; prvi, personalizaciju, pomou kojeg bi uenici trebali nauiti uzroke dobrih dogaaja pripisivati svom ponaanju; drugi, trajanje, pomou kojeg bi uenici trebali nauiti uzroke loih dogaaja pripisivati trenutnoj situaciji. I posljednji, trei element, opseg, pomou kojeg bi uenici nakon radionica trebali nauiti usvojiti da uzroke dobrih dogaaja interpretiraju s pervazivnou na sve ivotne situacije, a da uzroke loih dogaaja ogranie na vremenski kratkotrajno i specino razdoblje. Za uenje optimistinijeg stila objanjavanja posebno su mogle biti korisne radionice Tri dobre stvari i Koja su se vrata otvorila. Suprotno oekivanjima provoenje programa nije dovelo do smanjenja pesimizma kod uenika u eksperimentalnoj skupini. Jedno objanjenje ovakvog rezultata je da je moda lake djelovati na poveanje optimizma, nego na smanjenje pesimizma. Program je trajao samo tri mjeseca to je vjerojatno bilo nedovoljno za promjenu pesimistikog naina razmiljanja kod uenika. Uvid u literaturu o optimizmu i pesimizmu ukazuje na veliku diskrepanciju u deniranju i poimanju tih dvaju pojmova. Neki autori navode da su optimizam i pesimizam meusobno ovisni jedan o drugom, odnosno da se poveanjem optimizma nuno smanjuje pesimizam. Neki drugi autori smatraju da su optimizam i pesimi229

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

zam neovisni, odnosno, da poveanje optimizma nuno ne znai i smanjenje pesimizma (Gillman, Furlong i Huebner, 2009). Rezultati ovog istraivanja potkrepljuju gledite da se radi o meusobno neovisnim fenomenima.

Utjecaj provoenja programa pozitivne psihologije na razredno ozraje Drugi cilj istraivanja bio je ispitati utjee li provoenje programa pozitivne psihologije na razredno ozraje. Tematske radionice Velikodunost, Kreativnost, Dar vremena i Opratanje, te djelomino radionica Zahvalnost, bile su postavljene s ciljem uspostavljanja boljih meusobnih odnosa uenika u razrednom odjeljenju i mogle su doprinijeti boljem razrednom ozraju. Imajui u vidu sadraj programa moglo se oekivati da e provoenje programa pozitivne psihologije doprinijeti veoj meusobnoj povezanosti i meusobnom pomaganju, ugodnijem osjeaju u razredu i boljoj meusobnoj komunikaciji uenika. Meutim, rezultati nisu potvrdili ovakva oekivanja. Nisu utvrene statistiki znaajne razlike izmeu eksperimentalne i kontrolne skupine niti u jednoj dimenziji razrednog ozraja. Jedan od razloga moe biti relativno kratko vrijeme trajanja programa. Program se provodio tri mjeseca jedan sat tjedno to moda nije bilo dovoljno za znaajno poboljanje razrednog ozraja. Naime, na razredno ozraje vjerojatno je u veoj mjeri utjecalo ono to se dogaalo tijekom tjedna u razredu nego sadraji na jednom satu razredne zajednice. Mogue je da bi due provoenje programa i/ili vea tjedna satnica doveli do poboljanja razrednog ozraja. Drugi razlog moe biti u injenici da je program provodila uenicima nepoznata osoba, a ne njihova uiteljica ili uitelj. Kako je razredno ozraje ne samo pod utjecajem meusobnih odnosa uenika nego i odnosa izmeu uitelja i uenika mogue je da bi uinci bili znaajni da je program provodila razredna uiteljica ili uitelj. U svijetu i kod nas proveden je vei broj istraivanja s pokuajem odreivanja ekasnosti razliitih programa za poboljanje razrednog ozraja od kojih su neki pokazali pozitivne rezultate (Mayer, 1993.; Zarevski i sur. 2000.; Moch, 2002., prema Meier, Gaiswinkler, Kmmel, Hampel, 2009.) dok kod drugih nije dolo do promjena u razrednom ozraju (Meier i sur., (2009.). Istraivanja utjecaja programa pozitivne psihologije su rijetka. Jedno od rijetkih odnosi se na programe poticanja zahvalnosti provedene u srednjim kolama u SAD koje je pokazalo da su uenici nakon provedenog programa imali vee ope zadovoljstvo, vee zadovoljstvo kolom i veu drutvenost (Froch, Yurkewicz i Kashdan, 2009., prema Reivich, 2009.). Ovo istraivanje pokazalo je da program pozitivne psihologije moe biti uinkovit za podizanje optimizma i kod mlaih uenika, u naem sluaju uenika etvrtih razreda osnovne kole. No takav program nije imao utjecaja na smanjenje pesimizma
230

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

i poboljanje razrednog ozraja. Budua istraivanja trebala bi ukljuiti dugotrajnije programe te programe koje bi vodili razredni uitelji i uiteljice.

Reference
Domovi, V. (2003.). kolsko ozraje i uinkovitost kole. Jastrebarsko: Naklada Slap. Evans, I. M., Harvey, S. T., Buckley, L., Yan, E. (2009.). Diffeeentiating classroom climate conepts: academic, manegement, and emotional environments. Journal of Social Sciences Online, 4, 131146. Fineburg, A. C. (2004.). Introducing positive psychology to the introductory psychology student. U: P.A. Lineley i J. Stephen (ur.) Positive psychology in practice (str. 197-209), NJ: John Wiley & Sons, Inc. Fisher, D. L., Fraser, B. J. (1982.). Use of Clasroom Environment Scale in I nvenstingating Relationships between Achievement and Environment. Journal of Science and Matematics Education in Southeast Asia, 5, (2), 5-9. Gillham, J.E., Reivich, K.J., Jaycox, L.H., Seligman, M.E.P. (1995.). Preventing depressive symptoms in schoolchildren: Two year follow-up. Psychological Science, 6, 343-351. Gilman, R., Furlong, M. R., Huebner, E. S. (2009.). Handbook of Positive Psychology in Schools. New York: Routledge. Gladstone, T.R.G., Kaslow, N.J. (1995.). Depression and attributions in children and adolescents A meta-analytic review, Journal of Abnormal Child Psychology, 23, 5, 597606. Gladstone, T. R. G., Kaslow, N. J., Seeley, J. R., Lewinsohn, P. M. (1997.). Sex differences, attributional style and depressive symptoms among adolescents. Journal of Abnormal Child Psychology, 25 (4), 297-306. Liney, P. A., Joseph, S., Harrington, S., Wood, A. M. (2006). Positive Psychology: Past, present, and (possible) future. The Journal of Positive Psychology, 1, 3-16. Martin-Krumm, C., Sarrazin, P., Peterson, P., Famose, J. P. (2003.). Explanatory Style and Resilience after Sports Failure. Persnality and Individual Differences, 35 (7), 16851695. Matijevi, M., Bratko, D., Ljubin, T. (2000.). Vanjska i unutarnja evaluacija projekta Aktivna - ekasna kola a report. Zagreb: Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu, UNICEF. Mayer, G. R. (1993.). A Dropout Prevention Program for At-Risk High School Students: Emphasizig Consulting to Promote Positive Classroom Climates. Education and Treatment of Children, 16 (2), 135-146. Meier, M., Gaiswinkler, M., Kmmel, U., Hampel, P. (2009.). Erlabnispdagogische Intervention fur Klassenklima und Selbstwirsamkeit. Psychologie in Erziehung und Unterrricht, 2, 34-39. Miloseva, L., Marelja, J. (2009.). Program Pozitivne psihologije: kako sprijeiti depresiju u ranoj adolescenciji? The 3rd International Conference on Advanced and SystematicECNSI-2009, The 1st Scientic research syposium Positive psychology in education. Uiteljski fakultet u Zagrebu: Zagreb-Zadar Miljkovi, D. i Rijavec, M., (2006.). Kako biti bolji. Zagreb: IEP-D2. 231

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

Nolen-Hoeksema, S., Girgus, J. S., Seligman, M. E. P. (1986.). Learned helplessness in children: A longitudinal study of depression, achevement, and explanatory style. Journal of Personality and Social Psychology, 51, 435-442. Nolen-Hoeksema, S., Girgus, J. S., Seligman, M. E. P. (1992.). Predictors and consequences of childhood depressive symptoms: A ve year longitudinal study. Journal of Abnormal Psychology, 101, (3), 405-422. Park, N. (2004.). Character strengths and positive youth development. The Annals of the American Academy of Political and Social Science, 591, 40-54. Peterson, C., Seligman, M. E. P. (2004.). Character strengts and virtues: A hanbook and classication. Washintgon, DC: American Psychological Association, New York; Oxford: University Press. Reivich, K. (2009.). Fishful Thinking: Cultivating Gratitude in Youth. NASP Communique, 38 (39), 101-111. Rijavec, M., Miljkovi, D., Brdar, I. (2008.). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP-D2. Sanders, M.R., Turner, K.M., Markie-Dadds, C. (2000.). The development and dissemination of the Triple P-Positive Parenting Program: A multilevel, evidence-based system of parenting and family suport. Prevention Science, 3, 173-189. Scheier, M., Carver, C. (1992.). Effects of optimism on psychological and physical well-being: Theoretical overview and empirical update. Cognitive Therapy and Research, 16, 201-228. Seligman, Martin E. P. (1996.). The Optimistic Child: Proven Program to Safeguard Children from Depression & Build Lifelong Resilience. New York: Houghton Mifin. Seligman, M.E.P. (1998.a). The Presidents Adress, www.positivepsychology. org/aparep98htm. Seligman, M.E.P. (1998.b). Learned Optimism: How to Change Your Mind and Your Life. New York: Guildford. Seligman, M.E.P., Peterson, C., Kaslow, N.J., Tanenbaum, R.L., Alloy, L.B., Abramson, L.Y. (1984). Attributional Style and depressive symptoms among children, Journal of Abnormal Psychology, 93, 2, 235-238. Seligman, M.E.P., Reivich, K., Jaycox, L. Gillham, J. (1995.). The optimistic child: proven program to safeguard children from depression & build lifelong resilience. NY: Houghton Mifin Company. Seligman, M. E. P., Csikszentmihalyi, M. (2000.). Positive Psychology: An Introduction. American psychologist, 55 (1), 514. verko, D., Kramar, K., Spani, A., Tomas, J., Vuger, R. (2009.). Optimizam: Moe li se uvjebati? Knjiga saetaka 1. Meunarodni kongres psihologa Bosne i Hercegovine. Thompson, M., Kaslow, N.J., Weiss, B., Nolen-Hoeksema, S. (1998.). Childrens Attributional Style Questionnaire Revised: psychometric examination, Psychological Assessment, 10, 2, 166-170

232

M. Ivankovi i M. Rijavec, Utjecaj provoenja programa...

napredak 153 (2) 219 - 233 (2012)

The impact of Positive psychology programme implementation on fourth grade elementary school pupil optimism and classroom environment
Summary
The aim of the study was to assess the influence of positive psychology program on fourth grade students optimism and classroom climate in primary school. Sample included 125 pupils from three primary schools in Zagreb. Students attended six classes, randomly divided in two groups; experimental (N=62) and control group (N=63). The positive psychology program was conducted in the experimental group once a week during three months. In control group usually activities were performed. Before and after conducting a program all the participants have been tested with questionnaires My classroom for assessing classroom climate and The childrens attributional style questionnaire for assessing optimism and pessimism. Several two way analysis of variance with repeated measures on one factor were performed. The results showed positive effects of the program on the increase of the level of optimism. Statistically significant difference was not found in any of the dimensions of classroom climate. Key words: elementary school, positive psychology program, optimism, pessimism, classroom environment.

233