You are on page 1of 14

Atletika je jedna od temeljnih i najrairenijih sportskih grana, a koja obuhvaa: trkake, bacake i skakake discipline.

Zbog svoje sveobuhvatnosti zovemo je, to atletika istinski i jest, kraljica sportova! Atletskim vjebama stjee se fizika snaga, izdrljivost, brzina i okretnost a uvruju se svojstva volje kao sto su hrabrost, odlunost i upornost. Discipline atletike odlikuju se motorikim kretanjima koja se uspjeno mogu primjenjivati u toku obrazovnog procesa ili kroz druge oblike vjebanja, pomou kojih se znaajno utie na podizanje ope psihofizike sposobnosti pojedinca. Atletika je polazite i temelj za sve ostale sportove. Od 1896. godine ukljuena je u redovni program Olimpijskih igara.

Povijest atletike [uredi]


Atletika je jedan od najstarijih oblika sportskih natjecanja, jo od vremena orginalnih Olimpijskih igara iz vremena stare Grke pa do modernih Olimpijskih igara dananjih dana. Kako se radi o osnovnim disciplinama tranja, skokova i bacanja tradicija takvih natjecanja je stara koliko i tradicija sporta, te je povijest atletike u stvari i povijest sporta uope.

Atletska borilita [uredi]


Atletika je zapoela kao sport na otvorenom, te su se natjecanja odvijala u skladu s vremenskim uvjetima. Danas je uobiajeno da se atletiari tijekom zimskog perioda pripremaju i natjeu i u zatvorenim prostorima - atletskim dvoranama.

Atletika na otvorenom [uredi]


Standardno borilite za atletska natjecanja je atletski stadion. esto integriran s nogometnim stadionom, ovo se borilite sastoji od tipino 8 krunih eliptinih staza, od kojih je duljina unutarnje staze, koja se oznaava kao staza 1.400 metara. Na objema duljim stazama elipse nalazi se ravan dio od 100 m. Staze su oznaane crtama koje odvajaju staze 1 do 8. Uz samu stazu tipino se nalaze i zaletite i doskoite za skok u dalj, skok u vis te skok s motkom, bazen s preponom za trkaku utrku na 3.000 m s preponama, te bacalita. kugle, koplja i kladiva. Atletski stadion je opremljen i brojnom pomonom opremom koja se koristi ovisno o disciplini: preponama za preponske utrke, zatitne mree za bacake disicpline, nosai i letvice za skok u vis i skok s motkom, itd. Atletski stadion je poprite svih atletskih natjecanja osim maratona, za koji se zbog duine staze ne koristi kruna staza na stadionu, osim kao poetno i zavrno mjesto utrke.

Atletika u dvorani [uredi]


Atletska dvorana ima gotovo sve elemente kao i atletski stadion, osim to je zbog jednostavnosti konstrukcije dvorane najea duljina krune staze 200 m te je borilite bitno manje nego stadion na otvorenom. Neke discipline koje su na otvorenom standardne zbog manjeg se raspoloivog prostora ne izvode u dvorani, tu spadaju bacenje kladiva i koplja, utrka na 3000 m prepone, maraton. Takoer, neke su discipline prilagoene dvorani, te se tako utrka na 100 m u dvorani najee smanjuje na 60 m, slino kao i 100/110 metara prepone na 60 m, te neke discipline dugih pruga.

Atletske discipline [uredi]


Brojne su atletske discipline, koje uobiajeno dijelimo na trkake, bacake, skakake i vieboj. Iako se najee koristi metriki sustav za izmjeru udaljenosti ili ostvarene duljine/visine skoka ili duljine bacanja, ponekad se javljaju i drugaije mjere, pa je recimo uobiajena utrka na jednu milju.

Trkake discipline [uredi]


Kratke pruge ili sprint: utrke na dionicama do 400 m. Uobiajene dionice su: 60 m (uglavnom u dvorani), 100 m, 200 m i 400 m. Srednje pruge: trkake disicpline na udaljenosti od 800 do 3000 m. Uobiajene dionice: 800 m, 1500 m, 3000 m Duge pruge: trkake disicpline na udaljenosti vee od 5000 m. Uobiajene dionice: 5000 m i 10000 m, te maraton tafete: ove utrke ukljuuju nastup po 4 natjecatelja iz jedne ekipe, koji naizmjenino tre pojedine dionice izmjenjujui tafetnu palicu. Uobiajene tafete: 4x100 m, 4x400 m Preponske utrke: ukljuuju tzv. visoke prepone (60 m prepone u dvorani, 100 m prepone ene, 110 m prepone mukarci), zatim tzv niske prepone (400 m prepone) te stipl (3000 m prepone). Brzo hodanje: ukljuuje dionice 10 km, 20 km, 50 km

Bacake discipline [uredi]


Koplje Disk Kugla Kladivo

Skakake discipline [uredi]


Skok u dalj Skok u vis Skok s motkom Troskok

Vieboj [uredi]
Sedmoboj (ene) Desetoboj (mukarci)

Svjetski rekordi (stanje 01. listopada 2008.) [uredi]


ene [uredi]
100 m: 10,49 Florence Griffith-Joyner, SAD Indianapolis, 16. srpnja, 1988.

200 m:

21,34

Florence Griffith-Joyner, SAD

Seoul, 29. rujna 1988.

400 m:

47,60

Marita Koch, Njemaka (DDR)

Canberra, 06. listopada 1985.

800 m:

1.53,28

Jarmila Kratochvilov, eka (ehoslovaka) Mnchen, 26. srpnja 1983.

1 500 m:

3.50,46

Qu Yunxia, Kina

Peking, 11. rujna 1993.

3 000 m:

8.06,11

Junxia Wang, Kina

Peking, 13. rujna 1993.

5 000 m:

14.16,63 Meseret Defar, Etiopija

Oslo, 15. lipnja 2007.

10 000 m:

29.31,78 Junxia Wang ,Kina

Peking, 08. rujna 1993.

100 m prepone: 12,21

Yordanka Donkova, Bugarska

Stara Zagora, 20. kolovoza 1988.

400 m prepone: 52,34

Yuliya Pechonkina, Rusija

Tula, 08. kolovoza 2003.

3 000 m zapreke:

8.58,81

Gulnara Galkina-Samitova, Rusija

Peking, 17. kolovoza 2008.

Maraton:

2:15.25

Paula Radcliffe, Velika Britanija

Chicago, 13. travnja 2003.

Hodanje 5 km:

20.13,26 Kerry Saxby-Junna, Australija

Hobart, 25. veljae 1996.

Hodanje 10 km: 41.56,23 Nadezhda Ryashkina, Rusija

Seattle, 24. srpnja 1990.

Hodanje 20 km: 1:25.41

Olimpiada Ivanova, Rusija

Helsinki, 7. kolovoza 2005.

4 x 100 m:

41,37

Njemaka (DDR)

Canberra, 06. listopada 1985.

4 x 400 m:

3.15,17

Rusija (SSSR)

Seoul, 01. listopada 1988.

Skok u vis:

2,09

Stefka Kostadinova, Bugarska

Rim, 30. kolovoza 1987.

Skok motkom:

5,06

Jelena Isinbayeva, Rusija

Zrich, 28. kolovoza 2009.

Skok u dalj:

7,52

Galina Chistyakova, Rusija (SSSR)

Lenjingrad, 11. lipnja 1988.

Troskok:

15,50

Inessa Kravets, Ukrajina

Gteborg, 10. kolovoza 1995.

Kugla:

22,63

Natalya Lisovskaya, Rusija (SSSR)

Moskva, 07. lipnja 1987.

Disk:

76,80

Gabriele Reinsch, Njemaka (DDR)

Neubrandenburg, 09. srpnja 1988.

Kladivo:

77,80

Tatjana Lysenko, Rusija

Tallinn, 15. kolovoza 2006.

Koplje:

72.28

Barbora potkov, eka

Stuttgart, 13. rujna 2008.

Sedmoboj:

7291 bod Jackie Joyner-Kersee, USA

Seoul, 24. rujna 1988.

Mukarci [uredi]
100 m: 9,58 Usain Bolt, Jamajka Berlin 16. kolovoza 2009.

200 m:

19,19

Usain Bolt, Jamajka

Berlin 20. kolovoza 2009.

400 m:

43,18

Michael Johnson, SAD

Sevilla, 26. kolovoza 1999.

800 m:

1.41,11

Wilson Kipketer, Danska

Kln, 24. kolovoza 1997.

1 500 m:

3.26,00

Hicham El Guerrouj, Maroko

Rim, 14. srpnja 1998.

5 000 m:

12.37,35

Kenenisa Bekele, Etiopija

Hengelo, 31. svibnja 2004.

10 000 m:

26.17,53

Kenenisa Bekele, Etiopija

Bruxelles, 26. kolovoza 2005.

110 m prepone: 12,87

Dayron Robles, Kuba

Ostrava, 12. lipnja 2008.

400 m prepone: 46,78

Kevin Young, SAD

Barcelona, 06. kolovoza 1992.

3 000 m zapreke:

7.53,63

Shaheen Saif Saaeed, Qatar

Bruxelles, 03. rujna 2004.

Maraton:

2:03.59

Haile Gebrselassie, Etiopija

Berlin, 28. rujna 2008.

Hodanje 20 km: 1:17.46

Julio Martinez, Guatemala

Eisenhttenstadt, 08. svibnja 1999.

Hodanje 50 km: 3:36.03

Robert Korzeniowski, Poljska

Pariz, 27. kolovoza 2003.

4 x 100 m:

37,10

Jamajka

Peking, 22. kolovoza 2008.

4 x 400 m:

2.54,20

SAD

New York, 22. srpnja 1998.

Skok u vis:

2,45

Javier Sotomayor, Kuba

Salamanca, 27. srpnja 1993.

Skok motkom:

6,14

Sergey Bubka, Ukrajina

Sestriere, 31. srpnja 1994.

Skok u dalj:

8,95

Mike Powell, SAD

Tokio, 30. kolovoza 1991.

Troskok:

18,29

Jonathan Edwards, Velika Britanija Goeteborg, 07. kolovoza 1995.

Kugla:

23,12

Randy Barnes, SAD

Westwood, 20. svibnja 1990.

Disk:

74,08

Jrgen Schult, Njemaka (DDR)

Neubranderburg, 06. lipnja 1986.

Kladivo:

86,74

Yuriy Sedyh, Rusija (SSSR)

Stutgart, 30. kolovoza 1986.

Koplje:

98.48

Jan Zelezny, eka

Jena, 25. svibnja 1996.

Desetoboj:

9026 bodova Roman Sebrle, eka

Gtzis, 27. svibnja 2001.

Natjecanja u atletici [uredi]


Atletika je zasigurno najraireniji sport na svijetu. Vrste i nivoi natjecanja su brojni. Prema dobi natjecatelja razlikujemo predkolska i kolska natjecanja, srednjokolska i studentska, pa sve do natjecanja veterana u razliitim kategorijama. Prema nivou natjecanja postoje amaterska natjecanja za graane i rekreativce, pa sve do profesionalnih natjecanja. Kvalitativni vrhunac atletike su Olimpijske igre, koje su uvijek do sada u povijesti imale u programu neko od atletskih natjecanja. Prema kvaliteti se istiu sljedea atletska natjecanja: Atletika na Olimpijskim igrama Svjetska prvenstva u atletici Europska prvenstva u atletici Atletska prvenstva SAD Zlatna liga

Trkake discipline
[uredi]Kratke 100 i 200 m Delovi trke: start startno ubrzanje tranje po distanci fini Od svih delova trke start je najvaniji. Postavljanje stopala na startne blokove varira u zavisnosti

pruge-sprint

od elje pojedinca i duine noge. Najkrae rastojanje izmeu prednje i zadnje ploe za stopalo je 28 cm, a najdue 53-66cm. [uredi]Starter Starter daje verbalne komande sa dovoljno razmaka izmeu, kako bi se trkai smestili: "na svoja mesta! Pozor!" Zatim sledi hitac iz pitolja. Kod pogrenog starta, starter koji opoziva trkae (pomono zvanino lice) puca iz pitolja da zaustavi trkae i vraa ih na startnu liniju. Jedan pogrean start (pre znaka) donosi opomenu a drugi diskvalifikaciju. Pitolj startera: popularni model je revolver koji koristi glasne orke kalibra 32mm. Elektronski ureaj montiran na pitolju, reaguje na zvuk startnog pitolja i aktivira sistem za regulaciju vremena trke. Detektor greke: ovaj detektor se koristi za kontrolu preranog starta sprintera. Nalazi se u startnim blokovima. Startni blokovi: napravljeni su od aluminijuma ili nekog drugog metala. Oni imaju merne instrumente koji omoguavaju trkaima da se precizno postave u skladu sa njihovim potrebama. Tok trke: Vreme izubljeno na krivini je 4 sek na 100m. trkai tre to je mogue blie unutranjoj strani svojih staza (1,22m) I naginju se unutra da bi se suprotstavili centrifugalnoj sili koja se stvara u krivini. Fini sledi na oko 40m od cilja. Sprinterice sa klinovima u onovima, teke su oko 170 grama i napravljene su od telee koe, koe za rukavice ili koe kengura. Klinovi su ogranieni na duinu od 8,4mm. onovi ne smeju biti deblji od 13mm. Pete ne smeju biti deblje od onova za vie od 6mm. Trkai se mogu takmiiti i bosi. Elektronika: precizni mehanizmi su neophodni, tu spadaju raunari, ureaji za zapisivanje, fiberoptiki transmiteri, Odreivanje pobednika se vri pomou foto-fini kamera. Pravilo 162. meunarodne atletske federacije: "takmiari e zavriti trku po onom redosledu po kojem je bilo koji deo njihovog tela dostigao linije cilja". 400 m Sprint izdrljivosti na 400 m je jedno od takmienja koje postavlja velike zahteve na stazi. U vreme kada je vreme od 47 sek bilo najbolje ova disciplina se smatrala trkom na srednje staze. Ali veliki atletiari koji tre punom snagom du celog kruga pretvorili su trku na 400m u kontinualno tranje bez predaha du cele distance. Trka poinje sa "cik-cak" startova. Prvih 45-55 m protiu u ubrzavanju. Odluujui period dolazi na 300 m. Cilj je da se istri prvih i drugih 200 m za skoro isto vreme. [uredi]Srednje

pruge

800 m Ne postoji bolji test sposobnosti tranja od tranja na 800 m. Ova disciplina kombinuje brzinu trkaa na 400 m sa izdrljivou dugoprugaa i suvie je kratka da bi se oprostile greke. Za razliku od disciplina u kojima se takmii u stazama, ovo je borba na slobodnom trkalitu. Tri se dva kruga oko igralita sa cik-cak startom. Staze se koriste samo dok se ne izae iz prve

krivine. Zatim se trkai bore za unutranju stazu, traei najkrai put. Izbegavanje vostva je osnovno pravilo. Oni koji diktiraju tempo su "vetrolomci" za ostale trkae. U poslednjih 80-100 m, vrhunski takmiari imaju dosta energije za snaan fini. ampioni mogu nadmaiti sami sebe prelazei poslednjih 200 m za 23 s. 1500 m Trka se sastoji od 4 kruga oko trkalita. Poinje kaskadnim startom koji je tako konstruisan da takmiari sa unutranje strane nemaju veliku prednost nad takmiarima sa spoljne strane. Sprintom za unutranju poziciju poinje trka, posle ega se formira kolona. Poziciono tranje iza voe ili voa, nalaenjem neometane marute i postepeno poboljavanje pozicije kako se trka odvija. [uredi]Duge

pruge

3-5-10 000 m Tranje na duge staze je borba protiv nagomilavanja mlene kiseline u elijama miia. Dok je jedan udah dovoljan sprinteru na 100 m, na 5 000 m to je 90% udisaja protiv 10% kiseonika. Trke na 5 000 i 10 000 m za mukarce su toliko sline da se olimpijski takmiari esto pojavljuju u obe. Lasse Viren iz Finske je 1972. i 1976. godine dobio obe trke i time osvojio 4 zlatne medalje. Trka na 5 000 m ima 12.5, a trka na 10 000 m ima 25 krugova. Disciplina na 3 000 m za ene ima 7.5 krugova. [uredi]Maraton Najnaporniji test ivotne snage. Trka na 49.195 m ima vie glamura nego bilo koja trka. Spektakl vrhunskih atletiara koji se iscrpljuju do apsolutnog limita fizike izdrljivosti - maratonci to zovu "crvena ivica". Vie od etiri puta je dua od trke koja najvie zahteva (na 10 000 m) i tri se po raznim terenima gradskih ulica. enski maraton : uvren je u olimpijski spisak displina 1984. godine, ali je prva ena maratonac trala nezvanino 1896. godine u Atinipostigavi vreme ispod 4.5 sata. Opasnost za takmiare: dehidracija gubljenje tenosti iz tela preko znojenja moe smanjiti teinu trkaa (63.5 kg) za vise od 10%. Zbog poveanog protoka krvi, trkai ne mogu da izgube dovoljno toplote, ali maratonci svetske klase mogu tolerisatitemperaturu tela do 40 stepeni C. Iznad toga dolazi do toplotnog udara. Zbog toga veina takmiara tri gologlava. Neki nose titnike za oi, zatim mreaste majice ili perforirane potkoulje radi ventilacije. Oprema je uglavnom bela jer odbija Suneve zrake. Koriste se patike specijalne za maratonsku trku bez klinova, teke od 220-250 g i sa jastucicima na petama. 11.9 cm iroka stabilna peta spreava klizanje unazad. Takmiari startuju na glavnom stadionu, naprave jedan krug i izau u oblinje gradske ulice. Svaki takmicar se dri plana u pogledu brzine i postavljanja u grupi. Neki tee da odmah povedu da bi izbegli guranje. Normalno, vodea grupa od 15 do 20 favorita isprednjaci za 68 km. Kod 16-tog km grupa koja dri tempo moe imati 10-12 trkaa. Posle toga se smanjuje broj trkaa koji prednjae dok ne ostane samo pobednik. [uredi]tafete Najvanije u tafeti je da se ne ispusti palica! U primopredaji palice na Igrama 1968. ruski tim je ispustio palicu i sam sebe eliminisao. 4x100 mU trci na 400 m svaki lan ekipe tri po jednu etvrtinu

staze. Trka poinje na "cik-cak" startu. Raspored takmiara se razlikuje od ekipe do ekipe, ali je uglavnom ovakav: 1. je takmiar u timu koji je najbri starter i veoma vet u krivinama; 2. je takmiar bri u izmeni tafetne palice i brz na pravcu; 3. je takmiar koji moe biti sporiji od poslednjeg u izmeni, ali je dobar trka u krivini; 4. je takmiar koji je najbri lan ekipe. tafetne palice se moraju dodavati sa potpuno ispruenim rukama u visini kukova. Naravno, to malo ko potuje. Zone primopredaje tafete: San svakog trenera u primopredaji tafete je da postigne da takmiar koji dolazi sa palicom stigne u najveoj brzini, a da takmiar koji je prima to uradi u deliu sekunde, i u brzini koja odgovara brzini onog prvog. Dve najvanije zone u primopredaji tafete su: zona ubrzavanja od 10 m u kojoj takmiar primalac palice stoji i poinje da tri. Palica se ne sme dodati u toj jasno obeleenoj zoni. zona dodavanja palice od 20 m u kojoj takmiar primalac palice sprintuje iz zone od 10 m u zonu od 20 m i u drugoj zoni dodaje palicu. Ovde naravno mora da se postigne ujednaena brzina oba klupska takmiara. 4x400 m tafeta 4x400 m zahteva od svakog takmiara da pokrije jedan krug oko trkalita i da preda palicu na svakoj oznaci od 400 m. Primalac tafete mora da pazi u koju e stazu njegov klupski kolega stii. Zona primopredaje tafete je 20 m. Za razliku od tafete na 400 m, ova se tri u stazama samo dok takmiari ne izau iz prve krivine. Tada takmiari zauzimaju pozicije u bilo kojoj raspoloivoj stazi. [uredi]Prepone 110 m prepone Trkai ne pretravaju preko prepona, oni preleu preko njih sa takvom glatkom gracionou da veliki ampioni istravaju ove trke za samo dve sek. due nego sprinteri na 100 m bez prepona. Tehnika: sa telom koje se naginje napred trka preko prepona izbacuje zamajnu nogu. Zamajna noga se otro sputa na zemlju na prednji deo stopala. Sprint se nastavlja posle prelaska svake prepone. ene preskau deset (83.2 cm), a mukarci jedanaest (106.68 cm) prepreka. 400 m prepone 1984. godine atletiarke su se pridruile mukarima u tranju ove veoma naporne trke, disciplini koja zahteva sposobnost da se pretravaju prepone naizmenino, jednom pa drugom nogom, kao i veliku brzinu. Sa starta koji je postavljen u "cik-cak" rasporedu, trkai tre svako u svojoj stazi na celoj distanci, ukljuujui i dve krivine. Atletiari u unutranjim stazama imaju prednost poto mogu da

ocenjuju svoj tempo prema onima koji su ispred. Gubitak vremena se nadoknauje tako to se prepona unutar staze pretrava jakim nagibanjem tela. Na 300m ili vie dolazi do anaerobnog zamora. Preponai se u ovoj disciplini uvaju za fini koji poinje na 40m od cilja. Prepone su pravljene u obliku slova L tako da se mogu lako sruiti ako takmiar zapne za njih. Broj prepona koje se seju sruiti nije ogranien. Prepone su u "L" obliku, napravljene tako da se mogu lako sruiti ako trka zapne za njih. Obaranje prepreka ne donosi diskvalifikaciju. 3000 m-stipl Samo atletiari velike izdrzljivosti mogu se posvetiti ovoj disciplini. Trka ima 28 suvih prepona svaka visoka 91,1-91,7 cm du cele staze i sedam vodenih prepreka. Poinje iz visokog starta, a na oznaci od 280 m nailazi se na prvu preponu. Naredne prepone su postavljene na razmaku od 78 m. Posle tree suve prepone dolazi vodena prepreka (irina i duzina 3,66 m) koja se mora savladati u svakom krugu. Od poslednje prepone do cilja je 69 m. Ova trka se deli na tri dela: preskakanje preko prepona, savlaivanje vodene prepreke i meu-preponska tehnika. [uredi]Brzo

hodanje

Brzo hodanje je kretanje bez prekidanja kontakta sa tlom. Pri svakom koraku noga koja se postavlja napred mora da dotakne tlo pre nego to se druga odvoji od tla. Dok je stopalo na tlu, stajna noga mora biti ispruena, odnosno ne sme biti savijena u kolenu, ni za trenutak, u fazi vertikale. Pravilo 191. IAAF (internacionalna amaterska atletska federacija) je uvedeno kako bi takmiari tokom cele trke hodali, odnosno da ne bi preli u tranje. Takmiari u brzom hodanju kreu se brzinom 14-15 km/h, dok obini peaci idu 4-5 km/h. Uzrok tome nije samo izdrljivost ve specifina tehnika. Naime, kod brzog sportskog hodanja duina i frekvencija koraka su znatno vee: zahtevaju odreenu tehniku i trening. U toku takmienja sudije na stazi kontroliu takmiare - da li je neki od njih preao u tranje. Sudije opominju takmiara pokazivanjem bele ploice, na kojoj su sa obe strane oznake prekraja (potravanje i zgreno koleno). Poto je opomenuo takmiara, sudija o tome obavetava glavnog sudiju. Ako je prema misenju trojice sudija, takmiar nainio prekraj u bilo kojem delu staze, bie diskvalifikovan. Diskvalifikacija se saoptava takmiaru pokazivanjem crvene ploice koju koristi samo glavni sudija. Ako tokom takmienja ne postoji mogunost da se takmiar obavesti o diskvalifikaciji, odluka moe da se saopti i naknadno po zavretku trke. Kod takmienja na stazi (stadion) takmiar koji je diskvalifikovan mora odmah da napusti stazu. Kod takmienja na putu, diskvalifikovani takmicar mora odmah da skine broj koji nosi i da napusti trku. Trka poinje na stadionu jednim krugom, posle kojeg se izlazi van stadiona na ulicu. Na svakih 5 km nalaze se stanice za okrepljenje. Takmiar koji primi bilo kakvo okrepljenje van tih stanica moe biti diskvalifikovan. [uredi]Bacake

discipline

Bacanje koplja datira jo iz doba prvobitnog oveka, a u Olimpijske igre ukljueno je 1908. godine. Zato to ukljuuje aerodinamike faktore, bacanje koplja je najsloenija od svih bacakih disciplina. Koplje je daleko najlake i najbre orue od svih koja se koriste u disciplinama bacanja i leti preko 30 m dalje od diska i 20 m dalje od kladiva. Zalet se odvija postepeno, a puna brzina se postie kod poslednje kontrolne oznake ili za 1 ili 2 duga koraka preko nje. Izbacaj se ini iz poloaja sa iroko postavljenim nogama, telom savijenim unazad sa kimom savijenom u obliku slova C. Vrlo esto, ako ne mogu da se zaustave pre kruznog luka i ravnih linija, bacai koplja preu liniju i tako poniste svoje bacanje. Vraanjem i okretanjem noge koja ostaje pozadi i prebacivanje teine tela na nju, u jednom momentu izbegava se prestup. Merenje: obavlja se od oznake koju vrh koplja napravi do centra sektorske tacke. Pravila IAAF-e: mogu se koristiti samo koplja prethodno izmerena i odreenih dimenzija koja obezbeuje IAAF. Nisu dozvoljeni nikakvi pokretni delovi. Koplje mora da se baci preko ramena ili gornjeg dela ruke kojom se baca i ne sme se zavitlati. Dozvolena su 3 kvalifikaciona pokuaja i 6 finalnih. Metalni vrh mora udariti o zemlju pre bilo kog drugog dela koplja, jer u suprotnom bacanje ne vai. Zaletom od 36.5 m ili nesto vise poinje nastup takmiara. Cilj je postii maksimalan zamah i odrzati ga do poslednjeg trenutka. Ugao otpustanja koplja je 20-30 stepeni. [uredi]Skakake

discipline

Skok udalj Bob Bimon sa svojim rekordom iz 1968. godine doneo je skoku u dalj iznenadnu i neprolaznu slavu. U jednoj od najveih sportskih poduhvata u modernoj istoriji, dodao je, tada, neverovatnih 55.24 cm na rekord. Razreeni vazduh grada Meksika, uslednadmorske visine od 2240 m, ponekad se pominje kao odluujui faktor, ali nema sumnje da su odlina forma Bimona i fantastini napor doprineli njegovom velianstvenom nastupu (8.83 m). Cilj je horizontalnu brzinu pretvoriti u jedan skok na gore; telo, svojom akcijom, poveava rastojanje pre doskoka u prostor sa peskom.

etiri faze u skoku su:

1. zalet: poinje nagnutim, oputenim dranjem tela i postepenim ubrzanjem du staze


prekrivene sintetikim materijalom do mesta za odskok. Od velikog znaaja je kontrola tanosti dolaska na mesto odskoka da se ne napravi greka. 2. odskok: u poslednja 3-4 duga koraka, skaka sputa teite tela, tako to skrauje poslednji korak. Odskona noga se postavlja punim stopalom na dasku za odskok. Kontakt sa daskom je kratak, druga noga zamahuje natkolenicom do horizontale. Ugao odskoka je oko 25 stepeni. 3. let: mogu se zapaziti razni stilovi u vazduhu, ali je najea kombinacija tehnike grenja, uvinua i koraaja. Posle odskoka, skaka nastavlja da "tri" u vazduhu, uz izvijanje i grenje u sedei poloaj na kraju leta.

4. doskok: kod skoka u dalj i troskoka ovo je vana faza. Skakai se trude da "iznesu" noge sto vie napred. U momentu dodira sa peskom neki skakaci se bacaju u stranu na bok ili naginju trup dalje napred, a drugi savijaju kolena, dok se karlica kree prema petama. Nain doskoka zavisi od individualnog izbora skakaa. Troskok

Osnovno pravilo: kod troskoka skaka mora doskoiti na istu nogu kojom je odskoio, u fazi 1 poskok, doekati se na drugu nogu u fazi 2 i doskoiti obema nogama na pesak u treoj fazi. U odskoku se koriste tehnike skoka u dalj. Na kraju skaka je napravio tri dodira sa tlom. Zalet je neto kraci nego kod skoka u dalj (36.6-44.2 m). Kontrolne oznake su postavljene du staze iza zalet od 1.22 m i pomau u rasporeivanju koraka do daske za odskok. Doskoite u obe discipline je od vlanog peska. Jama je duga 9.14 m i iroka 2.74 m. Daska za odskok je poravnata sa stazom, iroka 20 cm i obojena belo. Neposredno iza nje je daica pokrivena plastinom ili nekom drugom pogodnom masom na kojoj lako ostaju tragovi stopala, u sluaju da skaka napravi prestup. Skok uvis

Napolju, letvica za skok u vis ne izgleda tako impresivno visoka, jer na nju baca senku ogromna arena i nebo. Ali njena visina je ipak neverovatna, mnogo vea od visine gornjeg dela jednog prosenog rama za vrata ! Odskok mora biti jednim stopalom sa ravne staze. Skok nije uspeo ako se letvica obori sa svojih draa, ili ukoliko skaka dotakne bilo koji deo doskoita ili tlo oko njega bilo kojim delom tela, a da prethodno nije preskoio letvicu. Skakai mogu poeti da se takmie na bilo kojoj visini koja je vea od propisanog minimuma i skakati po sopstvenom nahoenju. Tri uzastopna neuspeha znae eliminaciju. Visina se meri od tla do najnieg dela gornjeg dela letvice. Skakai ponekad propuste da preskau odreene visine da bi psihiki delovali na protivnika. Ova disciplina ima tri faze: 1) zalet, 2) odskok i 3) prelet (faza leta koja traje od momenta naputanja tla, prelazak letvice sve do momenta kontakta sa doskoitem). Najtei elemenat skoka je odskok nogom, koji ini 85-90% ove discipline. Zaletite je lepezastog oblika i omoguava skakaima da se priblie letvici za preskok sa strane i pod raznim uglovima. Zalet: zavisi od toga koji se od mnogih stilova preskoka koristi. Danas se najvise koristi "flop" stil kod kojeg je duzina zaleta od 16.7 do 21.3 m du krive linije. Ovaj stil je izmislio Dik Fosberi, olimpijski ampion iz 1968. Odskok: kod skoka "flop" tehnikom, zamajna noga se die do grudnog koa, podiui telo uvis. Raspon izmeu stalaka od vrstog materijala je 4 m. Letvica je paljivo postavljena na nosae iroke 40 mm i duge 60 mm sa prostorom od minimalno 10 mm oko krajeva letvice i unutranje povrine stalaka. Letvica je tako postavljena da moe lako pasti napred ili nazad. Teka je 2 kg. Patike: debljina ona je najvie 1.27 cm. Skok motkom

Zalet: motka se hvata sa rukama rastavljenim 46-76 cm, i na prosenoj visini od 4.7-4.8 m. Visina hvata je rastojanje od gornje ruke do vrha motke. Bri, i sve bri sprint, na 39.6-45.7 m, se razvija po stazi od sintetickog materijala. Pored staze se nalazi jedna ili dve kontrolne oznake, prva na startu, a ostale na raznim rastojanjima du staze. Ovim se obezbeuje da skakai do ubodne kutije stignu odskonom nogom. Ubadanje motke i odskok: sa tri do etiri duga koraka od ukopane ubodne kutije, razvija se puna brzina. Zatim dolazi do kljunog podizanja motke koja se nosi u visini struka i iznosi direktno iznad glave. Motka koso nagnuta ubada se u ubodnu kutiju. Ovde snaga zamaha tela razvija kinetiku energiju, koja se prenosi na motku i otpoinje njeno savijanje. Cilj je da se skaka vine u visinu sve veim savijanjem motke i to pod uglom veim od 90. Koleno zamane noge se die na na grudni ko sa bokovima koji potom slede. Motka je kao savijeni katapult, skaka se miiima uspinje i eksplozivan pokret se zavrava kompletnim stojem na rukama i okretanjem tela prema letvici. Preskok se vri okretanjem stomaka dole, prema letvici, posle ega skaka prvo prebacuje noge, bokove i trup. Obema rukama odgurne motku i prebaci se preko letvice. U doskoku skaka visoko die ruke da bi doskoio na lea sa prednoenjem i predruenjem u izuzetno mekanu doskonu jamu. Takmiari mogu da otponu sa skakanjem na bilo kojoj visini (koja je iznad minimalne propisane) koju odaberu i po svom nahoenju mogu da prihvataju visine koje potom slede. To znai da takmiar moe da izbegne neku visinu i da i dalje skae visine koje potom slede. Tri uzastopna neuspeha znae eliminaciju. Prema pravilima takmiar sa najmanjim brojem skokova preko letvice na visini na kojoj se ona nalazi, bolje je plasiran. Skok motkom nije uspean ako takmiar obori letvicu sa nosaa ili stavi donju ruku iznad gornje na motki dok se nalazi u vazduhu. Ukoliko se motka slomi, pokuaj se ne rauna. Takmiari mogu koristit vlastite motke, mogu ih omotati sa dva sloja trake. Dozvoljava se upotreba lepljivih materija za dlanove. Stalci su aluminijski, udaljeni 4.3-4.37 m. Letvica od metala kruznog oblika duga je 4.5 m. Nosai sa klinovima za fiksiranje letvice mogu biti samo 13 mm u preniku, a letvica se na njih oslanja, tako da, dodirnuta, lako pada na zemlju. Motka: nema ogranienja teine, a duina je od 4.6-4.9 m. [uredi]Vieboj Desetoboj Ova dramatina, svestrana disciplina predstavlja neto to fascinira; pobednik u ovoj disciplini na Olimpijadi dobija titulu "najboljeg sportiste sveta" u naredne 4 godine. Od svakog takmiara se zahteva da pokae svoju vetinu, na svetskom nivou, u deset veoma razliitih disciplina, inae najteih u atletici. Od jednog miiavog bacaa kugle, trai se da skae motkom, preskae prepone i da skae u dalj. Majstor brzine, koji blista u sprintu, mora da tri stazu dugu 1500 m, a skaka mora da baca koplje. Takmiar u desetoboju mora biti izuzetno dobar baca koplja, skaka motkom, skaka uvis i dalj, baca kugle i diska, trka na 1500, 800, 400 i 100 m. Da bi mogao da uestvuje u disciplinama bacanja, "desetobojac" mora biti snaan ovek. Zbog toga veina njih smatra skok motkom najteom pojedinanom disciplinom. Svi takmiari se slau da je trka na 1500 m, koja je poslednja na programu, kada su svi takmiari ve jako iscrpljeni, najzamornija. esta su

padanja od iznemoglosti na stazi. Jednako je naporno i to to se desetoboj odvija u dva dana - po 5 disciplina svakog dana - to znai da takmiari "rade" i do 30 sati. Odravanjekoncentracije i snage tokom ovakvom "mlevenja" zahteva vetinu i umee. Broj uesnika produava ovo takmienje do beskraja.

You might also like